68 Studija prirodnih vrijednosti Vrmca
Vrsta je rasprostranjena u Palearktičkom regionu Evrope i Azije. Leptir ima jak i brz let (Higgins & Riley, 1970). Ugrožena je zbog svoje atraktivnosti često meta kolekcionara.
2.10.2 Vodozemci i gmizavci
Thymelicus acteon (Rottemburg, 1775) (Hesperidae, Lepidoptera) IUCN kategorija NT, kriterijum A2c. Vrsta je rasprostranjena u Evropi, Maloj Aziji i sjevernoj Africi Stanište je krečnjačka podloga sa oskudnim slojem zemljišta. Kod ove vrste ja izražen polni dimorfizam.
Vrmac je planina i poluostrvo iznad Boke Kotorske. Poluostrvo Vrmac se nalazi izmedju Kotorskog i Tivatskog zaliva. Biom mediteranskih zimzelenih šuma i makije i biom submediteransko-jadranskih listopadnih šuma su zastupljeni na ovom području. Njihova teritorija je uvijek uz more, obično do 200 – 400 m nadmorske visine. Makija sa prisustvom hrasta česvine, planike i lovora karateristična za Boku Kotorsku, kao i šume hrasta medunca, medunca i bjelograbića, zatim sadjene šume, voćnjaci, maslinici i vinogradi, predstavljaju veoma značajna staništa za vodozemce i gmizavce. Zastupljene su endemične mediteranske vrste od kojih su najznačajnije: Dianrolacerta mosorensis, Dalmatolacerta oxycephala, Algiroides nigropunctatus, Testudo hermanni i taksoni roda Lissotriton i Triturus.
Hipparchia statilinus (Hufnagel, 1766) – IUCN kategorija NT, kriterijum A2c. Vrsta je rasprostranjena u centralnoj i južnoj Evropi, sjevernoj Africi, Anadoliji i Kavkazu. Stanište su pjeskovita zemljišta na proplancima borovih šuma. Vrsta je prilično rijetka u sjevernim djelovima areala zbog čega se u mnogim zemljama centralne evrope nalazi na listi zaštićenih vrsta. Chazara briseis (Linnaeus, 1764) Prema međunarodnoj uniji za zaštutu prirode (IUCN, 2009) status zaštite pripada kategoriji NT. Vrsta je rasprostranjena u centralnoj i južnoj Evropi i sjevernoj Africi, preferira topla i suva staništa. Larve se hrane zeljastim vrstama (Festuca sp., Sesleria sp., Bromus sp., Stipa sp.,) koje su otporne na sušu. Osim toga, staništa se obično nalaze na strmijim padinama. U sjevernom dijelu svog areala populacije su u opadanju (Seufert & Grosser, 1996). Uništavanje staništa – travnih površina je razlog smanjenja populacija (Seufert & Grosser, 1996).
2.10.2.1. Opis ekoloških karakteristika područja
Detaljna istraživanja Vrmca vršena su u avgustu mjesecu sa ciljem praćenja stanja populacija vrsta od nacionalnog značaja. Na osnovu istraživanja dat je opis vrsta I staništa kako bi se ustanovilo realno stanje. Područje je podijeljeno na više tačaka “nadzor centara“, kako bi se napravila lista ciljnih vrsta, zatim vrsta u reproduktivnim centrima, kao i akvatičnih grupacija bilo adulta ili larvi pod odredjenim uslovima.
2.10.2.2. Metode rada Adekvatna metoda za monitoring vodozemaca i gmizavaca na istraživanom području je metoda vizuelnog pregleda. Vizuelni pregled je radjen u fiksiranim linijama unaprijed odredjene dužine. Ovaj pregled je obavljen duž transekata, na odredjenoj površini. Korišćen je za rad na uniformnim staništima kada je preglednost bila dobra. Druga metoda koja je korišćenja predstavlja pravljenje kompletnog popisa vrsta (kompilacija faunistiških lista, traganje i monitorig u svim staništima, kratkoročno uzorkovanje).
2.10.2.3. Pregled utvrđenih vrsta Na istraživanom području registrovano je 15 vrsta i to 3 vrste vodozemaca i 12 vrsta gmizavaca. Staništa koja su pogodna za vodozemce i gmizavce predstavljaju šume pored puta, mješavina makije i trske i pokoji maslinjak (potez Gornja Lastva – Vrdola i Gornja Lastva – Lepetani). Takodje važna akvatičnoa staništa predstavljaju lokva Lovanja, kao i potoci u Seljanovu i Bogdašićima. Regsitrovane vrste na ovom području su zaštićene Rješenjem o stavljanju pod zaštitu biljnih i životinjskih vrsta, izuzev poskoka. Medju njima je 7 endemičnih vrsta: blavor (Pseudopodus apodus)-balkanski endem, oštroglavi gušter (Dalmtolacerta oxycephala)- subendem bivše Jugoslavije, kraški gušter (Podarcis melisellensis)- subendem bivše Jugoslavije, mosorski gušter (Dinarolacerta mosorensis)- suben-