Issuu on Google+

LOŠINJ ALBANIJA KREATIVNA NASTAVA Broj 1/2011, godina LVII, ISSN 0016-7266

Izlazi od 1955.


BROJ 1/2011 • GODINA LVII • ISSN 0016 -7266


god. 57, br. 1/2011, Zagreb Stručno-informativni časopis za geografiju http://issuu.com/h.g.d.

Nakladnik:

Hrvatsko geografsko društvo Marulićev trg 19, 10000 Zagreb, Hrvatska tel. (01) 48 95 402, tel./faks. (01) 48 95 451, e-mail: hgd@geog.pmf.hr http://www.hagede.hr

Uredništvo: Neven Bočić, Borna Fuerst-Bjeliš, Vedran Prelogović, Lana Slavuj, Ružica Vuk, Ivan Zagoda, Ivan Zupanc

Glavni urednik:

Ivan Zupanc

Tajnik uredništva:

Vedran Prelogović

Grafički i Tehnički urednik:

Ivan Zagoda

Korektura:

Jadranka Čelant Hromatko

Slog i prijelom:

Ivan Zagoda

Tisak:

Sveučilišna tiskara d.o.o., 2011.

Naklada:

500 primjeraka

Cijena časopisa:

za pravne osobe 30 kn, za fizičke osobe 25 kn

Časopis izlazi uz pomoć Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske

Za potpisane članke odgovaraju autori, za nepotpisane uredništvo. Rukopisi se ne vraćaju. Niti jedan dio ove publikacije ne smije se preuzeti, kopirati, prevoditi ili na bilo koji način reproducirati u bilo kojem pisanom ili elektroničkom mediju bez pismene suglasnosti i dozvole autora i izdavača. Časopis Geografski horizont učenicima i nastavnicima kao dodatnu literaturu preporuča Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa. KLASA: 602-01/07-01/00331; URBROJ: 533-12-07-0004. od 24. srpnja 2007.

Slika na naslovnoj stranici: Megalomanska izgradnja kao posljedica razvoja turizma u Kruji,

Albanija (foto: Ivan Šulc)


ČLANCI

Matea Vidulić, Leona Fuček - Desanti, Lidija Kosmos 7

Kako je počeo turizam na našem otoku

21

Tina Bužleta, Ivan Šulc

Demogeografska obilježja Albanije

Radovan Pavić

37

Geostrategija Sredozemlja za vrijeme hladnog rata III.

METODIČKI FORUM 55

Irena Greblički

Međukulturalni dijalog u nastavi geografije

Elizabeta Trepotec Marić, Krešimir Šadek 63

Učenici uče učenike

METODIČKI FORUM -

SAŽECI

Ružica Vuk

Korištenje pouzdanih izvora (tekst, statistički podaci, …) 71 s interneta u nastavi geografije

Vesna Janko

75

Primjer učenja na daljinu Projekt: Poučavanje o Češkoj Republici kroz suradnju škola 77

Vesna Janko

Sigurnost djece na internetu

PUTOPIS

Marin Cvitanović 79 Tajvan I. dio

KARTA GOVORI 86

Metoda klasterizacije srednjodalmatinskih naselja

DOGAĐANJA 90 96 98

Svjetska geografska olimpijada, Taipei 2010.

Mali geografski laboratorij, 15.-17. studenoga 2010., Split 97 Festival znanosti, 11.-16. travnja 2011., Zagreb 5. hrvatski geografski kongres, 5.-8. listopada 2011., Osijek

PRIKAZI 101

Globalna povijest okoliša


Douz, Tunis: Pustinjska romantika (pješčana dina - barhana) 22.07.2008.


foto:

Aleksandar Lukić


7

KAKO JE POČEO TURIZAM NA NAŠEM OTOKU Matea Vidulić, Leona Fuček - Desanti, Lidija Kosmos Otok Lošinj je prvi turistički otok na Jadranu čiji počeci sežu od 1885. do 1914. godine, kada se pojavljuju prvi turistički vodiči. Korisne upute prvim posjetiteljima, bolesnicima i rekonvalescentima, daje i vodič Die Insel Lussin mit den beiden Städten, Lussingrande und Lussinpiccolo, objavljen 1888. u Beču. Autori tog prvog lošinjskog vodiča su: ravnatelj Nautičke škole i prvi predsjednik Turističkog društva Eugen Jelčić, istaknuti liječnik, balneolog i inicijator brojnih aktivnosti Leopold Schrötter i općinski liječnik P. Ghersa. Uz svoja saznanja, u Vodiču navode i relevantne rezultate znanstvenih istraživanja svojih uglednih sugrađana. Vodič na 42 stranice nudi cjeloviti prikaz svih društvenih i gospodarskih okolnosti, prometnih povezanosti, prvih inicijativa u turizmu i osnutka Sanatorija. Sadrži bogatstvo geografskih, botaničkih, klimatoloških i etnografskih podataka.

Uvod Svjedočimo o uspjesima turizma našeg Grada na državnoj i međunarodnoj razini,1 a s druge strane smo svjesne spoznaje kako u programima gimnazijskog usmjerenja, o počecima djelatnosti koja i danas prehranjuje Otok, nema zastupljenih sadržaja.

je najplodonosniji dio povijesti našeg Otoka nedovoljno prezentiran javnosti. Upravo u to doba djeluje i prof. Ambroz Haračić, kojeg naša grupa2 štuje i promovira kao najzaslužnijeg otočana. Spoznaje o njegovom angažmanu u postavljanju temelja turizma, samo su povećale znatiželju za razotkrivanjem početka turizma na našem Otoku.

Osim zaljubljenika u zavičajnu povijest, ništa više od naših vršnjaka ne znaju ni ostali stanovnici Lošinja, što dokazuje kako

Metoda našeg istraživanja temelji se na korištenju povijesnih izvora iz Državnog

1

2

Mali Lošinj je 2009. godine bio hrvatski kan� didat za međunarodno priznanje Zlatni cvijet Europe u konkureciji 5700 gradova iz 12 eu� ropskih zemalja.

�������������������������������������������� Autorice ovog uratka članice su školske gru� pe Mladih povjesničara koje izvode projekt „Istraživanje i prezentiranje zavičajne povije� sti“.


8

Matea Vidulić, Leona Fuček-Desanti, Lidija Kosmos: KAKO JE POČEO TURIZAM NA NAŠEM OTOKU GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2011, 7-19

arhiva u Rijeci,3 članaka u austrijskim časopisima i turističkih vodiča koje smo dobili zahvaljujući ljubaznosti gospodina Dr. Petra Schölla4 i gospodina Adrijana Nikolića.5 Vodiči su većinom objavljivani u Austriji, a svi su pisani njemačkim jezikom6 jer su na Lošinj uglavnom dolazili stanovnici tadašnje Austro-Ugarske Monarhije. Namjeravale smo analizirati više vodiča iz tog vremena, ali zbog obilja građe svoju smo pozornost usmjerile na jedan vodič, onaj najstariji, koji nas ujedno upoznaje s prvim turističkim inicijativama na našem Otoku. Već smo u njemu pronašle neočekivano mnoštvo novih podataka, a na koje nismo naišle u literaturi. Bile smo znatiželjne kakvu sliku prošlosti Lošinja možemo steći analizirajući turističke vodiče, kojim se temama ti vodiči bave, možemo li dobiti cjelovitu sliku o gospodarskim, kulturnim i ostalim prilikama Lošinja na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće? 3

Rad smo podijelile na dva dijela; u prvom

U DAR-u smo pronašli dokumente o osni� vanju agencije Austrijskog Lloyda i uspostav� ljanju parobrodskih linija. Proučili smo kores� pondenciju koja je vođena s Općinom, zatim građu o osnutku Društva za pošumljavanje i poljepšavanje mjesta, te spise o ugostiteljskoturističkim objektima. 4 Gospodin, dr. Peter Schöll, vjerni je gost Ma� log Lošinja više od trideset godina. Živi u Au� striji, a iako je ekonomist po struci, zanima se za povijest. On nam je osigurao većinu građe za naš rad. Poslao nam je fotokopije članaka austrijskih časopisa koji se nalaze u Österrei� chischen Nationalbibliothek i turističkih vodiča iz K. K. Hofbibliothek Wien. 5 Gospodin Adrijano Nikolić, poznati lošinjski kuhar, autor knjige Otočna korabljica, dugi je niz godina istraživao povijest lošinjskih hotela i restorana. Posjeduje nekoliko originalnih turi� stičkih vodiča. 6 Prijevod vodiča, novinskih napisa i drugih tekstova s njemačkog na hrvatski jezik napra� vila je autorica eseja Matea Vidulić, a pomogla joj je Erna Jensch, učenica 3.g razreda naše škole.

smo, koristeći literaturu,7 izradile pregled najznačajnijih događaja druge polovice 19. stoljeća. Drugi dio je u cijelosti posvećen detaljnoj analizi prvog turističkog vodiča „Die Insel Lussin mit den beiden Städten, Lussingrande und Lussinpiccolo’’ iz 1888. godine.8

Počeci turizma u europi i

njegov razvoj na istočnom jadranu

Počeci turizma sežu u 19. stoljeće nakon Napoleonovih ratova9 i razvoja građanstva. Prva turistička područja u Europi su talijanska i francuska rivijera, a prvi putnici na more, bolesnici kojima su liječnici preporučivali liječenje i oporavak. U to vrijeme, nakon Bečkog kongresa 1815. godine, jadranska obala ulazi u sastav Austrijske Monarhije, nakon čega u našim krajevima kreće intenzivni razvoj gospodarstva, urbanizacije i pomorstva. Pojava turizma vezana je uz napredak znanosti i tehnologije, a za razvoj turizma na istočnom Jadranu bila je presudna izgradnja željezničke pruge od Beča do Trsta, zatim pruge Zagreb-Karlovac-Rijeka 7

Za taj dio rada sabrale smo cijeli niz naslo� va, a najviše smo koristile: Vukonić, B., 2005: Povijest hrvatskog turizma, Prometej; i HAZU, Zagreb, (str. 25-103) i Kojić, B., 1956: Razvi� tak turizma na otoku Lošinju, Anali Jadranskog instituta, svezak I., JAZU, Zagreb. 8 „Otok Lošinj s oba grada – Veli Lošinj i Mali Lošinj’’ izašao je u Beču 1888. U daljnjem tek� stu koristit ćemo naziv Vodič iz 1888. 9 Diskutabilno je navoditi godine početaka tu� rizma. Njegov početak može datirati uz: grad� nju prvog hotela, prvo organizirano turističko putovanje, osnutak prvih turističkih društava ili tiskanje prvih turističkih planova i karata. Pre� ma tim elementima, prve inicijative su u Europi krenule četrdesetih godina, a u našim krajevi� ma šezdesetih godina 19. st. (Vukonić, 2005, 43-45).


Matea Vidulić, Leona Fuček-Desanti, Lidija Kosmos: KAKO JE POČEO TURIZAM NA NAŠEM OTOKU GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2011, 7-19

9

Lošinj postaje prvi turistički otok na jadranu

Lošinj je imao sreću jer je u to vrijeme imao povoljne uvjete za smještaj gostiju i luku koja se nalazila na pravcu redovnih linija između Trsta i juga Jadrana. Osim toga, zahvaljujući profesoru Ambrozu Haračiću,10

Sl. 1. Naslovnica prvog turističkog vodiča Lošinja, Die Insel Lussin mit den beiden Städten, Lussingrande und Lussinpiccolo, Braumüller´s Bade-Bibliothek Nr.10, Wien, 1888. te željezničkog spoja Divača-Pula. Godine 1853. tršćanski Lloyd uspostavio je redovitu parobrodarsku liniju (jednom tjedno) između Trsta i Kotora preko Malog Lošinja. Osamdesetih godina 19. stoljeća uvodi parobrodsku vezu tri puta tjedno od Pule do Malog Lošinja i jednom iz Rijeke. Razvoj turizma na istočnom Jadranu započeo je u Opatiji inicijativom da se uredi kao klimatsko lječilište i gradnjom prvog hotela 1884. godine. Ubrzo su se počela turistički razvijati i druga mjesta u njezinoj blizini.

Sl. 2. Ambroz Haračić, profesor Nautičke škole u Malom Lošinju, znanstvenik, istra� živač klime i vegetacije Lošinja, osnivač Meteorološke postaje, potpredsjednik Tu� rističkog društva i nadglednik sadnje Druš� tva za pošumljavanje i poljepšavanje Ma� log Lošinja (originalan portret nepoznatog autora iz 1912. godine nalazi se u srednjoj školi Ambroza Haračića u Malom Lošinju). 10

Haračić je bio profesor u Nautičkoj školi u Malom Lošinju. Osnovao je meteorološku sta� nicu i nabavio potrebne instrumente uz pomoć ravnatelja Eugena Jelčića. Svaki dan je slao te� legrame s meteorološkim podacima iz Malog Lošinja u Trst i Beč.


10

Matea Vidulić, Leona Fuček-Desanti, Lidija Kosmos: KAKO JE POČEO TURIZAM NA NAŠEM OTOKU GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2011, 7-19

Sl. 3. Eugen Jelčić (Gelcich), ravnatelj Na� utičke škole, prvi predsjednik Turističkog društva i autor prvog turističkog Vodiča iz 1888. godine (dr. Božo Cvjetković, Život i rad Eugena Gelcicha, Č. K. Nautička ško� la, Dubrovnik, 1910., str 2). već osamdesetih godina 19. stoljeća poznati su meteorološki podaci o povoljnoj klimi i vegetaciji. U mnogim austrijskim časopisima objavljivani su rezultati Haračićevih petogodišnjih meteoroloških mjerenja11 koje je on prezentirao u školskim programima. Njegova saznanja privukla su dr. Conrada Clara koji je 21. siječnja 1885. posjetio Lošinj sa svojim sinom. Dječak je bolovao od bolesti grla-vratobolje.12 Njegov brz oporavak je bio prvi uspjeh klimatskog liječenja 11

Die Presse, 28.6.1886., str. 12; Wiener Zeitung, 30.7.1886., str. 8; Wiener klinische Wochenschrift, 20.12.1888., str. 38. 12 O liječenju bolesnog sina dr. Clara na otoku Lošinju, a što je često citirano u literaturi, sa� znajemo u uvodu Vodiča iz 1888., str. 1.

Sl. 4. Dr. Leopold Schrötter, austrijski la� ringolog i balneolog, pokrenuo mnoge ini� cijative, njegovom zaslugom Opatija, Veli i Mali Lošinj, proglašeni su klimatskim lje� čilištima (Mirjana Kos, Julija Lozzi Barko� vić, Kvarnerska kupališna baština, Hrvat� ski muzej turizma, Državni arhiv u Rijeci, Opatija-Rijeka 2009., str 18). na jednom otoku sjeveroistočnog Jadrana. Slijedio je dolazak jednog od najuspješnijih austrijskih balneologa, dr. Leopolda Schrötera. Važnu ulogu u promociji Lošinja imao je dolazak cara Franje Josipa I. 1875. i nadvojvode Karla Stefana 1886. godine. Ostali su Habsburgovci, nadvojvoda Maximillian, prijestolonasljednik Rudolf, nadvojvoda Franz Ferdinand, kao i austrijski aristokrati posjećivali Lošinj. U to vrijeme, pomorstvo Lošinja zahvatila je kriza: jedrenjaci su propadali zbog usavršavanja parobrodarstva. Mnoge velike i lijepe kuće, vile i ljetnikovci, koje su izgradili


Matea Vidulić, Leona Fuček-Desanti, Lidija Kosmos: KAKO JE POČEO TURIZAM NA NAŠEM OTOKU GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2011, 7-19

Sl. 5. Dr. Conrad Clar, austrijski liječnik či� jom je zaslugom promoviran Lošinj. Obja� vio je mnoge članke i knjige o povoljnim klimatskim utjecajima otoka Lošinja na zdravlje plućnih bolesnika (Julijano Soko� lić, Zavičajni kalendar cresko-lošinjskoga otočja, Katedra Čakavskog sabora CresLošinj, Mali Lošinj 2008., str. 18). lošinjski kapetani i brodovlasnici, postale su mjesta za smještaj prvih gostiju. Godine 1886. osniva se Turističko društvo u Malom Lošinju. Najveći problem je bio nedostatak zelenila na Čikatu i okolnim brežuljcima. No, nakon osnivanja Društva za poljepšavanje i pošumljavanje mjesta, već je u prvoj godini zasađeno preko 30 000 borovih sadnica i 500 sadnica alejnog drveća. Osnovan je konzorcij poduzetnika koji su ulagali kapital u nove objekte, a unaprijeđene su parobrodske i poštanske veze.

11

Sl. 6. Naslovnica austrijskog časopisa Die Presse (Beč), 29.06.1886. Prvi članak u nekom od austrijskih časo� pisa koji naglašava povoljnosti lošinjske klime, osvrćući se na znanstvena istraži� vanje profesora Ambroza Haračića (Elek� tronische Zeitschriften bibliothek Österrei� chischen Nationalbibliothek). Zaslugom Haračića, Schrötera i Clara, Veli i Mali Lošinj su konačno 1892. godine Zemaljskim zakonom proglašeni klimatskim lječilištima. Cjelokupna lječilišna djelatnost stavljena je pod nadzor i upravu lječilišne komisije. Bio je to početak zlatnog doba lošinjskog turizma.

Pojava prvih turističkih vodiča

Pojavom prvih organiziranih turističkih


12

Matea Vidulić, Leona Fuček-Desanti, Lidija Kosmos: KAKO JE POČEO TURIZAM NA NAŠEM OTOKU GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2011, 7-19

den beiden Städten, Lussingrande und Lussinpiccolo u nakladi Wilhem Braumüller kao deseti svezak Kupališne biblioteke. Do početka Prvog svjetskog rata, u kraćim razmacima, objavljeno je najmanje jedanaest turističkih vodiča, neki i u više izdanja.14 To ukazuje na veliku potražnju vodiča, ali i na promjene koje su se u međuvremenu dogodile. Vodiči su neprestano obogaćivani novim sadržajima.

Prvi vodič lošinja iz 1888.

Sl. 7. Naslovnica vodiča Lječilišne komisi� je iz 1912./1913. godine. U prvom planu slike sa naslovnice nala� ze se bor i agave koje spominje i Vodič iz 1888. nazivajući Mali Lošinj gradom tisuću agava (Winterkurort und Seebad Lussinpiccolo-Cigale, Druck von Strauli� no & Strukel, Lussinpiccolo, 1912./1913. godina). putovanja, počele su se tiskati prve brošure i prospekti u kojima su se nalazile različite upute i savjeti putnicima. Prvi turistički vodič u Hrvatskoj bio je vodič Pule i Poreča, autora Pietra Kandlera. Tiskan je 1845. godine, a naručio ga je Austrijski Lloyd.13 Prvi lošinjski vodič izašao je u Beču 1888. godine pod naslovom Die Insel Lussin mit 13

Vukonić B., str. 44.

Vodič se sastoji od 42 stranice. Sadrži samo tekstualni dio, bez ilustracija i fotografija. Nakon kraćeg Predgovora i Uvoda, slijedi šest tematskih poglavlja: Klima, Medicina, Prometna povezanost, Topografija, O stanovnicima i Sanatoriji. Iako smo Vodič u cijelosti pročitale, u našem prikazu naglasak stavljamo na cjeline koje govore o rezultatima prvih radnji vezanih uz početke turističke djelatnosti. Sastavili su ga Eugen Jelčić,15 dr. P. Ghersa16 i prof. dr. Leopold Schrötter. Eugen Jelčić bio je u to vrijeme ravnatelj Nautičke škole, vrstan profesor i pedagog, znanstvenik koji je objavio mnoge knjige iz navigacije, matematike, astronomije, geografije i oceanografije. Uz meteorološku postaju, njegovom je zaslugom u školi osnovan i astronomski opservatorij. Postao je prvi predsjednik Turističkog društva i bio je u odboru Društva za pošumljavanje i poljepšavanje Malog Lošinja. Zbog svojih iznimnih kvaliteta, postao je stručni nadzornik svih nautičkih škola u Austriji, te ministar nastave i dvorski savjetnik. Osoba takvog 14

Kojić, B., 1984: Turistički vodiči kao izvo� ri za povijest Lošinjskog hotelijerstva 1887.1913., str. 155. 15 Potpisivao se talijanskom grafijom Gelcich, a u nekim se knjigama navodi kao Gelčić ili Đelčić. 16 U potrazi za podacima o liječniku Ghersi, nigdje nismo naišle na njegovo puno ime.


Matea Vidulić, Leona Fuček-Desanti, Lidija Kosmos: KAKO JE POČEO TURIZAM NA NAŠEM OTOKU GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2011, 7-19

13

znanja, iskustva i ugleda, bila je najkompetentnija za stvaranje prvog vodiča. Jelčić je autor svih sadržaja Vodiča, izuzev Predgovora i poglavlja O medicini. Koristeći se znanjem svojih sugrađana, iznosi podatke o povijesti Lošinja i lošinjskog pomorstva. P. Ghersa je bio općinski liječnik i u Vodiču je pod naslovom O medicini, napisao šest stranica. Upoznaje nas s kliničkim ispitivanjima kakvoće vode iz cisterni. U terapiji klimatskog liječenja spominje učinkovitost morskih isparavanja za izlječenje bolesti (npr. laringitisa, katara i upale pluća), bez recidiva. Daje prijedlog rasporeda aktivnosti, s naglaskom na šetnje uz more. Predgovor je napisao dr. Schrötter, osnivač Katedre za laringologiju na bečkom sveučilištu, specijalist interne medicine, matematičar i astronom. Godine 1885. je prvi put posjetio Lošinj. Za šetnje po krševitom Čikatu, potakao je Haračića i Jelčića na iniciranje turističkih aktivnosti. Prvi je dao i novčani prilog za fond Društva i za nabavku sadnica borova. U predgovoru Vodiča, Schrötter izražava svoje uvjerenje da će Lošinj nadmašiti u napretku slična mjesta u svojoj blizini. Svoj optimizam temelji na marljivosti stanovnika. Uvjeren je da će brošura zadovoljiti očekivanja putnika.

Uvod vodiča U Uvodu Jelčić govori o dolasku dr. Conrada Clara18 na Otok i liječenju njegovog sina. Spominje dolazak nadvojvode Karla Stefana u Veli Lošinj gdje je kupio 17

17 18

Vodič iz 1888., str. 1-6. Turistička zajednica grada Malog Lošinja do� lazak dr. Conrada Clara godine 1885. smatra godinom utemeljenja turizma na otoku Lošinju.

Sl. 8. Naslovnica izvješća Društva za po� šumljavanje i poljepšavanje Malog Lošinja iz 1887./88. godinu iz kojeg saznajemo da je u prvoj godini nakon osnutka Druš� tva na Čikatu zasađeno 30.000 sadnica borova (Državni arhiv u Rijeci, Zemaljski sabor Markgrofovije Istre, Z-1, kutija 437, XV 1-1888., 1165). kuću nazvavši je Wartsee koju uskoro posjećuje njegova supruga. Naglašava Schrötterovu ulogu u začecima turizma, odnosno osnivanju Turističkog društva i Društva za pošumljavanje i poljepšavanje Lošinja, te njegovo zalaganje da se Lošinj proglasi zimskim klimatskim lječilištem i oporavilištem. Uvod završava člankom H. Noëa objavljenog u Wiener Zeitung. U njemu se pozi-


14

Matea Vidulić, Leona Fuček-Desanti, Lidija Kosmos: KAKO JE POČEO TURIZAM NA NAŠEM OTOKU GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2011, 7-19

Sl. 9. Fotografija (razglednica) Malog Lošinja snimljena osamdesetih godina 19. sto� ljeća na kojoj se vidi naziv glavne lošinjske rive koja je tada nosila ime po nadvojvodi Franji Ferdinandu (danas Riva lošinjskih kapetana) (Ricordando Lussino I-VI, N. Hregli� ch Mercanti, Trieste 1999.).

Sl. 10. Razglednica Malog Lošinja na kojoj se vidi dio trga, ribarnica i riva, a spominju se u Vodiču iz 1888. Riva koja se danas zove Priko nekada je nosila naziv po austrij� skom caru Franji Josipu I. (Foto studio Nadir Mavrović u Malom Lošinju). vaju stanovnici Monarhije da posjete Otok „…jednog proljetnog dana, kada sunce iz stabala isparavanjem izvuče eterična

ulja, a pogled biva zadržan vazdazelenim blještavilom“,19 gdje domaćini dobrovoljno sade drveće. 19

Vodič iz 1888., str. 5.


Matea Vidulić, Leona Fuček-Desanti, Lidija Kosmos: KAKO JE POČEO TURIZAM NA NAŠEM OTOKU GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2011, 7-19

15

Sl. 11. Parobrod na Veloj rivi lošinjske luke, početkom 20. stoljeća (Lošinjski muzej, zbirka starih razglednica)

Klima i prometna povezanost U poglavlju O klimi navode se rezultati Haračićevih istraživanja objavljenih 1886. u programu Nautičke škole Sul clima di Lussinpiccolo. Uz priložene tablice o vremenskim prilikama kroz mjesece, naglašeni su povoljni klimatski uvjeti: veća toplina u zimskim mjesecima, konstantna vlažnost i relativna mirnoća zraka. 20

U Prometnoj povezanosti21 susrećemo se s prometnim prilikama između Malog i Velog Lošinja, parobrodskim vezama, poštanskom i telegrafskom uredu, te vožnji morem od Pule i Rijeke do Lošinja. Izuzetno je saznanje da je pošta od Beča do Lošinja stizala za 40 sati.22 20 21 22

Vodič iz 1888., str. 7-16. Vodič iz 1888., str. 23-26. Iz Beča do Rijeke željeznicom, poštanskim

Topografija Sljedećih desetak stranica posvećeno je opisu svih mjesta otoka Lošinja i susjednih otočića. Doznajemo da Mali Lošinj ima 7000 stanovnika, te da u njemu djeluju različiti uredi, ustanove, društva: sud, carinarnica, poštanski i telegrafski ured, pristanište, dvije osnovne škole, Nautička škola s meteorološkom stanicom, samostanska škola za srednje obrazovanje djevojaka, gradska banka, kockarnica, Udruženje obrtnika i Društvo za pošumljavanje i poljepšavanje Lošinja. Uz osvrt na znamenite građevine, navedena je ponuda i cijena ribe u ribarnici.23 O vremenskoj prognozi

kolima do Kraljevice, čamcem do Krka, konjem po Krku, čamcem do Cresa i konjem od Cresa do Lošinja (Vodič iz 1888., str. 25). 23 Ribarnica obiluje kvalitetnom ribom (barbu� ni, orade, zubaci, brancini, škampi) po povolj�


Matea Vidulić, Leona Fuček-Desanti, Lidija Kosmos: KAKO JE POČEO TURIZAM NA NAŠEM OTOKU GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2011, 7-19

foto: Leona Fuček - Desanti

16

Sl. 12. Dopis agencije austrijskog Lloyda Općini u Velom Lošinju od 20.03.1863. godine o uspostavljanju redovitih paro� brodskih linija (Državni arhiv u Rijeci, Raz� doblje (druge) austrijske uprave – opći spi� si 1813.-1918.: kutija 9, godina 1863., spis 114).

Sl. 13. Hotel Vindobona (danas hotel Mare Mare Suites) prvi je hotel u Malom Lošinju izgrađen 1887. godine (Vodič iz 1888. godine spominje da je imao trinaest moderno uređenih i grijanih soba, čitao� nicu i izvrsnu njemačku kuhinju, a ispred hotela se nalazilo morsko kupalište).

posjetitelji se mogu informirati na oglasnoj ploči ispred Nautičke škole, u čijoj blizini se nalazi paviljon s topom koji svakog dana signalizira podne.

ste s cijenama kabina, kupaćih odjela i škole plivanja.

Iz tog svojevrsnog putopisa po Gradu, saznajemo da je u blizini brodogradilišta bila postavljena bista cara Franje Josipa kao spomen na njegov posjet Gradu.24 Pozornost se skreće na prvi izgrađeni hotel Vindobona s trinaest moderno uređenih i grijanih soba, izvrsnom njemačkom kuhinjom i čitaonicom. Ispred Vindobone nalazi se morsko kupalište, a Vodič upoznaje gonoj cijeni i jeftinom za siromašno domaće pu� čanstvo (Vodič iz 1888., str. 27-28). 24 Od gospodina Julijana Sokolića smo doznale da je bista uklonjena nakon uspostavljanja ta� lijanske vlasti.

Posjetitelje će iznenaditi raznolikost stabala limuna i naranči, agava, palmi, datulja i drugog tropskog drveća koje krasi vrtove mnogih kuća. Slijedi 45-minutna šetnja od Malog do Velog Lošinja. Autor navodi kako se sa šetnice koju krase topole, borovi, vazdazelno bilje i otprilike tisuću agava, pruža pogled na kvarnerske otoke Cres, Krk, Rab i Pag, te Velebit. Opisana je velološinjska župna crkva s vrijednim inventarom. Autor ponavlja kako Karlo Stjepan redovito ovdje boravi sa svojom obitelji. Osim u ovom dijelu Vodiča, Veli Lošinj se spominje na kraju, s podacima o lječilištu.


Matea Vidulić, Leona Fuček-Desanti, Lidija Kosmos: KAKO JE POČEO TURIZAM NA NAŠEM OTOKU GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2011, 7-19

Put se nastavlja do Osora, a kako bi se do njega stiglo, treba proći kroz Ćunski i plodno Ćunsko polje. Uz proljetni miris bilja, dobro označenom cestom stiže se do Sv. Jakova, za kojeg Vodič upozorava kako je jedino mjesto na Otoku gdje nema hotela i privatnih kuća za smještaj. Trideset minuta dalje, smještene su Nerezine s Agencijom turističkog kluba i raznolikom mogućnošću smještaja i noćenja. Iznad Osora, uzdiže se brdo Osoršćica na koje se prvi uspeo prijestolonasljednik Rudolf u ožujku 1887. Spomenuta je legenda o nastanku Apsyrtidesa i intrigantna priča o spilji sv. Gaudencija čiji su posmrtni ostaci položeni u maloj crkvi pokraj katedrale. Prema riječima autora, Osor je riznica kulturnog blaga. U tom poglavlju, nailazimo na razrađeni plan obilaska osorskog kraja i prijedloge triju itinerara. Navedeni su podaci o dužini puta i imena stanovnika koji mogu izletnicima dati dodatne informacije i povesti ih u obilaske. Posjetitelji koji dolaze imaju kulturu planinarenja, pa autor detaljno opisuje šetnice, označene staze i uspone na vrhove brda i brežuljaka. Mali dio Vodiča opisuje susjedne otoke Susak, Unije i Ilovik, poznate po vinogradima, ribi, peradi, pršutu i ljetnikovcima Lošinjana. Poglavlje topografije završava na Čikatu, gdje predlaže šetnju do crkvice Annunziatte u kojoj su zavjetne slike brodova u oluji i gdje je običaj da lošinjske žene dočekuju i ispraćaju svoje pomorce.

O stanovnicima Posebno poglavlje posvećeno je informacijama o liječnicima, ljekarnama, te općim

17

savjetima. Saznajemo da u Malom Lošinju postoje tri liječnika, a u Velom Lošinju i Nerezinama po jedan, te dvije ljekarne u Malom Lošinju. Poimence su spomenute gostionice i kavane, dva frizerska salona, knjižara i jedan hotel. Navode se privatne sobe i stanovi koji su prilično brojni. Zanimljiv je podatak da redovito dolaze brodovi sa svježom pitkom vodom koja se može dobiti od djelatnika Lječilišta i u privatnim kućama. Autor nas upoznaje i sa zabavom koju organizira Società Unione. To su plesovi, loto igre, tombole, piknici, predavanja i koncerti. Na specifičan način autor upoznaje čitatelja Vodiča s njegovim domaćinima. Za Lošinjane kaže kako su veseli, prijateljski raspoloženi ljudi bezazlenog karaktera. Njihova privrženost moru očituje se i u ophođenju sa strancima, a njima se najviše sviđa njihova urednost. Naime, urednost i umjerenost je odlika svih žitelja Lošinja; od najsiromašnijih, do najimućnijih. Opijanje i prosjaštvo ovdje su nepoznanica, pa su gosti sigurni od krađe i drugih vrsta kriminala. Navodi kako na Lošinju nema vjerske niti nacionalne netrpeljivosti. Tolerantnost, kao najnapredniju ideju 19. stoljeća, Lošinjani slijede u potpunosti. Lošinjani se opisuju kao radišni ljudi koji u zoru odlaze na posao sa suhim kruhom i smokvama ili sirom, te se navečer umorni vraćaju kući. Toplu obiteljsku atmosferu stvara večernje sviranje klavira koji je, unatoč tome što ga većina obitelji ne posjeduje, najpopularniji instrument i najdraža zabava. Opisane su berbe grožđa i maslina za kojih je uvijek veselo, a kao ponajbolji proizvodi Otoka, nabrajaju se vino, maslinovo ulje, smokve, naranče i obilje ribe.


18

Matea Vidulić, Leona Fuček-Desanti, Lidija Kosmos: KAKO JE POČEO TURIZAM NA NAŠEM OTOKU GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2011, 7-19

Zaključak Posebno zadovoljstvo nam je bilo spoznati izuzetan povijesni izvor, koji svjedoči o jednom od najvažnijih trenutaka u povijesti našeg Otoka. Riječ je o Turističkom vodiču iz 1888. godine. Unatoč činjenici što daje opširan i cjelovit prikaz svih elemenata tadašnjeg života našeg Otoka i njegovih stanovnika, do danas nije preveden na hrvatski jezik. On je po svojoj izvornosti biser, ali i svojevrsna doktorska disertacija. Njegovi autori su ugledni ljudi, vrsni stručnjaci u djelokrugu svojih profesija, a nerijetko i znanstvenici. Autori činjenice argumentiraju citatima i relevantnim znanstvenim istraživanjima svojih kolega. Na početku naše analize, znale smo da ćemo doznati više o geografiji Otoka iz tog vremena, ujedno smo i pretpostavljale da ćemo se susresti s podacima o klimi i vegetaciji. No, uskoro je slijedilo iznenađenje. Pred nama se otkrila neočekivana slika socijalnih prilika, mentaliteta otočana, njihovih karaktera, ponašanja, vrlina i mana. Otkrili smo cijelo bogatstvo etnografskih podataka. Pred nama se otvorila stranica kulture žitelja našeg zavičaja iz 19. stoljeća. Prvi Vodič je poput razglednice iako nema nijednu ilustraciju. Krasi ga slikovitost koja budućem namjerniku ili slučajnom posjetitelju, u potpunosti dočarava stvarnost i ljepotu koju valja doživjeti. Ovaj Vodič nas je zaista uveo u nama nepoznat Grad. Saznale smo da je naš Grad bio središte mnogih institucija kako gospodarskih, tako i kulturnih. Pruža nam cjelovit prikaz okolnosti vezanih za utemeljenje turističke djelatnosti s nezaobilaznim podacima o komunikacijama, infrastrukturi i kapacitetima Grada. Iako je Vodič napisan samo tri godine nakon prvog zabilježenog turističkog posjeta Otoku, fascinira činjenica vezana za organizaciju smještaja, gradnju hotela, uređenje Grada, zdravstvenu skrb. Zaključujemo, s ponosom, da su stanovnici našeg zavičaja bili radišni i marljivi ljudi. Često su poduzimali inicijative ne štedeći svoje vrijeme i znanje. Ne tražeći plaću za rad koji su uložili za dobrobit zajednice, zaslužili su da budu uzor današnjim generacijama.


19

Literatura:

Cvjetković, B., 1910: Život i rad Eugena Gelcicha, Nakladom upraviteljstva Ć. K. Nautičke škole, Dubrovnik. Hreglich-Mercanti, N., 1999: Ricordando Lussino I-VI, Trst. Kojić, B., 1956: Razvitak turizma na otoku Lošinju, u: Anali Jadranskog instituta, svezak I., JAZU, Zagreb. Kojić, B., 1981: Meteorološka promatranja Ambroza Haračića kao osnova za razvoj lošinjskog turizma, u: Zbornik radova o prirodoslovcu Ambrozu Haračiću (ur. Dadić, Ž.), Mali Lošinj, 1.-3. listopada 1980., Hrvatsko prirodoslovno društvo, Zagreb, 97-107. Kojić, B., 1984: Turistički vodiči kao izvori za povijest lošinjskog hotelijerstva 1887-1913., u: Otočki ljetopisi Cres – Lošinj 5, Izvori za povijest Cresa i Lošinja, Mali Lošinj, 153-163. Kos, M., Lozzi Barković, J., 2009: Kvarnerska kupališna baština, Hrvatski muzej turizma, Državni arhiv u Rijeci, Opatija – Rijeka. Nikolić, A., 2007: Otočna korabljica, Katedra Čakavskog sabora Cres – Lošinj, Mali Lošinj. 1982., Opća enciklopedija JLZ, Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb. Sokolić, J., 2008: Zavičajni kalendar cresko-lošinjskog otočja, Otočki ljetopis Cres – Lošinj 15., Katedra čakavskog sabora Cres – Lošinj, Mali Lošinj. Vukonić, B., 2005: Povijest hrvatskog turizma, Prometej; HAZU, Zagreb.

Izvori:

Die Insel Lussin mit den beiden Städten, Lussingrande und Lussinpiccolo, turistički vodič, Braumüller’s Bade-Bibliothek Nr. 10., Wien, 1888. Winterkurort und Seebad Lussinpiccolo - Cigale, turistički vodič, Druck von Straulino & Strukel, Lussinpiccollo, 1912./1913. Die Presse, časopis, Elektronische Zeitschriften Bibliothek Österreichischen Nationalbibliothek, Wien, od 29.06.1886. Spisi Državnog arhiva u Rijeci: Razdoblje (druge) austrijske uprave - opći spisi 1813.-1918.: kutija 8 (godina 1854., spis 101), kutija 9 (godina 1863., spis 114), kutija 24 (godina 1886., spisi 578, 572, 861, 125) Zemaljski sabor Markgrofovije Istre, Z-1; kutija 437, XV 1-1888., 1165

Matea Vidulić, Leona Fuček (učenice), Lidija Kosmos, prof. pov. i soc. Srednja škola Ambroza Haračića Mali Lošinj Omladinska 10, 51550 Mali Lošinj, Hrvatska, e-mail: lkosmos@inet.hr


21

DEMOGEOGRAFSKA OBILJEŽJA ALBANIJE Tina Bužleta,Ivan Šulc

U radu se analiziraju suvremeni demogeografski procesi u Albaniji kao posljedica suvremenih društveno-gospodarskih promjena. Osnovna obilježja ukupnog kretanja stanovništva su smanjenje stope rodnosti, snažni unutarnji i vanjski migracijski tokovi koji dovode do polarizacije stanovništva i gospodarskog razvoja te brojnih društvenih problema. Dobni sastav stanovništva, unatoč starenju, pogoduje snažnom društveno-gospodarskom razvoju, no kao važnim ograničavajućim čimbenikom pokazuje se nepovoljan obrazovni sastav.

Uvod i opća obilježja Republika Albanija (28.748 km2) smještena je uz Otrantska vrata i graniči s Crnom Gorom, Kosovom, Makedonijom i Grčkom (Bërxholi i dr., 2003). Geografski položaj na prijelazu iz Jadranskog u Jonsko more i prometno-geografska izolacija od kopnenih susjeda usmjerili su društveno-gospodarski razvoj na priobalje. Povoljan geostrateški položaj „na vratima Balkana/Jadrana“ razlog je povijesnih pretenzija stranih sila na teritorij Albanije. U geografskoj regionalizaciji se, zbog smještaja na Sredozemlju i maritimne orijentacije, svrstava u Južnu

Europu, ali se zbog historijsko-geografskog razvoja i kulturnih obilježja, često smatra dijelom i Jugoistočne Europe. Albanija je brdsko-planinska zemlja s 80% površine iznad 200 m nadmorske visine. U reljefu se izdvajaju tri cjeline. Vapnenačke Prokletije (2694 m), sjeverno od rijeke Drim, najjužniji su dio Dinarida. Šarsko-pindsko gorje, građeno od paleozojskih i mezozojskih eruptiva proteže se kroz cijelu Albaniju (južno od rijeke Drim). Pruža se u više planinskih lanaca visine i 2700 m (najviši vrh Maja e Korabit 2751 m), odvojenih duboko usječenim riječnim dolina-


22

Tina Bužleta, Ivan Šulc: DEMOGEOGRAFSKA OBILJEŽJA ALBANIJE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2011, 21-36

ma. Prijelaz prema obalnoj nizini čini niže pobrđe građeno od tercijarnog vapnenca i fliša (Atlas Europe 1997). Planinski prostor prometno je slabo povezan, naseljenost je disperzna, a gospodarstvo se temelji na samoopskrbnoj poljoprivredi (stočarstvu). Jadranska priobalna nizina, širine 10-60 km, močvarna, s učestalim epidemijama malarije, do 1950-ih je bila slabije naseljena. Tek je melioracija omogućila razvoj poljoprivrede i vrednovanje niske i nerazvedene obale. Obala uz Jonsko more je uska i uglavnom nepristupačna. Klima iz sredozemne (Csa; 650 mm) uz obalu prelazi u varijante vlažne snježno-šumske (Df) u unutrašnjosti (do 3000 mm). Sredozemna vegetacija u unutrašnjosti prelazi u hrastove šume, slijedi pojas bukovih šuma, a s visinom ih zamjenjuju crnogorične šume i planinski pašnjaci. Veće rijeke su Bojana (Bunës) i Drim (Drinit) (najduža; 285 km) na sjeveru, Mat, Erzeni, Shkumbini i Semanit u središnjem dijelu te Vjosë na jugu. Albaniji pripada dio Skadarskog, Ohridskog i Prespanskog jezera, no ti su prostori gospodarski slabo valorizirani. Područje srednjovjekovnih albanskih kneževina 1503. g. ulazi u sastav Osmanskog carstva i stanovništvo prihvaća islam (Narodi Europe 1997). Nezavisnost stječe 1912. g., i nakon strane okupacije u Prvom svjetskom ratu, potvrđuje 1920. g. Talijani već 1939. g. pripajaju Albaniju radi kontrole Otrantskih vrata. Nakon oslobodilačke borbe Enver Hoxha 1946. g. uz pomoć Jugoslavije proglašava Narodnu Republiku Albaniju, uvodi komunističku dikataturu i provodi reforme. Ograničava se veličina posjeda, provodi kolektivizacija i zemlja se dijeli bez zemljašima. Agrarnim reformama uspijeva se smanjiti glad i smrtnost. U gradovima se potiče industrijalizacija temeljena na vlasti-

tim rudama. No, 1948. g. Albanija prekida suradnju s Jugoslavijom, okreće se SSSRu i Kini, ali skorim prekidom svih odnosa s vanjskim svijetom (1978. g.) potpuno se izolira i, u uvjetima gospodarske autarkije i rastuće agrarne prenaseljenosti, sve više zaostaje. Godine 1985. Hoxha umire, a u ožujku 1992. g. provode se prvi parlamentarni izbori. Gospodarstvo ulazi u tranziciju i dio industrije propada, usitnjeni posjedi nakon denacionalizacije pokazuju se nerentabilnim, a stanovništvo iseljava. Albanija tako dočekuje pad socijalizma kao najslabije razvijena država s najjačim populacijskim rastom u Europi. Bankrotom nekoliko velikih tvrtki 1997. g. pada u novu gospodarsko-političku krizu, a opći ustanak dovodi zemlju na rub građanskog rata. Snažan gospodarski rast 2000-ih posljedica je gospodarskih reformi, stranih ulaganja, približavanja EU i ulaska u NATO. BDP je od 1998. do 2008. g. povećan s 2,7 na 12,3 milijardi dolara, a bruto nacionalni dohodak po glavi stanovnika (paritet kupovne moći) 2008. g. iznosi 8.170 dolara (Hrvatska 18.420 dolara) (Albania – Data and Statistics 2009). Procvat doživljavaju turizam, trgovina i pojedine grane industrije. Te djelatnosti razvijaju se u većim gradovima priobalne nizine (Tirana /Tiranë/, Drač / Durrës/, Skadar /Shkodër/, Elbasan, Berat, Valona /Vlorë/, Gjirokastër), dok planinska unutrašnjost sve više zaostaje. S društveno-gospodarskom polarizacijom na nacionalnoj razini, rastu i privlačno-potisni čimbenici unutarnjeg prerazmještaja stanovništva i vanjske migracije. Stoga se u daljnjem dijelu analizira aktualni interaktivni odnos demogeografskih i prostornih procesa, te se ukazuje na suvremenu društveno-geografsku problematiku Albanije.


Tina Bužleta, Ivan Šulc: DEMOGEOGRAFSKA OBILJEŽJA ALBANIJE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2011, 21-36

Broj i razmještaj stanovništva

U Albaniji živi 3.194.000 stanovnika (procjena za 2009.) ili 110,3 st./km2 (gustoća naseljenosti 1,5 puta veća od europskog prosjeka), što uz slabiju gospodarsku razvijenost, predstavlja prenaseljenost (Population and Density by Districts, 2009). Neravnomjeran prostorni razmještaj posljedica je prirodno-geografskih obilježja i polarizacije društveno-gospodarskog razvoja. U prošlosti, u uvjetima agrarne civilizacije, naseljenost je bila vezana uz obradive površine i pašnjake, a noviji gospodarski razvoj privlači siromašno ruralno stanovništvo u gradove i dovodi do polarizacije naseljenosti (sl. 1). Prostor koncentracije stanovništva je nizinski obalni pojas širine 30 km, od Skadra (Shkodër) na sjeveru do Valone (Vlorë) na jugu, uključujući Drač (Durrës), Tiranu (Tiranë), Lushnjë i Fier, gustoće naseljenosti 150 – 1000 st./km2, a većim riječnim doli-

23

nama (Drim /Drinit/, Erzeni, Shkumbini i Semanit) „prodire“ i u unutrašnjost (Bërxholi i dr., 2003). Distrikti Tirana (Tiranë) i Drač (Durrës), s 1/3 ukupnog stanovništva (> 550 st./km2) predstavljaju demografsku i gospodarsku okosnicu države. Gušće su naseljena i doline rijeka Semanit i Drim (Drinit) te obale Ohridskog, Prespanskog i Skadarskog jezera. S druge strane, planinski okvir zemlje ispodprosječno je naseljen. Relativno nizak stupanj urbanizacije ipak je znatno povećan u posljednjem desetljeću (s 43% 2001. g. na 49% 2009. g.) (Population by Districts 2001-2010). To je posljedica populacijskog rasta većih gradova (tab. 1; sl. 2), posebno Tirane (2001.-2010. porast za 200.000 stanovnika ili 77%) i Drača (66%), što uzrokuje brojne probleme. Niži stupanj urbanizacije (30-50%) imaju obalni i južni dio zemlje te Distrikt Skadar (Shkodër), a manje od 30% imaju rijetko naseljeni planinski prostori na sjeveru i jugoistoku.

Tab. 1. Promjena broja stanovnika većih albanskih gradova 2001. – 2010. Broj stanovnika Grad

2001.

2010. (procjena)

Prosječna godišnja stopa promjene (%)

Tirana (Tiranë)

352.581

570.837

6,9

Drač (Dürres)

113.465

180.193

6,5

Elbasan

95.554

97.372

0,2

Skadar (Shkodër)

85.798

81.275

-0,6

Fier

56.297

61.382

1,0

Korçe

58.911

49.569

-1,7

Valona (Vlorë)

85.180

47.691

-4,9

Berat

45.572

42.468

-0,8

Lushnjë

38.336

41.316

0,9

Izvor: World Gazetteer, Albania: largest cities and towns and statistics of their population 2010, http://www.world-gazetteer.com/ (13.06.2010.)


24

Tina Bužleta, Ivan Šulc: DEMOGEOGRAFSKA OBILJEŽJA ALBANIJE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2011, 21-36

Sl. 1. Gustoća naseljenosti po distriktima i veći gradovi Albanije 2009. god. Izvor: Population and Density (2009); World Gazetteer (2010)


Tina Bužleta, Ivan Šulc: DEMOGEOGRAFSKA OBILJEŽJA ALBANIJE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2011, 21-36

Sl. 2. Stupanj urbanizacije po distriktima i veći gradovi Albanije 2009. god. Izvor: Population by Districts (2001-2010); World Gazetteer (2010)

25


26

Tina Bužleta, Ivan Šulc: DEMOGEOGRAFSKA OBILJEŽJA ALBANIJE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2011, 21-36

Opće (ukupno)

kretanje stanovništva

Populacijski rast Albanije u 20. st. bio je

najbrži u Europi (bez Kosova) (tab. 2). Od 1926. do 1990. g. broj stanovnika povećan je čak četiri puta (Bërxholi i dr., 2003)! Takvo kretanje odraz je političkih i društveno-

Tab. 2. Kretanje broja stanovnika Albanije 1950.-2005. (apsolutno i relativni pokazatelji; po odabranim godinama) (1950. = 100)

Lančani indeks

Prosječna god. stopa promjene

Gustoća naseljenosti

1.215.000

100,0

-

-

42

1960.

1.611.000

132,6

132,6

2,80

56

1970.

2.136.000

175,8

132,6

2,80

74

1980.

2.671.000

219,8

125,0

2,23

93

1990.

3.289.000

270,7

123,1

2,07

114

2000.

3.068.000

252,5

93,3

-0,70

107

2005.

3.111.000

256,0

101,4

0,14

110

Godina

Broj stanovnika

1950.

Indeks

(%)

(st./km2)

Izvor: World Population Prospects, The 2008 Revision, United Nations Population Division, http://esa.un.org/unpd/wpp2008/ (22.10.2010.)

Sl. 3. Usporedni prikaz kretanja broja stanovnika Albanije, Europe i svijeta 1950.2010. Izvor: World Population Prospects (2008)


Tina Bužleta, Ivan Šulc: DEMOGEOGRAFSKA OBILJEŽJA ALBANIJE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2011, 21-36

Sl. 4. Indeks promjene broja stanovnika Albanije po distriktima 2001.-2009. Izvor: Population by Districts (2001-2010); World Gazetteer (2010)

27


28

Tina Bužleta, Ivan Šulc: DEMOGEOGRAFSKA OBILJEŽJA ALBANIJE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2011, 21-36

gospodarskih prilika. Prije Drugog svjetskog rata, postupnom primjenom medicinskih i tehničkih dostignuća, smanjuje se smrtnost, a u uvjetima visoke stope rodnosti, prirodni prirast raste. S obzirom na zabranu iseljavanja nakon Drugog svjetskog rata, prirodni prirast osnovna je odrednica ukupnog kretanja stanovništva (karakteristika „zatvorenih populacija“). Godišnje stope rasta najviše su od 1950. do 1970. (2,8%), no već u sljedećem desetljeću se smanjuju na 2,2% zbog smanjenja stope rodnosti. Otvaranje granica 1991. godine omogućuje slobodno iseljavanje, koje zbog gospodarske zaostalosti zemlje poprima masovne razmjere. Kao posljedica iseljavanja, unatoč umjerenom prirodnom prirastu, broj se stanovnika 1990.-2000. smanjuje za 221.000 (6,7% ili 0,7% godišnje). Nakon 2000. godine, zbog ubrzanog gospodarskog razvoja, iseljavanje slabi pa broj stanovnika ponovno raste, ali slabijim intenzitetom (0,14% godišnje) (sl. 3). Osnovne prostorne značajke općeg kretanja su polarizacija naseljenosti i koncentracija u velikim gradovima kao posljedica migracije selo-grad i vanjske migracije. Za razliku od obalnih područja, brdsko-planinska i ruralna područja zahvaćena su depopulacijom (sl. 4).

Prirodno kretanje Sastavnice prirodnog kretanja su rodnost i smrtnost, a njihova je rezultanta prirodna promjena. Opća stopa rodnosti smanjuje se od 1960-ih, nakon dosegnutog maksimuma od 41,5‰ (1955.-1960.) (sl. 5). Stanovništvo Albanije tako u razdoblju 1975.-1980. ulazi u drugu podetapu demografske tranzicije (stopa rodnosti 28,3‰), a krajem 1990ih i u treću (19,2‰) i 2009. g. iznosi 10‰) (World Population Data Sheet 2009).

Glavni čimbenici smanjenja stope rodnosti su selektivnost iseljavanja po dobi i spolu (u posljednja dva desetljeća), urbanizacija i promjena položaja žene u društvu. Industrijalizacija i urbanizacija mijenjaju odnos prema broju djece u obitelji. Za razliku od autarkične poljoprivrede, u kojoj više djece znači više ruku za rad, u gradovima su djeca uzdržavani članovi obitelji pa je naglasak na dobrom zdravlju, obrazovanju i blagostanju manjeg broja djece (Nejašmić, 2005). Osim toga, tradicionalno patrijarhalno društvo smatrano je protivnikom socijalističkog poretka pa je poticana ravnopravnost, obrazovanje i zapošljavanje žena izvan kućanstva, što dovodi do primjene kontrole rađanja i planiranja obitelji. Utjecaj na stopu rodnosti ima legalizacija pobačaja 1990-ih. Tako je 1975. godine zabilježeno 190 pobačaja na 1000 živorođenih, a 1995. godine čak 446 (Bërxholi i dr., 2003). S padom stope rodnosti smanjuje se i ukupna (totalna) stopa fertiliteta stanovništva Albanije (TFR; pojednostavljeno, prosječan broj djece u obitelji). TFR je smanjen sa 6,0 1950-ih na 2,0 (2000.-2005.) i niži je od vrijednosti na kojoj je osigurana jednostavna reprodukcija stanovništva (2,1). Unatoč tome, u Europi jedino Kosovo (2,5) ima viši TFR, a ostale države znatno su ispod tih vrijednosti (prosjek za Europu 1,4; Hrvatska 1,4) (World Population Data Sheet 2009; World Population Prospects 2008). To ukazuje na smanjujuću reprodukciju stanovništva, sužavanje dječje baze, a za posljedicu će imati daljnje usporavanje porasta broja stanovnika i demografsko starenje. Stopa smrtnosti smanjuje se ispod 30‰ još početkom 20. st. (ulazak u demografsku tranziciju), 1932.-1945. iznosi 16,3‰; 1960.1965. 9,7‰; 2000.-2005. 5,7‰ (Bërxholi i


Tina Bužleta, Ivan Šulc: DEMOGEOGRAFSKA OBILJEŽJA ALBANIJE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2011, 21-36

29

Sl. 5. Kretanje stope rodnosti i smrtnosti stanovništva Albanije 1950.-2005. (prosjeci za petogodišnja razdoblja) Izvor: World Population Prospects (2008) dr., 2003). To je inducirano poboljšanjem zdravstvene zaštite, smanjenjem pothranjenosti i melioracijom priobalne nizine 1950ih, koja je eliminirala malariju i omogućila razvoj poljoprivrede. Stopa smrtnosti (2000.2005.) čak je dvostruko manja od europskog (11,7‰) ili hrvatskog prosjeka (11,4‰), što je povezano s višom rodnošću i povoljnijom strukturom albanskog stanovništva prema dobi (World Population Prospects 2008). Budući da je stopa smrtnosti pod utjecajem dobnog sastava, bolju sliku smrtnosti i stupnja društvenog razvoja daju očekivano trajanje života pri rođenju i stopa smrtnosti dojenčadi. Produljenje očekivanog trajanja života za 20 godina u razdoblju 1950.-

2005., odnosno s 55,2 godine (1950.-1955.) na 75,7 godina (2000.-2005.) ukazuje na poboljšanje zdravstvene zaštite i porast životnog standarda. Albanija je tako prestigla neke tranzicijske zemlje (Slovačka 73,8 god; Hrvatska 74,9 god.) i približava se visokorazvijenim europskim zemljama (Ujedinjeno Kraljevstvo 78,5 god.; Italija 80,2 god.) (World Population Prospects 2008). Istovremeno stopa smrtnosti dojenčadi smanjena je s visokih 145‰ (1950.-1955.) na umjerenih 18,3‰ (2000.-2005.), što je ipak dvostruko više od europskog prosjeka (8,6‰) pa je nužno poboljšanje zdravstvene zaštite, posebno u ruralnim područjima (World Population Prospects 2008).


30

Tina Bužleta, Ivan Šulc: DEMOGEOGRAFSKA OBILJEŽJA ALBANIJE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2011, 21-36

Kao posljedica smanjenja stope rodnosti, stopa prirodne promjene smanjuje se s više od 30‰ (1955.-1960.) na umjerenih 9,3‰ (2000.-2005.), ali još je uvijek među najvišima u Europi. Visoke stope prirodne promjene nakon Drugog svjetskog rata u uvjetima zatvorene populacije anuliraju sporiji gospodarski rast i uzrokuju sve veću privrednu zaostalost.

Migracija Novija migracija glavni je čimbenik polarizacije stanovništva i gospodarstva Albanije. U vanjskoj migraciji prevladava iseljavanje, dok je useljavanje znatno slabije. Jedini veći imigracijski val zabilježen je nakon rata na Kosovu 1999. godine, kad useljava oko polovice svih izbjeglica s Kosova (Migration Profile 2007). Smatra se da je od 1990. do 2005. iz Albanije iselilo čak 860.000 ljudi ili 28% stanovništva (Migration Profile 2007). Prvi val uslijedio je neposredno nakon demokratizacije, a drugi nakon gospodarskog sloma 1997. godine. Iseljavanje se nastavlja i nakon 2000-ih, ali slabijim intenzitetom. Glavna emitivna područja su jadranska priobalna nizina (53%) i južna Albanija (26%), inače glavna odredišta unutarnje migracije (Bërxholi i dr., 2003). Razlog tome su nezaposlenost u gradovima kao posljedica propasti velikih državnih tvrtki i mogućnost bolje zarade u inozemstvu. Odredište 80% emigranata su geografski i kulturno bliske Grčka i Italija. U Grčku je 1990.-2001. iselilo 365.000 osoba (pretežno iz južne Albanije), a u Italiju 165.000 (iz središnje i sjeverne Albanije). Ostale receptivne zemlje su SAD (10 000), Njemačka (10 000), Francuska (5000), Švicarska (5000) i Kanada (5000) (Bërxholi i

dr., 2003). S obzirom na nisku obrazovanost, muškarci rade u građevinarstvu i poljoprivredi (najčešće u sivom sektoru), a žene ostaju u kućanstvu kao domaćice. Tek u novije vrijeme malobrojne žene samostalno odlaze na studij ili rad u EU i SAD (Migration Profile 2007). Emigracija je imala trenutni učinak na smanjenje broja stanovnika 1990-ih i odgođeni učinak na smanjenje stope rodnosti i starenje stanovništva kao posljedicu selektivnosti migracije prema dobi i spolu. Migraciji je sklonije mlađe zrelo stanovništvo koje sa sobom „odnosi“ i buduće potomstvo. Iseljavanje pretežno muškog stanovništva u prvoj fazi emigracije (u Albaniji 75%) u domicilu uzrokuje neravnotežu po spolu u proširenoj „udajno-ženidbenoj dobi“ (20-35 g.), što utječe na broj sklopljenih brakova i stopu rodnosti. To je razvidno u dobno-spolnoj piramidi za 2009. godinu (sl. 7). Dobro se uočava suženje kohorti u dobi 25-44, i to izrazitije u muškoj populaciji. Utjecaj emigracije na društveno-gospodarski razvoj uglavnom je pozitivan. S jedne strane, odljev u inozemstvo smanjio je populacijski pritisak na prirodne resurse i stopu nezaposlenosti, a doznake iseljenika na radu u inozemstvu podižu životni standard njihovih obitelji u Albaniji i utječu na porast gospodarske aktivnosti. Doznake tako čine 12% mjesečnog prihoda prosječnog kućanstva (2006./2007. g.), a ukupni iznos doznaka početkom 2000ih bio je trostruko veći od stranih ulaganja i dvostruko veći od strane pomoći Albaniji (Migration Profile 2007). No, s obzirom na podrijetlo iseljenika, ekonomski učinak emigracije ograničen je na razvijenije priobalje. Glavni smjer unutarnje migracije je selograd, kao posljedica rastućih razlika u gospodarskoj razvijenosti i boljih mogućnosti


31

foto: Ivan Šulc

Tina Bužleta, Ivan Šulc: DEMOGEOGRAFSKA OBILJEŽJA ALBANIJE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2011, 21-36

Sl. 6. Megalomanska izgradnja kao posljedica razvoja turizma u Kruji zaposlenja u gradovima. O razmjerima tog procesa govori podatak da je od 1992. do 2001. g. prebivalište promijenilo 1,4 milijuna osoba ili 40% ukupnog stanovništva. Stanovništvo iseljava iz izrazito siromašnih planinskih predjela na sjeveru i istoku zemlje (distrikti Tropojë, Has, Kukës, Pukë, Mirditë i Dibër), i odlazi u veće gradove (Tirana, Drač, Elbasan, Skadar, Korçë i Valona) i njihove okolice (Bërxholi i dr., 2003). Snažan priljev stanovništva u gradove odvija se masovno i stihijski, a ne prati ga razvoj komunalne i socijalne infrastrukture. Zastarjeli sustav komunalne infrastrukture uzrokuje česte nestašice električne struje i vode, posebno ljeti na obali, što ne pogoduje uspješ-

nijem turističkom i gospodarskom razvoju. Neriješeno zbrinjavanje čvrstog i tekućeg otpada uzrokuje sve veće onečišćenje vodotoka i tla. Gospodarski razvoj gradova ne može pratiti brzi populacijski rast, pa je nezaposlenost i dalje visoka. Nepostojanje prostornih planova implicira „slobodu“ izgradnje i eksploataciju prirodnih resursa, što dovodi do opće degradacije čovjekovog prirodnog i društvenog okoliša (sl. 6).

Sastav stanovništva

Sastav stanovništva prema spolu i dobi (biološki sastav) Sastav stanovništva prema spolu posljedica je diferencijalne rodnosti (biološki


32

Tina Bužleta, Ivan Šulc: DEMOGEOGRAFSKA OBILJEŽJA ALBANIJE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2011, 21-36

fenomen da se rađa 4-6% muške djece) i diferencijalne smrtnosti (rezultat uglavnom društvenih čimbenika) (Nejašmić, 2005). Tako u mlađim dobnim skupinama brojčano prevladavaju muškarci, a u starijim žene zbog veće smrtnosti muškaraca u svim dobnim skupinama (u razvijenijim društvima), čime se teži ujednačavanju njihovog brojčanog odnosa (Nejašmić, 2005). Sastav stanovništva Albanije 1950. i 2009. godine ukazuje na ravnotežu po spolu (koeficijent feminiteta 98,9 i 99,8) zbog višeg udjela mladog i nižeg udjela starog stanovništva. No, znakovit je višak žena u dobi 25-44 g. (2009. kf = 107,0) zbog selektivnosti migracije po spolu. Naime, to je stanovništvo rođeno između 1965. i 1984. i u razdoblju 1990.-2000. ušlo je u zrelu dob te je natprosječno zahvaćeno iseljavanjem. Sastav stanovništva Albanije prema dobi u razdoblju 1950.-2009. obilježava smanjenje udjela mladog (0-14 god.) te povećanje

udjela zrelog (15-64 god.) i starog stanovništva (65+) (tab. 3). Smanjenje udjela mladog stanovništva za više od trećinu (s 39,0 na 23,4%) posljedica je tranzicije rodnosti u posljednjih 50 g. i spomenute selektivnosti emigracije. Udjel zrelog stanovništva povećan je s 54,0 na 67,2% ulaskom u zrelu dob brojčano jakih generacija rođenih za visokih stopa rodnosti 1950.-1990. Unatoč prednostima mlade radne snage (inovativnost, poduzetnost, viša produktivnost), u uvjetima opće gospodarske zaostalosti, to je dovelo do agrarne prenaseljenosti, migracije selograd, nezaposlenosti i vanjske migracije. Stoga budući razvoj treba temeljiti na obrazovanju i korištenju tih potencijala kako bi se spriječio odljev mlađih i obrazovanih. Iako među najmlađim u Europi, stanovništvo Albanije je u posljednjem desetljeću izloženo demografskom starenju (prelaskom razine od 8% starog stanovništva), što je posljedica smanjenja rodnosti, pro-

Tab. 3. Pokazatelji biološkog sastava stanovništva Albanije 1950. i 2009. te Europe 2005. g.* Godina

kf

Velike dobne skupine (%) 0-14

15-64

65+

Is

kd

kd, s

1950.

98,9

39,0

54,0

7,0

18,2

85,3

13,1

2009.

99,8

23,4

67,2

9,4

40,2

48,8

14,0

Europa

107,9

15,9

68,2

15,9

100,2

46,6

23,3

* kf – koeficijent feminiteta – broj ženskih na 100 muških stanovnika Is – indeks starosti – broj starih (65+) na 100 mladih stanovnika (0-14) kd – koeficijent ukupne dobne ovisnosti – opterećenost stanovništva u radno sposobnoj dobi (15-64) stanovništvom u predradnoj (0-14) i postradnoj dobi (65+) kd, s – koeficijent dobne ovisnosti starih – opterećenost stanovništva u radno sposobnoj dobi (15-64) stanovništvom u postradnoj dobi (65+) Izvor: izračunato prema: Annual average population by Age-groups, 2001-2010, Institute of Statistics, http://www.instat.gov.al/ (15.06.2010.) (za Albaniju 2009.); World Population Prospects, The 2008 Revision, United Nations Population Division, http://esa.un.org/unpd/ wpp2008/ (22.10.2010.) (za Albaniju 1950. i Europu 2005.)


Tina Bužleta, Ivan Šulc: DEMOGEOGRAFSKA OBILJEŽJA ALBANIJE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2011, 21-36

33

Sl. 7. Dobno-spolna piramida albanskog stanovništva 1950. i 2009. Izvor: Annual Average Population by Age-groups (2001-2010) (za 2009.); World Population Prospects (2008) (za 1950.) duljenja životnog vijeka i iseljavanja. To pokazuje i indeks starosti koji je 2009. godine prešao kritičnu vrijednost 40,0. Ipak, na povoljniji dobni sastav ukazuje i usporedba albanskog indeksa starosti i koeficijenta dobne ovisnosti starih s europskim (tab. 3), što ima i veliku praktičnu važnost (npr. manja izdvajanja za mirovine). Uočeni demografski procesi vidljivi su u dobno-spolnoj piramidi stanovništva Albanije 1950. i 2009. godine (sl. 7). Još 1950. godine stanovništvo je bilo izrazito mlado (ekspanzivno) (piramida konkavnih strana), sa širokom dječjom bazom i malo starog stanovništva. No, 2009. g. već ima oblik urne (ili kapi), karakteristične za staro ili kontraktivno stanovništvo. Već spomenuti manjak stanovništva u dobi 25-44 g. posljedica je iseljavanja. Sužavanje kohorti 0-14 dijelom je posljedica smanjene rodnosti uslijed iseljavanja fertilnog kontingenta, a dijelom i zbog tranzicije rodnosti. S obzirom na brojnije skupine u dobi 15-25 g., koje su ušle ili ulaze u „udajno-ženidbenu dob“ očekuje

se kratkotrajni porast stope rodnosti, ukoliko te dobne skupine ne budu zahvaćene jačim iseljavanjem.

Društveno - gospodarski sastav Albanija je, uz Kosovo, jedina europska zemlja u kojoj je još uvijek većina radno aktivnog stanovništva zaposlena u primarnom sektoru (58%). Razlozi takvog stanja su opća gospodarska nerazvijenost u socijalističkom razdoblju s dominacijom autarkične poljoprivrede. Razvoj ostalih grana gospodarstva omogućen je tek demokratskim promjenama, kada trgovina i turizam doživljavaju uspon i privlače latentne viškove radne snage iz ruralnih područja. Unatoč propasti dijela rudarstva i industrije u tranziciji, udjel zaposlenih u sekundarnom sektoru povećava se s 10 na 14% (1995.-2006.) zahvaljujući isključivo građevinarstvu (sl. 8). To je posljedica razvoja snažnog razvoja turizma i trgovine u priobalnoj nizini te rasta potražnje za stambenim prostorom potaknutog snažnim priljevom stanovništva. Uslužni


34

Tina Bužleta, Ivan Šulc: DEMOGEOGRAFSKA OBILJEŽJA ALBANIJE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2011, 21-36

Sl. 8. Sastav stanovništva Albanije prema sektorima djelatnosti 1995. i 2006. godini (u %) Izvor: Total Employment by Economic Activity (2007) sektor, unatoč apsolutnom smanjenju broja zaposlenih u zdravstvu i obrazovanju (!), bilježi relativni porast zbog razvoja trgovine i turizma u gradovima (Tirana, Krujë, Elbasan, Gjirokaster). Obrazovni sastav stanovništva, kao i dobni, predstavlja važan čimbenik društveno-gospodarskog razvoja (tab. 4). Stopa

nepismenosti iznosi relativno niskih 1,6% (2001), ali analiza obrazovnog sastava prema školskoj spremi pokazuje poražavajuće stanje: 66,4% stanovništva starijeg od 15 godina nema ni primarno obrazovanje, a samo 6,2% ima tercijarno obrazovanje (Census of Albania 2001). U ruralnim područjima čak 81% nema ni primarno obra-

Tab. 4. Sastav ukupnog urbanog i ruralnog stanovništva Albanije starijeg od 15 g. prema stupnju dosegnutog obrazovanja 2001. g. (u %) Dosegnuti stupanj obrazovanja (u %)*

IO**

<OI

OI

OII

OIII

Urbano

47,6

3,6

36,7

12,1

9,3

Ruralno

81,1

2,1

15,3

1,5

0,3

Ukupno

66,4

2,7

24,7

6,2

2,3

* <OI – nezavršeno primarno; OI – primarno; OII – sekundarno; OIII – tercijarno i više obrazovanje ** IO – indeks obrazovanosti – odnos udjela stanovništva sa završenim sekundarnim i tercijarnim obrazovanjem i stanovništva bez završenog primarnog obrazovanja. Računa se po formuli Io = OII∙OIII / <OI Izvor: Census of Albania, 1 April 2001: Resident Population by Educational Attainment, Economic Status, Age Group, Sex, Urban and Rural Zones, Institute of Statistics, http:// www.instat.gov.al/repoba/english/default_english.htm (24.10.2010.)


Tina Bužleta, Ivan Šulc: DEMOGEOGRAFSKA OBILJEŽJA ALBANIJE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2011, 21-36

zovanje. Situacija je nešto povoljnija u gradovima, što pokazuje i indeks obrazovanosti (IO), koji za ukupno stanovništvo iznosi relativno niskih 2,3, za gradove 9,3, a za ruralna područja samo 0,1. Ogromne razlike između urbanih i ruralnih područja dodatno se produbljuju preseljavanjem obrazovanijeg stanovništva u gradove radi boljih mogućnosti zaposlenja. Iz navedenog proizlazi da je obrazovni sastav glavni ograničavajući čimbenik društveno-gospodarskog razvoja Albanije, a posebno ruralnih područja, te da je povećanje obrazovne razine osnovni preduvjet daljnjeg napretka.

Kulturno-antropološki sastav Albanija je prema narodnosnom sastavu vrlo homogena. Čak 98,6% stanovništva su Albanci, a veće nacionalne manjine su Grci (66 000), koncentrirani na jugu uz grčku granicu, Makedonci (8000) na jugoistoku, i Cr-

35

nogorci (1200) u distriktu Skadar (Shkodër) (Bërxholi i dr., 2003). Relativno brojna grčka manjina razlog je prijepora Albanije i Grčke, a u prošlosti je bila povod pretenzijama Grčke na „sjeverni Epir“. Oko 2 milijuna Albanaca živi izvan granica Albanije, uglavnom u susjednim državama. Najbrojniji su na Kosovu (čine 85% stanovništva), u Makedoniji (oko 20%; na području Skopja te uz Ohridsko jezero), i u Crnoj Gori (oko 6,5%) (Narodi Europe 1997). Za razliku od narodnosnog sastava, vjerske razlike nisu bile temelj unutarnjih i sukoba. Za Hoxhine vladavine vjera je bila zabranjena i nije predstavljala poveznicu među narodom, a nema ni danas veliku ulogu u društvenom životu. 70% Albanaca u Albaniji su muslimani (suniti i bektaši), 20% su pravoslavci, uglavnom na jugu uz granicu s Grčkom, a 10% rimokatolici (uz crnogorsku granicu) (Narodi Europe 1997).

Zaključak Analizom je utvrđeno da stanovništvo Albanije nakon pada socijalističkog sustava doživljava brze društvene promjene te da se sve više približava europskim trendovima. Ubrzani gospodarski razvoj zbog svoje koncentracije u širem obalnom pojasu uzrokuje jaku unutarnju polarizaciju i degradaciju prirodnih i društvenih resursa. S obzirom na nepostojanje razvojnih planova na bilo kojoj razini, demografski i gospodarski procesi odvijaju se stihijski te produbljuju jaz između gradova i ruralne periferije. S obzirom na nastavak postojećih društveno-gospodarskih procesa, očekuje se daljnja demografska i gospodarska polarizacija na nacionalnoj razini. Ruralni prostor u unutrašnjosti sve će intenzivnije biti izložen depopulaciji i starenju stanovništva, te će, u uvjetima nerazvijene privrede, sve više zaostajati. Priobalni će pojas i dalje bilježiti populacijski i gospodarski rast, povećavajući pritisak na okoliš, jednu od važnih razvojnih prednosti Albanije. Da bi se zaustavilo društveno-gospodarsko raslojavanje na nacionalnoj razini potrebna je učinkovita strategija kao osnovni preduvjet gospodarskog razvoja Albanije u cjelini. Smanjenje gospodarske zaostalosti za Europom u budućnosti bi trebalo usporiti emigraciju, o kojoj će, zbog smanjujuće prirodne reprodukcije, ovisiti i ukupno kretanje stanovništva. S druge strane, osnovni preduvjet uspješnog društveno-gospodarskog razvoja jest jest povećanje razine obrazovanja i korištenje vlastitih demografskih resursa.


36

Literatura:

Atlas Europe (ur. Klemenčić, M.), Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb, 1997. Demographic atlas of Albania (ur. Bërxholi, A., Doka, D., Asche, H.), Shtëpia Botuese, Tirana, 2003. Narodi Europe (ur. Paravić, N., Paravić, J.), Naklada Zadro, Zagreb, 1997. Nejašmić, I., 2005: Demogeografija: stanovništvo u prostornim odnosima i procesima, Školska knjiga, Zagreb.

Izvori:

Albania – Data and Statistics (2009), World Bank, http://www.worldbank.org.al (21.10.2010.) Annual Average Population by Age-groups, 2001-2010, Institute of Statistics, http://www.instat.gov. al/ (15.06.2010.) Census of Albania, 1 April 2001: Resident Population by Educational Attainment, Economic Status, Age Group, Sex, Urban and Rural Zones, Institute of Statistics, http://www.instat.gov.al/repoba/ english/default_english.htm (24.10.2010.) Migration Profile 2007: The Republic of Albania, IOM International Organization for Migration, http:// www.iom.hu/PDFs/Albania-Migration%20Profile.pdf (14.06.2010.) Population and Density by Districts, 1 January 2009, Institute of Statistics, http://www.instat.gov.al/ (13.06.2010.) Population by Districts 2001-2010, Institute of Statistics, http://www.instat.gov.al/ (14.06.2010.) Total Employment by Economic Activity 2007, Institute of Statistics, http://www.instat.gov.al/ (15.06.2010.) World Gazetteer, Albania: largest cities and towns and statistics of their population 2010, http://www. world-gazetteer.com/ (13.06.2010.) World Population Data Sheet 2009, Population Reference Bureau, http://www.prb.org/pdf09/09wpds_ eng.pdf (23.10.2010.) World Population Prospects, The 2008 Revision, United Nations Population Division, http://esa. un.org/unpd/wpp2008/ (22.10.2010.)

Tina Bužleta, univ. bacc. geogr., Diplomski studij geografije, smjer Baština i turizam, II. godina e-mail: tina.buzleta@gmail.com

Ivan Šulc, univ. bacc. geogr., Diplomski studij geografije, smjer Baština i turizam, II. godina e-mail: ivan.sulc.2006@gmail.com


37

GEOSTRATEGIJA SREDOZEMLJA ZA VRIJEME HLADNOG RATA (III) Radovan Pavić

Pristup. U odnosima Zapada i Istoka Sredozemlje postaje važno već u vrijeme Drugog svjetskog rata. Porazom Hitlerovih snaga kod Staljingrada (1943.) bilo je jasno da Sovjetski Savez, dakle i žarište komunizma, ne mogu biti uništeni. To ujedno znači da se za Zapad otvara potreba ostarivanja novih globalnih političkih, strateških i teritorijalnih odnosa u čemu će i Sredozemlje imati bitno značenje.

Snage zapadnih saveznika nisu bile ušle u Mediteran već krajem 1942. samo zbog potrebe likvidacije snaga višijevske Francuske i u kontekstu lividacije nacističkih i talijanskih snaga u sjevernoj Africi, nego i misleći na buduće globalne odnose, tj. da u Sredozemlju treba ostvariti takvu političku i teritorijalnu prisutnost i odnose koji će zapravo biti činilac budućeg geostrateškog okruženja, zadržavanja i spriječavanja SSSR-a (containment, deterrent), a za Zapad to je bilo mnogo važnije od otvaranja druge fronte u zapadnoj Europi koje će uslijediti istom lipnja 1944. god. Za razliku, iako je iz Drugog svjetskog rata izašao kao bitna

pobjednička (ali – prvenstveno kopnena) sila – SSSR je sa svojim prodorom u Sredozemlje znatno zakasnio. Suprotstavljeni interesi Zapada i Istoka na Sredozemlju vide se već i iz prostorne definicije Sredozemlja i iz teze da Sredozemlje treba pripadati samo sredozemnim državama. Pri tome treba uočiti dvoje: prvo – shvaćanje Zapada da Crno/Azovsko more nisu dijelovi Sredozemlja ima jasan politički/ geopolitički (protusovjetski) cilj jer, ako čitav akvatorij nije Sredozemlje, nego je Sredozemlje samo onaj otvoreni dio izvan carigradskih Tjesnaca, onda to znači da SSSR


38

Radovan Pavić: GEOSTRATEGIJA SREDOZEMLJA ZA VRIJEME HLADNOG RATA (III) GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2011, 37-53

nije mediteranska zemlja. A to će reći: ako Sredozemlje treba da pripada samo mediteranskim državama – onda SSSR nema što tražiti u prostoru otvorenog Sredozemlja, tj. izvan Crnog/Azovskog mora, dakle, ako se iz otvorenog Sredozemlja povuku sve flote nemediteranskih država, onda to vrijedi ne samo za SAD, Veliku Britaniju i druge, nego i za sam SSSR. I – drugo - za SSSR teza da Sredozemlje mora pripadati samo sredozemnim državama znači da nesredozemne NATOvske države ne mogu biti vojno prisutne u tom akvatoriju, dok naprotiv – u skladu sa sovjetskom tezom da SSSR jest sredozemna zemlja (Sredozemlja u cjelini) – i SSSR ima pravo biti prisutan i u otvorenom i zatvorenom Sredozemlju, jer Crno/Azovsko more (kao dio zatvorenog Sredozemlja) ipak jesu dio jedinstvenog Mediterana što znači opravdanje za sovjetsku vojnu prisutnost u čitavom akvatoriju Sredozemlja, dok bi se ostale flote nemediteranskih država morale povući. Iz svega slijedi da prostorna definicija Sredozemlja, tj. pitanje što jest, a što nije Sredozemlje – nije ni u kom slučaju samo geografsko (i bezazleno), nego ima i duboko utemeljeno geopolitičko značenje.

Interesi SAD I NATO-a u Sredozemlju za hladnog rata

Klasično Sredozemlje u odnosima Zapada i Istoka. Akvatorij Sredozemlja karakteriziraju u međunarodnim odnosima dvije značajke: ono je izraziti kontaktni prostor i ima veliko značenje i u globalnim i u regionalnim geostrateškim odnosima. To je logično, jer je Sredozemlje dio Rimlanda, pri čemu se prostor između Španjolske i Maroka s jedne i Omana (i uopće Arapskog mora) s druge strane s pravom naziva luk krize ili luk nestabilnosti.

Interesi SAD u mediteranskom akvatoriju su višestruki. Jedan od temeljnih političkih interesa SAD jest potiskivanje i osporavajuća uloga prisutnosti SSSR-a u tom akvatoriju, što treba nužno prevesti i na konkretni geopolitički jezik, tj., SSSR treba fizički izolirati i ograničiti na bazen Crnog mora, što omogućuju i blokovska savezništva i fizičkogeografske karakteristike carigradskih Tjesnaca koji se mogu zatvoriti (to, istina, ne omogućuje i međunarodno-pravni status Tjesnaca, ali je u konkretnim kriznim situacijama pravna sastavnica posve nevažna). Na istoj je liniji interes SAD da bilo samostalno, bilo preko saveznika kontrolira ili blokira i ostale pomorske tjesnace i prolaze, na prvom mjestu Otrantska vrata, peloponesko-kretsko-rodosko-tursku geostratešku barijeru, a zatim i Sicilski prolaz, Gibraltarska vrata i Sueski prokop. Imobiliziranje sovjetske flote u Sredozemlju predstavlja važan američki interes potenciran time što su flote danas izuzetno značajan vid oružanih snaga, po mnogima i onaj najkvalitetniji. Tako se interesu SSSR može i mora suprotstaviti i vojno i politički: za razliku, SSSR u prvom redu mora biti zainteresiran za otvorenost, slobodu i sigurnost morskih prolaza, jer je svjestan vlastitih ograničenja, tako su prirodno zatvoreni i Baltičko, i Crno i Sredozemno i Ohotsko i Japansko more (u međunarodno-pravnom smislu to su poluzatvorena mora), dok izlaz preko Murmanska ipak ima samo ograničeno značenje. Osim kontrole pomorskih prolaza, za SAD je važno održavnje i afirmacija nezavisnosti, naročito onih država koje zbog svog geopolitičkog položaja imaju izuzetnu vrijednost. To se prije svega odnosi na Jugoslaviju. Iako se i u tom smislu radi o problemu Otrantskih vrata, Jugoslavija je ipak između mediteranskih zemalja najpogodnija za (eventualni i


Radovan Pavić: GEOSTRATEGIJA SREDOZEMLJA ZA VRIJEME HLADNOG RATA (III) GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2011, 37-53

navodni) izlaz SSSR-a na Sredozemlje. Međutim, pri tome je važno uočiti da sovjetska intervencija u Mađarskoj 1956. i Čehoslovačkoj 1968. ipak nije bila u širem kontekstu prodora na Jadran (i to preko Jugoslavije), kao što se tada spekuliralo na Zapadu, bilo iz potencijalno stvarnih, bilo samo iz promidžbenih razloga. Zbog toga su SAD trajno zainteresirane za nezavisnost Jugoslavije, jer je nezavisna i nesvrstana Jugoslavija najbolja garancija da Sovjetski savez ne dopre do Sredozemlja mimo carigradskih Tjesnaca. Jugoslavija, istina, ne može postati zapadnjačka blokovska zemlja, što znači da se kompletno zatvaranje okruženja ne može ostvariti, ali je zato dragocjena kao međuprostor i siva zona, pa je njezin nesvrstani status u mediteranskom kontekstu za SAD apsolutno prihvatljiv i poželjan, iako nesvrstavanje u cjelini nije politika koja može odgovarati SAD-u. Za SAD je važno ne smao da dominiraju u pomorskim prolazima, nego i u tzv. koridorskim državama: to su zemlje koje i bez obzira na stanje u pomorskim prolazima (zatvorenost, sukobi) svojim obalama izlaze na dva akvatorija i na taj način predstavljaju kopnene mostove ili koridore kojima se obilaze tjesnaci (Španjolska, Maroko, Francuska, Italija, Tunis, Grčka, Turska, Egipat, Izrael). Očito, važni ali tada neostvarivi interesi SAD-a moraju biti usmjereni i prema onim državama u Sredozemlju koje prijateljuju sa SSSR-om, jer bi potiskivanje SSSR-a s tih lokacija bitno oslabilo te zemlje. SAD stalno nastoje da se u akvatoriju Sredozemlja osiguraju ključna uporišta. Jedan od najvažnijih problema za SAD slijedi iz činjenice da one ovdje nisu autohtona obalna sila, što znači da moraju raspolagati odgovarajućim i fizičkim uporištima na tuđim teritorijima (baze i služnosti). Proces ostvarenja uporišta počeo je već

39

1949. osnivanjem NATO-a. Tako su na krajnjem zapadu SAD osigurale prisutnost putem NATOvskog Portugala već 1949. god. (što znači i prisutnost na Azorima, a time je osiguran i pristup svojevrsnim mostom Europi i Sredozemlju s istočnoameričke obale i Atlantika). Značenje te činjenice dopunjeno je i uspostavljanjem četiriju vojnih američkih baza na tlu Španjolske 1953. god. U središtu, osigurani su Italija i Malta, a na istoku Sredozemlja osigurani su i Cipar s dvije britanske baze (Akrotiri i Dhekelija), a zatim putem Trumanove doktrine (1947.) osigurane su i Grčka i Turska (članice NATO-a od 1952.), koje imaju značenje za kontrolu pristupa iz Crnog mora ostalom Sredozemlju. I tadašnji noviji interesi SAD vezani su uz politiku interesnih područja i osiguranje dodatnih insitnih uporišta za RDF snage (Rapid Deployment Forces - snage za brzo djelovanje), koje imaju regionalne strateške zadatke, a ne zadatak jedne sastavnice u općem obračunu sa SSSR-om u globalnom smislu. Zato su SAD morale ostvariti (i ostvarile su) sigurnosni i logistički sustav između Azora i Diego Garcie u Indijskom oceanu gdje se on povezuje s Pacifikom. Vidljivo je da se taj sigurnosni sustav poklapa s Rimlandom, a drugo i nije moguće. Na zapadnom sektoru Sredozemlja, SAD su uspjele uvući Španjolsku u NATO 1982. god., (iako samo u političku, a ne i u vojnu strukturu), a ponovno su stekle neka uporišta u Maroku, gdje su bile prisutne od 1951. do 1963. god. Američki interes za Španjolsku datira naročito od političkih promjena u Portugalu 1974. god. kada se javila mogućnost da Azori i Portugal izađu iz globalno-strateškog interesnog područja Zapada zbog čega je Španjolska dobila izrazito kompenzacijsko značenje. Ulaskom Španjolske u NATO, posve su osigurna Gibraltarska vrata, pro-


40

Radovan Pavić: GEOSTRATEGIJA SREDOZEMLJA ZA VRIJEME HLADNOG RATA (III) GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2011, 37-53

blem blokovske pripadnosti Gibraltara više se ne postavlja, jer on sada u svakoj kombinaciji (bilo britanskoj, bilo španjolskoj) ostaje u NATO-u, a u slučaju zatvaranja Gibraltarskih vrata, Španjolska i Maroko omogućavaju kopnenu koridorsku vezu između akvatorija Sredozemlja i Atlantika. Osim geopolitičkog značenja Iberskog poluotoka, važni su i pripadajući otoci (Baleari), koji su unutar Sredozemlja pogodni za lokaciju novih raketnih oružja, jer oni kao istodobni ciljevi ujedno ne predstavljaju opasnost za samu Španjolsku. Izuzetno je važno da se uloga Španjolske i Portugala u NATO-u ne cijeni po mogućem doprinosu vojnih snaga, nego po prednostima zemljopisnog položaja u najizrazitijem geopolitičkom kontekstu. Na zapadnom ulazu u Sredozemlje SAD moraju podržavati Maroko protiv Fronte Polisario, jer se ne smije dozvoliti da se afirmira i ojača snaga za koju se na Zapadu pretpostavlja da bi mogla postati neka alžirsko-prosovjetska tvorevina. U istočnom Sredozemlju SAD su uspjele osigurati služnosti u Egiptu i Sudanu, dok bi isto tako bilo značajno stabilizirati se i na dijelu Pravog Levanta (Izrael i Libanon). Kako se SAD ne smiju vojno isuviše povezati s Izraelom (da se ne antagoniziraju umjerene arapske zemlje koje su im isto tako potrebne), logičan je bio pritisak na Libanon. Sjedinjenim Američkim Državama u Libanonu najviše može odgovarati režim koji bi u zapadnjačkom kontekstu omogućio uporišta za RDF snage, a to je ujedno u režim koji bi bio prihvatljiv i za Izrael. Godine 1983. situacija za uspostavljanje američkih uporišta postaje još povoljnija. Na Siciliji se lociraju nove rakete (baza Comisso), a tzv. Turska Republika Sjeverni Cipar nudi SAD-u vojna uporišta. Geopolitički

položaj ima ovdje izuzetnu vrijednost, jer se Cipar nalazi ispred obala prosovjetske Sirije. Pitanje vojnih uporišta u Sredozemlju ima za SAD odlučno značenje. Pri tome je važna njihova lokacija, ali i broj uporišta, jer se sa svima ne može uvijek koristiti (u slučajevima kada bi to štetilo odnosima dotične zemlje s trećim državama). Sovjetski interesi. Kao prvu i najvažniju činjenicu kada se radi o SSSR-u i Sredozemlju u doba Hladnog rata i to u njegovom otvorenom dijelu akvatorija jest povijesni neuspjeh Rusije/SSSR-a da se nekako uspostavi u carigradskim Tjesnacima, bilo izravno pomorskom moći, bilo zaobilazno putem Balkana (preko Rumunjske i Bugarske). Međutim, oba su pristupa nadilazila snagu Rusije: pomorska je sastavnica ipak bila preslaba (i u odnosu na Tursku i njezine zapadne saveznike koji su bili spremni braniti tog „bolesnika na Bosporu“, Krimski rat 1853.-56.), dok bi kopneni pristup značio savladavanje Rumunjske i Bugarske, što je također bilo nemoguće, jer je taj prodor, prvo, periferičan, i zatim, drugo, demografski je, ipak, i po svom politogenetskom naboju vrlo izrazit. Zato je Rusija mogla savladati Kavkaz, koji ni demografski, a niti politogenetski nije toliko snažan. Ukratko, Rusija/SSSR nisu postigli da bi to uspostavljanje u prostoru Tjesnaca nadilazilo one mogućnosti koje toj zemlji osigurava međunarodno pravo, a to očito ne može zadovoljiti ruske/sovjetske imperijalne/imperijalističke interese. Zato se i na otvoreno Sredozemlje odnosi onaj problem koji se u cjelini tiče Rusije/SSSR-a, a to je problem zatvorenosti – istina (donekle), je otvoren Arktik, ali su zatvoreni i Baltik i Crno/Azovsko more, Ohotsko i Japansko more.


Radovan Pavić: GEOSTRATEGIJA SREDOZEMLJA ZA VRIJEME HLADNOG RATA (III) GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2011, 37-53

Pri razmatranju sovjetskih interesa na Sredozemlju treba uzeti u obzir neke općenitosti: moć da se izađe iz Crnog/Azovskog mora, politika prisutnosti/pokazivanja zastave, traženje saveznika (baze i služnosti) i traženje pariteta na moru u odnosu na Zapad, pomoć protuzapadnjačkim/protukapitalističkim pokretima u svijetu – nisu se za Rusiju/SSSR ostvarili na povoljan način. Sovjetski interesi u Sredozemlju javljaju se kasnije od onih američkih, ali nisu ništa manje intenzivni, iako nisu ni toliko uspješno ostvareni. U slučaju SSSR-a i njegovih blokovskih saveznika u crnomorskom bazenu radi se o potrebi slobodnog izlaza kroz carigradske Tjesnace, te zatim iz Sredozemlja u cjelini - tj. radi se o vitalnim interesima tih geografski hendikepiranih država, koje objektivno treba poštovati, baš kao neke druge vitalne interese Zapada. Mediteranska sastavnica sovjetske vanjske politike, koja očito postaje sve značajnija i mora se dovesti u širi kontekst sovjetske neomahanističke afirmacije (afirmacija po Gorškovu). SSSR je tada konačno priznat kao svjetska sila, i to ne toliko po relativno starijoj raketno-interkontinentalnoj i orbitalnoj strateškoj doktrini, koliko, prije svega, što je postao i svjetska pomorska sila, te je upravo ta sastavnica bila najodlučnija u definiranju SSSR-a kao velevlasti. Za SSSR važne su i pomorske služnosti u zoni izvan crnomorskih tjesnaca. Izgubivši tijekom 1970-ih godina egipatsko pomorsko pročelje, poraslo je značenje Sirije, Libije i naročito Alžira, jer bi ostvarenje služnosti u Mers el Kebiru (baš kao i održavanje sovjetskih pomorskih manevara u Zapadnjačkom jezeru) imalo veliko geostrateški osporavajuće značenje u tom akvatoriju u kojem inače dominira Zapad. U odnosu na pomorske

41

služnosti, za SSSR bi bilo izuzetno značajno da se na neki način vrati i u Egipat i Albaniju, i da svakako zadrži Siriju kao prijateljsku zemlju. Osim toga, za SSSR je važno steći logistička uporišta koja bi omogućila dugotrajnije snabdijevanje u slučaju da bi bili zatvoreni carigradski Tjesnaci i time prekinuta veza sa Crnim morem. Kao saveznici s logističkom funkcijom naročito bi bile važne one zemlje koje ne ovise o Tjesnacima, te one koje se ne mogu pomorski zapriječiti, a ujedno raspolažu i naftom koja ima odlučno značenje za potrebe flota u svakoj dugotrajnoj krizi. Pri tome, naročito su pogodne one zemlje – primjerice Libija – koje se naglašeno politički suprotstavljaju SAD (iako održavaju i dobre ekonomske odnose), a odlikuju se ambicioznom vanjskom politikom u Africi i imaju ugovore o prijateljstvu i suradnji s pojedinim članicama Varšavskog ugovora, čime makar i posredno ostvaruju vezu s tom blokovskom organizacijom (Libija i Bugarska, 1983.). Iako je u borbi za interesna područja jedini kriterij odnos snaga, pa su poželjna sva interesna područja koja se mogu ostvariti, pojedine zemlje imaju i specifičnu dodatnu vrijednost zbog naročito značajnog prometnog i geopolitičkog položaja. To se posebno odnosi na koridorske zemlje koje ostvaruju pomorske veze preko kopna obilazeći morske tjesnace i prolaze. Zato bi za SSSR veliko značenje mogla imati Albanija zbog lokacije na Otrantskim vratima, zatim Tunis, kojim se može zaobići Sicilski prolaz, te Egipat, preko kojeg se zaobilazi Sueski kanal, a također i Alžir i Maroko kojima se zaobilaze Gibraltarska vrata (u slučaju Alžira veza s Atlantikom mogla bi biti uspostavljena jedino konačnim ostvarenjem Saharske Arapske Demokratske Republike i njezinim po-


42

Radovan Pavić: GEOSTRATEGIJA SREDOZEMLJA ZA VRIJEME HLADNOG RATA (III) GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2011, 37-53

voljnim odnosim s Alžirom). Pri svemu tome jasno je da ulogu Albanije kao koridorske države ne treba precjenjivati, jer se osim samih Otrantskih vrata i širi akvatoriji mogu uspješno pomorski zapriječiti. U odnosu na Egejsko more, ni SSSR-u, pa niti Turskoj nikako ne bi odgovaralo da Grčka proširi teritorijalno more s 6 na 12 nm, jer bi time između carigradskih Tjesnaca i ostalog Sredozemlja uvelike nestalo zone slobodnog mora. SSSR mora biti zainteresiran i za denuklearizirani i nenuklearizirani status Balkana i Turske. Iako nenuklearizirani Balkan ujedno znači da ni SSSR tamo ne može instalirati vlastiti nuklearni arsenal, ipak bi on bio u izrazitoj prednosti, jer bi nepostojanje ili uklanjanje s Balkana eventualnog NATOvskog nuklearnog oružja za SSSR bila očita geostrateška povoljnost. U odnosu na zaleđe sredozemnog pomorskog pročelja SSSR je naročito zainteresiran da ostane prisutan u Mađarskoj, jer je Panonska nizina čvorište geostrateških pravaca europskog značenja (panonska geostrateška lepeza), koji dopiru i do obala Sredozemlja. SSSR je također zainteresiran za povlačenje stranih nemediteranskih ratnih flota

(Velike Britanije i SAD) iz tog akvatorija (iako se time narušava načelo slobode mora), i to na osnovici činjenice da Velika Britanija, a niti SAD očito nisu mediteranske zemlje, dok SSSR to jest, i to po načelu cjelovitosti sredozemnog akvatorija, po kojem se i crnomorski prostor definira kao dio jedinstvenog sredozemnog bazena. Za SSSR bio bi važan i proces denuklearizacije Sredozemlja i njegovo pretvaranje u zonu mira, jer bi se time dijelom riješio teških ekonomskih tereta nametnutih trkom u naoružanju, budući da izdatci za naoružanje bitno otežavaju i osporavaju gospodarski razvitak SSSR za razliku od Zapada, gdje ti izdatci imaju gospodarski stimulativni karakter. SSSR je isto tako zainteresiran za održavanje statusa nesvrstanih zemalja, jer to može biti efikasna brana za ulazak tih zemalja u interesno ili čak izravno blokovsko područje Zapada. U tome posebno značenje ima nesvrstanost Cipra. No ona je dovedena u pitanje podjelom iz 1974. i štoviše, turska država na sjevernom Cipru već je 1984. ponudila SAD pomorske i zrakoplovne služnosti. Nadalje, zbog specifičnog geostrateškog položaja Jugoslavije, SSSR je i bitno zainteresiran za održanje statusa njezine nesvrstanosti.


Radovan Pavić: GEOSTRATEGIJA SREDOZEMLJA ZA VRIJEME HLADNOG RATA (III) GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2011, 37-53

43

Rječnik Containment – (engl. sadržati, zadržati) – prvenstveno strateška vojna doktrina Zapada kojom treba zadržati/obuzdati neprijateljske vojne snage od bilo kakvih vojnih djelovanja. U politici containmenta koriste se osim vojnih i sva druga primjerena sredstva, politika okruženja primjer je containmenta. Detterent (engl. koji zastrašuje, odvraća) – naziv za svaku politiku i naročito vojno djelovanje ili prijetnju kojim se odvraća neprijatelja da poduzme određene akcije, politika odvraćanja. Imperijalna/imperijalistička politika – pri upotrebi ovih pojmova treba naglasiti da imperijalnu politiku mogu voditi samo imperiji, a ona očito ujedno i mora bit imperijalistička. Za razliku, imperijalističku politiku mogu voditi i oni koji nisu imperiji, ali očito bez odgovarajućih rezultata, jer sve nije utemeljeno na dostatnoj moći. Okruženje – vrsta teritorijalizirane politike Zapada kojom se neprijateljske države ili vojni blokovi okružuju drugim savezničkim državama, vojnim blokovima i bazama kako bi se spriječilo svako vojno ofenzivno djelovanje i širenje neprijateljskog utjecaja kao i stjecanje saveznika. Politika okruženja od strane Zapada prema Istoku počinje osnutkom NATO-a 1949. god., a nastavlja se osnivanjem Bagdadskog/CENTO pakta, zatim SEATO pakta i posebnim obrambenim savezima između Australije, Japana i SAD. Iz rasporeda navedenih paktova jasno se uočava njihovo poklapanje sa zonom Rimlanda koja okružuje euroazijski Heartland. Panonska lepeza – geostrateški pojam koji se odnosi na ishodište/susretište/križište 10 vojno operacijski pravaca taktičkog i strateškog značaja i značenja locirano u Mađarskoj panonskoj nizini. Važno je uočiti da je čak pet od tih pravaca zahvaćalo bivšu Jugoslaviju, čime je njezina geostrateška osjetljivost izrazito naglašena, što je još više potencirano činjenicom da barem tri operacijska pravca završavaju na Jadranu. RDF (Rapid Deployment Forces) – posebne relativno malobrojne vojne snage Zapada namijenjene za brzo raspoređivanje i djelovanje u pojedinim kriznim žarištima. Željezna zavjesa (između Ščećina i Trsta), politički i geopolitički pojam kao metafora koju je W. Churchill iznio 1946. god. kako bi se definirala stvarnost nepremostivih razlika između Zapada i Istoka jasno izraženih nakon protunacističkog pragmatičkog savezništva u vrijeme Drugog svjetskog rata. Za podizanje željezne zavjese Zapad je optuživao SSSR u svrhu uspostavljanja izolacije. Ideja željezne zavjese naročito je naglašena od 1961. god., tj. od podizanja Berlinskog zida. Željezna zavjesa nestaje u doba kraja 1980-ih/početka 1990-ih godina, zbog političkih promjena na Istoku. Pojam željezne zavjese može se primijeniti na svaku drastičnu i rigidnu politiku kompletne izolacije.


44

Radovan Pavić: GEOSTRATEGIJA SREDOZEMLJA ZA VRIJEME HLADNOG RATA (III) GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2011, 37-53

Sl. 1. Klasično Sredozemlje – blokovski i geostrateški odnosi u doba Hladnog rata


Radovan Pavić: GEOSTRATEGIJA SREDOZEMLJA ZA VRIJEME HLADNOG RATA (III) GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2011, 37-53

45

LEGENDA uz sl. 1. Klasično Sredozemlje – blokovski i geostrateški odnosi u doba hladnog rata 1 – Države članice NATO-a nastalog na osnovi Hladnog rata kao izraz potrebe zastrašivanja, za� ustavljanja i okruženja SSSR-a i socijalističkih zemalja od strane Zapada. 2 – NATOvski strateški sustav dopunjen 1982. god. ulaskom Španjolske u političku strukturu pakta. 3 – Godine 1966. Francuska istupa iz vojne strukture NATO-a, ali se i dalje mora smatrati čvrstim pripadnikom Zapada. Od 1974. do 1980. i Grčka je bila samo član političke strukture NATO-a. Zbog promijenjenog statusa Francuske i Grčke poraslo je geostrateško značenje Italije, a zbog problema s Grčkom veće je značenje Turske koja dominira carigradskim Tjesnacima, te izravno graniči s SSSRom, što je za NATO važno i zbog obavještajnih djelatnosti (naročito nakon gubitka Irana 1978./79. god.), i u okviru koncepcije isturene obrane. Značenje Italije za NATO poraslo je 1970/80-ih godina i zbog toga što se panonsko-lombardijski vojno-operacijski pravac više ne smatra jedinim izvorom opasnosti za Italiju i Zapad, nego se među opasne susjede sve više ubraja i Libija, posebno od 1981. god., nakon američko-libijskog oružanog incidenta u zaljevu Sirta. Zbog dugotrajnog grčko-turskog problema u egejskom bazenu i podjele Cipra od 1974. god., te zbog Grčke najave da bi mogla pre� ispitati odnose sa SAD (1984.) situacija je za NATO najnepovoljnija na njegovom istočnom medite� ranskom sektoru. 4 – Od 1980. Italija preuzima obvezu da jamči političko-teritorijalni status Malte što je samo tra� dicija očuvanja britanskog imperijalnog puta između Gibraltara i Sueza. 5 – Na obalnim pročeljima sjevernoafričkih država koje su se politički emancipirale, Zapad postu� pno gubi strateške pogodnosti, tj. raspolaganje vojnim uporištima. Tako su u Alžiru Francuzi izgubili uporišta do 1968., u Tunisu do 1963., SAD i Velika Britanija u Libiji do 1954., odnosno do 1970., a Velika Britanija na Malti do 1968. Međutim, Britanci su zadržali koloniju Gibraltar i dvije baze na Cipru (Akrotiri i Dhekelija), a Zapad je, štoviše, stekao uporišta u svim državama NATO-a, zatim u Maroku, Egiptu i Izraelu. 6 – a) Novijim političkim razvitkom Zapad se čvrsto ukorijenio na Azorima (1) koji su važna ste� penica za američki zračni most prema Iberskom poluotoku. Ojačao je i svoje pozicije u Španjolskoj 1982. (2), stekao iste godine i dva nova uporišta u Maroku (2a), isto tako stekao uporišta u Egiptu i Sudanu (1980-ih godina 3, 3a), dok u Izraelu i Libanonu 1982./83. nije uspio dokrajčiti sukobe. Oči� to je da bi zrakoplovne služnosti (radijus djelovanja zrakoplovstva od 1200-1300 km) u tom prostoru imale veliko značenje jer bi tako bio pokriven veliki dio Blistoka i Sredistoka. U tom je smislu važna ponuda tzv. Turske Republike Sjeverni Cipar (1984.) da omogući SAD-u izgradnju zrakoplovne luke. b) pri svemu tome treba naglasiti da i dalje ostaje pogodnost po kojem je Tirensko more naj� bolje branjeni dio tzv. Zapadnjačkog jezera (T) 7 – a) SSSR kao najjači član Varšavskog ugovora (iz 1955.) b) tzv. željezna zavjesa između Istoka i Zapada kao najvažnija diobena granica u Europi (poslije 1948. god.) 8 – Države članice Varšavskog ugovora dijele se u odnosu na SSSR na države prve i druge tam� ponske zone (I, II) i to prema tome graniče li izravno ili neizravno sa Sovjetskim Savezom. 9 – Posebnu kategoriju čine države u prijateljskim odnosima sa SSSR-om, odnosno one koje imaju i formalne ugovore o prijateljstvu i suradnji. Za Libiju se na Zapadu tvrdi da ona strateški zapravo predstavlja sovjetsko logističko uporište, što znači da SSSR u slučaju krize ne bi morao toliko ovisiti o prohodnosti carigradskih Tjesnaca, pri čemu treba imati u vidu i bogatstvo Libije naftom. 10 – Sovjetski Savez ima sigurne pomorske služnosti samo u Siriji (luke Tartus i Latakija), a izgleda da se može služiti i Mers el Kebirom u Alžiru, kao i s više uporišta u Libiji. Za SSSR naročito bi značenje mogao imati spomenuti Mers el Kebir i to kao strateški osporavajući činilac u Zapadnjač� kom jezeru. 11 – Izravni dodir SSSR-a i NATO-a postoji samo na granici s Norveškom (196 km) i Turskom (602 km), pri čemu je očito da to može biti problem u odnosima velevlasti. Međutim, treba odmah napomenuti da se i jedna i druga strana suzdržavaju od bilo kakvih incidenata, jer bi oni mogli imati pogubne posljedice. 12 – Neki vojno-operacijski pravci između Zapada i Istoka u Europi zahvaćaju i mediteranske zemlje. Važno je uočiti čvorišnu i stožernu uloga Panonske nizine sa snopom geostrateških pravaca (panonska lepeza). Za NATO posebnu opasnost predstavlja panonsko-lombardijski operacijski pravac kojim bi se Italija odijelila od ostale zapadne Europe, te panonsko-moravsko-vardarski pravac koji ci� jepa Grčku na dva dijela i odijeljuje Tursku od ostalih zemalja NATO-a. Za Varšavski ugovor naročitu opasnost predstavlja eventualno neprijateljsko ovladavanje panonskim geostrateškim čvorištem. Za Jugoslaviju, poseban je problem što nekoliko vojno-operacijskih pravaca europskog značenja prelazi preko njenog teritorija.


46

Radovan Pavić: GEOSTRATEGIJA SREDOZEMLJA ZA VRIJEME HLADNOG RATA (III) GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2011, 37-53

Sl. 2. Istok i Sredozemlje u Hladnom ratu: izbor iz bitnih osobitosti


Radovan Pavić: GEOSTRATEGIJA SREDOZEMLJA ZA VRIJEME HLADNOG RATA (III) GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2011, 37-53

47

LEGENDA uz sl. 2. Istok i Sredozemlje u Hladnom ratu: izbor iz bitnih osobitosti 1 – (a) Domet sovjetskog raketnog/balističkog oružja u doba Hladnog rata (rakete SS-20 s dometom od 4300-5000 km) – dobro se uočava da je obuhvaćeno gotovo čitavo Sredozemlje osim najvećeg dijela Portugala, što naglašava njegovu geostratešku vrijednost za NATO, (b) zatim, strateškim zrakoplovnim doletom od 1500 km pokriven je najveći dio Jadrana, jugoistok Italije (Apulija), Kreta i sjeverni Izrael. 2 – (a) Obale SSSR-a/Varšavskog ugovora na Sredozemlju (b) treba uočiti da je Azovsko more najsigurniji dio akvatorija SSSR-a/Varšavskog ugovora, i to zbog svog statusa zatvorenog mora. 3 – Panonska lepeza vojno-operacijskih pravaca (10) od kojih 5 prelazi preko terito� rija Jugoslavije. 4 – Važnija sovjetska pomorska uporišta (Mers el Kebir u Alžiru, Latakija i Tartus u Siriji) 5 – Albanija kao država koja je bitno mijenjala svoju vanjsko-političku orijentaciju (1945.-48. jugoslavenska faza, 1948.-60. sovjetska i 1961.-1978. albansko-kineska faza). U Albaniji SSSR je imao važnu vojno-pomorsku bazu Sazan. 6 – nf – važnost sovjetskih savezništava (Libija, Sirija) zbog vlastith izvora nafte. 7 – Jadransko i Egejsko more najpogodnije su potencijalne zone ekološkog rata (male dimenzije, relativno slaba cirkulacija i izmjena vode, krajnja gospodarska osjetlji� vost zbog mogućnosti ekološkog rata kao sastavnice totalnog rata).


48

Radovan Pavić: GEOSTRATEGIJA SREDOZEMLJA ZA VRIJEME HLADNOG RATA (III) GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2011, 37-53

Sl. 3. Uporišta Zapada i Istoka u akvatoriju Sredozemlja za Hladnog rata


Radovan Pavić: GEOSTRATEGIJA SREDOZEMLJA ZA VRIJEME HLADNOG RATA (III) GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2011, 37-53

49

LEGENDA uz sl. 3. Uporišta Zapada i Istoka u akvatoriju Sredozemlja za Hladnog rata 1 – Sredozemne i atlantske obale NATO-a. 2 – Sredozemne obale SSSR/Varšavskog ugovora (sve u doba maksimalnog Hlad� nog rata 1960/1970-ih godina). 3 – Vojno-pomorske, kopnene, zrakoplovne, promatračke i komunikacijske baze i sidrišta Zapada (30). Posebno treba uočiti činjenicu da za NATO veliku vrijednost (bilo potencijalno, bilo stvarno) mogu imati pojedini otoci, jer su izvan matičnih kopna, što znači da kao lokacije vojnih sadržaja, istina, jesu vojni ciljevi, ali time ujedno i rastere� ćuju matična kopna (A – Alboran, B – Baleari, K – Korzika, S – Sardinija, Sc – Sicilija, K – Kreta). 4 – Sovjetske pomorske služnosti i sidrišta (17). Karakteristično je da SSSR nema onakvu vrstu uporišta kakvu ima Zapad. 5 – a) – 1 – važno je uočiti da su Sovjeti geostrateški prodrli čak i u Zapadnjačko jezero b) – 2 – važna je prisutnost Sovjeta u blizini Sicilskog prolaza c) – 3 – isto je tako važan niz sovjetskih uporišta na vanjskom luku mogućeg zapriječavanja Egejskog mora (Peloponez-Kreta-Rodos-Turska). Glavnina sovjetskih uporišta je u središnjem i istočnom Sredozemlju.


50

Radovan Pavić: GEOSTRATEGIJA SREDOZEMLJA ZA VRIJEME HLADNOG RATA (III) GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2011, 37-53

Sl. 4. Klasično Sredozemlje – ostali politički i geopolitički odnosi u Hladnom ratu


Radovan Pavić: GEOSTRATEGIJA SREDOZEMLJA ZA VRIJEME HLADNOG RATA (III) GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2011, 37-53

51

LEGENDA uz sl. 4. Klasično Sredozemlje – ostali politički i geopolitički odnosi u

hladnom ratu

1 – Željezna zavjesa koja se tiče i nekoliko mediteranskih država (do 1948. god. – Jugoslavija, Albanija, Grčka, Bugarska). 2 – Tršćansko-istarsko pitanje kao svojevremeno jedan od glavnih mediteranskih problema pri čemu treba uočiti jasnu težnju SSSR-a da se preko Jugoslavije (a prije rezolucije Informbiro-a 1948.) što više sa svojim utjecajem proširi na zapad. 3 – Godine 1981. došlo je u zaljevu Sirta do američko-libijskog incidenta, jer SAD ne priznaju način na koji Libija određuje baznu crtu za teritorijalne vode (12 nm iz 1959. god.). Zaoštravanje sa SAD-om uvjetovalo je i libijsku prijetnju da će se pridružiti Var� šavskom ugovoru, čemu pridonosi i potreba za uspostavljanjem regionalne ravnoteže u odnosu na prozapadnjački Egipat i Sudan. 4 – Države koje smatraju da se nalaze u više ili manje izraženom ili čak posvemaš� njem neprijateljskom okruženju (Izrael u odnosu na okolne arapske države i nacije). Turska se smatra okruženom od strane SSSR-a, zatim Grčkom i arapskim svijetom (što je sve utemeljeno u povijesnim suprotnostima). Međutim, od 1970/80. Turska nastoji ostvariti što bolje odnose s arapskim državama, pa su osobine okruženja prema tom pročelju sve manje izražene ili čak zanemarive. Albanija je u „neprijateljskom“ okruže� nju Jugoslavije i Grčke. Povoljna je osobina da „okružene“ države imaju izlaz na more. 5 – Područja najjače izraženih političko-gospodarskih interesa: za Maroko to je sva Zapadna Sahara preko obrambenog zida, za Libiju to je (barem) sjeverni sektor Čada, za Izrael – to je (barem) južni Libanon, a za Siriju to je čitav Libanon u okviru koncepcije Velike Sirije. Tu bi se mogao ubrojiti i sjeverni Cipar kao interesno područje Turske. 6 – Grčko-turski granični sukob u Egejskom moru. Turska se osjeća vojno ugro� ženom od militariziranih grčkih otoka koji se nalaze neposredno uz tursku obalu, a u odnosu na podmorje traži da egejski bazen bude podijeljen po medijanu. Suprotnosti Grčke i Turske ne ograničavaju se samo na egejski bazen, nego se službena Grčka boji i turskih pretenzija na dio zapadne Trakije. 7 – Nesvrstane države na Sredozemlju. Iako one dominiraju, pokret nesvrstanosti nije mogao spriječiti napetosti i sukobe među članicama pokreta, i nije uspio pretvoriti taj akvatorij u zonu mira i suradnje. Pojedine nesvrstane države ostvaruju različitu su� radnju s blokovskim zemljama (W, E), što ne isključuje niti vojnu suradnju. U najnovije vrijeme, 1984., neke od njih nastoje voditi što uravnoteženiju vanjsku politiku (Egipat). 8 – Države izvan blokova i pokreta nesvrstanih, ali koje slove kao implicitni saveznici Zapada (Izrael).


52

Radovan Pavić: GEOSTRATEGIJA SREDOZEMLJA ZA VRIJEME HLADNOG RATA (III) GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2011, 37-53

Sl. 5. Različite gospodarsko-političke organizacije u sredozemnoj Europi


53

LEGENDA uz sl. 5. Različite gospodarsko-političke organizacije u sredozemnoj Europi

Bitna je značajka Središnje južne (sredozemne) Europe (s dodatkom Ukrajine, Ruske Federacije i Turske) da se tu isprepleće šest gospodarsko-političkih i formalnih i nefor� malnih cjelina i organizacija. To je jasni izraz interesa različitih regionalnih (ali i izvan� regionalnih) čimbenika da se taj prostor nekako organizira, poveže i usmjeri u pravcu raznolike suradnje, ali i nekog političkog jedinstva i to putem različitih organizacija, koje su, međutim, često više rezultat političko/diplomatskih igara i htijenja i diplomatskog zamaha koji je sam sebi svrhom, nego li što su realan okvir za životnu suradnju. Tako u tom prostoru uočavamo: 1 – tzv. zapadni Balkan (Balkanija iz početka 2000-tih godina), koji nema strogu in� stitucionalnu definiciju, ali se zna da ga čine Hrvatska, BiH, Srbija, Crna Gora, Kosovo, Makedonija i Albanija. 2 – Organizacija CEFTA (Central European Free Trade Agreement) koju u konačnici kao formalnu organizaciju čini zapadni Balkan s Moldovom. 3 – Posebna je organizacija BSEC (Black sea Economic Cooperation iz 1992.), orga� nizacija okuplja države koje gotovo sve gravitiraju Crnom moru (a pridodani su i Grčka, Armenija i Azerbajdžan, dok je Srbija pristupila 2004. godine, a Hrvatska je promatrač). 4 – Jadranska euroregija (iz 2006.) okuplja dijelove država uz Jadransko more. 5 – Organizacija SEECP (South-East European Cooperation Proces) koja ujedinjuje tzv. zapadni Balkan, CEFTA-u s Rumunjskom, Bugarskom, Grčkom i Turskom. Ovu se organizaciju ne bi smjelo olako shvaćati samo u njezinim proklamiranim gospodarskim vidovima, nego ona ujedno može pružiti i izliku za odgodu ili ne primanje pojedinih čla� nica u Euniju, što se naročito odnosi na Tursku. 6 – Dio tog prostora zauzimaju države članice Eunije. 7 – Bilo je moguće da 2007. godine CEFTA-i pristupi i Ukrajina. 8 – Prema francuskom prijedlogu iz 2007. godine sve bi zemlje otvorenog Sredoze� mlja (dakle bez Portugala, Bugarske, Rumunjske, Ukrajine, Ruske Federacije i Gruzije) trebale sačinjavati Mediteransku uniju što znači da bi bili zahvaćeni i Hrvatska i obalne države naše Regije/Područja što uz postojanje SEECP-a predstavlja dodatnu opasnost formiranja jedne zamjenske organizacije umjesto prijama Hrvatske u Euniju. Budući da bi u Mediteranskoj uniji bili i Crna Gora i Turska i na te bi se zemlje moglo odnositi postojanje jedne zamjenske organizacije umjesto Eunije. U Mediteransku uniju bili bi, dakle, uključeni: 1 – Španjolska, 2 – Francuska, 3 – Monako, 4 – Italija, 5 – 9 (Slo� venija, Hrvatska, BiH, Crna Gora, Albanija), 10 – Grčka, 11 – Turska, 12 – Cipar, 13 – Sirija, 14 – Libanon, 15 – Izrael, 16 – Egipat, 17 – Libija, 18 – Malta, 19 – Tunis, 20 – Alžir i 21 – Maroko.

dr. sc. Radovan Pavić, red. prof. u mirovini

Boškovićeva 20, 10000 Zagreb, Hrvatska


55

MEĐUKULTURALNI DIJALOG U NASTAVI GEOGRAFIJE Irena Greblički Nacionalni okvirni kurikulum geografiju svrstava u prirodoslovno i društveno-humanističko područje što omogućava interdisciplinarni pristup mnogim temama. Predložene međupredmetne teme u kurikulumu (MZOŠ, 2010.) kao što su osobni i socijalni razvoj, zdravlje, sigurnost i zaštita okoliša, građanski odgoj, učiti kako učiti, uporaba informacijske i komunikacijske tehnologije te poduzetništvo, mogu doprinjeti značajnijoj ulozi geografa, popularizaciji nastavnih sadržaja kod učenika, uz stjecanje trajnih znanja i vještina koja će upotrebljavati u životu. U nastavi geografije, a posebno u dodatnoj nastavi, pokušavam aktualne događaje, obljetnice, izložbe, natječaje raznih ustanova uključiti u nastavni proces i na taj ih način približiti učenicima. O suradnji s Delegacijom Europske komisije u Republici Hrvatskoj i Hrvatskim kartografskim društvom za Osnovnu školu braće Radića iz Kloštar Ivanića čulo se izvan Hrvatske. Dobar glas pronio se susjednom Slovenijom, Danskom, Rusijom sve do Čilea. Kako? Pročitajte dalje i nadam se da će možda to biti dobar putokaz i ostalim geografima.

Europska godina međukulturalnog dijaloga 2008. Delegacija Europske komisije u Republici Hrvatskoj povodom Europske godine međukulturalnog dijaloga 2008. godine raspisala je nekoliko natječaja za učenike osnovnih i srednjih škola (http://delhrv.ec.europa.eu). Učenici dodatne nastave geografije i povijesti Osnovne škole braće Radića iz Kloštar Ivanića aktivno su sudjelovali u svim natječajima te ostvarili vrijedne nagrade, a kao „krunu“ svoje kreativnosti i istraživačkoga rada nagrađeni su putovanjem u državu s kojom su ostvarili međukulturalni dijalog.

Dodatna nastava geografije uvijek budi znatiželju učenika, ali i nas učitelja za istraživanjem zavičaja. Terenska nastava u tome je nezaobilazna. Učenici s radošću sudjeluju i istražuju, a često se u taj proces uključuju roditelji, poznanici i sumještani koji na taj način pridonose novim saznanjima i šire pozitivno ozračje. Učenici tako razvijaju važne socijalne vještine. Jedna od tih vještina je i dijalog. Naša je škola sudjelovala u više projekata od kojih je bilo i međunarodnih o kojem će biti više riječi. Delegacija Europske komisije u Republici Hrvatskoj je 2008. godine pokrenula nekoli-


Irena Greblički: MEĐUKULTURALNI DIJALOG U NASTAVI GEOGRAFIJE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2011, 55-61

ko natječaja koji će povezati učenike osnovnih i srednjih škola iz Hrvatske s vršnjacima u Europi preko raznih školskih projekata, razmjenom učenika i školskih partnerstava. Članice Europske unije dijalog smatraju procesom koji žele unaprijediti i produbiti, te u njega uključiti sve građane. Nastava geografije potiče učenike na njegovanje društvenih i kulturnih vrijednosti počevši od svoga zavičaja i domovine te omogućuje povezivanje s kulturama diljem svijeta. Poruke Europske unije prihvatili smo kao temeljne vrijednosti suvremenog društva, ali i pojedinca koji želi razvijati suradnju, poticati demokraciju i biti dio suvremene Europe. Nastavni sadržaji vezani za Europsku uniju provlače se kroz teme od šestog do osmog razreda, stoga su učenici sedmih i osmih razreda bili najzainteresiraniji. „Put u EU“ bio je prvi natječaj i njime je započeo projekt međukulturalnog dijaloga. Natječaj je bio namjenjen učenicima osnovnih i srednjih škola. Odgovaranjem na pet pitanja o Europskoj uniji učenici su pokazali znanje o temeljnim vrijednostima EU i interes za procese integracije. Uz pitanja trebalo je napisati esej „Što će Europska unija donijeti meni i mojoj obitelji?“. Učenica osmog razreda provela je malu anketu sa svojim ukućanima o vrijednostima koje pruža EU, te o tome napisala esej (Dermišek, http://www.euic.hr). Dvojbama ukućana i iskrenim razmišljanjem o prednostima, te nedostacima, često i nedovoljnom informiranošću o Europskoj uniji, nagrađena je trećim mjestom od Delegacije Europske komisije u Republici Hrvatskoj (sl.1). Sljedeći natječaj „Međukulturalni dijalog 2008.“ Delegacija Europske komisije u Republici Hrvatskoj provodila je u suradnji s

foto: Irena Greblički

56

Sl. 1. Treće nagrađena Magdalena Der� mišek prima nagradu od Predsjednika Delegacije Europske komisije u RH Vin� centa Degreta Hrvatskom radiotelevizijom i emisijom Veliki odmor (http://www.delhrv.ec.europa.eu/). Natječajem se nastojao povećati interes učenika za međunarodnu suradnju i poticati dijalog kojima će se poduprijeti školske razmjene i partnerstva. U cijelom projektu željela se naglasiti primjena dijaloga te međukulturalnog učenja u praksi uz upotrebu suvremenih komunikacijskih tehnologija. Skupina do pet učenika trebala je naći „sestrinsku“ školu (ne nužno u Europskoj uniji) i s njom uspostaviti međukulturalni dijalog o određenoj temi. Tema je trebala biti zajednička i zanimljiva za obje lokalne zajednice iz kojih će se vidjeti kulturna sličnost i različitost. Dijalog se trebao odvijati internetom, a cijela prezentacija je trebala biti prikazana u obliku power point prezentacije, snimljenog materijala, internetske prezentacije ili plakata. Potaknuti napisima iz dnevnih novina o mogućim lokacijama za gradnju nuklearne elektrane u blizini Kloštar Ivanića, stupili smo u kontakt s Osnovnom školom Jurija Dalmatina iz Krškog u susjednoj Sloveniji. Suradnja je vrlo brzo započela.


57

foto: Irena Greblički

Irena Greblički: MEĐUKULTURALNI DIJALOG U NASTAVI GEOGRAFIJE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2011, 55-61

Sl. 2. Učenici OŠ Jurij Dalmatin iz Krškog i OŠ braće Radića iz Kloštar Ivanića, po� bjednici natječaja Međukulturalni dijalog 2008. Dosad je geografska grupa sudjelovala na istraživanju ekološke svijesti u općini Kloštar Ivanić putem mini znanstvenog projekta e-škole geografije (http://www.geog. pmf.hr/e_skola/). Ekološke teme uvijek su dobro prihvaćene kod učenika koji su visoko motivirani krenuli u novo istraživanje. Istraživanje se odvijalo u nekoliko etapa. Provedena je anketa među stanovništvom općine Kloštar Ivanić i općine Krško. Ankete su sadržavale pitanja o nuklearnoj energiji, nuklearnoj elektrani Krško i njenom utjecaju na okoliš, mišljenje o mogućnosti izgradnje nove nuklearne elektrane u Prevlaci, alternativnim izvorima energije i mogućem odr-

živom razvoju obiju općina. Podaci su prikupljeni, a učenici su ih obradili, analizirali i prikazali geografskim grafičkim metodama u power point prezentaciji. Osim anketiranja stanovništva, kamerom su krenuli na teren koji je bio predviđen za gradnju nuklearne elektrane. To je lokacija Prevlaka pokraj Oborova uz tok rijeke Save, jugozapadno od Kloštar Ivanića. Došavši na pretpostavljenu lokaciju ostali smo pomalo iznenađni. Tu se gnijezde rode, domaće životinje slobodno trčkaraju dvorištima, mještani u svakodnevnom poslu ne razmišljaju o tome da bi se možda sutra njihov život u potpunosti mogao promijeniti. Ucrtavamo na kar-


58

Irena Greblički: MEĐUKULTURALNI DIJALOG U NASTAVI GEOGRAFIJE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2011, 55-61

foto: Irena Greblički

tu put našeg kretanja i vraćamo se kući. S nevjericom razgovaramo o doživljajima i novinskom tekstu koji je objavljen. Snimke povezujemo u film uz glazbene zvuke naše školske himne te prezentiramo podatke iz anketa naših sumještana i suradnika iz Krškog. Snimljeni film i cijeli projekt „Nuklearne elektrane, problem održive energije“ Delegacija Europske komisije u Republici Hrvatskoj i Hrvatska radiotelevizija nagradili su prvim mjestom. Učenicima i učiteljima mentorima projekt Međukulturalnog dijaloga otvara vrata prvoj školskoj razmjeni i razvijanju partnerstva među školama i dvjema susjednim državama. Svečana dodjela nagrada održana je u EU info centru u Zagrebu, gdje su bili prisutni veleposlanici članica Europske unije te predsjednik Delegacije Europske komisije u Republici Hrvatskoj Vincent Degret koji je uručio nagrade svim sudionicima (http://www.delhrv.ec.europa. eu/) (sl. 2). Nagradnim putovanjem u Sloveniju upoznali smo kolege i naše suradnike s projekta, posjetili nuklearnu elektranu Krško i njihov informativni centar, razgledali školu

Sl. 3. Magdalena Dermišek, Ivan Ožet� ski, Barbara Belinić, Nikola Bunjevac i Marijana Zrno prvonagrađeni učenici u posjetu Krškom

naših domaćina koji su nesebično proveli s nama puna dva dana te pokazali cijelo mjesto i okolicu u najboljem svjetlu (http:// www.delhrv.ec.europa.eu/) (sl. 3). Dijalog je uspostavljen, štoviše produbljen, naša očekivanja ostvarena, a iskustva koja smo ostvarili pune pluća za budućnost i slične natječaje. Uspjeh projekta bio je popraćen u emisiji HTV-a Veliki odmor, Euromagazin, radiju Ivanić, novinama Otok Ivanić, Školskim novinama, internetskim stranicama Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija i dr. Posljednji natječaj u Europskoj godini međukulturalnog dijaloga bio je „Što nas spaja, što nas razdvaja“. Ovaj put uspostavljen je dijalog na engleskom jeziku između učenice naše škole i vršnjakinje iz Kopenhagena. Najvažnija tema razgovora bila je Ivana Brlić - Mažuranić – hrvatski Andersen i Hans Christian Andersen čije su bajke obilježile djetinjstva sviju nas. Iako ime Ivana Brlić - Mažuranić nije bilo poznato našoj danskoj sugovornici, Hans Christian Andersen i Djevojčica sa žigicama povezale su obje učenice. Internetom uspostavljen kontakt omogućilo je predstavljanje Hrvatske i Danske u očima četrnaestogodišnjakinja. Razmjenjivajući dojmove saznale su da ih povezuje i zajednički hobi u skupljanju lego kockica. Važno je spomenuti da se niti jedan takav projekt ne bi mogao ostvariti bez suradnje s ostalim nastavnim predmetima. Povezujući nastavne sadržaje geografije s hrvatskim jezikom, engleskim jezikom, poviješću, informatikom i drugim predmetima učenici postaju zainteresirani, visoko motivirani i kreativni u rješavanju zadataka koji su za njih (a i nas učitelje) novi izazovi.


Irena Greblički: MEĐUKULTURALNI DIJALOG U NASTAVI GEOGRAFIJE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2011, 55-61

59

Dječja karta svijeta Dodatna nastava geografije može zainteresirati i one učenike koji imaju veću sklonost likovnom izražavanju. Na ovaj način mogu zavoljeti geografiju i geografsku kartu od koje ponekad „bježe“ na satovima redovne nastave. Međunarodno kartografsko društvo (International Cartographic Association – ICA), čiji je član i Hrvatsko kartografsko društvo, raspisuje natječaj dječjih kartografskih radova Barbara Petchenik. Organizator natječaja želi promovirati dječju kreativnost u prikazivanju svijeta. Teme su vezane za održivi razvoj našeg planeta i kod učenika razvijaju ekološku svijest. Vrijednost cijelog natječaja je i u tome što UNICEF pojedine radove odabire u svojim aktivnostima diljem svijeta. Mnogi učenički radovi služe za izradu postera, ilustracija udžbenika, čestitaka u svrhu promicanja dječjih prava i humanitarnog rada Ujedinjenih naroda. Izložba dječjih radova povezana je s međunarodnom kartografskom konferencijom koja se održava svake dvije godine, a nakon toga se radovi trajno pohranjuju u Knjižnici karata Sveučilišta Carleton u Kanadi (http://children.library.carleton.ca/).

Sl. 4. Martina Šafran, Šareni svijet Izvor: www.children.library.carleton.ca

Sl. 5. Dominik Kruhak, Zemlja je naš jedini planet Izvor: www.children.library.carleton.ca Učenici naše škole sudjelovali su na dva natječaja i njihovi radovi bili su izloženi na međunarodnim kartografskim izložbama. U natječaju 2007. godine inspirirani temom

Sl. 6. Štefica Gabud, Svijet u oku Izvor: www.children.library.carleton.ca


60

Irena Greblički: MEĐUKULTURALNI DIJALOG U NASTAVI GEOGRAFIJE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2011, 55-61

Sl. 7. Lara Vasari, Krenimo u zelenu revoluciju Izvor: www.children.library.carleton.ca „Mnogi narodi-jedan svijet“ Hrvatsku su sa tri rada predstavili učenici naše škole (sl. 4, sl. 5, sl. 6). Radovi su bili izloženi u Moskvi na 23. međunarodnoj kartografskoj konferenciji. Hrvatsko kartografsko društvo je radove objavilo u časopisu Kartografija i geoinformacije (Kljajić, 2007). Dvije godine poslije tema natječaja „Život u globaliziranom svijetu“ predstavila je našu školu i Hrvatsku u Santiagu (sl. 7). Rad je bio izložen u vrije-

me trajanja 24. međunarodne kartografske konferencije u Čileu. Također rad je objavljen u časopisu Hrvatskog kartografskog društva Kartografija i geoinformacije (Lapaine i Župan, 2009). Naposlijetku svi radovi su bili izloženi na Festivalu znanosti 2010. godine u Tehničkom muzeju u Zagrebu gdje je upriličena i svečana dodjela nagrada (Cigrovski Detelić i dr., 2010).

Zaključak Tijekom nekoliko školskih godina dodatna nastava geografije postala je sama po sebi projekt koji se svakodnevno nadograđuje i širi. Kroz taj proces prolaze generacije učenika koji surađuju, uče jedni od drugih promičući nove spoznaje, ekološke vrijednosti i održivim razvojem brinu o svom zavičaju. Ljubav prema zavičaju dočarana je sljedećim stihovima koji su dio nagrađenog filma „Nuklearne elektrane, problem održive energije“.


61

Dvije crkve ponosno na brijegu već dugo stoje i mnoge dane sretne i tužne broje. One su prvi pozdrav kad dolaziš izdaleka, al srce ti uzbuđeno kuca jer znaš da te netko čeka. U mom kraju svi se znaju i radosno pozdravljaju. Zato je kloštranski kraj za mene raj.

Literatura:

Una terra časopis 2008: Renesansa nuklearne energije u Europskoj uniji, br. 26. Nacionalni okvirni kurikulum, MZOŠ, Zagreb, 2010.

Izvori:

http://public.mzos.hr/Default.aspix?sec=2685 (12.10.2010.) http://delhrv.ec.europa.eu/?lang=hr&content=1178 (11.10.2010.) http://www.euic.hr/images/article/File/2007-11-26- Put%20u%20EU Dermisek_Magdalena %20_ Treca%20nagrada.pdf (11.10.2010.) http://www.delhrv.ec.europa.eu/?lang=hr&content=998&keyword=me%C4%91ukulturalni%20 dijalog%202008 (11.10.2010.) http://www.geog.pmf.hr/e_skola/ (12.10.2010.) http://www.delhrv.ec.europa.eu/?lang=hr&content=1191&keyword=me%C4%91ukulturalni%20 dijalog%202008 (11.10.2010.) http://www.delhrv.ec.europa.eu/?lang=hr&content=1187&keyword=me%C4%91ukulturalni%20 dijalog%202008 (11.10.2010.) http://children.library.carleton.ca/ (12.10.2010.) Kljajić, I., Hrvatska na međunarodnoj izložbi dječjih radova u Moskvi 2007., http://www.kartografija. hr/kig/upload/clanci/kig8_icc_djeca.pdf (12.10.2010.) Lapaine, M., Župan, R., Hrvatska na međunarodnoj izložbi dječjih radova u Čileu 2009., http://www. kartografija.hr/kig/upload/clanci/kig12_cile_djecji_radovi.pdf (12.10.2010.) Cigrovski Detelić, B., Kljajić, I., Župan, R., Festival znanosti 2010., 19.-25. travnja 2010. http://www. kartografija.hr/kig/upload/clanci/kig13_festival_znanosti.pdf (12.10.2010.)

Irena Greblički, prof. geogr. OŠ braće Radića Školska 20, 10312 Kloštar Ivanić, Hrvatska, e-mail: zg.irena@gmail.com


63

UČENICI UČE UČENIKE Elizabeta Trepotec Marić, Krešimir Šadek

Često se znamo zapitati: što će se učenicima trajno urezati u pamćenje nakon završetka osnovnog školovanja? Ne bi li svatko od učitelja htio biti taj koji je pozitivno utjecao na svoje učenike? Tražeći odgovore na ta pitanja odlučili smo organizirati nastavu koja je posebna, zanimljiva i nezaboravna. Učenicima smo omogućili učenje na Đurđevačkim pijescima i obali rijeke Drave, organizirali smo im natjecanje u učenju i znanju, povezali smo dvije susjedne škole, međusobno smo ih upoznali i osigurali druženje u prirodi te tako zauvijek zauzeli mjesto u njihovom trajnom sjećanju

Terenska nastava sama po sebi nudi različite mogućnosti usvajanja novog ili primjene naučenog gradiva. Učiti geografiju bez uvrštavanja terenske nastave u satnicu je grijeh, a mi smo odlučili učiniti i korak dalje s potpunim uključivanjem učenika u rad.

terenske nastave bilo je u mjesecu lipnju 2007. godine.

Ovo je prikaz terenske nastave izvedene u suradnji Osnovne škole Ivan Lacković Croata Kalinovac i Osnovne škole Ferdinandovac. S obzirom da u planu i programu iz geografije za 8. razred postoji tema Zavičaj, odlučili smo navedenu temu odraditi na Geografsko–botaničkom rezervatu Đurđevački pijesci i rijeci Dravi. Vrijeme izvođenja ove

2. osposobiti učenike za samostalno učenje i podučavanje drugih učenika

Ciljevi i zadaci koje smo htjeli postići: 1. rad u timu

3. upoznati zavičaj kroz terenski rad na Đurđevačkim pijescima i Dravi 4. razvijati poštovanje i ljubav prema svojem kraju i prirodno–geografskim posebnostima 5. orijentirati se u prirodi 6. kemijski analizirati vodu iz Drave


64

Elizabeta Trepotec Marić, Krešimir Šadek: UČENICI UČE UČENIKE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2011, 63-69

foto: Krešimir Šadek

TEHNIKE UČENJA

USPJEŠNOST

Ono što pročitamo

10 %

Ono što čujemo i vidimo

20 %

Ono što demonstriramo

30 %

Diskusija

50 %

Praktični rad

70 %

Ono što primijenimo, podučimo druge

90 %

Sl. 1. Učenik mentor demonstrira odre� đivanje strana svijeta pomoću ručnog sata s kazaljkama

Vođeni piramidom „usvojenosti znanja“ odlučili smo učenicima povjeriti važnu ulogu učenika mentora.

7. korelirati nastavne sadržaje geografije i kemije

Naš prvi korak sastojao se u izlasku na teren i usklađivanju ciljeva plana i programa sa stanjem na terenu. U drugom koraku pripremali smo učenike mentore za njihovu ulogu terenskih vodiča, izlaskom na Đurđevačke pijeske i rijeku Dravu. Da bismo i ovu zadaću uspješno obavili, odlučili smo provjeriti usvojenost zadaća učenika mentora pisanjem provjere. Naši učenici mentori su ozbiljno i odgovorno shvatili svoju ulogu i provjeru napisali sa gotovo 100 postotnim uspjehom. Smatramo da smo tu već ostvarili veliki uspjeh jer su učenici inače

8. aktualizirati i praktično primijeniti znanja 9. poticati suradnički odnos i prijateljstvo među školama i učenicima 10. ekološki osvijestiti učenike 11. djelovati na svijest o važnosti tjelesne aktivnosti (na terensku nastavu odlazimo biciklima)

foto: Krešimir Šadek

foto: Krešimir Šadek

12. poštivati prometna pravila radi vlastite sigurnosti, a samim time i sigurnosti ostalih sudionika u prometu

Sl. 2a. Učenici mentori podučavaju čla� nove svojeg tima na „Peskima“

Sl. 2b. Učenici mentori podučavaju čla� nove svojeg tima na rijeci Dravi, kod „Perutnica“


foto: Krešimir Šadek

65

foto: Krešimir Šadek

Elizabeta Trepotec Marić, Krešimir Šadek: UČENICI UČE UČENIKE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2011, 63-69

Sl. 3. Kemijska analiza dravske vode vrši se po timovima, a zatim se uspore� đuju dobiveni rezultati i izvode zaključci

Sl. 4. Jedan od zadataka učenika men� tora je izvaditi iz pijeska mravljeg lava – kukca koji pravi karakteristične lijevke u pijesku

slabijeg uspjeha postigli iznimne rezultate. U mjesecu lipnju, na kraju osmogodišnjeg školovanja motivirati učenike za rad je velik poduhvat, zar ne?

razreda škole Ferdinandovac dočekali su vršnjake iz Kalinovca. Prema unaprijed pripremljenom planu timovi su kretali s različitih polaznih točaka kako ne bi ometali jedni

foto: Krešimir Šadek

foto: Krešimir Šadek

Osnovna škola Ivan Lacković Croata Kalinovac bila je domaćin Osnovnoj školi Ferdinandovac na Đurđevačkim pijescima. Svakom učeniku mentoru dodijeljena je heterogena skupina od 4 učenika iz druge škole i oni su činili jedan tim. Nakon upoznavanja, timovi su si izabirali imena. Po istom principu, tjedan dana kasnije, učenici osmih

Sl. 5a. Provjera znanja piše se u prirod� nom ambijentu na pješčanim dinama

Sl. 5b. Provjera znanja piše se u prirod� nom ambijentu na obali rijeke Drave


66

Elizabeta Trepotec Marić, Krešimir Šadek: UČENICI UČE UČENIKE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2011, 63-69

druge u radu. Izmjenjivanjem pozicija prošli su sve označene točke. Nakon obilaska terena timovi su pisali provjere ostvarenosti postavljenih ciljeva, a na taj način smo provjerili i uspješnost učenika mentora, koji nisu sudjelovali u provjeri. Ostvarili smo i korelaciju s nastavom kemije kroz analizu čistoće vode iz rijeke Drave, pri čemu nam je pomogla prof. kemije i biologije Ananda Glavica.

kako bi proglasili najuspješnije timove, a učenici su nastavili međusobno upoznavanje. Timovi su postigli zavidne rezultate, a članove pobjedničkih timova nagradili smo slatkim nagradama. S ciljem vrednovanja ovakvog tipa nastave zamolili smo učenike da popune anketne upitnike i na taj način nam pomognu u unapređenju pedagoškog rada.

Učitelji su prionuli ispravljanju testova

Ovo su primjeri zadataka koje su pisali timovi.


Elizabeta Trepotec Marić, Krešimir Šadek: UČENICI UČE UČENIKE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2011, 63-69

67


Elizabeta Trepotec Marić, Krešimir Šadek: UČENICI UČE UČENIKE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2011, 63-69

foto: Krešimir Šadek

68

Sl. 6. Najboljem timu uručene su slatke nagrade

Rezultati ankete

Sl. 8. Pomaže li ovakav način rada pri lakšem svladavanju gradiva

Sl. 7. Učenici su ocijenili koliko im je ovakav način rada bio zanimljiv

Sl. 9. Učenici su ocijenili pripremljenost svojih mentora


69

Sl. 10. Ocjena osobnog doprinosa tim� skom radu

Sl. 11. Želiš li češće ovakav način rada?

► Posebno mi se svidjelo na satu Što nisam bio u školi, razgledavanje, znanje mentora, upoznavanje i druženje, timski rad, svjež zrak, Drava, pijesak, ljubaznost i otvorenost, mentor, hodanje i učenje u prirodi, zanimljivo je tako učiti, pripremljenost…..

► Nije mi se svidjelo Rad nekih učenika, pisanje testova, vrućina, što je puhao vjetar i nosio mi pijesak u oči, vjetar u mojoj kosi, izgled mentora, umor, oduzimanje bodova na testu….

Zaključak Rezultati ankete su poticajni te pokazuju zadovoljstvo i interes učenika za ovakav oblik nastave. Osim toga učenici su usvojili nova znanja i vještine te upoznali bolje svoj zavičaj. Druga razina naglašava odgojni učinak ovakvog pristupa nastavnim sadržajima. Potaknuti tim iskustvom pristupili smo daljnjem radu i stalno nastojimo unaprijediti naš rad. U lipnju 2010. godine ovakav oblik terenske nastave proveli smo četvrti put, a entuzijazam nam nije splasnuo. Svaka nova generacija na početku 8. razreda postaje nestrpljiva i jedva čeka kad će i oni sudjelovati u učenju i druženju sa susjednom školom. Učenici su svoje oduševljenje prenijeli usmenom predajom na svoje nasljednike, a to nam je dodatni poticaj da ovakav način rada postane tradicionalan (ili bolje rečeno već je tradicionalan). ► Prijedlog za kraj: Ovakav način rada je moguće primijeniti u istoj školi između različitih uzrasta ili paralelnih odjeljenja (npr. učenici 8. razreda podučavaju sadržaje iz kartografije u 5. razredu ili učenici 8.a podučavaju učenike iz 8.b razreda )

Elizabeta Trepotec Marić, prof. geogr. i pov. OŠ Ivan Lacković Croata Kalinovac, Dravska 6, 48361 Kalinovac, e-mail: zg.irena@gmail.com

Krešimir Šadek, prof. pov. i geogr.

OŠ Ferdinandovac, Dravska 66, 48356 Ferdinandovac, e-mail: os-ferdinandovac-001@skole.t-com.hr


71

KORIŠTENJE POUZDANIH IZVORA (TEKST, STATISTIČKI PODACI, …) S INTERNETA U NASTAVI GEOGRAFIJE Ružica Vuk

U travnju 2010. godine u organizaciji Agencije za odgoj i obrazovanje održan je stručni skup za učitelje i nastavnike geografije pod nazivom Primjena ICT-a u nastavi geografije. U jednoj od radionica tema je bila Korištenje pouzdanih izvora s interneta u nastavi geografije.

Suvremena nastava geografije temelji se na brojnim nastavnim načelima, od kojih su vrlo važni načelo aktualizacije, načelo zornosti, načelo znanstvenosti i načelo korelacije. Načelo aktualizacije obuhvaća primjenu novih znanstvenih spoznaja u nastavi geografije, noveliranje statičkih pokazatelja, izradu grafičkih prikaza na temelju novih statističkih pokazatelja i uporabu multimedijalnih sadržaja. Za primjenu navedenih načela nužna je primjena informacijskih tehnologija kako u prikupljanju podataka tako i u njihovoj prezentaciji u nastavi. Internet omogućuje pristup brojnim bazama podataka, ali i

mnoštvu stranica koje nisu recenzirane pa prema tome nisu pouzdani izvor podataka. Za upoznavanje novih spoznaja iz znanstvenog polja geografija, prije svega relevantni su analogni izvori odnosno časopisi i znanstvene knjige koje objavljuju Hrvatsko geografsko društvo Zagreb, Geografski odsjek PMF-a Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatsko geografsko društvo Zadar i Odjel za geografiju Sveučilišta u Zadru (Hrvatski geografski glasnik, Geoadria). Radovi objavljeni u publikacijama navedenih institucija dostupni su i na internetu, na portalu znanstvenih časopisa Republike Hrvatske - HRČAK. Stručno-informativni časopis Geografski ho-


72

rizont dostupan je u pdf formatu na mrežnim stranicama Hrvatskog geografskog društva i znanstvenog portala www.geografija.hr. Navedeni portal nudi i mogućnost pristupa brojnim stručnim člancima iz pojedinih geografskih disciplina. U bazi CROSBI (Hrvatska znanstvena bibliografija) dostupni su i radovi znanstvenika-geografa (i drugih) objavljeni u zbornicima sa znanstvenih konferencija i kongresa. Pretraživanje je moguće prema autorima, projektima i ustanovama. Znanstvene spoznaje iz supstratnih znanosti, iz kojih metodika geografije preuzima spoznaje (psihologija, didaktika, pedagogija, sociologija, filozofija), dostupne su preko interneta prije svega u časopisima Metodika, Odgojne znanosti, Metodički obzori i Metodički ogledi. Ovi su časopisi također dostupni na portalu HRČAK. Dragocjeni izvor informacija o objavljenim radovima nude bibliografske baze podataka, primjerice Centar za online baze podataka CARNet - http://baze.irb.hr koja osigurava mrežni pristup najrelevantnijim i najnovijim informacijama o objavljenim radovima iz svih područja znanosti, Katalozi Sustava znanstvenih informacija RH - Prirodoslovlje - http://prirodo.irb.hr/katalozi/ cas_sve.php donose objedinjene radove i podatke o fondovima za 27 knjižnica, http:// nippur.irb.hr/hrv/databases.html su izabrane baze iz područja prirodnih znanosti sa slobodnim pristupom. Pouzdani izvori statističkih podataka relevantnih za prostor Republike Hrvatske i države svijeta su publikacije Državnog zavoda za statistiku. Ponajprije to je Statistički ljetopis Hrvatske, Popis stanovništva, Žene i muškarci u Hrvatskoj, Statističke informacije, Priopćenja i druge. Sve su publikacije besplatno dostupne na adresi www.dzs.hr.

Iz tih se publikacija mogu prikupiti svi aktualni podaci za nastavne teme o stanovništvu i gospodarstvu Republike Hrvatske, iskazani na razini države, pojedinih županija, gradova, općina i naselja. Državni zavod za statistiku donosi i relevante linkove za svjetske statistike, organizacije i institucije, EUROSTAT, Undata i drugo. Primjerice link svjetske statistike donosi popis država i njihovih institucija, kompetentnih za službene podatke o tim državama. To su državni instituti ili zavodi za statistiku koji objavljuju godišnjake i druge publikacije s aktualnim statističkim pokazateljima za stanovništvo i gospodarstvo pojedinih država. Sumarni podaci za sve države svijeta dostupni su u Statističkom ljetopisu Hrvatske (međunarodni pregled) i na mrežnim stranicama UN-a i specijaliziranih organizacija UN-a. Podaci za članice Europske unije, članice EFTA-e i države-kandidate za članstvo u Europskoj uniji dostupni su na mrežnim stranicama EUROSTAT-a. Od brojnih ostalih mrežnih stranica, pouzdane su stranice http://www.weltalmanach.de, www.geohive.com, www.world-gazetteer.com, http:// econ.worldbank.org, http://www.klimadiagramme.de. Većina navedenih izvora donosi i grafički obrađene podatke, primjerice na stranicama http://www.klimadiagramme.de može se preuzeti podatke za klimatske elemente brojnih meteoroloških postaja u svijetu, ali i gotove klimatske dijagrame. Prednost tih dijagrama u odnosu na mrežne stranice engleskog govornog područja je uporaba mjernih jedinica SI sustava za temperature zraka. Na mrežnim stranicama www.geohive.com dostupni su grafikoni i kartogrami za pojedine demografske i gospodarske pokazatelje, no njihov je nedostatak uporaba engleskog jezika u legendama i često izostanak mjerila


73

na kartogramima. Grafički obrađeni podaci za područje Republike Hrvatske dostupni su primjerice u publikacijama Državnog zavoda za statistiku: Statistički ljetopis te Žene i muškarci u Hrvatskoj. Daleko važnije od preuzimanja gotovih grafikona i kartograma je mogućnost samostalne izrade grafičkih prikaza na temelju pouzdanih statističkih podataka s navedenih mrežnih stranica.

Općenito, pouzdani izvori tekstualnih, brojčanih, grafičkih i multimedijalnih sadržaja s interneta su oni koji navode bibliografske reference i izvore iz kojih su preuzeti podaci. Primjer nepouzdanosti su mrežne stranice Wikipedije na hrvatskom jeziku.

mr. sc. Ružica Vuk, asistent

Geografski odsjek, Prirodoslovno-matematički fakultet Marulićev trg 19, 10000 Zagreb, Hrvatska, e-mail: rvuk@geog.pmf.hr


75

PRIMJER UČENJA NA DALJINU PROJEKT: POUČAVANJE O ČEŠKOJ REPUBLICI KROZ SURADNJU ŠKOLA Vesna Janko

Kurikulumski pristup usmjeren na razvoj kompetencija traži promjene metoda i oblika rada te didaktičko-metodičkih sustava. Među otvorenim sustavima preporučuju se istraživačka, iskustvena, projektna i multimedijska nastava, zatim individualizirani i interdisciplinarni pristup te problemsko učenje, učenje u parovima, učenje u skupinama i slično. U članku je prikazan primjer projektne, istraživačke i multimedijalne nastave.

Vesna Janko prikazala je projekt “Poučavanje o Češkoj Republici kroz suradnju škola” koji je provela u suradnji s učiteljicom Anom Vodvarkom. Ideja projekta bila je da učenici Češke osnovne škole J. A. Komenskog iz Daruvara pouče učenike II. OŠ Bjelovar o Češkoj Republici i životu češke nacionalne manjine u Daruvaru. Ovo poučavanje provedeno je putem web konferencijske usluge Adobe ConnectNow. To znači da su učenici međusobno komunicirali služeći se internetom, web kamerom i mikrofonom, a sve to uz minimalna novčana sredstva.

Projekt je proveden u školskoj godini 2008./2009. s učenicima sedmih razreda, u četiri koraka: 1. istraživanje učenika ČOŠ J. A. Komenskog, planiranje nastavnog sata i izrada prezentacije 2. poučavanje putem usluge za web konferencije 3. učenici II. OŠ Bjelovar izrađivali su video clipova o Češkoj na osnovu naučenih podataka 4. samovrednovanje rada učenika


76

Važnost ovog projekta je što su učenici obiju škola razvijali različite vještine, od istraživačkog rada, pripreme nastavnog sata do kreativnosti. Osobito je bilo važno iskustvo komunikacije s vršnjacima druge kulture i jezika.

Vesna Janko, prof. geogr. i pov. II. OŠ Bjelovar e-mail: vesna.janko@gmail.com

Učiteljice su projekt predstavile na 6. Europskom forumu inovativnih učitelja i nastavnika u Beču u ožujku 2009. godine. Više možete pročitati na blogu: http://geoprojekt.spaces.live.com


77

SIGURNOST DJECE NA INTERNETU Vesna Janko

U travnju 2010. godine u organizaciji Agencije za odgoj i obrazovanje održan je stručni skup za učitelje i nastavnike geografije pod nazivom Primjena ICT-a u nastavi geografije. Jedna od tema bila je Sigurnost djece na internetu.

Cilj izlaganja autorice Vesne Janko bio je da učitelje potakne na razmišljanje i djelovanje u problematici sigurnosti djece i mladih na internetu, a time da pomognu učenicima promijeniti ponašanje ili spriječiti moguće probleme. Činjenica je da učitelji (geografije) i roditelji koriste internet, ali nisu dovoljno upoznati s mogućnostima novih tehnologija na internetu. Mnoga djeca koriste te tehnologije, ali zapravo ne razumiju koje se opasnosti kriju iza toga. Naime po prvi put u povijesti mladi su tehnološki napredniji od odraslih. Moguće opasnosti (cyberbullyng) za dje-

cu su: - komunikacija s nepoznatim osobama, - davanje osobnih informacija, - prikazivanje sebe na neprimjeren način, - prikazivanje drugih (vršnjaka i odraslih) na neprimjeren način i vrijeđanje, - ovisnost o računalu i internetu, - kršenje autorskih prava. Što trebamo činiti kako bismo spriječili zlostavljanje? Prije svega, potrebno je informirati se o novim tehnologijama, poučavati djecu o mogućim opasnostima i dogovoriti pravila ponašanja kad su na internetu, in-


78

stalirati sigurnosti softver na računalo, uputiti djecu na sigurne web stranice. Više o predavanju možete vidjeti na:

Vesna Janko, prof. geogr. i pov. II. OŠ Bjelovar e-mail: vesna.janko@gmail.com

http://prezi.com/m3kcevxmsens/sigurnost-djece-na-internetu/


PUTOPIS

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2011

TAJVAN - otok duhova (I. dio) Marin Cvitanović

renog mlijeka, dubokoplavo Kaspijsko more, pustinje Turkmenistana ispresjecane jedva primjetnim cestama, Indiju, polja riže nad Bangkokom, zamočvarene delte Vijetnama i moćni Pacifik. Kad smo sletjeli na Tajvan, otok koji pluta uz obalu starije sestre Kine, činilo mi se da izlazim iz nekakvog simulatora, skupog stroja izmišljenog za dokone bogataše i putnike iz dnevnog boravka. Pred zračnom lukom čekao nas je autobus i odveo u Bali, grad sastavljen od nebodera koji izrastaju iz džungle, velike rijeke, kaotičnih ulica i sumaglice od tropske vlage. U školi „Sveto srce“, najvećoj srednjoj školi u Baliju održavala se Svjetska geografska olimpijada na kojoj je po prvi put nastupala

foto: Marin Cvitanović

Zrakoplov je ustvari jedna vrsta stroja za kompresiju. Svi oni beskrajni trenuci prosuti po cesti ili tračnicama od točke A do točke B prisiljeni su nagurati se u nekoliko sati leta. Područja i krajolici iz TV dokumentaraca kao na traci pretvaraju se u kratkotrajne bljeskove na prozoru zrakoplova. Na našem letu za Daleki istok u jednom danu prošli smo Krim čije je najviše vrhove krila naoblaka od usi-

79

Sl. 1. Na obalama rijeke Danšui, sjeverni Tajvan. Veliki broj nebodera na otoku izgra� đen je radi prihvata dva milijuna izbjeglica po završetku Kineskog građanskog rata


GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2011

foto: Marin Cvitanović

80

Sl. 2. Ulice Taipeija i hrvatska ekspedicija. Sljedeća dva tjedna jednoj Varaždinki, jednom Baranjcu, te četvorici Zagrepčana sumnjivog porijekla daleki Tajvan bio je dom.

Jedini mjesec kada duhovi izlaze iz vode i slobodno lutaju otokom je kolovoz, mjesec duhova. Možda smo trebali odabrati bolje vrijeme putovanja.

Unatoč neizdrživoj vlazi i vrućini, odmah nakon što smo se smjestili odlučili smo prošetati do obale rijeke Danšui. Rijekom su plovili drveni brodovi s nacrtanim očima i nacerenim zubima na pramcu kako bi otjerali zle duhove koji obitavaju u vodi. Vode se ovdje svi boje, plaže su gotovo u pravilu puste, a rijetki su koji znaju plivati i odvaže se ući u duboku vodu. Možda upravo zato narod Tajvana vjeruje da su potomci ptica, jer kako bi drukčije dospjeli na otok stotinama kilometara udaljen od najbližeg kopna?

Drugo jutro probudili smo se zalijepljeni za krevet. Iako je bilo oko 8:00, a mi smo zaspali ispod upaljene klime, ovo i sva naredna jutra na Tajvanu bila su toliko vruća i vlažna da je svako dulje spavanje bilo nemoguće. Taipei u daljini već se gušio u kaotičnom prometu i vrućoj izmaglici. Nakon doručka od zašećerenih jaja i preslatkog peciva zaputili smo se prema Čang-kai Šekovom memorijalu. Do tamo je trebalo proći nekoliko stanica užurbanog gradskog metroa kojeg ovdje ne voze ljudi, već kompjuteri.


81

foto: Marin Cvitanović

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2011

Sl. 3. Hram Longšan, Taipei

Čang-kai Šek i Kineski građanski rat Čang-kai Šekov memorijal nalazi se na Trgu slobode. Ovdje počinje svaka priča o modernom Tajvanu. Godina je bila 1949., dvadeset dvije godine nakon početka Kineskog građanskog rata. Čang-kai Šek je shvatio da je poražen i da će Mao Ce Tung svaki tren umarširati u Nanjing i oteti mu položaj vladara čitave Kine. Došlo je vrijeme za bijeg - vojnici su se oprostili od svojih obitelji koje su ostavili za sobom, a na ratne brodove nakrcano je sve što se moglo ponijeti, artefakti iz Zabranjenog grada, kinesko zlato i devizne rezerve iz blagajne ispražnjene dugim ratovanjem. Čang-kai Šeka na Tajvan je slijedilo dva milijuna ljudi, uvjerenih u bolju

budućnost. Kao pravi demokrat, Šek je suspendirao Ustav i uveo najdulje izvanredno stanje u povijesti, 38 godina i 57 dana njegova stranka bila je apsolutni vladar otoka, i tko se nije slagao s politikom, bio je u velikoj opasnosti. Oko 140 000 ljudi ubijeno je ili je zatvoreno u tom razdoblju, ali potpomognut oštrim režimom i malim radničkim pravima Tajvan je istovremeno doživio strelovit ekonomski uzlet i danas je među najbogatijim zemljama na svijetu. Čang-kai Šek umro je 1975., ne uspjevši ponovo vratiti čitavu Kinu pod svoju vlast. Umjesto toga nazvao je Tajvan Republikom Kinom, i sjedio na svom malenom tronu na malenom otoku, u velikom luksuzu sve do duboke starosti. Samo godinu dana nakon njegove smrti, umro je i


GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2011

foto: Marin Cvitanović

82

Sl. 4. U hramu Longšan. Stanovnici Tajvana izuzetno su praznovjerni pa nije rijet� kost vidjeti kekse, kolače ili voće ostavljene na oltaru sreće ili oltaru učenja. Vjeruje se da konzumiranje takve hrane donosi sreću i bolji uspjeh na ispitu. Mao. Ostavili su za sobom razdvojene narode da podižu grandiozne spomenike, preslaguju priče o prošlosti i prisjećaju se svojih dobrih očeva domovine. Nakon velikog Šekovog bijega u kojem ga je slijedilo 2 milijuna ljudi, na Tajvanu je trebalo izgraditi i dovoljno stanova za smještaj pridošlica. U kratkom razdoblju nakon rata diljem otoka nicale su visoke zgrade, na obalama mora, u močvarnim deltama rijeka, na strmim obrnocima planina. Svaka zgrada bila je viša od one prethodne, činilo se da bi stanari najviših katova ujutro na prozoru mogli ugledati svoju staru domovinu Kinu, samo kad bi se razbistrila izmaglica.

Tajvan danas broji 23 milijuna stanovnika, iako je za trećinu manji od Hrvatske. Glavni grad Taipei broji šest milijuna stanovnika, i baš taj dan kad smo krenuli u obilazak izgledalo je kao da je svih šest milijuna odlučilo izići na ulicu, ali opet je sve funkcioniralo i svugdje se stizalo na vrijeme. Gradske ulice bile su načičkane reklamama, a na svakom uglu širio se miris hrane. Izlozi su bili pretrpani pecivima, jeftinom obućom i sofisticiranom elektronikom. Iako je Tajvan jedna od najbogatijih država u Aziji, bogatstvo se toliko ne vidi na zahrđalim fasadama, koliko u opremljenim školama i besprijekornim bolnicama gdje je sve besplatno.


83

foto: Marin Cvitanović

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2011

Sl. 5. Tradicionalna kineska i moderna zapadna arhitektura susreću se na svakom koraku. Ironija je u tome što je “tradicionalna” arhitektura na ovoj slici ustvari novija od moderne. Stigli smo do Tajpeškog sveučilišta koje se nalazilo na kraju aleje visokih kokosovih palmi. Posvuda su hodali studenti u togama i pratećim šeširima. Unajmljivanje toge je skupo, a najkraće razdoblje na koje se može unajmiti je četiri tjedna, pa svježe diplomirani studenti praktički ne izlaze iz svojih svečanih odijela čitavih mjesec dana, već tako odjeveni obavljaju svakodnevne poslove. I sveučilišna knjižica te je večeri bila prepuna, iako je bila subota navečer. Zahvaljujući ulaganju u znanost i visoku tehnologiju Tajvan se u posljednjih 50 godina razvio od države na razini siromašne Afrike do bogatog azijskog tigra s prihodima u razini Eu-

ropske unije. Nije ni čudno da se polovica svih svjetskih laptopa i LDC monitora danas proizvodi na Tajvanu. Možda baš zato Taipei ponekad izgleda kao kompjuterska igrica, a ponekad kao crtić.

Zanimljivosti

• Službeni naziv Tajvana je Republika Kina. Do 1971. smatran je pravnom nasljednicom države razdvojene građanskim ratom, a te go� dine diplomatskim pritiscima Narodna Repu� blika Kina izbacuje Tajvan iz UN-a i zauzima njegovo mjesto. Dvadeset i tri međunarodno priznate države i danas Tajvan smatraju „pra� vom“ Kinom te ne priznaju NR Kinu. Tajvan od 1971. svake godine iznova predaje zahtjev za članstvo u UN-u. • Zahvaljujući snažnoj tektonici, Tajvan je izuzetno vertikalno raščlanjen otok. Najviši


foto: Marin Cvitanović

84

Sl. 6. Čang-kai Šekov memorijal na Trgu slobode, Taipei. vrh, Yu Shan, visok je 3952 m i time je Taj� van četvrti najviši otok na svijetu. Viši su samo Nova Gvineja, Havaji i Kalimantan. • Osim reljefne raščlanjenosti, kao posljedi� ca tektonike (Tajvan je izložen čestim potre� sima). Veliki Chi-Chi potres iz 1999. odnio je 2500 žrtava, a materijalna šteta procijenjena je na 10 milijardi dolara. Na mjestu osnovne škole u centralnom dijelu otoka gdje je bio epicentar potresa izgrađen je veliki Muzej 921 (potres se dogodio 21. rujna) u kojem se, među ostalim, u specijalno izgrađenoj prostoriji iz prve ruke može iskusiti magnituda od 7.3 stupnja po Ri� chteru. • Stanovnici Tajvana vrlo su praznovjerni. Npr, broj 4 gotovo je nemoguće naći na nu�

meriranim sjedalima u kazalištima i kino dvo� ranama, a u hotelima ne postoje sobe koje za� vršavaju brojem 4. Također, u nekim visokim zgradama ne postoji četvrti kat, već se s tre� ćeg stiže na peti. Razlog leži u činjenici da riječ ‘četiri’ na kineskom podsjeća na riječ ‘smrt’. • Najviša zgrada na Tajvanu je neboder Tai -pei 101. Visok je 508 m i donedavno je bio najviša zgrada na svijetu. Do osmatračnice na vrhu zgrade vozi najbrži lift na svijetu, a vožnja liftom stoji oko 60 kuna. • Na tajvanskoj zastavi nalazi se grb najveće tajvanske političke stranke. Što opozicija misli o tome, nismo uspjeli saznati.

Marin Cvitanović, asistent Geografski odsjek, Prirodoslovno matematički fakultet Marulićev trg 19, 10000 Zagreb, Hrvatska, e-mail: mcvitan@geog.pmf.hr


Izvor: Mišetić, R., 2010: Utjecaj demogeografskih čimbenika na transformaciju srednjodalmatinskih naselja, doktorska disertacija, Geografski odsjek Prirodoslovno-matematičkog fakulteta, Zagreb

naselja prema demografskim, socio-ekonomskim, fizionomskim i funkcionalnim promjenama (slika 1)

Analiza 86 KARTA GOVORI

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2011


GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2011

87

Metoda klasterizacije srednjodalmatinskih naselja

Cilj ove klasterizacije je grupiranje jedinica analize tj. naselja u homogene grupe po odabranim obilježjima. Ta obilježja predstavljaju analitičke pokazatelje demografskih, socio-ekonomskih, fizionomskih i funkcionalnih značajki naselja u kojima su zabilježene promjene koje su se dogodile u razdoblju od 1981. do 2001. godine. Od ukupnog korpusa srednjodalmatinskih naselja u analizu ih je ušlo 415. U ovom radu u analizu se nije ušlo s maksimalnim brojem varijabli, koje bi se reducirale faktorskom analizom kao što je to čest slučaj u klaster analizama s velikim brojem obilježja nego se na temelju početne hipoteze ograničio broj varijabli na tzv. „varijable promjene“ a nakon toga se izračunom korelacijske matrice definirao izbor varijabli koje će ući u klaster analizu. Na početku analize izračunati su indeksi, koeficijenti, indeksi promjene, stope prosječnih godišnjih promjena i razlike u udjelima za svaku grupu obilježja (30 varijabli koje opisuju demografske, socio-ekonomske, fizionomske i funkcionalne promjene). Sljedeći korak je bio izračun korelacijske matrice kako bi se za analizu uzele u obzir samo one varijable demografske, socio-ekonomske, fizionomske i funkcionalne promjene koje su međusobno značajno visoko korelirane. Time se definirao konačan broj varijabli, pa je od ukupno 30 varijabli njih 13 ušlo u klaster analizu (tip veličine promjene broja stanovnika 1981.-2001., prosječna godišnja stopa migracije 1981.-2001., indeks promjene ženskog stanovništva 2001./1981., razlika indeksa obrazovanosti 1981.-2001., indeks promjene broja aktivnog stanovništva 2001./1981., indeks promjene broja zaposlenih u tercijarnom sektoru 2001./1981., indeks promjene broja zaposlenih u kvartarnom sektoru 2001./1981., indeks promjene broja kućanstava 2001./1981., indeks promjene broja samačkih kućanstava 2001./1981., indeks promjene ukupnog broja stanova 2001./1981., indeks promjene ukupne površine stanova 2001./1981., indeks promjene broja stanova za stalno stanovanje 2001./1981. i razlika udjela stanova za odmor i rekreaciju 1981.-2001.). Nakon utvrđenih korelacija po zadanom kriteriju prišlo se grupiranju naselja klaster analizom po tako odabranim indikatorima promjena.

Analiza naselja prema demografskim, socio-ekonomskim, fizionomskim i

funkcionalnim promjenama (slika 1) Analizom su se izdvojila tri klastera ili tri grupe naselja koje se međusobno razlikuju po demografskim, socio-ekonomskim, fizionomskim i funkcionalnim promjenama. U prvom klasteru je 273 naselja, u drugom je 130, a treći klaster čini manja skupina od 12 naselja. Prvi, najbrojniji klaster u demografskom smislu karakteriziraju jake regresijske promjene, tj. depopulacija uzrokovana negativnim prirodnim i mehaničkim kretanjem, praćeno smanjenjem ukupnog broja kućanstava i porastom broja samačkih kućanstava (N=273, 65,8%). Ostali pokazatelji socio-ekonomskih promjena bilježe negativne trendove. U fizionomskom smislu naselja ove skupine doživljavaju vrlo blagi razvoj, gotovo bi se moglo reći da stagniraju, dok je u funkcionalnom smislu otpočeo proces zamjene funkcija stanovanja i odmora (pad broja stanova za stalno stanovanje u razdoblju 1981.-2001. i porast udjela stanova za odmor i rekreaciju). Na temelju navedenih značajki ova skupina opravdano nosi naziv „naselja u propadanju“. Većinu naselja srednjodalmatinskog zaleđa pripadaju ovoj skupini. Pored njih i većina otočnih naselja (uglavnom u unutrašnjosti otoka) ulazi u ovu skupinu. Također se može reći da je riječ o skupini pretežito ruralnih naselja. Drugu skupinu čini 130 (31,3%) naselja smještenih na obali, te gradska naselja u zaleđu i naselja u njihovoj neposrednoj okolici. Ovu grupu naselja karakterizira demografska stabilnost te umjereni socio-ekonomski razvoj. Primarna im je funkcija stanovanje što se vidi iz podataka o porastu broja stanova za stalno stanovanje uz stagnaciju udjela stanova za odmor i rekreaciju.


Izvor: Mišetić, R., 2010: Utjecaj demogeografskih čimbenika na transformaciju srednjodalmatinskih naselja, doktorska disertacija, Geografski odsjek Prirodoslovno-matematičkog fakulteta, Zagreb

naselja prema demografskim, fizionomskim i funkcionalnim promjenama (slika 2)

Analiza 88 GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2011


GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2011

89

Treći klaster čini 12 (2,9%) naselja koja u demografskom smislu doživljavaju „jaku progresiju“, a i pokazatelji socio-ekonomskih, fizionomskih i funkcionalnih promjena su izrazito (ekstremno) visoki. Riječ je o naseljima na obali koje karakterizira ekspanzivni razvoj i u demografskom i u fizionomskom aspektu. Specifičnost naselja ove skupine je i izraziti porast broja samačkih kućanstava te pad udjela stanova za odmor. Ekstremne vrijednosti upućuju na zaključak da je riječ o naseljima koja proživljavaju netipične i brze promjene i u demografskom i u fizičkom pogledu zbog čega traže posebnu pozornost.

Analiza naselja prema demografskim, fizionomskim i funkcionalnim promjenama (slika 2)

Prethodna klaster analiza pokazala je da u skupini srednjodalmatinskih naselja postoje naselja s izrazito turbulentnim demografskim i fizonomskim i funkcionalnim promjenama zbog čega dolazi do snažne transformacije naselja u prostoru. Stoga je napravljena još jedna klaster analiza koja je uzela u obzir samo varijable ovih promjena. Pri tome su naselja analizirana s obzirom na temeljnu demografsku varijablu promjene: tip veličine promjene broja stanovnika 1981.-2001. godine te indekse promjene broja i površine stanova 2001./1981., indeks promjene broja stanova za stalno stanovanje 2001./1981, i razliku udjela stanova za odmor i rekreaciju 1981.-2001. Dakle, odabrane su one fizionomske i funkcionalne varijable koje su visoko korelirane s demografskom varijablom tip veličine promjene broja stanovnika 1981.-2001. godine. Analiza je pokazala da postoji 5 skupina naselja koja se međusobno razlikuju (a slična su unutar skupina) s obzirom na odabrane parametre analize. Prvi klaster obuhvatio je 6 (1,4%) naselja, a karakterizira ga demografska progresija, te izrazito veliki porast stambenog prostora, kao i porast broja stanova za stalno stanovanje. Zabilježen je i umjereni porast udjela stanova za odmor i rekreaciju iako bi se po ekspanziji stambenog fonda i geografskom položaju naselja očekivao snažniji porast. Drugi klaster obuhvaća 31 (7,5%) naselje, pretežno na obali i otocima, te u okolici Splita. Karakterizira ih izrazito progresivan demografski razvoj, snažan fizionomski razvoj, ali uz zabilježen pad udjela stanova za odmor. Treći klaster čini 98 naselja (23,6%). U ovoj je skupini većina gradskih naselja, a po položaju to su naselja na obali te gradska naselja u zaleđu i njima prostorno bliska naselja. Karakterizira ih demografska progresija i fizionomski razvoj koji pokazuje umjereniju dinamiku od prva dva klastera u kojima dominira funkcija stanovanja. Četvrti klaster okuplja najveći broj naselja (188, 45,3%) pretežito u zaleđu i na otocima, većinom seoskog tipa. Karakterizira ga depopulacija (demografsko izumiranje) s vrlo blagim porastom stambenog fonda i brojem i površinom te stagnacija u obje funkcionalne kategorije (za stalno stanovanje i za odmor). Peti klaster obuhvatio je 92 (22,2%) naselja sličnog geografskog smješataja kao i prethodni (zaleđe i otoci), većinom seoskih naselja, sa još snažnijom depopulacijom ali nešto većim porastom broja i površine stanova. Kod naselja ove skupine primjećuje se pad broja stanova za stalno stanovanje uz značajan porast udjela stanova za odmor i rekreaciju, što navodi na zaključak o prisutnom procesu funkcionalne transformacije naselja u naselja za odmor.

Izvor:

Mišetić, R., 2010: Utjecaj demogeografskih čimbenika na transformaciju srednjodalmatinskih naselja, doktorska disertacija, Geografski odsjek Prirodoslovno-matematičkog fakulteta, Zagreb

Roko Mišetić


90

DOGAĐANJA

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2011

SVJETSKA GEOGRAFSKA OLIMPIJADA Osma po redu Svjetska geografska olimpijada održana je od 29. srpnja do 4. kolovoza 2010. u Taipeiju na Tajvanu. Na olimpijadi je sudjelovalo 27 zemalja, među kojima po prvi puta i Hrvatska (debitant kao i Danska, Singapur i Hong Kong). U hrvatskom timu bili su učenici Petra Lacković (Druga gimnazija, Varaždin), Karlo Lugomer (XV. gimnazija, Zagreb), Ivan Berdalović (Gimnazija Beli Manastir), Albert Škegro (V. gimnazija, Zagreb) te voditelji Marin Cvitanović i Ivan Čanjevac (HGD i Geografski odsjek PMF-a Sveučilišta u Zagrebu).

foto: arhiva IGEO 2010.

TAIPEI, 29. 07. - 04. 08. 2010.

Sl. 1. Ulaz u kampus

Olimpijada je održana u predgrađu Taipeija, u Sacred Heart High School for Girls, rimokatoličkom internatu koji je organiziran kao kampus. Terenski dio natjecanja održavao se u obližnjem parku prirode. Na Olimpijadi je sudjelovalo 106 natjecatelja i 58 voditelja i članova odbora.

foto: Ivan Čanjevac

foto: arhiva IGEO 2010.

Olimpijada je bila vrlo dobro organizirana te je postignut dobar odnos natjecateljskog dijela (različitih testiranja), društvenih i kulturnih događanja. Natjecateljski dio sastojao se iz tri dijela: Pismeni ispit (Written Response Test), Terenski rad (Fieldwork Test) i Multimedijalni ispit. Svaki natjecatelj sve je ispite rješavao samostalno te su se na kraju rezultati iz sva tri dijela zbrajali. Pismeni ispit donosio je 40 %, Terenski rad 40 % te Multimedijalni ispit 30 % ukupnih bodova.

Sl. 2. Ceremonija otvaranja

Sl. 3. Kravata - zaštitni znak hrvatskoga tima


91

foto: Ivan Čanjevac

Pismeni ispit trajao je 3 sata i sastojao se iz šest tematskih dijelova: I. Milenijski ciljevi (Millenium Development Goals), II. Poplave, III. Geografija stanovništva, IV. Reljef, V. Poljoprivreda i okoliš, VI. Prirodni rizici. Svaki tematski dio sadržavao je materijale, primjerice kraće članke, tablice s podacima, dijagrame, fotografije, satelitske snimke. Faktografija se gotovo uopće nije provjeravala, naglasak je bio na analiziranju materijala, povezivanju, zaključivanju, geoSl. 4. Pismeni ispiti grafskom razmišljanju. Pitanja su uglavnom bila otvorenog tipa – objasni, navedi nekoliko primjera, navedi i obrazloži svoj odgovor. Također, u nekim tematskim dijelovima crtali su se dijagrami.

foto: Ivan Čanjevac

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2011

Sl. 5. Pobjednički hrvatski plakat


GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2011

foto: Ivan Čanjevac

92

Sl. 6. Hrvatski tim nakon podjele medalja

Terenski rad sastojao se iz dva dijela: vježbe kartiranja na terenu te analiziranja i odgovaranja na pitanja u učionici. Zahtijevao je kartografske vještine (čitanje, analiza, izrada karata), sposobnost problemskoga razmišljanja i izražavanja te grafičke vještine (izrada grafikona, tablica, skica). Učenici su prije podne, u vremenu od četiri sata promatrali i kartirali močvarno područje Guandu (Guandu Nature Park) na podloge, a poslije podne u vremenu od 2,5 sata, u učionicama analizirajući svoje karte te dodatne materijale (satelitske podloge, fotografije, brošure) odgovarali na pitanja otvorenog tipa. Na kartama su trebali ucrtati granice i imenovati područja različite namjene. U učionicama je zadatak bio nacrtati vremenski dijagram na kojemu treba opisati značajne promjene u krajoliku izazvane ljudskom djelatnošću. Drugi zadatak bio je skicirati presjek kroz park prirode u kojemu su obuhvaćeni značajni vodozaštitni objekti unutar parka. Konačno, posljednji zadatak bio je staviti se u ulogu gradskoga planera te uz obrazloženje razmišljati što s analiziranim područjem (u kojemu se isprepliće više interesa) u budućnosti. Terenski se rad rješavao samostalno (na terenu su se kretali u manjim miješanim skupinama s pratiteljem). Cijeli terenski dio natjecanja zapravo je trajao dan i pol. Prvi dan je održan uvodni dio s GPS vježbom dok je drugi dan u dva dijela održano natjecanje.


93

foto: Ivan Čanjevac

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2011

Sl. 7. Nacionalno kazalište

Multimedijalni test održan je kao posljednji dio natjecanja. Test se sastoji od niza zadataka koji su predočeni fotografijama, grafikonima, satelitskim snimkama i slično te se na temelju predočenih sadržaja treba odgovoriti na pitanje. Za razliku od ranijih godina svaki je učenik imao svoje računalo te je mogao u vremenskom razdoblju od jednoga sata sam, u svojem tempu s mogućnošću vraćanja pregledati i odgovoriti na 40 pitanja. Budući da smo prvi puta sudjelovali na svjetskoj olimpijadi ciljevi u natjecateljskom dijelu nisu bili visoko zadani. Željeli smo skupiti što više iskustva i nagraditi naše ponajbolje srednjoškolske mlade geografe. No, naši učenici postigli su odlične rezultate. Petra Lacković i Karlo Lugomer osvojili su brončane medalje, a svi naši učenici bili su rangirani u gornje 2/3 natjecatelja. Ukupno smo kao tim rangirani na 12. mjesto. Uz testiranja održano je i natjecanje u izradi i prezentiranju plakata. Svaki tim je prije dolaska na Tajvan trebao izraditi plakat na temu koja je karakteristična za zemlju od kuda dolaze. Klasični turistički plakati nisu dolazili u obzir, već je trebalo izabrati i obraditi temu koja je karakteristična za pojedinu državu. Hrvatski učenici izradili su plakat na temu Tourism in sensitive karst areas - case study: Plitvice Lakes. Plakati su bili izvješeni tijekom


94

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2011

foto: arhiva IGEO 2010.

cijelog natjecanja, a svaki je tim imao priliku ukratko prezentirati plakat (po uzoru na slična događanja na znanstvenim i stručnim skupovima). Nakon što su svi sudionici prezentirali plakate, natjecatelji (samo učenici) su glasovali za plakat koji su smatrali najboljim. Hrvatski plakat je proglašen najboljim te su našim učenicima na svečanom proglašenju uručeni simbolični pokloni - najmanji USB uređaji na svijetu. Sl. 8. Natjecanje u vezanju kravata

Možda se pitate koji je posao voditelja. Voditelji timova na olimpijadi imaju isplanirano vrijeme kao i učenici/natjecatelji. Jedan od voditelja službeno je više zadužen za učenike dok je drugi član Međunarodnoga odbora olimpijade, glavnoga tijela olimpijade. U stvarnosti se posao dijeli te obuhvaća prijevode ključnih riječi, provođenje svih faza ispita (čuvanje, ocjenjivanje, rangiranje), sudjelovanje u radu međunarodnoga odbora. Čuvanje ispita se provodi u grupama po troje dok je ocjenjivanje podijeljeno te se uglavnom provodi u parovima. Testovi nisu šifrirani te se maksimalno ide na poštenje. Općenito je cjelokupna organizacija, provođenje testova, ocjenjivanje i rangiranje temeljeno na povjerenju. Priziva nema, kao niti mogućnosti uvida u test. Na zajedničkom sastanku Međunarodnoga odbora olimpijade se odlučuje o konačnoj listi i podjeli medalja. Olimpijada je, uz neizbježan natjecateljski dio, mjesto susreta, upoznavanja drugih i drugačijih, njihovih zemalja i kultura. Upravo s tim ciljem uobičajeno događanje na olimpijadama su kulturne prezentacije. Održavaju se u večernjim satima, nakon napornih dnevnih testiranja. S obzirom na velik broj sudionika kulturne prezentacije bile su podijeljene u dvije večeri. Svaki tim imao je, u vremenu od pet do deset minuta, priliku predstaviti svoju zemlju. Mnogi su to učinili kroz pjesmu, ples ili igrokaz pritom dijeleći suvenire i slatkiše svoje zemlje. Hrvatski tim održao je natjecanje u vezanju kravata. Nakon uvodnog dijela i demonstracije vezanja kravate, pozvali smo troje natjecatelja iz publike i održali malo natjecanje u vezanju kravate. Svi natjecatelji dobili su za uspomenu licitarska srca. Kulturne prezentacije možda ostavljaju i najveći dojam te ih se prepričava danima. Već spomenuta dobra organizacija olimpijade domaćine je najbolje predstavila zemljama sudionicama. Uz ljubaznost treba naglasiti požrtvovnost i trud s kojim su se rješavali svi naši zahtjevi ili manji problemi. Našem boljem upoznavanju azijskog načina života i mentaliteta značajno su doprinijele naše dvije volonterke Sharon i Sandy (postalo je uobičajeno da si Kinezi dodaju engleska imena radi jednostavnosti komunikacije). Njihovoj susretljivosti i ljubaznosti nije bilo kraja te će nam ostati u lijepom sjećanju. Upoznavanju azijske kulture doprinijeli su zajednički posjeti Nacionalnom muzeju, tradicionalnoj tvornici papira i ostalim glavnim znamenitostima Taipeija dok smo ostale geografske značajke sjevernoga dijela otoka upoznali kroz nekoliko terenskih izlazaka.


95

foto: Ivan Čanjevac

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2011

Povijest je ispisana i put utrt za nove generacije. Sljedeća Svjetska geografska olimpijada održat će se za dvije godine u njemačkom Kölnu. Jedan od zaključaka ovogodišnjeg sastanka Međunarodnoga odbora je da se upravo od Kölna 2012. prijeđe na godišnje održavanje olimpijade. Posljedično, druge bi se godine mogla održati posljednja Srednjoeuropska geografska olimpijada. Domaćin će krajem kolovoza 2011. biti češki grad Brno. Uz stečeno iskustvo i uspostavljene kontakte vjerujem da će Hrvatska postati stalan sudionik najvećih svjetskih smotri učenika geografije. Više informacija, mnoštvo materijala, filmova i fotografija možete pronaći na službenoj mrežnoj stranici Olimpijade:

http://promotinggeog.geo.ntnu.edu.tw/iGeo2010taipei/english.htm

Ivan Čanjevac

foto: Ivan Čanjevac

Sl. 9. Natjecatelji


96

DOGAĐANJA

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2011

KAKO UČENJE UČINITI ZANIMLJIVIM? ČLANAK SADRŽI VAŽNE INFORMACIJE O OBRAZOVNIM SADRŽAJIMA ZA ONLINE UČENJE. SAZNAJTE VIŠE O CARNETOVOJ KORISNIČKOJ KONFERENCIJI, WEBFESTIVALU I SUSTAVU ZA ONLINE UČENJE MOODLE. NA WEBFESTIVALU DODJELJUJU SE NAGRADE U KATEGORIJAMA JUNIORI, KADETI I SENIORI. NAJBOLJIM RADOM U KATEGORIJI JUNIORI PROGLAŠEN JE MALI GEOGRAFSKI LABORATORIJ.

MALI GEOGRAFSKI LABORATORIJ 15. - 17. STUDENOG 2010., SPLIT

CARNetova korisnička konferencija ili CARNet Users Conference (CUC) godišnje je međunarodno okupljanje stručnjaka iz područja informacijskih i komunikacijskih tehnologija i njihovih korisnika, što uključuje nastavnike i učitelje, te članove akademske zajednice. U sklopu CUC-a istovremeno se održava i Webfestival, na kojemu autori web stranica mogu prezentirati svoje radove i natjecati se. CUC 2010, dvanaesti po redu, održan je od 15. - 17. 11. 2010. u Splitu pod nazivom „Novi izazovi“, a Webfestival 2010. tematski bio je posvećen obrazovnim sadržajima u sustavu za online učenje Moodle. Konferencija i Webfestival održani su pod pokroviteljstvom predsjednika države i ministra znanosti, obrazovanja i športa. U iznimno jakoj konkurenciji stručni ocjenjivački sud odabrao je pobjednike po kategorijama. Najboljim kolegijem u kategoriji Juniori (djeca 4 – 14 godina) proglašen je Mali geografski laboratorij, rad profesorice Vesne Janko iz II. OŠ Bjelovar. Kolegij je zamišljen kao skup dodatnih resursa koji mogu biti korišteni u nastavi geografije u višim razredima osnovne škole ili ga učenici mogu sami koristiti kod kuće. U materijale je uvršteno mnoštvo sadržaja i alata koji vrlo zorno prikazuju pojedine teme iz geografije, a učenje mogu, uz korištenje računala i interneta, učiniti interaktivnim i zabavnim. Mali geografski laboratorij možete potražiti na CARNetovom sustavu za online učenje: http://moodle.carnet.hr službene fotografije sa dodjele nagrade: http://cuc.carnet.hr/upload/cuc/album/3/large_img_454.jpg http://cuc.carnet.hr/upload/cuc/album/3/large_img_455.jpg

Vesna Janko, prof. geogr. i pov. II. OŠ Bjelovar - vesna.janko@gmail.com


DOGAĐANJA

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2011

97

FESTIVAL ZNANOSTI 11. - 16. 04. 2011.

Festival

je

posvećen

popularizaciji

znanosti, a nastoji različitim oblicima prezentacije – izložbama, predavanjima, radionicama… širokoj publici približiti znanost i potaknuti interes za znanstvena dostignuća.

Tema festivala: Svjetlost www.festivalznanosti.hr

Deveti Festival

znanosti održat će se od

11.

do

16.

travnja

2011.


98

DOGAĐANJA

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2011


GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2011

99


100

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2011


PRIKAZI

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2011

101

“GLOBALNA POVIJEST OKOLIŠA” Ian Gordon Simmons Disput, Zagreb, 2010., 306 str. Ian Gordon Simmons, profesor geografije na sveučilištu u Durhamu, knjigom “Globalna povijest okoliša” (Disput, 2010.) nastojao je dati pregled promjena okoliša u svijetu u zadnjih 12 000 godina, ali i pregled promjena ljudskih ideja o planetu i ljudskom mjestu na njemu. Iako „Globalna povijest okoliša“ nije prva knjige iz područja povijesti okoliša na našem tržištu (tu su još i popularnoznanstvena i široko prihvaćena djela Jareda Diamonda „Slom“ i „Sva naša oružja“, te Delortova i Walterova „Povijest europskog okoliša“), svojim obuhvatom, multidisciplinarnim pristupom temi koji uključuje geografiju, povijest, biologiju, ekonomiju, ali i sociologiju, filozofiju i umjetnost, te velikom količinom referenci i pregledom dosadašnjih istraživanja, ovo je djelo zasigurno jedan od najznačajnijih doprinosa proučavanju povijesti okoliša dosad prevedenih na hrvatski jezik. S obzirom na ambiciozan vremenski raspon (12 000 godina) i prostorni obuhvat (planet Zemlja), a ograničen broj stranica (274 str.) Simmons je ciljano selektivan i ne obrađuje sva područja na Zemlji sustavno. Kao osnovu periodizacije odabrao je pristup energiji. Tako se, osim uvodnog poglavlja „Rezonancije“ i završnog „Nove teme“, knjiga dijeli na četiri glavna poglavlja: „Sakupljači-lovci i njihov svijet“, „Predindustrijska poljoprivreda“, „Industrijski svijet“ te „Postindustrijska era“ (koja u svom naslovu sadržava i znak pitanja). Kako navodi sam Simmons (str. 25), svako poglavlje bavi se „građom koja se odnosi na ekologiju odgovarajuće faze u najširem smislu te riječi; osnovnim okolišnim odnosima (...), njezinim demografskim značajkama i društvenim svojstvima koja su, po svoj prilici, najrelevantnija“. U uvodnom poglavlju Simmons također navodi jednu od glavnih niti vodilja svoje knjige, a to je da je „Globalna povijest okoliša“ knjiga povijesti, a ne prognoze, izražavajući skepsu spram gledišta da povijest okoliša može reći mnogo toga o budućnosti: „Ni jedna prethodna era ne može predvidjeti onu koja slijedi; svaka bi svoj način života proglasila jedinim mogućim (...) U vrijeme kad su bili na vrhuncu, i lovci-sakupljači i predindustrijski poljoprivrednici i industrija koja se temelji na ugljikovodicima zasigurno su vjerovali da će trajati vječno.“ (Prolog, XIX).


102

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2011

Priča o međusobnom odnosu ljudi i okoliša započinje poglavljem „Sakupljači-lovci i njihov svijet“ (str. 27–57) i kronološki obuhvaća najveći dio povijesti čovječanstva. Gotovo 90% povijesti ljudske evolucije otpada na razdoblje lovačko-sakupljačkih društava, ali njihova relativno manja zastupljenost u knjizi leži u činjenici da zbog vrlo malene gustoće naseljenosti lovci-sakupljači praktički uopće nisu promijenili 70% površine našeg planeta. Iako im se upravo zbog toga često pridaje aura konzervacionizma i smatra ih se osobito bliskim s prirodnim svijetom, lovci-sakupljači prije 800 000 godina ovladali su vatrom, prvom velikom snagom u promjenama okoliša koju je čovjek upotrijebio. Također, paralelno s prvim pojavljivanjem ljudi u raznim dijelovima svijeta (posebice u Sjevernoj Americi) može se pratiti nestajanje velikog broja sisavaca, tzv. pleistocensko izumiranje, što vodi do zaključka da su lovačko-sakupljačka društva igrala važnu ulogu u prvim promjenama okoliša od strane čovjeka. Poglavlje „Predindustrijska poljoprivreda“ (str. 61–118) bavi se prijelazom s ovisnosti o prikupljanju hrane na proizvodnju hrane, iako autor ne naznačuje jasan početak ovih promjena, niti navodi konkretno mjesto ili vrijeme. Značaj ovog razdoblja koje se, kao i prethodno, baziralo isključivo na solarnoj energiji, je poljoprivreda kao ekonomski temelj velikih demografskih promjena. Tako je prije 12 000 godina svjetsko stanovništvo iznosilo oko 4 milijuna, a 1750. godine oko 720 milijuna. Više stanovnika i više hrane rezultiralo je većom vjerojatnošću promjena okoliša, a iz ove jednostavne veze slijede goleme promjene u ljudskoj kulturi. Zanimljivo je ispreplitanje okolišnih s kulturnim faktorima prve poljoprivrede. Postoje teorije prema kojima je pripitomljavanje stoke bilo uvjetovano rogovima njezinih divljih predaka koji su imali oblik polumjeseca. Tako se pripitomljavanjem osiguravala povezanost s boginjom Mjeseca, koja je kroz svoje mjesečne cikluse opet bila povezana sa zemaljskim pojavama. Simmons navodi i druge ekološko-kulturne sklopove domestifikacije, no svi oni naposlijetku su rezultirali viškovima hrane koji su imali ogromne društvene posljedice – gradove i prve velike civilizacije. U ovom poglavlju Simmons se dotiče našeg područja i naših znastvenika, te kroz primjer Triplex confiniuma objašnjava kako su i rat i ratne posljedice igrali ulogu u promjenama okoliša kroz ljudsku povijest. Sljedeće poglavlje, „Industrijski svijet“ (str. 121–179), bavi se razvojem industrijskih načina proizvodnje od 1750. god do 1950. god, koji su rezultirali revolucijom u organizaciji rada, ali i revolucijom u stavovima. Tako je npr. pojava slobodnog vremena i godišnjih odmora omogućila neke nove stilove života i nove interakcije čovjeka i okoliša. No, temeljna je značajka industrijske ere ljudska sposobnost da solarnu energiju nadopuni energijom fosilnih goriva. Rezultat su mnoge nove tehnologije i izumi koji su iz korijena mijenjali postojeća društva. Jedan od rezultata te ere je i stvaranje nacionalne države, a u ovo razdoblje spadaju i kolonijalni režimi koji su mijenjali društva i okoliše čitavih kontinenata. O razmjerima promjene okoliša govori i činjenica da je u samo 200 godina posječeno preko 500 milijuna hektara šume koje su većinom postale oranica ili travnjak. Svojevrstan kraj ove kronologije je poglavlje „Postindustrijska era?“ (str. 183–234) u kojem rast interakcije pokretane ljudskim postupcima Simmons naziva eksponencijalnim.


GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2011

103

Motor s unutrašnjim izgaranjem, klimatske promjene, televizija i stvaranje globalne publike te sve veća potreba za energijom samo su neke činjenice i koncepti koji se obrađuju u ovom poglavlju. Literatura o ovim i povezanim temama je enormna, koncepti su brojni i multipliciraju se geometrijski, ali Simmons nastoji dotaknuti gotovo sve relevatne probleme koji proizlaze prvenstveno iz glavnog ekonomskog cilja današnjih društava, a to je rast pod svaku cijenu. U zaključnom poglavlju „Nove teme“ (str. 237–274) može se najbolje vidjeti širok raspon tema kojima se ova knjiga bavi. Tako se Simmons dotiče i skliskosti samog jezika kao sredstva primanja i odašiljanja informacija, fluidnih termina „priroda“ i „okoliš“, odnosu postmoderne i okoliša, te ekologije emocija, mitova, simbola, ali i prirode svijesti i svjesnosti. Također daje i kratak pregled postojećih trendova u zaštiti okoliša uz dašak optimizma u odnosu čovjeka i okoliša kao rezultat sve veće svjesnosti o njegovom reciprocitetu. Poseban dodatak hrvatskom izdanju „Globalne povijesti okoliša“ je i pogovor urednice hrvatskog izdanja, prof. dr. sc. Borne Fuerst-Bjeliš pod naslovom „Zašto globalna povijest okoliša?“. Urednica ovdje navodi i glavni cilj prijevoda ove knjige – približiti širokoj znanstvenoj i kulturnoj javnosti problematiku povijesti okoliša. S obzirom na „gust“ stil pisanja I. G. Simmonsa te veliku količinu materije smještenu na manji broj stranica, knjiga nije za početnike i neiskusne čitatelje, već očekuje neko predzanje iz geografije i srodnih područja. „Globalna povijest okoliša“ odličan je materijal za opće, temeljno štivo iz povijesti okoliša za studente, buduće znanstvenike i istraživače iz niza područja, ali i svima kojima će ova izuzetno važna problematika biti od interesa. Riječima samog autora, kad okoliš prikazujemo riječima i slikama, razgovaramo sami sa sobom. Kad se služimo buldožerom, stvari stoje drukčije, iako i onda kazujemo nešto o sebi.

Marin Cvitanović


Volite li otkrivati nove i nepoznate geografske horizonte?

Postoje neka mjesta na koja

jednostavno morate otići

ZANIMLJIVOSTI

IZ HRVATSKE I SVIJETA SVAKI MJESEC U VAŠEM DOMU

Godišnja pretplata iznosi 270 kuna, a obuhvaća 10 brojeva

Pretplatite se na Meridijane, časopis za zemljopis, povijest, ekologiju i putovanja te svaki mjesec otkrivajte čarobna mjesta u Hrvatskoj i svijetu. Otkrivanje svijeta s Meridijanima je edukativno, uzbudljivo i zabavno!

Meridijani, Obrtnička 26, p.p. 132, 10430 Samobor tel. 01/336

23 67, faks 01/336 03 21

e-mail: meridijani@meridijani.com

Časopis za zemljopis, povijest, ekologiju i putovanja

www.meridijani.com


105

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2011

ERRATA CORRIGE Geografski horizont 2/2010 • Na str. 60. u naslovu sl. 8 umjesto „…Golkubinjak“ treba stajati „…Golubinjak“. • U rubrici „Karta govori“ na str. 89 iza prvog poglavlja treba umetnuti: DINAMIČNA, STRUKTURNO JAČA PERIURBANA ILI RURALNA PODRUČJA (688 NASELJA, 747.054 STANOVNIKA) U naseljima ovog tipa živi daleko najviše stanovnika Hrvatske (16,8 %), izuzev u gradovima. Locirana su neposredno uz gradska naselja, duž cestovnih pravaca koji povezuju Središnju i Istočnu Hrvatsku ili se radi o velikim, centralnim funkcijama bolje opremljenim naseljima krajnjeg istoka Hrvatske. Oko makroregionalnih centara ta naselja prate dominantne osi urbanizacije: prstenasto se šire oko Zagreba, zvjezdasto duž prometnica oko Osijeka te linearno prateći obalnu liniju u gradskim regijama Splita i Rijeke. Redovito se pojavljuju i uz sva regionalna te neka subregionalna središta. Prosječna veličina naselja tog tipa je 1085,8 stanovnika, a gustoća naseljenosti 102,5 st/km2. Ovaj tip naselja karakterizira izrazita demografska koncentracija, najpovoljnija dobna i obrazovna struktura od svih tipova, visoki udio dnevnih cirkulanata te dominacija II i III sektora djelatnosti.

• Autorica priloga „17. državno natjecanje iz geografije“ (str. 92-97) je Ružica Vuk. Ispričavamo se čitateljima i autorima. Uredništvo


106

UPUTE SURADNICIMA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2011

UPUTE SURADNICIMA Geografski horizont objavljuje stručne radove iz geografije i srodnih znanstvenih područja kao i interdisciplinarne radove. Časopis izlazi dva puta godišnje. Uredništvo prima rukopise tijekom cijele godine. U pravilu se objavljuju radovi na hrvatskom jeziku. Rukopis treba oblikovati prema izgledu objavljenih članaka u Geografskom horizontu. Članak treba napisati u najkraćem obliku što ga jasnoća izlaganja dopušta. Tekst treba biti jasan, sažet i gramatički ispravan. Uz tekst članka prilaže se i sažetak (nekoliko rečenica). Svi radovi podliježu stručnoj recenziji. Opseg rukopisa članka – računajući bilješke, literaturu, tablice, grafičke priloge – ne smije prelaziti 28 800 znakova (16 str.), od kojih na svakoj stranici 1 800 slovnih mjesta (30 redaka sa 60 slovnih mjesta u retku pri čemu se računaju i razmaci među rječima). Radovi se šalju u dva isprintana primjerka A4 formata i CD-u (program MS Word, font Times New Roman 12). Grafičke priloge (grafikone, fotografije, tablice itd.) s numeracijom valja prirediti kao posebni dokument prema standardnim načinima računalne izrade i prilagoditi širinu grafičkog priloga na 70 mm ili 140 mm u JPEG ili TIFF formatu minimalne rezolucije od 300 dpi. Grafički prilozi ne stavljaju se u tekst članka, već predviđeno mjesto za grafički prilog treba označiti rednim brojem i naslovom u izdvojenom retku. Ispod grafičkog priloga navodi se skraćenica „Sl.“, redni broj priloga prema redoslijedu u radu, te kratak, ali informativan naslov. Isto vrijedi i za tablice: u izdvojenom retku navesti redni broj, naslov i izvor tablice. Iznad tablice navodi se skraćenica „Tab.“, redni broj tablice prema redoslijedu u radu, te kratak, ali informativan naslov. Ispod tablice navodi se izvor. U slučaju preuzimanja priloga iz drugog izvora autori su sami dužni osigurati dopuštenje. Primaju se rukopisi pripremljeni sukladno uputama suradnicima Geografskog horizonta. Literatura se citira prema harvardskom sustavu. Korištena literatura citira se unutar teksta tako da se u zagradi navede prezime autora i godina izdanja; na primjer: (Stražičić, 1993) te broj stranice ukoliko se radi o citatu (Stražičić, 1993, 37). Ako rad ima dva autora, treba navesti oba, na primjer: (Turk i Mirković, 1993). U slučaju zajedničkog rada trojice ili više autora, u tekstu se navodi prezime prvog autora i skraćenica «i dr.» za druge autore, na primjer: (Graham i dr., 2000). Ukoliko se citira više članaka jednog autora iz iste godine izdanja, tada se uz godinu navode i slova po abecednom redu (npr. 2000a, 2000b itd.). Kada se navodi više radova u kontinuitetu koristi se „;“ (Friganović, 1991; Nejašmić i Bašić, 2005). Sve reference u tekstu navode se kao i prvi put, odnosno ne koriste se oblici poput «ibid.», «op. cit.» i slično. Na kraju teksta prilaže se popis literature (bibliografija) poredan prema abecednom redu prezimena autora i kronološkim redom za radove istog autora. Ovdje se navode svi autori pojedine reference. U slučaju zajedničkog rada više autora, u popisu literature se ne koristi oblik «i suradnici», nego se navode svi autori. Za mrežno dostupne radove potrebno je, nakon dostupnih osnovnih referenci (naslova, autora itd.), navesti izvor (http://) i datum učitavanja. Naziv knjige, zbornika, časopisa i publikacija piše se u kurzivu. Uredništvo, glavni i tehnički urednik pridržavaju uobičajeno pravo na sitnije izmjene teksta, tablica i način grafičke prezentacije, ali da to bitno ne utječe na sadržaj i smisao članka. Uz članak, autori su dužni dostaviti podatke o zvanju i kontakt adresu (ustanovu zaposlenja s adresom ili kućnu adresu; adresu elektroničke pošte).


107

UPUTE ZA CITIRANJE:

Literatura:

članak u časopisu: Henkel, R., 2005: Geography of Religion – Rediscovering a Subdiscipline, Hrvatski geografski glasnik 67 (1), 5-25. (Broj 67 označava godište (volumen) časopisa; (1) broj sveska unutar godišta, a 5-25 paginaciju rada u svesku.) Lozić, S., Fuerst-Bjeliš, B., Perica, D., 2006: Quantitative-geomorphological and Environmental-historical Impact on the Ecological Soil Depth; Northwestern Croatia, Hrvatski geografski glasnik 68 (1), 7-25.

članak u zborniku radova: Stražičić, N., 1996: Hrvatska – pomorska zemlja, u: I. hrvatski geografski kongres: geografija u funkciji razvoja Hrvatske: zbornik radova (ur. Pepeonik, Z.), Zagreb, 12. i 13. listopada 1995., Hrvatsko geografsko društvo, Zagreb, 102-114.

poglavlje u knjizi: Klemenčić, M., 1996: Promjene upravno-teritorijalnog ustroja Hrvatske 1918-1992, u: Hrvatske županije kroz stoljeća (ur. Mirošević, F.), Školska knjiga, Zagreb, 123-148.

knjiga: Stražičić, N., 1996: Pomorska geografija svijeta: (regionalna pomorska geografija svijeta), Školska knjiga, Zagreb. Graham, B., Ashworth, G. J., Tunbridge, J. E., 2000: A Geography of Heritage: Power, Culture & Economy, Arnold, London.

članak na internet stranici: Faričić, J., Postoji li danas Dalmacija?, http://www.geografija.hr novosti.asp?id_novosti=202&id_projekta=0 (29.02.2004.)

Izvori:

publikacije: Popis stanovništva, kućanstava i stanova 31. ožujka 2001.: stanovništvo prema spolu i starosti, po naseljima, Statistička izvješća 1167, DZS, Zagreb, 2003.

internet stranica: Matisse’s Glossary of Internet Terms, 1994 – 2008, http://www.matisse.net/files/glossary.html (28.10.2009.) U posebnim, stalnim i povremenim rubrikama časopis objavljuje i druge priloge od znanstvenog i stručnog interesa: eseje, osvrte, recenzije, prikaze, bilješke o znanstvenim i stručnim skupovima itd. opsega do 9 000 znakova (5 str.). Takvi prilozi potpisuju se na kraju. Molimo autore da u roku od dva tjedna nakon izlaska časopisa iz tiska dostave Uredništvu časopisa bitnije tiskarske greške prema načinu objavljivanja (stranica, stupac, redak, stoji, treba) koje su se potkrale kako bi se objavile ispravke u sljedećem broju.

Uredništvo Rukopisi se upućuju na adresu:

Hrvatsko geografsko društvo, Geografski horizont, Glavni urednik, Marulićev trg 19, p.p. 595, 10000 Zagreb, Hrvatska, tel. (01) 48 95 402, tel./faks. (01) 48 95 451, e-mail: hgd@geog.pmf.hr


Želite li odsada redovito primati časopis GEOGRAFSKI HORIZONT (označite križićem kućicu) pošaljite sljedeće podatke na adresu HGD-a:

Hrvatsko geografsko društvo, Geografski horizont, Marulićev trg 19, p.p. 595, 10000 Zagreb, Hrvatska, tel. (01) 48 95 402, tel./faks. (01) 48 95 451, ili na

e-mail: hgd@geog.pmf.hr

Kupac

.........................................................................................

Ulica i kućni broj

.........................................................................................

Broj pošte i mjesto ......................................................................................... Matični broj

.........................................................................................

/ Datum / Potpis / Pečat (za institucije) / : ............................................ Ukoliko želite naručiti i/ili pojedine stare brojeve Geografskog horizonta (označite križićem kućicu) popunite priloženu tablicu. Bibliografija je dostupna na portalu www.geografija.hr. Naručujem sljedeće stare brojeve Geografskog horizonta:

Broj/godište

Količina


Matea Vidulić, Leona Fuček – Desanti, Lidija Kosmos Kako je počeo turizam na našem otoku

Tina Bužleta, Ivan Šulc

Demogeografska obilježja Albanije

Radovan Pavić

Geostrategija Sredozemlja za vrijeme hladnog rata III.

Irena Greblički

Međukulturalni dijalog u nastavi geografije

Elizabeta Trepotec Marić, Krešimir Šadek Učenici uče učenike

Marin Cvitanović Tajvan I. dio

KARTA GOVORI: CIJENA: za pravne osobe 30 kn za fizičke osobe 25 kn

Metoda klasterizacije srednjodalmatinskih naselja


Geografski horizont 57/1 (2011)