16
Mlijeko i Ja
MLJEKARSKA REVIJA
Mlijeko bez laktoze
NEPODNOŠLJIVOST LAKTOZE ČEŠĆA JE POJAVA KOD ODRASLIH NEGO KOD DJECE
napisala
Prof. dr. sc. Ljubica Tratnik
L
aktoza je mliječni šećer koji se nalazi u bilo kojoj vrsti mlijeka, ali u različitim količinama. Najviše laktoze ima majčino mlijeko (oko 7%), zatim kobilje (oko 6 %), dok kravlje, kozje, ovčje ili bivolje mlijeko sadržavaju vrlo slične udjele laktoze (oko 4,5 - 4,9 %). Laktoza je disaharid i sastoji se od dva povezana monosaharida - glukoze i galaktoze. Nakon konzumacije mlijeka organizam ne može izravno probaviti laktozu, nego se ona prvo mora razgraditi na jednostavnije šećere pomoću enzima laktaze koji se nalaze u gornjem probavnom sustavu zdravih osoba (tanko crijevo). Kod zdrave dojenčadi aktivnost laktaze je obično veća nego kod odraslih osoba, pa dojenče može normalno sisati majčino mlijeko. Na taj način dobiva potrebnu energija za normalan rast i ra-
zvoj. Nakon odvikavanja od dojenja, aktivnost enzima laktaze najčešće malo opada, a nakon ranog djetinjstva (ponekad već nakon 2 - 4 godine) može se smanjiti za oko 5 - 10 %.
Stupanj slatkoće različitih tipova šećera
Netolerancija na laktozu
Međutim, nekim osobama nedostaje taj enzim za prvi korak razgradnje laktoze, pa se nakon konzumacije mlijeka javljaju problemi u probavi. Oni se mogu manifestirati od običnog nadimanja i glavobolje pa sve do dijareje, ukoliko veća količina nerazgrađene laktoze dospije u debelo crijevo. Ove osobe imaju tzv. netoleranciju na laktozu. Nepodnošljivost laktoze češća je pojava kod odraslih nego kod dojenčadi i male djece. Urođeni nedostatak enzima laktaze je vrlo rijetka genetička pojava, iako se dojenče može roditi i bez tog enzima pa se ne može dojiti. Za njih je pravo rješenje konzumacija mlijeka na bazi hidrolizirane laktoze ili na bazi soje. U svakom slučaju, još nije
Mlijeko s razgrađenom laktozom ima istu hranjivu i kalorijsku vrijednost kao i klasično mlijeko, samo je lakše probavljivo, jer je prvi korak u probavi laktoze, umjesto u našem organizmu, proveden u industrijskim uvjetima
poznato zašto se problemi oko probave laktoze javljaju u različito doba života i kod različite populacije u svijetu. Ustanovljeno je samo da je nepodnošljivost laktoze rijetka pojava kod osoba Kavkaskog podrijetla i zapadnih Europljana ili kod nekih izoliranih indijanskih i afričkih plemena (otprilike 20 % svjetske populacije). Kod njih je uglavnom visoka aktivnost laktaze zadržana tijekom života. Najmanje tog problema (svega oko 3 %) odnosi se na populaciju Švedske i Njemačke. Suprotno tome, skoro 100 % populacije u Kini i Japanu ne podnosi laktozu, te više od 80 % Indijanaca sjeverne i južne Amerike, Aboriđini Australije, Eski-
mi na Grenlandu i mnogi drugi. Na sreću, u industriji se proizvodi mlijeko s razgrađenom laktozom koristeći komercijalni enzim laktazu od specijalnih proizvođača enzima. Takvo mlijeko ima istu hranjivu i kalorijsku vrijednost kao i klasično mlijeko, samo je lakše probavljivo, jer je prvi korak u probavi laktoze, umjesto u našem organizmu, proveden u industrijskim uvjetima. Mlijeko s 90 % razgrađene laktoze slatkastog je okusa, jer su glukoza i galaktoza slađi od laktoze, pa može biti privlačno i za djecu. Njima je mlijeko najvažnije za rast i razvoj, prvenstveno zbog biološke vrijednosti proteina, a potom zbog neophodnog kalcija.