Evropska povelja o prostornom planiranju
Umreženi gradovi i regije-teritorije 38. Gradovi i regije (teritorije) moraju sarađivati da bi očuvali i povećali svoje konkurentske prednosti. Saradnja će varirati u zavisnosti od lokalnih uslova, i može, na primjer, obuhvatiti:
•• udruživanje gradova slične specijalizacije, koji kroz funkcionalnu i organizacionu saradnju postižu vidljivost, veličinu i produktivnost koji su im potrebni da bi bili konkurentni na globalnom nivou; •• povezivanje gradova različite specijalizacije kako bi se međusobno snabdijevali; pri čemu će dodjela javnih projekata pojedinačnim gradovima zavisiti od njihove specijalizacije; ili •• umrežavanje gradova koji su međusobno povezani u okviru fleksibilnog sistema razmjene roba i usluga ili imaju zajedničke ekonomske i /ili kulturne interese kako bi ojačali svoj profil, a time i svoju konkurentsku prednost.
39. Takve mreže gradova i regija (teritorija), povezane na različite načine, uticaće na distrubuciju, razvoj i
snagu ekonomskih aktivnosti širom Evrope. To će se posebno odraziti na upravljanje u gradovima i integrisani pristup ulaganju u ruralna područja.
Metropolitanska dimenizija 40. Evropa se suočava ne samo s ubrzanom stopom urbanizacije već i s porastom veličine urbanih kom-
pleksa. Privlačnost gradskih područja dodatno se povećava usljed globalne konkurencije. To je dovelo do nastanka oko 100 metropolitanskih područja u Evropi u kojima živi preko 60% stanovništva Evrope. Ove čvrsto povezane grupacije manjih i većih gradova predstavljaju pokretač promjena u Evropi –one su središta ekonomskog razvoja, socijalnih izazova i pritisaka na životnu sredinu.
41. Intenzitet razmjene u smislu kretanja ljudi, roba i kapitala je pokretač ekonomskog i kulturnog razvoja
gradova. Nekad je razmjeni pogodovala koncentrisanost gradskih prostora, ali novi sistemi komunikacije i saobraćaja, kao i načini upravljanja dovode do stvaranja širih metropolitanskih područja i pojave megaurbanih regija. Ova metropolitanska dimenzija dovodi u pitanje tradicionalni koncept grada kao samostalnog entiteta, i ako se dozvoli da ove trendove pokreću isključivo tržišne sile ili kratkoročna ekonomska dobit, oni će neizostavno dovesti do velikih socijalnih i ekoloških troškova. Na drugim kontinentima brza i neodrživa urbanizacija dovodi do stvaranja mega-regija u kojima su socijalni i ekološki troškovi podređeni ekonomskom razvoju. To je u suprotnosti s politikama koje se nastoje sprovesti u Evropi.
64