Global broj 9, lipanj 2015

PRIZNANJE SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Novine Fakulteta političkih znanosti primile Posebnu Rektorovu nagradu

Str. 14-17

Novine za studentska i društvena pitanja, kulturu i sport

ISSN 1849-4722

www.fpzg.unizg.hr

/GlobalNovine @GlobalNovine @global_novine

Broj 9 / Godina 2 / lipanj 2015.

‘WHATSAPP BIZNIS’

Za prolaz na ispitu plaćaju do 600 kuna Str. 2 NEZAPOSLENOST

‘Nameću nam stav da nije važno što radimo’

Str. 5

MLADI I OVISNOST

Sport im je zanimljiviji ako se klade

Str. 9

OSKAR ZNANJA

‘Sramota je štedjeti na djeci’ Str. 12

Foto: Nika Mokos

KOMENTAR

Hey, Facebook, what’s on your Str. 19 mind?

SPORT

Naši bi inovatori trebali sudjelovati u državnom proizvodu!

Roko Leni Ukić: Moramo izboriti plasman u Rio

Str.13 21 Str.

Foto: Luka Stanzl/Pixsell

INTERVJU: ZVONIMIR VIDUKA

Str.28-29 10-11 Str.

2

STUDENTSKI ŽIVOT

Lipanj 2015.

AKADEMSKO NEPOŠTENJE Mnogi su studenti i dalje spremni platiti za ispitna rješenja

WhatsApp i Viber: dojavljivači za prolaz naplaćaju i do 600 kuna!

‘Konkurencija na tržištu neusporedivo je oštrija nego što je nekad bila i dio je mladih svjestan da ovih pet godina treba dobro iskoristiti i nešto naučiti jer u protivnom neće dobro proći na tržištu rada. Sama diploma više ne znači previše’, kaže Nenad Debrecin, profesor na FER-u Bucić G Iva ivabucic@yahoo.com

T

ko god da je rekao da znanje nema cijenu, očito nije posjetio neke naše fakultete. Koliko se god radilo o nedopuštenim radnjama, cjenik je mnogim studentima poznat - 600 kuna ispit, 300 kuna kolokvij. Za taj ćete se novac ponešto nervoznije nego inače vrpoljiti na stolcu, praviti se da pišete i svake minute pogledavati prema satu.

Dok ne zasvijetli ekran mobitela.

“Slikaš ispit i pošalješ mi na WhatsApp ili na Viber, ja riješim, slikam rješenja i to je to”, kaže splitski FESB-ovac.

“Nemam moralnih dvojbi jer ljudima pomažem. Oni će prepisati sa mnom ili bez mene, a ako se ovako može zaraditi, zašto ne bih”, ističe opravdavajući svoj “biznis”.

Moralnih dvojbi očito nemaju ni mnogi drugi studenti diljem Hrvatske, koji su prigrlili tu praksu. Zadarska studentica s Pomorskog odjela otkriva da je ovako riješila tri ispita na prvoj godini.

“Isto bi me stajalo da sam prenijela ispit na sljedeću godinu ili da sam platila nekome da mi ga riješi”, dodaje ona.

SNALAŽENJE KAO DIO KULTURE Prepisivanje se tolerira na svim razinama, smatra etnologinja Jadranka Grbić Jakopović, profesorica na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, aludirajući pritom na prepisivanje na ispitima i na plagiranje radova, od seminarskih do magistarskih.

“U starim etnološkim monografijama s početka prošlog stoljeća točno piše da u nekim krajevima nije bilo sramota ići u zatvor. Bilo je normalno nekoga prevariti ili krivotvoriti oporuku.

Snalaženje se tada smatralo junaštvom. To se vidi i danas, i to je dubok društveni problem za koji zbilja ne znam kako ga iskorijeniti”, zaključuje Grbić Jakopović.

Kad stignu rokovi, studenti se snalaze na sve načine. Šalabahteri postaju stvar prošlosti, zamijenili su ih mobiteli. Mobitele bi pak uskoro mogli

Prepisivanje na ispitu nikad nije bilo jednostavnije; dvojka je zajamčena nakon samo nekoliko poruka Foto: Irena Domitrović

zamijeniti pametni satovi, naočale i druge elektroničke naprave. Za sankcioniranje raznih vrsta snalaženja na fakultetima su zadužena stegovna povjerenstva. Međutim, profesori najčešće takvu kaznu za prepisivanje smatraju preoštrom.

“Ne šalju nas na Povjerenstvo. Ako nas ulove, samo nam ponište ispit, i to je to”, kaže jedna zadarska studentica.

Nenad Debrecin, profesor na Fakultetu elektrotehnike i računarstva, smatra da se korištenje “pomagala” studentima kad-tad obije o glavu.

“Konkurencija na tržištu neusporedivo je oštrija nego što je nekad bila. I dio mladih ljudi svjestan je činjenice da ovih pet godina treba dobro iskoristiti i nešto naučiti jer u protivnom neće dobro proći na tržištu rada.

Sama diploma više ne znači previše”,

IMPRESSUM

GLOBAL Novine studenata FPZG-a Izdavač Fakultet političkih znanosti, Lepušićeva 6, Zagreb Za izdavača izv. prof. dr. sc. Lidija Kos-Stanišić Voditelj projekta doc. dr. sc. Igor Kanižaj Glavni urednik Igor Weidlich kontakt@igorweidlich.com

ističe Debrecin.

Studenti koji pribjegavaju ovakvim metodama, nerijetko naiđu na probleme prije nego što uopće dođu na tržište rada. Iako se ponekad ovako rješavaju manje važni ispiti, oni čije se gradivo ne primjenjuje kasnije, češće su ipak u pitanju važniji kolegiji.

ZAČARANI KRUG “Rješavam najviše mehaniku i fiziku. Ljudi nisu svjesni da su to stvari koje će im poslije trebati. Ako plate ispit na prvoj, zapet će na drugoj ili trećoj godini jer neće znati osnove”, kaže naš sugovornik FESB-ovac koji već neko vrijeme ovako zarađuje. Priznaje da tako studenti ulaze u začarani krug i nakon nekog vremena zaostaci postanu toliki da je jednostavnije platiti.

Zamjenica glavnog urednika Matina Tenžera tenzera.tenzera@gmail.com Izvršni urednik Mislav Lugonjić mislav_lugonjic@windowslive.com Urednik – mentor Zlatko Herljević zlatko.herljevic1@gmail.com Uredništvo Marija Gaura (Studentski život), Irena Domitrović (Studentski život, Srednja), Matina Tenžera (Reportaža, Intervju, Kolumne/Ko-

vježbe, laboratoriji i slično.

Profesor Debrecin stoga kaže da “po“Ja planiram ovako prepisivati i ubustoje dvije forme studiranja - prva je duće, barem ispite matematičkog da završite studij, dobijete diplomu, a tipa”, kaže Zadranka. A ona je samo druga je stvar možete li vi na temelju jedna od mnogih koji na ispitima kotako stečene diplome uspješno obavljati svoj posao. A ako niste svladali riste “jocker zovi”. neke osnovne svari vezano uz struku, naravno da ne možete”.

DRUŠTVO NEZNANJA I Problem korištenja tehnologije u NESPOSOBNOSTI prepisivanju, doduše, nije nov. Još “Kolokvij se plaća 300, a ispit 600 prije pet godina zagrebački Rudarkuna. Riješi ti točno koliko ti treba za sko-geološko-naftni dva. Ali uglavnom fakultet pokušao se ‘Slikaš ispit i pošalješ oni rješavaju više isobračunati s preva- mi na WhatsApp ili pita istodobno, pa se rantima ugradnjom na Viber, ja riješim, moraš najaviti. Na uređaja za ometanje imala sam slikam rješenja i to je primjer, mobilnog signala. ispit u prosincu, ali Međutim, zbog toga to’, kaže splitski FESB- sam mu se najavila im je prijetila kazna ovac koji ovako zara- već u kolovozu”, od sto tisuća do čak je ova stuđuje, ali i priznaje da objasnila milijun kuna jer su dentica. prekršili Zakon o oni koji koriste nje- Osim lijenih studetelekomunikacija- gove ‘usluge’ zapnu nata i ponekad loma, koji zabranjuje na istim predmetima ših profesora, Grbić ometanje mobilnog Jakopović glavnim već iduće godine jer krivcima smatra i signala.

Profesor Debrecin su ključni za neka te- roditelje. smatra da je FER meljna znanja “Sve to počinje još pronašao način kako od osnovne škole da ovom problemu stane na kraj. Istišaptanjem i uz poticaj roditelja koji če kako ispiti više nisu koncipirani se u tom negativnom smislu previše kao nekad, da u dva sata student mora angažiraju da im se dijete upiše na fariješiti pet zadataka. Takav princip kultet, i to možda ne bilo koji pa se dao je ljudima mnogo vremena za onda traže veze i kupuju se ispiti”, prepisivanje, ali to je nešto što pokaže i zaključuje da “sigurno nećemo staje stvar prošlosti. Postoji čitav niz postati društvo znanja nego upravo elemenata na temelju kojeg danas suprotno, društvo neznanja i društvo nastavnici procjenjuju i ocjenjuju stunesposobnih za sve osim za snalažedente, kao što su blicevi, aktivnost, nje”.

Studenti su najspremniji platiti za rješavanje ispita iz fizike i mehanike Foto: Nika Mokos

Fotoagencija Pixsell

mentari/Mišljenja), Iris Brčić (Društvo), Mila Puljiz (Lifestyle), Tibor Trupec i Lucija Tošić (Kultura), Mislav Lugonjić (Sport, Svijet/EU), Milan Dalmacija (Novac, Tehnologija, Poduzetništvo), Helena Pereković (Fotografija)

Dizajn i prijelom Atlantis

Lektura Snježana Babić Višnjić

Tehnička podrška Story Editor redakcijski sustav

Voditeljica promocije Kristina Balun global-promocija@fpzg.hr

Tisak Tiskara Zagreb, Radnička cesta bb, Zagreb

Community manager Dora Kršul dora.krsul@gmail.com

Kontakt za čitatelje global.novine@gmail.com ISSN 1849-4722

STUDENTSKI ŽIVOT

Lipanj 2015.

3

SC Zbog kolektivnog ugovora zamalo zatvorene menze i stao rad Studentskog servisa

Sindikat: Štrajk još nije isključen

G Silvija Vuković G Ivona Puljević

svuk11@gmail.com ivona.puljevic@gmail.com

Š

Studentima je velik problem rad menze, to jest način na koji radnici obavljaju svoj posao, a kod Studentskog servisa im najviše smeta kašnjenje plaća koje se isplaćuju putem studentskog ugovora

trajk djelatnika Studentskog centra u Zagrebu, koji je bio najavljen za 2. lipnja, mnoge je studente zabrinuo. U vrijeme ispitnih rokova zatvaranje menzi studentima pada teže nego u doba kada nemaju pretrpan raspored, a studenti koji žive u domovima nemaju toliko alternativnih izbora za prehranu kao oni koji žive u stanovima. Štrajk bi značio i obustavljanje rada Studentskog servisa, što studentima nikako ne odgovara jer bi to značilo kašnjenje plaća koje su mnogima nerijetko i glavni izvor zarade.

PODIJELJENA MIŠLJENJA Djelatnici SC-a na prijetnju štrajkom su se odlučili zbog odbijanja sanacijskog upravitelja SC-a Peje Pavlovića da započne pregovore o kolektivnim ugovorima. Štrajk se na kraju nije održao jer je u međuvremenu dogovoren datum početka pregovora.

Mario Iveković, predsjednik Novih sindikata, rekao je da štrajk još nije isključena opcija.

“U svakim kolektivnim pregovorima postoji mogućnost štrajka. Do njega može doći ako sindikalna strana nije zadovoljna onim što pregovaračka strana poslodavca nudi kao maksimum u pregovorima, pa štrajk koristi kao sredstvo pritiska. Naravno, uvijek je želja sindikalne strane u pregovori-

U vrijeme kolokvija i ispitnih rokova zatvaranje menzi studentima pada teže nego u doba kada nemaju pretrpan raspored Foto: Nika Mokos

Prenosimo dio pisma podrške Kluba studenata Fakulteta političkih znanosti, Kluba studenata Filozofskog fakulteta te Studentskog zbora Filozofskog fakulteta povodom štrajka radnika Studentskog centra: Ovim putem želimo izraziti solidarnost i punu podršku radnicima SC-a u njihovoj borbi. Pozivamo upravu SC-a i resornog ministra da što prije odgovore na

radničke zahtjeve i na taj način otklone uzroke najavljenog štrajka. Također, pozivamo kolege studente da se solidariziraju s radnicima usprkos problemima koje nam štrajk svima donosi, jer odgovornost za ovakvu situaciju snose isključivo uprava SC-a i Ministarstvo, koji su svojim postupcima prisilili radnike da na ovaj način zaštite svoja prava.

Borba radnika je i naša borba.

ma da se postigne uspjeh bez pritisaka i industrijskih akcija, a uspjehom u pregovorima smatra se potpis kolektivnog ugovora kojim bi bili zadovoljni radnici Studentskog centra”, dodao je Iveković.

Iako je samo zagrebačka podružnica SC-a zaprijetila štrajkom, i u drugim gradovima studenti imaju podijeljena mišljenja o štrajkovima i stanju u SCu. Studenti pak najveći problem vide u radu menzi, to jest načinu na koji radnici obavljaju svoj posao, a kod Studentskog servisa im najviše smeta kašnjenje plaća koje idu preko studentskog ugovora.

Studentu Sveučilišta u Zagrebu Marku Meštroviću smeta što su, kako kaže, pojedinci koji rade u SC-u u menzi previše bezvoljni pri obavljanju posla. “Mislim da imaju dosta dobre uvjete rada i pristojnu plaću s obzirom na posao koji obavljaju“, kaže Marko.

PISMO PODRŠKE Marija Miloš, koja studira u Zadru, kaže da “u jednoj menzi rade susretljivi ljudi, dok su u drugoj namrgođeni i neuslužni”. Ipak, shvaća da svi problemi idu “preko leđa” radnika.

Studentica Sveučilišta u Dubrovniku Lucia Stipičević smatra pak da su zaposlenici SC-a u Dubrovniku kulturni te posvećuju pažnju studentima, ali ne bi trebali imati više plaće jer “kotiraju puno bolje nego ostatak radničke klase”. Ipak, mnogi su studenti izrazili potporu djelatnicima Studentskog centra pa su im neki klubovi studenata poslali i pismo podrške.

STUDENTSKI POSLOVI Što učiniti kad se pojave problemi s isplatom plaća?

Studentski servis može pokrenuti ovrhu poslodavaca Ravbar G Barbara barbara.ravbar17@gmail.com

D

olaskom ljeta sve se više studenata zapošljava na sezonskim poslovima, kako na hrvatskoj obali, tako i u Zagrebu. Ipak, nedavno su se Globalu studenti požalili na kašnjenje isplate plaća u zagrebačkom Studentskom servisu. Kako bismo to provjerili, razgovarali smo s voditeljem servisa Tomislavom Jurkićem.

PISMENA IZJAVA Jurkić objašnjava kako, prema pravilniku Studentskog servisa, svaki poslodavac ima pravo na osam dana za isplatu te da se to pravilo provodi na razini svih studentskih centara.

Ako studentima njihova plaća nije isplaćena na vrijeme, trebaju se obratiti svom studentskom servisu i podnijeti pisanu izjavu o kašnjenju. Studentski servis tada telefonski kontaktira poslodavca i traži objašnjenje za kašnjenje plaće.

“Uvijek se najprije pokušamo dogovoriti s poslodavcem, a ako se ogluši na naš poziv, šalje se pisana opomena tvrtki. Nakon pristigle pisane opomene, poslodavac ima tri dana da isplati studenta, a ako ni nakon opomene student nije isplaćen, pokreće se postupak ovrhe.

Važno je napomenuti da su takvi slučajevi rijetki i da je 99,5 posto studenata bilo isplaćeno”, kaže Jurkić.

Ističe da je zadovoljan radom i učinkovitošću zagrebačkog Studentskog servisa, a najčešći nesporazumi, osim eventualnih kašnjenja

Od iduće akademske godine uvodi se e-poslovanje pa studenti više neće gubiti vrijeme i donositi potvrde o redovnom studiranju

BROJEVI

28.220

studenata učlanjeno je u Studentski servis ove akademske godine

27.800

studenata bilo je učlanjeno akademske godine 2013./2014.

I poslodavci se nekad tuže Događa se i da poslodavci imaju primjedbe na rad studenata, ali takvih pritužbi nema više od desetak na godinu. Najčešći nesporazum koji nastaje između poslodavca i studenta je ako, na primjer, student potpiše ugovor da će odraditi deset dana i da će mu za taj vremenski period biti plaćeno, a na kraju odradi samo dva i za ta dva dana zahtijeva isplatu. “Moj je savjet svim studentima i studenticama da pažljivo pročitaju ugovor koji im poslodavac daje te da ništa ne potpisuju unaprijed”, kaže Tomislav Jurkić.

isplate plaća, nastaju ako studenti ne pročitaju pažljivo ugovore koje su sklopili s poslodavcima. Ističe da se studentski servis trudi sve transakcije obaviti pravodobno, te da najveća gužva nastaje na početku akademske godine, kada se u studentski servis prijavljuje mnogo studenata.

“Pri zapošljavanju studenata postoje dvije vrste poslodavaca. Jedni objavljuju oglase za posao na svojim stranicama, a neki studente traže preko nas. U studentskom servisu primjećujemo porast studenata kojima se plaće isplaćuju putem Servisa, a također se povećava i broj tvrtki koje traže studente za rad“, kaže voditelj Student servisa.

Cijena satnice poslova se razlikuje po težini i razini znanja koju određen posao zahtijeva, pa se prema tome i cijena satnice razlikuje od posla do posla. Jurkić kaže da je “na internetskim stranicama cjenik poslova i okvirna cijena satnice prema kojoj se studenti mogu ravnati, a najčešća cijena satnice iznosi od 16 do 30 kuna po satu”.

INOVACIJE U RADU Od iduće akademske godine studente će dočekati i neke inovacije.

“Počet ćemo raditi sa sustavom e-poslovanja, putem kojega ćemo moći vidjeti koji su studenti redovni, tako da nam studenti više neće morati donositi potvrde o redovnom studiranju i tako će uštedjeti vrijeme. E-poslovanje ubrzat će još neke stvari, ali studenti će se i dalje morati doći prijaviti u Studentski centar”, ističe voditelj Jurkić.

Studenti na studentski ugovor mogu prosječno zaraditi između 16 i 30 kuna po satu Foto: Irena Domitrović

4

STUDENTSKI ŽIVOT

Lipanj 2015.

WORK AND TRAVEL

U SAD po zaradu, iskustvo i pustolovinu

‘U dva i pol mjeseca zaradila sam 24.000 kuna’, kaže Monika Stojanović

Pongračić G Andrea andrea.pongracic@gmail.com

O

dlazak u Sjedinjene Američke Države na tri i pol mjeseca, od čega je dva i pol radila, a mjesec dana putovala, bila je najbolja odluka u životu Monike Stojanović, sada odgojiteljice, a tada 22-godišnje studentice Učiteljskog fakulteta u Zagrebu. Posredovanjem agencije CCUSA odabrala je program u kojem agencija zainteresiranim studentima pronalazi posao u nekoj od država SAD-a.

“Htjela sam usavršiti engleski jezik, upoznati nove ljude i jednostavno putovati. Za program agencije trebalo mi je 5500 kuna, za kartu 6000, tako da sam devet mjeseci konobarila da bih si mogla platiti put. U agenciji su mi našli posao animatora za djecu u golfskom klubu u Wisconsinu. Sa šefom kluba razgovor sam imala putem Skypea.

Prije odlaska morala sam riješiti svu

Foto: Antonela Fulir/CCUSA

potrebnu dokumentaciju i razgovor u američkom veleposlanstvu”, ispričala je svoje iskustvo Monika.

Kaže da su je u veleposlanstvu pitali zašto ide, koliko će ostati i kada će diplomirati. „Putovala sam sama. U zračnoj luci me dočekao djelatnik golfskog kluba iz Wisconsina koji me i vodio dva tjedna treninga prije samostalnog rada. Satnica mi je bila 12 dolara, a u dva i pol mjeseca sam zaradila oko 24.000 kuna. Nakon toga sam putovala mjesec dana. Zrakoplovom i poznatim Amtrakom. Posjetila sam Chicago, New Jersey, New York, Las Vegas i neka manja mjesta. Što se tiče agencije, iako su mi uzeli dosta novca, ne žalim se jer mi je to dalo neku sigurnost. U slučaju da dođe do nekakve frke, ipak se imaš kome obratiti”, veselo priča pustolovna Monika.

Martina Major, studentica Alma Mater Europaea studija, putovala je pak posredovanjem BHV agencije, koja nudi edukaciju i školovanje u inozemstvu. Martina je također putovala u SAD, i to na četiri i pol mjeseci.

“Radila sam u državi Colorado kao sobarica. Bilo je to stvarno ludo i nezaboravno iskustvo i razmišljam o ponovnom odlasku. Otišla sam kako bih iskusila nešto novo, izašla iz kalupa svakodnevnog života. Na takvom putovanju upoznaš toliko individualaca i vidici ti se jako prošire. Kako sam jedan dio Amerike proputovala sama jer s ekipom s kojom sam trebala putovati nisam se mogla dogovoriti o državama koje ćemo posjetiti, shvatila sam koliko sam u biti samostalna. Otkriješ novog sebe”, oduševljeno govori Martina.

RAZMJENA Studentica EFZG-a Anamarija Mišura bila je na studiju u Regensburgu

Pet mjeseci učenja i zabave u najboljem Erasmus gradu

Mezdjić G Petra petra.mezdjic@gmail.com

R

egensburg je omiljeno odredište erazmusovaca i svake godine okuplja više od 40.000 studenata iz cijelog svijeta. Ondje je jedan semestar odlučila provesti i Anamarija Mišura, studentica pete godine Ekonomskog fakulteta u Zagrebu.

Anamariju je privuklo to što su ga studenti prošle godine odabrali za najbolji Erasmus grad. Osim te titule, stari dio grada nalazi se na popisu UNESCO-ove Svjetske baštine, a sveučilište je zauzelo 395. mjesto na QS listi svih svjetskih sveučilišta.

ODLIČAN NOĆNI ŽIVOT Samo dvadeset minuta hoda od središta grada sveučilišni je kampus za divljenje. “Na 150 hektara sve je što je jednom studentu potrebno. Na kampusu postoje prostorije za učenje, golemi sportski kompleks, botanički vrt, kafići i prostorije za druženje, tako da se može cijeli dan provesti ondje”, objasnila je Anamarija i dodala da je kampus opremljen najmodernijom tehnologijom koja je potpuno na raspolaganju studentima.

U posjet su joj došle i prijateljice iz Zagreba koje su bile oduševljene. Kristine, koja za taj grad prije i nije čula, najviše su se dojmili kafići i klubovi, ali je nadodala da je “njihov kampus neusporediv sa zagrebačkim, golem je i lako se može izgubiti”.

U neposrednoj blizini kampusa studentski su domovi, a u jednom od njih živi i Anamarija. Mjesečno za smještaj izdvaja 260 eura. Anamarija je iznimno zadovoljna domom u kojem stanuje.

“Dom u kojem živim je potpuno novi i imam svoju sobu s WC-om i kuhinjom. Domovi u Njemačkoj posve se razlikuju od onih u Zagrebu”.

Osim Kristine, i druga prijateljica, Iva, bila je oduševljena Anamarijinim odabirom. Dom u kojem živi Anamarija Iva uspoređuje s modernim novogradnjama. Prozori se mogu zamračiti samo jednim pritiskom gumba, nakon čega se bijele željezne plohe sklapaju, “a toga u hrvatskim domovima nema”, oduševljeno je zaključila Iva.

‘Na 150 hektara sve je što je jednom studentu potrebno. Na kampusu postoje prostorije za učenje, golemi sportski kompleks, botanički vrt, kafići i prostorije za druženje, tako da se može cijeli dan provesti ondje’, ispričala je Anamarija

Regensburg nudi odličan noćni život. “Svaki dan se može naći mjesto za izlazak. Svi su klubovi u središtu grada, vrlo blizu jedan drugom, a vrlo su česti i tulumi u studentskim domovima”, kaže Anamarija i dodaje kako svaki dom ima bar u zajedničkim prostorijama gdje se održavaju druženja i tulumi, a cijena pića vrlo je pristupačna.

VELIKO ISKUSTVO Osim pristupačne cijene pića, cijena hrane također je vrlo povoljna. U lokalnim supermarketima cijene su mnogo niže od onih u Hrvatskoj, a akcije su svakodnevne.

Slobodno vrijeme Anamarija provodi družeći se sa studentima iz cijelog svijeta. Osim druženja, ističe kako se bavi rekreacijom, ali i šetnjom kroz grad i usavršavanjem njemačkog jezika.

Pet mjeseci provedenih u Regensburgu donijelo je nova iskustva, prijatelje i putovanja, pa su neki od gradova koje je Anamarija posjetila Frankfurt, München, Stuttgart i Rim. “Erasmus je za mene predivno životno iskustvo. Upoznala sam mnoge divne ljude iz cijelog svijeta, njihove kulture, putovala na brojna mjesta i provela najljepših pet mjeseci svog studentskog života”, rekla je Anamarija i nadodala da preporučuje svima da svoje studentske dane uljepšaju ovakvim programom.

Djevojke u posjetu dvorcu Neuschwanstein, koji je bio inspiracija i Waltu Disneyju Foto: Privatna arhiva

Osim pristupačne cijene pića, cijena hrane je također vrlo povoljna. U lokalnim supermarketima cijene su mnogo niže od onih u Hrvatskoj, a akcije su svakodnevne

Na jednom mjestu upoznaju se brojne kulture

KAMPUSIJADA

Na kampusu zabava kakvu su mnogi gledali samo na filmu

S

Koliko su spretni, natjecatelji su pokazali skokom u vreći

Foto: Silvija Kovačić

kok u vreći, nošenje jajeta na žlici, povlačenje užeta i obaranje ruku samo su neke od disciplina u kojima se čak 825 studenata okušalo na ovogodišnjoj Kampusijadi. Borongajski kampus je potkraj svibnja vrvio studentima željnim dobre zabave i natjecanja, ali i mnogim posjetiteljima koji su ih došli bodriti. Mnogi su prisutni usporedili Kampusijadu s događajima na američkim kampusima koje gledaju na filmovima. Za one najbolje organizatori su osigurali i prikladne darove. (I.D.)

STUDENTSKI ŽIVOT

Lipanj 2015.

5

MLADI I NEZAPOSLENOST Neovisno o stupnju obrazovanja, mnogi traže posao izvan struke

‘Nameću nam stav da nije važno što radimo već da uopće radimo!’

Puljević G Ivona ivona.puljevic@gmail.com

N

ezaposlenost mladih već je dugo vruća tema u našoj zemlji. Mjesečni statistički bilten koji objavljuje Hrvatski zavod za zapošljavanje za ožujak ove godine pokazuje kako najveći broj nezaposlenih osoba ima završenu trogodišnju srednju školu, više od 100.000 ljudi.

Iza njih su na ljestvici osobe sa završenom četverogodišnjom srednjom školom i gimnazijom. Mladi sa završenim fakultetom i akademijom na četvrtom su mjestu i njih je pet puta manje od onih s prvog mjesta na ljestvici.

Najmanje nezaposlenih je u skupini osoba s prvim stupnjem fakulteta, višom školom i stručnim studijem te osobe s nezavršenom osnovnom školom. Usporedba s ožujkom prošle godine pokazuje kako je došlo do smanjenja nezaposlenosti u svim navedenim skupinama.

PUSTOLOVINA ŽIVOTA Marta Vučković, koja je završila gimnazijski program, nije upisala fakultet jer želi postati vizažistica.

Diploma je za poslodavce, prema mišljenju studenata, samo papir koji nije uvijek presudan pri zapošljavanju. Ono čega je većina svjesna jest da je praksa ključan faktor Kaže kako joj je drago da je odabrala gimnaziju jer “pruža znanje opće kulture, poznavanje jezika i razvijanje kritičkog razmišljanja’’. Smatra kako bi se definitivno trebalo poraditi na programima strukovih škola, a da je htjela upisati fakultet, uvjerena je da bi uspjela jer joj je gimnazija pružila mogućnosti, znanje i odličnu pripremu za državnu maturu.

Tiana Nenadić, magistrica novinarstva, kaže kako je “studiranje pustolovina života, ali se previše ljudi trudi pobijediti trenutačnu krizu”.

Smatra kako je država nametnula razmišljanje da nije važno što radiš nego da radiš.

“Poslat ćeš papire na nekoliko natječaja za stručno osposobljavanje kako bi sutra mogao biti ono što želiš i bit ćeš sretan ako ti netko uopće pročita tvoj životopis. Svi smo se mi trudili završiti odabrani fakultet kako bismo mogli živjeti pristojno i znati da su se odricanja naših roditelja isplatila”, tvrdi Nenadić.

‘Poslat ćeš papire na nekoliko natječaja za stručno osposobljavanje kako bi sutra mogao biti ono što želiš i bit ćeš sretan ako netko uopće pročita tvoj životopis’, kaže Tiana Nenadić

Više od 100.000 nezaposlenih ima završenu trogodišnju srednju školu Foto: Jozo Jozipović

Mnogi studenti smatraju da fakulteti daju temeljna znanja i vještine, ali se većinu praktičnih stvari za posao da i samostalno naučiti. Diploma je za poslodavce, prema mišljenju studenata, samo papir koji nije uvijek presudan pri zapošljavanju. Ono čega je većina svjesna jest da je praksa ključan faktor. Iskustva koja studenti dobiju putem projekata i volontiranja veliki su plus pri zapošljavanju.

RAZLIČITI AFINITETI Završenu trgovačku srednju školu ima mlada majka Ana Mravak. Po završetku trgovačke planirala je upisati dodatnu, četvrtu godinu za komercijalisticu, ali je doznala da očekuje prinovu i odustala od tog plana. Od toga je prošlo pet godina i danas radi u kafiću u vlasništvu svog oca te je upisala višu školu koja će joj, nada se, donijeti uspjeh koji će “moći prenijeti na svoju djecu”. Što se tiče mogućnosti koje joj je pružila trgovačka škola, kaže da ne može reći da nije zadovoljna svime što joj je ta škola pružila u smislu obuke, ali ona jednostavno želi više.

Ljudi po završetku obrazovanja imaju različite afinitete. Neki se nadaju poslu u struci, neki uspjehu zbog vlastite i tuđe sreće, a neki su sasvim zadovoljni svojim odabirom.

U svakom slučaju, za sve njih trenutačno nema mjesta na tržištu rada, što pokazuju i brojevi s početka priče.

POGREŠAN ODABIR Iskustva mladih koji su se upisali tamo gdje nisu bili zadovoljni

U želji da ne razočaraju bližnje, mnogi izborom fakulteta razočaraju sami sebe

Kušić G Ivana ivanicakusic@gmail.com

N

eodlučnost i nepromišljenost pri odabiru fakulteta znaju dovesti do potpunog promašaja u izboru buduće profesije. Zbog nedovoljne informiranosti o programima koje im pojedini fakulteti nude i utjecaja obitelji i prijatelja koji ih bombardiraju različitim savjetima, maturanti nerijetko postaju neodlučni pri odabiru fakulteta.

POTREBAN SAVJET STRUČNJAKA Većina ih u toj svojoj neodlučnosti umjesto savjetovanja sa stručnjacima iz različitih područja odluči jednostavno poslušati svoje bližnje ili pak odaberu fakultet za koji smatraju da je društveno prihvatljiviji i na boljem glasu, kako svojim odabirom ne bi nikoga razočarali.

Takvim pristupom i odlukom u većini slučajeva najviše razoča-

raju sami sebe. Zbog nedovoljne posvećenosti tom važnom pitanju, svake godine određeni broj studenata ostane razočaran svojim odabirom fakulteta. Jedna od takvih je i Marta, bivša studentica Pravnog fakulteta u Zagrebu, koja je odlučila progovoriti o problemu pogrešnog odabira fakulteta iz vlastitog

‘Rodbina i prijatelji savjetovali su mi da upišem Pravo jer je na glasu’, kaže Marta koja je nakon upisa shvatila da je pogriješila

Svake godine određeni broj studenata ostane razočaran svojim odabirom fakulteta, a mnogi zbog toga nikad i ne dođu do diplome Foto: Vjeran Žganec-Rogulja/Pixsell

iskustva. “Kao maturantica sam mislila da je najvažniji dio mojeg školovanja završen i da ću lako izaći na kraj s fakultetom, te da neću imati problema pronaći nešto što me zanima”, započinje svoju priču Marta.

“Na kraju sam odugovlačila s odlukom i, naravno, u zadnji tren pogriješila. Nisam bila sigurna što da upišem pa sam sastavila popis od pet fakulteta na koje bih se mogla upisati i odlučila pitati rodbinu i prijatelje što mi savjetuju. Svi su mi savjetovali Pravni fakultet jer je na glasu kao vrlo priznati”, dodaje Marta. Odlučila je poslušati savjete drugih i upisati pravo, ali je, kako kaže, ubrzo shvatila da je pogriješila i da taj fakultet nije za nju.

Slično govori i Kristijan, bivši student Medicinskog fakulteta u Zagrebu. U osnovnoj i srednjoj školi bio je među najboljim učenicima u razredu. Kada je došlo vrijeme upisa na fakultet bio je jako neodlučan jer su mu svi predmeti jako dobro

išli. Na kraju je za savjet pitao roditelje koji su mu predložili medicinu jer je to zanimanje društveno vrlo poželjno. Ubrzo nakon upisa Kristijan je shvatio da medicina nije za njega i da se tim zanimanjem ne bi mogao baviti do kraja svoga života.

NA POGREŠKAMA SE UČI Stoga se i ispisao, a sljedeću akademsku godine otišao je na Arhitektonski fakultet na kojem je odličan student. Kristijan ističe kako je važno na vrijeme ispraviti pogrešku, a ne nastaviti pogrešnim putem.

“Neki ljudi nastave studirati i završe neželjeni fakultet, ali ja sam shvatio da to ne mogu i ne želim i ispisao sam se odmah nakon prvog semestra. To je savjet koji bih dao mlađim naraštajima. Čak i ako se nađu na pogrešnom fakultetu, moraju biti svjesni da su još mladi i da imaju vremena završiti fakultet koji žele. Na pogreškama se uči”, dodao je Kristijan.

6

STUDENTSKI ŽIVOT

Lipanj 2015.

STUDENTSKE MUKE Dio studenata odjeću pere u praonicama, a dio se snalazi kako zna

Kad se nakupi prljavog rublja, pomažu i perilice ‘tuđih’ mama

nare domova s druge strane pranje odjeće ne opterećuje.

Ivan Meić iz Pirovca smatra da “je lakše ako netko to napravi za tebe”, pa odjeću nosi “mami, prijateljima i rodbini”. Ivan je jedan od onih koji nikad nisu posjetili praonicu odjeće u Zagrebu, a kaže da mu “se ne da uopće naučiti kako se to radi”.

Studenti koji žive daleko od obitelji i nemaju svoju perilicu rublja snalaze se na razne načine.

Majice nekima peru prijatelji i rodbina, a drugi ‘gube vrijeme’ čekajući u praonicama rublja Ratko G Jelena ratko.jelena@gmail.com

J

ednom sam našla komad kulena u sušilici, rečenica je kojom Anđela Durdov iz Belog Manastira opisuje događaj iz praonice rublja u studentskom domu Stjepan Radić u Zagrebu. Anđela trenutačno živi u studentskom domu Ante Starčević, a odjeću u praonici pere dva puta na mjesec. Zagrebački studenti koji nisu u mogućnosti nositi prljavu odjeću mami i tati kući na pranje dovoljno često snalaze se na razne načine, a budući da nemaju mnogo izbora - ne žale se nikome.

Ipak, ne nedostaje im razloga za to.

JEDNOSTAVNIJE ZIMI? “Nakon što je u praonici iskočila sklopka, mokre plahte koje se nisu osušile odnijela sam natrag u sobu”, prisjeća se Antonija Ma-

tek, stanarka doma Stjepan Radić, opisujući svoje neugodno iskustvo prošle zime. Dodaje da sada pere rublje na ruke jer joj se “u praonici odjeća ošteti, a usto se ne isplati dati 25 kuna za pranje i sušenje tri ili četiri majice”. Ljetna su vremena mnogim studentima koji žive daleko od Zagreba donijela mnoge probleme.

“Da skupljam sedam kilograma odjeće svaki put, morala bih gola ići kupiti žetone za pranje”, dodaje Antonija. Ana Vujić, studentica koja je iz Subotice došla u Zagreb, kaže da s obzirom na to da ne ide često kući, nema izbora pa dio odjeće pere u praonici, a dio ručno.

“Sve hlače koje sam ovdje sušila ‘stisnule’ su se. Cijena bi mogla biti malo niža, pogotovo zato jer postoje studenti koji ne idu kući i cijele godine ovise samo o ovoj praonici”, dodaje ona. Neke sta-

Mnogi se za vrijeme studija prvi put upoznaju s perilicom rublja Foto: Nika Mokos

PRAONICA

VEŠ4KEŠ

LAHOR

VEŠERAJ

ST. DOM STJEPAN RADIĆ

CIJENA PRANJA

25 kn/9 kg

35 kn/ 6 kg

12 kn/1 kg

15 kn/7 kg

CIJENA SUŠENJA

5 kn/14 kg

25 kn/6 kg

10 kn/7 kg

VIŠE OPCIJA Studenti koji žive u stanovima imaju iste probleme ako nemaju svoju perilicu. Mirna Rajaković jedna je od takvih i zasad se dobro snalazi.

“Ponekad mi prijatelji iz Zagreba ‘posude’ svoju perilicu, pa mi odjeću peru njihove mame”, objasnila je Mirna. Ako ne uspije sklopiti takav dogovor s prijateljima, zbog lošeg iskustva u praonici u domu, kaže, odnese odjeću u praonicu s malo višim cijenama pranja i sušenja od onih u domovima.

Tamo se “za 60 kuna može oprati i osušiti mnogo odjeće”, tvrdi Mirna i naglašava da u praonici u kojoj ona pere odjeću “imaju WiFi i kauč, pa je lakše dočekati kraj pranja”.

EDUKACIJSKO-REHABILITACIJSKI FAKULTET CENTAR ZA REHABILITACIJU Jedinstvena nastavna i klinička jedinica u Hrvatskoj

Sve više korisnika primjer je dobre prakse

C

entar za rehabilitaciju u sklopu Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta već 18 godina pruža usluge stručne procjene, dijagnostike, individualnoga i grupnoga terapijskog rada te individualnoga i grupnog savjetovanja osobama s posebnim potrebama i njihovim obiteljima.

“Korisnici stručnih usluga Centra osobe su širokog dobnog raspona, od onih s razvojnim teškoćama čija je dob manja od dvije godine, preko djece predškolske i školske dobi s raznim teškoćama komunikacije, slušanja, izgovora, učenja te socijalizacije, zatim adolescenata s problemima u ponašanju, do odraslih osoba s traumatskim oštećenjima mozga te osoba treće životne dobi”, ističe docent Luka Bonetti, voditelj Centra za rehabilitaciju.

MJESTO KLINIČKE IZVRSNOSTI Usluge rehabilitacije pružaju stručnjaci različitih profila, uključujući psihologe, logopede, socijalne pedagoge, edukacijske rehabilitatore te druge stručne suradnike.

Centar za rehabilitaciju najviše se ponosi time da je tijekom godina međudjelovanja znanosti, prakse i nastave postao mjestom kliničke izvrsnosti, na kojem se ekspertize različitih stručnjaka ujedinjuju u

Opremljeni centar na godišnjoj razini pruža stručne usluge za oko 700 korisnika

Docent Luka Bonetti, voditelj Centra za rehabilitaciju Foto: Nika Mokos

U Centru se već 18 godina pružaju usluge stručne procjene, dijagnostike, individualnoga i grupnoga terapijskog rada te individualnoga i grupnog savjetovanja za osobe s posebnim potrebama i njihove obitelji holističku stručnu uslugu jedinstvenu u Hrvatskoj, isključivo okrenutu potrebama korisnika i njihovih obitelji.

“Među aktivnostima koje Centar provodi klinički su stručni rad u području razvojnih odstupanja i teškoća, nastavni rad kroz održavanje kliničkih vježbi i studentske prakse za studente preddiplomskih i diplomskih studija, edukativni rad kroz održavanja predavanja i radionica, znanstveno-istraživački i stručno-istraživački rad te rad na promoviranju brige za osobe s

razvojnim odstupanjima i teškoćama”, navodi docent Bonetti.

VIŠE OD 30 PROJEKATA Centar kontinuirano bilježi povećanje broja korisnika i veliku potražnju za stručnim uslugama.

“Velik interes za usluge Centra u akademskoj, stručnoj i široj zajednici na lokalnoj, regionalnoj i državnoj razini potvrđuje Centar kao primjer dobre prakse”, dodaje docent Bonetti i ističe kako Centar na godišnjoj razini uspijeva pružiti stručne usluge za oko 700 korisnika.

Centar za rehabilitaciju svoje djelovanje osnažuje aktivnošću u provođenju znanstveno-istraživačkih i stručnih projekata. Do sada je proveo, što kao nositelj, što kao partner, te sudjelovao u izvedbi više od 30 projekata koje su podržali Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, Ministarstvo socijalne politike i mladih, Grad Zagreb te Sveučilište u Zagrebu i Zagrebačka županija.

“Kao partner, Centar je sudjelovao i u provedbi više projekata financiranih iz EU-ovih fondova,

na kojima je surađivao s raznim ustanovama i organizacijama, poput drugih sastavnica Sveučilišta u Zagrebu (Fakulteta elektrotehnike i računarstva, Grafičkog fakulteta i Filozofskog fakulteta), Hrvatskog logopedskog društva, Udruge socijalnih pedagoga, Hrvatske udruge za ranu intervenciju u djetinjstvu, Saveza gluhih i nagluhih grada Zagreba, Hrabrog telefona, UNICEF-a Hrvatska, Agencije za odgoj i obrazovanje te mnogih drugih”, navodi docent Bonetti.

Studenti Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta kontinuirano tijekom petogodišnjeg školovanja pridonose radu Centra i daju mu određenu posebnost kroz volonterski rad, rad u kliničkim aktivnostima uz superviziju te kroz studentsku praksu.

Centar za rehabilitaciju Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet (Znanstveno-učilišni kampus) Borongajska cesta 83f Tel.: 01/2457-560 E-mail: centar.info@erf.hr Web: http://centar.erf.unizg.hr/ index.php/hr/ PROMOTIVNI ČLANAK

Pokrovitelj stranice Ekonomski fakultet Trg Johna Kennedyja 6 10000 Zagreb Telefon: +385 (0)1 2383 333 www.efzg.unizg.hr

ISTRAŽIVANJA Projekti fakulteta dobili potporu na natječaju Hrvatske zaklade za znanost

E

Znanošću u misiji jačanja hrvatskoga gospodarstva

konomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu na natječaju Hrvatske zaklade za znanost, kojem je cilj razvoj hrvatskoga znanstvenoistraživačkog prostora i stvaranje novih znanja s naglaskom na jačanje hrvatskog gospodarstva i dobrobiti društva, primio je priznanje i financijsku potporu za čak šest projekata. Ovakvim natječajem Hrvatska zaklada za znanost nastoji podržati istraživačke skupine koje se bave međunarodnom, ali i nacionalnom problematikom, a čiji su voditelji istaknuti znanstvenici s međunarodno priznatim postignućima.

POSLOVNA IZVRSNOST Jedan od projekata koji je dobio financijsku potporu je “Procesna i poslovna inteligencija za poslovnu izvrsnost”, kojem je cilj istražiti primjenu procesne i poslovne inteligencije u poduzećima i njihov utjecaj na uspješnost poslovanja.

“PROSPER projektom želi se integrirati istraživački trud međunarodne skupine multidisciplinarnih znanstvenika u području procesne i poslovne inteligencije te korištenje procesne i poslovne inteligencije za poslovne performanse u posttranzitnim zemljama, prije svega, u Hrvatskoj i Sloveniji”, ističe voditeljica projekta, prof. dr. sc. Vesna Bosilj Vukšić.

I Hrvatska je, kao i Slovenija, zemlja koja se bori s gospodarskom krizom, a napor prema implementaciji procesne i poslovne inteligencije pomoći će jačanju hrvatskoga gospodarstva i dobrobiti društva.

Vrlo je važan projekt i “Uloga strukturnih reformi u poticanju vanjske konkurentnosti zemalja Europske unije”.

“Projekt je usredotočen na specifičnu dimenziju konkurentnosti koja se naziva vanjskom konkurentnošću, a tiče se razmjene dobara kojima zemlja obiluje za ona u kojima je oskudna”, ističe voditelj projekta, prof. dr. sc. Boris Cota.

Od pojave globalne financijske i gospodarske krize ovakva su pitanja postala posebno aktualna u Europskoj uniji jer su se pojedine zemlje suočile sa značajnom vanjskom neravnotežom i dužničkom krizom.

“Vanjske neravnoteže nestaju kako zemlje ostvaruju sličnu dinamiku rasta jer se smanjuju prekogranične neto investicije kada razlike prinosa na kapital među zemljama

postaju manje i kada se potrošnja, zbog rasta dohotka, sve više financira iz domaćih izvora”, objasnio je profesor Cota.

SOCIJALNA SAMOPOSLUŽIVANJA Zahvaljujući upravo gospodarskoj krizi koja je zahvatila i Hrvatsku, socijalna samoposluživanja su novi maloprodajni oblik koji potiče pozitivne društvene promjene kroz ispunjavanje materijalnih potreba socijalno ugroženih, dajući im prigodu da očuvaju dostojanstvo u okruženju u kojem oni mogu birati različite vrste roba besplatno ili po iznimno niskim cijenama.

Projekt “Potencijali i preporuke razvoja socijalnih supermarketa u Srednjoj i Istočnoj Europi”, izvanredne profesorice dr. sc. Blaženke Knežević, govori o socijalnim samoposluživanjima, čiji je razvoj započeo početkom ovog stoljeća.

“Socijalna samoposluživanja svoje djelovanje temelje na filantropskim osnovama, volontiranju i donacijama, ali već na nekim tržištima značajno utječu na strukturu prihoda tradicionalnih maloprodavača”, ističe profesorica Knežević.

Projektni tim obuhvaća 17 stručnjaka iz područja trgovine, upravljanja maloprodajom, upravljanja neprofitnim organizacijama, korporativnih financija, fiskalnih sustava i socijalnog rada iz pet znanstvenih institucija iz četiriju država Srednje i Istočne Europe.

Uz projekte poslovne izvrsnosti, uloge strukturnih reformi u poticanju vanjske konkurentnosti te socijalnih samoposluživanja u Srednjoj i istočnoj Europi vrlo je važan i projekt “Poticanje inovativnog ponašanja zaposlenika u javnom sektoru primjenom intervencija u dizajnu posla”, skraćeno INPUBWORK, koji je usredotočen

Financijsku potporu Zaklade dobile su istraživačke skupine koje se bave međunarodnom, ali i nacionalnom problematikom, a čiji su voditelji istaknuti znanstvenici s međunarodno priznatim dostignućima

Prof. dr. sc. Lovorka Galetić, doc. dr. sc. Josip Mikulić i izv. prof. dr. sc. Blaženka Knežević

Projekti

Prof. dr. sc. Boris Cota

1. „Procesna i poslovna inteligencija za poslovnu izvrsnost“ – voditeljica projekta prof. dr. sc. Vesna Bosilj Vukšić 2. „Uloga strukturnih reformi u poticanju vanjske konkurentnosti zemalja Europske unije“ – voditelj projekta prof. dr. sc. Boris Cota 3. „Približavanje strategije i prakse nagrađivanja hrvatskih poduzeća europskoj praksi“ – voditeljica projekta prof. dr. sc. Lovorka Galetić 4. „Brendiranje turističke destinacije: Analiza uspješnosti brenda u kontekstu brendiranja destinacije“ – voditelj projekta doc. dr. sc Josip Mikulić 5. “Poticanje inovativnog ponašanja zaposlenika u javnom sektoru primjenom intervencija u dizajnu posla” – voditelj projekta doc. dr. sc. Tomislav Hernaus 6. „Potencijali i preporuke razvoja socijalnih supermarketa u Srednjoj i Istočnoj Europi“ – voditeljica projekta izv. prof. dr. sc. Blaženka Knežević

na proučavanje i unapređenje postojeće organizacije posla u javnim poduzećima.

“Inovativno ponašanje zaposlenika trenutačno je vrlo aktualna iako u svijetu još nedovoljno istražena tema. Riječ je o ponašanju koje izravno i neizravno potiče razvoj i uvođenje inovacija na radnom mjestu, a zasniva se na ideji kako pojedinci mogu biti inovativni na poslu kroz pronalazak drukčijih načina obavljanja posla, utvrđivanje novih procedura i kreiranje inovativnih ideja te promjenom poznatih načina poslovanja“, ističe voditelj projekta doc. dr. sc. Tomislav Hernaus.

BRENDIRANJE U TURIZMU Kako bi se zaustavila demotiviranost zaposlenika u Hrvatskoj, važno je okrenuti se i kompenzacijskom menadžmentu koji je na prostoru Republike Hrvatske još preslabo razvijen. Upravo projekt pod nazivom “Približavanje strategije i prakse nagrađivanja hrvatskih poduzeća europskoj praksi”, prof. dr. sc. Lovorke Galetić, sigurno će donijeti neke nove spoznaje.

“Kompenzacijski menadžment uključuje analizu organizacijskih praksi koje su usmjerene na analizu strategija nagrađivanja i strukture plaća na način da se zaposlenicima za uloženo vrijeme i trud osiguraju odgovarajuće materijalne i nematerijalne nagrade te smatram kako su upravo kompenzacije ključni element u međusobnu odnosu poslodavca i zaposlenika”, ističe profesorica Galetić.

Krajnji cilj istraživanja je dodatno produbiti znanje o tom području te razviti stimulirajuće strategije nagrađivanja koje će omogućiti hrvatskim poduzećima jačanje konkurentnosti i umanjiti odlazak zaposlenika na strana tržišta rada.

Naposljetku, u projektu “Brendiranje turističke destinacije: Analiza uspješnosti brenda u kontekstu brendiranja destinacije”, doc. dr. sc. Josip Mikulić namjeravaju se istražiti različite strategije brendiranja turističkih odredišta analizom odabranih hrvatskih i španjolskih primjera. “Španjolsku smo uključili u istraživanje kao svojevrstan benchmark, s obzirom na to da je njihova turistička ponuda vrlo slična ponudi Hrvatske”, dodaje docent Mikulić i ističe kako se projektom želi istražiti koliko je proces brendiranja zaslužan za uspješnost turističke destinacije.

8

Društvo

Lipanj 2015.

TIPS & TRICKS

Kako lakše zaspati ljeti

Brčić G Iris iris.brcic@gmail.com

Vruće ljetne noći su stigle, a ti nikako ne možeš zaspati? Bilo da ne voliš klimu ili je nemaš, dobro je znati ovih nekoliko trikova koji ti mogu pomoći u rashlađivanju...

Cool posteljina

Plahte za posteljinu možeš na nekoliko minuta staviti u hladnjak ili zamrzivač. Prethodno ih stavi u plastičnu vrećicu kako ne bi upile mirise i ostatke tvog hladnjaka. Tako odlazak na spavanje neće izazvati osjećaj da si legao usred tropske šume.

Kad smo već kod plahti, ljeti koristi samo pamučne jer su najprozračnije.

‘Uradi sam’ klima

Napuni posudu vodom i zaledi je. Tako ohlađenu stavi ispred ventilatora. Povjetarac ventilatora “pokupit” će kapljice vode koje se tope na površini i tako kreirati ugodno osvježenje.

Ilustracija: Teuta Butuči

LUSTRACIJA Tribina koju su na FPZG-u organizirali studenti uzburkala javnost

Samo raspravom možemo se osloboditi ideologija prošlosti

‘Razumljivo je da je rasprava o lustraciji i dekomunizaciji u ovom trenutku dosta politizirana, ali se nadam da će s vremenom postati smirenija i da će se voditi u kontekstu svih načina na koje se države i društva nose s nepravdama i zločinima prethodnih režima’, objašnjava docentica Ana Matan

Novak G NIkola novak.ni@web.de

Poljska i Njemačka, ili kako uspješno provesti lustraciju

Š

Rashlađenje vodom – unutra i izvana

Mlak tuš prije spavanja pomoći će da se osjećaš svježe i manje ljepljivo. Ali i tvoja unutrašnjost također treba tuširanje – ne zaboravi popiti barem dvije litre vode na dan i izbjegavaj jako začinjenu hranu prije spavanje jer će te to samo dodatno zagrijati. Dakle, ništa od chimichangi s ekipom u 23 sata.

Isključi gadgete, uključi mozak

Televizija, tablet, mobitel, laptop... pretjerano korištenje tih uređaja navečer ne samo da će zagrijati prostoriju nego ćeš i teže zaspati. Probaj barem pola sata prije spavanja sve ugasiti.

Umjesto tvitanja prošetaj po vrtu/balkonu i razmišljaj o tome zašto si ostavio sve ispite za ljetni rok. Ne samo da ćeš udahnuti svježeg zraka nego se i dovoljno izmoriti da zaspiš ko beba.

to je rasprava otvorenija i što se više različitih glasova čuje, bolje za sve nas, komentirala je Ana Matan, docentica na Fakultetu političkih znanosti, nedavno održanu tribinu o lustraciji. Tribina pod nazivom “Lustracija u Hrvatskoj – nužnost ili ne?” održana je 26. svibnja u organizaciji studentske inicijative Studenti za slobodu FPZG-a. Studenti su tako željeli pridonijeti javnoj raspravi o inače osjetljivoj temi lustracije.

RAZLIČITA STAJALIŠTA Gosti tribine bili su Stevo Đurašković, politolog s Fakulteta političkih znanosti, Hrvoje Klasić, povjesničar s Filozofskog fakulteta te Ivo Lučić i Davor Marijan, povjesničari s Hrvatskog instituta za povijest. Drske upadice iz publike predvođene predsjednikom Autohtone hrvatske stranke prava Draženom Kelemincem umalo su zasjenile raspravu o zadanoj temi tribine.

Različita razmišljanja o događajima s te tribine, ali i samoj temi, čuju se na fakultetu i nekoliko tjedana nakon događaja.

Ljubica Novak, studentica četvrte godine FPZG-a, ističe kako joj se

Lustraciju su nakon pada željezne zavjese od svih bivših socijalističkih zemalja najdosljednije provele Poljska, koja je potom doživjela i najveći rast gospodarstva i svog geopolitičkog utjecaja, te bivša Demokratska Republika Njemačka. Njemačka je provela jedan od najtransparentnijih procesa lustracije, a pod pritiskom disidenata iz bivše DDR prva je od svih država građanima otvorila tajne arhive.

Govornici na tribini o lustraciji na FPZG-u

Što je lustracija?

Lustracija znači zabranu obavljanja državnih i javnih dužnosti osobama koje su radile ili surađivale s represivnim komunističkim režimom te sudjelovale u povredi ljudskih prava. Dekomunizacija označava suočavanje s prošlošću komunizma i pravno obuhvaća suđenja, lustraciju, rehabilitaciju i restituciju (povrat imovine) kao i pedagogiju suočavanja s prošlošću komunističkih režima (preko školskih udžbenika i emisija).

Prekini s curom/ dečkom

Opće je poznato da je ljeti mnogo ugodnije spavati sam, da se ne sudaraš s tuđim ekstremitetima. Porazgovaraj o tome s curom/dečkom.

Možda nije loša ideja da vezu nastavite kad se temperature malo spuste, recimo, u jesen?

Atmosfera u dvorani u trenucima je dolazila do usijanja

Foto: TV Student

Foto: Matea Petrović

svidjelo što su se mogla čuti različita stajališta. “Incident koji se dogodio prebrzo je skrenuo fokus s glavne teme na različite druge teme koje očito još tište hrvatsku populaciju”, dodaje Novak.

“Razumljivo je da je rasprava o lustraciji i dekomunizaciji u ovom trenutku dosta politizirana, ali se nadam da će s vremenom postati smirenija i da će se voditi u komparativnom kontekstu svih načina na koje se države i društva nose s nepravdama i zločinima prethodnih režima”, objašnjava pak docentica Matan i dodaje kako nije dobila dojam da je događaj bio zamišljen kao akademska rasprava.

“Ovu je raspravu organizirala studentska udruga kako bi promovirala temu koja je vrlo važna za njihov svjetonazor – to je sasvim legitimno i ja to pozdravljam, ali tribina definitivno nije bila akademski događaj”, smatra Matan. Jedan od organizatora tribine, član organizacije Studenti za slobodu FPZG-a, Ivan Pepić, navodi kako u Hrvatskoj o lustraciji ne postoji nijedan znanstveni rad na hrvatskom jeziku, a jedina knjiga o toj temi je na engleskom jeziku, i to kao zbornik radova stranih istraživača.

“Taj se trend pod hitno mora mijenjati ako želimo uspostaviti druš-

tvo dijaloga, ali i ukinuti strah od rasprave o lustraciji koju političari redovito koriste u svoje svrhe”, objašnjava Pepić.

GAŠENJE VATRE NAFTOM Borba protiv ideoloških utjecaja u društvu nazivanjem pojedinaca “zaostalim komunistima” je, smatra pak Matan, ponovno ideologija.

Ističe da “borba protiv ideologije koja započinje obračunom sa ‘zaostalim komunističkim strukturama’ sliči pokušaju da se vatra ugasi naftom”.

Viktor Matić, student četvrte godine FPZG-a, ističe kako su govornici iznijeli argumentirana uvodna izlaganja i kasnije raspravljali u demokratskom i civiliziranom tonu.

Upadice iz publike od strane nekolicine pojedinaca, smatra Matić, nisu umanjile uspjeh rasprave o lustraciji..

“Uspjeh tribine leži upravo u njenoj temi koja izaziva mnoge kontroverze i činjenici da se o njoj raspravljalo na demokratski način te uz međusobno uvažavanje svih govornika”, kaže Matić.

Njegova kolegica Tara Gudović smatra kako su komentari publike pokazali potrebu za suočavanjem s prošlošću i ratnim traumama više nego sam proces lustracije.

Društvo

Lipanj 2015.

9

OVISNOSTI Mladi se u nas klade češće od europskih vršnjaka

‘Sport mi je zanimljiviji ako se na njega kladim!’

Djevojčicu od 13 godina poslali su u kladionicu da stavi 50 kuna na račun za internetsko klađenje. Djelatnica ju je pitala koliko joj je godina, a djevojčica je odgovorila da ju je mama poslala. Bez imalo problema, iz kladionice je izašla s potvrdom o uplati...

Bertek G Daria jasamdaria@gmail.com

S

tari se uvijek kladio, a ja sam s njim pratio rezultate. S deset sam godina bio sposoban sam složiti listić, čak i izvan osnovne ponude - kaže Luka kojem je danas 21 godina i kladi se više puta na dan. “Stari” je prestao s kockanjem nakon što je nakupio mnoštvo dugova. Luka se prisjeća kako je njegova majka tražila razvod, a otac je shvatio da je voda došla do grla. On i njegov brat zauzeli su tatino mjesto u kladionici.

DOZA ADRENALINA Sportske kladionice u Hrvatskoj su se pojavile 2000. godine. Šest trgovačkih društava dobilo je dozvole za priređivanje sportskog klađenja, što

izašla s potvrdom o uplati. Vjerojatno nikakvih problema ne bi bilo i da je došla uplatiti gotov listić.

Dakle, maloljetnici mogu doći u kladionice, ali što ih motivira da to i naprave? Većina mladih klađenje shvaća kao zabavu.

“Mnogo mi je zanimljivije pratiti sport ako sam se kladio. To mi dođe ko dnevna doza adrenalina”, objašnjava Kristijan (18).

Mladi su podložni utjecaju društva i ne žele biti izolirani. U pohod na kladionicu mahom pođu s prijateljima ili roditeljima. Luka s početka priče želio je provoditi vrijeme s ocem, a usput je naučio pravila igre.

On je student druge godine Medicinskog fakulteta, u ozbiljnoj je vezi i radi za jednu telekomunikacijsku kompaniju. Čim se probudi, pregleda ponudu na kladionici. Putem interneta stavlja novac na račun kako

bi uz jutarnju kavu imao što pratiti.

S prijateljima razgovara o jučerašnjim rezultatima, tko je podbacio, a tko iznenadio. Djevojci i roditeljima ne otkriva prave iznose koje gubi, jer kako kaže: “Ja zarađujem taj novac, ja ga mogu trošiti kako želim”.

Priznaje da je internetsko klađenje povećalo iznose koje uplaćuje, jer odmah želi vratiti izgubljeni novac.

Nikad nije prestao s klađenjem, niti planira. Misli kako njegov otac nije znao gdje je granica, a njemu je ona sasvim jasna.

NIJE KAO KASINO Zoran Zoričić, vodeći hrvatski stručnjak u liječenju ovisnika o kockanju, objašnjava kako se mladi u Hrvatskoj klade češće i problematičnije od svojih europskih vršnjaka.

“To je zato što u nas nije zaživio model odgovornog priređivanja

Većina mladih klađenje shvaća kao zabavu, a u pohod na kladionicu mahom pođu s prijateljima ili roditeljima Foto: Nika Mokos

su Hrvati dočekali s oduševljenjem.

Prema podacima Porezne uprave, u prvoj godini rada kladionice su ostvarile prihod od 656 milijuna kuna. Već 2012. broj se povećao na 1,091 milijardu kuna.

Kada otvorite vrata jedne od mnoštva kladionica, nailazite na muškarce i žene, stare i mlade, slabijega imovinskog stanja i one nešto boljega. Svi žele iskušati sreću, pogotovo kad je ona udaljena vjerojatno samo ulaz od vašeg mjesta stanovanja.

Iako je zakonom zabranjeno maloljetničko klađenje, nitko nije zadužen za nadzor. Reporterka je Globala čula za djevojčicu od 13 godina koju su poslali u kladionicu da stavi 50 kuna na račun za internetsko klađenje. Djelatnica ju je pitala koliko joj je godina, a djevojčica je odgovorila da ju je mama poslala. Bez imalo problema, iz kladionice je

Čim se probudi, student Luka pregleda ponudu na kladionici.

Putem interneta stavlja novac na račun kako bi uz jutarnju kavu imao što pratiti. S prijateljima razgovara o jučerašnjim rezultatima, tko je podbacio, a tko iznenadio. Djevojci i roditeljima ne otkriva prave iznose koje gubi jer, kako kaže: ‘Ja zarađujem taj novac, ja ga mogu trošiti kako želim’

igrama na sreću. Ključni koraci koje moramo poduzeti su zabrana igre mlađima od 18 godina, redukcija marketinga, objektivna izvještavanja i upozorenja na moguć razvoj ovisnosti”, objašnjava Zoričić.

Najveći problem sportskog klađenja je što ga društvo ne smatra ozbiljnim problemom. Uspoređuju ga s kockanjem u kasinu, koje privlači drukčiji tip ljudi. Ako se roditelj kladi, ne mora nužno značiti da će se kladiti i njegova djeca. No povećana je mogućnost. Predmeti povezani s kockanjem i ovisnošću trebali bi se uključiti u obrazovanje. Država bi trebala uvesti veći nadzor nad provođenjem zakonskih odredbi vezanih uz klađenje. Mediji moraju prestati reproducirati sliku klađenja kao muževnoga i atraktivnog hobija. Bez toga, svi napori stručnjaka bit će besmisleni.

Stotinu znanstvenika okupilo se kako bi raspravljali o svojim radovima Foto: Filipa Marinić

KONFERENCIJA Medijski znanstvenici u Zagrebu

‘Internetsko i slobodno društvo mijenja budućnost medija’ CEECOM je prigoda za okupljanje stručnjaka kako bi zajedno raspravili o problemima i izazovima u medijskoj znanosti

Domitrović G Irena domitrovic.irena@gmail.com

D

eseci medijskih znanstvenika podijelili su iskustva, dojmove i znanja na osmoj Central and Eastern European Media and Communication Conference - CEECOM konferenciji kojoj je ove godine domaćin bio Zagreb. Znanstvenici, profesori, medijski stručnjaci i ostale osobe iz područja medija sastaju se jednom na godinu kako bi jedni drugima predstavili svoje najnovije znanstvene istraživačke radove.

Na osnovi znanstvenih istraživanja razvili su rasprave o digitalnim izazovima medija, sličnostima i razlikama koje se pojavljuju od zemlje do zemlje u području medija i slobodi medija. Ove su godine dvorane Filozofskog fakulteta u Zagrebu bile privremeno susretište mnogih stručnjaka koji su izlagali ili slušali izlaganja svojih kolega.

KVALITETNI PANELI “Odziv je i više nego zadovoljavajući, a ljudi su ugodno iznenađeni kvalitetom panela i prezentacija”, rekla je Zrinjka Peruško, profesorica s Fakulteta političkih znanosti i glavna organizatorica ovogodišnje konferencije.

U svom pozdravnom govoru istaknula je kako su u središtu konferencija uvijek ljudi.

Posjetitelji konferencije bili su iznimno zadovoljni sadržajem predavanja na kojima se raspravljalo o teoretskim okvirima i razvoju, ali i o praktičnim primjerima, pa je tako publika dobila prigodu upoznati javne servise drugih zemalja, društvene mreže i razlike u korištenju od zemlje do zemlje, ali i

Plenarno izlaganje Amy Jordan, predsjednice ICA-e

mnoge druge, zanimljive sadržaje.

Amy Jordan, predsjednica ICA-e (International Communication Association) i profesorica iz SAD-a rekla je da je iznimno zadovoljna konferencijom.

“CEECOM je prigoda za okupljanje stručnjaka iz regije kako bi zajedno raspravili o tekućim problemima, izazovima i preprekama koje se nameću u području medijske znanosti, a koji su iznimno relevantni za daljnji razvoj teorije i praktičnog dijela”, kazala je Jordan i dodala kako je odziv iz godine u godinu sve bolji i kako mnogi počinju prepoznavati važnost ove i sličnih konferencija i prilike koje im se pružaju. ŠIRENJE ZNANJA Svi posjetitelji istaknuli su da je jedan od najvažnijih dijelova konferencije dijalog i prijateljstvo. Mnogi profesori koji su se tako upoznali putem konferencije ostaju u kontaktu, što potiče i razvoj međunarodne suradnje, ali i otvara mogućnost njihovim studentima koji time dobiju veće znanje, što se većinom manifestira kroz gostujuća predavanja.

Na konferenciji je dosta velik naglasak stavljen na budućnost razvoja medija. Prvi panel otvorio je profesor Paolo Mancini koji je govorio o utjecajima novih trendova u novinarstvu, kako se oni odražavaju i kako će se u budućnosti odražavati na demokraciju. Mancini je istaknuo kako su posljednjih godina ljudi postali slobodniji, u čemu im je uvelike pomogao i internet. Takvo promijenjeno društvo mijenja i budućnost medija. Kroz panele se mnogo komentiralo i o krizi u medijima koja je zahvatila čitav svijet, osim azijskih medija.

Gvozden Flego, potpredsjednik parlamentarne skupštine Vijeća Europe, kazao je da je “fantastično kad se okupi ovoliko ljudi iz različitih zemalja jer to su sve redom cijenjene i svjetski poznate osobe od kojih se zaista može mnogo toga naučiti”. Dodao je i da je šteta što nije bilo više hrvatskih studenata i profesora na konferenciji.

CEECOM je prvi put održan 2008. godine, i tada su sudjelovali ljudi iz Poljske, Češke i Slovačke. Danas je to konferencija u kojoj sudjeluje mnogo više zemalja i mnogo više ljudi. Ove su godine organizatori bili Sveučilište u Zagrebu, European Communication Research and Education Association (ECREA) i ICA.

10

Društvo

Lipanj 2015.

SOCIJALNA SAMOPOSLUŽIVANJA Sla

TKO JE HRVATSKA?

Trgovcima donirati potre

Javna osoba vs. hrvatski zet U posljednjem u nizu intervjua, ‘sukobljavaju’ se popularni kulturnjak Tarik Filipović i potpuno ‘adaptirani’ hrvatski Amerikanac Cody Brown!

TARIK FILIPOVIĆ (43) Predstavnik osoba iz javnog života Hrvatske, iako rođeni Bosanac, veći je dio svog života proveo u Hrvatskoj, gdje i danas živi i radi u Kazalištu Kerempuh. Poznat je i po brojnim televizijskim i filmskim ulogama, ali i kao zaštitno lice kvizova na HTV-u. Oženjen je i ima dva sina.

Koja je vaša prva asocijacija na Hrvatsku?

Baš Lijepa Naša! Baš volim ovu zemlju. Kao rođeni Bosanac, došao sam u Hrvatsku kad smo još bili jedna država, tako da nikad nisam osjećao da sam otišao nekamo izvan svoje države. Jednostavno, Hrvatska i BiH su moj svijet.

Po čemu mislite da je Hrvatska prepoznatljiva u svijetu?

Nažalost, samo po sportašima i po povijesti. Premda su kapaciteti ove zemlje da bude onako... ajmo krenuti samo od tog turizma i ljepote koju nam je Bog dao. Imam osjećaj, da se bavim politikom, da sam neki ministar, sjeo bih u ekonomsku klasu, otišao u Katar, u Izrael, u Australiju, rekao: ‘Hajde, hoćete

1.

2.

nam biti partneri, vidite ovo, vidite ono, dođite nam!’

Mislite li da u Hrvatskoj postoji neki moralni autoritet i ako da, koji je?

Slabo, stvarno slabo. Recimo, kakav je Zvonimir Boban bio kapetan u nogometu i kako se ponaša nakon karijere, tako bih volio da se ponašaju ljudi. Nešto tipa pape Franje. Što bi u Hrvatskoj trebalo poticati kako bi postala bolje mjesto za život svojih građana?

Za početak samo iskoristiti ono što je Bog dao. Iskoristiti kreativnost mladih ljudi, to je samo pitanje pripreme! Znam glumiti, znam napisati tekst za predstavu koju će pogledati tristo puta po petsto ljudi. Da radim nešto drugo, mislim da bih isto tako predano radio. Da svi tako rade, mislim da bi bilo super. Ali očito ne... Kao da nikom nije stalo. Ne znam kako ljude nije strah Boga, ovakvu zemlju u takvoj situaciji, u poraću, izranjavanu, ovako ‘izmusti’...

Kako vidite Hrvatsku za deset godina i sebe u njoj?

Pongrac G Lucija lucija.pongrac@gmail.com

G

3.

4.

5.

Stvarno sam uvijek optimističan.

Mislim da će se mnogo stvari promijeniti nabolje. Vjerujem u naraštaje koji dolaze, koji nemaju nikakvu hipoteku, barem u glavi, a hipoteke na leđima, nažalost, imaju. Nadam se da će projekt Europske unije uspjeti, ali bez obzira na to, bilo-ne bilo, mislim da treba vjerovati u sebe i krenuti u svim segmentima orati i kopati. Od turizma, inovativnosti, zdravstvenog sustava...

Da sam neki ministar, sjeo bih u ekonomsku klasu, otišao u Katar, u Izrael, u Australiju, rekao: ‘Hajde, hoćete nam biti partneri, vidite ovo, vidite ono, dođite nam!’

CODY McCLAIN BROWN (36) Najpoznatiji Amerikanac u Zagrebu, Hrvatsku je prvi put posjetio 2007. godine, a od 2011. ovdje živi.

Rođen je prije 36 godina u Oklahomi, a u Hrvatsku ga je dovela – ljubav. Oženjen je Splićankom Silvanom s kojom ima kćer Maru. Piše blog Zablogreb te predaje engleski jezik na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu i radi na HRT-u, na Glasu Hrvatske, u međunarodnom programu Hrvatskoga radija.

Koja je vaša prva asocijacija na Hrvatsku?

Nekoć je moja prva pomisao na Hrvatsku bila da je negdje u Rusiji. Ali otkad živim ovdje, situacija je potpuno suprotna. Hrvatska je za mene dom. Što je jako zbunjujuće jer je riječ o stranoj zemlji koju sada smatram domom. Još jedna asocijacija na Hrvatsku – neobična je!

Po čemu mislite da je Hrvatska prepoznatljiva u svijetu?

Nekoć po ratu. Počeo sam redovito dolaziti u Hrvatsku od 2007. godine i kada sam tada razgovarao s ljudima, sve se vrtjelo oko rata. Sada je više prepoznatljiva po ljepoti.

1.

2.

Govori se po svijetu da je Hrvatska zaista predivna zemlja, ljudi znaju što je Dubrovnik, možda znaju i za Split...

Postoji li u Hrvatskoj osoba koju smatrate moralnim autoritetom?

Da, moja punica! Ali ne samo moja punica nego sve punice, ta starija generacija žena. S jedne strane znaju biti vrlo frustrirajuće, ali s druge strane one su moralna savjest društva. I mislim da upravo to čini Hrvatsku sjajnom! Imate te starije žene, punice, koje sve znaju, tračaju i imaju svoje standarde. I što je najbolje, uopće nemaju problema gnjaviti vas sa svojim standardima.

Toga u Americi nema. Što bi u Hrvatskoj trebalo poticati kako bi postala bolje mjesto za život?

Odgovornost! Ovo nije jako popularno, ali mislim da bi studenti trebali plaćati barem nešto malo za školovanje. Samo toliko da ulažu u budućnost i da to shvate ozbiljno.

Moji studenti kažu: ‘Baš me briga, ionako ću dobiti 2’, a to kažu zato što ih nije briga ako dobiju 5 jer

odišnje se u Hrvatskoj baci 400.000 tona hrane, a gladnih, siromašnih i nezaposlenih je na tisuće. Umjesto o otvaranju novih radnih mjesta, slušamo o otvaranju novih socijalnih samoposluživanja. U posljednjih nekoliko mjeseci otvorilo se čak šest novih diljem zemlje, a sveukupno ih imamo 16.

Prvu socijalnu samoposlugu u Hrvatskoj otvorio je Caritas Zagrebačke nadbiskupije 2009. godine u suradnji s jednim trgovačkim lancem, a danas u Zagrebu djeluju dva takva samoposluživanja.

APSURDNOST ZAKONA “Projekt Socijalna košarica – podjela pomoći provodi se tako da trgovački lanci i drugi donatori, daruju prehrambene namirnice i higijenske potrepštine od kojih djelatnici i volonteri Caritasa pripremaju pakete te ih dijele obiteljima i pojedincima u potrebi”, objasnio je Zvonko Erceg, tajnik Caritasa Zagrebačke nadbiskupije.

No nije sve tako jednostavno, kako se možda “na prvu” čini. Naoko jednostavno doniranje osnovnih potrepština može stvoriti mnoge probleme. “Žalosna je činjenica da je u Hrvatskoj svih ovih godina krize na

snazi zakon koji propisuje obvezu plaćanja PDV-a na donacije. Proizvođačima i trgovcima hranu je jeftinije baciti i uništavati nego je donirati i na nju plaćati 25 posto PDV-a”, rekao je Erceg.

Postoje razni zakonski propisi što se tiče donacija. Kad građani sami iz vlastitih sredstava doniraju, oporezivanja nema, ali je stvar mnogo drukčija kada je riječ o pravnim osobama. Ako pravna osoba, porezni obveznik, donira uslugu ili dobra, na navedenu uslugu obvezan je obračunati PDV. Apsurdnost zakona može se pokazati na jednom od mnogih primjera. Kada su prošle godine strašne poplave zahvatile Hrvatsku, jedan velik prehrambeni koncern platio je više od šest milijuna kuna poreza na donaciju koju je dao za poplavljena područja u Posavini.

Godinu dana poslije mnogi ljudi na tim područjima i dalje žive u kontejnerima, a pučke kuhinje ostaju bez zaliha hrane. Nameće se logično pitanje što je država napravila s tih šest milijuna kuna?

Upravo zbog loših zakonskih propisa, toliko se hrane bespotrebno baca, a mogla bi se nahraniti mnoga gladna usta.

“Iako putem tog projekta godišnje podijelimo gotovo tri milijuna kuna humanitarne pomoći, svjesni smo da je to nedovoljno s obzirom na broj korisnika i njihove potrebe. Svakog mjeseca za ovaj oblik

3.

4.

nakon diplome i tako neće dobiti posao. Taj začarani krug mora se promijeniti.

Kako vidite Hrvatsku za deset godina i sebe u njoj?

Sebe bih volio vidjeti kao autora nekoliko knjiga te biti stalno zaposlen. Što se tiče Hrvatske, mislim da će situacija biti bolja. Ekonomija će se oporaviti i narasti. Također, trebaju pustiti mlade ljude u sustav, mlade koji su odrasli u ovoj globalnoj kulturi, koji se ne boje internacionalizma. (Dora Kršul)

5.

Nekoć je moja prva pomisao na Hrvatsku bila da je negdje u Rusiji. Ali otkad živim ovdje, situacija je potpuno suprotna. Hrvatska je za mene dom... *Cjeloviti intervjui objavljeni su na Studosferi, blogerskoj platformi studenata novinarstva FPZG-a. (www.studosfera.net)

EDUKACIJA Program Bricks 4 Kidz dolazi u Hrvatsku

Učenje i zabava uz pomoć popularnih kockica

Lugonjić G Mislav mislav_lugonjic@windowslive.com

B

ricks 4 Kidz, najbolji edukativni program u SAD-u 2014. godine u izboru časopisa Entrepreneur, od jeseni će u zagrebačkim osnovnim školama postati dijelom izvanškolskih aktivnosti. Pozitivna mišljenja o programu dali su resorno ministarstvo te Agencija za odgoj i obrazovanje. Temelji se na učenju

sadržaja iz područja prirodoslovlja, matematike, tehničke kulture ili inženjerstva - uz pomoć lego-kockica.

Polaznici će popularnim legićima moći graditi strojeve, građevine, vozila i ostale strukture. “Željeli smo dovesti brend koji je već postigao rezultate na svjetskoj razini, te koji nudi edukaciju i zabavu za polaznike u jednom kompletu”, ističe Goran Mostečak, predstavnik Brick 4 Kidz radionica za Hrvatsku.

Društvo

Lipanj 2015.

11

amki spasa za najsiromašnije nedostaje i zakonska podrška

a je hranu isplativije baciti nego ebitima i plaćati 25 posto PDV-a!

U vrijeme poplava jedan koncern platio je više od šest milijuna kuna poreza na donaciju.

Godinu dana poslije mnogi i dalje žive u kontejnerima, a pučke kuhinje ostaju bez zaliha...

Kako pomoći

Socijalna samoposluga nekima je jedina opcija za nabavu namirnica

pomoći Caritasu se obrati oko 60 do 80 osoba u potrebi”, rekao je Erceg.

Trenutačno Caritas u evidenciji korisnika ima više od 11.000 osoba. Iako je njihova namjera da potrebiti dobivaju pakete jednom na mjesec, zbog ograničene količine doniranih proizvoda i velikog broja korisnika, pakete prime samo jednom do dva puta na godinu.

Foto: Caritas Zagrebačke nadbiskupije

‘Ovih smo dana s radošću primili vijest kako je francuski parlament trgovcima zabranio bacanje neprodanih jestivih proizvoda, a trgovačkim centrima većim od 400 četvornih metara uveo obvezu sklapanja formalnih ugovora o darivanju s dobrotvornim organizacijama pod prijetnjom novčanom kaznom. Nadam se da će slična praksa zaživjeti i u nas’, rekao je Zvonko Erceg, tajnik Caritasa Zagrebačke nadbiskupije

Humanitarnu pomoć (prehrambene proizvode, higijenske potrepštine, novu i rabljenu odjeću i obuću, školski pribor...) za socijalno ugrožene obitelji i pojedince građani mogu donijeti i predati radnim danom od 8 do 16 sati u Caritasovim područnim uredima na sljedećim adresama: • Trešnjevka, Selska cesta 165, tel. 01 36 36 123 • Gajnice-Susedgrad, Crnojezerska 20, tel. 01 34 57 175 • Dubrava, Avenija Dubrava 220, tel. 01 29 29 541 Za veće donacije građani se mogu obratiti Caritasovu skladištu u Rakitju radnim danom od 7 do 15 sati na telefon 01/33 24 223 ili putem e-maila skladiste@czn.hr Ipak, zahvaljujući pritisku karitativnih organizacija i javnosti čini se da se napokon nešto mijenja na zakonskom planu.

“Prema dostupnim informacijama, u tijeku je izrada Pravilnika o doniranju hrane kojim će se propisati konkretni koraci doniranja hrane koji ima za cilj poticanje prakse doniranja hrane, sprečavanje uništavanja hrane, zaštitu okoliša i

pomoć socijalno ugroženim osobama”, rekao je Erceg.

Posebnim pravilnikom, na kojemu se trenutačno radi, propisat će se uvjeti koja bi to hrana zadovoljavala uvjete zdravstvene ispravnosti i minimum kvalitete da bi se konzumirala i nakon roka, kao i uvjeti pod kojima će se i kome donirati.

POZITIVNI PRIMJERI A možda se Hrvatska ugleda i na neke pozitivne primjere drugih zemalja. Na primjer, u Italiji trgovci i proizvođači godinama imaju porezne olakšice na donacije. Postoje i čak 23 banke hrane, koje distribuiraju doniranu hranu po jasnim propisima i modelima kako bi se izbjegle moguće manipulacije.

“Ovih smo dana s radošću primili vijest kako je francuski parlament trgovcima zabranio bacanje neprodanih jestivih proizvoda, a trgovačkim centrima većim od 400 četvornih metara uveo obvezu sklapanja formalnih ugovora o darivanju s dobrotvornim organizacijama pod prijetnjom novčane kazne. Nadam se da će slična praksa zaživjeti i u nas”, rekao je Erceg.

Možda se ipak približavamo tome da riječ donacija, koja prema hrvatskom leksikonu znači - darovanje; besplatno i dobrovoljno ustupanje imovinske koristi – dobije isto značenje i u hrvatskom zakonu.

IZLOŽBA European Space Expo

Interaktivni svemir: građani dotaknuli Veneru, Jupiter...

KULTNA MJESTA ZA IZLASKE

GJURO 2 Klub liberalne atmosfere koji privlači raznoliku publiku

Mjesto na kojem i oni suprotnih stavova nađu zajednički ritam

Ravbar G Barbara barbara.ravbar17@gmail.com

Z

agrebački klub Gjuro 2, smješten u ulici Medveščak, svoja je vrata otvorio 1984. godine i od tada ne prestaje biti središte dobre zaba-

ve. Najpopularniji je među mladima, pogotovo studentima, koji nakon cjelonoćnih izlazaka u klub dolaze na afterparty.

Jedini je klupski prostor u gradu koji čak četiri dana u tjednu otvara svoja vrata svima željnima dobre zabave.

Poznat je po svojim underground partijima na kojima su često viđena i poznata lica hrvatske estrade.

“Za klub vrijedi pravilo jednakosti i tolerancije, svi ljudi rasplesanih i dobrih namjera su dobro došli”, rekao nam je vlasnik kluba Krešo Leboš, te nam ispričao kako su jedne večeri u klubu zajedno plesali pripadnici Bad Blue Boysa, navijač Torcide i pripadnik LGBTQ zajednice.

Mnogi mladi u Gjuru 2 dolaze upravo zbog dobre atmosfere, a vlasnik ističe i pristupačne cijene namijenjene studentima.

“Klub je, prije svega, namijenjen studentskoj populaciji, stoga su cijene pristupačne. Što se tiče glazbe, dok sam živ u klubu nećete čuti narodnu muziku”, kaže vlasnik Leboš.

Izložbu je organizirala Europska komisija

Brčić G Iris iris.brcic@gmail.com

O

tkrijte što svemir znači za vas!, kaže slogan Europske svemirske izložbe, koja se na glavnom zagrebačkom trgu održavala od 12. do 21. lipnja. Riječ je o interaktivnoj izložbi Europske komisije koja predstavlja najvažnije informacije Europskog svemirskog programa.

Cilj je te putujuće izložbe upoznati građane sa svemirskim inicijativama koje podižu kvalitetu življenja.

Jedna takva inicijativa je i Galileo,

Foto: Iris Brčić

europski sustav globalne satelitske navigacije. Galileo će nuditi samostalne usluge pozicioniranja, navigacije i tempiranja koje se često koriste u području ekonomije, elektroničke razmjene i mobilnih mreža. Ovo je posebno važno ako uzmemo u obzir da se već šest do sedam posto europskog BDP-a, ili 800 milijardi eura, oslanja na usluge satelitske navigacije.

Osim informiranja o svemirskom programu, građani su mogli uživati i u interaktivnim hologramima planeta Sunčeva sustava.

12

Srednja

Lipanj 2015.

OSKAR ZNANJA Najava ušteda pod upitnik stavila nagrade najistaknutijim učenicima

Dodjelu priznanja spasila djeca s teškoćama u razvoju iz Čakovca

Ćevid G Dina cevid.dina@hotmail.com

N

akon prvotne odluke da se zbog mjera štednje i nužne racionalizacije troškova odustane od dodjele počasnog priznanja učenicima koji su osvojili prvo mjesto na državnim natjecanjima ili jedno od prva tri mjesta na međunarodnim olimpijadama, pod pritiskom učenika, javnosti i medija, Agencija za odgoj i obrazovanje ipak je na kraju pronašla racionalniji način za dodjelu nagrade Oskar znanja.

Ove godine troškovi nagrada umjesto dosadašnjih prosječnih 150.000, iznosit će 20.000 kuna, a troškove nabavke gline za skulpture financirat će Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta.

NAGRADA JE ČAST Martin Bajzek, učenik Srednje škole Zlatar i prošlogodišnji državni prvak iz matematike, smatra opravdanim ogorčenje javnosti zbog namjere ukidanja Oskara znanja.

“Nije to projekt vrijedan milijune, čak ne dobijemo nikakvu novčanu nagradu niti to tražimo. Samo želimo potvrdu društva da se trud cijeni.

Mene uvijek razvedri bilo kakva nagrada, pogotovo najprestižnija nagrada za znanje na razini svih srednjih škola u Hrvatskoj. Zbilja mi je bila čast primiti takvo priznanje i motivira me za daljnji rad i napredak. Od čega je kipić izrađen, stvarno ne igra nikakvu ulogu, važna je simbolika, a ne kipić. Treba nastaviti dijeliti priznanja kao potvrdu djeci, roditeljima

DRŽAVNA MATURA

Kradljivcima ispita prijeti do osam godina zatvora

O

ve godine državnu maturu potresle su čak tri afere u samo nekoliko dana. U Puli su ukradeni ispiti iz hrvatskog jezika, u Splitu su podijeljeni pogrešni ispitni materijali, a neposredno nakon pisanja testa iz engleskog jezika izašao je screenshot točnih odgovora. Ana Franić Božić, glasnogovornica Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja, naglašava da odgovorne institucije rade svoj posao te da odgovornost za pogreške pada na pojedince.

“Maturantima idemo maksimalno na ruku i pazimo da ne budu nepotrebno oštećeni”, tvrdi Franić Božić. U pulskom slučaj osumnjičeno je petero ljudi za krađu ispita. Maturanti uključeni u taj događaj ne smiju izaći na ljetni rok mature, a za krađu mogu biti kažnjeni zatvorom od jedne do osam godina, a za skidanje i povredu pečata tri godine. Inače, zapečaćeni se ispitni materijali dva do tri dana prije polaganja ispita dostavljaju u škole, pri čemu ih preuzima povjerenstvo i pohranjuje u skladu s pravilnikom. (I.D.)

‘Treba nastaviti dijeliti priznanja kao potvrdu djeci, roditeljima te samom društvu da se natjecanja i rezultati cijene i da se vrijedi za to žrtvovati’, tvrdi prošlogodišnji dobitnik nagrade Martin Bajzek

Nesebična pomoć stigla je iz Centra za odgoj i obrazovanje Čakovec, čiji štićenici izrađuju ovogodišnje kipiće Foto: Vjeran Žganec Rogulja/Pixsell

te samom društvu da se natjecanja i rezultati cijene i da se vrijedi za to žrtvovati. Milijuni se troše za sport, pogotovo nogomet, dok se na znanju, kad bi trebalo dati i samo malo, odmah štedi, što je nelogično”, kazao je Bajzek.

Pod ravnateljstvom prof. Vinka Filipovića od 2007. godine samo na umjetničku izradu skulptura i plaketa potrošeno je 874.236,07 kuna od ukupnih 1,108.387,16 kuna troškova.

Tako je naša “zemlja znanja”’ zama-

lo zbog ušteda uskratila pravo “našoj budućnosti” na dobivanje zasluženog priznanja.

Ali rješenje je došlo iz Centra za odgoj i obrazovanje Čakovec. Tridesetak polaznika tog centra s teškoćama u razvoju, u dobi od 15 godina na više, spasili su održavanje ceremonije svojim vršnjacima te će oni ove godine izraditi 400 kipića, i uz to još 400 suvenira za mentore nagrađenih učenika.

Ipak, zanimljivo je da i sam Centar

radi u neadekvatnim uvjetima u kojima i sami čekaju spasonosno rješenje.

Ravnateljica Centra Dragica Benčik objasnila je pak u kakvoj je teškoj situaciji Centar.

NEMA NOVCA NI ZA ŠKOLU “Nastavni plan i program prema kojem rade posebne ustanove je zastario, nema dovoljno prostora. Škola je sagrađena za 70-ak učenika, a danas ih imamo 190. U dva smo navrata kandidirali projekt gradnje edukacijsko-re-

Cvetojević: Sramota je da su htjeli štedjeti na djeci Saša Cvetojević, uspješan poduzetnik i investitor, zgrožen je činjenicom da je Agencija odlučila štedjeti na djeci umjesto na plaćama, troškovima najma ili sličnim stvarima. Nakon objave o odustajanju od dodjele Oskara znanja, Cvetojević i nekolicina drugih poduzetnika glasno su se usprotivili takvoj odluci i odlučili pomoći u financiranju. “Smatram da je sramotno da se financije režu na ovakvim programima, a ne na njihovim vlastitim troškovima”, tvrdi Cvetojević i dodaje da mu je jako drago “da su pod pritiskom javnosti promijenili mišljenje i da je cilj postignut”. Unatoč njegovu angažiranom istupu u javnosti, Cvetojeviću se nitko od odgovornih osoba nije obratio, čak ni nakon što je on sam ponudio novac za spas Oskara. habilitacijskog centra za Međimursku županiju i u Ministarstvu i u EU-ovim fondovima. Oba smo puta odbijeni uz obrazloženje Ministarstva da se to ne financira, bez ikakvih daljnjih naputaka o kandidaturi”, rekla je Benčik.

Kako bilo, Međimurci su spasili dodjelu Oskara znanja, a ona će se održati potkraj lipnja u prostoru Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, koju je Agenciji za odgoj i obrazovanje bez naknade ponudio akademik Zvonko Kusić.

PUSTOLOVINA ZVANA STUDIJ Mnogi će se srednjoškolci uskoro naći na novom terenu

Kava po kava, i uskoro poznaješ pola fakulteta!

Brečak G Paula paula.brecak@hotmail.com

N

akon dvanaest godina školovanja prema istom režimu mnogi brucoši teško prihvaćaju promjene koje donose fakulteti.

Od samodiscipline do upoznavanja s novim pravilima mnogo je stvari koje brucoši moraju što prije prihvatiti jer rokovi ne čekaju nikoga. Proces upoznavanja nove okoline, kažu brucoši, traje otprilike mjesec dana, nakon čega su svi već više ili manje upoznati sa zgradom fakulteta, profesorima, kolegama i knjigama. Ono što mnogi ističu jest da se na početku prve godine studiranja svi osjećaju isto, svi su u novom društvu i u većini slučajeva ne znaju nikoga i baš zato nije potrebno mnogo kako bi se stvorila nova prijateljstva.

SAMODISCIPLINA Luka Beara, student prve godine Ekonomskog fakulteta, kaže da nije velik problem snaći se u novoj okolini.

“Dogodilo mi se da sam upao u gru-

Psihologinja Marija Roth kaže da ‘rijetko koji profesor provjerava redovitost učenja, osim putem kolokvija i ispita, a odgovornost za učenje pada na studente’

Foto: Helena Pereković

pu u kojoj nikoga nisam poznavao, međutim riječ po riječ, pa kava, pa brucošijada i prije nego što osvijestiš da studiraš, pri dolasku na predavanje pozdravljaš pola fakulteta”, objašnjava Beara.

Facebookovske grupe te studentske udruge i klubovi nude prigodu za stvaranje novih poznanstava među

mladima sličnih interesa. Upravo ta prijateljstva pomažu brzini i mogućnosti prilagodbe novom životu na fakultetu.

I dok se studenti relativno lako snalaze u sklapanju prijateljstava, većini je problem samostalno si organizirati vrijeme i natjerati se na rad. U srednjoj školi učenici su primorani biti na nastavi šest sati na dan, pet dana u tjednu, imaju redovite zadaće, testove i usmena ispitivanja. Takva disciplina nametnuta od obrazovne ustanove izostaje na fakultetu gdje studenti imaju mnogo slobodnog vremena i predavanja koja su često neobvezna.

Upravo je to najveći problem s kojim se studenti susreću pri početku studiranja.

IZBOR FAKULTETA Psihologinja Marija Roth tvrdi da “rijetko koji profesor provjerava redovitost učenja, osim putem kolokvija i ispita, a odgovornost za učenje pada na studente” i dodaje da “s druge strane sloboda koju studenti osjećaju u istom trenutku može dovesti do

odgađanja i neispunjavanja obveza”.

Roth zaključuje kako je važno naći balans između toga.

Ali nijedan savjet nije koristan ako student nije upisao nešto što ga zanima. Uživanje u fakultetu koji su izabrali, jedan je od glavnih motiva za učenje. Zrinka Mrkonjić, koja je upisala Pravni fakultet na nagovor roditelja, to najbolje zna.

“Kako bi zaista bio uspješan na studiju moraš mu se posvetiti, moraš to voljeti, što ja, nažalost, nisam uspjela. Ova godina mi je psihički bila jedna od najzahtjevnijih jer od samoga početka nisam osjetila da je ovo ono što ja želim. Prvi mi se put u životu dogodilo da nešto ne mogu zapamtiti.

Koliko god sam se trudila, nije išlo, a to je uvelike utjecalo na mene”, priznaje Mrkonjić i dodaje da sad žali što je slušala druge, a nije sebi dala više vremena da shvati što želi.

Roth i studenti slažu se da ganjati studij za koji se nema volje nema smisla i da bi bilo dobro porazgovarati s nekim o tome i razmisliti o promjeni fakulteta.

Intervju

Lipanj 2015.

13

RAZGOVOR Poduzetnik Zvonimir Viduka osvrnuo se na inovacijsku klimu u našoj zemlji

‘Naši bi inovatori trebali sudjelovati u hrvatskom državnom proizvodu!’

G MatinaTenžera tenzera.tenzera@gmail.com

O

vo je uređaj iz 1978. s kojim je počela priča.

Sastavljen je od televizijskih komponenti, a na njemu smo igrali nogomet kad je bilo Svjetsko nogometno prvenstvo u Argentini. Kreacije nastaju u djetinjstvu, zato uvijek zagovaram da u školama treba biti više tehnike i domaćinstva – danas mladi više ne znaju raditi rukama, bez uvrede.

Bilo mi je 14 godina kad sam napravio taj kristalni detektor! Narod nikad nije volio raditi rukama, to je osnovni problem u Hrvatskoj - govori vlasnik svjetski uspješne tvrtke Altpro dok na simpatičnom starom uređaju igra nogomet. Njegova je tvrtka specijalizirana za proizvodnju sigurnosne opreme za željeznička vozila i infrastrukturu, a željeznička vozila na svim kontinentima sadrže - hrvatske dodatke. Nema ga jedino na Antarktici... barem dok ne uvedu vlakove! Kakav je vaš pogled na inovacije u Hrvatskoj?

Hrvatska ima dugu tradiciju inovatorstva. Ovdje nije nastao samo Tesla nego inovacija postoji od Fausta Vrančića pa do brodograditelja od prije tisuću godina. Proces inovacija postoji od davnina, a održao se do danas. Međutim, pitanje je statusa inovatora u društvu, imaju li isti tretman kao pjevačka zvijezda ili nogometni igrač. Kad u čitavom društvu adrenalin glede inovacija bude jednak kao onaj na nogometnim utakmicama, tek tada će društvo ići naprijed. Tko danas koči jači razvoj inovacija u našoj zemlji?

Pojedinci i interesne skupine. Neka društva su preferirala punu podršku sustava razvoju i inovacijama i ta društva su se razvijala. Vi ne možete u Njemačkoj, Americi ili bilo gdje drugdje doživjeti ono što jedan inovator može u Hrvatskoj. Zato su oni inovativna društva. Naš je osnovni problem manjak proizvodnog kadra u svakom resoru. Nikakav OPG, nikakav startup ne može državu izvući iz krize. Dobro je da oni postoje u velikom broju, ali industrijska proizvodnja je ona koja sa sobom donosi velik broj kooperanata, zaposlenosti i izvoz, a ona nastaje iz inovacija. Zar se industrijska proizvodnja ne može razviti upravo iz startupa i OPG-a?

‘Našu znanstvenu zajednicu gospodarstvo ne koristi i projekti Sveučilišta dobar su put za rješavanje problema te stvaranje inovacija i novih proizvoda’, kaže Viduka čija tvrtka surađuje s FERom i zapošljava mlade stručnjake Tehnopolis kao meka mladih inovatora “Prije sedam ili osam godina predlagao sam osnivanje tehnopolisa - razvojno-inovacijskih centara po napuštenim vojnim nekretninama. No uvijek postoje pojedinci koji tu nekretninu žele pretvoriti u neko skladište ili pak shopping centre umjesto da se unutra pusti mlade inovatore da tamo stvaraju. Već 2006. sam predložio neke hale Velesajma kao lokaciju Zagrebačkog tehnopolisa, što tek sad ide u realizaciju.

No nevjerojatno je koliko utega postoji kad želiš u Hrvatskoj nešto pokrenuti”, kaže Viduka.

Sve je to dobar temelj, ali se pokazalo da je to samo igra velikih brojki. Dobar dio današnjih uspješnih hrvatskih tvrtki osnovali su ljudi iz nekadašnjih tvorničkih sustava s osjećajem za industrijsku proizvodnju. Uz to se događa ova katastrofa s naglim iseljavanjem iz države koje ne možete spriječiti. Zbog svega toga postoji premalo poduzetnika koji bi mogli otvarati tvrtke. I Altpro je na vlastitoj koži osjetio taj problem kad tražimo iskusne ljude kojih je sve manje u Hrvatskoj. Mislite li da je ulazak u Europsku uniju započeo urušavanje razvoja inovacija u Hrvatskoj?

Mislim da nije. Europska unija baš i forsira inovativnost te želi zadržati poziciju najinovativnijeg društva.

Mi smo u Hrvatskoj donijeli inovacijsku strategiju, ali je problem njezino provođenje. Ako se inovacija ne može prodati ovdje, zašto bi onda netko kupio tu inovaciju izvan Hrvatske? Globalnoj je konkurenciji jednostavnije kupiti licencu tvrtke ili pogledati što si napravio, a onda sam krenuti proizvoditi. Inovacije će se u Hrvatskoj i dalje stvarati, ali će ulazak na tržište Hrvatske i Europske unije biti sve teži. Spomenuli ste inovacijsku strategiju. Primjećuju li se pomaci od kad je donesena?

U Hrvatskoj se mnogo toga donosi,

Poanta je u detaljima “Kad su nam Francuzi jednom bili u posjetu u pogonu Altproa, prvo mjesto na koje su otišli, bio je - toalet. To su objasnili tako da po urednosti toaleta gledaju kako je neka tvrtka sređena. Iako nam je pogon potpuno moderniziran i uređen za prezentaciju klijentima, Francuzi su mi rekli da ionako znaju što mi radimo te da su išli na mjesto kojemu se obično ne posvećuje dovoljno pozornosti, a govori o mentalitetu tvrtke i djelatnika”, govori naš inovator i poduzetnik.

Zvonimir Viduka svoj je život posvetio željeznicama

ali se malo toga operativno provodi.

Ono što bi hrvatskim inovatorima trebalo jest participacija u hrvatskom državnom proizvodu, da državna poduzeća moraju kupovati određen broj hrvatskih inovacijskih proizvoda ili im omogućiti prve plasmane.

To, na primjer, nije provedeno. Pomaci se vide donekle u poticajima i medijskoj zastupljenosti. Kako to da je vaš Altpro, kao svjetski uspješna tvrtka, ipak odlučio ostati u Hrvatskoj, u doba kad svi ovdje traže ‘plodnije’ poduzetničko tlo?

Uvijek me to svi pitaju, a ja dajem protupitanje kao odgovor - zašto bismo otišli odavde? Mi ne želimo otići jer nam je ovdje dobro. Sviđa nam se lokacija, geografska pozicija, dobra je klima... nama se ne da

Foto: Nika Mokos

otići iz Hrvatske jer smo jedino tu kod kuće! Kako komentirate prošlogodišnji potez Sveučilišta u Zagrebu da uvede prorektora za inovacije?

To je fantastična stvar. Sad je samo pitanje što će prorektor moći napraviti, odnosno koje su mu mogućnosti i što mu sve visi oko ruku. U Hrvatskoj je to obično tako – pojedinac krene s promjenom, a s vremenom mu ruke počne sputavati sve više i više utega. Osobno poznajem prorektora Šimpragu i on je doista sjajan jer nije usmjeren samo na svoj fakultet nego gleda širu sliku te povezuje sve sastavnice Sveučilišta i gospodarstva, a to je ono što nama treba. No podvući ćemo crtu za četiri godine i vidjeti što je htio, a što ostvario.

Ali za ostvarenje je potreban anga-

žman ne samo Sveučilišta nego i inovativne gospodarske zajednice. Vaša tvrtka se među prvima uključila u jedan od prorektorovih projekata – Online burzu istraživačkih radova. Što vas je potaknulo na to?

Recimo to ovako – ako svi ne podržimo srodne projekte, pa makar deklarativno, onda se ništa neće dogoditi. Primjerice, kad sindikat pozove na štrajk, članovi moraju izaći. Našu znanstvenu zajednicu gospodarstvo ne koristi i ovo je dobar put za rješavanje problema te stvaranje inovacija i novih proizvoda. Navedena burza je odličan alat putem kojeg tvrtke mogu upoznati znanstvenike i studente koji se bave istraživanjima iz njihove domene poslovanja te se tako promiče suradnja znanosti i gospodarstva. Uostalom, Altpro već nekoliko godina provodi projekte suradnje, stručne prakse sa zagrebačkim FER-om i tako je u tvrtki zaposleno desetak mladih stručnjaka. Kako jedan student može plasirati inovaciju izvan fakulteta?

Opet dolazimo do toga kakav nam je lijevak za inovacije. U nas se ne radi sustavno nego sve ovisi o pojedincima. Treba stvoriti lijevak u koji bi ulazile sve inovacije i na kraju izlazili novi proizvodi uz nove tvrtke. To je osnova svega. I tu bi onda znatno pomogao jedan tehnopolis ili inkubacijski centri po čitavom Zagrebu gdje bi od stotina studentskih tvrtki sutra nastali deseci novih Altproa. Da se razumijemo – sve to zahtijeva vrlo malo novca, a infrastrukture ima i danas dovoljan broj, ali nije iskorištena. To je ono što mene brine – uvijek se zbog stvari koje zahtijevaju malo novca rade veliki problemi. Kako je moguće da se više od dva desetljeća studenti nisu povezivali s gospodarstvom?

Zato jer je u slučaju prorektorovih projekata riječ o organiziranu povezivanju. Sada kada student ima ideju, on je kroz organizirano povezivanje može evaluirati te vidjeti na čemu vrijedi nastaviti raditi. To je uloga Sveučilišta, da potiče najuspješnije studente na razvoj, inovativno i poduzetničko razmišljanje te da ih priprema za tržište rada. Koji vam je izum najviše prirastao srcu?

Najviše me razveselilo kad mi je proradilo prvo pojačalo s elektroničkim cijevima davne 1974. Onda sam preko njega puštao album ‘Kad bi bio bijelo dugme’ dok svi susjedi nisu poludjeli. Dok smo ispred pogona razgledavali tračnice s vagončićem za probu i prezentaciju proizvoda pred klijentima, pohvalili ste se da napokon imate vlastiti vlak.

Od malena ste fascinirani vlakovima?

Pa i ne. Stvaranje je stvar familije. Moji otac i djed su uvijek nešto radili i stvarali, pa su moji afiniteti prema tome čista genetika!

14

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

Lipanj 2015.

Dobitnici Posebne rektorove nagrade Područje biomedicine i zdravstva 1. Ljetna škola hitne medicine u Dubrovniku, Medicinski fakultet 2. Dentakl-spektakl studenata Stomatološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Stomatološki fakultet 3. Udruga studenata veterinarske medicine: Edukativna izložba egzotičnih životinja REPTILOMANIJA, Veterinarski fakultet Područje društvenih znanosti 4. Manager20 – Youth Reshaping The Future, Ekonomski fakultet 5. Interdisciplinarni projekti Studentskog zbora Fakulteta organizacije i informatike u Varaždinu usmjereni podizanju studentskog standarda, humanitarno-volonterskom radu i promociji studentskog obrazovanja i znanja, Fakultet organizacije i informatike 6. Studentske novine Global, Fakultet političkih znanosti 7. Što kada bi cijepljenje bilo stvar izbora? Istraživanje o stavovima, znanjima i drugim aspektima odluke o cijepljenju u RH?, Filozofski fakultet 8. Dvostruki uspjeh studenata na natjecanju European Law Moot Court Competition, Pravni fakultet 9. Podnošenje prigovora UN-u zbog povrede prava na slobodu izražavanja novinara u okviru Freedom of Expression Law Clinic, Pravni fakultet 10. Škola stvaralaštva „Novigradsko proljeće“, Učiteljski fakultet Područje humanističkih znanosti 11. Njemačko-hrvatski rječnik leksičkih inovacija, Filozofski fakultet 12. Praktikum - Tehnike likovnih umjetnosti, Filozofski fakultet 13. Intenzivni terenski pregled Kolanjskog polja i okolice, Filozofski fakultet i Geodetski fakultet 14. Edukacijski trening za nefonetičare – FonET 2015., Filozofski fakultet 15. Projekt „Djeca medija”, Fakultet političkih znanosti i Hrvatski studiji 16. ”Prirok” - kulturno-edukativni projekt Hrvatski studiji i Farmaceutsko-biokemijski fakultet Područje prirodnih znanosti 17. Istraživačko-edukacijski projekt “Grabovača 2014.” Udruge studenata biologije - BIUS, Prirodoslovnomatematički fakultet Područje tehničkih znanosti 18. Afirmacija zadarskog Poluotoka, preobrazba gradskog središta, 2014., Arhitektonski fakultet 19. Drveni modularni apartman, Arhitektonski fakultet 20. Kostimografska mapa “Madame Buffault”, Tekstilno-tehnološki fakultet Umjetničko područje 21. FRKA - Filmska revija Kazališne akademije, Akademija dramske umjetnosti 22. Adventski kalendar,Akademija likovnih umjetnosti 23. Studenti Muzičke akademije, Akademije dramske umjetnosti, Akademije likovnih umjetnosti i Tekstilno-tehnološkog fakulteta, Svjetska praizvedba opere Borisa Papandopula Madame Buffault 24. 147 sekundi za Keniju, Studentski zbor Sveučilišta u Zagrebu 25. Studentski val pomoći, Studenti Studentskog doma Stjepan Radić (akademska godina 2013./14.) i Studentski zbor Sveučilišta u Zagrebu

Foto: Toni Bitunjac

PRIZNANJE Na FER-u održana dodjela Rektorovih i Posebnih Rektorovih nagrada

Boras: Pred vama je svijet u kojem ćete vi kreirati stvarnost

Rektor je istaknuo kako svi oni koji svoje vrijeme ulažu u znanost te skupljaju znanja iz područja kojim se bave postaju studentska elita koja je uzor svima koji jednog dana žele biti stručnjaci u svom području

Gaura G Marija marija.gauraa@gmail.com

V

jerujem da ste svi iskusili da kad stvari radite s ljubavlju često ne primjećujete trud koji ulažete u njihovu realizaciju te da sve to radite iz ljubavi, a ne iz neke koristi. Ako ste još k tome idealisti i ako vjerujete da je sve ono što zamislite i poželite ostvariti doista stvarno i izvedivo, onda vam, eto, nema kraja - bile su riječi naše zamjenice glavnog urednika Matine Tenžere kojima se obratila prisutnima u prepunoj dvorani na FER-u. Dvorana je bila ispunjena prekrasnim mladim ljudima, koji su svojim trudom, radom i znanjem osvojili prestižnu nagradu.

Svečanost dodjele Rektorove i Posebne Rektorove nagrade za akademsku godinu 2014./2015. održala se 18. lipnja 2015. na Fakultetu elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu, u dvorani Auditorium Maximum.

BUDUĆI STRUČNJACI Tijekom dodjele rektor, prof. dr. sc.

Damir Boras osvrnuo se na rad studenata i značenje njihova djelovanja.

Naglasio je kako svi oni koji svoje vrijeme ulažu u znanost te skupljaju

Foto: Lidija Lončarić

znanja iz područja kojim se bave zapravo postaju studentska elita koja je uzor svima onima koji jednog dana žele biti stručnjaci u svom području.

Upozorio je na to da studenti ne zaborave zašto studiraju te da i dalje promoviraju svoje radove za dobrobit cijelog društva jer, naravno, na mladima svijet ostaje, a svi oni koji tek trebaju stupiti na tržište rada zapravo sami kreiraju svoju budućnost.

Boras je rekao da je njemu Rektorova nagrada, koju je dobio još kao student, mnogo značila i da ju je odmah stavio u životopis. Zaželio je da svi osjete moć znanja, ali i blagodati

najveće ovacije dobila studentica Fakulteta političkih znanosti Matina Tenžera, ali i Lovro Peretić, student Muzičke akademije, koji je publiku opustio svirajući na gitari. Matinin govor, koji je bio koncizan, jasan i, prije svega, šarmantan, nikoga nije ostavio ravnodušnim pa tako ni rektorat.

MIJENJAMO REALNOST Svečanosti dodjele Rektorove nagrade nazočili su prorektor za znanost, međuinstitucijsku i međunarodnu suradnju, prof. dr. sc. Miloš Judaš, prorektorica za studente, studije i uprav-

‘Vi ste posebni studenti, usudio bih se reći i studentska elita. Ne u negativnom smislu, prepotentnom, nego je na vama velika odgovornost koje ste se prihvatili kada ste odlučili svoje znanje i rad posvetiti znanosti i unapređenju društva’, s ponosom je kazao rektor, prof. dr. sc. Damir Boras koje im znanje i uloženi trud mogu dati te ih kreirati kao vrsne stručnjake i znanstvenike. Rektor je u svom stilu, ležernim govorom i uz nekoliko anegdota upotpunio ugodnu atmosferu u prepunoj dvorani, a studenti su ga pozdravili velikim pljeskom.

Kako su studenti bili u središtu pozornosti ovog događanja tako je

ljanje kvalitetom, prof. dr. sc. Ivana Čuković-Bagić, dekani fakulteta i akademija Sveučilišta u Zagrebu te drugi uzvanici. Prikazan je i kratak isječak iz nagrađenoga dokumentarnoga filma “Mijenjajmo realnost” studentica novinarstva Anje Stanko, Matine Tenžere i Marije Žužak, koje su samostalno realizirale cijeli

projekt, pod mentorstvom profesora Tene Perišin i Igora Mirkovića.

Kao i prethodnih godina, na Fakultetu elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu od 18. lipnja 2015. organizirana je izložba postera na kojima nagrađeni studenti predstavljaju svoje radove.

Zahvala u ime studenata Mnogi su komentirali govor studentice Matine, a kako je njoj bilo govoriti pred tako velikim auditorijem otkrila nam je sama.

“Prije svega moram reći da sam bila prilično iznenađena kad je profesorica Tena Perišin, ujedno i ‘vladarica’ Televizije Student, odlučila da ću se pred auditorijem koji je brojao više stotina osoba zahvaliti u ime svih nagrađenih studenata. A onda što reći? Bila je panika sve dok ceremonija nije završila i dok nisam uspjela udahnuti svježeg zraka. Čak me rektor ohrabrio dok sam prolazila do katedre nakon što je čuo moj duboki patnički uzdah. Sve ostalo je povijest, haha!”, kazala je Matina.

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

Lipanj 2015.

15

OSVRTI Priznanje Sveučilišta u Zagrebu studente potaklo na još predaniji daljnji rad

Nastavljamo s još više entuzijazma!

Gaura G Marija marija.gauraa@gmail.com

T

ijekom svečanosti rektor Sveučilišta u Zagrebu prof. dr. sc. Damir Boras dodijelio je 115 Rektorovih nagrada za najbolje studentske radove i 25 Posebnih Rektorovih nagrada za iznimna studentska ostvarenja. U skladu s Pravilnikom, dobitnicima

Rektorove nagrade uručena je povelja i novčani iznos od 1500 kuna po radu, a nagrađeni Posebnom Rektorovom nagradom dobivaju povelje. Nagrade su dodijeljene po područjima studija s kojih dolaze nagrađeni studenti.

Ona se dijele na područje biomedicine i zdravstva, biotehničkih znanosti, društvenih znanosti, humanističkih znanosti, prirodnih znanosti, tehničkih znanosti te umjetničko područje.

Dobitnicima Rektorove nagrade uručena je povelja i novčani iznos od 1500 kuna po radu, a nagrađeni Posebnom Rektorovom nagradom primili su povelje

Nagrađeni studenti s FPZG-a S Fakulteta političkih znanosti nagradu su dobili Zvonimir Karamatić, Lucija Kilić i Kristijan Kovačić za rad “Deset godina bolonjskog lutanja: Harmonizacija sustava visokog obrazovanja Republike Hrvatske”. Uz njih, nagradu su dobile studentice novinarstva Anja Stanko, Matina Tenžera i Marija Žužak, za dokumentarni film “Mijenjajmo realnost”. Priznanje je otišlo i Karolini Leaković, Anji Stević te Jeleni Stipović za rad “Žene i muškarci u središnjim informativnim emisijama HRT-a, RTL-a i Nove TV od 2009. do 2013.: glasovi nejednake vrijednosti”. Također, nagrađen je i Ivan Barić za rad “Analiza narativa i diskursa o Romima u popularnoj glazbi na području bivše Jugoslavije”.

Dobitnice Rektorove nagrade Marija Žužak i Anja Stanko

Foto: Lidija Lončarić

NIKOLINA BUJDO (EFZG)

JURE DRAGOVIĆ (PMF)

Nikolina Bujdo je sa svojim kolegama dobila Posebnu Rektorovu nagradu za organizaciju najveće studentske međunarodne konferencije, Manager20 – Youth Reshaping The Future, koja se održala na Ekonomskom fakultetu i trajala tri dana. Konferencijom su obilježili 20. rođendan studentskog poslovnog lista Manager. Otkrila nam je što za nju znači ova nagrada te kakav je dojam na nju ostavila Matina. “Nagrada je afrimacija da i studenti mogu stvoriti kvalitetne konferencije u rangu profesionalnih. Divno je kada i Sveučilište prepozna vrijednost projekta, pogotovo jer je bilo situacija kada se projekt činio pomalo i nerealnim. Ovim putem želim zahvaliti Sveučilištu na nagradi jer ona nosi sa sobom i određenu dozu odgovornosti. A Matina je unijela onu dozu opuštenosti koje je malo nedostajalo na početku ceremonije. Kratko, pomalo i spontano, ali s vjerom. Jer vidjelo se na njoj da živi za ono

Jedan od dobitnika Rektorove nagrade je Jure Dragović s Prirodoslovno-matematičkog fakulteta.

“Dobio sam Rektorovu nagradu za rad ‘Magnetsko ponašanje spinskog stakla CrNbO4’ koji je napravljen na Fizičkom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta pod mentorstvom doc. dr. sc. Damira Pajića”, kaže Dragović. Ponosan na svoj rad, ali i samom nagradom potaknut na daljnje djelovanje ovaj je student sigurno jedan od onih koji znaju kamo putovi znanja vode. “Kako sam uz mnogo truda radio na istraživanju, činjenica da Sveučilište prepoznaje moj rad me razveselila i potaknula da s jednakim entuzijazom nastavim i dalje. Dobitak nagrade zaokružio je moje petogodišnje školovanje na najljepši način. Sama dodjela nagrada bila je svečana, a nakon poticajnog govora rektora Sveučilišta imao sam prigodu upoznati i druge dobitnike, te njihova istraživa-

čime je osvojila Sveučilište da osvoiji čak dvije nagrade i potaknula nas sve da i sami dajemo još više.”

nja. Najvažnije od svega mi je bilo da sam učinio svoje prijatelje, pogotovo roditelje, ponosnima”, kazao je Jure.

ANTONIO KLARIĆ (FFZG)

MARTINA PETROVIĆ (FFZG)

Antonio Klarić sa svojim je kolegama dobio Posebnu Rektorovu nagradu za rad u studentskoj udruzi Eufonija na projektu Edukacijski trening za nefonetičare - FonET 2015. održan 9. i 10. svibnja ove godine u suradnji s Odsjekom za fonetiku. “Primanje nagrade za organizaciju FonET 2015. kao aktivnosti usmjerene na popularizaciju fonetike na najbolji način – na instituciji koja se najdulje u državi bavi istraživanjem govora, od strane studenata koji na njoj studiraju i žive fonetiku potvrda je rada i zauzimanja na projektu te snažan motiv za daljnji trud i nastavak odličnog rada.” Sljedeći korak u aktivnostima kluba studenata fonetike Eufonija je prijavljeno izlaganje na Znanstvenom pikniku u Puli u rujnu ove godine i organizacija sljedećeg Edukacijskog treninga za nefonetičare u 2016. godini.

Posebnu Rektorovu nagradu dobila je i Martina Petrović s Filozofskog fakulteta sa svojim kolegama za projekt Praktikum: Tehnike likovnih umjetnosti, koji studenti Filozofskog Fakulteta provode u suradnji sa studentima Akademije likovnih umjetnosti. Projekt je osmišljen kao niz radionica tijekom kojih bi se studenti povijesti umjetnosti upoznali s procesima izrade umjetničkih djela, mogućnostima, ali i ograničenjima različitih tehnika i materijala te mogućim neuspjesima u fazama izrade. “Lijepo je kad se prepoznaju vaši ideja, trud i rad. Nagrada je i velik poticaj za dalje, a kao što je na dodjeli i spomenuto, činit će i divan ukras u životopisu”, kazala je Martina. U siječnju 2015. godine održana je izložba Praktikum - Tehnike likovnih umjetnosti u auli knjižnice Filozofskog fakulteta na kojoj su izloženi radovi polaznika radionica.

16

Lipanj 2015.

PRIZNANJE GLOBALU Godinu dana izlaženja novine Fakulteta političkih znanosti

Idemo delat! ‘Petnaest minuta s

Iako je ‘mala beba’ u medijskom svijetu, Global donosi svježinu na medijsko tržište jer atraktivnost temelji na kvaliteti sadržaja koji je lišen svakog žutila ili politizacije.

Jedna od vrijednosti Globala je u tome što je otvoren svim studentima u Hrvatskoj Gaura G Marija marija.gauraa@gmail.com

G

lobal i globalovci mogu se pohvaliti osvojenom Posebnom Rektorovom nagradom 2015., i to zahvaljujući trudu desetaka studenata koji su pisali, uređivali, fotografirali i kolportirali ove novine što osvajaju sve širu čitateljsku publiku. Trud i predan rad prepoznalo je i Sveučilište u Zagrebu pa je ovo priznanje svim globalovcima dalo još veću motivaciju za daljnji rad, a kako je sve počelo? ’NE TREBA BITI AGRESIVAN’ Prve prave studentske novine novog doba, novine studenata FPZG-a Global pokrenute su 2014. godine i dosad je objavljeno devet brojeva. Novine su izrasle iz kolegija Novinska redakcija na studiju novinarstva Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu i prve su studentske besplatne novine – mjesečnik koje se izdaje u nakladi od 5000 primjeraka te je dostupan svim studentima i profesorima Sveučilišta u Zagrebu, a od zadnja tri broja novine može se naći i u većem broju srednjih škola u Zagrebu. Ovo jednogodišnje dijete medija jedinstven je projekt koji stvaraju studenti zajedno sa svojim mentorima. Izdavač je Fakultet političkih znanosti u Zagrebu, voditelj projekta je doc. dr. sc. Igor Kanižaj, urednik mentor je Zlatko Herljević, a glavni urednik Igor Weidlich.

Global, kao novine za studentska i društvena pitanja, kulturu i sport njeguju kvalitetno i ozbiljno novinar-

stvo, a u odnosu prema ostalim novinama razlikuju se po svom pristupu i prezentaciji tema. Osim što novinari Globala istražuju studentske teme te se bave temama koje se tiču aktivnosti koje se događaju na Sveučilištu u Zagrebu, novinari progovaraju i o mnogim aktualnim društvenim temama.

“Sviđaju mi se dizajn, grafika i izbor tema. Za divno čudo, ovo su zbilja ozbiljne novine koje bih rado pročitao ponovno. Sjećam se jednom, kada sam trebao darovati prijateljici neki originalan dar, savjet sam dobio upravo od Globala, iz rubrike Tips and Tricks. Dobre su novine, samo da se tako i nastavi”, kaže čitatelj Josip Bošnjak.

Iako postoje i kritike na rad cijelog tima, kako novine nisu dovoljno buntovne, te su možda i preozbiljne, urednici i novinari ostaju vjerni stilu koji je Global stvorio i po čemu je prepoznatljiv.

“Možda nismo poput Ferala, buntovni ili pak sirovi. Ali danas živimo u vremenima koja su potpuno drukčija i kojima nedostaje sofisticirano pisanje, kao i vijesti koje nude informacije koje bi nas zapravo trebale zanimati. Ne treba biti agresivan da bi ostavio dojam, što smo mi i dokazali svojim radom”, komentira Matina Tenžera, zamjenica glavnog urednika i novinarka novina Global.

STORY EDITOR Oprema tekstova, koja odgovara sadržaju, i grafički prijelom koji slijedi stare prokušane, a danas već zaboravljene principe jednostavnosti, čistoće

Sve je počelo izvrsnom prigodom za praktični rad...

Akademske 2012./13. studenti treće godine preddiplomskog studija novinarstva Fakulteta političkih znanosti (smjer Tiskani mediji) pokrenuli su novine Student (prvi broj tiskan 16. travnja, 2013.). Nove akademske godine, 2013./14., isti studenti, sada diplomskog studija, zajedno s novima s preddiplomskog, pokreću novi projekt, nove mjesečne novine pod nazivom Global, sa širim tematskim spektrom, ne samo studentskim. Prvi broj novina izlazi 6. svibnja 2014., a drugi 23. lipnja. U radu primarno sudjeluju studenti svih godina i smjerova, pod stručnim mentorstvom i vodstvom dugogodišnjih urednika, novinara i grafičara. Studentima je

fakultet pružao teorijska znanja, a novine su došle kao izvrsna prigoda za praktičan rad, a time i usavršavanje cjelokupnog znanja dostupnog tijekom preddiplomskog i diplomskog studija. Uz studente, za novine pišu svi zainteresirani koji u Globalu vide odličnu prigodu za učenje i otvaranje važnih društvenih, studentskih sportskih i kulturnih tema kojima se nitko drugi ne bavi.

U koncipiranju prva dva broja Globala već su sudjelovali i studenti novinari, fotoreporteri i ilustratori s nekoliko fakulteta, a interes su već pokazali i studenti i profesori nekoliko fakulteta u Hrvatskoj koji imaju novinarske smjerove.

GLOBALKO JE GODIŠNJICU I PRIZNANJE PROSLAVIO SA STILOM

Veliki Globalov tulum u Pepermintu

P

rošla je godina dana od nastanka novina Global, što je, dakako, trebalo proslaviti. Kada poželite proslaviti prvi rođendan rada i truda, a uz to ste nagrađeni Posebnom Rektorovom nagradom, tada sigurno birate i odlično mjesto za provod.

Tako smo 17. lipnja u zagrebačkom klubu Pepermintu proslavili sve što se dalo proslaviti. Na samom početku večeri profesor Igor Kanižaj, glavni urednik Igor Weidlich, te profesor mentor

dana. Uredništvo je, kao mali znak pažnje, svakom nešto darovalo što će, naravno, poslužiti svakome od njih, a nakon toga započeo je tulum o kojem će se još dugo govoriti.

Vesela atmosfera koju je zakuhao fenomenalan dvojac, DJ Stanko Bondža i Robert Mareković, od samog početka je sve prisutne natjerao na ples i uživanje. Plesni podij osvojio je profesor Foto: Jozo Jozipović Herljević, te svima poZlatko Herljević stali su pred ured- kazao kako to radi stara škola. ništvo te uputili nekoliko lijepih Slavlje je potrajalo dugo u noć, riječi zahvale, ali i pohvale za sve a kako je bilo na tulumu, poglešto je tim uspio napraviti u godinu dajte sami.

Lipanj 2015.

Od Studenta do Globala: kako tiskati ideje

okrunile su Posebnom Rektorovom nagradom

slave’ brzo prođe...

Kuhar, G Helena helena.kuhar1@gmail.com

bivša glavna urednica

L

judi, nema nam tipkovnice!

Kako ćemo prelomiti broj bez tipkovnice?! Vjerovali ili ne, u procesu stvaranja prvog broja Studenta, čula sam i ovakve stvari.

Ali broj se prelomio i tiskao, a nekoliko godina poslije iz njegovih je korijena nastao i svima poznati Global.

JAGODE I PJENUŠAC ZA SVE SLAVLJENIKE

I na službenom domjenku se plesalo Domitrović G Irena domitrovic.irena@gmail.com

Foto: Lidija Lončarić

S

i jasnoće, a vraća dignitet i kvalitetnijoj fotografiji i ilustraciji, sve to čini ove novine koje lako dopiru do publike, lako se čitaju, postaju prepoznatljive i, uz stručno mentorstvo u uređivanju i odabiru tema, relevantne.

Za to su, naravno, u prvom redu zaslužne dvije dame, grafičarke bez kojih niti jedan broj ne bi bio spreman za tisak. Snježanu Belančić i Nives Kobru Eisenkohl iz Atlantisa, uvijek spremne i nasmijane, dočeka prijelom svakog novog broja te im globalovci ovim putem zahvaljuju na divnoj suradnji i vesele se onome što je još pred nama. Globalna redakcija funkcionira u redakcijskom sustavu kakav ima sve više redakcija u Hrvatskoj i regiji pa tako aposlutno prati trendove koji njeguju kvalitetu novina. Sustav u kojem se tekstovi i fotografije množe zove se Story Editor, što je još jedan velik plus za sve koji pišu u Globalu jer se na takav način mladi novinari dodatno educiraju i pripremaju za svaku redakciju tiska.

Kreator sustava je Marko Margeta, koji je studente na početku pokretanja novina temeljito pripremio za rad, a njegovo znanje se prenosi na svakog novog člana redakcije.

U svakom broju Global je donosio oko 100 kartica novinarskog teksta, koji je opremljen klasičnom novinarskom opremom prema svim profesionalnim standardima. A da u tekstu ne bude pogrešaka, pravopisni nered sređuje lektorica prof. Snježana Babić Višnjić. Danas, nažalost, rijetko koja redakcija ima svog lektora, ali Global bez svoje ne izlazi na vidjelo u javnost. Upravo zbog tih elementa ove su novine pravi šarmer na medijskoj sceni i, kako se čini, osvojile su mnoge čitatelje.

tudenti FPZG-a koji su dobili prestižnu Rektorovu nagradu imali su prilike nekoliko je puta i proslaviti.

Jedna takva proslava održala se i na samom fakultetu. Dekanica Lidija Kos-Stanišić i prodekani Marta Zorko i Igor Kanižaj pripremili su studentima malu proslavu uz predstavljanje nagrađenih radova, jagode i pjenušac.

Dekanica Kos-Stanišić održala je dirljiv govor u kojem je čestitala svima na iskazanom radu i trudu, izrazila je koliko je ponosna na sve nagrađene i poželjela im mnogo sreće u daljnjoj budućnosti. Jednako je priznanje odala i mentorima koji su pomogli svojim studentima. Istraživanja, dogovaranja, pisanja i prepravljanja nisu nimalo jednostavna i

Novine se mogu čitati i u online izdanju http://issuu.com/globalnovine, a u svojoj promociji i komunikaciji s čitalačkom publikom koriste se i društvenim mrežama kako bi se još više približile mladima.

TRI MEDIJA POD KROVOM U Lepušićevoj 6 tri su medija. Pod istim krovom medijski sadržaj za

mnogi su studenti priznali da im je nekoliko puta došlo da odustanu, ali nisu, na čemu se djelomično moraju zahvaliti i mentorima.

Nakon službenog predstavljanja radova i fotografiranja, krenuo je onaj manje formalni dio dru-

ženja. A proslava ne bi bila proslava da nije bilo glazbe, za što se pobrinuo jedan od dobitnika nagrade, Ivan Barić. Tako je četrdesetak studenata i profesora uz pjenušac i veselu glazbu i zaplesalo.

Globalovci na druženju s dekanicom FPZG-a

svoju publiku kreiraju novine Global, Televizija student i Radio student. Na hodnicima se ne osjeća konkurencija, štoviše, suradnja je na visokoj razini, a potpore nikad ne nedostaje.

Iako je “mala beba“ u medijskom svijetu, Global donosi svježinu na medijsko tržište jer atraktivnost temelji na kvaliteti sadržaja koji je lišen svakog žutila ili politizacije. Jedna od vrijed-

Foto: Predrag Finzir

nosti Globala je u tome što je otvoren svim studentima u Hrvatskoj, a ne samo studentima Sveučilišta u Zagrebu.

Njegujući poseban stil i način pisanja, grafičkog uređenja te odabira tema, godinu dana stare novine i dalje će raditi na svom cilju da postanu čitane među što širom publikom željnom dobroga i kvalitetnog sadržaja.

GLOBAL KROZ PRVIH OSAM BROJEVA Prvi broj izdan je

6. svibnja 2014.

Napisano je više od

800

kartica teksta

Posebna Rektorova nagrada za novine Global

Napisana su

364

autorska teksta

Snimljeno je

248

autorskih fotografija

Napravljeno je

16

ilustracija Radna atmosfera na petom katu u Lepušićevoj 6

17

U POČETKU BIJAŠE... ZADAĆA? Potkraj 2012., u sklopu jednog kolegija, profesorica Nikolina Šajn podijelila nas je u male grupe/redakcije i svatko je dobio zadatak, prema vlastitim interesima. Neki su se studenti prijavili kao novinari, a neki kao urednici. Najbolji radovi u travnju 2013. bili su objavljeni u Studentu, prvim novinama koje su od početka do kraja bile djelo marljivih ruku studenata i studentica Fakulteta političkih znanosti (FPZG).

Tekstovi su se uređivali u Wordu, a fotografije rezale u Paintu (da, u Paintu). Svi smo bili početnici u korištenju InDesigna, ali smo osnove brzo pohvatali. Ponekad smo, u nedostatku informatičke opreme, novine uređivali u predvorju knjižnice (nakon što bi natrag “nažicali” tipkovnicu) u stankama između predavanja. Student je na kraju imao dva izdanja, jedno tiskano, a drugo digitalno.

Jednu akademsku godinu poslije želja za radom je i dalje prisutna, a u rukama smo imali i nešto iskustva.

Profesor Igor Kanižaj s veseljem daje punu potporu ozbiljnijoj realizaciji one ideje da FPZG zaslužuje imati novine na kojima će raditi studenti i pritom zajednički učiti i brusiti svoje vještine. Staroj jezgrici Studenta, koju smo činile Nina Miholić, Mateja Šobak, Kristina Balun, Dijana Dretar i ja, pridružuju se i mlađi kolege i kolegice, s novinarstva i s politologije, a i drugih fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Ekipa je rasla, dobili smo iskusne mentore, grafičare, opremu i prostor... priča se ozbiljno zarotirala, čovječe! I nastao je Global! Prvi broj izašao je u svibnju 2014., a godinu dana poslije “studentsko-globalna” ideja i marljiv rad nagrađeni su i Posebnom rektorovom nagradom.

SAMO HRABRO DALJE! Teško mi je, nakon nešto više od dvije godine rada na ovoj ideji, procijeniti je li ovo tipična studentska priča kakvu ste očekivali. Prve zadaće, lov na tipkovnicu, učenje što je to DPI, sve veća redakcija i manjak sjedaćih mjesta, rad na Studentu i Globalu općenito, sve se to može svesti pod zajednički nazivnik, a to je – strast.

Neizmjerno mi je drago da je želja za radom i dalje ovdje, a motiviranost nikad veća (Rektorova nagrada samo je pomogla, zar ne?). Brojevi Globala izlaze jedan za drugim, svaki bolji od prethodnoga. Na staroj ideji rade novi ljudi, ali s istim ciljem - okupljanju mladih, inteligentnih glava prepunih ludih ideja koje su, zahvaljujući potpori faksa i mentora, doslovce pretvorene u opipljivo, od nedavno i nagrađeno djelo Global.

Samo hrabro dalje!

18

Reportaža

Lipanj 2015.

Prvosvibanjska povorka s parolama

Iako su ovakvi murali česti, povjerenje Kubanaca u politiku pada

Idol Kubancima je i pokojni Hugo Chavez

Novinarka s profesorom iz Trinidada

KUBA Socijalistička zemlja prerasta u turističku meku koja obnavlja i odnose sa SAD-om

Vedri Kubanci vole turiste, ali ne vole ni svoju vlast ni kapitalizam

Marinović G Lada ladamarinovic@gmail.com

P

ut na Kubu čekala sam četiri godine. Dok sam izlazila iz zrakoplova, pomislila sam - ovo se doista događa! U zemlji o kojoj sam godinama učila, slušala i istraživala, našla sam se okružena kamerama i vojnim osobljem dok sam čekala pregled putovnice. Na trenutak sam zaboravila da nisam u demokratskoj državi i strah od državnog aparata iskusila sam već deset minuta nakon slijetanja. Lijepa dobrodošlica. No uspješno sam prošla provjeru i noge su me nosile prema izlazu iz zračne luke.

Oko mene su već bila petorica taksista koja su mi nudila prijevoz.

Iako vrvi turistima, Havana nudi daleko manje od uobičajenih usluga na kakve nailazite u nekoj razvijenoj zemlji. Ceste su loše, čistoća nije na zavidnoj razini, a kompenzacija za klimu u automobilu su sva četiri spuštena prozora. Sve je skromno, dotrajalo i urušeno.

PAROLE I POLICIJA Htjela sam vidjeti cijeli otok, ali sam odustala od južnog dijela i baze u Guantanamu, iako me pustolovni duh neumorno vukao prema 116 četvornih kilometara teritorija SAD-a nad kojim Kuba nema nikakvu jurisdikciju još od 1903., kada su sklopili ugovor u zamjenu za neovisnost od Španjolske. SAD je tada dobio u najam dio teritorija Kube bez vremenskog ograničenja, pa ne čudi što ovo pitanje ne ulazi u eru novih odnosa o ukidanju embarga. Nećete ni od stanovnika čuti mnogo komentara o toj temi.

O SAD-u se govori uglavnom negativno. Ponosni su na svoju neovisnost, kažu, makar živjeli u oskudnim uvjetima. Svoju domovinu i kulturu vole više od ičega. Na svakom uglu se svira, pjeva i pleše.

I ne, to nije radi zabave za turiste.

Kada sam shvatila da je glavni razlog njihove socijalizacije, otvorenije i srdačnije zabave, upravo manjak državnog razvitka i doticaja s vanjskim svijetom, sve je sjelo na svoje mjesto.

Kuba je predivna, od plantaža du-

Na svakom uglu se svira, pjeva i pleše. I ne, to nije radi zabave za turiste. Kada sam shvatila da je glavni razlog njihove socijalizacije, otvorenije i srdačnije zabave upravo manjak državnog razvitka i doticaja s vanjskim svijetom, sve je sjelo na svoje mjesto...

Iako su kuće živopisno obojene, ne mogu skriti da je na Kubi sve skromno, dotrajalo i urušeno

Kubanski Hollywood

Na proslavi Međunarodnog praznika rada okupilo se oko 300.000 ljudi Foto: Privatna arhiva

hana i kave, planina, rijeka, jezera, tirkizne obale, od Che Guevarina grada Santa Clare pa do tamošnjeg najstarijeg gradića, Trinidada. Prozvala sam ga kubanski Motovun, a u njemu sam upoznala umirovljenog profesora povijesti i geografije.

Kada je čuo da sam iz Hrvatske, bio je presretan. Poput njega, ljudi pitaju kako je živjeti u Europi, sve ih zanima i sve upijaju, a zatražit će i poneku sitnicu.

Sve se ovo događa iza ugla, u gužvi, gdje mnogi policajci neće vidjeti da razgovaraju s turistima.

Tomu pridodajte još goleme parole poput “Domovina ili smrt”, “Ne posustajemo ni pred kakvim zapadnim silama”, “Naša djeca su budućnost”.

DOKTORI I PROFESORI ‘TAKSIRAJU’ Turisti to promatraju s mojitom i cigarom u rukama jer se možda tako živjelo dok je Havana još bila kubanski Las Vegas, ali danas su to samo alati turističke ponude. Mene su više zanimali radnici koje sam vidjela na proslavi Međunarodnog

Kad pođete kupiti cigarete na kiosku, pogled vam bježi na lokalni brend zvan “Hollywood” ili na Appleovu jabuku otisnutu na taksiju. Čut ćete i pjesmu “Happy”, ali videospot će biti prepun Kubanaca koji plešu. Žele sve ono što nemaju: LCD televizore, modernu odjeću, YouTube i sve informacije kojima nemaju pristup. Novine imaju samo osam stranica, sa samo jednom vijesti iz Latinske Amerike, SAD-a i Europe. Ostalo su vijesti iz zemlje. praznika rada. Raul Castro pozdravlja više od 300.000 Kubanaca i pokojeg zalutalog turista koji su nasmijanih lica, rasplesanih koraka, pjevajući i noseći brojne parole krenuli u mimohod.

Prosječna plaća iznosi samo 20 konvertibilnih pezosa, otprilike 150 kuna. Kao turist, tim iznosom možete platiti jednog jastoga i popiti dva koktela. Prosječnom Kubancu to je dovoljno za mjesec dana skromna života. Država osigurava besplatno zdravstvo, obrazovanje i točkice za najosnovnije potrepšti-

ne. Ipak, izbor namirnica u prodavaonicama oskudan je, u kafićima i restoranima sjede samo turisti. Oni su Kubancima slamka spasa, jer je i Kuba u ekonomskoj krizi. Upravo zbog toga je Raul Castro dopustio otvaranje privatnih paladara, malih restorana u kojem rade svi članovi obitelji kako bi što više novca ostalo u kući. Logično, jer državni namet za takav tip posla iznosi gotovo 50 posto ukupne zarade.

Vožnja taksija također je privatizirana. Fiksnih tarifa nema, na turistu je da se cjenka. Vožnja od deset kilometara u Havani može stajati između 50 i 115 kuna. Svaki taksist mjesečno mora zaraditi najmanje 1800 kuna i odvojiti 30 posto prihoda državi, a uz to još plaća i preskup benzin. Vozači su nerijetko visoko obrazovani građani, doktori ili profesori koji su napustili posao u potrazi za višom plaćom. Kažu da žele odgovor na pitanje kamo odlazi njihov novac jer su ulaganja u infrastrukturu minimalna. Ne žele ovaj režim, ali ni kapitalizam jer misle da radnicima ne donosi ništa dobro. Slave i novi početak uspostave odnosa sa SAD-om, ali i dalje od njega zaziru.

BRENDIRANA REVOLUCIJA Velike su promjene pred Kubancima, sustav je prepun rupa, a kapitalistički pritisak sve je veći. Ono što im se ne može osporiti jest snalažljivost. Svoju su kulturu i revoluciju doista brendirali, kao i sva druga turistička odredišta. Ali u njima ipak nećete vidjeti radionice za popravak upaljača, torbice od graha, životinje na ulicama...

Posljednji dan provela sam na Cayo Jutiasu, napuštenom otočiću, na kojem mi je ribar za 20 kuna na plaži ispekao tek ulovljenu ribu, dodao salatu i rižu. Podsjetio me na njihov vedar duh, koji ima svoje ideale stvorene kao posljedica njihove svakodnevice.

Niti jedna osoba koju sam upoznala nije bila namrštena niti zamišljena.

Možda je tako zbog kulture življenja za koju se nadam da se neće tako skoro promijeniti. Nakon povratka sam žalila za “manjkom” informacija i lakoćom života koja je svojstvena samo Kubi.

Kolumne/komentari/mišljenja

‘Sve što možete zamisliti je istina’

S

21. stoljećem ušli smo u razdoblje nove komunikacijsko-informacijske revolucije, u razdoblje velikih promjena u medijima koje su započele još početkom 20. stoljeća: mijenjaju se tehnološke pretpostavke svijeta, događaju se velike promjene u poslovanju, upravljanju državom i ono što je nama na fakultetu silno važno – mijenjaju se vještine i znanja potrebna za obrazovanje.

Svakom tehnološkom izumu civilizacija se treba prilagoditi: treba ga prihvatiti, izgraditi oko njega etički sustav korištenja itd. Pogledamo li koliko dugo se društvo prilagođavalo mobilnim telefonima, sjetit ćemo se da je ta prilagodba počela u osamdesetima, kada se postupno od fiksnog telefona preko daljinskog prešlo na mobitele i “pametne” telefone koji danas dominiraju telefonijom.

Usporedo s brzim razvojem tehnologije, razvijale su se i norme ponašanja. Na samom početku je bilo nezamislivo da ljudi razgovaraju mobitelom dok se voze u autobusu ili tramvaju, dok je danas to potpuno normalno.

Htjeli mi to ili ne, promjene će se i dalje događati i ljudi će se tim promjenama prilagođavati. Uz one dobre, uvijek će biti i “loših primjera” korištenja tehnologije, na koje je važno konstantno upozoravati kako

Hey, Kršul G Dora dora.krsul@gmail.com

J

avlja mi se prijateljica i ima prilično uznemirujuće (?) vijesti. Nevidljiva i nadasve moćna ruka Facebooka privremeno joj je onesposobila profil. U kratkom objašnjenju koje je dobila stoji kako moraju utvrditi njezin identitet, odnosno, stoji li ona osobno iza svog profila ili joj je pak profil kidnapirala neka njezina lažna inačica.

Moja prva pomisao na novonastalu situaciju bila je – wow, kakva je to sloboda!

S druge je strane prijateljica bila prilično uznemirena time da ne može doći do velikog broja ljudi.

Napomenula mi je i kako je neizmjerno zanima što se događa u viralnom svijetu, te kako sigurno mnogo propušta.

I dok mi je opisivala kakav “pakao” izolacije prolazi, zaplela sam se u razmišljanju o svim mogućim blagodatima takve situacije. Što je bilo prije Facebooka? Pamtimo li uopće ta vremena? Što smo radili kada nismo bili na Fejsu? I nije mi dugo trebalo da se prisjetim.

Za početak, sjedili smo na kavama, klupicama ispred škole i u pravom smislu provodili vrijeme jedni s drugima. Je-dni s dru-gi-ma.

Tako je, nitko nije nervozno pogledavao na mobitel, nitko nije predlagao selfije za Fejs i check-inao svaki svoj (i tuđi) korak. Doduše,

Bebić G Domagoj domagoj@edemokracija.hr

Maknemo li se od rasprave o optimistima i pesimistima, o tome koliko je dobar ili loš, potreban ili nepotreban ovaj način komunikacije, ostaje nam i dalje činjenica da smo zakoračili u novu informacijsko-tehnološku revoluciju – htjeli mi to ili ne.

bi ih se moglo izbjegavati.

Osobno sam i dalje optimist vezano za razvoj digitalnih tehnologija i smatram da se novim razvojima u medijskoj tehnologiji, društvenim medijima i medijskim formama jača individualno izražavanje mišljenja i da se komunikacija među ljudima, zapravo, stalno unapređuje.

S druge pak strane postoji i “skeptična struja” - pesimisti koji stalno upozoravaju na pogreške i probleme te ih teorijski obrađuju, a među ostalim pretpostavljaju i da je tehnološki razvoj na neki način ugrozio kako komunikaciju tako i odnose među ljudima, pa upozoravaju na prazna igrališta, mobitele u vožnji itd. Ipak, kako bi došlo do ravnomjerna razvoja i prilagodbe društva, trebaju vam i jedni i drugi, i pesimisti i optimisti.

Maknemo li se od rasprave o optimistima i pesimistima, o tome koliko je dobar ili loš, potreban ili nepotreban ovaj način komunikacije, ostaje nam i dalje činjenica da smo zakoračili u novu informacijskotehnološku revoluciju – htjeli mi to ili ne. Mislim da je to John Lennon objasnio u svojoj pjesmi “Whatever gets through the night: it’s money or your life but it’s all right...”

Naime, segmentacija i diversifikacija publike na svome je vrhuncu i mi smo njen dio. Iako često to mož-

da nismo sami izabrali, definitivno smo stupili u pravi komunikacijski kaos i u njemu trebamo uživati.

Ne mogu odoljeti da taj “komunikacijski kaos” ne usporedim, iz vlastitog iskustva, s dalmatinskom obiteljskom feštom. Kod mene na Hvaru svi smo glasni i svi imamo potrebu nametati svoje misli i tenzije kao prioritetne… svi govorimo u isti glas, svi želimo da nas se čuje, u središtu pozornosti, imamo komentar na sve, međusobno se nadglasavamo, svađamo, prepiremo…

Iako na trenutke izgleda kao da će doći do ozbiljne kavge, stvar je zapravo u načinu komunikacije – naša kultura ne trpi mir i tišinu.

Jednako tako, na današnjem informacijsko-komunikacijskom polju svi se nadmećemo za pozornost i svi podupiremo svoju važnost i značaj – objavljujemo, komentiramo, dijelimo – komuniciramo stalno i u isti glas. Dogodilo se upravo ono na što sociolozi kulture upozoravaju posljednjih dvadeset godina, a to je da sada svi imamo više aktivnih “paralelnih stvarnosti” ili kako je Tom Waits to rekao u svojoj pjesmi: “Sve što možete zamisliti je istina.”

(Doc. dr. sc. Domagoj Bebić stručnjak je za komunikaciju putem društvenih mreža i docent na Fakultetu političkih znanosti)

acebook, what’s on YOUR mind?

nije bilo ni raznoraznih Vibera i WhatsAppa, bili smo “osuđeni” na, tada još prilično skupe SMS-ove. Čak smo se, nakon škole, zivkali fiksnim telefonima, onim spravama na koje vas danas zovu samo anketari i prodavači životnih i inih osiguranja. Vi ga vjerojatno koristite kako biste nazvali baku, naravno, pod uvjetom da i baka nije otkrila Fejs.

Kako bilo, u eri prije Facebooka vrijeme je sporije teklo. Bili smo fokusirani na ovdje i sada, kad smo pili kavu, fakat smo pili kavu, a kad

smo bili u školi, gluposti smo radili na pravim, fizičkim hodnicima i u pravim, fizičkim učionicama.

Facebook nam je u život samo banuo, a mi smo ga, iz nepoznatog razloga, prigrlili kao ništa do tada, prebacivši svoje “ovdje i sada” u crne rupe virtualnih bespuća. Navikavanje na novo čudo interneta mjerilo se u treptajima oka i vrlo, vrlo brzo našli smo se u situaciji da nam je postao produžena ruka. Ma vraga, bolje produžena moždana vijuga. Facebook je jednostavno postao – način razmišljanja. Raz-

mišljaš u statusima, fotkaš kako bi objavio, putuješ kako bi urbi et orbi objavio gdje si...

Kad je prijateljica rekla da joj je onemogućen pristup profilu, osjetila sam nevjerojatnu dozu – ljubomore. Sama se nikad ne bih isključila s Facebooka, u prvom redu jer me posao veže uz njega. Ali kad bi to Facebook učinio za mene, ne bih se mnogo bunila, dapače, bila bih mu neizmjerno zahvalna na predahu koji mi je pružio. Predahu od iritantno preumreženog društva.

Fejsbuče, isključi me, molim te!

Lipanj 2015.

19

Via Cardo, Via Decumanus i.... Via Facebookus!

Beritić G Dino dino_beritic@yahoo.com

F

acebook. Kada je Marko Šećerobrdić ili, kako je poznatiji svjetskoj javnosti – Mark Zuckerberg, 2004. osmislio svojevrsnu društvenu mrežu namijenjenu studentima Harvarda, vjerojatno niti sam nije imao pojma u što će se njegov izum pretvoriti. Prema podacima koje je Facebook objavio prije nekoliko mjeseci vidimo da u ovom trenu imamo 1,44 milijardi korisnika. Ako znamo da nas ljudi na planetu Zemlji ima oko 7,3 milijardi, dolazimo do činjenice da otprilike svaka peta osoba na zemlji ima profil na Facebooku.

Ono što je u starom Rimu bilo sjecište ulica Cardo i Decumanus, iliti Forum, danas je Facebook.

U posljednjih je nekoliko godina mnogo naših prijatelja i znanaca odustalo od njegova korištenja, navodeći ove ili one razloge. Neki navode manjak vremena, drugi se pak žale kako ne žele biti toliko dostupni, dok mnogo sljedbenika ima i grupa koja Facebook ne želi iz sigurnosnih razloga. Sigurnosni razlozi variraju od onih zdravorazumskih (previše informacija i slika na jednom mjestu dostupnih svima) do onih pomalo paranoičnih (tajne službe sve prate i katalogiziraju).

Ipak valja istaknuti kako se posljednjih nekoliko godina pokazalo da ti “paranoični” razlozi možda ipak nisu toliko nategnuti koliko se činilo. Otkriveno je kako su Facebook, Google i ostali internetski divovi potpisali tajni sporazum s Američkom agencijom za nacionalnu sigurnost (NSA) kojim se obvezuju omogućiti pristup određenim podacima u svrhu sprečavanja terorističkih prijetnji.

Sve to na stranu, Facebook koristi mnogo ljudi. Baš zbog toga je Facebook korisno mjesto gdje možemo sa svima podijeliti svoja razmišljanja, dogodovštine, glazbeni ukus i ine stvari. Neki će reći kako sve to vodi k alijenaciji čovjeka od čovjeka, što može biti slučaj ako se stvaran život preseli 100 posto na internet, međutim u većini slučajeva Facebook nam je koristan alat u zbližavanju čovjeka s čovjekom.

Nova arena za socijalnu interakciju znači i novi set društvenih pravila i bontona. Tu u priču ulaze famozni lajkovi. Iako će većina ljudi rezolutno reći kako ih to ne zanima i time se ne bave, sasvim je jasno da, u najmanju ruku na podsvjesnoj razini, ljudi prate tko im je što lajkao ili komentirao. U krajnjoj liniji, zašto bi netko nešto dijelio sa šarolikom “frendlistom”, a da ne očekuje odobravanje ili primjećivanje.

Jesu li ti lajkovi uistinu nešto toliko loše? Oni su brz i jednostavan način da osobi daš do znanja kako pratiš njegov/njezin “online život”, da te zanima čime se bavi, da ti se istinski sviđa kako je ispao na slici ili formulirao neko mišljenje.

Facebook je korisno oruđe, ali kao i svako oruđe može imati negativne posljedice ako se koristi neispravno.

Bi li trebalo ugasiti Facebook? Nikako. Bi li ga na pravilan način trebalo institucionalizirati prije nego se u njemu “izgube” mlađe generacije?

Definitivno!

20

Svijet/EU

Lipanj 2015.

EU Visoko postavljeni standardi traže i dodatnu edukaciju građana

Europska unija regulativom primarno štiti potrošače

Novak G Nikola novak.ni@web.de

S

amo 50 posto hrvatskih potrošača zna svoja prava vezano uz internetsku kupnju, a čak troje od deset Hrvata koji koriste mobilne telefone imalo je problem sa svojim uređajima i operaterima, prema podacima portala prava-potrosaca.hr. U osvješćivanju građana RH, uz državne aktere, postoji nekoliko različitih udruga civilnog društva koje u središte svog djelovanja stavljaju potrošača, zaštitu njegovih prava, dostojanstva i interesa.

RAZLIKA OD SAD-a Cijela priča osim nacionalnoga, obuhvaća i šire tržište zemalja Europske unije pa su važnost zaštite prepoznale i europske institucije.

Uz ostale, po svom radu ističe se Odbor unutarnjeg tržišta i zaštite potrošača u Europskom parlamentu.

Zaštita ekonomskih interesa potrošača, informiranje i edukacija potrošača osnovna su načela politike zaštite potrošača u Europskoj uniji.

Visoko postavljeni standardi u europskoj zaštiti potrošača upravo su ono što Europu razlikuje od SAD-a. Dr. sc. Kristijan Kotarski s Fakulteta političkih znanosti kaže kako u Europi za niz farmaceutskih proizvoda, pesticida i GMO vrijedi princip opreza u smislu da se ne daje odobrenje za proizvod da uđe u uporabu dok se ne demonstrira jasno da nije štetan za potrošača.

“U Americi se pak u nizu slučajeva pretpostavlja da je proizvod siguran i on ulazi u prodaju, no ako se poslije ustanovi da je nekome naštetio, onda se povlači iz prodaje i proizvođač se suočava s tužbom i visokom novčanom kaznom”, navodi Kotarski.

“Recimo da se američki sustav više pouzda u proizvođača i njegovu želju da izbjegne visoku kaznu koja će ga odvratiti od nečasna ponašanja, dok je u europskom sustavu više skepse prema namjerama proizvođača, pa se država regulatornim tijelima stavlja u službu zaštite potrošača”, objašnjava.

‘Cilj je pretvoriti pasivnog konzumenta u educirana potrošača spremnog zaštititi i izboriti svoja prava te svoje ljudsko dostojanstvo na tržištu roba i usluga, kako na nacionalnom, tako i na jedinstvenom EU-ovu tržištu’, ističe Ilija Rkman iz Društva za zaštitu potrošača

U Europi više je skepse prema namjerama proizvođača nego u SAD-u Foto: Shutterstock/Neirfy

‘Recimo da se američki sustav više pouzda u proizvođača i njegovu želju da izbjegne visoku kaznu koja će ga odvratiti od nečasna ponašanja, dok je u europskom sustavu više skepse prema namjerama proizvođača, pa se država regulatornima tijelima stavlja u službu zaštite potrošača’, objašnjava dr. sc.

Kristijan Kotarski

SUSTAVNO INFORMIRANJE Mr. sc. Ilija Rkman, dopredsjednik Upravnog vijeća Društva za zaštitu potrošača Hrvatske, smatra kako

česte promjene propisa, odnosa, pojava i praksi na tržištu roba i usluga zahtijevaju sustavno informiranje i educiranje potrošača.

“Cilj je pretvoriti pasivnog konzumenta i educiranog potrošača koji će biti spreman zaštititi i izboriti svoja prava te svoje ljudsko dostojanstvo na tržištu roba i usluga, kako na nacionalnom, tako i na jedinstvenom EU-ovu tržištu”, kaže Rkman. Ističe kako je područje zaštite potrošača područje javnog interesa i osnovna stečevina civiliziranoga, demokratskog društva, a kao takva u funkciji je osiguranja kvalitete života svih građana.

Napominje kako je Europska komisija u listopadu prošle godine krenula u kampanju “Potrošači, upoznajte svoja prava”.

“Ova kampanja je nastavak dnevnih aktivnosti regionalnih Savjetovališta za zaštitu potrošača, dogradnja učinaka naše nacionalne kampanje ‘2007. godina edukacije potrošača u RH’ te predstavlja informativnoedukativne aktivnosti koje su naše članske obveze prema Consumers International – pravo potrošača na zdravu hranu, izgradnja financijske pismenosti i izgradnja pismenosti na području novih elektroničkih komunikacija”, zaključuje Rkman.

Upoznajte svoja prava  Kad kupujete putem interneta u EU, imate pravo vratiti kupljeni proizvod u roku od 14 dana i dobiti povrat novca. Ne morate čak ni objašnjavati trgovcu zašto ste se predomislili.  Ako ste potpisali neki novi ugovor na pultu, primjerice u trgovačkom centru, na ulici, ili čak putem telefona ili e-pošte, imate ga pravo otkazati u sljedećih 14 dana.  Bilo koje odredbe u ugovoru koje nisu jasne trebaju biti interpretirane u vašu korist.  Ako ste došli do konačnog odredišta s kašnjenjem od tri sata ili više, imate pravo na istu naknadu kao i kad vam je let otkazan, osim u slučaju kada zrakoplovna kompanija može dokazati da je kašnjenje uzrokovano izvanrednim okolnostima.

 Trgovci vam ne mogu naplatiti više ako plaćate kreditnom karticom ili drugim sredstvom plaćanja od iznosa stvarnog troška korištenja tih sredstava plaćanja za trgovca.  Od 13. prosinca 2014. i prehrambeni proizvodi na kojima je obvezno navođenje hranjive vrijednosti i oni koji to imaju na dobrovoljnoj osnovi moraju imati navedenu energetsku vrijednost proizvoda i koliko masnoća sadrže, uključujući udio zasićenih masnih kiselina, ugljikohidrata, šećera, bjelančevina i soli na 100g/100ml ili po porciji.  Imate pravo na besplatan savjet i pomoć od Europskog potrošačkog centra (ECC) ako imate problem s trgovcem iz druge države članice EU-a te Islanda i Norveške.

FOTOGRAFIJA Kriza i digitalizacija mijen

Instant-fotogr

Trupec G Tibor tibortrupec.tt@gmail.com

U

mjetnost je ljudska djelatnost s mnogo grana ili vrsta. I fotografija se u svijetu klasificira kao vrsta umjetnosti, ali što je s fotografijom u nas? Koja vrsta fotografije prevladava u Hrvatskoj te može li se od fotografije živjeti?

“Fotografija je, prema tehničkoj definiciji, slikanje svjetlošću, svatko bi mogao pomisliti da je to vrlo jednostavna i lako svladiva disciplina, te da je za stvaranje sjajnih fotografija dovoljno posjedovati tehniku, dobru volju, malo talenta i završen internetski tečaj iz primijenjene fotografije”, kaže Vanja Šolin, poznat hrvatski fotograf, koji je završio fakultet fotografije na Universityju of Arts - London College of Communication, pokrenuo poduzetnički pothvat pod imenom Ciglana, a iza sebe ima suradnje sa imenima kao što su Bruketa i Žinić, Branka Donassy i Nada Došen. A na pitanje gdje je fotografska struka u Hrvatskoj rado je odgovore odlučio pronaći i Igor Nobilo, bivši predsjednik Zbora fotoreportera Hrvatske i sadašnji član izvršnog odbora te fotoreporter slobodnjak.

Institut du monde Arabe, Pariz

“Zbor fotoreportera osnovan je kako bi povezao fotografe koji djeluju u medijima i unaprijedio uvjete rada u struci. Kako je opće stanje u fotografskim zanimanjima u Hrvatskoj dosta loše, i fotoreporteri počinju ispočetka - analiza stanja i problema, motivacija članova, raznorazni pokušaji obrazovanja i promocije naše djelatnosti. Mogu ustvrditi da smo kao udruga postali prepoznatljivi i jasan je naš cilj, ali smo još daleko od konkretnih pomaka prema boljoj sutrašnjici”, ističe Nobilo.

MALO TRŽIŠTE Oba se naša sugovornika slažu o tome da u Hrvatskoj posao profesionalnih fotografa nije lak, ali napominju da se od njega može živjeti uz velik trud i rad. Ovdje nije samo riječ o teškom dolaženju do zarade nego i o tome, kako kaže Šolin, da je nažalost, stvarnost bavljenja fotografijom potpuno složenija i društveno odgovornija profesija.

“Problem je nastao kada se na ovom malom tržištu dogodilo zasićenje instant-fotografima, koji su vođeni brzim uspjehom fotografirali sve i svašta te stvorili nered na tržištu ponude i potražnje. Jedan od razloga je i digitalizacija medija, kao i opća svjetska ekonomska kriza koja je re-

Foto: Vanja Šolin

AUDIOKNJIGE Svjetski trend koji omogu

Hoćemo li usko

Grujoski G Mirna mirna.gru@gmail.com

K

njiga je oduvijek bila izvor znanja, ali ponekad i jedina dostupna razbibriga.

Danas, unatoč tome što nam razvoj tehnologije omogućava pristup stotinama i tisućama domaćih i stranih naslova, imamo dojam da čitamo manje nego ikad. Međutim, svijetom već neko vrijeme buja novi trend, a on se krije u audioknjigama.

Stvar je prilično jednostavna, tiskani oblik izdanja čita osoba s ugodnom bojom glasa i izvrsnom dikcijom, a potom se sve producira u format pogodan za slušanje putem raznih uređaja – računala, mobitela, tableta ili bilo kojeg drugog gadgeta koji podržava reprodukciju audioformata. Tako svoju knjigu možete ponijeti bilo kamo

sa sobom da je uopće ne držite u rukama.

NAKLADNICIMA NEISPLATIVO Takav način “čitanja“ najbolje je prihvaćen u Velikoj Britaniji, Australiji i Sjedinjenim Američkim Državama. Kompanija u vlasništvu diva Amazona – Audible, na svojoj internetskoj stranici svim zainteresiranim i potencijalnim korisnicima daruje jednomjesečno besplatno članstvo, a poslije i mjesečno članstvo za 14,95 američkih dolara, točnije, za malo više od 100 kuna. Jedna su od najjačih baza audioknjiga na svijetu.

No kako je u Hrvatskoj? Lidija Vitelić iz jedne od većih knjižara objasnila nam je kako situacija u pogledu audioknjiga u nas nije ni približno optimistična kao u inozemstvu. Na tu je vrstu knjiga visina poreza na dodanu vrijednost u

KULTURA

Lipanj 2015.

21

njaju sliku djelatnosti koja je jednima umjetnost i struka, a drugima samo hobi

rafi stvorili su nered na našem tržištu Profesionalni fotografi Vanja Šolin i Igor Nobilo slažu se da u Hrvatskoj njihov posao nije lak, ali napominju da se od njega može živjeti

Foto: Igor Nobilo

Svjetlosni efekti iz Plesne predstave koora

Pejzaž modernog dijela Pariza

važno ne miješati lonce i tave. Nisu svi fotografi sposobni za sve zadatke, pa je važno više cijeniti one iskusnije ili talentiranije. Procijeniti da su svi isti i vrijede isto, nikako ne valja”, ističe.

Živjeti od fotografije Može li se od fotografije živjeti u Hrvatskoj i što je sve potrebno činiti kako bi fotoaparat plaćao račune? Šolin vjeruje kako je za rad potrebno mnogo više nego što bi neki laik zaključio na prvi pogled.

“Da bi profesionalni fotografi radili, potrebno je imati razvijenu industriju; prehrambenu, turističku, srednje i malo obrtništvo te privatne tvrtke koje imaju potrebu za ulaganje u vlastito brendiranje i komunikaciju s domaćim i svjetskim tržištem kroz vrhunski odrađene fotografije (tehnički i umjetnički).

Da bi se takvi poslovi profesionalno obavljali, potrebno je kvalitetno školovati fotografe, dati im smjernice, kako u tehničkom i povijesno-sociološkom aspektu tako i u onom najvažnijem, a to je konceptualno promišljanje s kombinacijom umjetničkoga i tehničkog izričaja. Promišljati svaki projekt kao zaokruženi koncept te s jasnim, analitičkim pristupom stvarati fotografije koje će uspjeti rješavati probleme i pomoći pri komunikaciji industrije i tržišta. Fotograf koji tako stvara ima dugoročne šanse za opstanak na tržištu”, zaključuje Šolin.

like je svjesna kulturne zultirala drastičnim paponude svojeg gradom ulaganja korporacija i snažnih da i svoje zemlje. domaćih tvrtki Prema tome, nije u produkciteško zamijetiti izrazito malo ju reklamnih galerija koje spotova i fotoizlažu fotografija”, smatra Šolin. grafiju. Takve S druge strane izložbe su vrlo Nobilo ovakve rijetke u Zagrebu, pojave na tržipa onda i u ostatku zemlje. štu vidi i u drugom “Scena umjetničke svjetlu pa kaže da fotografije u Hrvatje “dostupnost i jed- Kreacija Duje Kodžomana Foto: Vanja Šolin nostavnost digitalne skoj postoji, no ona fotografije omogućila brojnim taje vrlo malena, kao što postoji i vrlo značajna povijesna baština fotograflentima da nađu svoj put na svjetlo dana”. “Svi koji stvaraju fotografije ske građe. Od starih majstora, razjesu fotografi. No i u našoj struci je doblje prelaska iz 19. u 20. stoljeće,

Fotograf Igor Nobilo Foto: Privatna arhiva

NEDOVOLJNO IZLOŽBI A pri usporedbi samostalnih i onih zaposlenih fotografa u našoj zemlji, Nobilo kaže da je razlika u slobodi.

I jedan i drugi fotograf, dodaje, mukotrpno rade da bi zaradili, a prednost samostalnosti je sloboda otkrivanja vlastitog bića i fotografske umješnosti, dok zaposleni fotografi imaju prednost stabilnosti primanja.

Svaka osoba koju zanima fotografija i ta grana umjetnosti općenito otpri-

Foto: Vanja Šolin

do dana današnjeg umjetnička, dokumentarna i ostala fotografija se arhivira, prati, o njoj se piše, te postoji nekoliko galerija i muzeja te nekolicina afirmiranih kustosa kojima je domaća fotografija jedan od važnijih programskih smjernica”, kaže Šolin.

Nobilo pak ističe da je fotografija kao umjetnost u Hrvatskoj svakako zanemarena. Vidljivo je to upravo iz malo fotografskih izložbi i specijaliziranih galerija, ali i iz vrijednosti koja se pripisuje fotografskim djelima, bilo na slobodnom tržištu ili u zanimanjima.

“Treba stoga poduprijeti neke vrlo dobre inicijative, poput festivala ‘Organ vida’ koji promovira fotografsku izvrsnost”, ističe Nobilo.

ućuje da štivo dopre i do onih koji za njega nemaju vremena

ro manje čitati, a više ‘slušati’ literaturu?

Na ovu vrstu knjiga u nas visina poreza na dodanu vrijednost iznosi 25 posto, što nakladnicima ne ide u korist kada je riječ o proizvodnji i prodaji

nas 25 posto, što nakladnicima ne ide u korist.

Uz to, recesija se osjetila i u ovom sektoru stoga se audioknjige iz inozemstva ne dobavljaju u velikom broju, ali kupci mogu naručiti neki naslov, pa ih knjižara tek tada nabavlja. Još jedan element koji je važno spomenuti jest taj da je i ono malo audioizdanja koja se mogu kupiti, najčešće snimljeno na engleskom jeziku. Vitelić kaže kako je jedina audioknjiga snimljena na hrvatskom jeziku koja doživjela veliku popularnost – prvi dio priče o čarobnjaku Harryju Potteru britanske spisateljice J.K. Rowling.

Česta je zabluda da su zvučne knjige namijenjene isključivo slijepim ili slabovidnim osobama. U ubrzanoj svakodnevici često ne stignemo pročitati knjigu, ali zato je odslušati možemo dok usisavamo ili peremo prozore. S time se slaže i Ivana Vahtarić, studentica psihologije i ljubiteljica audioknjiga.

Na pitanje gdje nabavlja audioverzije, Vahtarić odgovara: “Audioverzije knjiga nalazim ih na raznim internetskim stranicama, pretražujem baze podataka i skidam ih s interneta”, kaže Ivana. Najčešće ih sluša za vrijeme vožnje u javnom prijevozu kako bi si skratila

vrijeme. S druge strane studentica novinarstva Maria Prkut ipak će radije izabrati dobru staru tiskanu verziju.

ČAR FIZIČKE KNJIGE “Jednostavno volim ‘fizičke’ knjige. Kada dođem kući za praznike, nema mi ništa draže nego zavući se u kućnu biblioteku gdje mogu pronaći razne naslove. Neki od njih su stariji od tridesetak godina. Moji roditelji su čitali, možda će i moja djeca - tu je ta čar”, kaže Maria.

A doživljavaju li odslušanu knjigu jednako vrijednom kao i pročitanu – obje su se studentice složile da nije važno kojim medijem je knjiga doprla do čitatelja (ili slušatelja) nego da je poanta u širenju vokabulara i horizonata.

“U svakom slučaju postajemo ‘bogatiji’ za još jedno književno djelo”, zaključuje Maria.

Čujem, vjerujem, vidim

I pročitana i odslušana knjiga vode nas u istom smjeru - obogaćuju nas za još jedno književno djelo Foto: Lidija Lončarić

Zakladi Čujem, vjerujem, vidim primarna je aktivnost proizvodnja audioknjiga. Mirko Hrkač, upravitelj Zaklade, ističe kako su audioknjige počeli stvarati zbog problema obrazovanja mladih osoba s invaliditetom i zbog prilagodbe literature za potrebe slijepih osoba i osoba koje ne mogu čitati standardni crni tisak. Uz pomoć Ministarstva kulture, počeli su izdavati knjige religioznog karaktera, kako bi popravili stanje fonda knjižnice za slijepe, koja je, kako navodi Hrkač, od otprilike 5000 primjeraka sadržavala samo 30 do 40 knjiga duhovnog sadržaja.

Ipak, upravitelj Zaklade smatra da zvučnim knjigama u našoj zemlji neće bitno rasti popularnost.

22

Kultura

Lipanj 2015.

USPJESI Glazbena priča Ane Votoupal

Zagrebačku flautisticu prepoznala i jazz-legenda

GLAZBA Mlada dobitnica Porina Sara Renar osvaja glazbenu scenu

Prije dvije godine Ana nije uspjela upisati Muzičku akademiju u Zagrebu, ali su joj se otvorila vrata u susjednoj Sloveniji - na Akademiji za glasbo, gdje ima najviši prosjek ocjena

Klanjčić G Klaudija klaudija.klanjcic@gmail.com

U

tuđem je dvorištu trava uvijek zelenija, kaže stara poslovica koja se pokazala točnom i u slučaju flautistice Ane Votoupal. Prije dvije godine nije uspjela upisati Muzičku akademiju u Zagrebu, ali su joj se otvorila vrata u susjednoj Sloveniji.

“Za studij sam se pripremala cijeli život i uistinu sam, zbog troškova života, željela studirati u svom rodnom gradu, iako mi je san bio studirati u Ljubljani, u klasi mojeg profesora koji me oduševio od prvog trenutka kao osoba i kao umjetnik”, kaže Ana. U Zagrebu na puhačkom odjelu, smjer flauta, primala su se samo tri studenta. Ana nije uspjela, ali je položila prijamni ispit i za Muzičku akademiju u Splitu, gdje je bila prva s maksimalnim brojem bodova iz flaute. Međutim, pružila joj se prilika bliže, u Ljubljani, na Akademiji za glasbo.

PREOKRET U ŽIVOTU Danas je Ana na drugoj godini Akademije u klasi profesora Mateja Zupana i postigla je dosad odlične rezultate. Prvu godinu završila je s maksimalnim rezultatom – s prosjekom ocjena 10.

Preokret u njezinu životu dogodio se sudjelovanjem u Prvoj hrvatskoj flautističkoj akademiji - 1. Croatian Flute Academy, održanoj u srpnju 2014. godine. Zahvaljujući upornosti profesorice Marije Maretić, koja ju je u zadnji čas dovela na pozornicu jer je prepoznala potencijal u njoj i nije joj dopustila da odustane, Anin talent je prepoznao profesor James Newton, velika jazz-legenda iz Amerike.

“Imali smo mogućnost svirati s jednim hrvatskim jazz-bendom. U mojem slučaju, prvi put u životu. Vladala je velika gužva i vremensko ograničenje pa sam odlučila samo slušati i ne otići da se okušam. U zadnji me tren profesorica Maretić uzela za ruku i u tren oka našla sam se na pozornici. Nepredviđeno, pred gotovim činom. Srce mi je strašno udaralo, ali sam se smirila. Bilo je: ili sad ili nikad! Nije mi preostalo ništa drugo nego da dam sve od sebe. Prepustila sam se osjećaju glazbe i jednostavno je sve krenulo”, prisjeća se Ana. “Kada sam završila s improvizacijom, profesor Newton popeo se na pozornicu među sve nas polaznike i

rukom pokazao prema meni, rekavši da mi je dugo trebalo da dođem na pozornicu, ali kad sam došla - ‘To je to!’, bile su riječi koje je izrekao”, nastavlja Ana, koja se tom prigodom, zbog svog vrlo izjednačenog tona te vladanja dubinama i visinama, jako dojmila jazz-legende. ’UHVATITE PRILIKU’ James Newton Ani je “otvorio vrata” za daljnje studiranje u Americi, u Los Angelesu, kod njega osobno – kad god poželi. “Htjela bih otići na razmjenu studenata u Ameriku ako pronađem izvore koji bi stipendirali tu izvanrednu priliku. Ako ne uspijem u toj namjeri, htjela bih barem ostvariti razmjenu unutar programa Erasmus+”, kaže Ana. Na pitanje što bi poručila mladima u Hrvatskoj, u smislu odluke studiranja u inozemstvu, Ana kaže da “ako ikad dobiju takvu prigodu, neka je prihvate jer tako dobivaju mogućnost upoznavanja novog svijeta, ljudi, kulture, učenja stranih jezika”.

Ana Votoupal na svom prvom javnom nastupu prije dvije godine Foto: Karla Klanjčić

‘Kada sam završila s improvizacijom, profesor Newton popeo se na pozornicu među sve nas polaznike i rukom pokazao prema meni, rekavši da mi je dugo trebalo da dođem na pozornicu, ali kad sam došla - To je to!’

MIKROPRIČA by

P

Bevanda

opravio je košulju, rukom popeglao džep kao da masira srce. Na tacnu je stavio čašu vina i zatražio barmena da mu natoči mali bokal vode. Kad je izašao u baštu na sunce, drugi konobar se vraćao i dao mu neki znak ustima koji nije razumio. Za stolom gdje je donio piće nikog nije bilo.

Osjetio je kako mu je znoj oblio glavu, a onda se malo sabrao i servirao vino nekom djedu na susjednom stolu. Kuća časti, rekao je prije nego je gost stigao izraziti čuđenje.

Otišao je u zahod, izvadio iz košulje kuvertu i u školjci je spalio. Izgorjela je lagano kao novine od jučer.

A.Z. Stolica

Sara Renar s vlastitim je skladbama krenula prije četiri-pet godina, pri kraju studija

Foto: Katarina Drvodelić

‘U što sam se uvalila...’

‘Proba, pisanje pjesama, pripreme prije i poslije te koncerti - sve je to prekrasno i poetično, ali je posao’, kaže mlada glazbenica koja je studirala i završila arhitekturu Drvodelić G Katarina kadrvodelic@gmail.com

K

ombinacija njezina glasnoga i moćnog glasa kao da disciplinira nemirnu publiku - samo je jedan od napisa koji opisuju dobitnicu Porina, mladu kantautoricu Saru Renar, koja je svoj glazbeni put počela prije dvije godine. Diplomirala je arhitekturu, a dosad je izdala dva kantautorska albuma te nekoliko obrada i pjesama izvan albuma. Glazbu smatra poslom, ali i najvećim užitkom. Bavljenje glazbom je nastupilo nakon arhitekture ili je bilo simultano?

Svestrana sam osoba, a za arhitekturu je trebalo učiti sve, pa mi se to činilo logično. Nisam previše razmišljala o tom poslu zapravo, i, eto, nisam išla ni na jedan drugi prijamni i na kraju sam bila druga.

Imala sam malo samopouzdanja što se tiče glazbe, uvijek sam mislila da je netko drugi bolje svirao, pjevao... Kada si ušla u svijet glazbe?

Završila sam violinu u Glazbenoj osnovnoj školi. U srednjoj školi sam počela malo ‘prčkati’ po gitari, pa se malo intenzivnije pozabavila time na faksu. Poslije sam išla na pjevanje i tečaj gitare. Sve ostalo je vlastiti rad. S vlastitim skladbama krenula sam prije kojih četiri-pet godina, pri kraju faksa. U početku sam bila članica nekoliko demobendova, što je bilo dosta neozbiljno. Sad kad si već nanizala nastupe iza sebe, koji ti je od njih najdraži?

Generalno mi je najdraže nastupati u Bunkeru u Pazinu, a i solo nastup u Rockmarku ove godine također je bio odličan. Dva puta smo napunili Quasimodo u Splitu, a Mali pogon Tvornice kulture također smo rasprodali.

Kako se ‘snalaziš’ nakon osvojenog Porina?

Iznenadio me osvojeni Porin, cilj mi je bio samo izvesti taj nastup kako

valja. Tog dana sam bila cijeli dan na poslu i umorna od puta. Tek kada sam došla nasred Arene shvatila sam u što sam se uvalila! Što te drži prisebnom i stabilnom?

Drago mi je da sam u ovo krenula poslije dvadesete. Svaki koncert je trenutak kada dajem cijelu sebe.

Naučila sam štedjeti energiju, da mi nešto ostane. Potrebno je naći trenutke za sebe, kad doslovno mirujem i čitam knjigu. Svakodnevno

Mislim da je super iskoristiti maksimalno vrijeme dok si na faksu jer si malo manje opterećen životom. Na poslu nema markiranja i kolega te neće ‘zapisati’... susrećem jako mnogo ljudi, često čitam pozitivne i negativne kritike i kada se sve to zbroji, sve te to potroši kao osobu. Kada bi ti se pružila šansa, koga bi odabrala za predgrupu?

Line up na kojem bi se voljela naći, da je nekakav festival u pitanju su npr. Porto Morto, Vlasta Popić, Nina

U svakodnevne obveze spada i šetnja sa psom Burom Foto: Facebook Sare Renar

Romić sa svojima, Mort, Barbari..

Od svjetskih mi se sviđaju FKA Twigs, Kimbra, Sia... Ne bih rekla da imam konkretne uzore, ali uvijek je zanimljivo vidjeti što netko drugi stvara. Slušam Haustor, Darka Rundeka, Pipse te Marka Lanegana... Tvoja glazba pripada supkulturi, ali si i dalje medijski eksponirana. Kako izgleda jedan dan u tvom životu?

Pa, eto, danas mi je dan bio zanimljiv. Nakon što sam malo predugo ostala vani i ranojutarnjeg buđenja, tuširanja i kave, išla sam na HRT najaviti svirku koja je na kraju bila otkazana. Poslije sam išla šetati svojeg psa Buru i pospremila stan. Provela sam neko vrijeme na telefonu, spajajući ljude i dogovarajući druge svirke. Nakon toga ste mi došli vi, a poslije me čeka ručak kod mame.

Danas mi je miran dan. Inače je dan pun telefona, dogovora, e-poruka, svega. Jedan dio dana, za koji se uvijek borim da bude što veći, je kada ‘prčkam’ po instrumentima.

Uz sve to, dala sam si još posla, i to u radionici u Centru za kreativno pisanje CeKaPe i na radiju Yammat FM. To mi je također neko ulaganje u budućnost. Imaš li neki savjet mladima koji kažu da nemaju vremena?

Mislim da je super iskoristiti maksimalno vrijeme dok si na faksu jer si malo manje opterećen životom.

Na poslu nema markiranja i kolega te neće ‘zapisati’. Nije na odmet imati pozadinski plan, barem psihe radi. Meni je lakše donijeti odluku da se npr. neću baviti arhitekturom u životu, ali ako baš sve propadne, uvijek mogu crtati legalizacije. Također mislim da ako sva ova medijska eksponiranost krene kada si premlad, lako izludi čovjeka. Ništa ne pada s neba i nitko ne može u jednom jutru napisati tri albuma, mnogo je tu rada. To je sve posao sa svim pozitivnim i negativnim stranama. Proba, pisanje pjesama, pripreme prije i poslije i koncerti sve je to prekrasno i poetično, ali je posao.

Kultura

Lipanj 2015.

23

ANIMAFEST 25. rođendan proslavljen u velikom stilu u kinu Europa

Festival iskoračio u svijet seksa, droge i Alise u Zemlji čudesa Tenžera G Matina tenzera.tenzera@gmail.com

J

edan od najpoznatijih literarnih likova ove je godine proslavio 150. rođendan. Simpatična Alisa 1865. nastala je u glavi Lewisa Carrolla, a danas je dio globalne književne baštine. A gdje bi se mogla smjestiti ova plavokosa djevojčica ako ne na festival animacije? U to ime, Animafest je pripremio dva bloka kratkometražnih animiranih ostvarenja inspiriranih tom pričom. No budući da je ovogodišnje izdanje festivala u sebi spojilo dugi i kratki filmski metar, selektori su odabrali tri dugometražna filma kao dopunu kratkima.

DALEKO OD DISNEYJA Neizostavan je pritom bio Disneyjev klasik iz 1951. koji je popularizirao lik Alise. I to je bio jedan od rijetkih filmova prilagođenih djeci. Naime, gotovo svi ostali filmovi iz tematskog dijela programa zahtijevali su publiku stariju od 18 godina. Tome je posvjedočio prvi filmski blok Promijenjeni, u koji je svrstano šest filmova što se bave adaptacijama književnog predloška. Pa se tako nakon bezbrižnog kratkometražnog Disneyjeva filma, ujedno i jedinog uratka na festivalu bez kolora, susrelo s drogom, seksom i - Alisom, dakako. Zemlja čudesa ovdje je bila poimana kroz obilje psihodeličnih boja te raznih vrsta opijata. Zanimljiva je, na primjer, percepcija američkog animatora Vincea Collinsa u filmu “Malice in Wonderland” u kojem Alisa umjesto u rupu uskače u - vlastitu vaginu.

Nakon ovoga, koliko zapanjujuće zvuči film “Curious Alice”, gdje je

Dugometražno i kratkometražno izdanje festivala, koji su se do sada izmjenjivali bijenalno, prvi su se put spojili u istu godinu

Alisa i prijatelji u šarolikom društvu koje je ‘okupiralo’ kino Europa Foto: Press Animafest

smisao života svih aktera u Zemlji čudesa biti u potpuno drogiranom blaženom stanju - trava, tablete za spavanje, amfetamini, speed, LSD, heroin - izbor je na gledatelju. Možda će nekoga iznenaditi da je Zavod za mentalno zdravlje američkog ministarstva zdravlja ovaj film na-

mijenilo osmogodišnjacima, a nosi obrazovni predznak. Međutim, film je izazvao kontraučinak jer potiče na konzumiranje opijata - bez obzira na to što Alisa na kraju “shvati” negativne strane drogiranja.

Drugi tematski blok Stvorenja - Alisa, pazi da ih ne sretneš slabije se

Koliko zapanjujuće zvuči film ‘Curious Alice’, u kojem je smisao života svih aktera u Zemlji čudesa biti u potpuno drogiranom blaženom stanju - trava, tablete za spavanje, amfetamini, speed, LSD, heroin izbor je na gledatelju

dotiče same Carrollove priče, a sadržajno je mnogo benigniji od prethodno spomenutih kratkih filmova.

Ipak - teško se oteti dojmu da ipak nisu namijenjeni dječjoj publici s obzirom na vizualna rješenja glavnih aktera. Krpeni zec, čiji su dijelovi tijela u raspadnom stanju, ružičasti plastelinasti zečevi koji umjesto mozga imaju rupe u glavi ili pak dva medvjeda (od kojih jedan očnu duplju krije povezom za oči) koja hodaju po šumi ubijajući jednoroge.

Ako su ovi likovi nekome bili dječja igra, selektori festivala priredili su film koji je s lakoćom mogao ispuniti zastrašivačke kriterije onih najhrabrijih. Riječ je, dakako, o kultnom češkom animatoru Janu Švankmajeru. Svojim filmom “Alice” odmaknuo se od predodžbe Zemlje čudesa kao bajkovita mjesta sa simpatičnim bićima. Napravio je upravo suprotno - nadrealno realnu te nasilnu adaptaciju svojstvenu samo njemu.

PRIZMA GLEDATELJA “Jesi li već riješila zagonetku?”, upitao je Klobučar, okrenuvši se prema Alisi.

“Ne, predajem se”, odgovorila je.

“Koji je odgovor?”

“Nemam blage veze”, rekao je Klobučar.

Upravo tako se osjeća gledatelj nakon što odgleda svih 16 filmova iz tematskog dijela programa. Što, gdje, kako, zašto, kada, tko?

Potpuno je nevažno. Svaki od ovih filmova funkcionira sam za sebe neovisno o elementima kojima autori kreiraju priču. Uz ravnotežu između pomalo jezivih te “pitomih” filmova, potrebno je samo ugodno se smjestiti - i zajedno s Alisom uploviti u Zemlju čudesa.

Obvezno štivo - nitko tako dobro ne plaši kao Šveđani!

J

urek Walter toliko je strašan da liječnici, kad ulaze u njegovu ćeliju, nose čepiće za uši. S Jurekom Walterom se ne razgovora, ne gleda ga se u oči, ne pokušava mu se čitati s usana. Iako je već 13 godina izoliran na zatvorenom psihijatrijskom odjelu štokholmske bolnice, i dalje sije strah Švedskom.

Jurek Walter je noćna mora Joone Linne. Zapravo, jedina osoba koje se Joona istinski boji. Ako ste pročitali “Svjedoka vatre”, onda znate da je prije 13 godine Joona Linna uhvatio Jureka na djelu, dok je u lijes zakopan u šumi gurao mršavu i prljavu ženu. Žena se plačući nastojala izvući

Ocjena recenzenta: 5/5

S početkom ljeta sezona se kulturnih događaja preselila na more. Toliko je glazbenih festivala, te onih filmskih, a nađe se i sjajnih kazališnih manifestacija. A vama se baš ovo ljeto gleda nešto animirano? Nema problema!

Jer ovo ljeto peti put nastupa Supertoon - festival animacije. Animirana zabava počinje 26. srpnja i trajat će do kraja mjeseca. Drugim riječima, vaše je odredište ovoga ljeta Šibenik i dobro se naspavajte jer će pred vama biti više od 130 filmova i jednako toliko sati dobre zabave po danu i tijekom noći.

Zagreb Calling: Faithless

Velikani elektroničke glazbe dolaze u Zagreb. Odmah nakon nastupa u Novom Sadu, Faithless nastupa pred zagrebačkom publikom, pa svi koji sredinom srpnja ostaju u metropoli imaju nemalu utjehu. Za koncert Faithlessa potrebno je izdvojiti nešto više od 200 kuna, a kao predgrupa će im nastupati odlični Detour te Nipplepeople, koji su nedavno zabavljali publiku na Zagrebačkom Gay Prideu.

HOLI festival boja

RECENZIJA Lars Kepler: Noćna mora

Tolić G Tanja tanja@najboljeknjige.com

Animirano ljeto je pred nama!

van, ali svaki put kad bi joj to zamalo uspjelo, muškarac bi je gurnuo natrag.

Pokazalo se da je žena ležala u lijesu gotovo dvije godine. Jurek Walter očito ju je redovito opskrbljivao hranom i vodom i ponovno zakopavao u grob.

Trinaest godina nakon toga, na željezničkom mostu prema Stockholmu vlakovođa gotovo pregazi mršavog mladića na tračnicama. Njegovo je ime Mikael Kohler-Frost, nestao je također prije trinaest godina, a prije sedam je proglašen mrtvim. Joona Linna bio je uvjeren da ga je oteo Jurek Walter i negdje zakopao. No Mikael nije bio zakopan: sve to vrijeme proveo je u mračnom podrumu, a čuvao ga je strašni Pješčar.

Je li Pješčar zapravo Jurek Walter?

Znači li to da Jurek može izlaziti iz

bolnice, kako strahuje jedna od liječnica koja ga je čuvala u bolnici Löwenströmska? I najvažnije pitanje: ako je živ Mikael, je li još živa i njegova sestra Felicia koja je nestala istoga dana i panično se boji ostati sama u mraku?

Ako se bojite malih, mračnih i zatvorenih prostorija, četvrti roman iz serijala o Jooni Linni doista će vam biti – noćna mora. Klaustrofobija “Noćne more” (Fraktura, 2015.) zastrašujuće je opipljiva, Keplerov telegrafski stil pisanja samo pojačava jezu i napetost, a sve betoniraju snijeg koji ne prestaje padati i naslage pijeska koje se talože oko Keplerovih živih mrtvaca. Čitateljsko iskustvo definitivno je potvrdilo – nitko tako dobro ne plaši kao Šveđani!

U drugoj polovici osmog mjeseca, točnije 22. kolovoza, festival boja dolazi u Zagreb. Organizatori za posjetitelje organiziraju brojne nastupe raznih bendova i DJ-eva, a više informacija možete doznati na službenoj stranici festivala, kao i pogledati video s HOLI turneje prošle godine.

Špancirfest u Varaždinu Ljetnu sezonu i ove godine zatvara najpoznatiji festival u Varaždinu. To je, naravno, Špancirfest, koji ove godine za svoje posjetitelje između brojnih sadržaja priprema i atraktivne glazbene nastupe kao što su Parov Stelar, Gogol Bordello, Dubioza kolektiv, Bad Copy i S.A.R.S. U ponudi su već tzv. early bird ulaznice za koncerte po cijeni od 159 kn.

24

Novac

Lipanj 2015.

KRIVOTVORINE Prošle je godine otkriveno 350 krivotvorenih novčanica

SPONZOR RUBRIKE

‘Lažne’ kune loše su kopije, ali pazite na eure!

Marušić G Eva eva.marusic5@gmail.com

D

ok u svijetu kriminalci ulažu mnogo novca u krivotvorenje novčanica pa je tako moguće pronaći krivotvorene eure koje laici ne mogu razlikovati od onih pravih, krivotvorena se hrvatska kuna malo kome može podvaliti, i to zato što si kriminalci kod nas “prave” krivotvorine očito ne mogu priuštiti. Zato je riječ uglavnom o nekvalitetnim skeniranim i jeftino ispisanim krivotvorinama, objašnjava Boris Raguž, direktor Direkcije trezora Hrvatske narodne banke.

A krivotvorine u našoj zemlji završavaju u Nacionalnom centru za provje-

ru novčanica HNB-a. Sedmu godinu HNB provodi nacionalni program za obuku provjere autentičnosti novčanica. Obučavaju sve ljude koji u svom poslu barataju gotovim novcem, od bankara do učenika koji završavaju trgovačku školu. Ondje nauče kako prepoznati sumnjiv primjerak novčanice, kako vidjeti i utvrditi što je krivotvorina. Osim kune, riječ je o euru, dolaru i funtama.

“Ti ljudi koji kod nas prođu cjelodnevnu obuku stječu status instruktora i imaju onda obvezu dalje obučavati ljude u svojim institucijama i davati mjesečni izvještaj. Dosad je našu obuku prošlo negdje oko 2500 ljudi, a s ovima koje su obučili instruktori negdje oko 15.000 ljudi”, ističe Raguž.

Krivotvoreni novac završava u HNB-ovu Nacionalnom centru za provjeru novčanica

Novčanice se češće krivotvore od kovanica

Sve na jednom mjestu za svaki studentski džep

U

želji da ti omogućimo lakše i brže poslovanje s bankom, osmislili smo paket usluga OTP Indeks prilagođen upravo tebi. Sve što trebaš, od studentskog računa do praktične prepaid kartice, omogućuje ti dodatnu uštedu jer je jedinstvena mjesečna naknada koju plaćaš za korištenje paketa niža nego kad proizvode iz paketa koristiš pojedinačno.

Financijska samostalnost je, složit ćeš se,

netsko, mobilno i telefonsko bankarstvo bez plaćanja mjesečne članarine te mogućnost ugovaranja studentskog kredita uz nižu kamatnu stopu i bez troška obrade kreditnog zahtjeva, a tu je i vođenje tekućih i deviznih računa OTP Dinamik štednje uz 50 posto popusta. Želiš li osigurati dodatna sredstva za razne financijske zahtjeve koje pred tebe stavlja školovanje, poput školarina, na-

prednost, ali i odgovornost. OTP Indeks pruža ti najbolje: uštede i pogodnosti koje će ti upravljanje vlastitim financijama maksimalno olakšati i učiniti ti studentske dane još ljepšima – s jednom brigom manje!

Za otvaranje studentskog računa i ugovaranje paketa OTP Indeks potreban ti je - samo indeks. Paket uključuje otvaranje i vođenje studentskog tekućeg, deviznog i žiro računa bez naknade te Visa web prepaid karticu bez upisnine i bez članarine. Studentima korisnicima OTP Indeks paketa omogućeno je i prekoračenje po tekućem računu uz nižu kamatnu stopu, usluga OTPdirekt koja uključuje inter-

bave literature i opreme, pa čak i podmirivanje troškova života, tu je studentski kredit namijenjen svim korisnicima studentskog tekućeg računa na preddiplomskim, diplomskim i poslijediplomskim studijima sa statusom redovnog ili izvanrednog studenta. Kredit se odobrava u iznosu od 1.000 do 10.000 eura u kunskoj protuvrijednosti s rokom otplate do sedam godina te promjenjivom kamatnom stopom od 6,78 posto godišnje (EKS 7,00 posto) za korisnike studentskog računa, dok je za korisnike OTP Indeks paketa ona još povoljnija i iznosi 6,28 posto godišnje (EKS 6,46 posto) i sve to - bez troška odobravanja kredita.

SPONZORIRANI ČLANAK

Foto: Matea Petrović

Više se krivotvore novčanice nego kovanice. Lani je otkriveno oko 350 krivotvorenih novčanica kune te četrdesetak kovanica. Raguž ističe i da je registrirano 440 komada krivotvorina kovanog novca od dva eura. Kako se cestarina plaća kovanicama, krivotvoreni euro najčešće dolazi tim putovima. Za onog tko krivotvori novac predviđena je kazna zatvora od jedne do deset godina. Novčanu kaznu ili jednu godinu zatvora dobiva onaj tko primi lažni novac i znajući to stavi ga u optjecaj. Nakon vještačenja u HNBu, o pojavi krivotvorina informira se središnji policijski ured, koji pokreće postupke kako bi otkrili tiskaru, a ako je krivotvorina kvalitetna, obavještavaju javnost.

ABECEDA NOVCA Interaktivna, zabavna izložba u Tehničkom muzeju

Kupnja, prodaja, štednja i krediti prikazani kao velika igra Izložbu je dosad u pet zemalja vidjelo više od 150.000 ljudi, a u Zagrebu je otvorena do 10. siječnja 2016.

Dalmacija G Milan dalmacijamilan@gmail.com

kvizove pored svakog dijela izložbe i tako skupljaju novac na posebnoj kartici koji mogu potrošiti, donirati ili uštedjeti, baš kao u pravom svijetu. No raspolaganje novcem privlači ehnički muzej još od veljače produi odrasle. bljuje znanje o novcu na zabavan i “Imali smo nekoliko grupa studenata. To su interaktivan način. Naime, domaćin je organizirali njihovi profesori koji su smatrali putujuće izložbe Abeceda novca koja je prida bi im to bilo zanimljivo. Za srednjoškolce lagođena djeci i sastoji se od nekoliko cjelina je isto bila inicijativa njihovih učitelja koji su kojima se prolazi uz pomoć imitacije kreditnajprije vidjeli izložbu, pa ne kartice i koje simuliraju plaćanje, primanje, tiskanje Djeca odgovaraju na su smatrali da bi bilo dobro i transakcije novca. kvizove pored svakog za njihovu djecu”, kaže Iva“Izložba nas uči o povijesti dijela izložbe i tako nišin Kardum.

Naravno, uz djecu dolaze novca, potom i o aktualnim novac na i njihovi roditelji, koji su stvarima koje se tiču uzima- skupljaju nja kredita, štednje, uloga, posebnoj kartici koji oduševljeni izložbom i tedoniranja, a također uči da mogu potrošiti, doni- matikom koju prikazuje. Iz ističu da primaju novac nije sve na svijetu rati ili uštedjeti, baš kao muzeja pozitivne reakcije, čak i da i da ne treba trčati za novim se dio posjetitelja ponovcem”, ističe muzejska pe- u pravom svijetu no vraća. “Vrlo je poučno za dagoginja Katarina Ivanišin djecu, a možda i za starije“, rekao je jedan od Kardum i dodaje kako su savjeti s izložbe priposjetitelja. mjenjivi u stvarnosti.

Abeceda novca otvorena je do 10. siječnja Izložba je nastala u suradnji s dječjim muze2016., ne samo za djecu koja će jednog dana jima FRida & freD iz Graza i Zoom iz Beča imati novac u rukama nego i za one koji žele koji su ovu izložbu već prikazali u Austriji, popraviti vlastitu financijsku pismenost te naSlovačkoj, Češkoj, Rumunjskoj i Srbiji gdje učiti kako racionalno trošiti novac, štedjeti ili ju je vidjelo više od 150.000 ljudi. Broj ne uzeti kredit. čudi s obzirom na to da djeca odgovaraju na

T

Na izložbu dolaze djeca s roditeljima, ali i grupe srednjoškolaca i studenata

Foto: Matea Petrović

JESTE LI ZNALI: Sponzorstvo rubrike u novinama Global oglašivačima omogućuje plasman logotipa na istaknuto mjesto na vrhu stranice, ali ne uključuje mogućnost utjecaja na uređivanje rubrike

Poduzetništvo

Lipanj 2015.

25

ZAJEDNO DO VRHA eStudent okupio najbolje studente i poslovne partnere

Partyjem na vrhu zgrade do kontakata i potencijalnih poslova eStudent u brojkama

60

i više sklopljenih partnerstva s tvrtkama ove akademske godine

90%

pobjednika natjecanja dobilo je posao, praksu ili stažiranje

24 7 130

održana projekta Uz koktele, hranu i glazbeni duo izmjenjivanje dojmova između studenata i poduzetnika nikad nije bilo lakše

Foto: Bruno Zlomislić

Na druženju se okupilo više od 80 predstavnika tvrtki i udruga, te više od stotinu studenata koji su se iskazali na natjecanjima poput Case Study Competitiona ili Startera

Mišković G Vedrana vedrana.miskovic@hotmail.com Dalmacija G Milan dalmacijamilan@gmail.com

S

ve se više govori o potrebi suradnje studenata i poslovnih ljudi u Hrvatskoj. Jedna od rijetkih prigoda za razmjenu kontakata, znanja i iskustava te međusobnu komunikaciju jest i prvo neformalno druženje naziva “Zajedno na vrhu”, koje je organizirala udruga eStudent kako bi obilježila kraj još jedne akademske godine, ali i čvršće povezala studente, pobjednike njihovih natjecanja i predstavnike tvrtki partnera koji su se dosad sretali samo na natjecanjima. Party je organiziran na krovu VMD nebodera u Strojarskoj ulici. Uz koktele, hranu i glazbeni duo izmjenjivanje dojmova nikad nije bilo lakše. A sudeći prema izjavama studenata, nije teško ni stvoriti ideju koja će se svidjeti poslovnjacima.

RAST POPULARNOSTI “U početku je to bio razvoj ideje od nekih dva dana. Kad smo ušli u finale natjecanja, onda smo malo razrađivali i dodavali neke elemente. Uz pripremu prezentacije, to je trajalo nekih pet dana”, kaže Nemanja Šuka iz jednog od pobjedničkih

timova Case Study Competitiona.

Njegova partnerica Iva Jurčić smatra da su na cijeni jedinstvene ideje.

“Ako nemate nešto u što ste sigurni da je dobra i jedinstvena ideja, onda je sigurno uzaludno raditi na njoj jer neće proći”, kaže Iva. O rastu popularnosti natjecanja poput Case Study Competitiona ili Startera govori i 60 partnerstava koje je eStudent potpisao samo ove akademske godine s tvrtkama iz cijele Hrvatske, više od 3000 studenata koji su sudjelovali u natjecanjima, ali i održavanje natjecanja u pet zemalja regije.

“Moram priznati da sam, kao i svi članovi eStudenta, zadovoljan Case

NA PARTY NA KROVU DOŠLO JE: Više od 200 uzvanika Više od 80 predstavnika 36 tvrtki i poslovnih udruga Više od 100 studenata Predstavnici svih organizacijskih timova eStudenta Predstavnici udruga i profesori s EFZG-a i FER-a Pobjednički timovi svih natjecanja eStudenta

Study Competitionom. To je naš najveći projekt i ove godine je ponovno za jednu stubu bolji od prošloga kao i svi ostali naši projekti koji bilježe rast popularnosti, a to se odražava u broju prijavljenih natjecatelja, predanih rješenja i poduzeća”, ističe Filip Cindrić, predsjednik eStudenta.

270 NATJEČAJA Predstavnici tvrtki koje su sudjelovale na natjecanju, ali i drugih koji će se tek priključiti, zadovoljni su radom na natjecanjima i ističu njihovu važnost.

“U natjecanjima je najbolji kontakt s pravim poslom, odnosno stjecanje prvog iskustva. Nešto radiš, razbiješ tremu, naučiš vještinu”, kaže Mihovil Granić iz odvjetničkog ureda Žurić i partneri.

Stjecanje prvog iskustva s vremenom dovodi i do toga da studenti zapnu za oko potencijalnim poslodavcima. Malo truda definitivno, prema njihovim riječima, vodi do vrhunskih ostvarenja.

“Nismo bili uključeni od samog početka, ali definitivno vidimo golem potencijal, entuzijazam i ambiciju kod studenata, naročito onih koji su se prijavili i natjecali“, kaže Trpimir Kvesić, član prodajnog tima Compinga.

Natjecanja u organizaciji eStudenta

prepoznaju se i izvan okvira tvrtki partnera. Čak 90 posto pobjednika natjecanja dobije posao ili barem stručnu praksu u partnerskim tvrtkama. Stoga ne čudi velik broj natječaja za posao, ali i zanimljivih ponuda. “eStudent je putem projekta Starter samo u ovoj akademskoj godini proveo više od 270 natječaja za poslove. Također smo surađivali i s jednom kompanijom iz Dubaija koja je zaobišla klasične headhunting agencije i angažirala nas da im pronađemo zaposlenike iz našeg govornog područja”, ističe Cindrić.

VELIKO ZANIMANJE Takvi uspjesi izazvali su veliko zanimanje studentskih udruga i medija, pa su se među uzvanicima našle i predstavnice X-ice, koje su došle na roof party jer surađuju s eStudentom i redovito podržavaju studente i njihove projekte.

“Ovo je pohvala svim studentima i mogućnost da se bolje upoznaju, pa smo htjeli podržati ovo neformalno druženje puno obrazovanja i truda”, kažu Ivona Radić i Nikolina Oršulić iz X-ice. Stoga nije bilo teško privući studente, predstavnike tvrtki, akademske zajednice i studentskih udruga na party u očekivanju kako će jednoga dana svi sudionici zaista zajedničkim snagama stići do vrha.

održanih natjecanja

održanih predavanja i radionica

5

zemalja u kojima su održana natjecanja Više od

10.000 studenata sudionika natjecanja iz regije Više od

3000

studenata sudionika iz Hrvatske

270

provedenih natječaja za posao putem projekta Starter

26

TEHNOLOGIJA

Lipanj 2015.

GADGETERIJA Marušić G Eva eva.marusic5@gmail.com

OM/ONE Om/One je prvi lebdeći Bluetooth zvučnik na svijetu koji je razvila američka kompanija Om. Sastoji se od postolja i kugle promjera devet centimetra koja lebdi iznad njega.

U kugli su smješteni zvučnici, mikrofon, prekidači za paljenje te 12-satna baterija. Kugla se okreće u zraku za vrijeme reprodukcije glazbe, a levitiranje joj omogućuju snažni magneti.

Također, može poslužiti i za obavljanje telefonskih poziva zbog ugrađenog mikrofona.

Dostupan je u crnoj i bijeloj boji samo u SAD-u po cijeni od 200 dolara za obični te 400 za stereoverziju.

VODENI LED ZVUČNIK Vodeni LED zvučnik atraktivan je uređaj koji, osim što reproducira zvuk, daje i vizualnu sliku onog što slušate. S pomoću USB priključka spaja se na PC, laptop, mobilni uređaj, iPod, MP3 player. Ovaj 22 centimetra visok uređaj funkcionira tako da voda “pleše” u ritmu glazbe dok višebojne LED zrake dodaju boje minifontanama u zvučniku. Takvi zvučnici mogu se pronaći za manje od tristo kuna.

KREATIVNA TEHNOLOGIJA Nov pogled na gaming na Animafestu

Spoj piksela i mašte pokazao je da su i videoigre umjetnost

Boltižar G Matija matija.boltizar@gmail.com

D

a videoigre nisu samo zabava zasnovana na tehnologiji nego i dio umjetnosti, pokazala je radionica videoigara koja se u sklopu programa Animafest Pro na Fakultetu elektrotehnike i računarstva održala od 8. do 12. lipnja pod mentorstvom umjetnika i dizajnera videoigara Marija von Rickenbacha s Umjetničkog sveučilišta u Zürichu.

“Cilj je ove radionice bio napraviti igru za ljude koji nemaju mnogo slobodnog vremena. To su igre koje vole igrati iskusni ili prosječni igrači koji ne mogu sjediti pred računalom nekoliko sati, ali svejedno žele iskusiti jednak doživljaj igranja, samo u kraćem roku”, rekao je von Rickenbach.

NEMA ‘GAME OVERA’ Tema 25. Animafesta bila je Alisa u Zemlji čudesa, pa su i videoigre bile napravljene na tu temu. Petra Balikić, studentica Akademije likovnih umjetnosti, objasnila je kako izgleda njihova igra.

“Sve se igre igraju mišem, a naša je napravljena tako da nema game overa. Mišem se odabere jedan od kolačića od kojih svaki ima drukčiju reakciju, a svaka od njih je slatka i zanimljiva”, rekla je Balikić.

Tako su četiri tima dizajnirala igre u kojima vjetar otpuhuje Alisu do odredišta ili gdje se praščić bori protiv zeca kako bi mogao doći do svog traktora. Svaki od timova sastojao se od programera, animatora, dizajnera pozadine te dizajnera zvuka, a iako je

Četiri tima dizajnirala su igre za one koji nemaju vremena. Svaki tim se sastojao od programera, animatora, dizajnera pozadine te dizajnera zvuka

Tema 25. Animafesta bila je Alisa u Zemlji čudesa, pa su i videoigre bile napravFoto: Dorian Višnjić ljene na tu temu

radionica bila namijenjena studentima s FER-a i ALU-a, u ekipama su se našli i studenti s Fakulteta organizacije i informatike te s Arhitektonskog fakulteta.

“U arhitekturi me najviše zanima 3D vizualizacija i ona ima dosta sličnosti s izradom videoigara, kao što su kompozicija, odabir dobrog kadra i boje. Razvijam osjećaj kako gledati na stvari u digitalnom svijetu, jer 3D prikaz ne vrijedi ništa dok ti nisi stvarno u njemu, a isto je i s videoigrama”, rekao je Eugen Čanić, student arhitekture, koji je u svom timu radio level dizajn.

NOVA UMJETNOST Osim što su polaznici na radionici naučili kako izgleda proces dizajniranja videoigre, voditelji radionice Aleksandra Čereković i Darko Masnec željeli su nastaviti proces afirmacije videoigara kao ravnopravnog medija estetskog stvaralaštva i sjecišta animacijske umjetnosti i digitalne tehnologije. Teon Banek, student FER-a te programer, smatra kako su videoigre u istoj situaciji kao i film u svojim počecima.

“Danas je s videoigrama slično kao i prije s filmom, treba proći neko vrijeme dok ga prihvate kao umjetnost.

Problem koji to sprečava jest taj da mnogo ljudi radi na jednoj videoigri, što je u početku bio je problem i s filmom, dok ga nisu počeli gurati kao redateljsko djelo”, rekao je Banek i dodao kako videoigre imaju još taj dodatan stupanj interaktivnosti koji povezuje igrača i igru. U tom svjetlu gaming jednog dana možda postane i nov umjetnički pokret.

USPJEH Sedmo mjesto Ivana Katanića, Gustava Matule i Stjepana Glavine u Maroku

FER-ovci iza sebe ostavili MIT i Harvard

Dalmacija G Milan dalmacijamilan@gmail.com

(NE)DRUŠTVENI KUTAK

by DORA KRŠUL

Pregled svih svojih aktivnosti na Facebooku, svrstanih prema statusima, komentarima, lajkovima, itd., možete dobiti putem Activity Loga.

Tamo možete izbrisati sve što vam se ne sviđa, a nekoć ste objavljivali što na vlastitom, što na tuđim profilima.

Za slaganje kolaža fotki odnedavno možete koristiti Instagramovu aplikaciju Layout. Upotrebu aplikacije Instagram vam nudi pri samom odabiru fotke koju želite objaviti.

Sve ostale aplikacije za slaganje kolaža, uz Layout su postale nepotrebne.

S

tudenti Fakulteta elektrotehnike i računarstva Ivan Katanić, Gustav Matula i Stjepan Glavina još su jednom pokazali da možemo parirati svjetskim IT velesilama. Na finalu svjetskog prvenstva u programiranju, ACM ICPC, održanom prošlog mjeseca u Marrakechu, zauzeli su sedmo mjesto u konkurenciji 128 sveučilišta. Iza sebe su ostavili ugledna sveučilišta poput MIT-a, UCLA-a, Harvarda.

NAVIKLI NA USPJEH Osim velike konkurencije, FERovci su bili suočeni i sa zahtjevnim rasporedom. “Natjecanje se sastojalo od rješavanja 13 algoritamskih zadataka u pet sati, a za svaki je bilo potrebno napisati program koji ga rješava te ga poslati na sustav za ocjenjivanje, što se događalo u stvarnom vremenu, s bodovnom listom koja se neprestano osvježavala”, kaže Gustav Matula. Cijelo natjecanje pratile su kamere, uz komentare bivših natjecatelja, autora i

Potporu programerima pružaju FER, Ministarstvo obrazovanja, Hrvatska zajednica tehničke kulture i Hrvatski savez informatičara

Programeri s FER-a osvojili su sedmo mjesto u konkurenciji 128 sveučilišta iz cijelog svijeta Foto: Randy Piland

organizatora, što je stvaralo dodatan teret natjecateljima. No to nije njihov prvi uspjeh na ovom natjecanju.

Prošle godine bili su osmi, a ove godine finale su izborili s prve pozicije na srednjoeuropskom natjecanju u Krakowu. “FER je, prije svega, logistički pomogao timu omogućivši im dobre uvjete za pripreme. Nastup našeg tima u Finalu ACM ICPC-a

organizirao je Hrvatski savez informatičara, cjelokupni program se financira iz javnih potreba za tehničku kulturu, a pokroviteljstvo i potporu pružaju Hrvatska zajednica tehničke kulture i Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta”, ističe profesor Ante Đerek.

Stoga čudi da je ovo natjecanje kao i većina programerskih razmjerno

nepoznata studentima tehničkih fakulteta u Hrvatskoj.

“Na našem je fakultetu natjecanje relativno nepoznato, iako je najraširenije i najprestižnije natjecanje u programiranju u svijetu. Nadamo se da će se to promijeniti, budući da će se regionalno natjecanje na jesen održati na FER-u”, ističe Stjepan Glavina.

BROJNE MOGUĆNOSTI Uz ovakve rezultate, ljubav prema programiranju i motiviranost za rad, FER-ovu trojcu otvaraju se brojne mogućnosti. Iako su im preostale još dvije godine obrazovanja, već razmišljaju o tome što će raditi nakon fakulteta.

“Ima raznih mogućnosti. Gustav razmatra upisivanje doktorata, a Ivan i ja ćemo se najvjerojatnije zaposliti u nekoj tvrtki kao programeri”, kaže Glavina. Natjecanja poput ACM ICPC-a omogućuju prepoznavanje novih potencijala u IT sektoru, a naši studenti su na dobrom putu da jednog dana postanu traženi na tom tržištu. “Trojac” s FER-a svojim je uspjesima otvorio vrata ne samo sebi nego i budućim naraštajima.

Sport

Lipanj 2015.

27

UNISPORT FINALS Sinonim za dobar sport, zabavu i mlade svjesne važnosti obrazovanja

U Poreču odabrani predstavnici za Europske sveučilišne igre

Pankasz G Valentina pankasz.valentina1993@gmail.com

A

tmosfera je odlična jer je ovdje mnogo mladih, družimo se, upoznajemo, a sve nas veže sport - riječi su jednog od natjecatelja UniSport Finalsa. Ovogodišnji program, koji je bio ujedno i kvalifikacija za Europske sveučilišne igre 2016. godine, nije razočarao. Naprotiv, tri dana zabave, dobrog sporta i druženja mnogima su dani koje će pamtiti još dugo.

Već treću godinu održano je akademsko sportsko natjecanje UniSport Finals. Jedan je od najmasovnijih te sigurno najzabavnijih sustava sporta u Hrvatskoj, obuhvaća više od 100 priredbi na godinu, a dostupan je svim studentima hrvatskih sveučilišnih, veleučilišnih i visokoškolskih ustanova. Nositelj UniSport sustava je Hrvatski akademski sportski savez (HASS), koji okuplja 19 visokoškolskih institucija u RH te provodi službena prvenstva Hrvatske u 21 sportskoj disciplini, ujedno organizirajući više od stotine sportskih događaja na godinu.

SRCE VJERUJE – UM OSTVARUJE Vodstvo mladih stručnjaka iz svih područja akademske zajednice te zajednički cilj ostvarivanja nove dimenzije hrvatskoga sporta, urodio je i pobjedničkom kandidaturom Europskih sveučilišnih igara, koje će se 2016. godine održati u Zagrebu i Rijeci.

Natjecanja u Poreču od 28. do 30. svibnja okupila su više od devetsto natjecatelja. Sportska dvorana Žatika,

‘Naš slogan kaže: Srce vjeruje, um ostvaruje! Zato i vi vjerujte u nas, kao što mi vjerujemo u vas, jer samo združeno možemo izgraditi sustav akademskog sporta koji nam je na čast i ponos’, ističe Zrinko Čustonja, predsjednik Hrvatskoga akademskoga sportskog saveza

Maskota Europskih sveučilišnih igara, Hrki, bio je najpopularniji među sudionicima

Veli Jože i Intersport Centar samo su neke lokacije na kojima su bila natjecanja u devet sportova. Hotel Delfin bio je mjesto boravka i druženja sportaša futsala, košarke, košarke 3x3, šaha, stolnog tenisa, tenisa, odbojke, odbojke na pijesku i rukometa.

Kraj bazena hotela Delfin održano je ceremonijalno otvorenje. Predsjednik Izvršnog odbora HASS-a Zrinko Čustonja službeno je otvorio natjecanje i izrazio zadovoljstvo što je ovogodišnje natjecanje okupilo najviše sudionika kojima je UniSport Finals prigoda za plasman na Europske sveučilišne igre 2016.

“U možda ‘najsportskijoj’ godini

Odbojkaška natjecanja privukla su najviše publike Foto: Andro Anić

dosad, između EP-a u nogometu i Olimpijskih igara, naše igre okupit će gotovo 5000 studenata s 250 europskih veleučilišta te udariti temelje razvoju akademskog sporta u Hrvatskoj i Europi”, rekao je Čustonja.

Svima je poželio što bolji provod, a na sportskim borilištima fair-play i uspjeh: “Naš slogan kaže: Srce vjeru-

je, um ostvaruje! Zato vjerujte u nas, kao što mi vjerujemo u vas, jer samo združeno možemo izgraditi sustav akademskog sporta koji nam je na čast i ponos.”

Taj već svima poznati slogan krasi narukvice koje su dobili svi natjecatelji i koje su bile top-modni dodatak cijelog natjecanja. Večer je nastav-

Dominacija Sveučilišta u Zagrebu Od 18 zlatnih medalja njima ih je pripalo čak 12, Splitu tri, Puli dvije, a Rijeci jedna. Sveučilište u Zagrebu skupilo je i najviše medalja, i to čak 21, slijedi Split s 13, Rijeka, Pula i Osijek svatko po šest, VERN je osvojio četiri medalje, Sveučilište u Vukovaru dvije i Tehnološko veleučilište Zagreb jednu.

ljena u jednako optimističnu tonu nastupom sinkroniziranih plivačica i predstavljanjem maskote natjecanja, Hrkija. Dok su neki čekali u redu za selfie s Hrkijem, drugi su bili voljni pokazati vlastito umijeće plesa u vodi, na opće zadovoljstvo svih prisutnih.

MNOŠTVO VOLONTERA Već od idućeg jutra atmosfera je bila radna. Umor od zabave koja je potrajala do ranojutarnjih sati nije spriječio natjecatelje da dođu na terene gdje su ih čekali okršaji. Tamo su bili i mnogobrojni volonteri, koji su se pobrinuli da cijelo natjecanje bude upravo onakvo kakvo su zamislili organizatori. Ove ih je godine bilo najviše do sada, na opće oduševljenje Ivane Aničić, voditeljice volontera.

“Volontera je stvarno mnogo. Na Finalsima sudjeluje pedesetak, a već je 300 ljudi u našoj stalnoj bazi volontera. Dosad smo baratali brojkom od 100 volontera. Ovo su idealni uvjeti za okupljanje ljudi koji su spremni volontirati i time smo zadovoljni”, kazala je Aničić.

Nakon posljednjih dodjela nagrada i ceremonije zatvaranja u dvorani Žatika, svi su jedva čekali zadnji tulum.

Najveći porečki klub Byblos bio je pun do jutra. Tu su noć svi bili pobjednici i prijatelji koji su zajedno slavili pobjede. Tek prve jutarnje zrake sunca podsjetile su ih da je vrijeme za odlazak koji nije bio kraj nego obećanje nastavka druženja na sljedećim igrama koje sigurno nitko od ovogodišnjih sudionika neće propustiti.

ZAGREB RUNNERS Mladi trkački klub u metropoli privlači sve više ljudi

Pretrčali 220 kilometara za 20 sati

Kušec G Katarina katarinakusec@gmail.com

T

rčati sa srcem i družiti se s ekipom, moto je sportske ekipe Zagreb Runners.

“Iako službeno postojimo od Uskrsa, ideja se rodila prije nešto više od godinu i pol“, govori jedan od osnivača Domagoj Puzak. Running crew ekipe totalni su hit u svijetu, a kada su zagrebački Runnersi počeli s tim, nisu očekivali toliki odziv.

“Sada nas u ekipi ima oko 20 do 30, ovisi koliko ljudi dođe, nekad više, nekad manje. Ima nas od 18 pa do više od 40 godina, nemamo dobne granice i, što je najvažnije, nemamo članarine i obveza. Trčimo zato što to volimo i zato da bismo se družili”, dodaje Domagoj.

TESTIRANJE GRANICA Prošlog mjeseca ekipa je trčala UltraBalaton u Mađarskoj i za 19 sati i 45 minuta pretrčala 220 kilometara dugu rutu oko Balatona.

“To je bio prvi test za ekipu, htjeli

Zabava, putovanja, dobro društvo i strast prema trčanju ono je što ih sve povezuje

Running crew ekipe totalni su hit u svijetu, a kada su zagrebački Runnersi počeli s tim, nisu očekivali toliki odziv Foto: Jozo Jozipović

smo vidjeti tko će preživjeti, a tko ne.

Nismo se išli natjecati nego zabaviti i testirati svoje granice i bilo je super“, ističe Puzak. Jedan od ciljeva Zagreb Runnersa je probuditi ljubav prema trčanju u što više ljudi pa svoje treninge nastoje održavati na različitim

lokacijama po Zagrebu; od Jaruna i nasipa do atletskih staza i Maksimira.

Treninge odrađuju ponedjeljkom, srijedom i vikendom. Jedna od članica ekipe je i 29-godišnja Mia Štajer, koja se uključila početkom prošle godine.

“Doznala sam za otvaranje sezone

Nike run kluba i odlučila sam otići na njihov trening, svidjela mi se ekipa i tako sam i ostala. Kada sam počela, nisam ni sanjala da ću uspjeti pretrčati deset kilometara, ali evo uspjela sam“. Iako radi u marketingu, Mia uspijeva pronaći vremena za treninge.

“Posložila sam si i prioritete, a trčanje i ekipa su na vrhu”.

Gotovo svatko tko je jednom pokušao trčati sa Zagreb Runners timom, obično ima naviku i vratiti se. Jedna od njih je i 40-godišnja Gabrijela Divković: “Prije otprilike godinu dana prijatelj mi je rekao za ovu ekipu i tako sam počela dolaziti na treninge. Ekipa je super, ljudi su simpatični, nema članarine i neobvezno je. To je super zato što mogu posložiti raspored i dolaziti na treninge kad sam slobodna“.

Domagoj, 33-godišnji inženjer elektrotehnike, kaže da mu je running crew oblik trčanja najbolji te je zbog toga s još petnaestak prijatelja i pokrenuo ekipu, a treninge i posao lako usklađuje.

“Vikend mi je obično slobodan tako da nemam problema s rasporedom”,

dodaje Domagoj. Iako nisu službeni klub i nemaju sponzore ni članarine, članovi kluba ipak se nekako snalaze.

“Kad idemo na putovanje, skupimo aute i podijelimo troškove, a za majice i gostovanja sami dajemo, malo po malo. Nemamo službenih sponzora, ali se snalazimo“, kaže Puzak.

MEĐUSOBNA PODRŠKA Iako im je svima zajednička ljubav prema trčanju, cilj im nije natjecati se i pobjeđivati nego družiti se, putovati i uključiti što više ljudi.

“Ne trčimo za medalje i nismo svi profesionalci, ali svi volimo trčati i pomažemo jedni drugima i podupiremo se. Ako netko uspije otrčati polumaraton ili maraton - super, ako ne, nema veze. Važno je da smo veseli i da se družimo. Nadam se da će nam se priključiti još više ljudi i da će se ova naša mala obitelj proširiti”, za kraj dodaje Domagoj.

Runnersi nemaju ograničenja i pravila, nude zabavu, putovanja i trčanje, a od svih koji im se odluče priključiti ne traže ništa, osim da trče sa srcem.

Sport

Lipanj 2015.

KOŠARKA Crikvenički student prvi je razigravač KK Kvarnera

Sezonu na UniSportu zaključio titulom najboljeg igrača i strijelca Lugonjić G Mislav mislav_lugonjic@windowslive.com

NAJBOLJA ATMOSFERA Ove sezone Mauro se, odličnim igrama u riječkom dresu, predstavio i široj košarkaškoj publici. U prosjeku je ubacivao 13,5 poena te imao 4,2 asistencije. “Ovo mi je prva sezona u prvoj ligi da igram, u prosjeku, tridesetak minuta tijekom cijele sezone.

Prošle sezone takvu sam minutažu imao samo u Ligi za prvaka. Smatram da sam dobro odreagirao u utakmicama protiv Cedevite, Zadra i ostalih”, ističe Mauro. Dokaz napretka je i priznanje portala Eurobasket, koji ga je proglasio najboljim obrambenim igračem lige.

“Suigrači su mi rekli da su to vidjeli i stvarno sam se ugodno iznenadio. To je ujedno i pokazatelj da sam na dobrom putu”, ponosno govori. Temelj svakog sporta je publika, a doživjeti fanatičnu atmosferu san je svakog sportaša, pa tako i Maura. “Definitivno dvije najbolje atmosfere u kojima sam igrao su Sinj i Šibenik. Stvarno je poseban osjećaj bio igrati dolje, pogotovo u Ligi za prvaka. Također, i u Rijeci zna biti odlična atmosfera,

‘Osim sporta, u životu mi veliko zadovoljstvo pružaju prijatelji’, govori Mauro

‘Gotovo sam siguran u ostanak u Kvarneru jer smatram da mi treba još jedna dobra sezona, a ako to uspijem odraditi, onda ću tek vidjeti kako će se sve razvijati. Cilj je ići stubu po stubu, pa vidjeti dokle će ići’, ističe Mauro Veljačić ove je sezone protiv Zadra bilo jako jako dobro, gotovo pa u rangu Sinja i Šibenika”, kaže Mauro.

Upravo neizvjesnu pobjedu na domaćem parketu protiv Zadra 86:85 smatra najboljim trenutkom sezone.

Iduće sezone ponovno će braniti boje Kvarnera, te ne skriva svoje ambicije.

“Gotovo sam siguran u ostanak u Kvarneru jer smatram da mi treba još jedna dobra sezona, a ako to uspijem odraditi, onda ću tek vidjeti kako će se sve razvijati. Cilj je ići stubu po stubu, pa vidjeti dokle će ići”, ističe Mauro. Kada je u pitanju najteži protivnik, odgovor je potpuno jasan. “S obzirom na širinu i kvalitetu igrača te da igraju Euroligu, smatram da je Cedevita najteži protivnik. Teško je

Ove je sezone u prosjeku imao 13,5 poena te 4,2 asistencije

Foto: Arsen Miletić

MVP UNISPORT FINALSA Izvrsnu sezonu Mauro je okrunio na nedavnoj završnici sveučilišnog prvenstva UniSport Finals u Poreču, gdje je Sveučilište u Rijeci vodio do naslova prvaka. Uz trofej, ponio je i titulu najboljeg igrača i strijelca turnira.

“Bilo je dosta teško. Obje utakmice, i polufinale i finale, gubili smo i bili izjednačeni do posljednje četvrtine, tako da smo tek u zadnjoj četvrtini prelomili utakmicu. Ekipe su bile dosta jake, kažu da je ovo bio najkvalitetniji Finals dosad, što se tiče košarke”, priča Mauro, koji je trenutačno student treće godine Pomorskog fakulteta u Rijeci, te se trudi što bolje kombinirati profesionalni sport i akademski život.

“Velika većina profesora je u redu i izlaze mi u susret, a neki se čak interesiraju o utakmicama i rezultatima.

Iako je jako teško ostati u tijeku s gradivom, ako se dobro organiziraš može se uskladiti”, govori Mauro. Vjeruje da će se u budućnosti baviti svojom strukom.

“Vidim se u tome. Upisao sam Logistiku, koja se bazira na organiziranju i upravljanju prometom i ukrcajima, tako da mislim da mi to područje leži.

Ali trenutačno mi je košarka na prvom mjestu”, dodaje s velikim osmijehom.

PUTOVANJE U SAD Ljetnu će stanku Mauro iskoristiti za putovanje u Veliku Jabuku, što će biti savršena nagrada za uspješnu sezonu.

“U srpnju ću putovati u SAD sa svojim suigračem Dinom Stipčićem i tamo ćemo provesti 20 dana. Oduvijek mi je bila želja otputovati u SAD, i zbog košarke, jer tamo je košarka na jednoj drugoj razini nego u Europi, pa da i to malo doživim. Smatram da će to biti jedno jako dobro iskustvo”, govori pun entuzijazma. Ljetu se veseli i zbog još jednog posebnog razloga.

“Osim sporta, u životu mi veliko zadovoljstvo pružaju prijatelji. Budući da nisam kod kuće tijekom godine nego samo preko ljeta i to ne dugo, to je jedino razdoblje kada se možemo družiti i malo opustiti.”

Mauro je pravi dokaz da se napornim radom može postići mnogo. Ovaj mladić ima veliki potencijal i neće biti iznenađenje ako će se njegovo ime često spominjati u budućnosti.

Talent, srce i radne navike uopće nisu sporni. Ova sezona tek je jedna od onih stuba koje je spominjao. Jedna od mnogih koje ga očekuju na putu do uspjeha.

LJETNA UNIVERZIJADA

Š

Više od 9000 sportaša u korejskom Gwangjuu

esti najveći južnokorejski grad Gwangju ugostit će najbolje studente sportaše od 3. do 14. srpnja na Ljetnoj univerzijadi.

Među više od 9000 sportaša bit će i 24 hrvatska predstavnika u pet sportova. Njih će predvoditi sestre

Ukić će predvoditi reprezentaciju na Eurobasketu u rujnu

igrati protiv njih, koji god igrač da uđe s klupe na parket, ritam igre im ne pada, a možda se čak i diže”, govori o protivnicima u ovogodišnjem polufinalu Kupa Krešimira Ćosića.

K

ošarci me najviše privlači ta dinamika igre.

Iako to možda ne izgleda tako izvana, u košarci si u konstantnom kretanju te zna biti prilično naporno. I to da se sve može promijeniti u sekundi. U samo nekoliko trenutaka može se stići zaostatak i preokrenuti igra u svoju korist. Tako o sportu, u kojem je prve korake napravio još u trećem razredu osnovne škole, govori Mauro Veljačić, 22-godišnji razigravač KK Kvarnera 2010.

U svim mlađim kategorijama, osim jedne godine, predstavljao je klub svog rodnog grada, KK Crikvenicu.

Nekoliko je puta čak bio i na širem popisu za reprezentaciju. S obzirom na poziciju koju igra, uzor u dječačkim danima bio mu je Mister Triple Double - Jason Kidd.

INTERVJU Kapetan košarkaške reprezen

taekwondašice Ana i Lucija Zaninović. Uz taekwondo hrvatski će sportaši nastupiti u atletici, gimnastici, veslanju i judu. Prijenose 28. ljetne univerzijade osiguralo je više od 100 televizijskih postaja diljem svijeta. (M.L.)

‘Da sad imam neku ponovnu karijeru i da mogu ponovno birati, ako ćemo kao prosječnog igrača definirati onoga koji igra svaku utakmicu dvadesetak minuta i u rotaciji je i uživa u košarci, izabrao bih sigurno to, prosječan igrač u NBA ligi, radije nego vođa momčadi u Euroligi’

Foto: Goran Stanzl/Pixsell

28

SPORTAŠI S INVALIDITETOM Stolnotenisk

Student iz Samob

Tijekom života upoznao sam mnoge prekrasne sportaše koji su me oduševili svojim trudom i izdržljivošću na svom sportskom putu, ističe Pavao Klanjčić G Klaudija klaudija.klanjcic@gmail.com

S

ljedeće su godine Paraolimpijske igre u Rio de Janeiru i nadam se da ću se zajedno s reprezentacijom plasirati i odigrati turnir najbolje što mogu i dati svoj maksimum - kaže Pavao Jozić, dvadesetogodišnji hrvatski paraolimpijski reprezentativac u stolnom tenisu.

Samoborac je stolni tenis počeo trenirati kad mu je bilo osam, devet godina. Trenirao je i plivanje, ali stolni tenis bio mu je draži, pa se usmjerio na njega. Tijekom godina osvojio je mnoštvo međunarodnih i državnih medalja, a njegovo je najveće postignuće ekipna bronca na Europskom prvenstvu 2013. godine u Italiji.

Na ovogodišnjem, 21. državnom prvenstvu u stolnom tenisu za osobe s invaliditetom, koje se održalo u Varaždinu, Pavao je osvojio zlatnu medalju. Tako je prvi put na službenom natjecanju pobijedio svog ekipnog partnera Vjekoslava Gregorovića, koji je ovog puta osvojio srebro. Uz Jozića i Gregorovića sudjelovali su i drugi članovi hrvatske reprezentacije: Sandra Paović, Mirjana Lučić, Anđela Mužinić, Helena Dretar Karić, Zoran Križanec i Tomislav Špalj. Kategorije sportaša s invaliditetom dijele se u dvije skupine: od prve do pete kategorije su igrači u kolicima, od šeste do desete su stojeći, a u 11. kategoriji su sportaši s intelektualnim teškoćama. Što je manji broj kategorije, veće

Sport

Lipanj 2015.

29

ntacije Roko Leni Ukić najavljuje natjecanje čiji će domaćin biti i Hrvatska

Na Eurobasketu moramo izboriti plasman u Rio

‘U hrvatskim je klubovima stanje vrlo jednostavno. Jedan klub funkcionira na europskoj razini, a to je Cedevita. I postoje klubovi s velikom tradicijom i prošlošću koji su, nažalost, trenutačno u situaciji da se vade iz nekih loših poslovanja bivših uprava’, ističe košarkaš Stanko G Anja anja.stanko9@gmail.com

K

ošarku je počeo igrati u rodnom Splitu, a već sa 17 godina postao je kapetan prve momčadi.

2005. godine izabrali su ga 41. pickom Toronto Raptorsi na NBA draftu. Od tada konstantno igra u klubovima koji igraju ili Euroligu ili NBA. Ipak, tridesetogodišnji Roko Leni Ukić ove se sezone vratio u Hrvatsku gdje nastupa u dresu Cedevite. Pred kapetanom reprezentacije ove godine stoji novi izazov: odvesti momčad što dalje na Eurobasketu koji se ove godine igra dijelom i pred domaćom publikom. Jeste li zadovoljni svojom igrom ove sezone?

Pa, na faze. Dok sam bio zdrav i imao dobar ritam, pogotovo u Euroligi, to je izgledalo dosta dobro.

Međutim, kad sam se vraćao poslije ozljede, pogotovo u nekim utakmicama, to nije izgledalo onako kako ja to želim. Kako biste komentirali stanje u hrvatskim klubovima i u ligi?

U hrvatskim je klubovima stanje vrlo jednostavno. Imamo jedan klub koji funkcionira na europskoj razini, a to je Cedevita. I postoje klubovi s velikom tradicijom i velikom prošlošću koji su, nažalost, trenutačno u situaciji da se vade iz nekih loših poslovanja bivših uprava. Ostatak se svodi na neke lokalne, ali ambiciozne sredine. Ambiciozne u smislu da

“Na mjestu gdje dobro igraš ti je super i grad i klima i hrana i sve” Foto: Luka Stanzl/Pixsell

naprave veselje, dobru feštu na utakmici, tipa ono što imamo u Sinju.

I to je super, kamo sreće da ima više takvih primjera. Je li bolje biti prosječan igrač u NBA momčadi ili vođa u nekoj momčadi Eurolige?

Eto, da sad imam neku ponovnu karijeru i da mogu ponovno birati, ako ćemo kao prosječnog igrača definirati onoga koji igra svaku utakmicu dvadesetak minuta i u rotaciji je i uživa u košarci, izabrao bih sigurno to, prosječan igrač u NBA ligi. Od svih zemalja u kojima ste živjeli tijekom karijere, gdje vam je bilo najljepše?

U Hrvatskoj. Mislim to je istina, ali ako ćemo tražiti neki atraktivniji odgovor, svagdje je bilo lijepo. Imao sam sreće da sam kao sportaš igrao

u super gradovima kao što su Barcelona, Rim, Atena, Toronto, Istanbul.

Svjetske metropole i super gradovi.

U velikoj većini slučajeva odlična klima, tako da svaki od tih gradova nosi neku posebnu draž. Na kraju ti se sve svodi da ti je najbolje tamo gdje dobro igraš. Na mjestu gdje dobro igraš ti je super i grad i klima i hrana i sve. Da niste košarkaš, čime biste se bavili?

Mislim da je logičan odgovor da bih svirao bubnjeve. To je nešto što sam prvo naučio raditi, nešto što sam jako rano naučio. Da se nisam zakačio za sport, mislim da bih se razvijao uz glazbu. To je jedina stvar koju znam raditi na nekoj solidnoj razini, osim košarke. Ove godine u rujnu održava se

Europsko prvenstvo, a Hrvatska je uz Francusku, Latviju i Njemačku domaćin. Koliko daleko može naša reprezentacija?

To je jako teško pitanje. Super je što je prvenstvo u Hrvatskoj i što ćemo imati prigodu prvi put biti domaćini.

Za naš mentalitet je to dobro. Očita je razlika u motiviranosti i pristupu svih naših igrača kad igraju kod kuće i vani. Međutim euforija i atmosfera nas neće dovesti do velikih stvari, morat će nas dovesti igra i kvaliteta.

Bez obzira na to što imamo stvarno odličnu ekipu na papiru, ima je i mnogo drugih reprezentacija, vjerojatno čak i bolju. Cilj bi trebao biti plasman na kvalifikacije za olimpijske igre, neko od prvih šest mjesta koja vode tamo. Kamo sreće da ponovno budemo imali prigodu zaigrati polufinale, kao prije dvije godine, pa se možda nadati nečemu posebnom. Imate li viziju što nakon karijere?

Pa imam mnogo vizija. Mislim ja imam toliko ideja da ih je nemoguće realizirati. Do prije dvije godine, da me se to pitalo, vjerojatno ne bih dao neki konkretan odgovor. Ali kako je vijek sportaša jako kratak, znači svaka te godina karijere približava kraju. Ja s 30 godina ne mogu reći da sam blizu kraju, ali sam u fazi gdje se mogu vidjeti da više ne igram.

Tako da imam dosta ideja, na moju sreću su to još samo ideje tako da se ne moram previše opterećivati svim tim stvarima. U svakom slučaju neće biti dosadno.

ki reprezentativac Pavao Jozić studira na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu

bora na putu za Paraolimpijske igre

Najveće Jozićevo postignuće ekipna je bronca na EP-u 2013. godine u Italiji

Foto: Klaudija Klanjčić

je tjelesno oštećenje. Uz bavljenje sportom, Pavao studira na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu, smjer Sportska rekreacija.

“Taj sam fakultet izabrao jer želim u budućnosti raditi i prenositi svoje znanje na djecu koja imaju sličnu sudbinu kao i ja”, kaže Pavao. Svoje obveze na fakultetu lako usklađuje, jer se izlazi u susret kategoriziranim sportašima tako što u određenoj mjeri mogu izostati s nastave, a to mu dodatno olakšava sportski život.

“Sport mi znači mnogo u životu. U njemu je moja sadašnjost i budućnost. On me ispunjava i preporučio bih svakome da se bavi bilo kojim oblikom sporta. Potrebno je mnogo rada, treninga, godina i odricanja, ali na kraju se sve isplati. Tijekom života upoznao sam mnoge prekrasne sportaše koji su me oduševili svojim trudom i izdržljivošću na svom sportskom putu”, zaključuje Pavao.

Tin Budi tin.budi@hotmail.com

Samo troje ljudi osvojilo je košarkašku NCAA titulu kao igrač i trener, a to su Joe B. Hall, Bob Knight i Dean Smith. Tri države koje više ne postoje bile su domaćin Olimpijskih igara (Zapadna Njemačka, SSSR i Jugoslavija). Nacionalni sport Butana je streljaštvo.

Prosječan broj skokova na odbojkaškoj utakmici je 300. Legendarni nogometaš Dennis Bergkamp imao je strah od letenja te je propustio mnoge međunarodne utakmice u karijeri. Staza koju koriste biciklisti za utrke zove se velodrom. Sammy Byrd jedini je sportaš u povijesti koji je igrao na golferskom Mastersu i u bejzbolskoj MLB ligi. Jedini double triple double u NBA postigao je Wilt Chamberlain (25 poena, 22 skoka, 21 asistencija).

Engleski sudac Martin Sylvester isključio je sam sebe nakon što je udario igrača 1998. godine. Tijekom 1970-ih, golfer Jack Nicklaus igrao je na 40 grand slamova te je na njih 35 završio među prvih deset. Unuka kraljice Elizabete II., Zara Phillips, osvojila je srebro u timskom konjičkom natjecanju na OI u Londonu 2012. godine. New York Yankees (27) i St. Louis Cardinals (11) su jedine momčadi koje imaju dvoznamenkasti broj osvojenih MLB World Series titula. Rafting je jedna od najbrže rastućih aktivnosti na otvorenom u SAD-u.

30

LIFESTYLE

Lipanj 2015.

HPV O spolno prenosivom virusu još se u javnosti i mediji

Cjepivo pomaže u ali je odziv žena i d

Foto: Maria Mrvelj

DIJETA Ususret ljetu mnogi žele brzo ‘istesati’ tijelo

Nemaju novca za zdrave namirnice, ali ni za teretanu ‘Nije potrebno kupovati skupu ekohranu, jednostavno izbacite slatkiše i ugljikohidrate’, savjetuje studentica Ivana Ivančić

Mrvelj G Maria maria.mrvelj@hotmail.com

L

jeto nam se vratilo, a mnogima to znači - skidanje kilograma. Gotovo da nema osobe koja se nekoliko tjedana prije ljeta nije pogledala u ogledalo i zaključila kako bi trebala malo poraditi na tijelu.

Razni portali prepuni mišljenja stručnjaka serviraju nam bezbroj dijeta i načina prehrane.

Najčešće ti savjeti podrazumijevaju korištenje namirnica koje je prosječnom čovjeku nemoguće i izgovoriti, kamoli doći do njih. Sve to ima cijenu: goji bobice, sojino mlijeko i kojekakvi dodaci prehrani za studentski su život definitivno preskupi, a zdrava bi prehrana s druge strane trebala biti svima dostupna...

Teretane su također dosta skupe, pogotovo ako se uzme u obzir prosječan studentski proračun. Okvirne cijene mjesečne članarine u teretani su od 150 do 300 kuna. Svi oni koji si to ne mogu priuštiti, pribjegavaju nekim jeftinijim metodama.

Ivana Ivančić studentica je ekonomije i jednostavno si ne može priuštiti članarinu u teretani svaki mjesec, stoga vježba kod kuće. Na YouTubeu je našla dosta programa za vježbanje i ispred svog ekrana svakodnevno održava liniju.

“Ako se uz vježbanje kod kuće želite

zdravo i hraniti, nije potrebno kupovati skupu ekohranu, jednostavno izbacite slatkiše i ugljikohidrate iz prehrane i rezultati će brzo biti vidljivi”, savjetuje Ivana.

Zbog čestih oscilacija u kilaži, Marina Vrgoč nerijetko se koristi raznim dijetama. Ta mlada majka trenutačno je na takozvanoj krumpir-dijeti koja podrazumijeva tri kuhana nezačinjena krumpira po obroku. I tako tri dana u tjednu, a ostatak tjedna jede uobičajeno. Tvrdi kako vidi rezultate nakon svake dijete, ali da su oni kratkoročni ako ne nastavi sa zdravom prehranom.

“Cijeli se život borim s kilogramima, svaku dijetu sam isprobala, pa čak i klasično gladovanje“, šali se Marina i dodaje kako u kombinaciji s tjelovježbom uvijek vrlo brzo vidi rezultate.

“Sve ovisi o tome kako si posložiš u glavi: onog trenutka kada se odlučiš na promjenu, sve je lako”, savjetuje mlada majka.

Neke od jeftinih dijeta  dijeta grejpom  preskakanje večere  proteinska dijeta (uključuje samo meso, jaja i jogurte)  dijeta zelenim čajem  krumpir-dijeta  bolnička dijeta

SAPUN Mnogi danas paze čime se peru

Prirodno znači bez kemikalija

P

rije nego što je u cijelom svijetu postalo razumljivo biti čist i svježe opran trebalo je proći dosta vremena. Sapuni su najstarije sredstvo za pranje, a na području starog Babilona nađene su glinene posude na kojima je pisalo “masnoće se kuhaju s pepelom” što je pravi dokaz da su ljudi izrađivali sapun još 2800. godina prije Krista iako njegova svrha nije poznata. Razvojem tvornica i tehnologije danas je razvijena cijela sapunska industrija.

“Razna sredstva za čišćenje, od deterdženta, omekšivača do sredstava za kupanje i tuširanje koji nam olakšavaju život, imaju i negativne posljedice jer u sebi sadrže kemikalije koje s otpadnim vodama završavaju u rijekama i morima, a isto tako nisu pogodna za našu kožu jer često izazi-

vaju alergije i isušivanje kože”, kaže Ana Ivanec, koja i sama proizvodi sapune.

Upravo zbog štetnih posljedica većina ljudi pribjegava domaćim sapunima koji se, kako navodi Ana, rade od masnoća i lužina, odnosno kemijskim procesom koji se naziva saponifikacija. Masnoće mogu biti biljnoga ili životinjskog podrijetla, a za dobivanje krutih sapuna koristi se natrijev hidroksid dok se za tekuće sapune koristi kalijev hidroksid.

“Sapune radim hladnim postupkom koristeći biljne masnoće odnosno kombinacijom maslinova, palmina, kokosova i ricinusova ulja i nakon izrade suše se mjesec dana. Za ugodan miris dodajem eterična ulja”, objašnjava postupak Ana. (K.B.)

Domitrović G Irena domitrovic.irena@gmail.com

P

artner me prevario. HPV nužno vodi raku. Nikad neću imati djecu. Umrijet ću od HPV-a.

To su samo neke od pogrešnih predodžbi o humanom papiloma virusu, poznatijem kao HPV. To je spolno prenosiv virus o kojem se malo zna i još manje govori u javnosti. HPV infekcija najčešće se prenosi spolnim kontaktom, ali u onom širem smislu te riječi jer postoje slučajevi i da su oboljele i osobe koje nikad nisu imale seksualne odnose. Za prijenos je potreban izravan dodir s kožom i sluznicama oboljele osobe. Postoji više od dvjesto tipova tog virusa i dijele se u tri kategorije: visokoga, srednjega i niskog rizika, stoga se ta bolest i ne manifestira kod svih jednako.

PREVENCIJA U kategoriju visokog rizika pripadaju oni koji izazivaju rak vrata maternice i penisa, dok su u kategoriji niskog rizika spolne bradavice (kondilome). Doktorica Jasenka Grujić Koračin tvrdi da se u javnosti i medijima premalo, a ponekad

i netočno, govori o HPV-u. Unatoč tome žene su se počele samoinicijativno informirati o tom problemu, što putem interneta, što u razgovoru s liječnicima, i dio žena redovito obavlja ginekološke preglede.

Postoji preventivno cjepivo koje se preporučuje dati ženama do 26 godina starosti. Idealno bi bilo cijepiti se prije prvog spolnog odnosa, ali nije nužno. Učinkovitost cjepiva stručnjaci procjenjuju na 90 posto.

Unatoč tome, tvrdi doktorica Grujić Koračin, čak i kada se organiziraju

Postoji 200 vrsta HPV virusa i nije svaki uzročnik raka grlića maternice besplatna cijepljenja “odziv je sramotno nizak”.

Program imunizacije protiv HPV-a u travnju ove godine predstavio je ministar zdravlja Siniša Varga. Riječ je o besplatnom, neobveznom cijepljenju svih učenika i učenica prvih razreda srednjih škola, koje počinje od školske godine 2015./2016.

Doktorica Ulla Marton pak ističe da su najrizičnije skupine osobe koje često mijenjaju spolne partnere i ne-

promišljeno ulaze u spolne odnose.

“Svjesnost o HPV-u negdje postoji u kolektivnoj svijesti, ali ne u opsegu koji bi doveo do proaktivnoga spolnog ponašanja i osobne zaštite”, tvrdi doktorica Marton.

BEZ SIMPTOMA Redovitim papa-testom i ostalim ginekološkim pregledima moguće je otkriti HPV. Često se dogodi da ljudi i ne znaju da su oboljeli jer neki tipovi HPV-a ne pokazuju nikakve simptome. Doktorica Grujić Koračin tvrdi da su izgledi za potpuno izlječenje gotovo 100-postotni ako se virus otkrije na vrijeme. Žene su nedovoljno educirane i najčešće se prvi put susretnu s pojmom HPV-a tek onda kada obole. Doktorica Marton kaže da većina njezinih pacijentica kada doznaju da su oboljele, reagiraju negiranjem i mnoge izražavaju velik strah. Spoznaja o bolesti može u konačnici dovesti i do depresije, a sve to potječe iz neznanja i nedovoljne educiranosti.

U Hrvatskoj postoje brojne udruge koje pružaju podršku osobama oboljelima od karcinoma, HPV-a, HIVa, hepatitisa i sličnih bolesti, koje organiziraju predavanja, skupove, humanitarne akcije.

MODA Domagoj Štimac i Damir Begović osmislili ‘Twins djevojku’

Kreativni dvojac vjeruje instinktu Puljiz G Mila milapuljiz@hotmail.com

N

jihova su imena Domagoj Štimac i Damir Begović.

Obojica su studenti zagrebačkog Tekstilno-tehnološkog fakulteta, no iznad svega, primjer su mladih i iznimno talentiranih dizajnera čiji je rad hrvatska modna publika prepoznala već u samim počecima.

Iako su mladi te u procesu gradnje svoje uspješne modne karijere iza sebe imaju samo pet predstavljenih kolekcija, dojmljiva vizija Twins djevojke i jasni ciljevi koje ti studenti imaju daju do znanja da će se za ove momke itekako čuti u budućnosti.

“Obojica smo zajedno upisala srednju školu za tekstil, dizajn i primijenjene umjetnosti u Osijeku, u kojoj smo naučili sve elemente koje smatramo da bi jedan modni dizajner trebao svladati. Sretni smo jer radimo to što zaista volimo, a to je najveći dar koji u životu možete imati.

Moda je zapravo sanjati fantaziju. A mi to i radimo. Pri stvaranju svake kolekcije ne stvaramo samo odjeću.

Uvijek pokušavamo napisati priču”, kažu mladi dizajneri.

Uz stvaranje vizije vezane uz jednu kolekciju, svaki dizajner u glavi ima i vizije one savršene žene, djevojke, muškarca koji predstavlja sve ono iza čega određeni brend stoji.

‘Nismo obični i rezervirani tip dizajnera koji pliva u sigurnim vodama’, kažu mladi dizajneri

Foto: Goran Matijašec

“Kao dizajneri zasad isključivo ženskih kolekcija ponekad nam je teško shvatiti što žene zapravo žele. Smatramo da se prava Twins djevojka zapravo krije u svima nama, samo su je neki otkrili dok drugi još nisu”, govore Štimac i Begović.

Ono što svakog dizajnera čini posebnim i publici zanimljivim jest njegova vizija te inspiracija koja ga je dovela do završne kolekcije.

“Inspiraciju vučemo iz svega. Život utječe na nas, mediji, prijatelji, moda i sve što nas okružuje. Radimo na individualnosti svakog komada koji se uklapa u cjelinu. Svi komadi su nam jednako važni, posebni i reprezentativni svaki sam za sebe, sve ovisi o promatraču. Za nas moda nije samo proizvodnja, tu je i proces, tu su ljudi s kojima radimo”, ističe dizajnerski dvojac.

Ljepota posla modnog dizajnera jest upravo neovisnost, sloboda, kreativnost te izražavanje trenutačnih misli putem raznovrsnih tkanina. Ta dvojica studenata kažu da su shvatila da su “sve samo ne obični i rezervirani tip dizajnera koji pliva u sigurnim vodama”.

Iako su mladi te je pred njima cijeli život, ovaj kreativni dvojac je siguran u formulu uspjeha: “Nikada ne miješati poslovno i privatno.

Za uspjeh vam je potrebno 99 posto napornog rada i 1 posto talenta. Vjerujte svom instinktu i budite svoji. A sve ostalo će doći na svoje.”

LIFESTYLE

ma premalo, nekad i netočno govori

90 posto slučajeva, dalje sramotno nizak Žene se najčešće prvi put susretnu s pojmom HPV-a tek onda kada obole. Šanse za potpuno izlječenje su gotovo 100-postotne ako se virus otkrije na vrijeme, kaže liječnica Jasenka Grujić Koračin

Preventivno cjepivo preporučuje se dati ženama do 26 godina starosti, a idealno bi bilo cijepiti se prije prvog spolnog odnosa Foto: Filip Brala/Pixsell

Lipanj 2015.

31

ANKETA

Koliko znate o HPV-u?

GALADRIELA VIDAKOVIĆ JURČEVIĆ (21), TTF: Prvi put sam se susrela s HPV-om putem televizije i tada mi je mama objasnila sve o spolno prenosivim bolestima. HPV nije bolest nego virus koji se prenosi putem sluzi, stoga ni zaštita kondomom nije apsolutna.

Kako se u školi baš nije govorilo o tome, nismo dovoljno educirani.

LEONA ŽANETIĆ (22), FMTU: Ne znam mnogo o tome, samo ono što sam čula u medijima. Znam da je HPV virus spolno prenosiva bolest koju je moguće spriječiti korištenjem zaštite. Lako je zaraziti se, a teško se otkriva, stoga je potrebno ići redovito na preglede. Mlađi su skloniji obolijevanju. Nedovoljno smo educirani o tome.

LORENA PEHAR (22), EFZG: Postoji više tipova HPV-a, a većina ih se može izliječiti. HPV može uzrokovati rak grlića maternice. Prenijeti ih mogu i muškarci i žene i najbolji “lijek” su apstinencija ili prezervativi, iako ni oni nisu 100 posto sigurni.

Uvjerena sam da znam više od većine žena i smatram da je pojačana edukacija nužna.

IVANA PETRUŠA (24), EFZG: HPV može uzrokovati rak grlića maternice i može se spriječiti tako da se ne upuštamo u rizične spolne odnose te adekvatnom zaštitom.

Mislim da to što znam nije dovoljno, ali je više nego kod, nažalost, većine drugih žena. Apsolutno podržavam neki oblik obvezne edukacije o toj i drugim spolnim bolestima.

SECOND HAND Prodavaonice rabljenom robom u Zagrebu doživljavaju svoju renesansu

Do ‘novih’ krpica za samo pet kuna!

Vodič kroz second hand prodavaonice Ulični ormar, ul. Nikole Jurišića 16 - Ženska vintage odjeća, vrlo dobro očuvana te uz mnoštvo formalnijih i svečanih komada u ponudi.

London second hand, Ilica 126 - Nešto mračnija prodavaonica s velikom ponudom kože te motociklističke opreme.

Textile House, više lokacija Muška i ženska svakodnevna odjeća sa širom ponudom dječje odjeće. Osobito isplativo kada su akcije (vrijeme možete doznati na njihovu profilu na Facebooku) jer cijene komada znaju biti i po pet kuna. Prodavaonice u Šubićevoj te Ilici znaju imati tkanine za šivanje.

Links, više lokacija - Zagrebačka prodavaonica koja uz redovnu ponudu ima i široku paletu secondhand uređaja, koju možete pratiti na njihovim web-stranicama. Uz rabljene uređaje dobiva se jamstvo od 6 do 24 mjeseca.

Antikvarijat Trešnja, Tratinska 46 - Mali antikvarijat, u kojem knjige i stari filmski posteri sežu do stropa, a svaki artikl stoji 10 kuna. Može se naći kolekcionarskih edicija knjiga na različitim jezicima, školskih udžbenika, stripova, monografija...

Butuči G Teuta teuta.butuci@hotmail.com

N

ekoć rezervirani samo za ljubitelje starina te odjeću iz Crvenog križa, second hand proizvodi u posljednjih su nekoliko godina gotovo postali norma. Glavne zagrebačke ulice poput Ilice, Maksimirske, Ozaljske ili Tratinske postale su pune second hand prodavaonica u kojima se odjeća može nabaviti po čak pet kuna. No uz dostupnu i jeftinu internetsku trgovinu, ova “renesansa” second handa ipak nije vezana samo uz novac.

MODA KOJA SE VRAĆA “O, pa ima tu odjeće iz moje mladosti. To vidim sad opet mladi nose”, kaže umirovljenica Kata (71), koja posjećuje Textile House second hand u Ilici.

“Lijepo mi je pogledati, ponekad nešto kupim i uvijek se ima s kim popričati”, dodaje. Atmosfera u second hand shopovima uistinu je malo drukčija od one u uobičajenim prodavaonicama. Sasvim je normalno da vam stranac priđe iz kabine u novom komadu odjeće te vas pita kako mu stoji. Ili da vam drugi stranac donese komad odjeće koji je “pronašao” te misli da bi vam mogao dobro pasati. Česti kupci second handa imaju “vještinu”

Second hand prodavaonice nude od rabljene odjeće i obuće, do elektronike s jamstvom

da “ubodu” baš onaj najkvalitetniji komad u prodavaonici.

“Rijetko kupujem u ‘normalnim’ dućanima, već godinama, još od osnovne”, kaže Martina (23), studentica Filozofskog fakulteta. “Prije su me prijatelji znali pitati zašto kupujem u second handu, bilo im je to čudno, ali ja oduvijek nosim više vintage i alternativnu odjeću. Sad je to postalo prihvaćenije, ljudima je normalno otići u second hand”, dodaje Martina.

Oko središta Zagreba pa nekoliko tramvajskih stanica na bilo koju

stranu, može se pronaći desetak second hand shopova. Ako uračunate i one koji ne prodaju samo odjeću, poput antikvarijata s knjigama, second hand glazbenih prodavaonica te zalagaonica, broj je sigurno i veći. “Živim blizu pa prođem gotovo svaki dan pogledati novu robu. Treba vremena i strpljenja da naletiš na baš ono što tražiš”, kaže Martina o svojim navikama pri kupovanju u second handu i dodaje da ima samo jedno pravilo. “Kad kupujem jakne ili kapute dobro se uvjerim da

Osim velike i raznolike ponude, u second hand shopovima uglavnom vlada i ugodna te prijateljska atmosfera Foto: Borna Kuzmanović

mi ramena nisu prevelika. Zvuči zdravorazumski, ali toliko sam puta kupila ‘savršen’ kaput s prevelikim ramenima. Kao, jeftin je, misleći da će se moći prekrojiti, ali onda se ili ne može prekrojiti uopće ili ako se prekroji ne izgleda više isto, kroj se skroz izgubi.”

IZ TRGOVAČKIH LANACA Odjeća koja se prodaje u takvim prodavaonicama uglavnom dolazi iz trgovačkih lanaca koji imaju pravilo da kada kupci vrate proizvod kojim nisu zadovoljni ili su kupili pogrešan broj, on se ne smije više prodavati u prodavaonici po punoj cijeni. Takva roba prodaje se na veliko distributerima za second hand prodavaonice ili outlete. Odjeća koja se prodaje u Hrvatskoj uglavnom potječe iz EU-ovih zemalja, iako se ponegdje nađe i roba iz SAD-a. U ponudi se može naći ženska i muška odjeća, razni tekstil, dječja odjeća pa čak i igračke.

Osim prodavaonica rabljenom odjećom, u posljednje je vrijeme sve više trend rabljene elektronike, pa tako većina prodavaonica električnim uređajima uz “regularni” ima i posebni dio second hand ponude artikala otkupljenih od građana, koji se prodaju uz nižu cijenu i pola vremena jamstva. Takvi uređaji često nisu posebno istaknuti pa je za njih potrebno posebno pitati.

32

Zadnja

Lipanj 2015.

Lucija Tošić

GLAS OBITELJI BELIER

TI MENE NOSIŠ

JURSKI SVIJET

Još jedna humoristična drama iz radionice francuskih režisera postigla je upravo ono što se od nje očekuje – nasmijala gledatelje i razgalila im srca. Paula, protagonistica ove priče, jednog dana otkrije kako je iznimno talentirana za glazbu te da joj njezin prekrasan glas može pomoći da napreduje u životu i da se napokon makne sa sela u kojem živi sa svojim gluhonijemim roditeljima i bratom. Iako film, vizualno OCJENA: 3/5 gledano, nije neko remek-djelo, svojom jednostavnošću i iznimno dojmljivom glumom definitivno zaslužuje gledanje.

Redatelj: Eric Lartigau Glumci: Karin Viard, François Damiens, Eric Elmosnino

Ovaj dugometražni film najbolje je filmsko ostvarenje hrvatske produkcije unazad nekoliko godina. Isprepletene tri priče imaju kao nositelje radnje tri zasebne ženske individue – desetogodišnju Doru, redateljicu Ives te trudnu producenticu Natašu, koje su uistinu maestralno odigrale svoje uloge. Ivona Juka, redateljica ovog filma, veliku je pozornost pridala karakterizaciji glumaca i korištenju apsolutno svih filmskih vizualnih sredstava koji ovom filmu omogućuju stavljanje u kontekst s najboljim europskim filmskim djelima ove godine. Kao jedinu negativnu straOCJENA: nu ovog filma bih istaknula njegovo trajanje jer je mogao biti jednako kvalitetan i da traje 20 minuta kraće. Sve u svemu, velike pohvale!

Redatelj: Ivona Juka Glumci: Lana Barić, Vojislav Brajović, Nataša Janjić

Dvadeset i dvije godine nakon događaja koji su se dogodili u Jurskom parku, na otoku Nublaru je tematski park posvećen dinosaurima pod nazivom Jurski svijet. Međutim zbog pritiska korporacije, zaposlenici odluče stvoriti novu atrakciju koja bi trebala privući posjetitelje. Kako to obično biva s nastavcima poznatih klasika koji se na originale nastavljaju nakon 20 do 30 godina od njihova izlaska, ovaj film je u odnosu prema svojim prethodnicima podbacio. Naravno, u filmu ima nezaobilazne akcije, avanture, jurnjave, pucačine, ali OCJENA: samom filmu jednostavno nedostaje originalnosti koja ga bi ga uspjela, u najmanju ruku, izjednačiti s „originalima“.

Redatelj: Colin Trevorrow Glumci: Chris Pratt, Judy Greer, Ty Simpkins

(La famille Bélier)

(Jurassic World)

(You Carry Me)

Globalni kviz 1.

Najduža ulica u Hrvatskoj, ona u općini Strizivojna, nosi ime braće... a) Seljan b) Zrinski c) Radić

2.

Koliko članica ima britanska zajednica Commonwealth? a) 43 b) 53 c) 63

3.

Na čak šest kontinenata postoji grad ime-

na... a) Rim b) Pariz c) London

4.

Iste je godine umro Staljin te je završen Korejski rat. Riječ je o... a) 1951. b) 1952. c) 1953.

5.

Koja država s Rusijom dijeli rekord od čak 14 kopnenih granica? a) Brazil b) Kina c) Indija

6.

Od sedam najnaseljenijih gradova u SAD-u dva su iz savezne države... a) Kalifornije b) Teksasa c) Floride

Krem-juha od mrkve i krumpira

11.

Glavni grad koji ima najdulje službeno ime na svijetu je... a) Manila b) Bangkok c) Paramaribo

12.

7.

Popularni Vražji bazen, prirodno formirani bazen, nalazi se na... a) Viktorijinim slapovima b) Angelovim slapovima c) Nijagarinim slapovima

8.

Uz Lihtenštajn, koji je jedina dvostrukokontinentalna država na svijetu? a) Tadžikistan b) Uzbekistan c) Turkmenistan

Koji je potpisnik Deklaracije neovisnosti u mladosti pisao novinska pisma pod pseudonimom Silence Dogood? a) Benjamin Franklin b) Thomas Jefferson c) John Adams

13.

Koja država, nakon Vatikana, ima najveći postotak katoličkog stanovništva? a) Sejšeli b) Ekvatorijalna Gvineja c) Istočni Timor

Najstarije sveučilište u Južnoj Americi osnovano je 1551. godine u... a) Limi b) Montevideu c) Buenos Airesu

10.

15.

Prva država koje je počela s izdavanjem poštanskih marki 1840. godine bila je... a) Velika Britanija b) SAD c) Japan

Svakim danom temperatura zraka se povisuje i vrućine zaista postaju nesnosne.

Kako bismo lakše podnijeli teške sparine i visoke temperature, potrebno je konzumirati što više tekućine. Neki kažu da ljeti treba piti baš tople napitke (a ne hladne kako to svi radimo) kako bismo lakše podnijeli vrućinu jer nam se temperatura tijela tako povisuje i automatski nam je hladnije. Ima li ovo smisla ili ne, ne znam, no ovog mjeseca je na jelovniku juha koju možete konzumirati i navečer ako vam je danju jednostavno pretoplo.

Za pripremu juhe za dvije osobe je potrebno: 10 malih mrkvi 2 velika krumpira vrhnje za kuhanje peršin Vegeta sol, papar

Koliki postotak svjetskog stanovništva živi na sjevernoj hemisferi? a) 70% b) 80% c) 90%

1.b, 2.b, 3.a, 4.c, 5.b, 6.b, 7.a, 8.b, 9.a, 10.a, 11.c, 12.a, 13.c, 14.b, 15.c

ŠOK I VJEVERICA

by Tibor Trupec

tibortrupec.tt@gmail.com

Znanstvenici u Meksiku pretvorili su tekilu u dijamante zagrijavajući taj jeftini shooter na 800 stupnjeva Celzijevih.

RECEPTI

by

3/5

TIBOR TRUPEC tibortupec.tt@gmail.com

Prije svega, dobro očistite mrkvu i krumpir. Zatim, narežite povrće na otprilike jednake komade kako bi se ravnomjerno skuhalo. Kuhamo tako da voda svojom razinom samo prelazi količinu povrća u loncu. U vodu dodajemo Vegetu, sol i papar prema ukusu. Kada je povrće kuhano, stavljamo ga u blender zajedno s peršinom, a vodu od kuhanja ostavljamo u loncu.

Nakon što su mrkva i krumpir dobro usitnjeni u pire, miješamo ih s vodom u kojoj su se kuhali do željene gustoće juhe. Višak vode bacamo i u juhu dodajemo vrhnje za kuhanje, također količinu prema želji.

Kremastu juhu je poželjno još malo izmiješati u loncu na laganoj vatri kako bi se svi sastojci proželi. Juha je sada gotova te zbog svojeg blagog okusa može poslužiti kao predjelo.

Dobar tek!

14.

Adolf Eichmann je prije smaknuća odbio posljednji obrok.

Umjesto toga, odlučio se za... a) konjak b) vino c) pivo

9.

4/5

U Sudanu je 2006. uhvaćen čovjek kako spolno opći s kozom. Ono što je zanimljivo u cijeloj priči je kazna koja ga je dočekala. Naime, morao se oženiti upravo tom kozom te platiti miraz u iznosu od 50 dolara vlasniku koze.

Ovog ljeta svakako pripazite da vas ne dopadne cenosillicaphobia ili strah od prazne čaše piva. Pobrinite se da vaš hladnjak uvijek bude pun i onda nema straha!

Američka tvrtka Motorola proizvela je tabletu koja služi kao jestiv kod za otključavanje raznih elektroničkih uređaja. Nakon što je tableta probavljena, u želucu se aktivira kiselina koja s pomoću tablete emitira 18-bitni signal, dovoljno jak da može komunicirati i tako otključati sve vaše uređaje koji su zaštićeni šifrom. Tabletu je odobrila i američka agencija za hranu i lijekove (FDA).

Foto: Tibor Trupec