Veliki broj javnih prostora koji imaju potencijal za dalje razmatranje u smislu njihovog uključivanja u kulturnu ponudu opštine Kotor, mapiran je tokom 2011. (na sajtu www.strategija.bokabay.info se nalazi mapa i katalog javnih prostora). U centralnoj zoni grada javni prostori su pogodni za kulturna dešavanja uz minimalna ulaganja, ali je potrebno unapređenje u smislu upravljanja. Javnim prostorima van gradskog uglavnom su potrebna manja ulaganja. Projekti u oblasti aktiviranja javnih prostora: • Projekti ozelenjavanja javnih prostora; • Opremanje dodatnim urbanim mobilijarom i opremom; •P odsticanje korišćenja obnovljivih izvora energije u javnim prostorima (npr. kroz korišćenje solarnog javnog osvjetljenja); •P odsticanje lokalnog biznisa da ulaže u javne prostore kroz principe društvenoodgovornog poslovanja; ključivanje različitih grupa građana/ki u procese odlučivanja o korišćenju i •U oblikovanju javnih prostora. Potrebno je intenzivirati saradnju na nivou Boke Kotorske i regiona. Primjeri dobre prakse mogu se naći već na teritoriji Hrvatske i Slovenije, a to je dovoljan razlog za razmjenu znanja i iskustava. Kao dio Jadrana, Mediterana , Evrope, moguće je naći podršku i učestvovati u brojnim projektima - Adriatic, MED i sl. i time dobiti i finansijsku i logističku podršku zemalja Evrope.
17.3. VIZUELNE UMJETNOSTI U ovom trenutku postoji šansa da Kotor ponovo postane jedan od centara likovne umjetnosti u Crnoj Gori. Nakon dosta dugog perioda u opštini Kotor opet živi više od trideset akademskih slikara/ki, grafičara/ki i vajara/ki, među kojima ima i onih čije je stvaralaštvo od nacionalnog, a možda i međunarodnog značaja. U okviru Centra za kulturu djeluju dvije galerije, a u Kotoru radi i privatna galerija „Ticijan“. Ogroman korak naprijed predstavlja i otvaranje „Galerije solidarnosti“ u lijepom prostoru u Palati Pima, krajem 2011. Postoji realna mogućnost za unapređenje regionalne saradnje na nivou Boke, u prvom redu sa galerijom „Buća“ u Tivtu i galerijom „Josip Bepo Benković“ iz Herceg Novog, ali i sa privatnim galerijama u regionu od kojih neke organizuju i međunarodne manifestacije. Pa ipak, da bi se ovi potencijali iskoristili, potrebno je unaprijediti postojeće kapacitete, poboljšati menadžment ustanova i kulturnih događaja i pokrenuti i neke nove inicijative. U prvom redu mora se konstatovati da Gradska galerija (na Pjaci od kina) radi u neuslovnom prostoru – što se prvenstveno odnosi na njenu veličinu. U ovom prostoru nije moguće izlagati umjetnička djela velikih formata, niti pak organizovati reprezentativne izložbe velikih slikara. Utoliko bi u narednom periodu trebalo pronaći adekvatniji prostor za Gradsku galeriju, dok bi galerija na Pjaci od kina mogla da se specijalizuje za izložbe grafike, minijatura ili možda izložbe rukotvorina starih zanata. Izvjesno je da bi Kotor, kao grad kulture, trebalo da ima galeriju sa stalnom postavkom kotorskih likovnih umjetnika/ca. Možda bi toj svrsi mogla da posluži galerija koja -117-
U ovom trenutku postoji šansa da Kotor ponovo postane jedan od centara likovne umjetnosti u Crnoj Gori. Nakon dosta dugog perioda u opštini Kotor opet živi više od trideset akademskih slikara, grafičara i vajara, među kojima ima i onih čije je stvaralaštvo od nacionalnog, a možda i međunarodnog značaja.