Božo Broketa NOGOMET
1 odličje - Srebrna medalja: OI London 1948.
B
ožo Broketa rođen je 24. prosinca 1922. godine u Dubrovniku, gdje već 1937. počinje svladavati nogometnu abecedu u juniorima GOŠK-a. Bio je lijevi bek, jugoslavenski nogometni reprezentativac. Od 1942. do 1945. godine nastupao je za momčad Uskoka iz Zagreba. Nakon Drugoga svjetskog rata, 1945. godine prešao je u redove splitskog Hajduka, a družio se s bijelim dresom sve do 1956. Bio je omiljen i poznat zbog svoje borbenosti i angažiranosti. U tom svom hajdučkom desetljeću Božo je 493 puta branio boje Hajduka, postigavši kao standardni branič čak 70 golova. Posebno je ostao zapamćen i zlatnim slovima upisan u Hajdukovu povijest po golu kojim je Hajduku donio ne samo pobjedu nad Crvenom zvezdom već i prvi naslov prvaka države u tadašnjoj Jugoslaviji 1950. godine. Taj je gol postignut u posljednjim minutama, kad je izgledalo da je prvenstvo već izgubljeno. Lijevi branič Božo Broketa nezapaženo prolazi sredinom igrališta. Pažnja gledatelja usredotočena je na područje pred golom gdje lopta šeta od noge do noge, i evo je do Stane Krstulovića. Ovaj puca, lopta se odbija prema Branku Viđaku koji je jedva uspijeva glavom vratiti najbližem suigraču. Tu se našao Broketa i bez oklijevanja tukao s dvadesetak metara. Lopta leti preko brojnih igrača i zaustavlja se u samom uglu mreže. Uzvici oduševljenja prolomili su se igralištem. Razdragani gledaoci viču, grle se, ljube. Oduševljenju se nije mogla ispriječiti ni žičana ograda. Na igralište su doletjele desetine gledaoca hrleći prema Broketi koji je postigao gol. Igrači Crvene Zvezde nemoćno šire ruke promatrajući zaista izuzetno oduševljenje na stadionu. Dok Srđan Mrkušić vadi loptu iz lijevog ugla mreže, oko Brokete su se našli svi igrači Hajduka. “Ovo je rijedak, majstorski gol“ - vikao je radio reporter u eter. Broketin je gol odnio prvenstvo Crvenoj Zvezdi i donio ga Hajduku. Nakon završetka utakmice jedan čovjek ozbiljna izgleda penje se, grli i ljubi gredu koju je tek okrznula Broketina “bomba” i blagoslivlja nogu koja ju je tako spretno uputila. Te je večeri Božo Broketa, lijevi branič Hajduka, bio junak grada pod Marjanom. Ta Broketina bomba koja je potresla grad nikada u povijesti kluba neće biti zaboravljena. Konačno, nakon 21 godine bijeli tim izlazi s igrališta kao pobjednik. Prvi put poslije Drugoga svjetskog rata Hajduk je prvak Jugoslavije. Broketa napušta teren na rukama navijača. Božo je i nadalje ostao nezamjenjiv član one zlatne generacije Hajduka koja je svom klubu, Splitu i Dalmaciji darovala titule prvaka države 1952. i u sezoni 1954./55. Bio je i član Hajdukove momčadi koja je osvojila prvenstva Hrvatske 1945. i 1946. godine. Hajduk napušta 1956. godine kada jedno vrijeme igra za Lokomotivu iz Zagreba, a potom nastupa za Ajax iz Amsterdama. Božo Broketa je, kao nogometaš Hajduka, od 1947. do 1948. godine tri puta nastupio za A reprezentaciju Jugoslavije. Debitirao je u prijateljskom susretu protiv Čehoslovačke u Pragu 11. svibnja 1947. godine (1:3), a posljednji je put reprezentativni dres nosio 27. lipnja 1948. godine u Beogradu, u utakmici za Balkanski kup protiv reprezentacije Albanije (0:0). Treba naglasiti da je Božo Broketa ostvario san o kojem sanja svaki sportaš. Sudionik je 14. Olimpijskih igara održanih 1948. godine u Londonu te nositelj srebrne olimpijske medalje. Sudionik je i Svjetskog prvenstva 1950. godine u Brazilu. Nakon završetka igračke karijere u splitskom Hajduku i kratko u Ajaxu, igrao je za zagrebačku Lokomotivu, potom se vratio u svoj Dubrovnik gdje je najprije bio igrač, a onda i trener GOŠK-a, zatim trener Dubrovnika i Slavena iz Grude. Može se bez pretjerivanja reći da je Božo Broketa neizmjerno zadužio Hajduk i dalmatinski nogomet. Svojom neiscrpnom ljubavlju, entuzijazmom, energijom, izdržljivošću i borbenošću mnogima je bio uzor kako se treba boriti, ne samo za ugled svog kluba već i za onu istinsku ljepotu i pravi sportski duh nogometne igre. Plemenit, druželjubiv, uvijek spreman pomoći, bio je neobično omiljen u cijeloj sportskoj javnosti bez obzira na klupsku pripadnost. Sve ove vrline krasile se Božu Broketu, Dubrovčanina hajdučkog srca. Nakon duge i teške bolesti preminuo je u svom rodnom Dubrovniku 25. srpnja 1985. godine. Pokopan je na dubrovačkom groblju Boninovo.
164
H R VAT S K A I OL I M P I J S K A ODL IČ J A