Geografski horizont 66/1 (2020)

Page 1

GEOGRAFSKI HORIZONT Broj 1/2020.

Josip Faričić

NOMEN EST OMEN: O GEOGRAFSKIM IMENIMA U GEOGRAFSKIM ISTRAŽIVANJIMA I U NASTAVI GEOGRAFIJE

I va n a C r l j e n k o

GEOGRAFSKA IMENA NA DODIRU TOPONOMASTIKE I GEOGRAFIJE

M o n i k a Š k o r va g a

i

S l av e n G a š pa r o v i ć

UTJECAJ PROMETA NA ŽIVOT STANOVNIKA OPĆINE ZDENCI

I va n Š i š a k , L u c i j a H e r c e g , K ata r i n a P l a n c u t i ć , M o r e n a V a r g a UTJECAJ VJERSKOG TURIZMA NA RAZVOJ RURALNIH PODRUČJA – PRIMJER: MARIAZELL, AUSTRIJA

S i lv i j a M a r t i š e k , V i š n j a M at o t e k , T a n j a D e b e l e c

INTEGRIRANI PRISTUP U UČENJU I POUČAVANJU MATEMATIKE, GEOGRAFIJE I POVIJESTI U TEMI PROMET EUROPE

Marijan Biruš KURILSKI OTOCI

GEOGRAFSKA IMENA PROMET I STANOVNIŠTVO VJERSKI TURIZAM Broj 1/2020, godina LXVI

K A R TA G O V O R I : MORFOLOŠKE PROMJENE ŽALA ZOGON (OTOK HVAR) OD SREDINE 20. STOLJEĆA DO DANAS

MREŽNI HORIZONTI: ADAPTIVE MANAGEMENT OF BARRIERS IN EUROPEAN RIVERS – AMBER - https://amber.international/

IZLAZI OD 1955. ISSN 2718-1820 (Online) ISSN 0016-7266 (Tisak)



BROJ 1/2020 • GODINA LXVI • ISSN 2718-1820 (Online) • ISSN 0016 -7266 (Tisak)


god. 66, br. 1/2020, Zagreb Stručno-informativni časopis za geografiju https://hrcak.srce.hr/geografski-horizont http://issuu.com/h.g.d.

Nakladnik:

Hrvatsko geografsko društvo Marulićev trg 19, 10000 Zagreb, Hrvatska tel. (01) 48 95 402, tel./faks. (01) 48 95 451, e-mail: hgd@geog.pmf.hr http://www.hagede.hr http://www.facebook.com/geografski-horizont

Uredništvo: Zdenko Braičić, Nenad Buzjak, Ivan Čanjevac, Hrvoje Grofelnik, Mladen Maradin, Vedran Prelogović, Lana Slavuj Borčić, Ivan Šulc, Ružica Vuk, Ivan Zagoda, Ivan Zupanc

Glavni urednik:

Mladen Maradin

Tajnik uredništva:

Ivan Čanjevac

Grafički i Tehnički urednik:

Ivan Zagoda

Korektura:

Jadranka Čelant Hromatko

Slog i prijelom:

Ivan Zagoda

Tisak: Sveučilišna tiskara d.o.o. Naklada: 300 primjeraka Časopis izlazi uz pomoć Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske Za potpisane članke odgovaraju autori, za nepotpisane uredništvo. Rukopisi se ne vraćaju. Rukopisi i recenzije ne honoriraju se. Geografski horizont je časopis u otvorenom pristupu. Časopis Geografski horizont učenicima i nastavnicima kao dodatnu literaturu preporuča Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta. KLASA: 602-01/07-01/00331; URBROJ: 533-12-07-0004. od 24. srpnja 2007.

Slika na naslovnoj stranici: Varšava, Poljska: "Šareno varšavsko poslijepodne" (foto: Valentina Valjak)


ČLANCI Josip Faričić

NOMEN EST OMEN: O GEOGRAFSKIM IMENIMA U GEOGRAFSKIM ISTRAŽIVANJIMA I U NASTAVI GEOGRAFIJE 9

Ivana Crljenko

GEOGRAFSKA IMENA NA DODIRU TOPONOMASTIKE I GEOGRAFIJE

23

35

45

Monika Škorvaga, Slaven Gašparović

UTJECAJ PROMETA NA ŽIVOT STANOVNIKA OPĆINE ZDENCI

Ivan Šišak, Lucija Herceg, Katarina Plancutić, Morena Varga

UTJECAJ VJERSKOG TURIZMA NA RAZVOJ RURALNIH PODRUČJA – PRIMJER: MARIAZELL, AUSTRIJA

METODIČKI FORUM 59

Silvija Martišek , Višnja Matotek, Tanja Debelec

INTEGRIRANI PRISTUP U UČENJU I POUČAVANJU MATEMATIKE, GEOGRAFIJE I POVIJESTI U TEMI PROMET EUROPE

PUTOPIS 77

Marijan Biruš

KURILSKI OTOCI

K A R TA G O V O R I 92

MORFOLOŠKE PROMJENE ŽALA ZOGON (OTOK HVAR) OD SREDINE 20. STOLJEĆA DO DANAS

MREŽNI HORIZONTI 94

ADAPTIVE MANAGEMENT OF BARRIERS IN EUROPEAN RIVERS – AMBER - https://amber.international/

DOGAĐANJA 96

POVJERENSTVO ZA STANDARDIZACIJU GEOGRAFSKIH IMENA

IN MEMORIAM 98

prof. dr. sc. Radovan Pavić



Cijenjeni čitatelji, U ovoj izazovnoj godini obilježavamo 65 godina izlaženja Geografskog horizonta. Časopis je pokrenut 1955. godine, a utemeljitelj i prvi glavni urednik bio je profesor Velimir Veljko Rogić. Do sada je izdano 65 volumena časopisa u kojima su svoje radove objavljivali brojni geografi, bilo znanstvenici, bilo nastavnici geografije u osnovnim i srednjim školama, kao i mnogi drugi. Treba spomenuti i one autore čija struka nije geografija, ali je predmet njihova rada i interesa zanimljiv geografima. Geografski je horizont vrijedan izvor geografskih znanja generacijama učenika, što je svojom odlukom potvrdilo i Ministarstvo znanosti i obrazovanja 2007. godine te ga učenicima i nastavnicima preporuča kao dodatnu literaturu. Sve navedeno potvrđuje kvalitetu časopisa koja je rezultat marljivog rada dosadašnjih uredništva. I trenutno uredništvo nastavlja s naporima za daljnje unaprjeđenje časopisa pri čemu se koriste suvremeni mediji kako bi časopis imao što veći doseg. Od svibnja 2019. godine (vol. 64, br. 1/2018) časopis je uvršten u Hrčak – portal koji okuplja hrvatske znanstvene i stručne časopise koji nude otvoreni pristup svojim radovima. Na spomenutom portalu planiramo objaviti sve do sada tiskane brojeve kako bi bili dostupni što širem krugu čitatelja, ali i sačuvani u digitalnom obliku. Uvijek aktualna tema na koju smo u ovom jubilarnom broju stavili naglasak su geografska imena, za koju se očekuje da upravo geografi, u suradnji s drugim strukama, ponude svoja rješenja. O tome su u ovom broju Horizonta pisali prof. dr. sc. Josip Faričić i dr. sc. Ivana Crljenko, koji svojim analizama potvrđuju činjenicu da je riječ o temi o kojoj geografi imaju itekako što za reći. Geografskim imenima bavio se i profesor Radovan Pavić od kojega se opraštamo sjećanjima doc. dr. sc. Ivana Zupanca. Njega brojni čitatelji Geografskog horizonta najviše pamte po izrazito zanimljivim i rado čitanim geopolitičkim analizama. Brojnošću članaka, analiza i priloga, profesor je zadužio Geografski horizont.

Mladen Maradin


Krakow, Poljska: (Za)držati pred vratima


foto: Vedran

Prelogović



9

NOMEN EST OMEN: O GEOGRAFSKIM IMENIMA U GEOGRAFSKIM ISTRAŽIVANJIMA I U NASTAVI GEOGRAFIJE Josip Faričić

stručni članak

Geografska imena važan su predmet geografskih istraživanja, a istodobno i važna tema u nastavi geografije. Hrvatski se građani upravo na nastavi geografije sustavno susreću s više tisuća toponima što čini važan dio korpusa geografskih znanja. Otud proizlazi odgovornost geografa da, u suradnji sa znanstvenicima iz različitih područja, učine iskorake koji će pridonijeti rješavanju mnogih praktičnih problema: od onih pravopisnih do onih politički uvjetovanih ili pak uzrokovanih društveno-gospodarskim procesima koji pridonose preobrazbi (jezičnih) krajolika. Cilj ovoga članka je nastavnicima geografije i drugim zainteresiranim čitateljima ukazati na neke probleme u korištenju geografskih imena kao i na mogućnosti iščitavanja toponima kao višeslojnih izvora geografskih podataka, ali i nositelja bogate simbolike. Ključne riječi: geografska imena, endonimi, egzonimi, geografska pismenost, nastava geografije

UVOD Geografska imena ili toponimi su imena različitih geografskih objekata. Iz toga proizlazi činjenica da čine objekt geografskim istraživanjima kojima je moguće pristupiti s više različitih gledišta: historijsko-geografskog, kulturnogeografskog, kartografskog, demogeografskog i dr. Isto tako, važan su sadržaj u nastavi geografije na svim razinama obrazovanja. Štoviše, upotreba geografskih imena u osnovnim i srednjim školama najzastupljenija je upravo u nastavi geografije. Dok se na nastavi iz hrvatskog jezika i književnosti u svega nekoliko nastavnih sati razmatraju pravopisna pravila

kojima je određen način pisanja geografskih imena (posebno s obzirom na veliko i malo početno slovo u tim imenima), geografska imena se koriste u gotovo svakom nastavnom satu geografije, na temelju onoga što je propisano nastavnim programima (obuhvat sadržaja po nastavnim cjelinama), odnosno kurikulumima (zasnovanim na očekivanim ishodima učenja) te onoga što je sastavni dio udžbenika, atlasa, školskih zidnih karata, radnih bilježnica i drugih nastavnih materijala, uključujući one koji se priređuju u digitalnom obliku i koji su multimedijalni, a sve češće i interaktivni. To je


10

Josip Faričićr: NOMEN EST OMEN: O GEOGRAFSKIM IMENIMA U GEOGRAFSKIM ISTRAŽIVANJIMA I U NASTAVI GEOGRAFIJE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2020, 9-21

i logično s obzirom na to da geografska imena odražavaju suživot s prostorom koji je čovjek zbog različitih oblika gospodarskoga i društvenoga iskorištavanja nastojao što bolje upoznati, u njemu se orijentirati i djelovati. Naime, pri prostornoj orijentaciji nemjerljivo značenje ima (pre)poznavanje objekta u prostoru na koji se odnosi odgovarajuća radnja – potrebno je obaviti identifikaciju geografskog objekta koji ima odgovarajuće ime. Često se pojedini istovrsni objekti međusobno razlikuju po nekom detalju, a geografsko ime ima funkciju sažetoga jezičnog opisa koji na najbolji mogući način u jezičnoj komunikaciji i prostornoj orijentaciji zamjenjuje (prekomjernu) deskripciju. Pri tome je imenovanje nadahnuto, odnosno uzrokovano različitim vanjskim obilježjima imenovanog geografskog objekta (a motivi su različiti: od onih iz biljnoga i životinjskog svijeta, do tipičnih značajki pojedinih elemenata reljefa, voda i tala), prevladavajućom ljudskom aktivnošću (iz djelokruga poljoprivrede, ribarstva, obrta, industrije, turizma i dr.) ili je pak povezano uz neku ljudsku zajednicu (od prezimena obitelji koja nastanjuje ili posjeduje neki prostor do imena naroda) ili istaknutu osobu (sveca, vladara, državnika i dr.). Zbog dugotrajnoga jezičnoga razvoja s mnogim prilagodbama, metatezama (premetanjima glasova, tj. slova u riječima) pa i greškama pri prijevodima i drugim oblicima preuzimanja iz jedne jezične zajednice u drugu, brojne toponime nije lako povezati s riječima kojima je značenje poznato ili barem koliko-toliko sigurno. Mnogi se bez zadrške upuštaju u etimologije (podrijetlo riječi) što je jedna od najzahtjevnijih jezikoslovnih disciplina, pa i u ozbiljnijim geografskim radovima možemo naići na upitna tumačenja. Etimologiju prepustimo jezikoslovcima (iako imamo pravo iskazati sumnju u neka rješenja za koja ne nalazimo geografsku logiku), ali povijest toponima zagrlimo kao bogat izvor

spoznaja o prostoru iz kojih možemo rekonstruirati nakane imenodavaca, otiske ljudskih aktivnosti u okolišu i, što je posebno važno, percepciju geografske stvarnosti. S obzirom na to da sam već na drugim mjestima objavio neke tekstove o geografskim aspektima istraživanja geografskih imena, posebno u publikaciji Geografska imena – Zbornik radova s Prvoga nacionalnog znanstvenog savjetovanja o geografskim imenima (2011.), u ovom članku cilj mi je nastavnicima geografije i drugim zainteresiranim čitateljima ukazati na neke probleme u korištenju geografskih imena kao i na mogućnosti iščitavanja toponima kao višeslojnih izvora geografskih podataka ali i nositelja bogate simbolike. Zainteresirane za tu tematiku upućujem na preporučenu literaturu s pomoću koje se dalje, s geografskog motrišta, mogu upustiti u pustolovine u hrvatskom toponimijskom carstvu.

Geografska imena – dio kulturne baštine Geografska imena kao dio jezične baštine svjedoče o kompleksnomu društveno-gospodarskom razvitku određenoga prostora. Na razvoj jezika tijekom prošlosti znatno su utjecala temeljna fizičko-geografska obilježja, migracije stanovništva, političko-geografske mijene i promjene načina korištenja prostornih resursa, ali i svekolike organizacije prostora. Ti su procesi obilježeni, uz ostalo, jezičnim prožimanjima, a u sklopu njih upoznavanjem, a zatim i prihvaćanjem – uz odgovarajuće prilagodbe – različitih riječi među kojima su geografska imena najpostojanija pa se simbolično nerijetko nazivaju jezičnim okaminama. Posljedično se javlja raznolikost toponima (npr. u hrvatskoj toponimiji možemo prepoznati slavenske, histarske, liburnske, ilirske, grčke, romanske, germanske,


Josip Faričić: NOMEN EST OMEN: O GEOGRAFSKIM IMENIMA U GEOGRAFSKIM ISTRAŽIVANJIMA I U NASTAVI GEOGRAFIJE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2020, 9-21

11

mađarske i druge jezične elemente) pa i pojava višeimenosti koju valja vrednovati kao kulturno bogatstvo. Višeimenost se najčešće razmatra u slučaju dvojnih imena istoga geografskog objekta koji je tijekom prošlosti mijenjao političkogeografske okvire ili su se u istim političkim entitetima izmjenjivali ili kohabitirali pripadnici različitih etničkih i jezičnih skupina. Pri tome je ključan odnos endonima, imena koje se koristi unutar jezične zajednice koja nastanjuje ili na druge načine neposredno vrednuje imenovani geografski objekt, i egzonima, imena koje se koristi za geografski objekt koji je smješten izvan političkih granica jezične zajednice koja ga koristi. To, naravno, nije nikakav specifikum unutar hrvatskoga jezičnog korpusa već redovita lingvističko-geografska situacija koja se transmitira u različitim društvenim i gospodarskim sferama. Primjerice, mnogi znaju za kolonjsku vodu, blagi parfem kratkotrajnoga mirisnog efekta. Taj naziv potječe od francuskog naziva Eau de Cologne, što je pak povezano s francuskim egzonimom Cologne za njemački grad Köln (čije pak ime dolazi od latinskog imena Colonia Claudia Ara Agrippinensium za grad koji su Rimljani osnovali kao sjedište provincije Germania Inferior, a nazvali ga po Juliji Agrippini, supruzi cara Klaudija i majci cara Nerona). Rjeđi znaju da konačno odredište putovanja čije je ime Monaco ovisi o tome tko je to putovanje planirao ili tko u njemu sudjeluje. Dok će za većinu to biti sjedište kneževine i turističko odredište na Azurnoj obali (nastalo na temeljima grčke kolonije Monoikos – Μόνοικος), za Talijane to može biti i München jer oni tako imenuju najveći grad u njemačkoj saveznoj državi Bavarskoj. Da bi i sami izbjegli zabunu u službenoj upotrebi koriste nešto dulju inačicu toga imena pa za München pišu Monaco di Baviera. Kada smo već kod Talijana kuriozitet je da slavni nogometni klub u Milanu

Geografska imena: zbornik radova s Prvog nacionalnog znanstvenog savjetovanja o geografskim imenima u svojem imenu ima slovo manje: ime kluba je Milan, a ne Milano. Riječ je o tome da su taj nogometni klub 1899. osnovali Englezi Herbert Kilpin, Alfred Edwards i Samuel Richard Davies, a na engleskom jeziku se za Milano koristi egzonim Milan. U hrvatskom su jeziku u svakidašnjoj upotrebi mnogi egzonimi, primjerice Beč (za Wien), Rim (za Romu), Pariz (za Paris), Napulj (za Napoli), Venecija (za Venezia) i dr. Mnogi su egzonimi iščezli iz svakodnevne upotrebe (npr. Mletci za Veneciju i Jakin za Anconu), ali se u nastavi geografije i povijesti koriste njihove izvedenice. Primjerice, u udžbenicima s redovito spominje Požunski mir koji je sklopljen krajem 1805., a temeljem kojega je veći dio hrvatske obale ušao u sastav Francuskog


12

Josip Faričićr: NOMEN EST OMEN: O GEOGRAFSKIM IMENIMA U GEOGRAFSKIM ISTRAŽIVANJIMA I U NASTAVI GEOGRAFIJE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2020, 9-21

Carstva. Kada bismo učenike pitali u kojem je gradu potpisan taj mir, bojim se da ne bismo bili oduševljeni odgovorima. No, odgovornost je na autorima udžbenika i nastavnicima jer se rijetko uz taj događaj vezuje ime slovačke Bratislave koja se dugo, pod utjecajem mađarskog jezika, u Hrvatskoj imenovala kao Požun (od mađ. Pozsony). Na kartama austrijskih kartografa koji su posramljeno svjedočili porazima carske vojske raspršene pod udarima Napoleonovih postrojbi, nećemo, međutim, vidjeti ni Bratislavu ni Pozsony nego Pressburg jer je to njemačko ime toga slovačkog grada na brežuljku koji nadvisuje obale Dunava. Dunava? E pa tu se možemo zapetljati imajući u rukama kartografske prikaze jedne od najvažnijih europskih rijeka. Na njemačkom je to Donau koji izvire u Schwarzwaldu (koji ipak nećemo prevesti kao Crnu šumu!), na češkom i slovačkom ime je Dunaj, na mađarskom Duna, na hrvatskom, srpskom i bugarskom Dunav, a na rumunjskom Dunărea. U Rumunjskoj ta rijeka konačno utječe u Crno more pa ne nastavljamo nizati imena – ili ipak idemo dalje: na engleskom i francuskom Danube, na talijanskom, španjolskom i portugalskom Danubio itd. Sva ta imena potječu od latinskog imena Danubius, koje pak nema veze s grčkim imenom iste rijeke – Istros (Ἴστρος). Stari su Grci, međutim, u sličnosti imena te rijeke i imena najvećega jadranskog poluotoka (Histria, Istria) pogrešno prepoznali poveznicu tih geografskih objekata pa su smatrali da Dunav ima dva ušća, jedno u Crnom i jedno u Jadranskom moru (doduše, u kontinentalnim razmjerima udaljenost izvora Save, pritoke Dunava, od Jadranskog mora je relativno malena). Tim su tragom jednu nesretnu priču iz epa o Argonautima vezali uz naše kvarnerske otoke. Po zapisima Apolonija Rođanina Jazon je, ukravši prethodno zlatno runo, s princezom Medejom bježao pred vojskom Medejina

oca kolhidskog kralja Ejeta. S njima je bježao i Medejin brat Apsirt. Nastojeći usporiti napredovanje Ejetove vojske Jazon je ubio i raskomadao Apsirta te dijelove njegova tijela razbacao po Kvarneru. Zbog toga su tamošnji otoci u grčkim izvorima nazvani Apsirtides, a otud rimski Apsorus i zatim hrvatski Osor. Predivo egzonima moglo bi se upotrijebiti za izradu najsvečanijega geografskog ruha. Gore navedeni primjeri ukazuju na to da su oni doista pravo drago kamenje u riznici jezične baštine. Odražavaju kulturne i gospodarske veze te različite prostorne interakcije, mogu ukazivati na multietičnost nekog prostora koja u geografskim imenima zrcali svoju multikulturalnost. Ujedno ukazuju na nerazdvojivost stvarne i imaginarne geografije, prošlosti i sadašnjosti. Stoga su gotovo idealna tema u nastavi geografije pa i u dobrodošloj korelaciji među predmetima, koja je u našim školama još uvijek sramežljiva. Učenike, naravno, treba upoznati i s time da upotreba egzonima kojima se daje prednost nad endonimima ponekad ima negativnu konotaciju. Primjerice kada se za Zadar upotrebljava ojkonim Zara, za Split ojkonim Spalato, za Pulu Pola i sl. to mogu biti geografska imena koja stoljećima bez ikakve posebne primisli koriste Talijani – bilo oni koji žive u Italiji, bilo oni koji stoljećima žive u primorskom dijelu Hrvatske. Međutim, među njima ima i onih koji ta imena vezuju uz nedvosmislene iredentističke agende. Ne priznajući Zadar, Split i Pulu kao endonime ne priznaju ni hrvatstvo tih gradova. Oni te gradove, naime, ne vide samo kao dio prostora u kojima su neizbrisivi tragovi talijanske kulture, ponajviše zbog višestoljetne pripadnosti Veneciji ali i višestrukih gospodarskih, vjerskih i znanstvenih veza s drugim talijanskim kulturnim središtima (Rimom, Padovom, Firencom, Ankonom i dr.), već u njima „prepoznaju“ otuđeni dio talijanske države koji su „uzurpirali“ barbarski


Josip Faričić: NOMEN EST OMEN: O GEOGRAFSKIM IMENIMA U GEOGRAFSKIM ISTRAŽIVANJIMA I U NASTAVI GEOGRAFIJE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2020, 9-21

Slaveni (Schiavi, Schiavoni), rjeđe ih identificirajući Hrvatima (Croati) jer su to već „bespotrebna“ detaljiziranja. Apsurdno je da pritom previđaju motivaciju imenovanja obalnog prostora neposredno do pročelja prekrasne Duždeve palače u Veneciji – Riva dei Schiavoni. Zašto bi Mlečani najvažniji i raskošnom simbolikom natopljeni djelić jadranske obale imenovali po nekome tko je na bilo koji način uljez u prostoru kojim su vladali? Više imena za geografski objekt koji se proteže duž više država, odnosno za one geografske objekte koji se nalaze u prostoru s prožimanjem različitih jezika nije jedini oblik toponimijske višeimenosti. Ona je prisutna i unutar hrvatskoga toponimskog korpusa kada neki geografski objekt koriste različite mikrozajednice. Ekstremni je primjer otočić u Kornatima koji je na topografskim i pomorskim kartama zabilježen kao Tovarnjak (površine svega 7,6 ha). Međutim, stanovnici sa susjednih otoka koriste za taj otočić četiri imena: Sikica, Pinezelić, Tovar i Tovarnjak. Koje je „pravo“ ime tog otočića? Na kartama u tiskanom obliku često nije moguće pisati više inačica imena jednoga geografskog objekta jer to ne dopuštaju ekonomičnost i estetika kartografskog prikaza. Kada se odabire jedno među više geografskih imena, potrebno je na relevantnim argumentima utemeljiti taj izbor. Pitanje je, međutim, jesu li geografi i geodeti dovoljno kompetentni samostalno donositi taj izbor, a da on bude prihvatljiv široj akademskoj zajednici i da se, zatim, može koristiti u nastavi geografije. Jednostavnije je kada je riječ o imenovanju geografskih objekata na kartama u digitalnom obliku, a osobito kada je riječ o elektronskim kartama koje funkcioniraju kao sustavi koji omogućuju povezivanje više različitih medija. Uz neki geografski objekt u takvim je sustavima moguće ispisati više inačice imena (npr. u padajućem izborniku), a uz njega je moguće

13

povezati i audio zapis s izgovorom koji uključuje i odgovarajuću akcentuaciju. Tada će „jedini“ problem biti odabir redoslijeda geografskih imena, a ne i odabir „pravoga“ imena.

O problemima u korištenju geografskih imena Da bi korištenje toponima bilo smisleno i svrsishodno njih i njihove izvedenice (etnike i ktetike) valja: inventarizirati, jezikoslovno analizirati, geografski sistematizirati i kartografski prikazati. Sve gore navedeno treba obaviti na način da se korisnicima omogući što jednostavniji pristup i preciznije korištenje, bez obzira je li riječ o hrvatskim (koliko god to možda bilo neobično) ili stranim toponimima. U tome značajnu zadaću ima ponajprije toponomastika kao dio onomastike u okviru jezikoslovlja, a zatim i geografija, kartografija te različite druge znanstvene discipline. U Hrvatskoj toponimski brod pušta more na sve strane, nalik je švicarskom siru. Teško je stoga koristiti ga za „prijevoz“ geografskih znanja i ideja u školama i na sveučilištima. Naime, unatoč mnogim vrhunskim ostvarenjima jezikoslovaca, posebno Petra Skoka i Petra Šimunovića, a zatim Vladimira Skračića i dr., izostao je sustavan pristup proučavanju geografskih imena pa su inicijativu preuzeli pojedini timovi koje ne okupljaju jezikoslovne ustanove. Najdinamičniji je onaj u Leksikografskom zavodu Miroslav Krleža, zahvaljujući sretnoj okolnosti što u njemu postoje osobe – jezikoslovci i geografi – okrjepljene vrhunskim kompetencijama i k tome motivirani učiniti odgovarajuće iskorake. Zapažena ostvarenja ima i Centar za jadransku onomastiku i etnolingvistiku Sveučilišta u Zadru koji je do sada objavio više monografija o toponimiji pojedinih hrvatskih otoka.


14

Josip Faričićr: NOMEN EST OMEN: O GEOGRAFSKIM IMENIMA U GEOGRAFSKIM ISTRAŽIVANJIMA I U NASTAVI GEOGRAFIJE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2020, 9-21

Geografi su sve do nedavno samo povremeno i parcijalno navraćali problematici geografskih imena (S. Ratković, M. Šenoa, A. Cvitanović, R. Pavić, R. Kalmeta, S. Gilić, P. Novosel-Žic, B. Fürst Bjeliš, D. Magaš, M. Matas, L. Šakaja, a ponešto i autor ovih redaka). Ivana Crljenko je u više prigoda dala pregled tih istraživanja te ukazala na aktualno intenziviranje i diverzificiranje geografskih proučavanja toponima, a sama se posebno usmjerila na istraživanje egzonima i hodonima. Upravo je ona trenutačno osoba koja među geografima u pogledu istraživanja toponima zaslužuje poseban spomen i priznanje. S obzirom na veliko značenje karata u nastavi geografije valja se dotaknuti i stanja u hrvatskoj kartografiji. U pogledu geografskih imena u službenoj kartografiji, koja je posljednjih desetljeća obilježena mnogim tehničkim unaprjeđenjima, vlada praznina i jezični nered. To je ponajprije posljedica historijata razvoja izrade topografskih i pomorskih karata jer tijekom topografskih i hidrografskih izmjera, a zatim obrade i vizualizacije prostornih podataka, nisu bili angažirani hrvatski jezikoslovci. K tome, prigodom izmjera toponimi su bili posve zanemareni. Kako drugačije tumačiti činjenicu da je na Topografskoj karti Republike Hrvatske u mjerilu 1:25.000 zapisan gotovo isti broj toponima kao na Hrvatskoj osnovnoj karti u mjerilu 1:5.000, na kojoj je 25 puta detaljniji prikaz istoga prostora! To zapravo znači da mnoštvo geografskih objekata prikazanih na HOK-u uopće nije imenovano! Kako se koristiti tom kartom? Metode prikupljanja prostornih podataka se mijenjaju. Terestričke metode izmjere zamjenjuju različiti oblici daljinskih istraživanja pa je potrebno razviti učinkovit sustav sljubljivanja prostornih podataka do kojih se došlo korištenjem senzora postavljenih u zrakoplovima i satelitima, bez fizičkog dodira s prosto-

rom snimanja, s podatcima do kojih nije moguće doći bez neposrednog terenskog rada, a taj uključuje sustavno registriranje toponima. Izazov je to veći što je Hrvatska obilježena dramatičnom depopulacijom, osobito u ruralnim područjima, pa rapidno iščezavaju izvorni govornici, tj. korisnici geografskih imena. Štoviše, gubitak je toponima još brži od gubitka stanovništva što je posljedica preobrazbe društveno-gospodarskog sustava u kojemu se smanjuje ili potpuno nestaje izravan doticaj s površinama pod šumama i nekadašnjim poljoprivrednim površinama, a točkasto, u urbanim prostorima, povećava se stanogradnja i izgradnja komunalne infrastrukture koja se taloži nad nekadašnjim (jezičnim) krajolicima. Neonski natpisi imena (vele)trgovina postaju nova toponimska osnovica, a drevni toponimi kojima su bile imenovane livade i pašnjaci, doline i padine nestaju iz svakidašnjeg govora. U Zadru ćemo se naći kod City Galerije, a ne na Polačišću, a u Zagrebu je mjesto susreta Avenue Mall, a ne Bračak. Slično je u svim drugim hrvatskim gradovima. Na kartama u atlasima, na zidnim školskim kartama i u leksikografskim izdanjima primijenjeni su različiti standardi u pisanju stranih geografskih imena, što je ponajprije ovisilo o kartografskim i leksikografskim izvorima. Nije postojao jedinstveni sustav standardizacije pri pisanju stranih imena koja dolaze iz različitih jezika unutar istog pisma te iz jezika koja koriste nelatinična pisma (od najsrodnijih unutar alfabetske skupine do semitskih, hamitskih, kineskih, japanskih i dr. pisama). Problemi transliteracije i transkripcije još uvijek su izazovi s kojima se treba nositi u geografskim istraživanjima i u nastavi geografije. Dovoljan je jedan primjer: na najnovijem izdanju zidne školske karte svijeta učenik neće pronaći Hong Kong, niti u zagradama! Naravno, nitko taj grad nije slučajno izbrisao s kar-


Josip Faričić: NOMEN EST OMEN: O GEOGRAFSKIM IMENIMA U GEOGRAFSKIM ISTRAŽIVANJIMA I U NASTAVI GEOGRAFIJE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2020, 9-21

15

te već je na karti ispisano ime Xianggang. U školskim atlasima na tom mjestu ispisano je ime Victoria, a u zagradama su ispisana imena Xianggang i Hong Kong. Tu ima više problema. Najprije, posve je primjereno imenovati taj grad Xianggang jer je to službena latinična transkripcija mandarinskog (kineskog) imena. Međutim, u jezicima širom svijeta uvriježeno je ime toga grada, kao i cijele nekadašnje britanske kolonije, Hong Kong. Zbog toga bi bilo primjereno iza mandarinskoga imena u zagradama ispisati ime Hong Kong. Victoria pak nije sinonim za Xianggang, odnosno Hong Kong već je to ime njegovoga središnjeg dijela, a nekada upravnoga sjedišta britanske kolonije Hong Kong. Mnoge su greške i dvojbena rješenja pri pisanju i, općenito, upotrebi geografskih imena koji se odnose na geografske objekte u Hrvatskoj. Ne treba, dakle, posezati za primjerima iz svijeta. Nesuglasja nastaju već oko pisanja domaćih geografskih imena (Vinišće – Vinišća, Bobovište – Bobovišća, Okrug – Okruk, Biograd na Moru – Biograd, Ploča – Drvenik Mali / Drvenik mali i dr.), a posebno je problematična promjena deklinacija brojnih toponima i, donedavno, za širu javnost nepoznata tvorba riječi iz geografskih imena. Npr. Kali su najveće naselje na otoku Ugljanu, a Sali su najveće naselje na Dugom otoku. U medijskom prostoru stalno se ponavljaju greške pa se kaže i piše u Kaliju i u Saliju, umjesto u Kalima i u Salima. Uz jezgrovita pravopisna pravila kojima nije obuhvaćeno cijelo carstvo toponima koji se koriste u Hrvatskoj, laicima je teško naći prave odgovore na sva pitanja pa do mnogih pogrešaka dolazi zbog ispričivih zabluda. Važni su stoga prilozi inventarizaciji i standardizaciji koje je učinio Leksikografski zavod Miroslav Krleža. To je na prvom mjestu Hrvatski mjesni rječnik (2016.) u kojemu su dana imena svih

München ili Monaco? Izvor: Photo by Daniel Seßler on Unsplash hrvatskih naselja te izvedenice iz tih imena (ktetici – pridjevi i etnici – imena stanovnika) u obliku koji odgovara standardnom hrvatskom jeziku i u inačici koju koristi lokalno stanovništvo (npr. službeni toponimski lik Sveti Petar na Moru / ktetik: svetopetarski / etnici: Svetopetranin, Svetopetranka – udomaćeni toponimski lik Krmčina / ktetik: krčinski / etnici: Krčinjanin, Krčinka). Osobito važna je dvosveščana cjelina Hrvatski egzonimi I (Imena država i glavnih gradova i njihovih stanovnika; 2016.) i Hrvatski egzonimi II (Popis suvremenih i povijesnih egzonima; 2018.), vrhunsko leksikografsko ostvarenje. Njime zasigurno nisu riješeni svi jezični pro-


16

Josip Faričićr: NOMEN EST OMEN: O GEOGRAFSKIM IMENIMA U GEOGRAFSKIM ISTRAŽIVANJIMA I U NASTAVI GEOGRAFIJE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2020, 9-21

blemi u pisanju egzonima, ali u nastavi geografije (i znatno šire) to je dragocjeni priručnik. Posve drugi problemi javljaju se pri prevođenju hrvatskih višesložnih toponima na strane jezike. Primjerice, u praksi ne postoji jedinstveni sustav pri korištenju hrvatskih toponima u tekstovima na engleskom i drugim stranim jezicima pa se, primjerice Plitvička jezera prevode kao Plitvička jezera Lakes, Plitvička Lakes i Plitvica Lakes, a Dugi otok se prevodi kao Dugi otok Island, Dugi Otok Island, Dugi Island i, naravno, Long Island. Mnoštvo je drugih primjera, a u ovoj prigodi dovoljno je navesti da su na Google Earthu u neposrednoj blizini ispisani hidronimi Novigradsko More za Novigradsko more i Karinsko Sea za Karinsko more. Opteretili smo svijet pustim našim morima. Do pogrešaka dolazi i zbog toga što korpus geografskih spoznaja ne ažuriramo uvijek u istoj mjeri na svim razinama – od globalne do lokalne: To je i logično, ali nas ne opravdava. Teško je pratiti sve prostorne promjene koje se događaju u svijetu, a koje za posljedicu imaju i promjene geografskih imena. Primjerice, zna li prosječni građanin Hrvatske, koji je zadnji formalni susret s čudesnim svijetom geografije imao na nastavi geografije u srednjoj školi, koje je ime najvišeg vrha Sjeverne Amerike? Najviši vrh sjeverne Amerike nalazi se u Aljasci u SAD-u i visok je 6194 m. Ime tog vrha kod starosjedilačkog plemena Koyukuk koje naseljava okolni prostor je bilo Denali (Deenaalee = Onaj visoki). Godine 1896. u čast Williama McKinleya (američkog predsjednika koji je ubijen 1901.) taj su vrh kopači zlata imenovali oronimom Mount McKinley (i to u vrijeme predizborne kampanje, dakle i prije nego li je postao predsjednik). Godine 1975. Aljaska je predložila federalnoj vladi SAD-a da se vrati starosjedilačko ime najvišeg vrha u

toj državi, ali taj prijedlog nije prihvaćen zbog protivljenja savezne države Ohio iz koje je potjecao W. McKinley. Godine 2015. predsjednik Barack Obama je tijekom posjeta Aljaski javno objavio službeni povratak staroga imena Denali. Donio je poseban dar starosjediocima, nadamo se kao iskreni iskaz poštovanja, a ne kao pragmatični čin u duhu koji lako prepoznajemo širom svijeta.

Standardizacija geografskih imena Da bi se u korištenju toponima u različitim sferama života (školstvo, leksikografija, mediji, gospodarstvo, politika, i dr.) izbjegle zabune i njima generirane pogrešne odluke, geografska imena je poželjno zapisati na jeziku i pismu izvornih govornika te, ako se ti oblici razlikuju od jezika i pisma primaoca/korisnika, standardizirati prema jasno utvrđenim kriterijima. Naravno, geografska imena nije potrebno uniformirati po jedinstvenomu normativnom ključu. To zapravo i nije moguće. U hrvatskom pravopisu postoji nekoliko pravila u pisanju stranih geografskih imena: – imena država pišu se uvriježenim hrvatskim geografskim imenima (npr. Njemačka, a ne Deutschland; Rusija, a ne Рoссия itd.) – imena gradova pišu se izvorno ako se izvorno bilježe na latinici (npr. Marseille, Bordeaux), transliterirano ako se izvorno bilježe na nekom od alfabetskih pisama (npr. Smederevo, Skopje) i transkribirano ako se izvorno bilježe na nekom od pisama koja nisu alfabetska (npr. Riad, Changzhou) – iznimno se mogu koristiti hrvatske inačice geografskih imena ako su one uvriježene u hrvatskom jeziku zbog povijesnih, kulturnih i gospodarskih veza (npr. Bečko Novo Mjesto, Rim, Kalifornija i dr.).


Josip Faričić: NOMEN EST OMEN: O GEOGRAFSKIM IMENIMA U GEOGRAFSKIM ISTRAŽIVANJIMA I U NASTAVI GEOGRAFIJE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2020, 9-21

Pisanje geografskih imena je globalni predmet rasprava i dogovora. Jezična šarolikost u toponimiji rezultat je kompleksnoga jezičnog mozaika svjetskog stanovništva, ali i upliva nekadašnjih kolonijalnih sila koje su bile u poziciji nametnuti svoja jezična rješenja za imena kojima su imenovani geografski objekti u kolonijama. Proces osamostaljenja bivših kolonija pratila je izmjena jezičnih praksi, tj. uvođenje domaćih jezika u službenu upotrebu – bilo kao jedinih službenih jezika, bilo kao onih jezika koji su dobili službeni status uz neki od europskih jezika. Dekolonizacija geografskih imena nije dovršena, a dobar je primjer promjena imena indijskih gradova koja je započela 1947. i još traje (npr. promjena imena Bombay u Mumabai, Madras u Chennai, Benares u Varanasi i dr.). Promjenama nisu obuhvaćena samo imena koja su posljedica britanske (a dijelom portugalske i francuske) kolonizacije Indije, već je ona zahvatila i imena koja su vezana uz muslimansku manjinu koja u novom političkom diskursu Indije više nisu poželjna (npr. promjena imena Allahabad u Prayagraj). Geografska imena mogu biti neposredni povod nesuglasjima u međunarodnim odnosima. Dobar je primjer Makedonije kojoj je Grčka godinama blokirala pristup euroatlantskim integracijama dok nije pronađeno kompromisno rješenje, uz negodovanja s obje strane granice. Dok je Grčka osporavala uporabu imena povezanog uz antičku grčku regiju, a zatim i kraljevinu koja je pod Filipom II. i njegovim sinom Aleksandrom potakla ujedinjenje grčkih političkih entiteta i započela proces helenizacije kojim je prožeto cijelo istočno Sredozemlje, Makedonija je ironično odgovorila postavljanjem monumentalnih kipova tih vladara s obje strane Vardara u svojoj prijestolnici. Dogovor je ipak postignut: država se na međunarodnoj pozornici predstavlja

17

Hrvatski egzonimi II. – Popis suvremenih i povijesnih egzonima pod imenom Sjeverna Makedonija (s obzirom da u Grčkoj postoje regije Zapadna, Središnja i Istočna Makedonija). Kipovi u Skopju nisu uklonjeni. Ujedinjeni narodi nastoje pridonijeti međunarodnoj suradnji na brojnim poljima ljudske djelatnosti pa tako i u pogledu geografskih imena koja su temelj jezične geokomunikacije. Razmjeri su te komunikacije doista sveobuhvatni: od međunarodnih odnosa u političkim i gospodarskim sferama do svakidašnje orijentacije i navigacije koju nam omogućuju sustavi kojima su opremljeni automobili, brodovi i druga prijevozna sredstva te različite aplikacije na mobilnim telefonima i u računalima.


18

Josip Faričićr: NOMEN EST OMEN: O GEOGRAFSKIM IMENIMA U GEOGRAFSKIM ISTRAŽIVANJIMA I U NASTAVI GEOGRAFIJE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2020, 9-21

Skupina eksperata za geografska imena pri Ekonomskom i socijalnom vijeću UN-a (UNGEGN) s pojedinim regionalnim odjelima (Hrvatska je „pokrivena“ Odjelom za istočnu, srednju i jugoistočnu Europu) redovito organizira znanstvene i stručne sastanke i skupove te propisuje odgovarajuća načela kojih se treba držati prilikom pisanja stranih geografskih imena. Jedna od obveza svake članice UN-a je ustroj državnog povjerenstva za geografska imena. Hrvatska ga je, nakon višekratnih neuspjelih pokušaja, ustanovila tek 2019., gotovo tri puna desetljeća nakon stjecanja neovisnosti. Povjerenstvo za standardizaciju geografskih imena ustrojeno je na temelju novoga Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina (sedmi dio: Registar geografskih imena), a ne na temelju nekog akta koji bi propisao standardizaciju hrvatskoga književnog jezika kao ustavne kategorije. Iako je temelj pomalo neobičan, nije nelogičan jer je formacijski Državna geodetska uprava obvezna voditi registar geografskih imena. Za geografe je ohrabrujuća jako dobra zastupljenost u tom povjerenstvu, ali je šteta da u njemu nema više jezikoslovaca i da ga ne vodi jezikoslovac jer je standardizacija ponajprije jezično, a ne tehničko pitanje. U medijima su već upućene neke kritičke bodlje u smislu relevantnosti novoustrojenog tijela u situaciji kada Hrvatska nema Vijeće za normu hrvatskoga standardnog jezika, a istodobno ima nekoliko inačica hrvatskog pravopisa. Međutim, trebali bismo biti zahvalni kolegama geodetima što su, brinući se za tehnička motrišta uspostave sadržajno usustavljene i za najširi krug korisnika primjerene baze geografskih imena, učinili iskorak na koji se jezikoslovci nisu usudili. Potrebno je ukazati na mogući loš rezultat „kodifikacije“ geografskih imena u slučaju inzistiranja na uporabi standardiziranoga toponimskog lika dok istodobno lokalno stanovništvo zadržava drugi (možda ne nužno i stariji)

toponimski lik. Primjerice, sjeverozapadno od Trogira na topografskim kartama ispisana su imena dvaju otoka: Drvenika velog i Drvenika malog, a na njima su istoimena naselja Drvenik Veli i Drvenik Mali. Međutim, otočani koji žive na tim otocima ne koriste ta imena, što ima najmanje jednu praktičnu prednost: neće pogriješiti kada pišu ime otoka i ime naselja u slučaju da ne poznaju pravopisnu razliku u pisanju imena naselja i imena drugih geografskih objekata. Otok Drvenik mali otočani imenuju nesonimom Ploča, a otok Drvenik veli nesonimom Drvenik. Slično tome, grad Biograd na Moru lokalno stanovništvo imenuje ojkonimom Biograd. Zašto jezikoslovci i zakonodavci jednostavno ne prihvate ta lokalna jezična rješenja? Jer nisu u skladu sa standardom ili zbog inercije? U slučaju Biograda (na Moru) u Hrvatskoj ne postoji opasnost zamjene s nekim drugim Biogradom, niti s onim u susjednoj Srbiji (za koji se, uostalom, uvriježeno koristi ojkonim Beograd), a još manje s onim u susjednoj Mađarskoj (Madžarskoj) u kojem su se krunom sv. Stjepana krunili ugarsko-hrvatski / mađarsko-hrvatski kraljevi i za koji su Hrvati koristili egzonim Stolni Biograd, a Srbi egzonim Stoni Beograd (mađ. Székesfehérvár). U okviru redovitih aktivnosti Povjerenstva za standardizaciju geografskih imena predviđeno je aktivno sudjelovanje u pripremama novoga Zakona o naseljima. Bit će dobro ako se ta prigoda iskoristi za postavljanje kriterija koji bi se trebali odnositi i na druge cjeline iz registra prostornih jedinica kako bi se spriječile bedastoće poput onih kada su kreirana imena hrvatskih županija. Maštoviti imenotvorci nisu pitali geografe kada su županiju sa sjedištem u Splitu nazvali Splitsko-dalmatinskom, onu sa sjedištem u Požegi Požeško-slavonskom, ili pak onu sa sjedištem u Virovitici Virovitičko-podravskom jer su imena regija prostorno komprimirali, a sebe znanstveno kompromitirali.


Josip Faričić: NOMEN EST OMEN: O GEOGRAFSKIM IMENIMA U GEOGRAFSKIM ISTRAŽIVANJIMA I U NASTAVI GEOGRAFIJE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2020, 9-21

Svakako, možemo se nadati da će Povjerenstvo za standardizaciju geografskih imena u Hrvatskoj profunkcionirati, povezati se s vodećim nacionalnim ustanovama iz jezikoslovnoga područja i tako pridonijeti inventarizaciji i normiranju izuzetno važnoga dijela jezičnog

19

korpusa. Od toga će, svakako, veliku korist imati i nastavnici geografije na svim razinama obrazovanja kao oni koji će po(d)učavati nove naraštaje utkajući u njihove geografske kompetencije poznavanje i primjereno korištenje geografskih imena.

Zaključak Geografska imena važan su predmet geografskih istraživanja, a istodobno i važna tema u nastavi geografije. Podrazumijevamo ih kao dio svakidašnjice i vezujemo ih neposredno uz imenovane geografske objekte, rjeđe iz njih iščitavajući prošlost ili simboliku kojom su nerijetko snažno prožeti. Potrebno je ukazati na činjenicu da se hrvatski građani upravo na nastavi geografije sustavno susreću s više tisuća toponima što čini važan dio korpusa geografskih znanja. Otud proizlazi odgovornost geografa da, u suradnji s jezikoslovcima, geodetima, povjesničarima i drugim znanstvenicima, učine iskorake koji će pridonijeti rješavanju mnogih praktičnih problema: od onih pravopisnih do onih politički uvjetovanih ili pak uzrokovanih društveno-gospodarskim procesima koji pridonose preobrazbi (jezičnih) krajolika. Poznavanje toponima dio je geografske pismenosti. Problemski usmjerena nastava omogućuje okvir unutar kojega je moguće osmisliti istraživanje lokalne toponimije i iščitavanje povijesnih događaja i procesa u pojavama višeimenosti ili pak dijakronijskih mijena geografskih imena. Geografska imena ukazuju na oblike vrednovanja prostora i na dodire među različitim jezičnim zajednicama koji su ponekad rezultirali prožimanjem, a ponekad konfliktima. Stoga ih je moguće, štoviše poželjno, obuhvatiti u različitim geografskim analizama.

Preporučena literatura Bašić-Košić, N. ur. 2016: Hrvatski mjesni rječnik, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb. Crljenko, I., 2007: Gradska toponimija kao pokazatelj u suvremenim geografskim istraživanjima, u: Zbornik radova 4. hrvatskog geografskog kongresa (ur. Bajs, Lj. i dr.), Hrvatsko geografsko društvo, Zagreb, 57–72. Crljenko, I., 2008: O pisanju geografskih imena: Neke nedoumice u hrvatskim leksikografskim i kartografskim djelima, Studia lexicographica 2 (1-2), 77–104. Crljenko, I. ur. 2016: Hrvatski egzonimi I: Imena država, glavnih gradova i njihovih stanovnika, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb. Crljenko, I., 2017: Metoda klasifikacije u istraživanjima egzonima / Classification method in exonyms studies, Hrvatski geografski glasnik 79 (19), 81–106. Crljenko, I. ur. 2018: Hrvatski egzonimi II: Popis suvremenih i povijesnih egzonima, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb. Crljenko, I., 2019: Open Questions on Writing and the Use of Croatian Exonyms on Maps / Otvorena pitanja o pisanju i uporabi hrvatskih egzonima na kartama, Kartografija i geoinformacije 18 (31), 26–59. Crljenko, I., Klemenčić, M., 2011: Geografska imena u leksikografskim izdanjima, u: Geografska imena – Zbornik radova s Prvoga nacionalnog znanstvenog savjetovanja o geografskim imenima (ur. Skračić, V., Faričić, J.), Sveučilište u Zadru i Hrvatsko geografsko društvo, Zadar, 105–110.


20

Josip Faričićr: NOMEN EST OMEN: O GEOGRAFSKIM IMENIMA U GEOGRAFSKIM ISTRAŽIVANJIMA I U NASTAVI GEOGRAFIJE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2020, 9-21

Cvitanović, A., 1971: Izbor međunarodnih zemljopisnih naziva (međunarodna toponomastika), Geografski horizont 17 (1–2), 64–70; ibid. (1972) 18 (1–2), 74–80; ibid. (1972) 18 (3–4), 66–79; ibid. (1973) 19 (1–2), 73–82. Cvitanović, A., 1973–74: Pisanje naziva na zemljopisnim kartama, Pogledi i iskustva u odgoju i obrazovanju 6, 15–19. Cvitanović, A., 1974: Pisanje i čitanje geografskih naziva, u: Veliki atlas svijeta (ur. Cvitanović, A.), Prosveta i Mladinska knjiga, Beograd i Ljubljana, 393–399. Čilaš Šimpraga, A., Crljenko, I., 2017: Prilog standardizaciji imena stranih zemljopisnih objekata u hrvatskome jeziku, Rasprave 43 (1), 31–53. Faričić, J., 2003: Je li Hrvatskoj potrebno povjerenstvo za geografska imena? http://www.geografija.hr/hrvatska/je-li-hrvatskoj-potrebno-povjerenstvo-za-geografska-imena/ (30. 4. 2019.) Faričić, J., 2007: Geographical Names on 16th and 17th Century Maps of Croatia / Geografska imena na kartama Hrvatske 16. i 17. stoljeća, Kartografija i geoinformacije poseban broj, 148–179. Faričić, J., 2009: La toponimia storica nelle antiche carte geografiche della facciata orientale dell’Adriatico, u: La toponomastica in Istria, Fiume e Dalmazia. Volume II, Parte 1: Aspetti cartografici e comparazione geostorica (ur. Lago, L., Selva, O., Umek, D.), Istituto Geografico Militare Firenze, 217–245. Faričić, J., 2011: Neki geografski aspekti proučavanja toponima, u: Geografska imena – Zbornik radova s Prvoga nacionalnog znanstvenog savjetovanja o geografskim imenima (ur. Skračić, V., Faričić, J.), Sveučilište u Zadru i Hrvatsko geografsko društvo, Zadar, 51–66. Faričić, J., Magaš, D., Mirošević, L., 2012: Geographical Names on Mercator’s Maps of Croatia, The Cartographical Journal 49 (2), 125–134. Faričić, J., 2013: Geografska imena Kornata na starim kartama, u: Toponimija Kornatskog otočja (ur. Skračić, V.), Biblioteka Onomastica Adriatica, Centar za onomastička istraživanja, Sveučilište u Zadru, Zadar, 341–437. Faričić, J., 2016: Geografska imena na starim kartografskim prikazima šibenskih otoka, u: Toponimija šibenskog otočja (ur. Skračić, V.), Biblioteka Onomastica Adriatica, Centar za onomastička istraživanja, Sveučilište u Zadru, Zadar, 247–308. Fürst-Bjeliš, B., 2011: Slike i mijene regionalnoga identiteta: geografska imena na kartama ranoga novog vijeka (odabrani primjeri), u: Geografska imena – Zbornik radova s Prvoga nacionalnog znanstvenog savjetovanja o geografskim imenima (ur. Skračić, V., Faričić, J.), Sveučilište u Zadru i Hrvatsko geografsko društvo, Zadar, 67–72. Gilić, S., 1984: Prilog velebitskoj toponimičkoj građi, Senjski zbornik 10–11, 117–122. Gilić, S., 2004: Riječka hodonimija, Sveti Vid 9, 149–167. Hećimović, Ž., Štefan, Z., Jakir, Ž., 2011: Standardizacija geografskih imena, u: Geografska imena – Zbornik radova s Prvoga nacionalnog znanstvenog savjetovanja o geografskim imenima (ur. Skračić, V., Faričić, J.), Sveučilište u Zadru i Hrvatsko geografsko društvo, Zadar, 33–37. Kalmeta, R., 2008: Zemljopisne rasprave, Ekološki glasnik d.o.o., Donja Lomnica. Kalmeta, R., 2009: Zemljopisne i druge rasprave, Ekološki glasnik d.o.o., Donja Lomnica. Magaš, D., 2011: Postojeća geografska imena u odnosu na imena na kartama i planovima, u: Geografska imena – Zbornik radova s Prvoga nacionalnog znanstvenog savjetovanja o geografskim imenima (ur. Skračić, V., Faričić, J.), Sveučilište u Zadru i Hrvatsko geografsko društvo, Zadar, 73–82. Matas, M., 2001: Toponimija dijela Splitske zagore, Hrvatski geografski glasnik 63, 121–143. Mirošević, L., 2011: Street and Square Names as Reflections of Cultural and Historical Heritage / Imena ulica i trgova kao odraz zajedničkoga kulturno-povijesnog naslijeđa, Kartografija i geoinformacije 10 (16), 56–71. Mirošević, L., Borzić, M., 2014: Ulična nomenklatura grada Splita kao odraz političkih i kulturnih promjena, Etnološka tribina 37 (44), 187–201. Mirošević, L., Faričić, J., 2015: Reflections of Political-Geographic Shifts in the Use of the Geographic Name ‘Dalmatia’ on Maps in the Early Modern Period, Annales – Series historia et sociologia 25 (4), 845–860. Novosel-Žic, P., 1977: Toponimi naselja otoka Krka, Geografski horizont 23 (3–4), 27–29. Pavić, R., 1980a: Geografski aspekt toponimije, u: Spomen-zbornik proslave 30. obljetnice Geografskog društva Hrvatske (ur. Sić, M.), Geografsko društvo Hrvatske, Zagreb, 121–134. Pavić, R., 1980b: Makrotoponimi Bliskog i Srednjeg istoka, Geografski horizont 26 (1–4), 59–63.


21

Ratković, S., 1929: Kako da pišemo geografijska imena?, Hrvatski geografski glasnik 1, 34–38. Skračić, V., 2011: Toponomastička početnica. Osnovni pojmovi i metoda terenskih istraživanja, Sveučilište u Zadru, Zadar. Stanić, J., Šakaja, L., Slavuj. L., 2009: Preimenovanja zagrebačkih ulica i trgova, Migracijske i etničke teme 25 (1–2), 89–124. Šakaja, L., 2003: Imaginativna geografija u hrvatskim ergonimima, Hrvatski geografski glasnik 65 (1), 25–46. Šakaja, L., Crljenko, I., 2017: Periferni gradski tekst: Ulično nazivlje i spomenici zagrebačke Dubrave u semiotičkoj perspektivi, Etnološka tribina 47 (40), 236–259. Šenoa, M., 1949–50: Prilog poznavanju starih naziva naših otoka, Geografski glasnik 11–12, 75–82. Šimunović, P., 2005: Toponimija hrvatskoga jadranskog prostora, Golden Marketing – Tehnička knjiga, Zagreb Šimunović, P., 2009: Uvod u hrvatsko imenoslovlje, Golden Marketing – Tehnička knjiga, Zagreb. Štefan, Z., Jakir, Ž., Hećimović, Ž., 2011: Registar geografskih imena zasnovan na topografskoj karti mjerila 1:300 000, u: Geografska imena – Zbornik radova s Prvoga nacionalnog znanstvenog savjetovanja o geografskim imenima (ur. Skračić, V., Faričić, J.), Sveučilište u Zadru i Hrvatsko geografsko društvo, Zadar, 45–50. Vuk, R., Curić, Z., 2011: Geografska imena u nastavi geografije u osnovnim i srednjim školama, u: Geografska imena – Zbornik radova s Prvoga nacionalnog znanstvenog savjetovanja o geografskim imenima (ur. Skračić, V., Faričić, J.), Sveučilište u Zadru i Hrvatsko geografsko društvo, Zadar, 93–103.

Primljeno: 3.2.2020.

Prihvaćeno: 24.11.2020.

Prof. dr. sc. Josip Faričić Sveučilište u Zadru, Odjel za geografiju, Dr. Franje Tuđmana 24 i, 23000 Zadar, Hrvatska, e-mail: jfaricic@unizd.hr



23

GEOGRAFSKA IMENA NA DODIRU TOPONOMASTIKE I GEOGRAFIJE Ivana Crljenko

stručni članak

Od početaka institucionalizirane geografije u Hrvatskoj potkraj 19. st. do posljednjih nekoliko desetljeća 20. st. toponimi nisu bili u fokusu geografskog interesa. I danas su podzastupljena geografska tema premda se svakodnevno upotrebljavaju u geografiji. Uslijed nelogičnosti koja proizlazi iz odnosa (česta) uporaba – (slabi) interes, nameće se pitanje: trebaju li se geografi uopće baviti toponimima, njihovim pisanjem, izgovorom, usustavljivanjem, simboličkim značenjima? Instinktivan odgovor mnogih, ako ne i većine geografa, nesumnjivo bi bio: da, jer nije li samorazumljivo, logično i očekivano da upravo geografi proučavaju, ali i oblikuju nešto što se naziva „geografsko ime“? Ipak, ali ne i neobično, njima se daleko više od geografa bave jezikoslovci toponomastičari. U članku se predstavlja odnos toponomastike i geografije u proučavanju toponima. Ključne riječi: geografska imena, toponimi, toponomastika, geografija

Uvod Toponimi su ponajprije vlastita imena pa su interes jezikoslovlja, odnosno toponomastike – grane jezikoslovlja koja se bavi geografskim imenima – što znači da se njima, posve logično, bave jezikoslovci toponomastičari. Tradicija proučavanja toponima u hrvatskom jezikoslovlju razmjerno je duga. Traje od početaka onomastičkih istraživanja potkraj 19. st., kada se onomastika (znanost o imenima unutar koje se proučavaju geografska imena), kao i druge znanosti, oslanjala na pojedinačna istraživanja koja su nerijetko provodili stručnjaci drugih struka, npr. arhe-

olozi, etnolozi i povjesničari za svoje potrebe, ili pak lokalni entuzijasti. Sustavnija su se toponomastička istraživanja u nas počela provoditi u prvoj polovici 20. st., a osobito nakon Drugoga svjetskog rata (Brozović Rončević, 2010; Frančić, 2015). U to je vrijeme, dakle u 1950-ima, hrvatska geografija već odavna bila društveno važna, potvrđena, institucionalizirana znanost s definiranim objektom (prostor), temama i metodama istraživanja te specijaliziranim znanjima okupljenima u pojedine discipline prirodne i društvene geografije, kao i s razvi-


24

Ivana Crljenko: GEOGRAFSKA IMENA NA DODIRU TOPONOMASTIKE I GEOGRAFIJE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2020, 23-34

jenom regionalnom geografijom. No, što je s temama istraživanja koje nisu prostor sam po sebi, ali ga označavaju i opisuju, upućuju na dugotrajnu ljudsku povezanost s njime, nezaobilazan su dio geografskoga rječnika? Što je, primjerice, s toponimima? Kakva je njihova uloga u geografiji? Jesu li se toponimi primjereno problematizirali unutar hrvatske geografije i ako jesu u kojem kontekstu? Pogled unatrag pokazuje da su se u hrvatskim geografskim istraživanjima toponimi tematizirali i interpretirali vrlo rijetko, često u radovima tek nekoliko „zaljubljenika u toponime“. Najraniji geografski radovi o toponimima, nekoliko njih s početka 20. st., bili su tek vrijedni pokušaji jednoga geografa, Josipa Modestina, da s uglednim jezikoslovcem Petrom Skokom polemizira o postanku toponima nekolicine naselja u Lici, povezujući ih s legendom o doseljavanju Hrvata. On je, naime, pronašao vezu između imena braće Klukas, Lobel, Muhlo, Kosjenc i dviju sestara Tuge i Buge iz legende s toponimima Kukljić, Mohl(j)ić, Lovinac, Kosinj, Tugomirići i Bužani (više u: Crljenko, 2020). U 1930-ima objavljena su samo dva rada o pravilnom pisanju toponima. U razdoblju od 1950-ih do 2000-ih malobrojne su se geografske rasprave o toponimima vezale uz probleme pisanja i izgovora geografskih imena – probleme svojstvene nestandardiziranim toponimima koji pate od problema višestrukoga pisanja imena istoga geografskog objekta. Osim toga, geografi su upućivali na „krive“ toponime predlažući njihove geografski opravdane zamjene (npr. Hrvatsko primorje ili Kvarner, južna ili jadranska Hrvatska, neutemeljenost toponima Balkan u kontekstu smještaja Hrvatske) ili su tek usputno preuzimali jezične analize toponima kako bi potvrdili geografske spoznaje dobivene iz

drugih, nedvojbeno geografskih izvora istraživanja, poput terenskih bilješki, statističkih podataka, povijesne i kartografske građe. Premda polako, od 1990-ih hrvatski se geografi uključuju u proučavanja toponima kao izvora istraživanja, dajući pritom nezanemariv doprinos interdisciplinarnom pogledu na problematiku geografskih imena. Zajedno s toponomastičarima, kartografima, geodetima, povjesničarima i drugima pokušavaju usustaviti toponime te ih upotrebljavati kao izvore geografskih podataka o prostoru koji imenuju (Crljenko, 2020). U članku će se naglasak staviti na odnos toponomastike i geografije kao dvije znanosti koje se pri proučavanju toponima uvelike nadopunjuju. Njihova će se komplementarnost pokazati odgovarajući na tri pitanja: a) Kako se njihov odnos očituje pri određivanju strukovnoga nazivlja?, b) Koje su sličnosti između toponomastike i geografije u istraživanjima toponimima?, c) Kakva je suradnja toponomastičara i geografa na međunarodnoj i domaćoj razini?

TERMINOLOŠKE STRANPUTICE Budući da su toponimi vlastita imena kojima se inherentno bave jezikoslovci, za određivanje terminologije (strukovnoga nazivlja) vezane uz toponime trebaju biti zaduženi toponomastičari. Premda su se nekim pojmovima geografi dugo opirali, miješali njihova značenja ili pak uvodili termine koji nisu u hrvatskoj onomastičkoj tradiciji (npr. toponomastika za toponimiju, toponim za ojkonim, naziv za ime, regionim, teritorionim; Brozović Rončević, 2010), s vremenom su prihvatili hrvatska i međunarodno potvrđena terminološka objašnjenja strukovnih pojmova koja


Ivana Crljenko: GEOGRAFSKA IMENA NA DODIRU TOPONOMASTIKE I GEOGRAFIJE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2020, 23-34

25

su definirali toponomastičari. To znači da geografi danas uglavnom poštuju i upotrebljavaju toponomastičko strukovno nazivlje. Neki od termina koji su prihvaćeni, ili bi ih svakako trebalo prihvatiti, su: Toponim ili geografsko ime – vlastito ime geografskog objekta (planine, šume, mora, oceana, brda, rijeke, sela, grada….). Njegov odnosni pridjev je toponimski (koji se odnosi na toponim; npr. toponimski oblik, toponimski sadržaj). Prije su pod toponimom geografi razumijevali samo geografsko ime naseljenoga mjesta, tj. ojkonima. Premda neki geografi i danas rabe termin geografski naziv, jezikoslovci predlažu geografsko ime jer se ime odnosi na vlastito ime, tj. ime određenoga bića, predmeta ili pojave (latinski nomen proprium) (npr. Biserka, Hrvatska, Rajna, Velebit), dok se naziv odnosi na opće ime, tj. opću imenica ili apelativ (latinski nomen appellativum), kojim se imenuje cijela vrsta predmeta, bića ili pojava (npr. djevojka, grad, leptir, kiša, knjiga, slon), a ne pojedinačni, točno određeni predmet, biće ili pojava (Brozović Rončević, 2010). Prije se u geografskoj literaturi ime upotrebljavalo za živo biće, a naziv za neživo, npr. za geografski objekt, no ta je podjela danas napuštena. Toponimija je ukupnost toponima na nekom prostoru (npr. toponimija Međimurja). Prije su geografi miješali pojmove toponimija i toponomastika. To je rezultat preuzimanja naziva iz drugih jezika u kojima i danas toponimija označava: a) ukupnost toponima na nekom području i b) jezikoslovnu disciplinu o toponimima (npr. u engleskom je to toponymy, u francuskom toponymie, u španjolskom toponimia. U talijanskom se pod toponomastica misli i na ukupnost toponima i na disciplinu, ali se za ovo prvo koristi i toponimia (Kadmon (ur.), 2002; Skračić, 2011). Međutim,

u hrvatskom jeziku postoji jasna značenjska razlika između oba pojma i treba ju poštovati. Postoji i zastarjeli, danas napušteni termin toponimika, koji je najsličniji pojmu toponimija. Slično je i s terminom topografija. Često ga se koristilo u značenju toponimije, premda se topografija bavi opisom i prikazom terena. Odnosni pridjev je toponimijski (koji se odnosi na toponimiju; npr. toponimijski leksik otoka Paga, toponimijske teme). U smislu ukupnosti toponima treba upotrebljavati termin toponimija umjesto često pogrešno rabljenoga termina geografsko nazivlje, jer se geografsko nazivlje odnosi na strukovno nazivlje geografije. To je, dakle, sustav termina/pojmova iz geografije. Susljedno, određivanje geografskoga nazivlja podrazumijeva definiranje geografskih pojmova (npr. planina, visoravan, brdo, rijeka, jezero, grad, selo). Slično, svaka struka/znanost ima svoje nazivlje pa postoji, primjerice, arheološko nazivlje, antropološko nazivlje, pomorsko nazivlje, medicinsko nazivlje, toponomastičko nazivlje (kojem pripadaju oronim, hidronim, toponim, horonim, oronim, ojkonim, endonim i dr.) (Brozović Rončević, 2010).


26

Ivana Crljenko: GEOGRAFSKA IMENA NA DODIRU TOPONOMASTIKE I GEOGRAFIJE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2020, 23-34

Toponomastika je grana onomastike, odnosno jezikoslovna disciplina koja se bavi znanstvenim proučavanjem toponima (Brozović Rončević, 2010), a njezin odnosni pridjev je toponomastički (koji se odnosi na toponomastiku; npr. toponomastička istraživanja, toponomastičke metode, toponomastičke teme). Uz termine toponim i toponimija, geografi rabe i druge toponomastičke pojmove, dakako, najviše one vezane uz prostor. Najčešći su: egzonim, endonim, ergonim, hidronim, hodonim, horonim, nesonim, ojkonim i oronim, dok se rjeđe upotrebljavaju: mikrotoponim, regionim, teritorionim, urbonim.

SLIČNOSTI IZMEĐU TOPONOMASTIKE I GEOGRAFIJE Usporedbom glavnih odrednica toponomastike i geografije (tema, aspekti, metode i izvori istraživanja) uočeno je nekoliko dodirnih točaka: 1) Toponomastika i geografija dijele istraživačku temu Riječ je, dakako, o toponimima kao istraživačkoj temi, odnosno istraživačkom interesu. Geografska imena zastupljena su u geografiji i kartografiji više nego u bilo kojoj drugoj znanosti, ali nisu osnovni predmet njihova istraživanja. Geografi u prvom redu proučavaju prostor, a kartografi karte, dok su im toponimi uglavnom tek sredstvo identifikacije geografskog objekta,1 ili im služe u orijentacijske i komunikacijske svrhe, ili su pak izvori istraživanja. Ipak, i jedni i drugi njima se služe svakodnevno pa se uvjetno može reći da 1 Prema riječima jezikoslovca Petra Šimunovića (1969, 47), toponimi su „uređen sustav znakova sa socijalnom funkcijom identificiranja i diferenciranja geografskih objekata na određenom prostoru.“

imaju status geografskog nazivlja.2 Bez njih se ne može upoznavati i proučavati prostor, bez njih se o prostoru ne može poučavati, bez njih nema geografije. Nema ni kartografije jer su jedan od ključnih geografskih elemenata, odnosno „jezika“ karte (Novosel-Žic, 1977, 27). S kartografskoga motrišta, oni omogućavaju ostvarivanje osnovne svrhe svake karte, a to je raspoznavanje, tj. identifikacija vizualno predočenih prostornih podataka pa služe u olakšavanju orijentacije i komunikacije. Karte su zasigurno najprikladnije sredstvo za upisivanje mnogobrojnih toponima (Lovrić, 1968). Osim u kartografiji, toponimi su stalno i svugdje oko nas, susrećemo ih u svakodnevnom životu, u javnosti, medijima, obrazovanju. S druge strane, geografska su imena osnovni predmet proučavanja toponomastike pa ona ima razrađenu teoriju i metodologiju njihova istraživanja. Međutim, toponomastika je za razliku od geografije razmjerno mlada disciplina. Primjerice, hrvatska toponomastika počela se sustavnije razvijati u prvoj polovici 20. st. u okviru onomastičkih istraživanja, no tek objavljivanjem priručnika Slavenstvo i romanstvo na jadranskim otocima (1950) i postumno Etimologijskog rječnika hrvatskoga ili srpskoga jezika (1971–74) jezikoslovca Petra Skoka dobiva naznake samostalne discipline. U potonjem se nalazi velik broj toponima i riječi slavenskoga podrijetla potvrđenih samo u toponimiji. Nastavili su ju razvijati Blaž Jurišić, Mate Hraste, Božidar Finka, Antun Šojat, Ivo Jelenović, Petar Šimunović, Vladimir Skračić, Nada Vajs i brojni mlađi istraživači, također baveći se toponimijama jadranskoga prostora. Tradicija je nastavljena osnivanjem Centra za jadranska onomastička istraživanja 2003. (danas Centar za jadransku onomastiku 2 Možda otuda i premještanje značenja s toponimije na geografsko nazivlje, uz napomenu da se prije pojam naziv, koji u množini može biti nazivlje, rabio umjesto ime.


Ivana Crljenko: GEOGRAFSKA IMENA NA DODIRU TOPONOMASTIKE I GEOGRAFIJE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2020, 23-34

i etnolingvistiku). Na „kontinentu“ je 1952. osnovana Radna jedinica za onomastiku (danas Odjek za onomastiku i etimologiju) pri Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje (IHJJ), u kojem se provode toponomastički projekti vezani uz Hrvatsku i BiH. Nadalje, Zavod za lingvistička istraživanja HAZU već 27 godina objavljuje časopis Folia onomastia Croatica s brojnim toponomastičkim radovima. Kako se uočava, jezikoslovci se istraživanjima toponima ne bave odveć dugo,3 ali neke regionalne i mjesne toponomastičke teme obrađuju vrlo iscrpno. U posljednjih dvadesetak godina profilirali su se mnogi mlađi topo3 Petar Šimunović u djelu Uvodu u hrvatsko imenoslovlje (Šimunović, 2009, 211) navodi: “Ojkonimi (imena naselja) u hrvatskoj onomastici nisu podrobnije proučavani.”

27

nomastičari sa zavidnom znanstvenom produkcijom o toponimima i toponimiji. Međutim, ni njima, kao ni geografima, normiranje toponima, odnosno standardiziranje pisanja, izgovora i uporabe toponima, nije bilo primaran istraživački interes. 2) Toponomastika i geografija dijele neke aspekte istraživanja toponima Premda neupitno jezikoslovna disciplina, toponomastika je uvelike interdisciplinarna (Novosel-Žic, 1977, 27). To znači da se zbog predmeta koji proučava (toponimi) nužno mora oslanjati na znanja iz drugih znanosti, ponajviše geografije, kartografije, povijesti, sociologije, etnologije i dr. To je zato što su toponimi, jezikoslovnim rječnikom rečeno,


28

Ivana Crljenko: GEOGRAFSKA IMENA NA DODIRU TOPONOMASTIKE I GEOGRAFIJE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2020, 23-34

imenski odraz referenata (geografskih objekata) na koji se odnose. Prema riječima toponomastičara Vladimira Skračića (2011, 35) oni ,,predstavljaju sve vidove ljudskog života i postojanja“ pa ih se može proučavati s različitih aspekata – jezikoslovnog, geografskog, povijesnog, etnološkog i dr. Toponomastika proučava toponime s jezikoslovnog aspekta, što znači da proučava gramatička (imenice, pridjevi i dr.), etimološka i povijesno-jezična (npr. romanski, slavenski, mletački sloj), leksikološka (fitonimi, zoonimi, metafore i dr.), semantička (ovisno o tipu referenta: ojkonimi, nesonimi, hidronimi i dr.), onomastička (apelativ, onim) i druga obilježja toponima (Jurić, 2010). Drugim riječima, ona proučava podrijetlo, razvoj i promjene, sastav i tvorbu, raširenost, semantičku motiviranost toponima i sl. Daje temeljna znanja o toponimima pa su njezina istraživanja nezaobilazna, bez obzira s kojeg se motrišta proučavaju (Faričić, 2009; Faričić, 2011). Od navedenih obilježja, geografi s toponomastičarima dijele interes za većinu navedenih toponimskih obilježja, osim onih usko jezikoslovnih. Riječju, geografi se stoga mogu (i moraju) uključiti u proučavanje etimoloških, povijesno-jezičnih, leksikoloških i semantičkih obilježja toponima. Prvi hrvatski geografi koji su se dotaknuli toponima, pokušavajući ih na bilo koji način tematizirati, uglavnom su se poslužili postojećim jezičnim analizama, što znači da su takve analize uglavnom samo prenosili; nisu geografski kontekstualizirali sadržaje upisane u toponimima. Tek od 1990-ih geografi se slobodnije upuštaju u interpretacije geografskih imena, osobito njihove povezanosti s prostorom kojeg imenuju i njihova simbolička značenja, pa ih ponajviše zanimaju motivacije, povijest imena i etimologija toponima (Crljenko, 2020).

3) Toponomastika i geografija razmjenjuju rezultate istraživanja Osim što su nadopunjujući, rezultati toponomastičko-geografskih istraživanja toponima u suštini su, ili bi trebali biti, odraz dvosmjernog odnosa: A) Geografi se mogu poslužiti toponomastičkim spoznajama o toponimima i toponimiji kako bi bolje razumjeli i objasnili pojave i procese u prostoru B) Toponomastičari se mogu poslužiti geografskim znanjima o prostoru kako bi obuhvatnije tumačili toponime i poglavito toponimiju nekog prostora. A) Jedan (prvi) smjer odnosa odgovara na pitanja: Koji su toponimski sadržaji važni za geografiju? Što geografi mogu iščitati iz toponima, tj. ,,uzeti“ iz toponomastike? Neosporno je, naime, da toponimi u sebi nose mnoge geografske sadržaje, kao što su topografski opisi geografskih objekata. Neki su sadržaji očiti na prvi su pogled. Primjerice, vrlo lako možemo saznati tip imenovanoga geografskoga objekta u imenima Dugi otok (otok) i Indijski ocean (ocean), njegov smještaj i položaj u toponimima Ekvador (uz ekvator), Istočni Timor (u istočnom dijelu otoka Timora), Južna Koreja (na jugu Korejskoga poluotoka), oblik, čak i kada je riječ o metaforama, kao što je to u imenima Glavica i Klobuk, veličinu u odnosu na okolne geografske objekte, npr. otoke u imenu Veli školj. Drugi su geografski sadržaji skriveni te, da bi ih se pravilno iščitalo, treba poznavati širi društveni kontekst imenovanja geografskog objekta. Na primjer, u interpretiranju toponima Lenjingrad potrebno je znati tko je bio Vladimir Iljič Lenjin, zašto je on važan, zašto je važan grad koji nosi baš njegovo ime, ali i dalje od toga, zašto je, u kojim okolnostima i kada taj grad preimenovan, postoji li veza između današnjeg imena grada i nekadašnjeg imena i dr.


Ivana Crljenko: GEOGRAFSKA IMENA NA DODIRU TOPONOMASTIKE I GEOGRAFIJE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2020, 23-34

Već ovih nekoliko primjera potvrđuje činjenicu da se iz toponima i toponimije nekoga područja, ako se znade, mogu otkriti različite vidljive i mjerljive geografske pojave i procesi, ali i nevidljiva, neizravna značenja upisana u toponimima (metafore, percepcije, poruke, identiteti i ideologije). Drugim riječima, to znači da se iz toponima mogu iščitati geografima važne informacije o topografskim, prirodno-geografskim i društvenogeografskim obilježjima imenovanog objekta te društvu koje je određeno ime stvorilo i zadržalo. Dubljim analizama mogu se iščitati društveni odnosi i utjecaji te političke prilike u vrijeme imenovanja, odnosno političke promjene u vrijeme preimenovanja, jezik kojim se govori ili se govorilo na području na kojem je geografski objekt smješten, pejzažne karakteristike prostora, intenzitet naseljenosti područja (što je više toponima, veća je naseljenost), promjene lokacije (težišta) naseljenosti i uloge naselja, migracijski tokovi stanovništva koje se služi(lo) imenom, njegova etnička i vjerska pripadnost, prevladavajuće djelatnosti te socio-ekonomska i funkcionalna preobrazba prostora (promijenjena toponimija može upućivati na deagrarizirana područja s novim funkcijama), nekadašnja valorizacija prostora (što je toponimija bogatija, prostori su se uglavnom raznovrsnije iskorištavali) i prometna povezanost, kontakti i konflikti (npr. u graničnim prostorima), dosezi globalizacije, percepcija prostora, osjećaj mjesta. Mogu se doznati i informacije o imenodavcu (nepoznati pojedinac ili skupina, politički akteri; stav i poruke imenodavca), o svjetonazoru i društveno-političkoj ideologiji zajednice koja ga je imenovala, o načinu imenovanja (spontani, nametnuti) kao i o motivima (razlozima) imenovanja (Pavić, 1980; Šimunović, 1983; Matas, 2001; Faričić, 2011).

29

Potonje je osobito važno u slučajevima kada su tijekom povijesti nestali razlozi koji su bili motivom imenovanja, ali se pravilnom interpretacijom toponima, osobito uz pomoć metoda koje se primjenjuju u kulturnoj i historijskoj geografiji, mogu odgonetnuti. Upravo obilježje nepomičnosti, jer se odnose na nepokretne geografske objekte, i dugovječnosti daje toponimima dodatnu vrijednost – oni svjedoče o pojavama i procesima, stanovništvu i kulturi nekoga prostora čak i kada ta kultura više ne postoji. Time se, prema Petru Šimunoviću (1983), svrstavaju u prvorazredne kulturne spomenike. Šimunović (2009, 212) navodi da ,,imena naselja odražavaju načine njegova naseljavanja, življenja na tom prostoru i jezičnu stvarnost koja se ‘skamenjena’ zrcali u imenskim likovima“. Ovaj smjer odnosa, u kojem toponomastička znanja dopunjuju geografska, dodatno se potkrepljuje citatom jednoga jezikoslovca, Vladimira Skračića (2011, 59), koji ističe da se ,,mnoge znanosti, osobito nejezične, ne bi mogle cjelovito definirati bez toponomastike kao njihove pomoćnice“, i jednog geografa, Ratimira Kalmete (2008, 142), koji zapravo upućuje na isto, a to je da ,,toponomastika pomaže znanstvenicima u objašnjavanju političko-zemljopisnih prilika te gospodarskog i kulturnog načina života naroda u njegovoj daljoj i bližoj prošlosti.“ B) Suprotan smjer odnosa odgovara na pitanja: Koja su geografska znanja važna toponomastičarima? Što geografija može ,,dati“ toponomastici? Geografska znanja o topografiji i svim prirodno-geografskim i društveno-geografskim obilježjima prostora koji se mogu dovesti u vezu s imenovanjem nekog referenta (geografskog objekta), pogotovo s motivacijom i semantikom imenovanja, veoma su važna za ispravno tumačenje veza


30

Ivana Crljenko: GEOGRAFSKA IMENA NA DODIRU TOPONOMASTIKE I GEOGRAFIJE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2020, 23-34

i jezičnih postupaka između imenovanoga geografskog objekta i ,,dodijeljenoga“ toponima, ali i za omeđivanje područja pojedinih dijalekata i dr. Ova tvrdnja dodatno dobiva na značenju ako znamo da su najzastupljeniji toponimi motivirani upravo geografskim objektima, odnosno njihovim stvarnim topografskim i geografskim obilježjima, kao i metaforama na njih. Prve motivacije imenovanja su ,,prepričavanje“ onoga što se vidjelo: bok, draga, glava, hripa, kuk, sika, školj, vala, vrata i dr., a potom i metafore: Bačva, Katrida, Klobuk, Kruna, Lancun i dr. (Skračić, 2011). Među najstarijim toponimima su i oni motivirani biljkama, životinjama, vodotocima, tlom, rudama, lokacijom objekta. Priličan broj toponima motiviran je društvenim i gospodarskim aktivnostima te kulturnim (osobito vjerskim) životom stanovnika u prostoru na kojem se imenovani geografski objekt nalazi. U odgonetavanju jezičnih obilježja geografskih imena toponomastičaru, dakle, nije samo važno znati koji je tip geografskog objekta imenovan (potok, brdo, uvala…), nego i moći ga ispravno opisati, tj. točno znati njegov oblik, prostiranje, veličinu, smještaj, geološku građu, mikroklimatska obilježja, vegetacijska obilježja, životinjski svijet koji na njemu obitava. Zanima ga i koje stanovništvo ondje živi, koja su obilježja naseljenosti (počeci i kontinuitet), kojim djelatnostima se stanovništvo bavi danas ili se bavilo u prošlosti, koje se prostorne funkcije vežu uz imenovani geografski objekt, koliko je on važan u percepciji stanovništva, tj. kakvo mu je značenje i dr. jer sve te činjenice rasvjetljavaju povijest, podrijetlo, motivaciju i druga jezična obilježja toponima. U kojoj su mjeri jezikoslovcima važna geografska znanja o prostoru dobro ilustrira primjer koji je, opisujući rad i značenje Petra

Skoka u širenju znanja o jadranskoj toponimiji, iznio Vladimir Skračić (2011). On naglašava kako je Žumberčanin Skok za istraživanje osobnih imena i toponima jadranskoga prostora nedvojbeno bio jezično osposobljen (romanist i germanist koji je doktorirao temom o toponimiji južne Francuske te objavljivao mnoge (top)onomastičke radove). Ono što je se u njegovim istraživanjima pokazalo kao nedostatak su pomanjkanje vremena i ,,relativno slaba upućenost u morski prostor i pomorske djelatnosti … Brojni propusti ili uopćavanja u opisima morske stvarnosti ili ribarskih aktivnosti govore o pomanjkanju bilo kakva osobnog iskustva vezanog uz more“ (Skračić, 2011, 29). Izgledno je stoga da je za ispravnost toponomastičkog tumačenja toponima (i toponimije) bitno poznavati geografska obilježja prostora kojeg oni imenuju. Uvidjeli su to i suvremeni toponomastičari pa danas svako obuhvatnije istraživanje toponimije nekog prostora obuhvaća i detaljan geografski i historijsko-geografski pregled te ubiciranje toponima na kartama. O tome svjedoči niz monografija o toponimiji naših otoka (Kornatsko otočje, Pag, Murter, Vrgada, Ugljan, Pašman; 2006–13), kao i brojni toponomastički radovi. 4) Toponomastika i geografija služe se nekim istim metodama i izvorima istraživanja Veza između geografije i toponomastike ostvaruje se i u metodologiji istraživanja. Osim uobičajenoga kabinetskog istraživanja, toponomastičari rado koriste metodu koju geografi smatraju svojom najvažnijom metodom – terenska istraživanja. Neposredna istraživanja u prostoru u toponomastici se ne usmjeravaju samo prema geografskom objektu kako bi ga se što bolje topografski opisalo, nego i prema stanovnicima koji rabe toponime. Usmenim ispitivanjima lokalnoga


Ivana Crljenko: GEOGRAFSKA IMENA NA DODIRU TOPONOMASTIKE I GEOGRAFIJE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2020, 23-34

31

stanovništva s pomoću intervjua i anketa prikupljaju se različite inačice istoga toponima, što toponomastičarima (i dijalektolozima) služi kao neiscrpan i nezamjenjiv izvor podataka. Stoga su podaci dobiveni od izvornih govornika obavezan dio suvremenih toponomastičkih istraživanja.

znije ubikacije likova“. Osim Šimunovića koji je istraživao toponimiju na Braču i Elafitima, pionirska sustavna terenska toponomastička istraživanja započeli su Blaž Jurišić (Istra, Cres, Lošinj), Ivo Jelenović (Krk), Božidar Finka i Antun Šojat (šibensko i zadarsko otočje i priobalje) i dr.

Važnost izlaska na teren isticao je još u prvoj polovici 20. st. jezikoslovac Petar Skok. On je itekako bio svjestan da se buduća toponomastička istraživanja moraju voditi i na terenu, a ne samo u kabinetu, te je naglašavao da će se ,,lingvističkom terminologijom kazano, morati uzeti u obzir i ono na što se ime odnosi (referent), to jest stvarnost koja se opisuje“ (Skračić, 2011, 28). Skračić dalje navodi kako je ideal za kojim je Skok težio bio upravo ,,rad na građi dobivenoj od ispitanika na terenu“ (Skračić, 2011, 30). Kako bi dodatno potvrdio nužnost terenskoga toponomastičkog istraživanja, Skračić navodi više primjera iz Slavenstva i romanstva u kojima upućuje na Skokovo krivo tumačenje motivacije imenovanja upravo zbog nepoznavanja stanja na terenu (npr. Skok toponim Medvijak u obalnoj toponimiji pogrešno povezuje s kopnenim medvjedom, a ne s morskom medvjedicom).

Važnost terenskih istraživanja za geografiju nije potrebno posebno isticati jer je poznato da su ona za nju od presudne važnosti, osobito u disciplinama prirodne geografije. Dovoljno je samo podsjetiti na riječi Josipa Roglića: ,,Terenski rad, opservacija, temelj su geografskog istraživanja, pa on mora biti baza za zaključivanje.“ (Matas, 2006, 29).

S druge strane, Skračić (2011, 32) uočava kako vrijednosti radova o Braču jezikoslovca Petra Šimunovića ,,u velikoj mjeri pridonosi i Šimunovićevo bračko porijeklo (Dračevica), kao nemjerljivo vrijedan čimbenik u kontekstu ‘poznavanja terena’ koje je … pretpostavka za kvalitetnu etimološku i semantičku analizu toponimijske građe“. Dodaje i da ,,u svim svojim radovima iz toponimije Šimunović do kraja inzistira na tome da su toponomastička istraživanja, osobito suvremena, nezamisliva bez rada na terenu i maksimalne upućenosti u stanje izvanjezičnih fakata te što preci-

Geografija i toponomastika dijele i neke izvore istraživanja toponima. To su: povijesni i suvremeni kartografski prikazi, podaci iz katastra, popisa stanovništva, raznovrsnih povijesnih registara i dokumenata.

SURADNJA NA MEĐUNARODNOJ RAZINI Uključivanje geografa u istraživanja geografskih imena posve je samorazumljivo u međunarodnim tijelima i aktivnostima vezanim u njih. Prema UNGEGN-u (United Nations Group of Experts on Geographical Names), krovnoj međunarodnoj organizaciji koja se njima bavi: ,,geografi, jezikoslovci, kartografi i planeri su među stručnjacima koji razvijaju alate, koriste tehnologiju, pružaju pomoć i dijele uvjerenje da točna i dosljedna upotreba zajedničkog okvira o geografskim imenima može pružiti značajne koristi svijetu“ (UNGEGN). Naime, UNGEGN se zalaže za točne, dosljedne, standardizirane i dostupne toponime jer smatra da su samo takvi toponimi element učinkovite, brze i pravodobne komunikacije diljem svijeta. Zato promovira njihovu stan-


32

Ivana Crljenko: GEOGRAFSKA IMENA NA DODIRU TOPONOMASTIKE I GEOGRAFIJE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2020, 23-34

dardizaciju i dostupnost od svojega početka 1959. Dokazano je, naime, da mnogi akteri koji djeluju u prostoru i na prostor, kao što su lokalne, nacionalne i međunarodne organizacije koje se bave trgovinom, zračnim, pomorskim i poštanskim prometom, demografskom statistikom, katastrom nekretnina, urbanim i regionalnom planiranjem, održivim upravljanjem okolišem i kriznim situacijama, sigurnosnim strategijama i mirovnim operacijama, spašavanjem, publiciranjem karata i atlasa, automatskom navigacijom i turizmom

imaju višestruke praktične koristi od točnih, jedinstvenih i usustavljenih toponima (UNGEGN Brochure). Upravo zato UNGEGN snažno podupire osnivanje interdisciplinarnih nacionalnih stručnih tijela koja bi standardizirala svoja geografska imena. Očito je, dakle, da je sudjelovanje geografa u međunarodnim i nacionalnim tijelima koja se bave geografskim imenima prepoznato i nužno. Što je i važnije, geografska se znanja time dodatno afirmiraju i postaju primjenjiva u nacionalnim i međunarodnim razmjerima.


Ivana Crljenko: GEOGRAFSKA IMENA NA DODIRU TOPONOMASTIKE I GEOGRAFIJE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2020, 23-34

33

ZAKLJUČAK Međuodnos toponomastike i geografije u proučavaju toponima je ne samo poželjan, gotovo obvezujući, nego i, kako se u članku pokazalo, dvosmjeran, preklapajući, tj. višeslojno i višestruko isprepleten u mnogim svojim dijelovima (obje znanosti dijele temu, neke aspekte, metode i izvore istraživanja), i što je vjerojatno najvažnije, taj je odnos međusobno nadopunjujući. Zapravo upravo je onakav kakav bi trebao biti svaki odnos koji se zasniva na interdisciplinarnom ili multidisciplinarnom pristupu nekoj temi. U slučaju toponima to znači da toponomastičari od geografa mogu saznati važne činjenice o imenovanom geografskom objektu – njegovim prirodno-geografskim i društveno-geografskim obilježjima – koje im mogu poslužiti u ispravnom jezičnom tumačenju toponima. Geografi pak iz jezičnih analiza toponima, kao i iz toponima samih, mogu proširiti znanja o prostoru. Taj je odnos lijepo sumirao geograf Ratimir Kalmeta (2008, 142): ,,zemljopis je, uz povijest i jezikoslovlje, najpozvaniji da kao znanost sudjeluje u izboru oblika i određivanju sadržaja određenom toponimu.“ Na međunarodnoj je razini takav interdisciplinarni, štoviše multidisciplinarni, pristup standardiziranju i proučavanju toponima odavno prepoznat u okviru UNGEGN-a. U nas se tek odnedavno javljaju ideje i konkretne aktivnosti/projekti združivanja znanja u svrhu sustavnoga bavljenja toponimima. Jedan takav projekt zapažena je serija monografija o toponimijama hrvatskih otoka Centra za jadransku onomastiku i etnolingvistiku koja se objavljuje od 2006., drugi je projekt Rječnik stranih geografskih imena, koji je usredotočen na hrvatske egzonime a pokrenut je 2016. u Leksikografskom zavodu Miroslav Krleža, a treća aktivnost je djelovanje Povjerenstva za standardizaciju geografskih imena pri Državnoj geodetskoj upravi od 2019. Dakako, postoje i pojedinačne suradnje toponomastičara i geografa, ali one su rijetke. Kao interdisciplinarnost u praksi, koja uz to u posljednje vrijeme luči vrijedne rezultate, ustrajno geografsko bavljenje različitim toponimskim i toponimijskim temama geografima bi omogućilo bolje razumijevanje prostora, prošlih i suvremenih pojava i procesa u njemu, te bi ih vjerojatno dodatno potaklo na odlučnije uključivanje u istraživanja toponima.

LITERATURA Brozović Rončević, D., 2010: Toponomastičko nazivlje između imenoslovlja i geografije, Folia onomastica Croatica 19, 37–46. Crljenko, I., 2020: Geografska imena kao tema istraživanja hrvatskih geografa / Geographical names as a research topic for Croatian geographers, Hrvatski geografski glasnik 82 (1), 59–83. Faričić, J., 2009: Geografski aspekt proučavanja toponima, http://www.geografija.hr/hrvatska/geografski-aspekt-proucavanja-toponima/ (15.04.2019.) Faričić, J., 2011: Neki geografski aspekti proučavanja toponima, u: Zbornik radova s Prvoga nacionalnog znanstvenog savjetovanja o geografskim imenima (ur. Skračić, V., Faričić, J.), Sveučilište u Zadru i Hrvatsko geografsko društvo, Zadar, 51–66. Frančić, A., 2015: Suvremena hrvatska onomastika – izazovi, potrebe i mogućnosti, Croatica: časopis za hrvatski jezik, književnost i kulturu 39 (59), 75–85. Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, http://ihjj.hr/ (15.04.2019.) Jurić, A., 2010: Specifični toponimijski leksik (na primjeru sjevernodalmatinske obalno-otočne toponimije), Folia onomastica Croatica 19, 135–150. Kadmon, N. (ur.), 2002: Glossary of Terms for the Standardization of Geographical Names, United Nations Publications, New York.


34

Kalmeta, R., 2008: Zemljopisne rasprave, Ekološki glasnik d.o.o., Donja Lomnica. Lovrić, P., 1968: Imena na kartama, Geodetski list 22 (45), 134–145. Matas, M., 2001: Toponimija dijela Splitske zagore, Hrvatski geografski glasnik 63, 121–143. Matas, M., 2006: Život i djelo akademika Josipa Roglića, u: Zbornik radova s međunarodnog znanstvenog skupa: Akademik Josip Roglić i njegovo djelo (ur. Matas, M.), Hrvatsko geografsko društvo, Split, Zadar i Zagreb, 15–53. Novosel-Žic, P., 1977: Toponimi naselja otoka Krka, Geografski horizont 23 (3–4), 27–29. Pavić, R., 1980: Geografski aspekt toponimije, u: Spomen-zbornik proslave 30. obljetnice Geografskog društva Hrvatske (ur. Sić, M.), Geografsko društvo Hrvatske, Zagreb, 121–134. Skok, P., 1950: Slavenstvo i romanstvo na jadranskim otocima, Jadranski institut JAZU, Zagreb. Skok, P., 1971–74: Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, JAZU, Zagreb. Skračić, V., 2011: Toponomastička početnica, Sveučilište u Zadru, Zadar. Šimunović, P., 1969: Organiziranost naziva u geografskoj regiji, Onomastica Jugoslavica 1, 47–56. Šimunović, P., 1983: Zemljopisna imena kao spomenička baština materijalne i duhovne kulture, Rasprave Zavoda za jezik 8–9, 231–252. Šimunović, P., 2009: Uvod u hrvatsko imenoslovlje, Golden marketing i Tehnička knjiga, Zagreb. UNGEGN – United Nations Group of Experts on Geographical Names, https://unstats.un.org/unsd/geoinfo/ungegn/ (02.03.2019.) UNGEGN Brochure, (02.04.2019.)

2001,

https://unstats.un.org/unsd/geoinfo/ungegn/docs/pubs/UNGEGNbrochure_en.pdf

Primljeno: 3.6.2020.

Prihvaćeno: 24.11.2020.

dr. sc. Ivana Crljenko Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Frankopanska 26, 10 000 Zagreb, ivana.crljenko@lzmk.hr


35

UTJECAJ PROMETA NA ŽIVOT STANOVNIKA OPĆINE ZDENCI stručni članak

Monika Škorvaga i Slaven Gašparović

Razvojem kvantitativnih metoda, a u novije vrijeme i kvalitativnih, dolazi do transformacije prometne geografije. Težište proučavanja u novije se vrijeme stavlja na istraživanje prometne potražnje i jačanje prometne ponude, pri čemu se u središte pozornosti stavlja individua, odnosno subjekt. Fokus istraživanja pomiče se s agregiranog i općenitog na specifično, čime se žele ustanoviti osobni stavovi i problemi pojedinaca i pojedinih socijalnih skupina naspram prometa, naravno uz prostorni aspekt. Stoga je ovaj rad primjer slijeda novijih trendova u prometnoj geografiji. Rad se bavi proučavanjem veza i odnosa prometa i života stanovništva na prostoru Općine Zdenci. Cilj rada je, uz korištenje stručne i znanstvene literature te provođenja anketnog istraživanja i intervjua, ustanoviti u kojoj mjeri promet može utjecati na život stanovništva jednog perifernog područja, a samim time i na njegov opstanak. Ključne riječi: promet, utjecaj, život ljudi, Općina Zdenci, javni prijevoz

UVOD Poznato je kako promet igra važnu ulogu u razvoju nekog prostora. Naselja uz važnija prometna čvorišta ili bliže značajnijim prometnicama imaju bolju razvojnu perspektivu te okupljaju veći broj funkcija što omogućuje otvaranje novih radnih mjesta i priljeva radne snage, a samim time i porast broja stanovnika u odnosu na izolirana naselja (Ilić, 1995). Da je utjecaj prometa na stanovništvo neizostavan proces možemo vidjeti u sve češćem ispreplitanju tih dvaju pojmova, posebno kada je riječ o gospodarskom razvoju nekog područja ili dnevnim migracijama zaposlenih. Zbog međuodnosa prometa i

stanovništva često se javljaju promjene u broju i raspodjeli stanovništva (Njegač, 1993). Promet je iznimno važan za opstanak, razvoj i funkcioniranje perifernih i izoliranih prostora. Izostanak dostatne prometne povezanosti može biti jedan od uzroka negativnih procesa u tim prostorima. Ovim se radom želi objasniti značenje prometne povezanosti za stanovništvo i njegov opstanak na područjima s vrlo malim brojem stanovnika kao što je to Općina Zdenci. Do sada nije bilo istraživanja o prometnoj povezanosti Općine Zdenci i njene okolice. Međutim, nekoliko se autora bavilo istraživanjima utjeca-


36

Monika Škorvaga i Slaven Gašparović: UTJECAJ PROMETA NA ŽIVOT STANOVNIKA OPĆINE ZDENCI GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2020, 35-43

ja prometa na živote ljudi. Gašparović (2016) se bavio prometnom marginaliziranošću koju je opisao kao pojavu koja može zahvatiti ljude i prostore, a koja se javlja ako su mobilnost i dostupnost otežane, ograničene ili onemogućene. Gašparović i Jakovčić (2014) su na primjeru srednjoškolske populacije Grada Zagreba istraživali način na koji prometna marginaliziranost može utjecati na pristupanje životnim prilikama i mogućnostima. Jakovčić i Pleić (2017) su istraživali utjecaje prometne povezanosti kao jednog od prediktora školskog uspjeha na primjeru učenika putnika Srednje škole Donji Miholjac. Utjecaj prometa na život ljudi istraživali su i Miletić i dr. (2017) i to s aspekta izbora prijevoznog sredstva kao jednog od aspekata prometnih navika ljudi koji utječu na efikasnost prometnog sustava pri čemu su analizirali čimbenike koji pridonose korištenju javnog i automobilskog prijevoza. Šipuš i dr. (2019) u svojem su istraživanju definirali kriterije koji utječu na primjenu pravičnog tarifnog sustava u integriranom javnom prijevozu, kao i njihovu povezanost i utjecaj na samu provedbu.

GEOGRAFSKA OBILJEŽJA ISTRAŽIVANOG PROSTORA Općina Zdenci smještena je na istoku Virovitičko-podravske županije, na granici s Osječkobaranjskom županijom (sl. 1). To je mala općina koja broji 9 naselja, od kojih niti jedno naselje nema više od 200 stanovnika izuzev središnjeg naselja Zdenci koje je 2011. godine brojalo 930 stanovnika (DZS, 2013d). Općina Zdenci je 2011. godine imala ukupno 1904 stanovnika s većinskim ženskim stanovništvom (DZS, 2013c). Gotovo polovina stanovnika živi u središnjem naselju Zdenci gdje je okupljeno najviše funkcija kao što su škola, ambulanta, pekarnice, prodavaonice, ljekarna i slično. Površina Općine Zdenci iznosi 84,7 km², a gustoća naseljenosti je izrazito niska (22,5 st./km²). Nase-

lja s najvećom gustoćom naseljenosti su Zdenci i Duga Međa, dok su slabo naseljeni sjeverni dijelovi općine zbog nedovoljnog kontakta sa središnjim naseljem i udaljenošću od glavne željezničke pruge (sl. 2.). Općina ubrzano gubi stanovništvo i to se odražava na gospodarski razvoj u velikoj mjeri. Najveći problem je odlazak mladih kao potencijalne radne snage, što ima negativan utjecaj na demografsku sliku u budućnosti. Time ostaje sve brojnije stanovništvo starije životne dobi. U međupopisnom razdoblju 1991. - 2011. godine područje Općine je izgubilo gotovo 1000 stanovnika (tab. 1.) te niti jedno naselje nije bilježilo porast unutar tog razdoblja. Prometna nepovezanost javlja se kao jedan od značajnijih prostornih problema u svim županijama (Matica, 2007). Za prostor Općine Zdenci može se konstatirati prilična prometna izoliranost. Unutar nje ne prolaze autoceste niti državne ceste, postoje samo županijske i lokalne ceste, te željeznička pruga na samom rubu (sl. 2). Željeznička postaja nalazi se na prostoru Općine Zdenci, no podijeljena je između dviju općina, stoga postaja nosi naziv ‘’Zdenci-Orahovica’’. Budući da se željeznica nalazi na krajnjem jugozapadnom dijelu Općine u naselju Duga Međa, stanovništvo sjevernijih dijelova Općine znatno je udaljeno od željezničke postaje te se vrlo rijetko koriste željeznicom, odnosno najčešće koriste vlastito prijevozno sredstvo. Redovni javni autobusni prijevoz u naseljima ove Općine ne postoji (tek jedna linija je aktivna tijekom školske godine koja izravno prometuje na relaciji Zdenci – Orahovica). Stanovništvo je zato prisiljeno imati vlastiti automobil što uzrokuje dodatne troškove pa se ljudi često odlučuju na preseljenja u mjesta rada koja su nerijetko izvan granica Općine. Dnevne migracije prema drugim gradovima/općinama gotovo su tri puta veće u usporedbi s migracijama unutar matične Općine, a dio ljudi radi i u drugoj županiji (tab. 2).


Monika Škorvaga i Slaven Gašparović: UTJECAJ PROMETA NA ŽIVOT STANOVNIKA OPĆINE ZDENCI GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2020, 35-43

37

Sl. 1. Smještaj i naselja Općine Zdenci Izvor: izrađeno prema podacima DGU (2013) i DZS (2013d) Zbog loše cestovne infrastrukture, loše povezanosti te nedostatka željeznice u sjevernim dijelovima, prometni položaj Općine Zdenci ne zadovoljava sve potrebe svog stanovništva. Brojne su negativne posljedice takve stvarnosti kao što je npr. opcija preseljenja zbog dugotrajnog ili neisplativog putovanja. Uloga javnog prijevoza ne bi se trebala promatrati samo kao potreba pojedinca nego i u smislu kvalitetnijih životnih uvjeta i održivog razvoja jer na taj način ljudi ne bi bili primorani putovati vlastitim automobilom (Ban, 2007). Javni prijevoz ima veliku ulogu u moderno vrijeme (Kopecka i Švetak, 2013). Prikladno uvođenje javnog prijevoza unutar nekog područja bi moglo biti vrlo uspješno, npr. unutar naselja općine gdje bi se putnici dovozili do središta općine, Zdenaca, te potom od Zdenaca do

ostalih općinskih središta kao što su Orahovica ili Čačinci. Promet i gospodarski razvoj su u međusobnoj korelaciji, odnosno jedno proizlazi iz drugoga (Njegač, 1993). Gospodarske djelatnosti se baziraju uz prometno važnija središta s većom koncentracijom stanovništva, a budući da Općina Zdenci leži na samom rubu važnijih prometnica (državne ceste) i željeznice, ona je zakinuta za važne gospodarske objekte koji bi stanovništvu mogli zaposlenjem osigurati bolju kvalitetu života. Naselja koja se nalaze u blizini općinskih ili gradskih središta (u ovom primjeru Duga Međa), zahvaljujući dobroj povezanosti s njima, doživljavaju pozitivnije promjene. Za razliku od njih, prometno izolirana naselja slabije se razvijaju i depopuliraju.


Monika Škorvaga i Slaven Gašparović: UTJECAJ PROMETA NA ŽIVOT STANOVNIKA OPĆINE ZDENCI

38

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2020, 35-43

Sl. 2. Prometnogeografski položaj i gustoća naseljenosti Općine Zdenci 2011. godine Izvor: izrađeno prema podacima DGU (2013) i DZS (2013c; 2013d) Tab. 1. Broj stanovnika naselja Općine Zdenci 1991., 2001. i 2011. godine NASELJE Bankovci Donje Predrijevo Duga Međa Grudnjak Kutovi Obradovci Slavonske Bare Zdenci Zokov Gaj Općina Zdenci

1991. 242 172 240 34 261 103 260 1122 266 2700

2001. 167 156 212 23 213 53 202 1061 155 2242

2011. 124 106 196 13 176 56 170 930 133 1904

Izvor: izrađeno prema podacima DZS (2002a; 2002b; 2013a; 2013d)

Tab. 2. Dnevni i tjedni migranti Općine Zdenci 2011. godine RADE U RADE U DRUGOM DRUGOM RADE U RADE U NASELJU GRADU/ DRUGOJ INOZEMISTOG OPĆINI ŽUPANIJI STVU GRADA/ ISTE OPĆINE ŽUPANIJE DNEVNI MIGRANTI Broj zaposlenika

66

195

64

-

-

1

13

1

TJEDNI MIGRANTI Broj zaposlenika

Izvor: izrađeno prema podacima DZS (2013b).


39

Monika Škorvaga i Slaven Gašparović: UTJECAJ PROMETA NA ŽIVOT STANOVNIKA OPĆINE ZDENCI GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2020, 35-43

PJEŠICE

BICIKLOM

OSTALO

Većina ispitanika (njih 87,50 %) živi s nekim od članova obitelji (N = 70), manje njih živi samostalno (N = 10; 12,50 %). Ljudi koji žive sami u težem su položaju jer su to osobe starije životne dobi koje ne posjeduju prijevozno sredstvo i ukoliko su slabije mobilne prisiljene su biti kod kuće cijelo vrijeme.

Tab. 3. Najčešće korišteno prijevozno sredstvo ispitanika AUTOBUS

Što se spola anketiranih ispitanika tiče, ispitan je veći broj muškaraca, njih 44 (55,00 %), a žena 36 (45,00 %). Najviše je anketiranih zrele dobi, čak 69 ispitanika (86,25 %), dok je starije životne dobi ispitano 11 osoba (13,75 %). Osobe mlađe od 15 godina nisu ispitane. Sukladno tome, 18,75 % ispitanika (N = 15) izjasnilo se kao slabije mobilno, dok se 81,25 % ispitanika izjasnilo kako nemaju problema s mobilnošću (N = 65).

Zbog prometnih prilika na istraživanom prostoru, stanovnici se za putovanje najčešće koriste vlastitim prijevoznim sredstvima (automobilom), čak i do najbližih naselja (tab. 3). Znatan broj ispitanika kao najčešći oblik putovanja navodi „bicikl” (N = 12), no ne iz rekreativnih razloga nego zbog neposjedovanja vlastitog prijevoznog sredstva, a pješice to može biti predug put za starije osobe.

AUTOMOBIL

Problematika utjecaja prometa na život stanovništva Općine Zdenci istražena je metodom anketiranja i intervjuiranja. Anketni upitnik sadržavao je 17 pitanja, a u uzorku je bilo 80 ispitanika Općine Zdenci. Provedeno je po 10 anketa u 8 naselja (izuzev naselja Grudnjak zbog malog broja stanovnika). Izbor ispitanika je bio prigodan te su se anketirali slučajni prolaznici u svakom naselju. Glavni dio anketnog upitnika odnosio se na pitanja o utjecaju prometa na živote ispitanika te su oni uz pomoć Likertove skale (1 - uopće se ne slažem; 2 - ne slažem se; 3 - niti se slažem, niti ne slažem; 4 - slažem se; 5 - u potpunosti se slažem) iskazivali svoje stavove, odnosno u kojoj mjeri se slažu s navedenim tvrdnjama. Dio pitanja postavljen je u obliku otvorenog pitanja. Kako bi se dublje razmotrila problematika i dobili detaljniji podaci o utjecaju prometa na živote ljudi, provedeno je i intervjuiranje na 6 ispitanika koji su isto tako bili slučajni prolaznici. Razgovori su snimljeni i naknadno transkribirani. Oba ispitivanja provedena su u kolovozu 2018. godine.

Ako se promotri udaljenost sela do središnjeg naselja, ona i nije velika, ali za ljude koji moraju putovati biciklom ili pješice čak i nekoliko kilometara može predstavljati veliki problem, posebno za slabije mobilne osobe starije životne dobi. U niti jednom naselju unutar općine ne postoji prodavaonica, izuzetak je središnje naselje Zdenci. Ljudi iz ostalih naselja primorani su za najosnovnije potrebe putovati do Zdenaca i dalje. Najteže je osobama koje stanuju u naseljima Kutovi, Obradovci i Zokov Gaj jer imaju najveću udaljenost do najbliže im prodavaonice. Od naselja Kutovi do najbliže prodavaonice u Zdencima stanovnici trebaju proći 5,5 km, od naselja Obradovci 5,6 km, a od naselja Zokov Gaj 7 km. Naselje Donje Predrijevo je najudaljenije od središta općine (7,1 km), ali stanovnici za neke osnovne potrebe odlaze u susjednu im Općinu Crnac u naselje Veliki Rastovac do kojeg imaju 3,5 km.

PRIJEVOZNO SREDSTVO

ANALIZA UTJECAJA PROMETA NA ŽIVOT LJUDI

N

62

1

3

12

2

%

77,50

1,25

3,75

15,00

2,50

Izvor: anketiranje, 2018.


40

Monika Škorvaga i Slaven Gašparović: UTJECAJ PROMETA NA ŽIVOT STANOVNIKA OPĆINE ZDENCI GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2020, 35-43

Autobusom putuje najmanji udio ispitanika (N = 1), a razlog tome je nepostojanje javnog prijevoza i zapravo nemogućnost putovanja autobusima. Jedina linija javnog prijevoza koja postoji na području Općine Zdenci je ona iz Zdenaca preko Duge Međe do Orahovice, ali je ona aktivna samo u zimskom dijelu godine. Osobe u naseljima bez javnog prijevoza, a koje ne posjeduju osobni automobil ili bicikl, osuđene su putovati pješice do pojedinih odredišta. Pod „ostalo“ su ljudi naveli traktore kao jedino prijevozno sredstvo koje posjeduju i kojim najviše putuju. Nadalje, valjalo je ispitati utječe li promet na život ispitanika i na koji način. Odgovori su varirali, od onih kako promet nema niti najmanjeg utjecaja na način života ispitanika do onih kako je upravo promet razlog lošeg demografskog stanja ovih područja (tab. 4). Neke osobe smatraju kako prometna povezanost nema utjecaja na njihov život jer posjeduju vlastito prijevozno sredstvo i nije im problem doći do određenog mjesta.

„Iskreno, na moj život baš i ne toliko jer imam vozački, pa mi nije potreban javni prijevoz, ali za starije osobe bi bilo dobro da postoje neke linije kako bi sami mogli nešto obavljati da ne moraju tražiti druge da im nešto naprave.“ (A.J., 22) Nepostojanje javnog prijevoza posebno pogađa starije osobe. One su većinom i slabo mobilne, ne posjeduju automobil ili više nisu sposobne upravljati vozilom. Često su žrtve loše prometne komunikacije između naselja te su prisiljene obavljati osobne potrebe pješice ili biciklom ukoliko ga imaju ili su fizički sposobne voziti ga. Na pitanje kako promet utječe na njihov način života ispitanica je samo kratko i jasno odgovorila: „A šta, već smo mi na to navikli.“ (A. Č., 72) Prometna povezanost svakako ima veliki utjecaj na stanovništvo svih dobi. Tako učenici ponekad moraju upisivati škole koje su im prometno dostupne, iako možda žele neku drugu, a odrasli moraju tražiti posao koji nije predaleko jer ako radi više članova jedne obitelji onda ovise o posjedovanju više prijevoznih sredstava.

Tab. 4. Stavovi ispitanika za pojedine tvrdnje o utjecaju prometa na živote stanovnika Općine Zdenci 2018. godine

Promet u velikoj mjeri utječe na moj način života Često sam prisiljen/a putovati pješice ili biciklom do najbliže prodavaonice/ljekarne/ambulante/pekarne Postojanje javnog prijevoza, poput autobusa koji bi vozili nekoliko puta dnevno, unaprijedilo bi kvalitetu života stanovnika Općine Zdenci Prometna povezanost utječe na smanjenje broja stanovnika Općine Zdenci

1

2

3

4

5

N

4

3

12

20

41

%

5,00

3,75

15,00

25,00

51,25

N

26

6

14

15

19

%

32,50

7,50

17,50

18,75

23,75

N

3

1

4

8

64

%

3,75

1,25

5,00

10,00

80,00

N

7

7

16

19

31

%

8,75

8,75

20,00

23,75

38,75

(1- Uopće se ne slažem, 2 - Ne slažem se, 3 - Niti se slažem, niti ne slažem, 4 - Slažem se, 5 - U potpunosti se slažem) Izvor: anketiranje, 2018.


Monika Škorvaga i Slaven Gašparović: UTJECAJ PROMETA NA ŽIVOT STANOVNIKA OPĆINE ZDENCI GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2020, 35-43

Velik je broj osoba (N = 34) koje zbog nedostatka automobila moraju koristiti bicikl ili ići pješice do određenih lokacija (tab. 4). Osobe koje žive u obiteljima s više članova, a posjeduju samo jedan osobni automobil, često moraju na posao ili obavljati privatne potrebe biciklom. To ne predstavlja problem osobama koje žive u blizini radnog mjesta, ali je definitivno velika prepreka osobama iz udaljenijih naselja. Takvim osobama bi postojanje nekog oblika javnog prijevoza mnogo olakšalo odlazak na posao i samim time unaprijedilo kvalitetu življenja. Većina ispitanika je rekla kako bi radije čekala da osobni automobil bude slobodan ako ga je netko od članova obitelji uzeo, nego da moraju ići pješice ili biciklom do najbliže prodavaonice. „Kad je muž na poslu, a ja moram kupiti nešto iz trgovine, a situacija je takva da on ne može kupiti kada ide s posla, ja ću radije čekat’ da se on vrati pa uzet’ auto i otići sama nego da moram po ovakvom suncu sjest’ na bicikl i voziti se 7 km u jednom smjeru. Još je to dobro za mladež, ali za nas starije koji već bolujemo od sveg’ i svačeg’ bome nije.“ (M. Č., 45) Kada se ispitanike pitalo u kojoj mjeri se slažu da bi postojanje javnog prijevoza (poput autobusa koji bi vozili nekoliko puta dnevno) unaprijedilo kvalitetu života stanovnika Općine Zdenci, gotovo su se svi složili (N = 72) da bi unaprijedilo u potpunosti (tab. 4.). Osobe koje se nisu složile (N = 4) su napomenule kako to smatraju neisplativim i da se nitko ionako ne bi vozio, a kada se nitko ne bi vozio onda se ne bi imalo kome unaprijediti kvalitetu života. Na pitanje ima li prometna povezanost utjecaj na smanjenje broja stanovnika Općine Zdenci, ispitanicima je bilo gotovo najteže odgovoriti. Mišljenja su vrlo podijeljena, no i dalje se veliki broj ispitanika (N = 31) u potpunosti slaže s tom tvrdnjom (tab. 4).

41

Dio ispitanika misli kako promet nema nikakve veze s odlaskom mladih s ovih prostora jer je glavni ‘krivac’ za to nemogućnost pronalaska posla i da je to njihov izbor hoće li otići ili ne. Drugi dio smatra kako je upravo nedovoljna povezanost razlog toga što mladi ovdje ne vide nikakvu budućnost i perspektivu, te ju odlaze tražiti u veća centra ili gradove koji pružaju više funkcija na dostupnim mjestima. „Iskreno ne toliko, mislim i da, tu je sve uglavnom dosta daleko tako da je to glavni razlog, ali utječe i na studentski život i život srednjoškolaca zbog dostupnosti srednjim i osnovnim školama, i zbog toga što mladi ne mogu ići na razne aktivnosti ili u izlaske.“ (D.Š., 25) Odlaskom mladih gubi se potencijalna radna snaga što utječe i na funkcioniranje pojedinih tvrtki u okolici koje trpe manjak radne snage. Osobe koje imaju želju raditi u tim tvrtkama često nemaju kako doći do njih jer ne posjeduju automobil, a nema organiziranog javnog prijevoza pa se često odlučuju na preseljenje u druge gradove gdje će posao naći u blizini mjesta stanovanja. Javni prijevoz unutar općine jedino je organiziran u Zdencima. Međutim, problem se javlja u ljetnim mjesecima kada se ta autobusna linija obustavi. Podijeljena mišljenja se javljaju i kod pitanja treba li uvesti javni prijevoz u naselja koja ga nemaju. Velika većina (N = 72; 90 %) je onih ispitanika koji smatraju kako je to prava odluka za podići razinu kvalitete života stanovništvu, te spriječiti sve izraženiju depopulaciju. Kod pitanja zašto smatraju da je to potrebno, ispitanici su nudili odgovore poput ‘’kako bi ljudi koji nemaju vlastiti prijevoz lakše putovali’’, ‘’kako bi mogli obavljati osnovne potrebe koje sada ne mogu bez potrebne pomoći’’, ‘’kako bi se olakšao život ljudima na selu’’, ‘’kako bi se naselja bolje povezala sa većim mjestima poput Orahovice ili Slatine’’, ‘’kako bi se mladima


42

Monika Škorvaga i Slaven Gašparović: UTJECAJ PROMETA NA ŽIVOT STANOVNIKA OPĆINE ZDENCI GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2020, 35-43

omogućio odlazak u naselja s više aktivnosti’’ i slično. Manji dio ispitanika (N = 8; 10 %) smatra kako za uvođenje organiziranog javnog prijevoza nema nikakve potrebe te kao najveći razlog spominju neisplativost. Neki navode kako ‘’nitko ne bi putovao tim prijevozom jer je javni prijevoz unutar naselja postojao i davno prije pa se ukinuo zbog nedovoljnog prometa’’. Budući da je ovo područje s izraženom depopulacijom, ljudi smatraju kako se zapravo ne bi imao tko ni voziti jer kroz nekoliko godina, ako se ništa ne poduzme, broj stanovnika biti će još manji. Na pitanje utječe li prometna povezanost na život i važne odluke ispitanika, većina (N = 63; 78,75 %) se složila s odgovorom kako je to jedan od glavnih razloga brojnih odluka

koje su morali donijeti. Kada ljudi razmišljaju o ostanku ili odlasku, odnosno mogućem preseljenju, često im je kao jedan od argumenata bolja prometna povezanost i dostupnost do raznih destinacija, odnosno do brojnih funkcija i više mogućnosti kakvu pružaju gradovi (npr. izvanškolske aktivnosti). Kada bi postojao javni prijevoz u svim naseljima Općine Zdenci djeca bi se mogla upisivati na razne aktivnosti u Zdencima ili Orahovici. Često je ljudima financijski i organizacijski problem putovati do nekog određenog mjesta osobnim prijevozom, a postojanjem javnog prijevoza bi se takvim osobama olakšao život. Nepostojanje javnog prijevoza često otežava pronalazak posla jer ovise o vlastitom prijevoznom sredstvu kako bi mogli putovati do mjesta rada.

ZAKLJUČAK Promet je iznimno bitan za funkcioniranje i organizaciju prostora i utječe na živote ljudi. Važnost mu je iznimna kako u urbanim, tako i u ruralnim i perifernim prostorima. Promet se vrlo često zapostavlja i podcjenjuje. Ovim radom je utvrđeno kako postoji potreba za kvalitetnijim povezivanjem i komunikacijom između naselja sa središtem općine, kao i s okolnim općinama. Naselja uz središte općine su u puno boljem stanju od onih izoliranijih jer ne postoji nikakav oblik organiziranog javnog prijevoza osim u središnjem naselju Zdenci (prema Orahovici). Uvođenje javnog prijevoza trebalo bi biti u cilju olakšanja pristupa cijelom stanovništvu do određenih lokacija (dostupnost opcija koje do sada ljudi nemaju, stariji ljudi bi neke aktivnosti mogli obaviti samostalno, učenici bi mogli odabrati srednju školu koju žele, a ne samo prometno dostupnu, radnici bi lakše putovali do mjesta rada). Različita su mišljenja ljudi na koji način unaprijediti prometnu situaciju Općine Zdenci. Dok neki smatraju kako bi trebalo uvesti javni prijevoz nekoliko puta dnevno, tu su i oni koji misle kako je to ekonomski neisplativo i ne bi se imao tko voziti. „Pa eto, recimo da se uvede jednodnevna linija, ili bar jednom u tjednu da se privatno organizira neki javni prijevoz, drugo što mislim da se ne bi realiziralo.“ (A. J., 22) Dio ljudi smatra ‘’kako bi se trebala sagraditi željeznica na sjevernom dijelu općine koja je i prije postojala’’. Mišljenja su kako bi to moglo doprinijeti dobrobiti i demografskoj slici općine. Poboljšanje prometne situacije svakako uključuje i bolje održavanje cesta na teritoriju Općine.


43

LITERATURA Ban, I., 2007: Temeljne postavke u rješavanju problema prometa Grada Dubrovnika, Ekonomska misao i praksa (1), 3-22. Gašparović, S., 2016: Teorijske postavke prometne marginaliziranosti, Hrvatski geografski glasnik 78 (1), 73-95. Gašparović, S., Jakovčić, M., 2014: Prometna marginaliziranost na primjeru srednjoškolaca Grada Zagreba, Geoadria 19 (1), 61-99. Ilić, M., 1995: Promet i socio - ekonomske značajke Varaždinske regije, Hrvatski geografski glasnik 57 (1), 111-119. Jakovčić, M., Pleić, T., 2017: Utjecaj prometne povezanosti na školski uspjeh srednjoškolaca: primjer Srednje škole Donji Miholjac, Hrvatska, Hrvatski geografski glasnik 79 (2), 87-108. Kopecka, P., Švetak, J., 2013: Sustav integriranog javnog prijevoza, Pomorstvo 27 (1), 149-156. Matica, M., 2007: Suvremeni promet – uvjet razvoja Koprivnice, Podravina : časopis za multidisciplinarna istraživanja 6 (11), 7-27. Miletić, G.-M., Gašparović, S., Carić, T., 2017: Analysis of Socio-spatial Differentiation in Transport Mode Choice Preferences, Promet - Traffic & Transportation, 29 (2), 233-242. Njegač, D., 1993: Promet i razvoj agrarnih krajeva: primjer Hrvatskog Zagorja, Hrvatski geografski glasnik 55 (1), 219-225. Šipuš, D., Abramović, B., Gašparović, S., 2019: Equity fare system: Factors affecting fare structure in integrated passenger transport, Transportation Research Procedia, 40, 1192-1198.

IZVORI Državni zavod za statistiku (DZS), 2002a: Popis stanovništva 2001. godine: Kontingenti stanovništva po gradovima/općinama, https://www.dzs.hr/ (23.8.2018.). Državni zavod za statistiku (DZS), 2002b: Popis stanovništva 2001. godine: Stanovništvo prema spolu i starosti po naseljima, https://www.dzs.hr/ (23.8.2018.). Državni zavod za statistiku, 2013a: Naselja i stanovništvo Republike Hrvatske 1857.-2001. godine, https://www.dzs.hr/ (23.8.2018.). Državni zavod za statistiku (DZS), 2013b: Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2011. godine: Dnevni i tjedni migranti, https://www.dzs.hr/ (23.8.2018.). Državni zavod za statistiku (DZS), 2013c: Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2011. godine: Kontingenti stanovništva po gradovima/općinama, https://www.dzs.hr/ (23. 8. 2018.). Državni zavod za statistiku (DZS), 2013d: Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2011. godine: Stanovništvo prema starosti i spolu po naseljima, https://www.dzs.hr/ (23. 8. 2018.).

Primljeno: 18.4.2020. Monika Škorvaga, univ. bacc. geogr.

Prihvaćeno:24.11.2020.

Zokov Gaj 33, 33513 Zdenci, email: skorvaga.moni@gmail.com Doc. dr. sc. Slaven Gašparović, univ. bacc. geogr. Geografski odsjek, PMF, Sveučilište u Zagrebu, Marulićev trg 19/II, 10000 Zagreb, Hrvatska, e-mail: slaveng@geog.pmf.hr



45

UTJECAJ VJERSKOG TURIZMA NA RAZVOJ RURALNIH PODRUČJA – PRIMJER: MARIAZELL, AUSTRIJA stručni članak

Ivan Šišak, Lucija Herceg, Katarina Plancutić, Morena Varga

Vjerski turizam oblik je turizma usmjeren na posjet važnim religijskim lokalitetima, koji se razvija još od razvijenog srednjeg vijeka. Jedno od središta vjerskog turizma u Srednjoj Europi je veliko austrijsko marijansko svetište Mariazell. Mariazell je naselje u Štajerskim Alpama koje je nakon Drugog svjetskog rada zabilježilo veliki pad broja stanovnika. Vjerski turizam, zajedno s ostalim oblicima turizma postao je okosnica razvoja Mariazella i okolnog područja. U ovom članku istraženi su razvojni problemi Mariazella te značaj vjerskog i ostalih tipova turizma za revitalizaciju područja uzimajući u obzir suvremena turistička kretanja. Ključne riječi: istraživački rad, nastava geografije, slobodno vrijeme, trgovački centri

UVOD Religija je od samih početaka važan čimbenik ljudskog života koji snažno utječe na percepciju i odnos prema okolini u kojoj živimo. Religija i religijski motivi česti su generatori osobnih, ali i grupnih putovanja. Iz potrebe za posjetom svetih mjesta i religijskih spomenika stvorila su se religijom motivirana putovanja. Stoga se vjerski (religijski) turizam definira kao oblik turizma usmjeren na posjet važnim religijskim lokalitetima s ciljem da sudionici putovanja u najvećoj mogućoj mjeri ojačaju svoju vjeru (Duvnjak i dr., 2011). Glavni motiv putovanja je zadovoljenje duhovne potrebe osobe koja se

odlučila za takvu vrstu turizma. Putovanja potaknuta religijom odvijaju se stoljećima, no pojam vjerski turizam pripada modernom, postindustrijskom razdoblju kada se turizam kakvim ga danas poznajemo počinje razvijati (Puşcaşu, 2015). U novije vrijeme vjerski se turizam približava suvremenom kulturnom turizmu, no od njega se razlikuje u dvjema bitnim karakteristikama. Prvo je spomenuti religijski motiv putovanja, a drugo, religijski sadržaj koji je ključna komponenta u receptivnome prostoru. Kao poseban dio vjerskog turizma izdvaja se hodočašće – putovanje vjernika u sveto mje-


46

I. Šišak, L. Herceg, K. Plancutić, M. Varga: UTJECAJ VJERSKOG TURIZMA NA RAZVOJ RURALNIH PODRUČJA – PRIMJER: MARIAZELL, AUSTRIJA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2020, 45-57

sto, mjesto očitovanja nekog božanstva ili djelatnost nekog religioznog učitelja ili osnivača religije u namjeri da se ondje moli u izuzetno povoljnom okolišu (Cerović i Zanketić, 2014). Hodočašća mogu biti oblikovana prema naslijeđenoj tradiciji ili ih pojedinac oblikuje prema vlastitim potrebama i vjerovanju (zavjet, zahvala i sl.). Veliki poticaj za razvoj hodočašćenja dala je Crkva 1300. godine proglašenjem prve jubilarne svete godine (Hitrec, 2006). Glavna kršćanska odredišta srednjovjekovnih hodočasnika bila su Jeruzalem, Rim i Santiago de Compostela (krajnje odredište Puta sv. Jakova), kojima se od 19. stoljeća pridružuju najveća marijanska svetišta Lourdes i Fatima, kao i ostala poput Częstochowe i Guadalupe (Hitrec, 2006), koja su najpoznatija katolička hodočasnička mjesta i danas. Hodočašća postoje i u drugim religijama osim kršćanstva, primjerice u islamu gdje su vrlo posjećena hodočašća u Meku i Medinu. S vremenom se izgubilo doslovno značenje korijena riječi hodočašće, pa tako hodočašće danas označava bilo koje putovanje povezano s odlaskom na sveta mjesta. Hodočasničke putove počinju karakterizirati funkcionalno određene, označene i opremljene rute s informativnim pločama o vjerskim i drugim kulturnim objektima i fenomenima, kartama itd. Danas se hodočašćem ne smatra samo putovanje potaknuto vjerskom pobudom jer mnogi suvremeni hodočasnici ne putuju zbog vjerskih motiva već zbog želje za odmorom, povezivanjem s prirodom ili zbog nekog drugog razloga (Abad-Galzacorta i dr., 2016). U dijelu putovanja koje prethodi dolasku u svetište, danas se stvara alternativni oblik turizma u kojem je cilj povezivanje s prirodom, bijeg od urbanog načina života, ali i upoznavanje i povezivanje s ljudima koje hodočasnici susreću na putu čime se stvaraju nove interakcije i iskustva i za goste i za domaćine (Devereux i Carnegie, 2006). Da je sve više hodočasnika, koji se na

putovanje odlučuju iz nekih drugih razloga, a ne iz onih vjerske tematike svjedoči podatak iz Santiago de Compostele gdje je 2004. godine hodočasnika potaknutih nereligioznim motivima bilo 5,61 %, 2014. 6,92 %, a 2018. 9,35 % (Oficina del Peregrino, 2004; 2014; 2018). Iz svega navedenog primjećuje se da hodočašća danas više nisu rezervirana samo za ljude motivirane vjerom, a kako hodočasnički putovi već sadrže prenoćišta i restorane, ljudi se odlučuju za odmor i rekreaciju na putovima. Mariazell je zbog svog smještaja odličan primjer u proučavanju utjecaja vjerskog turizma na razvoj ruralnog područja. Ciljevi ovog rada su otkriti razvojne izazove Mariazella, uvidjeti važnost turizma kao mjere revitalizacije područja i odrediti ulogu vjerskog turizma u suvremenim turističkim kretanjima na primjeru Mariazella.

MARIAZELL – AUSTRIJSKO MARIJANSKO SVETIŠTE Mariazell je značajno marijansko hodočasničko mjesto za Austriju i Srednju Europu. Nalazi se na sjeveru austrijske pokrajine Štajerske, u Štajerskim Alpama, što pogoduje razvoju turizma zbog blizine velikih urbanih središta Austrije kao što su Beč, Linz, Salzburg ili Graz. Razvoj Mariazella povezan je s čudima koja se vežu uz Blaženu Djevicu Mariju od 12. stoljeća nadalje. Najčešće se navodi da je 1157. svećenik Magnus podignuo prvu kapelu i u nju smjestio drveni kip Djevice Marije, po kojem je naselje dobilo ime. Albert II. je 1342. godine selo koje je nastalo oko crkve proglasio gradom s pravom održavanja sajmova što je pomoglo razvoju hodočašća u to mjesto (Frank, 2009). Uz Mariazell je posebno bila vezana i kraljevska obitelj, ali i papa pa je tako njegova popularnost sve više rasla, a o tome svjedoče i brojke posjetitelja. Tako je 1689. godine zabilježeno


I. Šišak, L. Herceg, K. Plancutić, M. Varga: UTJECAJ VJERSKOG TURIZMA NA RAZVOJ RURALNIH PODRUČJA – PRIMJER: MARIAZELL, AUSTRIJA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2020, 45-57

47

Sl. 1. Položaj Mariazella i hodočasnički putovi prema Mariazellu Izvor: Diva GIS (2019); Mariazell.at (2018) oko 61.000 hodočasnika, 1692. 104.000, a 1725. 188.000 hodočasnika (Frank, 2009). Godine 1907. uvedena je željeznica koja je povezivala Mariazell sa St. Pöltenom, što je popraćeno i povećanjem broja hodočasnika, jer je put u Mariazell iz Beča bio skraćen na dva dana. Kvalitetnija prometna povezanost i razvoj turizma u ostalim brdsko-planinskim područjima Austrije u drugoj polovici 20. stoljeća omogućili su i razvoj drugih vrsta turizma u Mariazellu. Osim Austrijanaca, Mariazell posjećuju i stanovnici susjednih država. Već od srednjeg vijeka posjećuje ga stanovništvo iz cijele Habsburške Monarhije, odnosno Austro-Ugarske (Frank, 2009). Da je Mariazell bio od velikog značenja za Austrijance, Mađare i Slavene vidi se iz naziva kojima su nazivali i još nazivaju Majku Božju

od Mariazella – Magna Mater Austriae, Magna Domina Hungarorum, Magna Mater Gentium Slavorum (Frank, 2009). I Hrvati imaju dugu tradiciju hodočašćenja u Mariazell, pogotovo Gradišćanski Hrvati (Gurtler, 2008). I danas brojni hodočasnici dolaze i iz drugih država, iz Mađarske, Slovačke, Češke, Njemačke, pa i iz Hrvatske. Kako je Mariazell prvenstveno hodočasničko svetište kroz godine su nastale određene hodočasničke rute koje vode do Mariazella. Danas postoji nekoliko hodočasničkih pješačkih ruta koje prolaze kroz pokrajine Beč, Donja Austrija, Gradišće, Gornja Austrija, Salzburg, Štajersku i Korušku i ukupne su duljine oko 1300 km (Mariazell.at, 2018). Kroz te putove, koji su na terenu označeni različitim znakovima te su dio različitih turističkih prospekata, Mariazell je povezan


48

I. Šišak, L. Herceg, K. Plancutić, M. Varga: UTJECAJ VJERSKOG TURIZMA NA RAZVOJ RURALNIH PODRUČJA – PRIMJER: MARIAZELL, AUSTRIJA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2020, 45-57

METODOLOGIJA ISTRAŽIVANJA

Sl. 2. Oznaka turističkog smještajnog objekta na Via Sacri Izvor: fotografirala Monika Varga s većim austrijskim gradovima (Beč, Linz, Graz, Salzburg i dr.) (sl. 1). Pješačke rute različite su duljine i zahtjevnosti i na njima su hodočasnicima omogućeni raznovrsni sadržaji. Najpoznatija i najposjećenija ruta je Via Sacra. Via Sacra najstarija je hodočasnička ruta u Austriji te se proteže od Beča do Mariazella u duljini od oko 120 km (Mostviertel Tourismus, 2014). Započinje u Beču te prolazi naseljima Hinterbrühl, Heiligenkreuz, Hafnerberg, Kaumberg, Hainfeld, Rohrbach, St.Veit, Lilienfeld, Türnitz, Annaberg, Joachimsberg, Josefsberg i Mitterbach te na kraju završava u Mariazellu. Za turiste (hodočasnike) uređena je od 1975. godine na inicijativu Austrijskog planinarskog društva (Mostviertel Tourismus, 2014). Cjelokupna hodočasnička ruta organizirana je u pet etapa koje je moguće proći unutar četiri do pet dana. Duž rute nalaze se posebnim znakom označeni restorani i prenoćišta u pansionima, hostelima i na obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima (sl. 2) čime se hodočasnicima želi približiti lokalna gastronomija toga kraja. Uzduž Via Sacre, ali i na ostalim rutama, hodočasnici prolaze kraj mnoštva vjerskih građevina poput crkvi, samostana ili kapela koje su otvorene za hodočasnike cijeli dan.

Za potrebe ovog istraživanja provedeno je terensko istraživanje te je analizirana postojeća literatura. U istraživanju pisanih izvora naglasak je bio na literaturi koja objašnjava prostorne fenomene u području Općine Mariazell, Štajerskim Alpama, kao i u brdsko-planinskim područjima Austrije općenito. Budući da je tema ovog rada vjerski turizam, osobito se istraživala važnost turizma za razvoj ruralnih područja i za njihovu demografsku i gospodarsku obnovu. Terenski dio rada sastojao se od dva dijela, istraživanja intervjuom i terenskog kartiranja. Te dvije metode istraživanja provedene su u sklopu kolegija Terenska nastava iz geografije za studente prve godine Diplomskog sveučilišnog studija Geografija, smjer: Prostorno planiranje i regionalni razvoj, koja je održana u Beču i Mariazellu pod vodstvom izv. prof. dr. sc. Aleksandra Lukića u svibnju 2019. godine. U metodi intervjua cilj je bio otkriti kako stanovništvo razmišlja o općenitim demografskim i gospodarskim obilježjima toga kraja, kako vidi perspektive budućeg razvoja i kako u stvarnosti koristi vlastite resurse za postizanje općenitog razvoja. Intervju je proveden 23. svibnja 2020. godine u naselju Mariazell. Uzorak je bio neprobabilistički, prigodni. Zbog organizacijskih mogućnosti i jezičnih sposobnosti ispitivača (studenata) uzorak je činilo osam sugovornika (dva muškarca i šest žena1) koji stanuju i obavljaju različite djelatnosti u naselju Mariazell, ali među njima se vidi značajno suglasje u odgovorima. Intervju je bio polustrukturiran, s pet postavljenih pitanja s 1 Ispitanici su bili konobarica u hotelu, recepcionar u hotelu, zaposlenica turističkog informativnog centra, prodavačica suvenira, prodavačica u trgovini odjeće, prodavač u trgovini sanitarija, radnica u ljekarni, radnica u trgovini medičarskih proizvoda.


I. Šišak, L. Herceg, K. Plancutić, M. Varga: UTJECAJ VJERSKOG TURIZMA NA RAZVOJ RURALNIH PODRUČJA – PRIMJER: MARIAZELL, AUSTRIJA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2020, 45-57

potpitanjima, koja su ispitivači prilagođavali ovisno o ispitanicima. Odgovori su se bilježili vođenjem bilješki te su kasnije transkribirani. Rezultati intervjua omogućili su detaljniji uvid u razvojne probleme i mogućnosti Mariazella, koje nisu specifično na razini naselja, odnosno Općine Mariazell, obrađene u znanstvenoj i stručnoj literaturi. Terenskim kartiranjem namjera je bila istražiti položaj i prostornu organizaciju smještajnih kapaciteta za turiste unutar naselja Mariazell. Kartiranje je provedeno 23. svibnja 2020. godine, ručnim bilježenjem smještajnih kapaciteta i njihove kategorizacije na radnoj karti, nakon čega je izrađena GIS karta lokacija smještajnih kapaciteta prikazana u članku.

IZAZOVI DRUŠTVENOGOSPODARSKOG RAZVOJA MARIAZELLA Kako bi se mogli uvidjeti učinci hodočasničkog turizma i ostalih oblika turizma na područje Mariazella, potrebno je upoznati razvojna obilježja, mogućnosti i ograničenja tog prostora. Mariazell je danas naselje koje je sjedište istoimene općine (Staatsgemeinde), koja je početkom 2019. godine imala 3722 stanovnika (Statistik Austria, 2019b). Broj stanovnika općine u konstantnom je padu. Taj je trend izražen još od 1950-ih godina (sl. 3). Općina Mariazell od sredine 20. stoljeća izgubila je 40 % stanovništva. Godina demografskog maksimuma za ovu općinu bila je 1910. godina, kada je zabilježen broj od 7168 stanovnika (Statistik Austria, 2019a). Ukoliko se taj broj usporedi s posljednjim službenim pokazateljem iz 2019. godine, može se reći da se stanovništvo Mariazella prepolovilo u posljednjih sto godina. Okrug Bruck-Mürzzuschlag unutar kojeg se nalazi Mariazell pad

49

broja stanovnika bilježi tek na popisu 1991. godine, dok pokrajina Štajerska bilježi stalan porast broja stanovnika od završetka Drugog svjetskog rata. Samo u posljednjih 17 godina, broj stanovnika Mariazella pao je za 1004 (s 4726 stanovnika 2002. na 3722 stanovnika 2019.; Statistik Austria, 2019b). Uz takva demografska kretanja stanovništvo sve više stari. Udio mladog stanovništva (od 0 do 14 godina starosti) u Općini Mariazell 2011. godine iznosio je samo 9,7 % (401 stanovnik), dok je udio starih (65 i više godina starosti) iznosio 26,3 % (1084 stanovnika) (Statistik Austria, 2019c). Indeks starosti iznosio je 2011. godine 270,3, što znači da je ovo područje s izrazito dubokom starošću (metodologija prema Nejašmić, 2005). Rast nesrazmjera broja i udjela mladog i starog stanovništva osobito je vidljiv ukoliko se usporede podatci za 2001. i 2011. godinu. Godine 2001. u Općini Mariazell udio mladog stanovništva iznosio 14,1 % (676 stanovnika), a udio starog stanovništva 21,3 % (1019 stanovnika) (Statistik Austria, 2019c). Ovi demografski pokazatelji karakteristika su istočnog alpskog prostora Austrije (sjeverni dijelovi Štajerske i Koruške i jugozapadni dio Donje Austrije), koji je uz pogranične zone prema Češkoj i Mađarskoj područje s najvećim padom broja stanovnika u Austriji (Dax i Fischer, 2018). Istočno alpsko područje Austrije specifično je u usporedbi s druge dvije depopulacijske regije u Austriji zbog toga što je izrazita depopulacija u njemu započela nešto kasnije, 1970-ih godina, a ne odmah nakon Drugog svjetskog rata (Dax i Fischer, 2018), iako je već i od prvih popisa stanovništva u Austro-Ugarskoj provedenih u drugoj polovici 19. stoljeća u tom prostoru prisutan nešto blaži trend smanjenja broja stanovnika (Čede i dr., 2018). To je područje, pa tako i Općina Mariazell, najveći broj stanovnika izgubilo negativnim migracijskim saldom, više nego negativnom prirodnom promjenom pri-


50

I. Šišak, L. Herceg, K. Plancutić, M. Varga: UTJECAJ VJERSKOG TURIZMA NA RAZVOJ RURALNIH PODRUČJA – PRIMJER: MARIAZELL, AUSTRIJA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2020, 45-57

Sl. 3. Indeks kretanja broja stanovnika u Općini (Gemeinde) Mariazell, Okrugu (Bezirk) Bruck-Mürzzuschlag i Štajerskoj od 1951. do 2011. godine Izvor: Statistik Austria (2019a) sutnom u tom području (Čede i dr., 2018). Prema demogeografskoj metodologiji (Nejašmić, 2005), ovaj bi se prostor mogao klasificirati kao prostor s općim tipom kretanja stanovništva E4, nazvanim izumiranje, koji obilježava pad broja stanovnika prirodnom promjenom na koji se nadovezuje još veći pad zbog negativnog migracijskog salda. Glavni razlog pada broja stanovnika na tom području je nedostatak radnih mjesta, osobito u sektoru uslužnih djelatnosti i kreativnih industrija, jer i relativno razvijena poljoprivreda, šumarstvo i djelatnosti vezane uz preradu prirodnih izvora ne mogu pružiti dovoljno radnih mjesta, koje stanovništvo pronalazi u velikim gradovima, najviše u Beču (Čede i dr., 2018). Pad broja stanovnika utjecao je i na gubitak centralnih funkcija u manjim naseljima gdje su zatvorene osnovne škole i poštanski uredi (Čede i dr., 2018).

U nedostatku znanstvene i stručne literature vezane uz specifična razvojna obilježja i probleme Mariazella u suvremenom razdoblju proveden je intervju sastavljen od sljedećih pet pitanja: 1. Koje su prednosti života u Mariazellu i regiji? 2. Koji su nedostaci života u Mariazellu i regiji? 3. Čime se bavite? Kakva je perspektiva toga zanimanja u budućnosti? 4. Jeste li bili osobno uključeni u neki projekt lokalnog razvoja? Znate li postoji li neki? 5. Kako zamišljate budućnost naselja / regije / Vas / Vaše djece? (gospodarstvo, turizam, poljoprivreda, drvna industrija) Glavne prednosti života u Mariazellu koje su naveli svi ispitanici su ljepota prirode i krajolika, koja potiče razvoj turizma tj. različite


I. Šišak, L. Herceg, K. Plancutić, M. Varga: UTJECAJ VJERSKOG TURIZMA NA RAZVOJ RURALNIH PODRUČJA – PRIMJER: MARIAZELL, AUSTRIJA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2020, 45-57

aktivnosti na otvorenom koje daju dodatan polet turizmu osim vjerskog turizma. Zanimljivo je da su ispitanici koji se izravno bave turizmom (djelatnici hotela i restorana, djelatnica u suvenirnici) kao važnu prednost naveli crkvu – svetište koje omogućava razvoj vjerskog turizma. S druge strane, nedostatak života u Mariazellu su klimatske prilike; hladno i vjetrovito vrijeme i dugo razdoblje pod snijegom, koje znatno otežavaju život lokalnog stanovništva. Iz odgovora ispitanika može se zaključiti da klima ima značajan psihološki utjecaj na stanovništvo. Klima ograničava razvoj primarnih gospodarskih djelatnosti, budući da su šume i pašnjaci dugo vremena pod snijegom. S druge strane, vrijeme za gradnju različitih oblika infrastrukture (komunalne, prometne, pa i turističke) relativno je kratko i ograničeno na manje od 6 mjeseci. Prisutni su i manji problemi u prometu zimi. Loša prometna povezanost sljedeći je veliki nedostatak. Stanovništvo je uglavnom ovisno o automobilu. Autobusne veze postoje, osobito sa središtem okruga, gradom Bruck an der Mur, ali ispitanici su iskazali nezadovoljstvo frekvencijom autobusnih linija. Do Mariazella postoji uskotračna pruga iz Sankt Pöltena (Donja Austrija) čiji je značaj više turistički (njome prometuju panoramski vlakovi), nego što koristi za dnevne migracije lokalnog stanovništva. Prometne veze vrlo su važne jer Mariazellu nedostaju centralne funkcije. Mariazell je općinsko središte s osnovnom školom, poštanskim uredom, ambulantom, ljekarnom, poslovnicama banke, nekoliko supermarketa itd., čime bi se to naselje, preuzimajući tipologiju hrvatskih naselja prema stupnju centraliteta (Lukić, 2012), moglo smatrati područnim centrom. Ispitanici su poprilično nezadovoljni nedostatkom škole za srednju razinu obrazovanja, kao i šireg spektra trgovačkih i zabavnih sadržaja (npr. kino).

51

Svi ispitanici, oni zaposleni u turizmu, i oni zaposleni izvan turizma vide perspektivu vlastitih zanimanja u budućnosti. Osobe u ugostiteljstvu i djelatnostima vezanim uz turizam vide perspektivu razvoja u širenju turističke ponude, njezinom diverzifikacijom i produljenjem sezone (osobito u zimskom razdoblju). Ipak, mora se napomenuti da je većina ispitanika i dalje najveće nade polagala u razvoj vjerskog turizma, po čemu je, usprkos razvijenim ostalim oblicima turizma, Mariazell već dugo vremena prepoznatljiv u srednjoeuropskim krugovima. Ispitanici zaposleni u neturističkim djelatnostima također vide perspektivu svojeg posla jer se uglavnom bave prodajom različitih roba i usluga u čemu su jedini na tom prostoru i moraju opstati. U odgovorima ispitanika koji nisu zaposleni u turizmu vidi se pesimizam o budućem demografskom razvoju. Zabrinuti su zbog pada broja mladog stanovništva i to smatraju velikom preprekom razvoju. Ispitanici zaposleni u turizmu dali su optimističnije odgovore o budućem razvoju vjerujući u turizam kao glavni pokretač razvoja, ali smatraju da taj razvoj neće biti spektakularan ni brz, nego polagan, u skladu s mogućnostima prostora. Također, ispitanici su iskazali zadovoljstvo radom lokalne vlasti. Prema odgovorima ispitanika, lokalna vlast najviše ulaže u razvoj infrastrukture (npr. gradnja žičare za skijalište Bürgeralpe koja je otvorena u prosincu 2019. godine; sl. 4) od koje više koristi imaju turisti spram lokalne zajednice. Na temelju odgovora dobivenih intervjuom može se zaključiti da je turizam djelatnost koja je temelj budućeg razvoja Mariazella. Mnoga brdsko-planinska područja u Srednjoj Europi svoju su demografsku, socijalnu i gospodarsku obnovu temeljila na razvoju turizma, osobito od 1970-ih godina kada je došlo do pada značaja poljoprivrednih djelatnosti u tim područjima (Bätzing i dr., 1996). Za brdsko-planinska


52

I. Šišak, L. Herceg, K. Plancutić, M. Varga: UTJECAJ VJERSKOG TURIZMA NA RAZVOJ RURALNIH PODRUČJA – PRIMJER: MARIAZELL, AUSTRIJA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2020, 45-57

Tab. 1. Turistička atrakcijska osnova u Općini Mariazell 2020. godine Osnovna vrsta atrakcije Geološke značajke prostora

Reljef

Klima

Planinska klima

Voda

Jezera

Biljni svijet

Prirodna vegetacija

Životinjski svijet

Domaće životinje

Zaštićena prirodna baština

Parkovi prirode

Kultura života i rada Manifestacije Sl. 4. Model kabine žičare za skijalište Bürgeralpe i bazilika u Mariazellu Izvor: fotografirala Monika Varga područja Austrije uglavnom vrijedi činjenica da područja bez razvijenog turizma i prometno teško dostupna područja imaju najizraženiji pad broja stanovnika (Gruber i dr., 2015). Različite lokalne zajednice pokušale su pronaći različite načine kako bi postigle razvoj temeljen na valorizaciji vlastite turističke atrakcijske osnove usklađen sa ostalim djelatnostima u prostoru.

TURIZAM U MARIAZELLU Iako je Mariazell u srednjoeuropskim krugovima poznat kao lokalitet vjerskog turizma, u njemu postoje i drugi oblici turističke atrakcijske osnove, navedeni u tablici 1. prema Kušenovoj (2001) klasifikaciji, koji su turistički valorizirani i nude se kao turistički proizvod posjetiteljima.

Podvrsta turističke atrakcije

Gastroenologija, gastronomija, ugostiteljska tradicija Kulturne manifestacije, vjerske manifestacije

Kulturne i vjerske ustanove

Svetište

Sportsko-rekreacijske građevine i tereni

Sportsko-rekreacijski parkovi, sportsko-rekreacijske staze

Turistički putovi i ceste

Pješačke i biciklističke staze

Atrakcije zbog atrakcija

Prometala

Izvor: Kušen (2001); Tourismus Verband Mariazeller Land (2020) Na temelju prikazane turističke atrakcije osnove na području Općine Mariazell mogu se izdvojiti selektivni oblici turizma. Prirodna obilježja prostora daju dobre mogućnosti planinskog, sportsko-rekreacijskog i pješačkog turizma. Aktivnosti unutar tih vrsta turizma razlikuju se ovisno o godišnjem dobu, tako da su pješačenje, biciklizam, ribolov i veslanje na jezeru Erlaufsee itd. aktivnosti za ljeto, a skijanje na skijalištu Bürgeralpe sportska je aktivnost u zimskom razdoblju. Kulturni turizam s vjerskim turizmom kao svojom podvrstom razvijen je u ljetnom razdoblju kad je sezona glavnih proštenja u mariazellskoj bazilici, a aktivnosti poput manifestacije Advent u Ma-


I. Šišak, L. Herceg, K. Plancutić, M. Varga: UTJECAJ VJERSKOG TURIZMA NA RAZVOJ RURALNIH PODRUČJA – PRIMJER: MARIAZELL, AUSTRIJA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2020, 45-57

Sl. 5. Smještajni kapaciteti u Mariazellu 2019. godine Izvor: terensko kartiranje, svibanj 2019.; OSM (2019)

53


54

I. Šišak, L. Herceg, K. Plancutić, M. Varga: UTJECAJ VJERSKOG TURIZMA NA RAZVOJ RURALNIH PODRUČJA – PRIMJER: MARIAZELL, AUSTRIJA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2020, 45-57

riazellu omogućavaju takav oblik turizma i u zimskom razdoblju. Razvijen je i turizam na seljačkim obiteljskim gospodarstvima, uglavnom tijekom ljetne sezone, koji ima i svoju edukativnu namjenu. Posebna vrsta turizma koja je vezana uz prethodno navedene vrste turizma je i gastroturizam, kojim se na tržište stavljaju autohtoni prehrambeni proizvodi, poput medičarskih proizvoda, domaćih likera i piva. Na teritoriju Općine Mariazell uređeno je i nekoliko pješačkih i biciklističkih staza, od kojih su neke tematske (hodočasničke rute – najstarija je Via Sacra), a neke vode kroz zaštićene prirodne lokalitete (Park prirode Ötscher). Osim staza, svojevrsna turistička atrakcija je i Mariazellerbahn (uskotračna željeznička pruga koja povezuje Mariazell i St. Pölten), kao i tramvaj od Mariazella do jezera Erlaufsee. Može se zaključiti da je turistička ponuda na teritoriju Općine Mariazell bogata i da to područje nije usmjereno isključivo na vjerski turizam. Za prihvat turista potrebni su smještajni kapaciteti. Drugi dio istraživanja na terenskoj nastavi činilo je kartiranje turističkih smještajnih kapaciteta u Mariazellu (sl. 5). Kartiranjem su bili obuhvaćeni hoteli, pansioni i apartmani unutar granica naselja Mariazell. Rezultati kartiranja pokazali su da u kategoriji smještajnih kapaciteta prevladavaju hoteli, kojih je čak 12 i koncentrirani su u blizini bazilike na tri glavne ulice (Wiener Straße prema sjeveru, Wiener Neustadter Straße prema jugu i Grazer Straße prema zapadu) koje se križaju na Glavnom trgu (Hauptplatz) kod bazilike. Hoteli su manji ruralni obiteljski hoteli, uobičajeni za alpska područja. Pansiona je ukupno šest, koji se također nalaze na tri spomenute ulice, ali su nešto udaljeniji od bazilike. Apartmanskih kuća ima ukupno devet i one su najudaljenije od bazilike i raštrkane po

različitim dijelovima naselja. U Mariazellu postoje smještajni kapaciteti različitih cjenovnih kategorija, pa se može zaključiti da je turistička ponuda prilagođena različitim kategorijama stanovništva. Za proučavanje učinaka turizma važno je proučiti i statističke pokazatelje o broju turista. Bazilika u Mariazellu tako je 2018. godine bila najposjećenija znamenitost Štajerske za koju se ne plaća ulaznica s procijenjenim brojem od 700.000 posjetitelja (Steirische Tourismus, 2019). Iz priloženog dijagrama (sl. 6) može se vidjeti da broj turističkih dolazaka i noćenja od 2009. do 2018. godine uglavnom raste, ali vidi se i značajna razlika u kretanju broja turista u ljetnim i zimskim mjesecima. U razdoblju od 2009. do 2018. veći broj turista dolazio je u ljetnom razdoblju nego u zimskom. Međutim, važno je primijetiti da se razlika između ta dva razdoblja poprilično smanjuje, budući da je 2009. u Mariazell 2,4 puta više turista dolazilo ljeti nego zimi, a 2018. tek 1,5 puta više. Sličan trend prisutan je u broju turističkih noćenja. Bogatija turistička ponuda u ljetnim mjesecima utemeljena na kombinaciji vjerskog i planinskog turizma utjecala je na to da je broj turista veći u ljetnim mjesecima. Rast broja posjetitelja zimi posljedica je razvoja skijališnog turizma i brendiranja Mariazella kao obiteljske skijališne destinacije u blizini najvećih austrijskih gradova, ali i uvođenja manifestacije Advent u Mariazellu u turističku ponudu. Drugi je pokazatelj omjer broja turističkih noćenja i dolazaka tj. prosječni boravak. Godine 2009. i u ljetnom i u zimskom razdoblju on je iznosio 2,7 dana, dok u godinama od 2016. nadalje počinje padati te je 2018. godine iznosio 2,3 dana u ljetnom i 2,0 dana u zimskom razdoblju. Ukoliko se Mariazell pri-


55

I. Šišak, L. Herceg, K. Plancutić, M. Varga: UTJECAJ VJERSKOG TURIZMA NA RAZVOJ RURALNIH PODRUČJA – PRIMJER: MARIAZELL, AUSTRIJA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2020, 45-57

Sl. 6. Broj turističkih dolazaka i noćenja u Općini Mariazell u ljetnom i zimskom razdoblju od 2009. do 2018. godine Izvor: Steirische Statistiken (2013; 2014; 2018; 2019) tom usporedi sa ostalim turističkim središtima u Štajerskoj, od kojih su izdvojeni Graz kao kulturno-povijesna turistička atrakcija, Schladming kao središte skijališnog turizma i Bad Radkersburg kao općina s termama (zdravstveni turizam), može se vidjeti određena razlika (tab. 2). Razlog takvih pokazatelja o prosječnom boravku jest činjenica da je turistička ponuda Općine Mariazell bogatija u ljetnim mjesecima i odnosi se na različite aktivnosti koje traju relativno kratko. Hodočašća su obično vezana uz vikende, pa nije za očekivati da će hodočasnici ostvarivati više od jednog ili najviše dva noćenja. Aktivnosti unutar planinskog turizma mogu privući posjetitelje da ostvare više noćenja i ljeti i zimi. Međutim, blizina velikih gradova poput Beča, Graza i St. Pöltena koji su važna emitivna turistička područja za Općinu

Mariazell utječe na to da Mariazell ima dosta jednodnevnih posjetitelja – rekreativaca. O tome govori broj da je baziliku u Mariazellu u 2018. godini posjetilo oko 700.000 posjetitelja, a ukupan broj turističkih dolazaka iznosio je 79.601 (Steirische Statistiken, 2019). Tab. 2. Prosječan boravak turista u odabranim štajerskim općinama 2018. godine Prosječan boravak u ljetnom razdoblju (dani)

Prosječan boravak u zimskom razdoblju (dani)

Mariazell

2,3

2,0

Graz

2,4

1,6

Bad Radkersburg

1,1

5,2

Schladming

2,6

3,1

Općina

Izvor: Steirische Statistiken (2018; 2019)


56

I. Šišak, L. Herceg, K. Plancutić, M. Varga: UTJECAJ VJERSKOG TURIZMA NA RAZVOJ RURALNIH PODRUČJA – PRIMJER: MARIAZELL, AUSTRIJA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2020, 45-57

ZAKLJUČAK Ruralna područja koja bilježe pad broja stanovnika pokušavaju različitim načinima potaknuti razvoj. U mnogim turistički atraktivnim ruralnim područjima turizam se promatra kao panacea – lijek za sve. Taj je slučaj čest i u alpskim prostorima Austrije (Gruber i dr., 2015). Mariazell je za razliku od područja sa sličnim razvojnim problemima, područje koje je imalo tradiciju turizma još iz srednjeg vijeka zbog svojeg marijanskog svetišta. Budući da mariazellsku baziliku godišnje posjeti gotovo devet puta više posjetitelja nego što cijela Općina Mariazell ima posjetitelja, može se smatrati da vjerski turizam, u smislu turizma potaknutog duhovnim potreba stanovništva, ali i kulturni turizam, u smislu posjeta bazilici zbog njene kulturne vrijednosti, još uvijek imaju veliku ulogu u razvoju turizma i ostalih pratećih djelatnosti u Mariazellu. Zato i ne začuđuje što domicilno stanovništvo smatra vjerski turizam važnim pokretačem razvoja tog područja. Značaj Mariazella kao svetišta prepoznat je i u drugim državama Srednje Europe te je na temelju toga Mariazell i u prijašnjim razdobljima imao određen oblik međunarodnog turizma. Drugi oblici turizma, posebice zimski, omogućavaju da u Mariazellu turistička sezona traje cijelu godinu i da se pruže mnogobrojne rekreativne aktivnosti prilagođene svim kategorijama stanovništva. To je u skladu sa suvremenim trendovima u kretanju broja vjernika koji opada, pa bi time pao i značaj Mariazella kao središta vjerskog turizma. Tako je omogućeno restrukturiranje turističke ponude Mariazella i povećana njena prilagodljivost na suvremena kretanja u društvu. Međutim, područje Mariazella i okolice ne bi smjelo temeljiti razvoj isključivo na monokulturi turizma, bez obzira što je to djelatnost kojom dolazi najveći prihod u to područje. Turizam je vrlo varijabilna djelatnost i male promjene u turističkom tržištu mogu dovesti do nesagledivih posljedica, što je posebno očito u doba globalne pandemije bolesti izazvane virusom COVID-19. Mariazell, kao i područje s tradicijom poljoprivrede i drvne industrije, mora svoj razvoj temeljiti i na restrukturiranju i prilagodbi tih djelatnosti na suvremene uvjete, povezivati ih s turizmom i ostalim uslužnim djelatnostima na način da se otvore nova radna mjesta, s relativno dobrim primanjima koja bi tamo zadržala stanovništvo, a istovremeno da se poveća broj centralnih funkcija u tom području.

LITERATURA Abad-Galzacorta, M., Guereno-Omil, B., Makua, A., Luis, J., Santoma, R., 2016: Pilgrimage As Tourism Experience: The Case of the Ignatian Way, International Journal of Religious Tourism and Pilgrimage 4 (4), 48-66. Bätzing, W., Perlik, M., Dekleva, M., 1996: Urbanization and Depopulation in the Alps, Mountain Research and Development 16 (4), 335-350. Cerović, Z., Zanketić, P., 2014: Menadžment hodočašća i vjerskih događanja, Rijeka, Sveučilište u Rijeci. Čede, P., Deissl, G., Löffler, R., Steincke, E., 2018: The Eastern Austrian Alps – Their Exceptional Demographic Status in the Alpine Region, European Countryside 10 (4), 634-651. Dax, T., Fischer, M., 2018: An alternative policy approach to rural development in regions facing population decline, European Planning Studies 26 (2), 297-315. Devereux, C., Carnegie, E., 2006: Pilgrimage: Journeying Beyond Self, Tourism Recreation Research, 31 (1), 47-56. Duvnjak, N., Relja, R., Žeravica, M., 2011: Religijski turizam kao poseban socio-kulturni fenomen – na primjeru istraživanja među studentima Sveučilišta u Splitu, Nova prisutnost 9 (2), 425-446. Frank, A., 2009: The pleasant and the useful: pilgrimage and tourism in Habsburg Mariazell, Austrian History Yearbook, 40, 157-182.


57

Gruber, E., Hummer, A., Fassman, H., 2015: Managing rural decay. Strategies and responsibilities for declining regions in Austria, 29th Annual AESOP 2015 Congress, Prag, 1156-1164. Gurtler, W., 2008: Hodočašća Hrvata iz Gradišća u Mariazell, Etnološka istraživanja. Hitrec, T., 2006: Vjerski turizam, u: Čorak, S. i Mikučić, V. (ur.): Hrvatski turizam, plavo, bijelo, zeleno, Institut za turizam, Zagreb, 287-301. Kušen, E., 2001: Turizam i prostor: klasifikacija turističkih atrakcija, Prostor 9 (1), 1-14. Lukić, A., 2012: Mozaik izvan grada – Tipologija ruralnih i urbaniziranih naselja Hrvatske, Meridijani, Samobor. Mostviertel Tourismus, 2014: Via Sacra and the Vienna Pilgrimage Trail: On ancient pilgrimage trails from Vienna to Mariazell (english version), Wieselburg. Nejašmić, I., 2005: Demogeografija: stanovništvo u prostornim odnosima i procesima, Školska knjiga, Zagreb. Puşcaşu, V., 2015: Religious tourism or pilgrimage?, European Journal of Science and Theology 11 (3), 131-142.

IZVORI Diva GIS, 2019: Download data by country, https://www.diva-gis.org/gdata (10.07.2019.). Mariazell.at, 2018: Pilgerwege nach Mariazell, https://www.mariazell.at/wallfahrt/pilgerwege/ (10.07.2019.). Oficina del Peregrino, 2004: Informe estadístico Año 2004, https://oficinadelperegrino.com/estadisticas/ (10.07.2019.). Oficina del Peregrino, 2014: Informe estadístico Año 2014, https://oficinadelperegrino.com/estadisticas/ (10.07.2019.). Oficina del Peregrino, 2018: Informe estadístico Año 2018, https://oficinadelperegrino.com/estadisticas/ (10.07.2019.). OpenStreetMap.org, 2019: OpenStreetMap, https://www.openstreetmap.org (01.08.2019.). Statistik Austria, 2019a: Bevölkerungsentwicklung 1869 – 2019, Gemeinde: Mariazell (62142), https://www.statistik.at/ blickgem/G0201/g62142.pdf (11.07.2019.). Statistik Austria, 2019b: Einwohnerzahl und Komponenten der Bevölkerungsentwicklung, Gemeinde: Mariazell (62142), https://www.statistik.at/blickgem/pr1/g62142.pdf (11.07.2019.). Statistik Austria, 2019c: Wohnbevölkerung nach Alter und Geschlecht, Gemeinde: Mariazell (62142), https://www.statistik.at/ blickgem/G0202/g62142.pdf (11.07.2019.). Steirische Statistiken, 2013: Steiermark Sommertourismus 2012/13, Heft 8/2013, Referat Statistik und Geoinformation, Das Land Steiermark, Graz, http://www.landesentwicklung.steiermark.at/cms/dokumente/12658765_141979497/0c9541 7b/Publikation%208-2013-Internet.pdf (26.07.2019.). Steirische Statistiken, 2019: Steiermark Sommertourismus 2013, Heft 2/2019, Referat Statistik und Geoinformation, Das Land Steiermark, Graz, http://www.landesentwicklung.steiermark.at/cms/dokumente/12658765_141979497/8975f0 ac/Publikation%202-2014-Internet.pdf (26.07.2019.). Steirische Statistiken, 2018: Steiermark Sommertourismus 2017/18, Heft 8/2018, Referat Statistik und Geoinformation, Das Land Steiermark, Graz, http://www.landesentwicklung.steiermark.at/cms/dokumente/12658765_141979497/ d3903dc7/Heft%208-2018%20Steiermark%20Wintertourismus%202017-18.pdf (26.07.2019.). Steirische Statistiken, 2019: Steiermark Sommertourismus 2018, Heft 1/2019, Referat Statistik und Geoinformation, Das Land Steiermark, Graz, http://www.landesentwicklung.steiermark.at/cms/dokumente/12658765_141979497/cabd169d/Heft%201-2019%20Sommertourismus%202018-Internet.pdf (26.07.2019.). Steierische Tourismus GmbH, 2019: Ausflugsziele der Steiermark, https://www.steiermark.com/de/b2b/steirischer-tourismus/marktforschung (26.07.2019.). Tourismusverband Mariazeller Land, 2020: Willkomen in Mariazell, https://mariazell-info.at/ (19.08.2020.).

Primljeno: 12.6.2020.

Prihvaćeno:24.11.2020.

Ivan Šišak, univ. bacc. geogr., Cesta Ivana Mažuranića 171, 10362 Kašina, isisak0308@gmail.com Lucija Herceg, mag. geogr., Ulica Ivana Gorana Kovačića 3, 42209 Sračinec, lucija.dreven@gmail.com Katarina Plancutić, univ. bacc. geogr., Vojnovec Loborski 112c, 49253 Lobor, katarina.plan@gmail.com Morena Varga, univ. bacc. geogr., Ulica 3. travnja 28, 40328 Donja Dubrava, mvarga42@gmail.com



59

Integrirani pristup u učenju i poučavanju Matematike, Geografije i Povijesti u temi promet Europe stručni članak

Silvija Martišek, Višnja Matotek, Tanja Debelec

U II. osnovnoj školi Čakovec godinama se tradicionalno održava projekt Večer matematike kojim se promovira Matematiku i pokazuje koliko taj predmet može biti zanimljiv i vrlo koristan u svakodnevnom životu. U članku je opisan primjer integracije sadržaja Matematike, Geografije i Povijesti na jednom od susreta. Ključne riječi: učenje i poučavanje, integrirani pristup, prometna geografija

Planiranje poučavanja i izbor teme Školske godine 2019./2020. učiteljice triju predmeta u I. Osnovnoj školi Čakovec odlučile su učenicima pokazati da je Matematika vrlo povezana s drugim predmetima i nastavnim sadržajima koje uče u školi, npr. s predmetima Geografija i Povijest. Na takvo međupredmetno povezivanje navela ih je činjenica da često na nastavnim satima Geografije učenici trebaju rješavati matematičke zadatke pa onda u čudu komentiraju “pa nismo na matematici”. Često se učenici pitaju i kakva je povezanost Povijesti s Matematikom. Jedan od mogućih odgovora

opisan je u ovome članku. Cilj opisanoga povezivanja Matematike, Povijesti i Geografije bio je ukazati na tu povezanost kroz rješavanje različitih zadataka i primjenu različitih strategija učenja. Kada je odlučeno da će se na Večeri matematike međusobno povezati tri navedena predmeta, krenule su pripreme. Dogovoreno je da će u projektu sudjelovati učenici sedmih razreda i sljedeći korak bio je traženje zajedničke teme. Nije ju bilo teško pronaći i nakon nekoliko prijedloga izabrana je tema Prometni sustav


60

S. Martišek, V. Matotek, T. Debelec: INTEGRIRANI PRISTUP U UČENJU I POUČAVANJU MATEMATIKE, GEOGRAFIJE I POVIJESTI U TEMI PROMET EUROPE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2020, 59-75

Europe – nekad i danas. Nakon toga utvrđeni su ishodi učenja te je projekt uvršten u godišnji plan i program rada škole.

Pripremanje i uloga nastavnika Osim utvrđivanja ishoda učenja, prikupljani su podatci i sadržaji koje će učenici obraditi i proučiti, izabrane su metode rada koje će učenici koristiti i dogovoreni su načini vrednovanja naučenog. Jedan od ciljeva bi je izabrati sadržaje učenja i kreirati okružje za učenje u kojemu će učenici biti što aktivniji, istraživati, povezivati, međusobno komunicirati i surađivati, uspoređivati svoje odgovore te na kraju oblikovati zaključke i prezentirati svoj rad. Na početku rada učiteljice su dale jasne upute o načinima rada, sadržaju aktivnosti i ciljevima pojedinih aktivnosti. Tijeku rada po potrebi su pomagale i usmjeravale učenike. Odlučeno je da će u projektu sudjelovati 30-tak učenika podijeljenih u pet skupina pa su u tom smjeru i pripremani zadatci za svaku skupinu. Budući da je tema projekta promet, svaka je skupina imala zadatak obraditi jedan od oblika prometa (cestovni, željeznički, pomorski, riječni i zračni) s povijesnog, geografskog i matematičkog aspekta. Kako bi se što uspješnije odredio broj zadataka za učenike, svaka je učiteljica pomno i detaljno pripremila i razradila svoj dio počevši s povijesnim i geografskim zadacima, dok su se matematički zadaci nadovezali na geografske. Kako bi zadatke izvršili i riješili što bolje i uspješnije, odlučeno je da će učenici koristiti tablete i mobitele tijekom obrade sadržaja. Planirano je da će nakon prikupljanja i obrade podataka učenici popunjavati radni listić, donositi zaključke i izraditi poster na koji će prenijeti svoja razmišljanja i stavove kao i osnovne sadržaje koje su obradili

tijekom večeri. Za izradu postera mogli su koristiti fotografije, crtati dijagrame, skice, upisivati tekst.

Aktivnosti učenika Na dan održavanja Večeri matematike učenici su prije ulaska u razred izvlačili kartice s fotografijama prijevoznih sredstava. Na klupama su se nalazile iste takve fotografije. U uvodnom dijelu učenicima je prikazan film Vlak Samoborček”, https://www.youtube.com/ watch?v=SU38rDJXN6g, a nakon filma pokrenuta je kratka rasprava o tome kako je izgledao promet nekad, a kako danas, što se poboljšalo, a što pogoršalo. Svaka skupina dobila je zadatak povezan s fotografijom koju su izvukli. Učenici su rješavali zadatke s radnih listića vrlo zainteresirano i aktivno, puno raspravljali, dogovarali se, istraživali. Nakon što su pronašli sve potrebne informacije i izračunali traženo u zadatcima, učenici su izradili postere i prezentirali svoj rad. Prije same prezentacije dobili su još jedan mali zadatak, a to je izraditi model vlaka, broda, aviona, automobila od papira prema modelu koji je prikazan u filmu https:// www.youtube.com/watch?v=tOZmIBJOL4I (ovo je samo jedan od primjera).

Vrednovanje Na kraju su rješavali kratki kviz u kojem su odgovarali na pitanja o prometnom sustavu Europe. Kviz je pripremljen i realiziran u aplikaciji Kahoot. No, ovime projekt nije završio. Nastavit će se posjetom zračnoj luci Franjo Tuđman te malom međimurskom aerodromu u Pribislavcu.

Prilozi: Radni listići za rad skupina


S. Martišek, V. Matotek, T. Debelec: INTEGRIRANI PRISTUP U UČENJU I POUČAVANJU MATEMATIKE, GEOGRAFIJE I POVIJESTI U TEMI PROMET EUROPE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2020, 59-75

61

Radni listić za skupinu ŽELJEZNIČKI PROMET 1. Razvoj željezničkog prometa vežemo uz prvu ________________. ‘’Ocem željeznice’’ smatra se Englez ________________ koji je 1814. godine napravio prvu parnu lokomotivu. Ta je lokomotiva mogla vući osam vagona s putnicima pri prosječnoj brzini od 13 km/h. Prva javna željeznička pruga na svijetu sagrađena je ______. godine između engleskih gradova Stocktona i Darlingtona u duljini od 40 km. God. 1830. bila je puštena u promet javna željeznička prugom između Liverpoola i ____________, a na natječaju za najbolju lokomotivu koja će voziti tom prugom pobijedila je Stephensonova lokomotiva __________ postigavši brzinu od 47,4 km/h. Ta prva željeznička pruga normalne širine kolosijeka i prva koja je prometovala po voznom redu označila je početak razdoblja užurbane gradnje željezničkih pruga diljem svijeta. poveznica: http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=67678 2. Povijest željeznice u Hrvatskoj počela je ______. godine kada je u promet puštena pruga koja od Nagykanizse (Velike Kaniže) u Mađarskoj preko __________ i Čakovca vodi do Pragerskoga u Sloveniji te koja svojom dionicom između kolodvora Kotoriba i stajališta Macinec na današnjoj slovensko-hrvatskoj granici prolazi kroz Međimurje. Izgradnjom te pružne dionice duljine 42,4 kilometra Hrvatska je ostvarila izravnu vezu s tek sagrađenom magistralnom prugom Beč – Trst. Budući da je Međimurje u to vrijeme bilo izdvojeno od Banske Hrvatske i priključeno direktno ___________, druga po redu pruga na području Hrvatske poznatija je jer je prolazila kroz Zagreb, na liniji Sisak – Zidani most, no otvorena je tek dvije godine kasnije (_____. godine). poveznica: https://povijest.hr/nadanasnjidan/prva-zeljeznicka-pruga-na-hrvatskom-prostoru-1860/ 3. Na stranicama https://hr.wikipedia.org/wiki/Dodatak:Najdulji_tuneli_na_svijetu pronađi tri najdulja tunela u Europi, ispiši njihovu duljinu u metrima i kilometrima (pretvori u km), odredi godinu otvaranja i državu. Na slijepoj karti Europe topografskim znakom za tunel (pronađi u atlasu) označi gdje se nalaze. Objasni njihovu gospodarsku važnost.


62

S. Martišek, V. Matotek, T. Debelec: INTEGRIRANI PRISTUP U UČENJU I POUČAVANJU MATEMATIKE, GEOGRAFIJE I POVIJESTI U TEMI PROMET EUROPE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2020, 59-75

4. Na stranici https://hr.wikipedia.org/wiki/TGV potraži što je TGV i pronađi koja dva srodna vlaka prometuju kroz drugi po duljini željeznički tunel u Europi. Gradove koje spajaju ti vlakovi označi na karti kružićima i upiši njihova imena. 5. a) Zamisli da putuješ parnom lokomotivom od Čakovca do Zagreba željezničkom prugom duljine 130 km. Koliko bi vremena putovao? ___________________ Koliko bi brže stigao da putuješ lokomotivom „Raketa“? ____________________ b) Prikaži stupčastim dijagramom duljine tri najdulja tunela u Europi. c) Odredi koliko vremena je potrebno vlaku TGV da prođe najduljim tunelom Europe?


S. Martišek, V. Matotek, T. Debelec: INTEGRIRANI PRISTUP U UČENJU I POUČAVANJU MATEMATIKE, GEOGRAFIJE I POVIJESTI U TEMI PROMET EUROPE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2020, 59-75

63


64

S. Martišek, V. Matotek, T. Debelec: INTEGRIRANI PRISTUP U UČENJU I POUČAVANJU MATEMATIKE, GEOGRAFIJE I POVIJESTI U TEMI PROMET EUROPE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2020, 59-75

Radni listić za skupinu CESTOVNI PROMET 1. Najstariji oblici putova u svojim početcima nisu imali obilježja ceste, već su to bile utabane staze koje je čovjek slijedio prigodom dnevnih kretanja ili većih migracija. Razvojem naselja, trgovine i prometa, kao i nastankom organiziranih država, napredovala je i izgradnja ___________. Širenjem rimske države u starom vijeku javila se potreba za prometnim povezivanjem, stoga su Rimljani na području Carstva izgradili gustu mrežu cesta, a brigu o njihovom održavanju vodila je rimska __________. Rimljani su izgradili cestovnu mrežu dugu oko 150 000 km. Promet cestama od rimskoga doba odvijao se pješice, na __________ ili zaprežnim kolima, malo se mijenjao pa je i gradnja cesta doživjela razmjerno malene izmjene sve do početka 20. stoljeća. U 18. i 19. stoljeću na hrvatskom području grade se tri moderne makadamske ceste koje su povezivale Karlovac, važan trgovački grad, s lukama na obali Rijekom i Senjom. Ceste su dobile imena Karolina, ________ i _________. U prvoj polovici 18. stoljeća izgrađena je _________ i prva je cestovna poveznica u Hrvatskoj između panonskoga i jadranskoga područja (od Karlovca do Bakra i Rijeke), duga 105,6 km. Jozefina je povezivala Karlovac sa __________ u duljini od 115 km. Lujzijana, većini poznata i kao riječka magistrala, spaja Karlovac s __________. Duga je 136 km i u tadašnje je doba bila jedna od najmodernijih cesta. Tek pojavom automobila krajem 19. i početkom 20. stoljeća, počinje izgradnja cesta od betona, asfalta i sličnih materijala. Povijest automobilske industrije započela je 1885. godinom s Carlom ___________, njemačkim inženjerom koji je konstruirao prvi automobil. Prva autocesta u Europi izgrađena je kraj grada _________ 1921. godine u duljini od 10 km, a u Hrvatskoj 1972. godine na relaciji Zagreb-________ u duljini od 38 km. poveznice: http://tehnika.lzmk.hr/cestovni-promet/ http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=11335 https://www.prometna-zona.com/cestovni-promet/ https://www.ramblermoto.com/hr/tura/lujzijana-karolina-jozefina-i-rudolfina-gk-chicks/


S. Martišek, V. Matotek, T. Debelec: INTEGRIRANI PRISTUP U UČENJU I POUČAVANJU MATEMATIKE, GEOGRAFIJE I POVIJESTI U TEMI PROMET EUROPE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2020, 59-75

65

2. Na stranici https://hr.wikipedia.org/wiki/Cestovni_promet_u_Hrvatskoj pronađi podatke o duljini autocesta, državnih cesta, županijskih i lokalnih cesta u Hrvatskoj i izračunaj ukupnu duljinu. Mrežu autocesta ucrtaj u slijepu kartu Hrvatske. Pronađi koja autocesta prolazi kroz Međimurje te one koje prate prve ceste građene kroz Hrvatsku. Usporedi gustoću autocesta Hrvatske i Njemačke. Što zaključuješ? poveznica: https://hr.wikipedia.org/wiki/Njema%C4%8Dka#Promet

3. a) Koliko vremena je potrebno automobilu prosječne brzine 70 km/h da prijeđe cestu Jozefinu? b) Ako automobil potroši 8 litara benzina na 100 km i cijena jedne litre benzina je 9,88 kn, izračunaj kolika će biti cijena potrošenog benzina na putovanju cestom Karolinom. c) Prikaži stupčastim dijagramom duljine triju najdužih autocesta u Hrvatskoj. d) Za koliko posto je gustoća autocesta u Njemačkoj veća od gustoće autocesta u Hrvatskoj?


66

S. Martišek, V. Matotek, T. Debelec: INTEGRIRANI PRISTUP U UČENJU I POUČAVANJU MATEMATIKE, GEOGRAFIJE I POVIJESTI U TEMI PROMET EUROPE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2020, 59-75


S. Martišek, V. Matotek, T. Debelec: INTEGRIRANI PRISTUP U UČENJU I POUČAVANJU MATEMATIKE, GEOGRAFIJE I POVIJESTI U TEMI PROMET EUROPE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2020, 59-75

67

Radni listić za skupinu ZRAČNI PROMET 1. Povijest zračnog prometa počinje _______. godine kad su braća Orville i Wilbur Wright poletjela prvim zrakoplovom s benzinskim motorom. Let je trajao manje od minute, ali se otad zrakoplovstvo veoma brzo razvijalo. Prvi svjetski zračni prijevoznik bilo je njemačko dioničko društvo za promet zračnim brodovima _______ (Deutsche Luftschiffahrts-Aktiengesellschaft), koje je od 1910. prijevoz obavljalo cepelinima. Kada je 1937. godine u požaru s mnogobrojnim ljudskim žrtvama izgorio zračni brod ________, ta je vrsta prometa zamrla. Slavoljub Penkala je _______. godine u Zagrebu počeo konstruirati zrakoplov, kojim je upravljanje trebalo biti toliko jednostavno da bilo tko na njemu može letjeti bez posebne pripreme i obuke. Zrakoplov je bio posve dovršen ______. godine. Izgradio je spremište za zrakoplove (hangar) na vojnom vježbalištu između Selske ceste i potoka Črnomerec u Zagrebu, pa je tako organizirao prvo uzletište u Hrvatskoj. Ondje je ____________ poletio zrakoplovom te postao prvim hrvatskim __________. Penkalin je zrakoplov ostao zapamćen kao prvi zrakoplov koji je sagrađen i letio u _____________. poveznice: http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=67447 https://hr.wikipedia.org/wiki/Eduard_Slavoljub_Penkala 2. Na stranicama https://travel-advisor.eu/aerodrom-s-najvecim-prometom-u-europi/ i https://punkufer.dnevnik.hr/clanak/10-najboljih-europskih-aerodroma---438499.html pronađi tri najveće zračne luke u Europi (2018/2016) prema broju putnika i broju letova tokom godine. Na slijepoj karti Europe označi topografskim znakom za zračnu luku (pronađi u atlasu) gdje se nalaze te zračne luke. Na stranici https://en.wikipedia.org/wiki/Amsterdam_Airport_Schiphol pronađi zanimljivost kako je nastalo ime zračne luke Schiphol, a samostalno potražite koji je najčešći let iz zračne luke Heathrow.


68

S. Martišek, V. Matotek, T. Debelec: INTEGRIRANI PRISTUP U UČENJU I POUČAVANJU MATEMATIKE, GEOGRAFIJE I POVIJESTI U TEMI PROMET EUROPE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2020, 59-75

3. a) Zamisli da putuješ zrakoplovom Boeing 777 između dvije najveće zračne luke. Koliko vremena ćeš putovati ako je brzina aviona 905 km/h? Cijena zrakoplovne karte po osobi je 1061 kn, a ukoliko plaćaš gotovinom agencija ti daje popust od 5 %. Koliki će biti troškovi putovanja tvoje obitelji? b) Prikaži stupčastim dijagramom tri najveće zračne luke u Europi prema broju putnika. c) Koliko putnika je letjelo 2010. godine s aerodroma Amsterdam u Europu, a koliko u Aziju i u Sjevernu Ameriku?


S. Martišek, V. Matotek, T. Debelec: INTEGRIRANI PRISTUP U UČENJU I POUČAVANJU MATEMATIKE, GEOGRAFIJE I POVIJESTI U TEMI PROMET EUROPE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2020, 59-75

69


70

S. Martišek, V. Matotek, T. Debelec: INTEGRIRANI PRISTUP U UČENJU I POUČAVANJU MATEMATIKE, GEOGRAFIJE I POVIJESTI U TEMI PROMET EUROPE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2020, 59-75

Radni listić za skupinu RIJEČNI PROMET 1. Riječni promet jedna je od najstarijih vrsta prometa iz razloga što su rijeke bile prve povoljne komunikacije koje je čovjek koristio za kretanje i prometovanje. Sve veće europske rijeke koristile su se kao plovni putovi prije izgradnje drugih vrsta komunikacije. Važnije plovne rijeke u Europi su __________, Rajna, __________, __________, Laba, Weser, Don, Moskva i Neva. Osim rijeka vrlo značajnu ulogu u razvoju prometa na unutrašnjim vodama imaju kanali. U Europi se počinju kopati kanali u 19. stoljeću. Najznačajniji kanal je bio prokopan 1845. godine, a povezao je Rajnu preko Majne s __________. Bio je dugačak 170 km, a savladavao je visinsku razliku od 175 m sa 18 ustava. Prvim prodorima Rimljana u naše krajeve povećala se važnost rijeka, posebice kao prometnica. Među rimskim se gradovima razvio živ riječni promet, ali je uglavnom bio prilagođen vojnim potrebama. Prebacivanje _________, opskrba vojske materijalom i hranom, prikupljanje stoke i žita u državnim magazinima, prevoženje robova, kože, vune i žita zahtijevali su golemu flotu. Mnogobrojni __________ veslali su niz vodu, dok su se s pomoću stočne snage brodovi vukli uzvodno. Osim Dravom i Dunavom, parobrodski se promet odvijao i Savom. Prvi hrvatski parobrod _________ kupljen je u Beču 1844. godine. Dva puta na mjesec parobrod je prevozio putnike i teret Savom na relaciji Sisak–__________–Sisak, a potonuo je _____. godine, naletjevši na podvodni panj u blizini Bošnjaka, gdje njegovi ostatci i danas leže na riječnome dnu. poveznice: https://www.prometna-zona.com/vodni-promet/ http://tehnika.lzmk.hr/promet-unutarnjim-vodama/ 2. Na stranicama https://www.prometna-zona.com/kanali-kiel-mitteland-i-rajna-majnadunav/ i https://hr.wikipedia.org/wiki/Kanal_Rajna-Majna-Dunav http://repozitorij.fsb. hr/422/1/17_11_2008_Mladen.pdf pronađi informacije i riješi sljedeće zadatke: a) Godina u kojoj je dovršen kanal Rajna-Majna-Dunav je ______ i njegova je ukupna duljina _______ km. b) Plovni put Rajna-Majna-Dunav izravno povezuje dva mora čija su imena _______________________ i _________________________, a imena luka na ušćima Dunava i Rajne su __________________ i ___________________ .


S. Martišek, V. Matotek, T. Debelec: INTEGRIRANI PRISTUP U UČENJU I POUČAVANJU MATEMATIKE, GEOGRAFIJE I POVIJESTI U TEMI PROMET EUROPE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2020, 59-75

71

c) Koliko iznosi ukupna duljina plovnog puta Rajna-Majna-Dunav? d) Koja je duljina toka rijeke Dunav kroz Hrvatsku? e) Na slijepoj karti oboji 10 država kroz koje prolazi plovni put, označi kružićima krajnje luke i upiši njihova imena, označi kružićem luku na Dunavu u Hrvatskoj i upiši njeno ime te kvadratićima označi četiri glavna grada europskih država smještena na Dunavu i uz kvadratiće upiši njihova imena. f) Na stranici https://en.wikipedia.org/wiki/Europoort pronađi obrazloženje što je Europort i gdje se nalazi. g) Objasni gospodarsku važnost kanala Majna-Dunav.

3. a) Zamisli da putuješ riječnim brodom kanalom Majna – Dunav. Koliko vremena ćeš putovati ako je brzina broda 25 čvora (1 čvor = 1,852 km/h)? b) Prikaži stupčastim dijagramom duljine rijeka Rajne, Majne i Dunava. c) Koliko posto su rijeke Rajna i Majna kraće od Dunava? d) Na karti očitaj koordinate četiri glavna grada europskih država smještena na Dunavu.


72

S. Martišek, V. Matotek, T. Debelec: INTEGRIRANI PRISTUP U UČENJU I POUČAVANJU MATEMATIKE, GEOGRAFIJE I POVIJESTI U TEMI PROMET EUROPE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2020, 59-75


S. Martišek, V. Matotek, T. Debelec: INTEGRIRANI PRISTUP U UČENJU I POUČAVANJU MATEMATIKE, GEOGRAFIJE I POVIJESTI U TEMI PROMET EUROPE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2020, 59-75

73

Radni listić za skupinu POMORSKI PROMET 1. U najranijem razdoblju ljudskog razvoja pojavila se potreba za plovidbom. Prvo plovilo koje je čovjek potiskivao motkom bilo je __________. Motku je uskoro zamijenilo veslo. Prošlo je mnogo vremena prije nego što se razvilo plovilo na jedra. Prvi vješti pomorci na Sredozemlju bili su ________________. Od njih su vještinu pomorstva preuzeli Grci, a od njih ____________. U srednjem vijeku kao dobri pomorci ističu se ____________ (Vikinzi), a kao glavne pomorske trgovačke luke ističu se gradovi ____________ (Mletačka Republika) i Genova. Pomorstvo se ubrzano razvijalo nakon otkrića Novoga svijeta i razvoja kartografije. Glavni promet preseljen je na putove između Europe i Novoga svijeta te oko Rta dobre nade. U 19. stoljeću jedrenjake su potisnuli _____________, a od početka 20. stoljeća za pogon se koriste dizelski motori. U hrvatskoj povijesti i gospodarstvu pomorstvo je oduvijek zauzimalo istaknuto mjesto. Hrvatsko pomorstvo utemeljeno je na bogatoj tradiciji dubrovačkoga pomorstva. Dubrovnik je u ___ stoljeću bio treća pomorska sila na svijetu i ima između 170 i 200 velikih brodova. Smješten na idealnom __________ položaju, Dubrovnik se uspješno uključio u posredničku trgovinu između __________ te jadranskih i mediteranskih tržišta, a pomorsko-trgovačku aktivnost utvrdio nizom povoljnih ugovora. Dubrovački trgovački brodovi trgovali su po čitavom zapadnom i ___________ Mediteranu, crnomorskim lukama i sjevernoj Africi. Trgovačko poslovanje proširilo se i na sjever do nizozemskih, _____________ (Hamburg) i engleskih luka (London, Portsmouth). Dubrovačka pomorska trgovina doživljava krizu u 17. stoljeću zbog preseljenja središta pomorske trgovine sa Sredozemlja na ______________ i pogotovo nakon __________ koji je pogodio Dubrovnik 1667. godine. U 18. stoljeću dubrovačko pomorstvo ponovno oživljava, ali 1808. godine ___________ ukida Dubrovačku Republiku, nakon čega je to područje pripojeno ___________. No Dubrovčani nastavljaju s ulaganjima u pomorstvo te su oni prvi uspješno organizirali parobrodarstvo, 1880. godine nabavili putničko-teretni parobrod velike obalne plovidbe ___________ te osnovali nekoliko uspješnih dioničarskih parobrodarskih društava. poveznice: http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=49370 http://apoliticni.hr/povijest-dubrovackog-pomorstva-od-galijuna-modernih-brodova/


74

S. Martišek, V. Matotek, T. Debelec: INTEGRIRANI PRISTUP U UČENJU I POUČAVANJU MATEMATIKE, GEOGRAFIJE I POVIJESTI U TEMI PROMET EUROPE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2020, 59-75

2. Na stranici https://www.bravo.hr otvori Krstarenja, a zatim Krstarenja Mediteranom. Nakon toga najprije otvori krstarenja Istočnim Mediteranom i pronađi ponudu Costa Deliziosa, 8 dana, iz Venecije, cijena 8850 kn. Na slijepoj karti ucrtaj rutu krstarenja i upiši sve luke u koje je je brod uplovio. Nakon toga otvori krstarenje Zapadnim Mediteranom i pronađi ponudu Costa Fascinosa, 11 dana, iz Savone. Na slijepoj karti ucrtaj rutu krstarenja i upiši sve luke u koje je je brod uplovio. Zaokruži luku koja je ujedno i najveća luka na Mediteranu i druga po veličini pomorska luka Europe. Odgovor ćeš naći na poveznici http://proleksis.lzmk.hr/36512/.

3. a) Zamisli da s obitelji krstariš Mediteranom. Koliku će cijenu platiti tvoja obitelj? b) 60 dana prije putovanja kao rezervaciju ste uplatili 25 % cijene aranžmana. Koliki ste iznos uplatili? c) Koje se novčane jedinice koriste u svakoj državi u čiju luku je brod uplovio? d) Prikaži stupčastim dijagramom broj stanovnika luka u koje je brod uplovio.


75

Primljeno: 29. 6. 2020.

Prihvaćeno: 29. 1. 2021.

Silvija Martišek

učitelj savjetnik, 1. Osnovna škola Čakovec, Kralja Tomislava 43, silvija.martisek@skole.hr, geosilvija@gmail.com

Višnja Matotek

učitelj savjetnik, 1. Osnovna škola Čakovec, Kralja Tomislava 43, visnja.matotek@skole.hr

Tanja Debelec

učitelj savjetnik, 1. Osnovna škola Čakovec, Kralja Tomislava 43, tanja.debelec@skole.hr



GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2020

77

KURILSKI OTOCI Marijan Biruš Kurili se protežu između Kamčatke i otoka Hokaido, što je oko 1150 km. Osim manjih stijena, otoka ima 56, a površina im je 10 500 km2 te na njima živi oko 20 000 stanovnika. Japanski nazivi im se izgovaraju ,,Kuriru reto” i ,,Čišima reto”. Mi smo na turi posjetili one najjužnije: Šikotan i Kunašir. Prije samog putopisa, nekoliko crtica o značenju Kurila za odnose Rusije i Japana.

Sl. 1. Dio Kurilskih otoka obuhvaćen putopisom

Spor između Japana i Rusije za Kurile traje od 1945. do danas. Japan ne priznaje ruski suverenitet nad njima, zove ih Sjevernim teritorijem, i njihovom stanovništvu (koje je gotovo isključivo rusko) daje bezvizni režim posjete Japanu. Zbog Kurilskih otoka ove dvije države nisu potpisale mirovni sporazum nakon Drugog svjetskog rata, već samo sporazum kojim su prekinule rat i normalizirale odnose.


78

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2020

Japan ih ne prizna kao teritorij Rusije, a Rusija čak spominje mogućnost da mu preda četiri najjužnija otoka. Početkom 2019. o tome su razgovarali ministri vanjskih poslova Rusije i Japana. Japan stanovnike Kurila pušta na svoj teritorij bez vize dok ostalim građanima Rusije treba viza za posjet Japanu. Poslije američkog bacanja atomskih bombi, kad je Japan bio na koljenima, SSSR je 18. kolovoza 1945. napao Kurilske otoke i do 1. rujna ih oteo Japanu. No, povijest nije počela 1945. – što se događalo prije toga? Kako vjerojatno svaka država kroz povijest i sadašnjost kad ima priliku, širi svoj teritorij, naročito na teritorij na kojem živi stanovništvo s nižim stupnjem tehničkog razvoja, tako su tijekom 18. i 19. stoljeća Rusija i Japan osvajali što su mogli veći dio ovog rijetko naseljenog prostora: Rusija na sjeveru (Kamčatku, Čukotski poluotok i druga golema prostranstva), a Japan na jugu (Hokaido i Kurile). Narodi koji su tu živjeli kao ribari i stočari, nisu se mogli oduprijeti ovim tadašnjim oružanim velesilama, a na Hokaidu i Kurilima to je bio narod Ainu. Južne Kurile, do otoka Iturup, osvojio je Japan, a one sjeverno od Iturupa Rusija, te su se tu, na otprilike sredini otoka Sahalina, srele 1855. godine. Sanktpetersburškim sporazumom 1875. Japan je Rusiji prepustio cijeli Sahalin, a Rusija njemu svoj dio Kurila, tako da je sezao do Kamčatke. Poslije Rusko-japanskog rata 1904.-1905. Japan je ponovo dobio južnu polovinu Sahalina, međutim, poslije Drugog svjetskog opet ju je izgubio, kao i Kurile. Dakle, radilo se o u povijesti mnogo puta viđenom otimanju velesila za teritorij, međusobnom optuživanju za kršenje ratnog prava i genocid domorodaca, kao i o naseljavanju svoga stanovništva. Ruski suputnici često govore da je na Kurilima najprije živio narod Ainu, kojega su Japanci osvojili i izvršili na njemu genocid. Zanimljivo je da se u muzejima na Kurilima i Sahalinu govori o sovjetskom protjerivanju Japa-

naca s tih otoka 1940-tih te da su imali 24 sata i 20 kilograma za ponijeti sa sobom. Nadmetanje velesila traje, naravno, i danas: od neprijatelja Japan i Sjedinjene Američke Države postali su saveznici. Jedan suputnik stalno je isticao da u muzeju bacanja atomske bombe u Hirošimi nigdje ne piše da su to učili Amerikanci jer je sada na djelu izglađivanje povijesti. U tome svjetlu, na ruskoj se strani tvrdi da kada bi dio Kurila postao japanski, ondje bi vojne baze izgradio (ili preuzeo sadašnje od Rusije) SAD, koji je japanski saveznik. Kad Kurili ne bi bili ruski, ruska tihooceanska flota ne bi mogla pristupiti Tihom oceanu jer da joj i ostane najveći dio Kurila (spori se najviše o četiri južna) južna granica do koje se pojavljuju ledene sante prolazi baš onuda i toplo more bi opet postalo Rusiji nedostupno. Dio ruske nacije još uvijek žali za prodajom Aljaske, a da sada i Kurile preda SAD-u za vojne baze, kao što misli, ovaj put besplatno, sasvim mu je neprihvatljivo. Osim toga, mnogim stanovnicima mnogih država godi kad im je država što veća, premda od toga nemaju gotovo nikakve osobne koristi. Stoga brane svoju zemlju (narod) u svim sporovima; tvrde da nikad nije učinila agresiju niti je krivac u ijednom sporu. Na spomeniku sovjetskom desantu na Kurile u Petropavlovsku Kamčatskom piše da su Kurili vraćeni domovini. Na ovo smo otočje krenuli s otoka Sahalina. Ondje smo prošli policijsku kontrolu pri ulasku na brod – budući da su Kurili pogranični pojas, da biste ih posjetili, potrebna vam je propusnica. Ukrcali smo se na katamaran ,,Igor Farhutdinov”, koji već godinama plovi na toj relaciji. Zanimljivo je da se ,,katamaran” na ruskom kaže ,,tjeplahod“ (теплоход). Osoblje na katamaranu bilo je poslovično strogo i neljubazno, što je vrlo često u poslijesovjetskim zemljama. Nakon dvadesetak sati


GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2020

plovidbe stigli smo na jedan od Kurilskih otoka – Šikotan. Iako je udaljeniji, katamaran najprije plovi onamo, a zatim na Kunašir. Pristali smo u gradiću Malokurilsk.

ŠIKOTAN Pri pristajanju u Malokurilsk uočio sam dva tupika, kako lete zajedno. Ovu vrstu priobalnih ptica relativno hladnijih krajeva može se prepoznati po narančastome kljunu i čestim zamasima krila. Ukazivao se krajolik kombinacije svijetlo i tamnozelene boje, što je bio vrlo lijep prizor. Pristali smo na Šikotan! Istočno od Šikotana nema nikakvoga kopna sve do obala Sjeverne Amerike, stoga na njemu postoji rt nazvan Kraj svijeta. Nakon pristajanja brod je stajao dva sata te je agencija pozvala dva mjesna vodiča da zainteresiranima organiziraju upoznavanje otoka u to vrijeme. To su Igor i Aleksej. Oni odmah

foto: Marijan Biruš

U kabini nam je mještanin Boris čak malo i preopširno objašnjavao prilike na ovom otoku, a još jedan cimer bio je Uzbekistanac koji je na Šikotan išao raditi u tvornicu ribljih prerađevina. Tijekom cijeloga putovanja česta tema razgovora bio je rusko-japanski spor i mogućnost japanskog preuzimanja nekoliko Kurilskih otoka. U medijima se spominju mogućnosti da Rusija Japanu preda četiri ili dva otoka – Šikotan je u obje kombinacije. Oleg iz skupine stalno je govorio kako bi bila ,,velika šteta predati ovakvu ljepotu!”.

79

Sl. 2. Krajolik na Šikotanu


80

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2020

foto: Marijan Biruš

preporučuju Kraj svijeta, ali tvrde da u zadanoj pauzi ne stižemo onamo i natrag te da možemo otići na jedno drugo mjesto. Kraj svijeta vidjet ćemo drugi put, na povratku – s japanskim svjetionikom i morem ispod sebe gdje tuku jaki i brojni valovi s prostranstava Tihoga oceana.

foto: Marijan Biruš

Sl. 3. Malokurilsk je jedino nasilje na Šikotanu. Većina naselja izgrađena je u zoni bezopasnoj od cunamija. Potres 1994. srušio je sve zidane zgrade.

Nekolicina nas zainteresiranih ovaj se put ukrcava u terenska vozila i kreće na drugi kratki izlet. Većina vozila na ruskom Dalekom istoku ima upravljač s desne strane, iako se u cijeloj Rusiji vozi desnom stranom ceste. To je zato što su ta vozila kao rabljena kupljena u Japanu, gdje se vozi lijevom stranom pa se i

Sl. 4. Rt Kraj svijeta gleda na pučinu Tihog oceana gdje se gotovo nikakvog kopna nema do obala Sjeverne Amerike


GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2020

vozila proizvode s upravljačem na desnoj. Vozimo se 40-tak minuta makadamskom cestom koja nas u autu snažno ljulja... Tako stižemo do mjesta gdje je nekad bio japanski hram ili neka druga svetinja. Vodiči, mještani, često spominju ,,Japonjiju“: ,,Ondje su ostaci japanske ceste...”, ,,Ovdje je bio japanski hram...”. Govore da bez vize idu u Japan u kupovinu. Aleksej mi poklanja japansko-ruski rječnik. U šali koristi vrlo česti japanski nastavak ,,mašta”. Kaže da i Japanci često dolaze k njima – posjećuju groblje i kao turisti te da znaju na sav glas pjevati ,,Kaćušu” na japanskom.

travu zbog krpelja. Kad smo bili pod drvetom, kaže da ne smijemo dugo stajati jer nakon sedam minuta krpelji počinju padati s njega... Nakon toga idemo do plaže, s fascinantnim tamnim vulkanskim pijeskom. Uzimam uzorak za zbirku u učionici, a Aleksej mi pokazuje kako se barata morskom travom čiji je naziv preveden s ruskoga: ,,morsko zelje“ (морская капуста; morskaja kapusta) i koja se upotrebljava u japanskom jelu suši (eng. sushi), za zamatanje zalogaja. Vodiči nam govore da je 1994. bio potres magnitude 8.4, u vrijeme kojega se nije moglo stajati na nogama ni na otvorenom. Sve betonske zgrade bile su srušene, samo su drvene ostale cijele. Potrese i vulkane uzrokuje podvlačenje Tihoocean-

foto: Marijan Biruš

Mjesto hrama obilježeno je stupićima s japanskim natpisima i vodiči kažu da ga Japanci posjećuju. Aleksej kaže da se boji ulaziti u

81

Sl. 5. Nevjerojatna kombinacija boja


82

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2020

ske pod Sjevernoameričku litosfernu ploču. Petstotinjak kilometara istočnije je Kurilskokamčatski dubokomorski jarak dubok 10 542 metra.

Plovimo prema Kunaširu (jap. 国後島, Kunaširi-to). Stigavši onamo, smještamo se u njegovo najveće naselje – gradić Južnokurilsk. U njemu živi oko 6000 ljudi. Kao u Malokurilsku na Šikotanu, i ovdje je većina zgrada izgrađena na reljefnom povišenju, gdje je oznaka na kojoj piše ,,Bezopasno od cunamija”. Pred hotelčićem u kojem smo bili smješteni, nalazi se trgovina koja, iako je ,,na kraju svijeta” prima sve vrste kartica uključujući i onu povezanu s kunskim računom, kao da sam u trgovini u svom kvartu. Što je globalizacija!

foto: Marijan Biruš

Krećemo natrag jer treba uhvatiti ,,tjeplahod”. Ploveći sa ovoga otoka, vidim njegov drugi dio, koji me fascinira kombinacijom svijetlo i tamnozelene boje – pokrova visoke trave i zeljastih biljaka visine pola do jednoga metra i igličastih stabala koja me podsjećaju na planinsku šumu koja se pruža sve do mora. Šikotan postaje sve manji kako plovimo natrag na zapad.

KUNAŠIR

Sl. 6. Visoka trska i gusta crnogorična šuma na vulkanu Mendeljejeva na Kunaširu


GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2020

Čim smo se smjestili, idemo na kratki izlet: u šumu s potokom i na plažu. Potok po kojem smo se djelomično vozili, trebalo je i gaziti (rečeno nam je da ponesemo gumene čizme) te smo stigli u krajolik koji mi je do danas ostao najnevjerojatnija slika ovoga putovanja! Boje su bile nevjerojatne: u koritu potoka žuto-crvenkasta, tamnozelena u gustoj crnogoričnoj šumi oko potoka te razne nijanse zelene i drugih boja.

Plan je bio da svakoga dana idemo na neki izlet. S povišenja na kojem nam je hotelčić, lijepo se vide more i vulkan u daljini. Upravo nam je taj vulkan prvo cjelodnevno odredište!

MENDELJEJEVLJEV VULKAN Idemo na Mendeljejevljev vulkan. Dimitrij Ivanovič Mendeljejev uočio je veze među kemijskim elementima i sastavio periodni sustav, kojega Rusi zovu ,,tabljica” - tako za neke dijelove Rusije znaju reći da je tu cijela ,,tabljica Mjendjeljejeva”. Ovaj je vulkan visok 888 metara, a posljednji je put eruptirao 1880. godine.

foto: Marijan Biruš

Potom smo išli na plažu gdje iz mora zbog selektivne abrazije (trošenja valovima) još uvijek strši visoka stijena koju zovu ,,Čortav paljec” (Чёртов палец) - ,,Vražji prst”. Ondje se Sjerjoža iz skupine, koji se i kasnije pokazao kao pustolov, kupao u hladnom Pacifiku!

83

Sl. 7. Solfatara na vulkanu Mendeljejeva na Kunaširu


84

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2020

foto: Marijan Biruš

Na putu do vulkana vozimo se u terenskom automobilu desetak kilometara prolazeći kraj Tihoga oceana. Prije pješačenja vodič nam, opet Aleksej, pokazuje biljke čiji listovi izazivaju opekline od kojih se liječi nekoliko tjedana. Stoga navlačimo rukavice. Na nekim listovima vidimo niz od desetak jednakih rupa, oko pola centimetra, na jednakim razmacima. Aleksej kaže da se taj ,,fenomen“ može objasniti time da je gusjenica jela smotani list! Hodamo relativno teško prohodnim terenom – ima blata, a na jednom mjestu potok treba prijeći držeći se za uže. Slovakinja, tinejdžerica, izvela je piruetu – već je bila nad vodom, ali se pomoću užeta vratila! Uspon je

Sl. 8. Ohotskomorska obala

na jednom mjestu bio vrlo strm, ali većinom nije, međutim najzanimljivije je bilo nešto drugo... Prije puta od moskovske sam agencije dobio preporuku da se cijepim protiv encefalitisa kojega prenose krpelji, jer ih na Kurilima ima. Mislio sam da to možda nije potrebno zbog nekoliko dana boravka na ovom otočju. ,,Malo ću se pričuvati tih nekoliko dana...”, mislio sam. Međutim, ulazimo u ,,bambuk”! ,,Bambuk“ je na ruskome trska. Jedno po jedno, ulazimo u područje trske, koja je visoka do pojasa, zatim nam do prsa te nam onda samo glave vire iz nje. Snimam video i tome i odjednom budućim gledateljima priopćavam da


GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2020

moram ,,zaroniti” - trska je visoka preko glave! Toliko o čuvanju od krpelja...

Pri vrhu vulkana stižemo u pojas s niskom vegetacijom. Još malo penjanja pomoću užeta pričvršćenog za stijene i stigli smo na – solfatarno polje. Solfatara je otvor iz kojega izlaze sumporne pare – magma je blizu površine pa zagrijava vodu koja zakuha te se vodena para miješa s plinovima magme. Ovdje je, dakle, puno sumpora. Vidjeli smo nekoliko otvora iz koje je sukljala para relativno neugodnoga mirisa, iz jedne snažno. Amerikanac Oleg iz skupine uvjerio se da je ta para vrlo vruća jer je stavio ruku u nju. Najjača solfatara oblikovala je već mali krater. Vegetacije je ovdje bilo vrlo malo, a stijene su bile bijele. Nedaleko od mjesta na kojem

foto: Marijan Biruš

Osim trske, tu je i vrlo gusta crnogorična šuma. Stabla smreke i jele međusobno su vrlo blizu, na manje od metra, a visoka su bar pet metara. Aljoša, što je nadimak imena Aleksej, pokazuje neku metalnu ploču i govori da je to ostatak japanske tvornice ,,sjere“. ,,Što je sjera?“ mislim ja. Saznajem da je neki kemijski element. ,,Je li joj u Mendeljejevljevoj tablici znak S?“, pitam. Saznajem da jest. ,,Sjera“ (rus. сера) ruska je riječ za sumpor. Na kraju sam ga imao pun ruksak jer se smrvio dobar dio uzoraka koje sam uzeo – ,,sjere“ je bilo posvuda!

85

Sl. 9. Stupičasti bazalt na ohotskomorskoj strani


86

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2020

smo rasprostrli hranu, bilo je malo kupalište na potoku neprozirne sivo-plave vode. Ovdje su se mogle naći nakupine žute tvari – sumpora koji je vodoravno taložen na stijenu, kad ga uzmete s njom kao uzorak, izgledao kao komad kolača!

OHOTSKOMORSKA OBALA

foto: Marijan Biruš

Slijedeći dan počeo je kao i prethodni: nakon obilnog doručka u Kući rusko-japanskog prijateljstva sjedamo u terenske automobile – upravljač je s desne strane, vozač je (još jedan) Aljoša. Cestom koja se obnavlja, stižemo – do istoga mjesta, ali ovaj put krećemo na drugu stranu. Odmah na početku puta

Sl. 10. Vulkan Golovina

Aljoša nam pokazuje biljku s plavim plodovima, i kaže da su vrlo otrovni. Hodamo šumom i govori nam da u ovom dijelu zna biti medvjeda. Nakon oko sat vremena hoda gustom šumom stižemo na određenu čistinu gdje nas čeka - ,,garjačij istočnjik” - vrući izvor. Ondje su i male svlačionice te se kupamo u plitkoj vodi. Jedan je potok vruć, a drugi hladan... U toj se termalnoj vodi ne smije ostati predugo jer stimulativno djeluje na srce, poput kofeina. Nakon istočnjika krećemo dalje. Hodamo lijepim dijelom visoke trave, a ima i, ne više toliko visoke, trske. Fotografiramo cvijeće koje raste iz vulkanskoga pijeska. Tako stižemo do mora. Obala je vrlo duga – vidi se na kilometre na jednu i drugu stranu, a scene su jedna ljepše


GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2020

od druge: prema jugu, prema sjeveru i nazad, prema unutrašnjosti otoka. Ovaj dio svjetskoga mora nazvan je Ohotskim. ,,Ahota” (rus. oхота, transkripcija: ohota) na ruskome znači lov, međutim, tvrdi se i da je nazvano po rijeci Ohota, čiji naziv dolazi od riječi domorodačkoga naroda Evena ,,okat“ što znači rijeka. Ovo je more ranije bilo nazivano i Lamskim od evenske riječi ,,lam“ (more). Tradicionalni japanski naziv mu je ,,Hokai“ (北海) što znači ,,Sjeverno more“. U novije vrijeme Japanci ga zovu ,,Ohocuku kai“ (オホーツク海), što je japanska prilagodba ruskoga naziva.

previše fotografirati jer se onda opterećujete razmišljanjem o tome i gledanjem svijeta kroz objektiv. Treba uživati u sceni golim okom i fotografirati tu i tamo. Šljunak po kojem hodamo, postaje sve veći. Valutice su se pretvorile u metarsko kamenje te skačemo s jedne na drugu procjenjujući na koju ćemo doskočiti. Iznad nas su velike stijene nazvane Bijeli monasi. Nad jednom vidimo nekoliko ptica kako kruže. Sada dolazi dio gdje treba pokazati alpinističku vještinu: ispod nas je voda duboka oko metra, a mi stajemo na uske izbočine u stijenama. Vodič Aljoša nam pomaže. Udaljenost od površine mora do naših stopa povećava se na metar. Hodamo bazaltom u obliku stupo-

foto: Marijan Biruš

Krenemo prema sjeveru. Hodamo i, kako se odmičemo, prizor za nama postaje sve ljepši. Još jedna fotografija, pa još jedna – ne treba

87

Sl. 11. Iz polumetarskoga svijetlozelenoga lišća poput paprati rastu rijetke smreke – prizor za pamćenje kraj vulkana Golovnina!


88

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2020

indolentnošću. Jedino je središnji ured u Moskvi reagirao primjereno – ispričavajući se. I inače smo na ovom putovanju naišli na ono što zovemo lošim vođenjem. No, čeka nas slijedeća pustolovina. Hodajući dalje, Oleg, odrastao na Uralu, a sada živi u Kaliforniji, spominje mi Pentagon. Hodamo kilometarskom šljunčanom obalom. Za desetak minuta sustižu nas dva vojnika s puškama i traže dokumente – putovnice i propusnice za Kurile, napominjući da smo u pograničnom pojasu. Pitaju nas zašto nismo sa skupinom i s njima stižemo do nje. Ljude s neruskim putovnicama ispituju detaljnije. Onda mene pitaju ,,Što ste govorili o Pentagonu?”. Iako su pogriješili govornika, do danas nam

foto: Marijan Biruš

va. Na nekim mjestima cvijeće raste na goloj stijeni – pokazuje umijeće preživljavanja, koje treba i nama! Ponekad se trebalo i prebacivati preko hrpta stijena. Završilo je na tome da smo stajali izbočini na stijeni širokoj nekoliko centimetara, nekoliko metara visoko od vode! Uz to smo prošli i ispod dva višetonska stupa/bloka stijena na petnaestak metara visine koji su već padali pa su se slučajno zaglavili između drugih stijena te su tako mogli pasti svakog trena. ,,Ma, to pada već petnaest godina!” - odmahuje rukom Aljoša. Zbog sporosti uzrokovane teškim terenom, ispod tih stijena hodali smo oko minute – toliko smo život prepustili slučaju. Žestoki prosvjed s moje strane zbog svega ovoga Aljoša dočekuje tipičnom

Sl. 12. Glavni trg Južnokurilska vrlo je prostran. Tu su i Lenjinov spomenik i nova župna crkva.


GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2020

89

je ostalo nepoznato kako su to saznali. Jedan dron nas jest nadletio dok smo razgovarali na nepreglednoj plaži bez ijednog drveta, ali ne u dotičnome trenutku...

VULKAN GOLOVNINA

Stigavši u podnožje vulkana, nastavljamo pješice. Dobro da sam imao gumene čizme – staza je bila vrlo blatna i s mnogo lokava. Oko nas je magla tako da, kad smo se popeli na vidikovac, samo smo mogli zamisliti: ,,Odavde se inače može lijepo vidjeti ,Japonjija’!“. Kunašir svojim južnim dijelom ulazi u jedan zaljev japanskog otoka Hokaido te mu je vrlo blizu tamošnji nacionalni park ,,Širetoko“. Na mobilne nam telefone dolazi signal iz Japana, dok je signal ruskih mreža bio dostupan samo u gradiću Južnokurilsku. Saznajemo da je Vasilij Mihajlovič Golovnin (Василий Михаилович Головнин, izg. Vasiljij Mihajlovič Galovnjin) bio pomorac, viceadmiral i da je predvodio dva putovanja oko čitavoga svijeta: 1807.-11. i 1817.-19. Drugo ime u ruskome je jeziku ime po ocu, patronim, na ruskom ,,očestvo/очество/očjestva“, tj. ovom povijesnom istraživaču otac se zvao Mihail. On je 1811. pristao na Kunaširu radi hidrološkog istraživanja gdje su ga uhvatili pripadnici samurajskog klana Nambu i izručili vlasti otoka Hokaida te je bio zarobljen dvije godine. Ovaj vulkan je kaldera, što znači da se vulkan-

foto: Marijan Biruš

Opet novi dan, opet izlet – ovaj put na vulkan Golovnina. Vozimo se cestom kraj Tihoga oceana te ondje netko spazi između nas i mora dva ,,psa“. Stanemo jer su to – medvjedi! S noge na nogu šeću kroz travu. Iziđemo i fotografiramo. Polako nam se približavaju i, kad su nam se relativno približili, vraćamo se u aute. Oni i dalje opušteno hodaju. U blizini su krave, ali vodiči kažu da ih ne diraju.

Sl. 13. Nove zgrade, građene da budu otporne na potres s uređenim dvorištima u Južnokurilsku na Kunaširu ski stožac urušio. Posljednji je put eruptirao 1948. godine i visok je 535 metara. Središnji se dio urušio i nastala su dva jezera. Jedno je nazvano Kipuće (transkripcija: Kipjaščeje), a drugo Vruće (Gorjaščeje). U Kipućem smo na jednom mjestu doista vidjeli vodu kako kipi. Ova su jezera povezana neprozirnim potokom dugim 50-tak metara bijele boje, koji djeluje vrlo dojmljivo. U Vrućem je jezeru temperatura vode bila dovoljno niska pa su neki kupali, a okolo je bilo puno crnoga vulkanskog pijeska. Oko ovih jezera raste igličasto grmlje, a na jednome je grmu, u onoj magli, pauk razapeo veliku mrežu, koja je bila ukrašena stotinama kapljica – remek-djelo prirode! Iznad Kipućeg jezera mogli smo vidjeti zainteresirane kako se penju na najviši vrh – odlaze u maglu.


GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2020

foto: Marijan Biruš

90

Sl. 14. Jedna scena na ohotskomorskoj strani Kunašira Na povratku u Južnokurilsk primjećujemo golemu pticu kako stoji na grani raširenih krila – vjerojatno jastreb. Suši krila. Od ohotskomorske do tihooceanske obale na Kunaširu u dijelu gdje smo mi većinom bili, manje je od deset kilometara. Jednom smo stali na stajalište – preko 100 metara ispod nas pružao se zaljev kojim su tako suvereno vladali valovi, da je to bio odmor za dušu! Neobavezno, polako, mnogo njih dolazilo je s pučine i gasilo se na obali koja je bila od mekih taložnih stijena pa su se stvorili strmci. Šteta što nismo ondje ostali satima! Posjetili smo još razna mjesta – potok čije je korito stotinama metara daleko od oceana, bilo je puno školjaka veličine pedlja. Tako smo

skupljali te ,,rakuške“. Šumu sa slapom oko kojega je raslinje imalo listove ispod kojih se čovjek mogao skloniti kao pod kišobran. Nevjerojatno lijepu ohotskomorsku obalu na čijem smo strmcu jeli riblju juhu – koja se na ruskome kaže ,,uha“ (rus. уха). Imali smo i izravne susrete s kravama koje su piljile u nas s izrazom strogosti i nepovjerenja kojega kao da su preuzele od onog neljubaznog osoblja... Na kraju je ostalo nešto malo vremena za upoznavanje Južnokurilska. U ovom smo gradiću vidjeli raspon od oronulih kuća i nepokošenih površina, do novouređenih vrtića, parkova, novih stambenih zgrada građenih materijalom otpornim na potres i s od vandala nimalo neoštećenim cvijetnjacima. Možete


foto: Marijan Biruš

91

Sl. 15. Južnokurilsk na Kunaširu u zoni bezopasnoj od cunamija vidjeti prizore od brodskih olupina pred obalom do golemog modernog ribarskog broda koji donosi mnogo radnih mjesta. Glavni trg nevjerojatno je prostran – nije se štedjelo na prostoru. Na njemu je dječje igralište s raznim novim spravama. Tu je spomenik Lenjinu, koji je od najbližeg objekta udaljen stotinama me-

tara, a blizu je i crkva. Regionalni muzej nismo vidjeli zbog neprikrivene aljkavosti vodiča. Nakon što puno toga vidjeli na Kunaširu, pri isplovljavanju smo gledali kako Južnokurilsk ostaje u moru kojim smo plovili te kako zajedno sa svjetionikom i cijelim otokom postaje sve manji.

Mr. sc. Marijan Biruš učitelj savjetnik, OŠ Sesvetska Sopnica, Sopnička 69, 10360 Sesvete, e-mail: marijan.birus@skole.hr


92

K A R TA G O V O R I

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2020

Morfološke promjene žala Zogon (otok Hvar) od sredine 20. stoljeća do danas


GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2020

93

Primjenom metode ponovljene fotografije, snimanjem bespilotnom letjelicom te terenskim radom istražene su morfološke promjene žala Zogon u Svetoj Nedjelji na južnoj strani otoka Hvara. Na temelju snimke iz 2020. godine izrađen je digitalni orto-foto koji je analiziran u softwareu ArcGIS Pro. Žalo Zogon oblikovano je u plavinskom materijalu nastalom procesom jaruženja te unazadnom erozijom kvartarnih breča. U prvoj fazi istražene su promjene od sredine 20. stoljeća do 2017. godine. Koristeći fotografije iz sredine 20. stoljeća, rekonstruirana je površina žala te obalna linija (prikazana crvenom bojom na karti) (Faivre i Mićunović, 2017). U razdoblju od 60-ak godina žalo je izgubilo gotovo polovinu svoje površine, tj. smanjilo se za 49 %. Erozija žala posljedica je promjena na području čitave jaruge: promjena u korištenju zemljišta – reforestacije, izgradnje terasa te izgradnje prometnica što je onemogućilo transport materijala do plavine tj. smanjilo dohranu žala (Faivre i Mićunović, 2017). Također, na širem području otoka Hvara u promatranom razdoblju zabilježen je relativni porast morske razine (Faivre i dr., 2013, 2019), što je vrlo vjerojatno, dodatno utjecalo na eroziju žala i smanjenje površine (plavom bojom označeno je stanje 2017. godine). Druga faza odnosi se na istraživanje promjena od 2017. do 2020. godine u kojoj je vidljivo povećanje površine žala. Inicijativom lokalnog stanovništva 26. travnja 2018. godine žalo je nasuto s oko 300 m3 materijala, vapnenca veličine šljunka, međutim, površina žala nije se značajno promijenila, već je ostala približno jednaka površini iz 2017. godine. U ožujku 2020. godine, ponovnom intervencijom lokalnog stanovništva, žalo je dodatno antropogeno preoblikovano. Kvartarne breče na sjevernoj strani žala izmijenjene su građevinskim radovima tijekom kojih je uklonjeno oko 250-300 m3 materijala. Dio tog materijala nasut je na postojeće žalo, a preostali dio iskorišten je za izgradnju potpornog zida i terase na sjevernoj strani žala. Žutom bojom označena je površina žala 2020. godine iz koje je vidljivo povećanje površine u odnosu na 2017. godinu za gotovo 98 %. Također, usporedbom površina iz sredine 20. stoljeća i 2020. godine, zamijećeno je povećanje površine od 2 %. Slijedom navedenog vidljivo je da je žalo Zogon, antropogenim djelovanjem danas značajno izmijenjeno. Ovo istraživanje provedeno je u okviru projekta Relativna promjena morske razine i klimatske promjene duž istočne obale Jadrana, SEALeveL (HRZZ-IP-2019-04-9445).

Marin Mićunović, Sanja Faivre

Literatura Faivre, S., Mićunović, M., 2017: Rekonstrukcija recentnih morfoloških promjena žala uz pomoć metode ponovljene fotografije – primjer žala Zogon na otoku Hvaru (Srednji Jadran), Geoadria 22 (2), 165-192. Faivre, S., Bakran-Petricioli, T., Horvatinčić, N., Sironić, A., 2013: Distinct phases of relative sea level changes in the central Adriatic during the last 1500 years – influence of climatic variations?, Palaeogeography, Palaeoclimatology, Palaeoecology 369, 163174. Faivre, S., Galović, L., Sümegi, P., Cvitanović, M., Náfrádi, K., Horvatinčić, N., 2019: Palaeoenvironmental reconstruction of the Milna Valley on the Island of Vis (Central Adriatic) during the late Holocene, Quaternary International 510, 1-17.


94

MREŽNI HORIZONTI

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2020

Adaptive Management of Barriers in European Rivers – AMBER – https://amber.international/ Od donošenja Okvirne direktive o vodama Europske unije (ODV, 2000) zemlje članice više ili manje intenzivno rade na postizanju glavnog cilja Direktive, postizanju najmanje dobrog ekološkog stanja svojih voda. Dobro ekološko stanje podrazumijeva dobro biološko stanje (biološki elementi kakvoće) koje se prati preko različitih skupina organizama koji žive u ili blizu vode. Biološke elemente kakvoće podržavaju dobri abiotički, odnosno fizikalno-kemijski i hidromorfološki uvjeti odnosno elementi kakvoće. Hidromorfološka skupina elemenata za tekućice se dijeli u tri cjeline: hidrološki elementi, morfološki elementi te uzdužna povezanost tekućice. Upravo je uzdužna povezanost tekućica prepoznata kao vrlo važna za zdrave riječne ekosustave. Ona omogućava tzv. ekološki kontinuum, odnosno nesmetano kretanje živih organizama (uzvodno i nizvodno), organskih i hranjivih tvari ali i sedimenta, vrlo važne komponente riječnih sustava. Uzdužna povezanost je ljudskim aktivnostima narušena izgradnjom većih ili manjih prepreka u tekućicama s nedovoljno istraženim posljedicama. Svakako dolazi do fragmentacije tekućice te promjene njenih fizikalno-kemijskih i hidromorfoloških uvjeta a time i bioloških zajednica i ukupnog ekološkog stanja voda.


GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2020

95

Upravo s ciljem boljeg upravljanja preprekama u tekućicama, uklanjanja nepotrebnih prepreka te obnove fragmentiranih riječnih staništa Europska komisija je u sklopu projektnog ciklusa Obzor 2020 financirala projekt Adaptive Management of Barriers in European Rivers – AMBER. Veliki četverogodišnji projekt obuhvatio je dvadeset partnera, više sveučilišta, organizacija za upravljanje riječnim sustavima na nacionalnoj ili europskoj razini, proizvođača električne energije, privatnih tvrtki te nevladinih organizacija za zaštitu prirode. Projekt je završio u srpnju 2020. a svi rezultati su dostupni na mrežnim stranicama: amber.international. Iz sadržajne stranice za izdvojiti je mrežni atlas (Amber Barrier Atlas), rezultat objedinjavanja lokalnih, nacionalnih, regionalnih i globalnih baza podataka o lokacijama, tipovima i visinama prepreka na europskim rijekama. Podatci su ujednačeni, prepreke razvrstane u kategorije a sve je dostupno za filtriranje i slobodno preuzimanje. Budući da baza podataka nije potpuna, projekt ima svoj nastavak kroz uključivanje građana u prikupljanje podataka s terena, tzv. citizen science. Građane se poziva da se uključe, saznaju više o problemu prepreka na rijekama, instaliraju aplikaciju na svoje mobilne telefone te krenu u potragu za riječnim preprekama. Osim što će pomoći upotpuniti bazu podataka, sudjelovat će u nastojanjima oko uklanjanja nepotrebnih prepreka i ponovnom povezivanju europskih rijeka.

Ivan Čanjevac


96

DOGAĐANJA

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2020

POVJERENSTVO ZA STANDARDIZACIJU GEOGRAFSKIH IMENA Zakonom o državnoj izmjeri i katastru nekretnina (NN 112/18) koji je Hrvatski sabor donio na sjednici 3. prosinca 2018. prvi je put u Hrvatskoj stvoren jasan pravni okvir za osnivanje Povjerenstva za standardizaciju geografskih imena. Ozakonjenjem postojećeg Registra geografskih imena, kao i stvaranjem zakonskog uporišta za utemeljenje i djelovanje tog povjerenstva dugogodišnje promišljanje o potrebi za sustavnijim bavljenjem geografskim imenima konačno je dobilo izravan poticaj. Prema Zakonu, povjerenstvo se osniva pri Državnoj geodetskoj upravi i treba obavljati sljedeće zadatke: a) pratiti provedu propisa o naseljima i njihovu primjenu u geografskim imenima b) provoditi reviziju toponima te po potrebi utvrđivati nove c) utvrđivati načela pisanja i uporabe stranih geografskih imena za primjenu u obrazovanju, znanosti, hrvatskoj diplomaciji i dr. d) davati prijedloge i preporuke standardizacije geografskih imena u Republici Hrvatskoj i stranih geografskih imena e) davati preporuke za poboljšanje registra geografskih imena f ) sudjelovati u radu međunarodnih organizacija koje se bave geografskim imenima. Zakonom je određeno da povjerenstvo ima prije svega savjetodavnu ulogu u donošenju odluka o standardizaciji imena, dok “poslove standardizacije geografskih imena obavljaju javnopravna tijela sukladno preporukama povjerenstva za standardizaciju geografskih imena”. Kako bi se Zakon proveo, na 149. sjednici održanoj 28. ožujka 2019. Vlada Republike Hrvatske osnovala je povjerenstvo te imenovala predsjednika i 11 članova iz zakonom propisanih institucija na rok od četiri godine. U prvom mandatu imenovani su predsjednik (po položaju) i ravnatelj Državne geodetske uprave dr. sc. Damir Šantek te predstavnici središnjih tijela državne uprave nadležnih za: vanjske poslove – dr. sc. Tea Lončar, kulturnu baštinu – Dubravka Đurić Nemec, znanost i obrazovanje – Antonija Nemet te predstavnici: Hrvatskog hidrografskog instituta – Pejo Bročić, Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje – dr. sc. Goranka Blagus Bartolec, Hrvatskog instituta za povijest – dr. sc. Ivana Horbec, Hrvatskog kartografskog društva – prof. dr. sc. Stanislav Frangeš, Hrvatskog geografskog društva – prof. dr. sc. Aleksandar Toskić, Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža – dr. sc. Ivana Crljenko, sveučilišta koja se bave obrazovanjem i istraživanjem u području geografskih imena – prof. dr. sc. Josip Faričić i doc. dr. sc. Helena Pavletić. Čak petero članova po struci su geografi pa valja primijetiti da je za geografsku struku sastav vrlo povoljan. Rad povjerenstva organiziran je u formi povremenih sastanaka. Članovi se sastaju najmanje dvaput godišnje na redovitim sjednicama, po potrebi i češće, a obvezno radi donošenja godišnjeg plana rada i usvajanja godišnjeg izvješća o radu koje se upućuje Vladi Republike Hrvatske. Na sastancima se raspravljaju određene teme, određuju buduće aktivnosti, dodjeljuju zadatci i donose odluke. Do listopada 2020. održane su tri sjednice. Na trećoj, virtualnoj, sudjelovali su


GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2020

97

i pridruženi članovi dr. sc. Domagoj Vidović iz Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje te Alan Čaplar iz Hrvatskog planinarskog saveza. Potkraj siječnja 2020. organiziran je radni posjet Komisiji za standardizacijo zemljepisnih imen u Ljubljani, srodnom tijelu koje se od 1986. bavi standardizacijom slovenskih imena geografskih objekata unutar i izvan Slovenije, s ciljem razmijene iskustava i upoznavanja s dobrim radnim praksama. Na sjednicama su raspravljeni i usvojeni sljedeći dokumenti: Poslovnik rada Povjerenstva za standardizaciju geografskih imena, Preporuke za imenovanje naselja, ulica i trgova te Preporuke za pisanje i uporabu geografskih imena iz stranih jezika. Sljedeće aktivnosti vezane uz preporuke odnosit će se na njihovo predstavljanje nadležnim tijelima i javnosti. Najprije će se Vladi Republike Hrvatske one dati na uvid, a potom će ih se uputiti javnopravnim tijelima, kao i vodećim medijima i nakladnicima. Nadalje, nastojat će ih se uvrstiti u odredbe o imenovanju naselja, ulica i trgova u okviru novog Zakona o naseljima, prijedlog kojega izrađuje Državna geodetska uprava. To konkretno znači da će se predložiti odredba po kojoj javnopravna tijela donose odluke o imenovanju naselja, ulica i trgova sukladno preporukama povjerenstva, a o tim odlukama obavještavaju povjerenstvo. Osim toga, planirano je uključivanje članova u aktivnosti vezane uz reviziju geografskih imena za potrebe popisa stanovništva 2021. Premda u promijenjenim uvjetima zbog otežanih uvjeta putovanja na sastanke u inozemstvu, članovi će fizički ili virtualno sudjelovati u aktivnostima međunarodnih tijela koja se bave geografskim imenima, ponajprije UNGEGN-a (Skupine stručnjaka za geografska imena pri UN-u), planiranima u sljedećim godinama.

Ivana Crljenko


98

IN MEMORIAM

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2020

Prof. dr. sc. Radovan Pavić Delnice, 30. lipnja 1933. – Zagreb, 4. svibnja 2020. Profesor Radovan Pavić diplomirao je na Geografskom odsjeku PMF-a (1957.) te kasnije i na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu (1965.). Doktorirao je 21. studenoga 1979. na PMF-u s temom Prilozi analizi socijalno-geografske strukture Gorskog kotara i Ogulinsko-plašćanske submontane udoline. Radni vijek proveo je na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu gdje je predavao političku geografiju i geopolitiku (1963. – 1993.). Smatra se utemeljiteljem političke geografije i geopolitike u Hrvatskoj. Posljednji javni nastup, profesor Pavić imao je 5. studenog 2012. na tribini Hrvatskog geografskog društva Geografski ponedjeljak s predavanjem „Geografske minijature – zemljopisni sitnopisi“. U knjizi evidencije održanih predavanja već je bilo najavljeno i iduće predavanje „Podjela Kosova: rješenje ili zabluda“ koje se trebalo održati 10. prosinca 2012. Nažalost, zbog zdravstvenih razloga predavanje nikada nije održano. Ostala je bilješka „PREDAVANJE ODGOĐENO!“. Radovan Pavić bio je dugogodišnji suradnik Geografskog horizonta. S čak 81 prilogom koje je objavljivao od 1957. do 2013. godine najplodniji je autor na stranicama časopisa. Kroz rad na uređivanju Horizonta kao i na Geografskom odsjeku, imao sam prilike družiti se s prof. Pavićem iz čega proizlaze ovdje podastrte memorabilije. Profesor Pavić djelovao je kao da je uvijek posvećen nekom cilju koji je ispred njega. Iz očiju i pogleda provirivala je dječačka radoznalost, hodanje bi bilo pretvoreno u lagano trčkaranje, odjeća pomalo boemska. Jednog popodneva na Odsjeku imao sam ga prilike pričekati ispred zgrade jer je bio angažiran da održi predavanje u sklopu nastave iz Sredozemlja. Profesorica Fuerst-Bjeliš koja ga je angažirala mu je diskretno dala na znanje da se malo dotjera za nastup. Kad se iza ugla zgrade pojavio profesor s tuljcima karata za predavanje pod rukom na sebi je imao odijelo koje mu je stajalo kao da je šivano po mjeri, kravatu, u džepu od sakoa rupčić, a na glavi naočale zlatnog okvira. Sve to na sportskoj figuri uspravnog držanja. Kroz glavu mi je proletjela misao: „ovako izgleda profesor.“ Često bi svratio na Odsjek na malo razgovora. Jednom sam ga tako u mom uredu pitao na koji način on stvara. Slikovito mi je opisao da se legne, gleda u kartu i krene jesti bananu te mu misli samo padaju. „Idući put kad dođem da je ovdje na zidu karta.“ – dodao je. U slučaju da se ne bi sreli, ostavljao bi „poštu“ jer je profesor Pavić uvijek dolazio s razlogom te bi nešto donio sa sobom. Kratke popratne poruke koje je pritom ostavljao uz donesene materijale ovom se prilikom pretvaraju u malu ostavštinu koja služi na uspomenu. Iz svojeg bogatog opusa, prof. Pavić je donosio separate, novinske članke, fotokopije u boji ručno izrađenih karata i druge zanimljivosti. Doneseno bi uvijek bilo umetnuto u papirnati omot,


GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2020

99

kojeg je zvao „pidžama“ na kojem je pisalo o čemu se radi, a ostavljena poruka nerijetko bi bila potpisana glagoljicom. Materijali su, naravno bili prilagođeni za „korisnika“ što ukazuje da je Profesor mislio na druge. Tako je jednom zgodom ostavio poruku: „... ostavljam Vam jednu sitnicu – ja ne mogu govoriti o dometu i kakvoći, ali – mogu tvrdo reći: ovo je izraziti primjer historijske geografije. Pozdrav RPavić, X-012“. Kako je u druženja s prof. Pavićem uvijek bila ugrađena nota njegovog karakterističnog humora, ustvari prava bi riječ bila „zezancije“, time su bile začinjene i poruke. Osim šala (nerijetko i na vlastiti račun) bila je prisutna i autoironija: „... 1. nadam se da ste se snašli u svim tim kupusarijama. 2. ostavljam Vam neke mudrolije. Uz pozdrav RPavić“. U godini u kojoj nas je napustio prof. Pavić, nedugo nakon razornog potresa u Zagrebu gotovo proročanski djeluje opaska na ostavljenom separatu njegovog rada „Neki aspekti prirodno-geografskog determinizma u Hegela“ objavljenog u sarajevskom Ekonomskom pregledu (sv. XIII, 1969, str. 51-66). U uvodu članka intervenirao je na margini dodavši (* i potresa): „...u razvijenim i najrazvijenijim sredinama problem se postavlja na sasvim drugačiji način – društvo je ovdje u mnogome već posve savladalo prirodne faktore (osim klime),* ali time ujedno i bitno poremetilo prirodnu ravnotežu iz čega onda slijedi nužnost očuvanja prirodnog pejzaža i ravnoteže prirodnih faktora u opće.“. Uz separat priložena je i poruka na kojoj između ostalog piše: „I ovaj je prilog zapravo dio povijesne geografije jer ukazuje na to kako su prilike iz prošlosti djelovale na ondašnju geografsku stvarnost. Ako mislite da biste sa mnom mogli razgovarati o ovim ili onim pitanjima – ja bih bio počašćen – pa se možemo dogovoriti poslije seminara. Uz pozdrav RPavić, XII-011“. Jednom je zgodom uoči Božića 2011. donio marljivo prikupljen, rukom ispisan popis vlastitih radova koje je nazvao „nedjela“. Uz to je išao uobičajen popratni dopis: „S obzirom da Vi pokazujete interes za moje radove, slobodan sam pokloniti Popis svojih sabranih nedjela. Svaka današnja geografija je građa za buduću historijsku geografiju. (Svi radovi predani su na čuvanje u HAZU). Uz pozdrav i najbolje želje RPavić“. U tom popisu pratimo radove kronološkim redom po godinama objavljivanja, uz poneku opasku koja dodatno objašnjava okolnosti. Tako npr. nije preskočena niti 2001. u kojoj ustvari nije bilo objava: „2001. god. – nema objavljenih radova (obveze i kriza)“. Za 2003. godinu na kraju popisa radova dodao je: „Tu me ostavila mater. Bog joj duši dao lako. U ime otca i sina i Duha svetoga – Amen!“. Krajem 2012. profesor Pavić prikupio je i dao umnožiti svoju bibliografiju (R. Pavić, 2012: POPIS objavljenih radova s uključno 2011. god., Zagreb). Koliko je bio neumoran i pun ideja svjedoče primjerci na čijim je koricama dopisao na francuskom „A suivre...“ (= nastavit će se). Na početku ostavio je znakovitu napomenu: „Međutim, osim što je u ovom POPIS-u izostalo barem dvadesetak radova – sigurno ima i pogrešaka. Ali, POPIS je unatoč tome siguran kažiprst da svatko (koga to istinski zanima) može pronaći sve što mu je potrebno. Za sve pogreške kriv je autor koji je skupljao tu građu. A pogreške su nastale zato što je autoru mučno prikupljanje beskrajno išlo na živce s obzirom da je svakog trenutka bio svjestan da sve to skupa nikome neće biti potrebno. I to unatoč toga što su svi prilozi posve izvorni, pomalo i neobični, a ujedno i teški svima onima koji odgovarajućim znanjima i spoznajama ne vladaju. Osim toga - prilozi su sa stavom koje autor uvijek može opravdati. A posebno to vrijedi za priloge iz kraja 1980-ih i tijekom 1990-ih godina i kasnije, kada je trebalo nešto istinski reći, dakle u doba kada je većina šutjela, i – čekala. U današnjoj pomahnitaloj utrci


100

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2020

za bodovima i titulama (i to što brže, odmah u ranim dvadesetim godinama!) i u uvjetima brzine i površnosti koji haraju našim intelektualnim („intelektualnim“) prostorom – ništa iz ovog POPISa neće imati neko značenje, a pogotovo ne za većinu onih mlađih koji bez pravog erosa, verva i nerva prvenstveno teže titulama, te za širinu i temeljitost nemaju ni smisla a niti vremena, a zapravo ih sve to skupa previše i ne zanima. Zato je autor svjestan da je sve bilo prilično uzalud, ali – nije mogao postupiti drugačije: Nažalost, u svom radnom vijeku autor nije mogao ni više, a niti bolje. I to iz razloga, jer je do svoje 70. godine bio blokiran obvezama koje se nisu mogle zaobići i izbjeći, čemu treba dodati i vrlo skromne mogućnosti autora.“ Kao kontrapunkt humoru, profesor Pavić je u sebi nosio i određenu sjetu. Takva je i posveta na prvim stranicama svoje knjige (objavljene disertacije): „Posvećeno mojim starcima koji su bili jako nesretni, jako žalosni i jako sami“ ili pak poruka koju je ostavio uz jednom donesene materijale: „Poštovani kolega, s obzirom da mene uskoro neće biti – stalo mi je da nešto barem ostane – jer je sve razbacano na raznim stranama i – mrtvo nikome ne treba. Pozdrav RPavić“. Ljudi se rađaju s određenom količinom i vrstom senzibiliteta. Profesor Pavić je imao svojevrstan dar s takvom nutrinom proživljavati i osjetiti svijet oko sebe. To mu je pružilo urođenu znatiželju i toliku potrebu za znanjem, za pisanjem, za stvaranjem. Iza njega ostaju brojni radovi, nesebično zapisano znanje, svojevrsno geografsko nasljeđe za neke buduće generacije. Možda ipak nije bilo uzalud.

Bibliografija Radovana Pavića u hrvatskim geografskim stručnim i zanstvenim časopisima

Geografski horizont Pavić, R. (1957): Ghana – nova država Commonwealth-a, Geografski horizont 3 (1-2), 28-33. Pavić, R. (1958): Nezavisna Malaja, Geografski horizont 4 (1-2), 33-39. Pavić, R. (1958): Pojava novih arapskih država, Geografski horizont 4 (1-2), 58-61. Pavić, R. (1958): Nove političke promjene u Africi, Geografski horizont 4 (4), 32-36. Pavić, R. (1959): Kosmet, Geografski horizont 5 (1-2), 17-31. Pavić, R. (1959): Dominion Singapore (Singapur) – „Istočni Gibraltar“, Geografski horizont 5 (1-2), 45-49. Pavić, R. (1959): Ekonomski problemi Izraela, Geografski horizont 5 (1-2), 52. Pavić, R. (1960): Proglašenje nezavisnosti Kameruna, Geografski horizont 6 (1-2), 36-38. Pavić, R. (1960): Ekskurzija Zagreb – Kumrovec, Geografski horizont 6 (3), 55-59. Pavić, R. (1960): Istočna Srbija – neke geografske osobine, Geografski horizont 6 (4), 19-30. Pavić, R. (1961): Svjetsko tržište pšenice iza II svjetskog rata, Geografski horizont 7 (1-2), 34-38. Pavić, R. (1961): „Suep“ – savjet za uzajamnu ekonomsku pomoć, Geografski horizont 7 (3), 33-36. Pavić, R. (1961): Nezavisnost Tanganjike, Geografski horizont 7 (4), 26-30. Pavić, R. (1962): Colombo plan, Geografski horizont 8 (1-2), 42-46. Pavić, R. (1962): Riječni saobraćaj u Jugoslaviji, Geografski horizont 8 (4), 35-38. Pavić, R. (1963): Vanjska trgovina Jugoslavije 1961. godine, Geografski horizont 9 (1-2), 18-31. Pavić, R. (1963): Novije ekonomsko-geografske osobine Prijedorske kotline, Geografski horizont 9 (4), 32-37. Pavić, R. (1964): Novije karakteristike i razvoj SEV-a, Geografski horizont 10 (1-2), 42-46.


GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2020

101

Pavić, R. (1965): Indijsko-pakistanski odnosi i problemi vode, Geografski horizont 11 (3-4), 41-43. Pavić, R. (1965): Suvremene ekonomsko-geografske transformacije Pribojskog prostora, Geografski horizont 11 (3-4), 55-60. Pavić, R. (1966): Novije geografske transformacije Istočne Makedonije, Geografski horizont 12 (1-2), 27-38. Pavić, R. (1966): Razvoj i funkcije komune Pljevlje, Geografski horizont 12 (1-2), 44-49. Pavić, R. (1966): Karakteristike geografskog položaja i gospodarskih funkcija Sofije, Geografski horizont 12 (3-4), 18-35. Pavić, R. (1966): Politička geografija i geopolitika – razvoj i suvremeno značenje, Geografski horizont 12 (3-4), 87-90. Pavić, R. (1967): Hidrocentrala „Bajina Bašta“, Geografski horizont 13 (1-2), 42-45. Pavić, R. (1968): Neki aspekti suvremenih izraelsko-arapskih odnosa, Geografski horizont 14 (1-2), 16-28. Pavić, R. (1968): Hidroenergetski sistem „Senj“, Geografski horizont 14 (1-2), 52-57. Pavić, R. (1968): Razvoj funkcija i suvremene karakteristike Bukurešta, Geografski horizont 14 (3-4), 21-33. Pavić, R. (1969): Nekoliko primjera primjene direktne grafičke metode, Geografski horizont 15 (1-2), 77-81. Pavić, R. (1970): Još o praktičnoj primjeni grafičkih metoda, Geografski horizont 16 (1-2), 54-60. Pavić, R. (1972): Prilozi političkoj geografiji NR Kine, Geografski horizont 18 (1-2), 38-45. Pavić, R. (1972): Geostrateški aspekti pitanja lokacije nuklearne centrale u Krškom, Geografski horizont 18 (3-4), 52-55. Pavić, R. (1973): Političko-geografska i ekonomska utemeljenost čileanske i bliskoistočne krize, Geografski horizont 19 (3-4), 14-31. Pavić, R. (1974): Političko-geografski aspekti i posljedice otvaranja Sueskog kanala, Geografski horizont 20 (1-4), 74-77. Pavić, R. (1974): Geografija i ekološki aspekti, Geografski horizont 20 (1-4), 78-84. Pavić, R. (1975): Razvitak i stanje suvremenih geopolitičkih odnosa u Indijskom akvatoriju, Geografski horizont 21 (1-4), 38-47. Pavić, R. (1975): Neke geostrateške osobine Jadranskog akvatorija, Geografski horizont 21 (1-4), 50-55. Pavić, R. (1976): Primjeri političko-geografskih promjena u svijetu (1975/76. god.), Geografski horizont 22 (1-2), 32-46. Pavić, R. (1976): Geopolitičke značajke Atlantika, Geografski horizont 22 (1-2), 69-73. Pavić, R. (1978): Različitost interesa oko Zapadne Sahare i Horn-a, Geografski horizont 24 (3-4), 11-30. Pavić, R. (1980): Historijsko-geopolitički položaj Afganistana, Geografski horizont 26 (1-4), 22-33. Pavić, R. (1980): Makrotoponimi Bliskog i Srednjeg Istoka, Geografski horizont 26 (1-4), 59-63. Pavić, R. (1981): Nastanak i karakteristike afganistanskih državnih granica, Geografski horizont 27 (1-2), 14-23. Pavić, R. (1981): Problem Hormuških vrata i tzv. Tri otoka, Geografski horizont 27 (1-2), 33-34. Pavić, R. (1981): Prilozi Maloj geografskoj enciklopediji i primijenjenom atlasu, Geografski horizont 27 (1-2), 52-60. Pavić, R. (1981): Neke karakteristike iransko-iračkog rata, Geografski horizont 27 (3-4), 35-48. Pavić, R. (1981): Prilozi Maloj geografskoj enciklopediji i primijenjenom atlasu, Geografski horizont 27 (3-4), 62-78. Pavić, R. (1982): Problem energije u izvještaju Brandtove „Nezavisne komisije o problemima međunarodnog razvitka“, Geografski horizont 28 (1-2), 57-63. Pavić, R. (1982): Prilozi Maloj geografskoj enciklopediji i primijenjenom atlasu, Geografski horizont 28 (1-2), 64-71. Pavić, R. (1982): „Geografska enciklopedija i primijenjene karte“, Geografski horizont 28 (3-4), 53-64. Pavić, R. (1984): Granice Etiopije i Somalije, Geografski horizont 30 (1-2), 68-69. Pavić, R. (1984): Geopolitički odnosi na afričkom Hornu, Geografski horizont 30 (1-2), 70-74. Pavić, R. (1984): Geopolitički položaj i podjela Cipra 1983/84., Geografski horizont 30 (1-2), 75. Pavić, R. (1984): Sudanski incident – ožujak 1984. (utemeljenja političko-geografskog značaja), Geografski horizont 30 (1-2), 76-79. Pavić, R. (1987): Indijski subkontinent – geostrategija i međunarodni odnosi, Geografski horizont 33 (1-4), 23-26. Pavić, R. (1988): Podjela Sredozemlja, Geografski horizont 34 (1-4), 52-53. Pavić, R. (1988): Problemi Egejskog bazena – opće značajke (I) i problemi u užem smislu (II), Geografski horizont 34 (1-4), 54-55. Pavić, R. (1989): Prilozi poznavanju geografskog položaja Jugoslavije, Geografski horizont 35 (1-4), 44-50. Pavić, R. (1989): Definicija i razlikovanje međa i granica, Geografski horizont 35 (1-4), 51-53. Pavić, R. (1990): Sukob ekologije i ekonomije, Geografski horizont 36 (2), 19-22. Pavić, R. (1990): Indonezijsko „načelo arhipelaga“, Geografski horizont 36 (2), 41-44. Pavić, R. (1991): Razlike makro-regionalno-geografskog sastava i političko-ekonomske podjele Evrope, Geografski horizont 37 (1), 49-57. Pavić, R. (1992): Karakteristike nove Europe, Geografski horizont 38 (1), 6-14.


102

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2020

Pavić, R. (1997): Novi NATO za novu Europu, Geografski horizont 43 (1), 37-46. Pavić, R. (1998): Problem Kosova: SRJ/Srbija i Kosovo u europskoj geostrategiji, Geografski horizont 44 (2), 31-40. Pavić, R. (1999): Uvod u Huntingtona: opće ozračje globalnih i europskih prilika, Geografski horizont 45 (1-2), 21-30. Pavić, R. (2004): Geografski i geopolitički položaj Istre, Geografski horizont 50 (1-2), 25-33. Pavić, R. (2008): Još o sjevernoj međi i granici Balkanskog poluotoka, Geografski horizont 54 (1), 29-33. Pavić, R. (2009): Klasično Sredozemlje – Prilozi povijesnom i geopolitičkom Sredozemlju, Geografski horizont 55 (1), 29-49. Pavić, R. (2009): Sredozemlje: dopunska varia kao uvod u geostrategiju - Geografski sastav klasičnog Sredozemlja, Geografski horizont 55 (2), 7-27. Pavić, R. (2010): Geostrategija Sredozemlja u vrijeme Hladnog rata I. – do 1989/1990-ih godina, Geografski horizont 56 (1), 47-61. Pavić, R. (2010): Regionalni sastav i podjela Afrike, Geografski horizont 56 (2), 7-13. Pavić, R. (2010): Geopolitika i geostrategija Sredozemlja u vrijeme Hladnog rata II. – do 1989/1990-ih godina, Geografski horizont 56 (2), 43-53. Pavić, R. (2011): Geostrategija Sredozemlja za vrijeme Hladnog rata (III), Geografski horizont 57 (1), 37-53. Pavić, R. (2011): Karakteristike „3G“ položaja Sredozemlja, Geografski horizont 57 (2), 41-51. Pavić, R. (2012): Na temeljima geografije – I: prostor (u politici), Geografski horizont 58 (1), 59-78. Pavić, R. (2012): Prilozi raščlambi položajnosti, Geografski horizont 58 (1), 79-94. Pavić, R. (2012): Na temeljima geografije II. – zemljopisni položaj i prostorni odnosi, Geografski horizont 58 (2), 21-40. Pavić, R. (2012): Prostorna raščlamba Republike Hrvatske, Geografski horizont 58 (2), 41-47. Pavić, R. (2013): Prilozi političko-geografskom atlasu Sredozemlja, Geografski horizont 59 (1), 71-105. Pavić, R. (2013): Osnove položajnosti Gorskog kotara: prilog povijesnom zemljopisu, Geografski horizont 59 (2), 25-27.

Hrvatski geografski glasnik Pavić, R., 1971/1972: Politička geografija i geopolitika – razvoj i suvremeno značenje, Geografski glasnik 33-34, 196-208. Pavić, R., 1973: Svjetske religije – prostorni raspored i veze sa prirodno-geografskom osnovicom, Geografski glasnik 35, 128-146. Pavić, R., 1975: Razvitak prirodno-determinističkih shvaćanja, Geografski glasnik 36-37, 59-74. Pavić, R., 1976: Političko-geografski i geopolitički odnosi na Afričkom jugu početkom 1970-tih godina, Geografski glasnik 38, 210-224. Pavić, R., 1987: Politička geografija – prilog definiciji i prijedlog nastavnog programa, Geografski glasnik 49, 45-52. Pavić, R., 1987: Osnove kompleksne ekologije i geoekologije za geografe – temeljne definicije i prijedlog nastavnog programa, Geografski glasnik 49, 90-96. Pavić, R., 1993: Od Zagreba do Splita – prema gospodarskim ili geopolitičkim kriterijima?, Geografski glasnik 55, 47-58.

Geographical papers Pavić, R. 1974: Characteristics of the Complex Location of Yugoslavia, Geographical papers 2, 25-57. Pavić, R. 1976: Macroregional Urban Centers of the Socialist Republic of Croatia in the Context of their Geopolitical and Geostrategical Location, Geographical papers 3, 135-163.

Geoadria Pavić, R., 2008: Prilozi za dopunu i modifikaciju regionalizacije Republike Hrvatske, Geoadria 13 (1), 19-40. Pavić, R., 2010: Raščlamba “Protokola” u svezi s granicom između Republike Hrvatske i Crne Gore, Geoadria 15 (2), 287-303.

Ivan Zupanc



104

UPUTE SURADNICIMA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2020

UPUTE SURADNICIMA Geografski horizont objavljuje recenzirane stručne radove iz geografije i srodnih znanstvenih područja kao i interdisciplinarne radove. Časopis izlazi dva puta godišnje. Uredništvo prima rukopise tijekom cijele godine. U pravilu se objavljuju radovi na hrvatskom jeziku. Rukopis treba oblikovati prema izgledu objavljenih članaka u Geografskom horizontu. Članak treba napisati u najkraćem obliku što ga jasnoća izlaganja dopušta. Tekst treba biti jasan, sažet i gramatički ispravan. Uz tekst članka prilaže se sažetak (nekoliko rečenica) i ključne riječi. Svi radovi podliježu stručnoj recenziji. Opseg rukopisa članka – računajući bilješke, literaturu, tablice, grafičke priloge – ne smije prelaziti 28 800 znakova (16 str.), od kojih na svakoj stranici 1 800 slovnih mjesta (30 redaka sa 60 slovnih mjesta u retku pri čemu se računaju i razmaci među rječima). Radovi se šalju u dva isprintana primjerka A4 formata i CD-u (program MS Word, font Times New Roman 12). Grafičke priloge (grafikone, fotografije, tablice itd.) s numeracijom valja prirediti kao posebne dokumente prema standardnim načinima računalne izrade i prilagoditi širinu grafičkog priloga na 70 mm ili 140 mm u JPEG, TIFF ili PDF formatu minimalne rezolucije od 300 dpi. Grafički prilozi ne stavljaju se u tekst članka, već predviđeno mjesto za grafički prilog treba označiti rednim brojem i naslovom u izdvojenom retku. Ispod grafičkog priloga navodi se skraćenica „Sl.“, redni broj priloga prema redoslijedu u radu, te kratak, ali informativan naslov. Isto vrijedi i za tablice: u izdvojenom retku navesti redni broj, naslov i izvor tablice. Iznad tablice navodi se skraćenica „Tab.“, redni broj tablice prema redoslijedu u radu, te kratak, ali informativan naslov. Ispod tablice navodi se izvor. U slučaju preuzimanja priloga iz drugog izvora autori su sami dužni osigurati dopuštenje. Ako se u rukopisu koriste fotografije maloljetnih osoba mora postojati pismeni pristanak koji se ne šalje Uredništvu časopisa, već ga autori imaju obavezu pohraniti. Primaju se rukopisi pripremljeni sukladno uputama suradnicima Geografskog horizonta. Literatura se citira prema harvardskom sustavu. Korištena literatura citira se unutar teksta tako da se u zagradi navede prezime autora i godina izdanja; na primjer: (Stražičić, 1993) te broj stranice ukoliko se radi o citatu (Stražičić, 1993, 37). Ako rad ima dva autora, treba navesti oba, na primjer: (Turk i Mirković, 1993). U slučaju zajedničkog rada trojice ili više autora, u tekstu se navodi prezime prvog autora i skraćenica „i dr.“ za druge autore, na primjer: (Graham i dr., 2000). Ukoliko se citira više članaka jednog autora iz iste godine izdanja, tada se uz godinu navode i slova po abecednom redu (npr. 2000a, 2000b itd.). Kada se navodi više radova u kontinuitetu koristi se „;“ (Friganović, 1991; Nejašmić i Bašić, 2005). Sve reference u tekstu navode se kao i prvi put, odnosno ne koriste se oblici poput „ibid.“, „op. cit.“ i slično. Na kraju teksta prilaže se popis literature (bibliografija) poredan prema abecednom redu prezimena autora i kronološkim redom za radove istog autora. Ovdje se navode svi autori pojedine reference. U slučaju zajedničkog rada više autora, u popisu literature se ne koristi oblik „i suradnici“, nego se navode svi autori. Za mrežno dostupne radove potrebno je, nakon dostupnih osnovnih referenci (naslova, autora itd.), navesti izvor (http://) i datum učitavanja. Naziv knjige, zbornika, časopisa i publikacija piše se u kurzivu. Uredništvo, glavni i tehnički urednik pridržavaju uobičajeno pravo na sitnije izmjene teksta, tablica i način grafičke prezentacije, ali da to bitno ne utječe na sadržaj i smisao članka. Uz članak, autori su dužni dostaviti podatke o zvanju i kontakt adresu (ustanovu zaposlenja s adresom ili kućnu adresu; adresu elektroničke pošte).


GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2020

105

UPUTE ZA CITIRANJE: Literatura članak u časopisu:

Henkel, R., 2005: Geography of Religion – Rediscovering a Subdiscipline, Hrvatski geografski glasnik 67 (1), 5-25. (Broj 67 označava godište (volumen) časopisa; (1) broj sveska unutar godišta, a 5-25 paginaciju rada u svesku.) Lozić, S., Fuerst-Bjeliš, B., Perica, D., 2006: Quantitative-geomorphological and Environmentalhistorical Impact on the Ecological Soil Depth; Northwestern Croatia, Hrvatski geografski glasnik 68 (1), 7-25.

članak u zborniku radova:

Stražičić, N., 1996: Hrvatska – pomorska zemlja, u: I. hrvatski geografski kongres: geografija u funkciji razvoja Hrvatske: zbornik radova (ur. Pepeonik, Z.), Zagreb, 12. i 13. listopada 1995., Hrvatsko geografsko društvo, Zagreb, 102-114.

poglavlje u knjizi:

Klemenčić, M., 1996: Promjene upravno-teritorijalnog ustroja Hrvatske 1918-1992, u: Hrvatske županije kroz stoljeća (ur. Mirošević, F.), Školska knjiga, Zagreb, 123-148.

knjiga:

Stražičić, N., 1996: Pomorska geografija svijeta: (regionalna pomorska geografija svijeta), Školska knjiga, Zagreb. Graham, B., Ashworth, G. J., Tunbridge, J. E., 2000: A Geography of Heritage: Power, Culture & Economy, Arnold, London.

članak na internet stranici:

Faričić, J., Postoji li danas Dalmacija?, http://www.geografija.hr novosti.asp?id_novosti=202&id_ projekta=0 (29.02.2004.)

Izvori publikacije:

Popis stanovništva, kućanstava i stanova 31. ožujka 2001.: stanovništvo prema spolu i starosti, po naseljima, Statistička izvješća 1167, DZS, Zagreb, 2003.

internet stranica:

Matisse’s Glossary of Internet Terms, 1994 – 2008, http://www.matisse.net/files/glossary.html (28.10.2009.) U posebnim, stalnim i povremenim rubrikama časopis objavljuje i druge priloge od znanstvenog i stručnog interesa: eseje, osvrte, recenzije, prikaze, bilješke o znanstvenim i stručnim skupovima itd. opsega do 9 000 znakova (5 str.). Takvi prilozi potpisuju se na kraju. Molimo autore da u roku od dva tjedna nakon izlaska časopisa iz tiska dostave Uredništvu časopisa bitnije tiskarske greške prema načinu objavljivanja (stranica, stupac, redak, stoji, treba) koje su se potkrale kako bi se objavile ispravke u sljedećem broju.

Uredništvo

Rukopisi se upućuju na adresu: Hrvatsko geografsko društvo, Geografski horizont, Glavni urednik, Marulićev trg 19, 10000 Zagreb, Hrvatska, tel. (01) 48 95 402, tel./faks. (01) 48 95 451, e-mail: hgd@geog.pmf.hr




GEOGRAFSKI HORIZONT Broj 1/2020.

Josip Faričić

NOMEN EST OMEN: O GEOGRAFSKIM IMENIMA U GEOGRAFSKIM ISTRAŽIVANJIMA I U NASTAVI GEOGRAFIJE

I va n a C r l j e n k o

GEOGRAFSKA IMENA NA DODIRU TOPONOMASTIKE I GEOGRAFIJE

M o n i k a Š k o r va g a

i

S l av e n G a š pa r o v i ć

UTJECAJ PROMETA NA ŽIVOT STANOVNIKA OPĆINE ZDENCI

I va n Š i š a k , L u c i j a H e r c e g , K ata r i n a P l a n c u t i ć , M o r e n a V a r g a UTJECAJ VJERSKOG TURIZMA NA RAZVOJ RURALNIH PODRUČJA – PRIMJER: MARIAZELL, AUSTRIJA

S i lv i j a M a r t i š e k , V i š n j a M at o t e k , T a n j a D e b e l e c

INTEGRIRANI PRISTUP U UČENJU I POUČAVANJU MATEMATIKE, GEOGRAFIJE I POVIJESTI U TEMI PROMET EUROPE

Marijan Biruš KURILSKI OTOCI

GEOGRAFSKA IMENA PROMET I STANOVNIŠTVO VJERSKI TURIZAM Broj 1/2020, godina LXVI

K A R TA G O V O R I : MORFOLOŠKE PROMJENE ŽALA ZOGON (OTOK HVAR) OD SREDINE 20. STOLJEĆA DO DANAS

MREŽNI HORIZONTI: ADAPTIVE MANAGEMENT OF BARRIERS IN EUROPEAN RIVERS – AMBER - https://amber.international/

IZLAZI OD 1955. ISSN 2718-1820 (Online) ISSN 0016-7266 (Tisak)


Issuu converts static files into: digital portfolios, online yearbooks, online catalogs, digital photo albums and more. Sign up and create your flipbook.