Pokušaji 2016

Pokušaji List Ekonomsko-birotehničke škole u Splitu Školska godina E B O L G 2015./16.

Projekt Broj 39 lipanj 2016.

Učenik – obrazovani potrošač novog doba

Radio Dalmacija

Maturalna ve

čer

ić v o k n i Mar aja p s s a n

Turnir Srca i igara

Sportski uspjesi

ZABILJEŽENO U ŠKOLSKOJ KNJIŽNICI

2

Pokušaji List Ekonomsko-birotehničke škole u Splitu Školska godina 2015./16.

Broj 39/lipanj 2016.

Cijena: 5 kn

Uvodnik Dragi naši!

Veliko nam je zadovoljstvo i čast ponijeti titulu čiju najavu možete vidjeti na naslovnici. U jakoj konkurenciji velikog broja školskih listova srednjih škola u Splitskodalmatinskoj županiji, upravo je naš prošlogodišnji list ponio titulu najboljeg na smotri LiDraNo (smotri literarnog, novinarskog i dramskog stvaralaštva osnovnih i srednjih škola).

To je priznanje za cjelogodišnji trud i nastojanje kako što vjernije zabilježiti život u Školi, te vam predstaviti teme i osobe za koje smatramo da će upravo vama biti zanimljive. Ova diploma naša je najveća reklama i preporuka da nas i dalje čitate, a ako dosad niste, počnite.

Nadamo se da ćemo i ove godine ostvariti visoka očekivanja koje je ovakvo priznanje kao zadatak stavilo pred nas. Potrudili smo se zabilježiti sve važne događaje u Školi i oko nje tijekom školske godine, a donosimo vam i zanimljive članke o velikoj obljetnici Torcide, najstarije navijačke skupine u Europi, i razlikama u načinu života u našem gradu kroz generacije.

Tu je i veliki intervju sa svima nama znanim i dragim novinarima Radio Dalmacije. Uživajte!

Uredništvo

3

Impressum Urednice: Elvira Dragan, dipl. bibliotekar i mag. komparativne književnosti Katarina Vlahović Grgić, prof.

Novinari: Ivan Bušić, 3. f Nadja Bonaći, 1. h Klara Hrgović, 1. h Josip Matković-Dražica, 1. h Karla Mrkonjić, 4. i Josip Stipanović, 4. f Petra Treursić, 1. h Anja Tudor, 1. h Lektorica: Katarina Vlahović Grgić, prof.

Grafika i dizajn: Elvira Dragan, dipl. bibliotekar i mag. komparativne književnosti Ekonomsko - birotehnička škola Vukovarska 37, Split www.ss-ekonomsko-birotehnicka-st.skole.hr e-mail: eb-skola@st.t-com.hr Telefon redakcije: 021 401 302 Ravnateljica: Neda Bartulin, prof. hrvatskog jezika i književnosti Tisak: Ekograf Zahvaljujemo svim djelatnicima naše Škole koji su svojim prilozima doprinijeli ovom broju!

Sadržaj DOGAĐANJA..............................................................4 NAŠI ODLIKAŠI............................................................5 INTERVJU: NOVA RAVNATELJICA NEDA BARTULIN..6 BOŽIĆNI TURNIR........................................................8 DAN POTROŠAČA....................................................10 EUROPSKI TJEDAN NOVCA ...................................14 POSJET SABORU/DAN PLANETA ZEMLJE.............15 SPORT U ŠKOLI.........................................................16 VALENTINOVO U ŠKOLI............................................20 MATURALNA VEČER.................................................25 LITERARNI KUTAK....................................................26 KIŠI U INAT.................................................................27 MARINKOVIĆ NAS SPAJA.........................................28 SAJAM VJEŽBENIČKIH TVRTKI..............................29 THE GLOBE PROJEKT.............................................30 DAN ŠKOLE...............................................................32 RADIO DALMACIJA...................................................34 STARI SPLIT...............................................................38 65 GODINA TORCIDE...............................................40 MATURALNA VEČER...............................................42

Događanja Polako, polako i ova školska godina bliži se svom kraju. Iz perspektive jednog maturanta, gledajući unatrag, sve su godine bile ispunjene događajima, dobrima, ne baš dobrima i onima koje ćemo pamtiti do kraja života.

Pa tako ni ova godina nije prošla ispod očekivanja.

Početak godine obilježili su maturanti Škole u pratnji svojih nastavnica koji su prisustvovali otvaranju Poduzetničkog kampa u Solinu 2015. Svečano otvaranje proteklo je u pozitivnoj atmosferi, a nakon toga održana je panel diskusija otvorena široj javnosti na temu „Ruralni razvoj jedinica lokalne samouprave za razvoj poduzetništva“.

Nakon zasluženog izleta odlikaša kojim Škola nagrađuje svoje učenike, mjesec listopad obilježili su Dani kruha prigodnom izložbom u auli Škole koju su pripremile vjeroučiteljice, Dan štednje te sudjelovanje u humanitarnoj akciji za Udrugu MOST. Također, ne smijemo zaboraviti uspjeh profesora Enka Buljubašića i njegovih sportaša koji su ove godine bili prvi u Jesenskom krosu.

Dana 17. listopada učenici upravno-birotehničkog usmjerenja u pratnji profesorica Mirjane Pavić i Lovrenke Franceschi posjetili su Hrvatski sabor. Kao i svake godine, učenici naše Škole posjetili su sajmove Interliber i Info 2015. na Zagrebačkom velesajmu u pratnji svojih nastavnika. U sklopu sajma učenici su posjetili Reboot infoGamer, najznačajniji gamerski događaj u Hrvatskoj i regiji. Dana 2. prosinca proslavljen je Dan MEŠ-a, a tom su prigodom članovi udruge donirali 6 stipendija učenicima ekonomskog usmjerenja. Svečanost je otvorila bivša predsjednica udruge Antica Lovrić, govor održao novi predsjednik Marko Čular, a prisutne je pozdravila, i u ime učenika na stipendijama zahvalila, ravnateljica Neda Bartulin. Ugodno se druženje nastavilo uz prigodni recital Josipe, Helene i Ecija iz 2. h, a svojim nas je lijepim glasom dirnula Katija iz 4. c. Nakon toga slijedio je posjet 2. a razreda u pratnji profesorice Jozice Pažanin Microsoft inovacijskom centru. Učenici su se tako pridružili svjetskoj inicijativi „Hour of Code“ kojom se potiče učenike na stjecanje informatičkih znanja te na učenje programiranja. Sljedila je akcija „A di si ti?“ koju je pokrenula Udruga Most. Sakupili smo 4 kutije suvenira, nakita, stripova, knjiga, društvenih igrica i slično,

Natjecanja Učenik Dubravko Čotić, 4. a, mentorice profesorice Norme Brajević osvojio je 6. mjesto na državnom Natjecanju iz engleskog jezika. Natjecanje se održavalo na Krku u periodu 11. - 13. travnja 2016., a na putu ga je pratila profesorica Ivana Pletz.

Učenik Antonio Lisica, 3. a, ostvario je 2. mjesto na županijskom Natjecanju iz povijesti.

Mentorica: Ivana Gunjača, prof.

a 11. prosinca voditeljica, ravnateljica i Josipa iz 4. e odnijele su navedeno u Udrugu. I za kraj polugodišta nešto opuštajuće: 18. prosinca održali smo božićni turnir Srca i igara, o čemu više pročitajte na 8. i 9. stranici našeg lista.

Drugo polugodište počelo je svečanom zabavom maturanata Ekonomsko-birotehničke škole održanoj u hotelu Le Meridien Lav, Split 16. siječnja 2016. U petak, 19. veljače 2016., učenici 1. a i 1. g razreda u pratnji svojih razrednica Martine Vrljičak i Jelene Stubnja Špehar te predmetnih profesorica Lidije Santonoceto i Gabrijele Batarelo, posjetili su zgradu Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu. Glumica Jelena Bosančić učenike je upoznala s dijelovima kazališne zgrade, a nakon obilaska učenici su se udobno smjestili u sjedala partera iz kojih su uživali u generalnoj probi baletne predstave „Vragolasta djevojka“. Dana 24. veljače 2016. u Obrtno tehničkoj školi u Splitu obilježen je Dan ružičastih majica kojim se upozorava na problem vršnjačkog nasilja i zlostavljanja, a u svrhu prevencije u školi je održano natjecanje u briškuli i trešeti. Našu Školu predstavljali su učenici 3. f razreda Ivan Kraljević i Ivan Hlevnjak, a cijeli događaj popratila je i naša psihologinja Maja Dobrota.

Dana 7. ožujka održala se županijska smotra LiDraNo. Učenici naše Škole ove godine plasirali su se u dvije kategorije (više o tome u nastavku lista).

U organizaciji GRAWE osiguranje d.d. Split i naše Škole održan je susret predstavnika osiguranja Damira Antića i učenika maturalnih razreda ekonomskog usmjerenja u pratnji profesorice Anite Ivančević. Predavanjem na temu „Čemu zapravo služi osiguranje“ zajedno smo obilježili manifestaciju „Svjetski i Europski tjedan novca“ koja se ove godine održava u razdoblju od 14. do 18. ožujka, a u sklopu međunarodnih manifestacija „Global Money Week“ i „European Money Week“ s ciljem financijske edukacije i odgovornosti djece i mladih.

Protekla godina bila je vrlo zahtijevna, no uspjeli smo je uspješno privesti kraju i sada napokon možemo predahnuti i uživati u ljetu i odmoru koje smo zaslužili.

Dana 29. veljače 2016. proslavili smo umirovljenje naše drage kolegice, prof.

Ivanke Bulat. Nadahnutim kratkim govorom vratila se u povijest svog prvog ulaska u ovu Školu daleke 1967. koju je kao srednjoškolka upisala, a onda ranih sedamdesetih postala i djelatnica. O broju predmeta koje je predavala, kao i o brojnim generacijama kojima je bila profesorica nećemo pisati, ali vjerujte, pamtit ćemo sve.

Josip Stipanović, 4. f

Profesorica Bulat i ravnateljica Bartulin

4

NAŠI ODLIKAŠI Dana 9. listopada 2015. odlikaši Škole i učenici nagrađeni zbog sportskih i drugih postignuća krenuli su na izlet u Sarajevo u pratnji ravnateljice škole Nede Bartulin i profesorice Melite Luetić. Izlet je ispunio sva očekivanja: od edukacijskih - razgledavanje znamenitosti pod palicom legendarnog vodiča Zije (Zemaljski muzej, Latinska ćuprija, Baščaršija…), do onih realiziranih u slobodno vrijeme - konzumacija neizostavnih ćevapa, nagradni kviz na povratku, karaoke, smijeh, pjesma…

Dolje su navedeni učenici koji su školsku godinu 2014./15. završili s odličnim uspjehom. Čestitamo!

Mardešić Ana, 1. a Nevešćanin Nina, 1. a Kozina Sara, 1. e Balajić Stipe, 1. g Cikojević Josip, 2. b Petričević Duje, 2. d Marić Petra, 2.1 Miljak Mia, 2. i Balić Antonija, 3. a Čotić Dubravko, 3. a Jamić Paola, 3. a Veber Natali, 3. a Jonić Ana, 3. b Polić Nikola, 3. c Juričić Kristian, 3. d Matić Ružica, 3. d Mihovilović Ivana, 3. d Turić Nikolina, 3. d Zelić Marina, 3. d Gudić Petra, 3. e Ljubas Jelena, 3. e Plazibat Katarina, 3. e Stjepić Dora, 3. f Šimunac Luka, 3. f Varvodić Marko, 3. f Gospodnetić Tanja, 3. g Pavić Paula, 3. g Mamić Daria, 3. h Šušnjara Monika, 3. h Batinić Josipa, 3. i Dukić Marta, 3. i 5

Autor fotografija: Deni Cvrlje, 4. e

Pastuović Katja, 3. i Svalina Lorena, 3. i Žuro Ivana, 3. i Milardović Iva, 3. j Ravlić Jelena, 3. j Abramac Ana Marija, 4. a Ćulum Lucija, 4. a Šilović Martina, 4. a Zečević Valentina, 4. a Bradanović Doris, 4. c Čotić Dominika, 4. c Budić Gorana, 4. e Jurišić Paula, 4. e Hrgović Josip, 4. e Stanić Ivana, 4. e Stanić Maja, 4. e Bikić Petar, 4. g Gajšak Josip, 4. g Marasović Zrinka, 4. g Rekić Roberta, 4. g Vuletić Duje, 4. g Korčulanin Matea, 4. h Bartulović Damira, 4. i Boko Nera, 4. i Lazaneo Rozana, 4. i Pajić Kate, 4. i Primorac Mladen, 4. i Vučemilović Grgić Ana, 4. i Zebić Tatjana, 4. i Bilić Pavlinović Katarina, 4. j

INTERVJU

NOVI POČETCI -

RAVNATELJICA NEDA BARTULIN Neda Bartulin, profesorica hrvatskog jezika, dugogodišnja voditeljica smjene i od početka školske godine 2015./16. nova je ravnateljica Ekonomsko-birotehničke škole.

Kako biste opisali svoju prvu godinu u ulozi ravnateljice?

Zahtjevno, vrlo zahtjevno, izazovno, šareno i zanimljivo.

Možete li usporediti posao nastavnice i voditeljice smjene s poslom ravnateljice?

Obveze su puno veće i zahtjevnije, uvid u cijelu sliku funkcioniranja rada Škole stvara svojevrsnu težinu i odgovornost, izazov. Ponekad mi nedostaje i razred i razredne dogodovštine. Učenici, lektire i ocjenjivanje… Prosječni radni dan sastoji se od susreta s nekolicinom nastavnika i ostalih djelatnika koji dođu nešto riješiti „samo minutu“, rješavanja financijske konstrukcije s računovodstvom, odgovaranja i pisanja mailova, „posjeta“ ednevniku, odlaska na neki od nastavnih sati…

Kada se javila želja za podučavanjem drugih?

Javila se na zadnjoj godini fakulteta nakon odrađene stručne prakse.

Nekako mi se svidjelo.

„Obnova vukovarskog Vodotornja”, svih 40 potpisanih razreda s nastavnicima

U uredu

Kakvi ste bili kao učenica? Kakvi su bili Vaši školski, a kakvi studentski dani?

Vrijedna valjda i s puno više obveza nego što ih danas imaju naši učenici. Bez pitanja tipičnih za današnje učenike: „A što će to meni trebati u životu?“ Ali tako je onda bilo.

Studentski su dani bili ljepši jer sam učila ono što mi je više bilo srcu drago.

Koji su Vam daljnji planovi, ambicije i želje u ulozi ravnateljice?

To će vrijeme pokazati. Uređenje dvorišta, vrta i okoliša Škole, sigurno neki projekti humanitarnog i ekološkog karaktera u kojima bih direktno s učenicima surađivala.

Ove su mi godine vrlo simpatični bili „ad hoc“ projekti: „Obnova vukovarskog Vodotornja“ i Marijini obroci za koje smo u jednom danu sakupili po oko1500 kn. Zanima me rad u izvannastavnim aktivnostima. Imam neke planove za narednu školsku godinu. Treba puno raditi, planirati. Velika smo škola s puno učenika i djelatnika, ali uz jednu dobru suradnju i zajedničku želju za dobrim, mnogo se toga može učiniti. Mislim da naše učenike danas prvenstveno treba humanitarno osvještavati. Što biste poručili svojim kolegama, zaposlenicima Škole?

Poručila bih da najbolje moguće odrađuju svoj posao bez obzira na sve te da se trude i pedagoški djelovati, da učenicima ostave neku sebi svojstvenu poruku - zapamtit će je!

6

Što biste poručili učenicima i učenicama naše Škole?

- Učite i napredujte, vrijedni dođu do cilja. Znanjem ste jači i manje podložni bilo kakvoj manipulaciji.

- Manje psujte!

- Pozdravljajte s „Dobar dan“ djelatnike Škole, - za kišnih dana ne nosite starke, čak ni „bile“, - ne ostavljajte smeće iza sebe, npr. kutije od pizza i sl., - popričajte sa svakom osobom iz razreda; možda se iznenadite, - ne skidajte osmijeh s lica, - godišnje posadite jednu biljku, - naučite što više latinskih izreka, - čitajte, čitajte i čitatje, ne samo lektiru već i druge knjige, npr. „Greška u našim zvijezdama“, - izvucite pouku iz predstave „Dica“, - budite zahvalni za ono što imate, - učite i trudite se biti ljudi, - slijedite svoje snove!

Iz voditeljskih dana

Zdravi i veseli bili!!!

Evo i nešto više o spomenutim akcijama: „Obnova vukovarskog Vodotornja“ i Marijini obroci Marijini obroci naziv je dobrotvorne organizacije čiji je cilj osigurati prehranu u školama u nekim od najsiromašnijih država svijeta. U tim državama djeca i mladi zbog siromaštva i gladi ne pohađaju škole, a organizacija Marijini obroci pomaže im kako bi se mogli prehraniti i školovati.

Naš je cilj bio sakupiti 1200kn. Tim bi novcem, vjerovali ili ne, osigurali redoviti školski dnevni obrok za desetero afričke djece za čitavu godinu. Akciju je predložila Anđela Teklić iz 3. b. Za 1. i 3. razrede skupljali su Anđela, Dora i Ante iz 3. b, a za 2. i 4. razrede Karla i Ivana. Na kraju dana sakupili smo 1292kn!

Anđela, Dora i Ante iz 3. b

Kao i za Marijine obroke, na isti smo način sakupljali za obnovu vukovarskog Vodotornja. Zahvaljujemo našim vrijednim učenicama (Anđeli, Mariji, Anji, Karli, Barbari…) koje su se potrudile ući u sve razrede te sakupiti navedeni novac i potpise za svaki razred.

Vrijedni skupljači donacija

7

BOŽIĆNI T

Sada već tradicionalni božićni turnir Srca prosinca u sportskoj dvorani na Marjanu. Ko protiv drugih, a plavi su bili daleko bolji. A ka Berislavu Gizdić i Kristinu Stipicu, bivše koš Pavle Slaviček iz 3.h uvjerljivo je nadjačao s Uslijedio je najbolji dio - štafetno nadmetanje trčanja…

Nadamo se da će nas entuzijazam i hum obuzeti i da ćemo se ovako lijepo družiti!

Neda Bartulin, ravnateljica Što mislite o turniru?

Turnir je super, potrebno nam je malo druženja i veselja.

Jeste li imali tremu prije utakmice?

Malo jesam, ali mi je olakšalo to što mikrofon i razglas nisu dobro radili pa se nisam dobro čula.

Jeste li se pripremali za utakmicu?

Psihički jesam, i to danima.

Koji Vas je kolega najviše oduševio?

Profesor Enko Buljubašić jer je pokazao veliki aganžman što se tiče turnira.

Tko Vas je najviše nasmijao?

Opet profesor Enko jer nam je donio sokove za osnaženje.

8

TURNIR

a i igara održan je 18. ošarku su igrali profesori jedni ako i neće uz profesorice šarkašice, na istoj strani!? sve protivnike u gađanju trica. e. Bilo je smijeha, padanja i

manitarni duh i sljedeće godine

9

UČENIK - OBRAZOVANI POTROŠAČ NOVOG DOBA

S ciljem poticanja učenika na aktivno i odgovorno sudjelovanje u društvu, u prosincu 2015. godine u Ekonomsko – birotehničkoj školi u Splitu idejom i angažmanom nastavnice Suzane Mikulić pokrenut je projekt „Učenik – obrazovani potrošač novog doba”. U realizaciji projekta sudjelovale su nastavnice ekonomskih predmeta Ivana Čikeš i Anita Grgić te nastavnica informatike Jozica Pažanin.

Uključeni su bili učenici drugih, trećih i četvrtih razreda ekonomskog usmjerenja kroz predmete Marketing, Osnove ekonomije, Statistika i Informatika. Piše: Suzana Mikulić, prof.

Obrazovanje učenika kao modernog potrošača 21. stoljeća ima za cilj potaknuti ga da na osobnoj razini promišlja i donosi vrijednosno utemeljene odluke vezane za njegove potrebe i želje.

Potrošač i ponašanje potrošača danas je u središtu javnog zbivanja, stoga je obrazovanjem pojedinca potrebno oblikovati obrasce potrošnje kako bi utjecaj na društvo, gospodarstvo i tržište rada bio pravilno usmjeren. U Republici Hrvatskoj prava potrošača temelje se na Zakonu o zaštiti potrošača koji je usklađen sa zakonima EU tako da učenik – hrvatski potrošač uživa ista prava kao i potrošači u EU. Na postavljenim ciljevima projekta i planiranim aktivnostima nastavnice Komercijalno – trgovačke škole zajedno s svojim učenicima pridružile su se realizaciji projekta.

Koji su planirani ishodi projekta?

Planirani ishodi projekta su: - istaknuti važnost zaštite potrošača, - razlikovati zakonske odredbe važne krajnjem potrošaču (zakoni, udruge), - protumačiti opasnosti koje proizlaze iz oglasne (reklamne) poruke, - usporediti reklamu i stvarni proizvod, - prepoznati opasnosti kupnje preko interneta, - objasniti utjecaj potrošača na kvalitetu proizvoda, - prepoznati važnost održivog razvoja, - primijeniti nove informacijsko-komunikacijske tehnologije, - razviti odgovornost prema potrošačkim pravima i mogućnosti izbora.

Priprema projekta u školskoj knjižnici

Što je zadatak učenika tijekom projekta?

Projekt je započet na način da učenici različitim metodama rada (ispitivanje, promatranje, diskusija, …) te korištenjem različitih programskih alata istraže koliko učenici kao individualni potrošači promišljaju o vlastitom potrošačkom ponašanju, koliko kritički sagledavaju oglašivačke poruke kojima su izloženi te koliko su kao potrošači upoznati s opasnostima interneta.

Temeljem prikupljenih informacija učenici su, uporabom informacijsko-komunikacijskih tehnologija, izradili i prezentirali rezultate istraživanja svojim kolegama. Uporaba suvremene web 2.0 tehnologije omogućila je da učenik bude u središtu, a nastavnik ima ulogu moderatora.

Nove spoznaje, uz kasniju provjeru pomoću on-line kviza izrađenog u Kahoot-u, omogućile su učenicima sagledavanje svakodnevnih potrošačkih problema, saznavanje kako se problemi mogu rješavati te promišljanje o važnosti obrazovanog potrošača 21. stoljeća.

Sve aktivnosti projekta, kao i digitalni obrazovni materijali koje su kreirali učenici pod vodstvom svojih mentora, prezentiraju se na web stranici www.zastita-potrosaca.com.hr izrađenoj u WordPress-u. Kreirana web stranica predstavlja sinergiju digitalnih nastavnih sadržaja putem web 2.0 alata.

Sveobuhvatnost različitih programskih alata omogućava sudionicima projekta da od samog početka, istraživačkog dijela, koriste online anketiranje u Google Docs-u te na temelju prikupljenih podataka prezentiraju obrađene informacije upotrebom različitih alata za izradu prezentacija – PowerPoint, Prezi, animirane prezentacije u PowToon-u i Animot-u. Učenici digitalnim plakatima izrađenim u Glogster-u te plakatima u Publisher-u ističu važnost zaštite potrošača i utjecaj konzumerizma na mlade, a zanimljivim stripovima izrađenim u Pixton-u prikazuju moguće opasnosti na internetu. Kreiranjem poticajnih slogana projekta korištenjem alata Sticky Moose sudionici nastoje potaknuti i zainteresirati ostale učenike na sudjelovanje čime je ispunjen postavljeni cilj projekta s aspekta društvenog marketinga.

10

Kako projekt prati novu kurikularnu reformu?

Ovakva projektna nastava u skladu je sa smjernicama nove kurikularne reforme prema kojoj nastavnik kao usmjeravatelj i koordinator aktivnosti potiče učenika na kritičko razmišljanje i aktivno sudjelovanje u osmišljavanju scenarija i „igranju uloga“ kako bi kasnije bio sposoban udovoljiti zahtjevima tržišta rada.

Značaj projekta prepoznat je i na višoj razini te ga je odobrio eTwinning National Support Service. Portal eTwinning (www.etwinning.net) glavno je mjesto susreta i suradnje u sklopu ove aktivnosti. Uporaba informacijsko-komunikacijskih tehnologija (IKT) na portalu pruža mogućnost učenicima da s kolegama iz Hrvatske i ostalih zemalja članica eTwinning zajednice škola u Europi komuniciraju, surađuju, razvijaju projekt, razmjenjuju znanja i iskustva.

Na taj način postaju dijelom najzanimljivije obrazovne zajednice u Europi.

Koje su aktivnosti dosad napravljene?

Prvo predstavljanje projekta održano je 18. veljače 2016. u Ekonomsko-birotehničkoj školi gdje su prigodnom izložbom u auli Škole te prezentacijom pod nazivom „Internet kupovina“ učenici 1. a, 1. b i 3. b razreda s mentoricom Jozicom Pažanin obilježili Dan sigurnog interneta 2016.

Nakon toga započela je druga tematska cjelina susreta gdje su učenici ekonomskog smjera zajedno sa svojim mentoricama Suzanom Mikulić, Anitom Grgić i Ivanom Čikeš predstavili niz digitalnih materijala na temu „Zaštita potrošača“: • anketa „Utjecaj promotivne poruke na potrošače” učenica Petra Gudić, 4. e • anketa „Obrazovani potrošač = zaštićen potrošač” učenica Ivana Ruščić, 4. e • anketa „Internet kupovina” - učenica Tina Vicković, 3. b • animirane prezentacije izrađene u PowToon-u -; učenički timovi: Antonina Palić, Marin Barić i Lea Milas, 2. d; Sara Braovac, Danijela Ćorić, Ivan Jurić, 2. e; Tomislav Pušić, Bartul Britvić i Ivan Roko Tešija, 2. b • prezentacija „Zaštita potrošača” - učenici Duje Petričević i Sara Filipović, 3. d • nagradni kviz „Učenik - obrazovani potrošač" - voditeljica Luciana Šimunac, 3. d.

Obilježavanje Svjetskog dana zaštite prava potrošača 15. ožujka 2016. u prostorijama Hrvatskog pomorskog muzeja Split u tvrđavi Gripe samo je još jedna aktivnost projekta kojom se potvrđuje važnost obrazovanja učenika kao modernog potrošača. Događaj je bio popraćen medijski (HRT, novine Slobodna Dalmacija).

Rad na projektu nastavlja se uključivanjem lokalnih udruga i svih zainteresiranih budućih suradnika te mogućih socijalnih partnera, sve u cilju njegove što kvalitetnije realizacije. Daljnji rad učenika kroz interaktivnu suradnju s kolegama, timsko istraživanje, organiziranje zajedničkih aktivnosti, preuzimanje inicijative odrednice su važne za promicanje vrijednosti projekta.

Profesorica Mikulić s učenicima ispred panoa u auli kojeg su izradili povodom Dana zaštite potrošača

Gošća, gđa Nela Kovačević, predsjednica udruge „Dalmatinski potrošač", obratila se prisutnima izlaganjem o pravima potrošača i načinima kako se mogu ostvariti.

Drugi susret sudionika projekta održan je 3. ožujka u Komercijalno-trgovačkoj školi gdje su učenici smjera komercijalist zajedno sa svojim mentoricama Vanjom Perković, Jasenkom Rašetina i Andreom Braovac predstavili svoje uratke na temu Zaštita potrošača.

11

Gore: s obilježavanja Svjetskog dana zaštite prava potrošača, 15. ožujka 2016.

Učenik – obrazovani potrošač novog doba Razgovarali smo s Nelom Kovačević, savjetnicom u udruzi za zaštitu potrošača „Dalmatinski potrošač".

Koja je Vaša uloga u udruzi „Dalmatinski potrošač" i što točno Vaša udruga predstavlja?

U savjetovalištu za zaštitu potrošača svaki dan u poslijepodnevnim satima svi građani koji imaju bilo kakav problem vezan za zaštitu potrošača dolaze k nama i mi im nastojimo pomoći najviše što možemo. Budući da je zaštita potrošača široko područje, mi smo se specijalizirali za četiri područja: opća prava potrošača, telekomunikacije, energija i komunalne usluge (voda, čištoća, promet). Građani dolaze s jako velikim brojem različitih upita. Naša je zadaća prvenstveno edukacija: upoznati ih s njihovim temeljnim pravima, pravom na reklamaciju, savjetovati im kako će podnijeti taj prigovor, kome će ga podnijeti, upoznati ih s obvezom trgovca da odgovori na pisani prijedlog, odnosno pisanu reklamaciju potrošača jer ignoriranje pisane reklamacije za trgovca znači prekršaj.

Ako su u pitanju javne usluge, mogu se obratiti povjerenstvima za zaštitu potrošača. Nakon što su uputili reklamaciju trgovcu, ako su dobili negativan odgovor, onda se trebaju obratiti povjerenstvu. Povjerenstvo je tijelo koje djeluje u samoj tvrtki, ali se sastoji od djelatnika tvrtke i predstavnika za zaštitu potrošača. Kada taj predmet dođe na povjerenstvo, onda tu imate nekoga iz udruge za zaštitu potrošača tko se bori za prava potrošača.

Treći korak u pravnoj zaštiti je formiranje centra za mirenje.

Ako nismo uspjeli na povjerenstvu zaštititi potrošača, možemo predložiti da trgovac, odnosno davatelj javne usluge, kompanija i sam potrošač sjednu za stol u našim prostorima i tada im predlažemo mirenje. To je jako važno zato što je po novome zakonu mirenje obavezan proces prije pokretanja bilo kojeg sudskog ili ovršnog postupka. Što Vas je inspiriralo tj. potaknulo da pokrenete ovu udrugu?

Počela sam volontirati 2002. godine. Upravo ta spoznaja da smo izloženi samovolji trgovaca, da smo nezaštićeni, da su zakoni samo mrtvo slovo na papiru ako se građani ne organiziraju i ne trude da taj zakon oživi. U zakonima može svašta pisati, međutim bitno je funkcionira li to u stvarnom svijetu, tj. u našem svakodnevnom životu. Počeli smo kao volonteri i opstali smo više od deset godina.

Motiviraju nas dvije stvari. Prva je jako veliki broj građana kojima uvijek treba ponovo dati informaciju, savjet, nekakvu mogućnost da riješe svoj problem. Druga je da postoji napredak, postoje pomaci. Mi smo uvjereni da bi oni bili i manji da mi nismo gurali promjenu Zakona o zaštiti potrošača, putem medija smo informirali da su firme obavezne formirati povjerenstvo u čijem sastavu moraju biti javni predstavnici potrošača.

Fotografije: s obilježavanja Svjetskog dana zaštite prava potrošača, 15. ožujka 2016.

12

Koji je cilj Vaše udruge, tj. kako možete pomoći hrvatskim potrošačima?

Pomažemo im na više načina, prvenstveno edukacijom.

Dovodimo ih do toga da budu dobro educirani i informirani potrošači, to je najjače oružje protiv nepoštenih i neetičnih trgovaca. Svojevremeno je postojala agencija koja se bavila organiziranjem tzv. „špijuna", tj. angažirane su osobe koje su glumile kupce kako bi se provjeravalo trgovine i trgovce. Međutim, smatram da svaki kupac može biti opasnost za nepoštenog trgovca zato što se svi oni ponašaju na način da, ukoliko građani šute, ukoliko ne reagiraju na nepravdu, prekršaj ili na nezakonito ponašanje, nastavljaju sa starim načinom poslovanja. Dakle, ako se uvijek borimo za svoja prava, tražimo račun, kvalitetan proizvod, oni će biti prisiljeni promijeniti svoje ponašanje. Naš je motiv i dalje raditi na edukaciji. Možemo sudjelovati i direktno, u svakom konkretnom slučaju kao posrednici između potrošača i trgovca ukoliko potrošač od nas to traži. Morate znati koja su vaša prava, ali ne ići preko njih. Naša je zadaća kupce na ispravan način ohrabriti, educirati i poduprijeti u borbi za ostvarenje njihovih prava. Što bi Vi savjetovali svim potrošačima?

Ne nasjedajte na priče o nekakvim „shopping kraljicama” jer ta psihologija koja promiče neracionalnu potrošnju i priče o tome „sad sam u depresiji i idem malo popeglati karticu” su grozne. Osobe koje tako liječe depresiju uskoro budu blokirane. Morate se dobro educirati. Također, slušajte svoj vlastiti razum, kritički promatrajte sve oko sebe, ne samo trgovinu i reklamu, već se naučite kritički promišljati i svaki put se upitajte je li to doista tako. Nemojte samo „snimiti” reklamu očima, nego promislite je li to uistinu moguće, je li realno da netko u tjedan dana izgubi petnaest kilograma i pritom ne naruši zdravlje, je li moguće da korištenjem kreme nakon dva sata osoba izgleda kao Angelina Jolie u najboljim godinama. Jednostavno razvijajte kritički stav prema svemu oko sebe, propitujte koliko je to što čujete i vidite istinito, realno i je li uopće moguće.

Vaše odluke neka se prvenstveno baziraju na Vašim potrebama, Vašem znanju i Vašem iskustvu. Nemojte dopustiti da budete izmanipulirani od strane velikih kompanija jer one samo žele zaraditi novac.

Marijana Pezelj, odjel obrazovanja u CARNetu Predstavite nam CARNet! CARNet omogućava školama u Hrvatskoj da budu spojene na internet, a osim toga omogućava edukaciju putem interneta i korištenje web tehnologija u nastavi.

Koji je cilj CARNet-a, tj. na koje sve načine možete pomoći ljudima?

Naš je cilj prvenstveno unaprijediti obrazovanje tako da učenici danas uče uz nove tehnologije. Što bi preporučili korisnicima CARNeta?

Koristite internet, ali budite jako pametni kada ga koristite, pazite na sigurnosne aspekte i nastojte učiti uz mogućnosti koje vam daje nova tehnologija.

Razgovarale: Nadja Bonaći i Anja Tudor, 1. h 13

Dan društvenih poduzetnika Dana 19. svibnja 2016. u Sveučilišnoj knjižnici u Splitu održan je Dan društvenih poduzetnika, u organizaciji Klastera za eko-društvene inovacije i razvoj - CEDRA Split, na kojem su učenici naše Škole nakon uspješno odrađene tromjesečne edukacije predstavili svoje ekodruštvene poduzetničke projekte: Informatička edukacija - Niko Špadina 3. e, Duje Petričević 3. d, Sara Filipović 3. d, Tina Vicković 3. b, Belle Mouton - Tina Baričević 3. b, Nela Jurišić 3. b, Paola Bratim 3. b, Marijini obroci - Anđela Teklić 3. b, Barbara Ćurić 3. b i Financijska edukacija - Ana Drmić 3. f, Josipa Škero 3. f, Filip Koščak 3. e, za što su nagrađeni svjedodžbama. Čestitamo!

Obilježavanje Svjetskog i Europskog tjedna novca u Županijskoj komori Split U sklopu obilježavanja Svjetskog i Europskog tjedna novca (14. – 18. ožujka), ŽK Split 18. ožujka organizirala je predavanje Financijska pismenost u srednjim školama. Predavanju je prisustvovalo sedamdesetak učenika završnih razreda naše Škole u pratnji svojih nastavnica Anite Buljan, Anite Grgić, Suzane Mikulić i Ratke Bakić.

Hrvatska gospodarska komora, kao jedna od sudionica ovog obilježavanja u Hrvatskoj, organizirala je tijekom tjedna nekoliko događanja širom Hrvatske čiji je prvenstveni cilj bio sustavno i trajno poticanje učenja i poučavanja financijske pismenosti kako bi što više građana, osobito mladih, steklo financijsko obrazovanje.

Uvodno su se srednjoškolcima obratili Suzana Prkić Jurić iz Županijske komore Split i Alan Božić iz Sektora za financijske institucije, poslovne informacije i ekonomske analize HGK-a. Božić je iznio podatak kako prema provedenom istraživanju financijske pismenosti, koje su krajem prošle godine proveli HANFA i HNB u suradnji s Ministarstvom financija, prosječna financijska pismenost građana Hrvatske iznosi 11,7 (ukupno je moguće osvojiti 21 bod) te je najniža u kategoriji mlađih od 19 godina gdje iznosi 9,3.

Predstavnici financijskih institucija Igor Gvozdanović, predsjednik Uprave Platinum Investa d. o. o., Mislav Bojčić, predstavnik GRAWE Hrvatska d. d. i Tomislav Božić, direktor Regionalnog centra za stanovništvo Hrvatske poštanske banke d. d. – Split, putem multimedijalnih prezentacija na zanimljiv su način približili učenicima poslovanje i usluge investicijskih fondova, osiguravajućih društava i banaka.

Poruka upućena srednjoškolcima je da je potrebno naučiti upravljati financijama te da bolje poznavanje financijskih proizvoda i usluga i veća financijska informiranost omogućavaju donošenje boljih financijskih odluka.

14

Posjet učenika ekonomskog usmjerenja Hrvatskom saboru Dana 4.ožujka 2016. organiziran je posjet Hrvatskom saboru za učenike četvrtih razreda ekonomskog usmjerenja, u pratnji profesorica Katije Brizić i Anite Grgić. Cilj posjeta bio je upoznavanje učenika s institucijom i radom Sabora. Učenici su na galeriji kratko prisustvovali raspravi u Velikoj vijećnici te su razgledali glavne prostorije Sabora. U Maloj vijećnici Sabora predstavnica za odnose s javnošću je upoznala učenike s poviješću i funkcioniranjem Hrvatskog sabora, a učenici su postavljali zanimljiva pitanja vezana za rad saborskih zastupnika.

Natjecanje „Prije i poslije – učenici za Dan planeta Zemlje 2016.”

Učenici naše Škole sudjelovali su u natjecanju „Prije i poslije – učenici za Dan planeta Zemlje 2016." koje organizira Udruga Sunce u suradnji s komunalnim poduzećem Čistoća d.o.o iz Splita. U konkurenciji srednjih škola naš 3. d s prezentacijom „Prije i poslije" osvojio je drugu nagradu – izlet u prirodu pod stručnim vodstvom organizatora, a za sudjelovanje u natjecanju naša Škola je dobila knjigu „Sto znamenitosti Hrvatske".

Na taj poziv upućeno je 6 razreda naše Škole sa svojim mentorima i to: 1. d - prof. Anita Kružičević, 1. g - prof. Jelena Stubnja Špehar, 1. h - prof. Ivana Bulić, 3. b - prof. Jozica Pažanin, 3. d - prof. Silvana Fadić i 3. j - prof. Melita Luetić.

Učenici su svoje projekte predstavili komisiji, a zatim su pozvani na obilježavanje Dana planeta Zemlje, 22. travnja 2016. godine u prostore Čistoće Split gdje su predstavljeni svi sudionici i proglašeni pobjednici.

15

10 EKOnomskih pravila 1. Ja sam Zemlja tvoja, drugu nemaš.

2. Čuvaj Zemlju za buduće generacije.

3. Nisi vlasnik Zemlje, već njezin čuvar.

4. Tijekom boravka u prirodi/učionici sve ostavi kako si i pronašao.

5. Smeće bacaj na za to predviđeno mjesto.

6. Ne čupaj biljke i cvijeće.

7. Ne šaraj po klupi/zidovima.

8. Ne zagađuj vodu.

9. Odvajaj otpad, recikliraj plastiku i papir.

10. Kada pereš zube, ruke ili se tuširaš, zatvori vodu kada je ne koristiš.

Iz projekta „Prije i poslije” 3. d razreda

I ove godine naši su učenici u samom vrhu gradskih, županijskih i državnih natjecanja u ekipnim sportovima. Naime, u sveukupnom plasmanu učenici su pod vodstvom profesora Enka Buljubašića osvojili prvo mjesto sportskih uspjeha u gradu Splitu u ovoj školskoj godini. Čestitamo!

BADMINTON (M) GRADSKO NATJECANJE: 4. MJESTO Kristijan Jakić, 4. f Ivan-Filip Grubišić, 4. f Ecio Jurjević, 2. h Vladimir Knezović, 2. d Ante Bugarin, 1. c Raul Sunara, 1. c Voditelj: Enko Buljubašić, prof.

STOLNI TENIS (M) GRADSKO NATJECANJE: 2. MJESTO Josip Mustapić, 4. j Josip Cikojević, 3. b Toni Marasović, 2. d Vinko Dujmović, 1. d Voditelj: Enko Buljubašić, prof.

ODBOJKA (Ž) GRADSKO NATJECANJE: 4. MJESTO Ivana Ruščić, 4. e Nikolina Karaula, 3. c Laura Vučak, 3. i Nives Jakšić, 2. a Dea Kljajić, 2. b Nina Čeko, 2. e Antea Maravić, 2. e Tea Žurić, 2. f Magdalena Žižić, 1. a Ivana Barić, 1. b Lara Rebić, 1. b Ana Sesardić, 1. b Rafaela-Karmela Kaša, 1. f Ilijana Ćosić, 1. g Klara Uvanović, 1. g Sara Garac, 1. j Voditelj: Enko Buljubašić, prof.

KROS (M) GRADSKO NATJECANJE: 1. MJESTO MEĐUŽUPANIJSKO NATJECANJE: 1. MJESTO DRŽAVNO NATJECANJE: 6. MJESTO Mile Mujan, 1. b Ante Bilojelić, 1. f Jure Prančević, 4. j Antonio Renić, 2. e Voditelj: Enko Buljubašić, prof.

ATLETIKA (M) GRADSKO NATJECANJE: 2. MJESTO Jure Prančević, 4. j Ivan Sabioncello, 4. f Kristijan Jakić, 4. f Edi Ramljak, 4. b Petar Borović, 4. b Josip Budić, 4. h Josip Batinić, 3. a Domagoj Omrčen, 3. a Antonio Lisica, 3. a Ivan Gabrić, 3. d Josip Ivanišević, 2. b Lorenco Radić, 1. a Mislav Vrbat, 1. a Petar Jurić, 1. a Mile Mujan, 1. b Ante Bilojelić, 1. f Voditelj: Enko Buljubašić, prof.

KOŠARKA (M) GRADSKO NATJECANJE: 3. MJESTO Petar Borović, 4. b Šime Vatavuk, 4. b Renato Bilan, 4. e Tomislav Maretić, 4. e Branimir Jednačak, 4. h Marin Jelić, 4. h Josip Batinić, 3. a Ante Čalić, 3. h Pavle Slaviček, 3. h Ivan Vrgoč, 2. c Karlo Gale, 2. f Mate Buovac, 2. g Toni Bašić, 1. a Ante Baumgartner, 1. b Voditelj: Enko Buljubašić, prof.

ODBOJKA (M) GRADSKO NATJECANJE: 2. MJESTO Tomislav Maretić, 4. e Domagoj Omrčen, 3. a Josip Cikojević, 3. b Luka Baković, 3. c Teo Dude, 3. c Ivan Vrgoč, 2. c Petar Čubelić, 2. d Marin Gudelj, 2. d Vladimir Knezović, 2. d Toni Marasović, 2. d Vicko Mladinić, 2. d Luka Cecić, 2. e Duje Filipović, 2. e Ante Bilobrk, 2. g Lorenco Redić, 1. a Mateo Maraš, 1. e Teo Meštrović, 1. e Voditelj: Enko Buljubašić, prof.

16

NOGOMET (Ž) GRADSKO NATJECANJE: 1. MJESTO ŽUPANIJSKO NATJECANJE: 2. MJESTO Marinela Jurko, 3. e Antonela Jurko, 3. e Andrea Šimić, 2. b Elena Matijaš, 4. a Paula Pavić, 4. g Marijana Božić, 4. a Ana Taslak, 1. d Mia Pijuk, 3. f Rafaela Karmela Kaša, 1. f Nina Lučić, 1. e Silvana Lacić, 1. e Voditelj: Romana Osibov, prof.

MARJANSKA ŠTAFETA (M) 2. MJESTO Toni Bašić, 1. a Petar Jurić, 1. a Ante Baumgartner, 1. b Mile Mujan, 1. b Vlatko Rončević, 1. b Ante Bilojelić, 1. f Ecio Jurjević, 2. h Miroslav Ninčević, 2. g Ivan Čalušić, 2. g Dino Vatavuk, 4. f Josip Mustapić, 4. j Josip Budić, 4. h Mate Buovac, 2. g Ivan Šipić, 1. h Josip Cikojević, 3. b Luka Baković, 3. c Teo Dude, 3. c Roko Trivković, 3. c Petar Čubelić, 2. d Toni Marasović, 2. d Valentino Mandarić, 4. h Hrvoje Čurković, 4. f Voditelj: Enko Buljubašić, prof.

RUKOMET (Ž) GRADSKO NATJECANJE: 1. MJESTO ŽUPANIJSKO NATJECANJE: 2. MJESTO Marinela Jurko, 3. e Antonela Jurko, 3. e Andrea Šimić, 2. b Elena Matijaš, 4. a Ana Lerotić, 1. e Marija Vujević, 3. a Dina Duplančić, 3. j Dea Gnjidić, 4. g Azra Bilalić, 1. f Ivana Milardović, 2. a Marina Nuić, 2. a Voditelj: Romana Osibov, prof.

17

ATLETIKA (Ž) GRADSKO NATJECANJE: 3. MJESTO Andrea Šimić, 2. b Dora Javorčić, 3. b Marinela Jurko, 3. e Antonela Jurko, 3. e Karla Bliznac, 2. j Anamarija Šarić, 2. h Marija Braovac, 1. e Magdalena Žižić, 1. a Marija Jakovčić, 1. a Ana Taslak, 1. d Karla Madunić, 1. d Klara Hrgović, 1. h Paula Pavić, 4. g Tea Čurković, 4. g Ana Bilojelić, 1. h Rafaela Karmela Kaša, 1. f Voditelj: Romana Osibov, prof.

NOGOMET (M) GRADSKO NATJECANJE: 1. MJESTO Domagoj Galić, 4. a Matija Bralić, 4. a Jakov Elez, 4. c Stipe Čurković, 4. f Josip Budić, 4. h Ante Petričević, 4. h Mate Radačić, 4. h Ante Vukorepa, 4. i Jure Prančević, 4. j Domagoj Omrčen, 3. a Antonio Lisica, 3. a Josip Cikojević, 3. b Luka Baković, 3. c Teo Dude, 3. c Ivan Kraljević, 3. f Petar Čubelić, 2. d Duje Filipović, 2. e Ecio Jurjević, 2. h Teo Meštrović, 1. e Ante Bilojelić, 1. f Voditelj: Enko Buljubašić, prof.

SPORT U ŠKOLI

Mirta (u bijeloj majici)s kolegama i trenerima iz kluba

MIRTA KULIŠIĆ

PRVAKINJA HRVATSKE U BACANJU KOPLJA Nova prvakinja Hrvatske i aktualna državna rekorderka među kadetima u bacanju koplja naša je Mirta Kulišić. Kako ova učenica 1. h razreda naše Škole usklađuje brojne obaveze pročitajte u redcima koji slijede.

S Mirtom su razgovarali: Petra Treursić, Anja Tudor, Klara Hrgović, Nadja Bonaći i Josip Matković-Dražica iz 1. h.

18

Kako si se počela baviti ovim sportom budući da nije popularan u široj javnosti?

Atletika je bazni (početni) sport, uz plivanje i gimnastiku.

Blizina ASK-a te igra i boravak na otvorenom su me privukli.

U Makarskoj 2008. godine, na natjecanju Dalmatinske lige u jednoj disciplini (60 m) trčalo je deset do petnaest grupa tako da smo satima čekali na nastup, finale pa proglašenje pobjednika. Da skratim priču, otišla sam na bacalište i prijavila se za bacanje vorteksa koje je bilo u tijeku. Vorteks je plastični rekvizit ovalnog oblika i zapravo je preteča koplja. Tada sam ga prvi put uzela u ruke, bacila i pobijedila u natjecanju starijeg uzrasta. Od tada sam se redovito natjecala u bacanju i pobjeđivala. Radovali su me uspjesi i iz natjecanja u natjecanje bila sam sve bolja, popravljala se i postavljala nove državne rekorde, kako u vorteksu,tako i u kugli i koplju.

Koliko dugo već treniraš?

Atletikom se bavim više od deset godina, a koplje bacam već tri godine, od kadetskog uzrasta. Bacila sam novi državni rekord za kadete RH-50, 14 m. Što voliš u ovom sportu?

Oduvijek me privlačilo trčanje, lopta, pokret i sve vezano za sport. U vrtiću sam pobijedila na maloj olimpijadi u trčanju.

Posebno me privlači i zadnje kretanje, boravak i trening na otvorenom, putovanja na natjecanja u nove gradove i države. Već sam proputovala, zahvaljujući sportu, gotovo pola Europe i srela mnoge zanimljive ljude,vršnjake i upoznala nove krajeve, jezike i kulture.

Kakva su pravila natjecanja u ovoj disciplini i koliko se Mirta na treningu često natjecanja odvijaju?

Pravilo je baciti ispravan hitac, bez prijestupa, što dalje. Nakon kvalifikacija najbolji idu u finale. Natjecatelji su razvrstani po kategorijama: kadeti, juniori, seniori. Sezona počinje u ožujku i traje praktički do kraja godine. Tijekom svakog mjeseca bude nekoliko natjecanja, uglavnom vikendom, i to je određeno kalendarom Hrvatskog atletskog saveza.

Koliko često imaš trening i koliko traje?

Treniram svaki dan osim nedjeljom. Trening traje dva do tri sata.

Tko ti je uzor u bacanju koplja?

Nemam nikog posebnog za koga bih mogla reći da mi je baš uzor u bacanju koplja, iako rado pratim i gledam sportska natjecanja, posebno atletiku i rukomet. Uzori su mi oni koji radom i upornošću postižu uspjeh i ostvaruju svoje snove.

Kako uskladiš sport i školu?

Dobrom organizacijom vremena. Što si sebi postavila za cilj ovu godinu?

Vratiti se u formu nakon višemjesečne povrede leđa. Želja mi je postići što bolji rezultat i plasman na EUF-u srpnju koji će se održati u Gruziji (Tbilisi) i, naravno, dobre ocjene u školi.

Mogu li profesionalni sportaši koji bacaju koplje živjeti od toga?

Mislim da ne. Možda samo rijetki, oni iznimni.

Imaš li osjećaj da si nešto propustila u životu zbog tolike posvećenosti sportu?

Za mene je sve ovo dosad bila igra i zabava. Uz sport sam stekla samopouzdanje, oblikuje me i fizički i kao osobu.

Učim se nositi i s porazom i s uspjehom. Stječem radne navike, učim o zdravoj prehrani. Najveći dio slobodnog vremena provedem s vršnjacima što dalje od kompjutora pa mi je lakše sjediti po osam sati u školi. Sport mi je donio mogućnost upoznati nove ljude, mlade sportaše i mog trenera, najboljeg trenera na svijetu, Tonča Rubića. Čime se baviš u slobodno vrijeme?

Pogledam neki film i slušam glazbu.

Imaš li uopće slobodnog vremena?

Da,dovoljno.

O kakvom sportskom uspjehu sanjaš?

Kao i svi sportaši - Olimpijskim igrama.

Na pobjedničkom postolju 19

VALENTINOVO U ŠKOLI Prigodnom izložbom u auli Škole koju su uredili učenici pod vodstvom profesorica Ane Kačić Barišić i Jelene Dukan iz aktiva stranih jezika obilježili smo ovogodišnje Valentinovo. Uz izložbu je postavljena kutija u obliku velikog srca za poštu sv. Valentinu koja je svima omogućila slanje ljubavne poruke svojoj školskoj simpatiji. Sva uredno adresirana pošta bila je dostavljena 15. veljače 2016., a o sadržaju ćemo nekom drugom prilikom.

20

Dana 16. siječnja 2016. godine, u večeri s nama, u ulogama gospoda i dama, uz ples, pjesmu i puno smijeha zaboravite mnoštva naših grijeha.

Svojom nas prisutnošću u hotelu La Meridien Lav darujte i skupa se s nama radujte.

Vašem nedolasku u 19:30 sati neopravdani slijedi jer svaka uspomena zlata vrijedi.

Maturanti generacije 2015./2016.

21

Ekskurzi Prag

22

ija 2015. i BeÄ?

23

Maturalna veÄ?er

24

MATURALNI PLES „Dame i gospodo, čujte i počujte! Kraljevska obitelj održava svečani bal u sinovu čast kako bi ondje mogao izabrati svoju zaručnicu.

Pozvane su sve djevojke iz kraljevstva!“ Zzz, zzz… „Kćeri! Ugasi alarm!“ Začuvši majčin glas, prenuh se iz sna te, otvorivši oči, prvo pogledah sat. „Oh, ne! Već je 12:00 sati! Danas je taj dan! Maturalni ples… Uff, ništa neću stići!

Pediker je u 13:30! Visažistica u 14:45, a frizerka u 16.00! Oh, hoću li punđu ili visoki rep? Ne, ne… neću riskirati s punđom, možda bolje valovite loknice ili pak pletenicu?! A make up? Crveni ruž ili bordo?

Mama, što misliš?

Crveni će se bolje slagati uz torbicu?!“ Nisam se ni osvrnula, već sam jednom nogom zakoračila na crveni tepih - mističnu liniju za sve maturante koja im je unaprijed zadavala razne muke: „Što ako poskliznem i padnem?

Okrznem o haljinu? Ili zbog visokih potpetica budem šetala kao patka?!“ Spas u zadnji čas! Pratioc me, primivši me za ruku, odlučnim korakom izvukao iz more zapreka koje su mi, poput bujice, lebdjele mislima. Uistinu, svaki trenutak špalira činio se veličanstvenim izuzevši ono neizostavno pitanje: „A gdje je crta za fotografiranje?“ Izgubivši se u bljeskovima uspomena, 25

otvorivši oči, pronađoh se u dvorani izvoru živahnosti, veselja i sloge. Razigrani podij prekriven igrom boja usklađenih odjela i raskošnih svečanih haljina, vrvio je plesom i energijom. No večer je sadržavala i nekolicinu emotivnih trenutaka uzrokovanih slatkorječivim vrapcima i maštovitim koreografijama koje su izmamile osmijeh na brojna lica.

Najteža odluka bila je na nekolicini odabranih profesora koji su trebali izabrati najposebniju i najoriginalniju točku. S ponosom mogu naglasiti da je pobjedu odnio 4. i razred, unatoč lukavosti kolega pravnika koji su nam pobjedu pokušali uskratiti nekim domišljatim potezima.

U klupku života, maturalni ples utkao se u dubinu sjećanja. Dijamant je uspomena, kao i vječna dragocjenost koju će cijeniti i pamtiti i sve nadolazeće, buduće generacije. Mi, cvjetovi s raskršća, borbeno krećemo tajanstvenim tragovima budućnosti! Neka nam je sretno! „A Pepeljuga i kraljević ostadoše sami u svojoj sreći te su živjeli dugo i sretno do kraja života!“ Zzz,zzz… „Kćeri,ugasi alarm!“ Karla Mrkonjić, 4. i

LITERARNI KUTAK: NIKOLA POLIĆ Dana 7. ožujka održala se županijska smotra LiDraNo. Učenici naše Škole ove godine plasirali su se u tri kategorije: literarni izraz, Nikola Polić (4. c) s pjesmom Slonovi, pojedinačni scenski izraz, Ivo Matulić (2. i) s pjesmom Drage Ivaniševića Mladin pisniciman i Duje Raos (3. f) s monologom Charliea Chaplina, sve pod mentorstvom profesorice Suzane Kačić-Bartulović, i školski listovi gdje je naš prošlogodišnji list proglašen najboljim u kategoriji školski listovi-srednja škola.

Ovaj literarni kutak mala je posveta zbilja svestranom Nikoli Poliću, maturantu naše Škole. Osim što piše i svira gitaru, njegovi interesi tu ne prestaju. Nikola se može pohvaliti i prošlogodišnjim prvim mjestom na županijskom Natjecanju iz informatike za strukovne škole, a ovaj odličan učenik ekonomskog smjera je prošlogodišnji i ovogodišnji učenik generacije. Uz nagrađene Slonove, donosimo vam još dvije njegove pjesme.

SLONOVI O, vi slonovi, u čudesnom slapu boja Prkosno visoko njedrite zrakom Začuđena duša gleda vas moja Ruku pružate radoznalom,svakom Tik-tak, sjaji u tami Kvadrati vaši što vješto se mimoilaze Tako često sjaj vaš mami Zvijezde s neba silaze Al' kad jutro malko vas obasja Zrakom vaša prividnost zasja Slonovi divni k'o i ljudi Najljepše sjaju samo noću A po lijepom svijetlom danu Željeza trula Uvijek ostaju

IVANU GORANU dječačko lice sjalo je u tmini krv je tekla niz obraze njine oči na rukama krvnika posljednja ta potekla je suza iz oskvrnute jame dječačkoga lica svo blago moje kruta je čizma zgnječila u stopu i stopa ta obnevidješe dušu moju kukavice, kukat će i vaša majka padoh na koljena ne znadoh dalje sve boje moje izjeli su krvnici bol moja tupila je krutu im dušu jecaj još čuje se međ' granama. jer to učinili nisu ni vuci ni ptice već oni što se zovu ljudi

Bravo, Nikola, možemo ti samo poželjeti da tako nastaviš!

Nikola s partnericom na maturalnom plesu

CRVENI JOB Pođimo sada u prostranstva Ti nepoznata ženo Tvoja dva oka plava kao ja Nek’ nam osvjetljuju dug nam i trnovit put Tvoje ruke nemoćne kao ovaj svijet Neka krše i lome dug nam i trnovit put Zajedno pod ovim nebom U prirodi slobodni U vječnosti s prirodom spojeni Ljubav naša bit će nam dom Riječi naše grijat će nas dugo pod ovim nebom neumornim U prostranstvima O, ti nepoznata ženo Možda moj postanak dobije smisao U prostranstvima širokim Ovog uskog svijeta Koji sputava naš nam put Dani će stati, a noći nam biti duge Za kraja nikada nećemo doznati staze O ti nepoznata ženo,smrti moja Mi ćemo biti vrhunac i kraj A ovaj hladni svijet zaborav Možda nekad sjetimo se s porugom njega U našem kročenom prostranstvu Gdje vječito tinja i vječito žubori Radost kratkog nam života mladog U očima našim vidjet ćemo sebe U putu našem gledat će nas vrijeme Htijući oduzeti plam eliksira s usana tvojih Htijući nas tjerati daleko od ovoga mjesta Gdje vječito tinja žubori i prkosi.

Još moliti vrijeme ostati nam treba Da iskrči nam put do naših srca I spoji dva sanjara što vječito plamte Što vječito snuju i turobno pate Okrutan život je ovaj gdje su snovi dugi kao bol Gdje ne možeš pronaći nikoga svog 26

KIŠI U INAT Među maturantima danima je bujala uzbuđenost i iščekivanje hodočašća u Humac, Mostar i Međugorje. I napokon je svanuo taj 9. travnja 2016. Bilo je, doduše, kišno jutro, ali smo odlučili da nam neće pokvariti raspoloženje. Prvo smo stigli u franjevačko svetište na Humcu koji se nalazi u sastavu općine Ljubuški u Hercegovini. Gdje god sam se okrenula, sve je vrvjelo maturantima. Te je subote hodočastilo 2200 maturanata Splitsko-makarske, Zadarske, Šibenske i Dubrovačke biskupije. Prije početka svete mise, svećenici su nas srdačno pozdravili ne skrivajući oduševljenje što nas vide u tolikom broju. U propovijedi nam se biskup, mons. Mate Uzinić obratio temom o potrebama mladih ljudi naglašavajući razliku između prolaznih i trajnih vrijednosti.

Po završetku mise krenuli smo prema autobusima sretni i uzbuđeni. Sljedeća stanica bila je Mostar! Na putu prema tom divnom gradu vjeroučiteljice su nam pričale kako se Mostar nalazi podno planine Velež te kako je ime dobio po čuvarima mostova. Napokon smo došli i, naravno, odmah krenuli put starog dijela grada. Kiša je padala sve jače, ali nama u tom trenutku ništa nije smetalo. Pogled sa Starog mosta na rijeku Neretvu je neprocjenjiv. Mostar je grad gdje se susreću različite kulture, gdje su ljudi, bez obzira na razlike, ostali srdačni i dobrodušni. U tome je njegova vrijednost i ljepota. Požurili smo probati ćevape i „bosansku kafu“ i, naravno, oduševili se! Naša vjeroučiteljica zatražila je da se u autobus vratimo u 15:15 h s čim se nismo složili, ali morali smo poslušati. Inače iz tog grada ne bismo nikad otišli.

Krenuli smo prema našoj zadnjoj stanici - Međugorju, jednom od najpoznatijih svetišta na svijetu. Svi smo ušli u crkvu i uputili Gospi svoje molitve. Imali smo slobodnog vremena kojeg smo iskoristili za razgledavanje crkve, Međugorja te kupovanje suvenira za obitelji. I, naravno, kavu s prijateljima. U 18:30 h krenuli smo prema Splitu. Putem smo razmjenjivali dojmove, a naše vjeroučiteljice pripremile su i kviz za nas. U inat kiši uspjeli smo maksimalno uživati u ovom danu.

I kao što je naša vjeroučiteljica rekla: „Bili ste kao i ono cvijeće ispred crkve. Kiša pada, a njega baš briga. Ostalo je lijepo i veslo kao i vi.“ Bruna Jurić 4.i

27

Marinković nas spaja - projektna nastava na Visu

Od 22. do 24. travnja deset maturanata naše Škole pod mentorstvom prof. Suzane Kačić-Bartulović, zajedno s maturantima splitske Pete gimnazije „Vladimir Nazor” te Gimnazije „Lucijana Vranjanina” iz Zagreba boravili su na Visu i sudjelovali u manifestaciji „Marinković nas spaja”. Vratili smo se puni prelijepih dojmova i novih znanja, a nadamo se da će nas gostoljubivi domaćini pozvati i dogodine!

Na poziv gđe Anči Fabijanović, idejne začetnice, osnivačice i predsjednice „Memorijalne zbirke Ranko Marinković” i realizatorice ovogodišnjeg projekta „Marinković nas spaja”, sudjelovali smo u trodnevnoj projektnoj multimedijalnoj nastavi. Uz izvrsne i gostoljubive domaćine, maturante Srednje škole „Antun Matijašević Karamaneo” iz Visa, proučavali smo Marinkovićevo djelo na njegovu otoku što je svima bilo neprocjenjivo iskustvo.

Program je započeo u petak, simbolično i prigodno u Noći knjige, uoči Svjetskog dana pjesništva. Nakon obilaska „Memorijalne zbirke Ranko Marinković” čija je svrha očuvati uspomene na njegovo životno djelo i prenijeti ga mladima, priređen je književni kviz za maturante gdje je dominirao naš Nikola Polić iz 4. c, a potom je srednjoškolska profesorica i doktorica znanosti Dragica Dujmović-Markusi, koja je doktorirala upravo na Marinkovićevoj prozi, održala predavanje na temu „Mediteranski kompleks u pripovjednoj prozi Ranka Marinkovića”. Večer je završila projekcijom filma „Kiklop” Antuna Vrdoljaka koji je donacija HRT-a ovoj manifestaciji. Kako bi se što bolje upoznali s likom i djelom Ranka Marinkovića, u subotu smo posjetili piščevu rodnu kuću i lokacije koje se spominju u njegovim djelima poput crkve sv.

Ciprijana i Grede. Posjetili smo i grad Komižu gdje je položen vijenac na posljednjem počivalištu Viškog Voltairea. Iako rođen u Visu, njegova posljednja želja bila je da počiva na Limesu u Komiži s pogledom na more, otok Biševo i Italiju u daljini. Razlog tome je taj što su Talijani težili za ovim hrvatskim otokom, a kako bi pokazao svoju pripadnost i odanost rodnoj grudi, Ranko je htio biti i na ovoj simboličnoj razini posljednjeg počivališta granica i brana hrvatskoj strani kako Talijani nikad više ne bi mogli reći da je Vis njihov teritorij.

Svoja znanja pokazali smo i primijenili u organiziranoj radionici i debati o temama i motivima iz najznačajnijeg romana hrvatskog postmodernizma, Marinkovićevog „Kiklopa”.

Iva Milardović, 4. j

28

SAJAM VJEŽBENIČKIH TVRTKI DUBROVAČKO-NERETVANSKE ŽUPANIJE U ponedjeljak, 2. svibnja 2016. godine, u atriju palače Sponza u Dubrovniku održan je II. sajam vježbeničkih tvrtki Dubrovačko-neratvanske županije. Na sajmu su sudjelovale vježbeničke tvrtke Ekonomske i trgovačke škole Dubrovnik, srednja škola iz Vela Luke i Ploča, a gosti sajma bile su tvrtke Bokun d.o.o. i Office Look d.o.o. iz Ekonomskobirotehničke škole Split.

Bokun d.o.o. (4. d) Učenice: Nikolina Turić, Ivana Mihovilović i Marina Zelić Mentorica: Darija Krstulović, prof.

Office Look d.o.o. (3. f) Učenici: Nada Krizić, Petra Kapetanović i Martin Bilonić Mentor: Ivan Režić, prof.

29

The GLOBE program - globalno uč Dana 22. travnja 1995. godine program GLOBE pokrenut je u SAD-u, a vlade mnogih zemalja diljem svijeta tih su dana s američkim predstavnicima potpisale sporazume o provođenju programa GLOBE. Hrvatska je bila među prvim zemljama koje su pristupile ostvarivanju tog svjetskog programa. Nakon više od 20 godina provedbe, u Hrvatskoj je u program GLOBE uključeno preko 100 škola pa smo po postotku uključenih škola među prvima u svijetu. Veliki broj naših škola vrlo aktivno i kreativno ostvaruje programske zadaće redovito obavljajući mjerenja i unoseći svoje rezultate u jedinstvenu svjetsku bazu podataka.

Program GLOBE predviđa redovita i kontinuirana učenička mjerenja i opažanja u neposrednom okolišu škole. Mjerenja i opažanja obavljaju se na području atmosfere, vode, tla i pokrova, a rezultati istraživanja međusobno se upotpunjuju i povezuju, čime se ostvaruje program cjelovitog praćenja stanja okoliša.

Povodom Svjetskog dana ekologije, 22. veljače 2016. godine u školskoj knjižnici pod vodstvom profesorice Anite Kružičević organizirano je druženje GLOBE škola Splitsko– dalmatinske županije. Učenici Škole i naši gosti imali su priliku poslušati izlaganje meteorologinje Ružice Popović i provjeriti svoje znanje u kvizu (slika dolje).

Gore: učenička mjerenja i opažanja, od promatranja oblaka, mjerenja pupanja drveća, mjerenja količine oborina do biometrije travnjaka

30

čenje i opažanje za dobrobit okoliša

Naši učenici Matej Ereš, Ana Mardešić, Ivana radić i Dora Grgurev, svi iz 2. a razreda, pod vodstvom profesorice Anite Kružičević i ove su godine marljivo mjerili i unosili podatke, a za svoje zalaganje nagrađeni su pozivom na 19. državnu smotru i natjecanje hrvatskih GLOBE škola 2016. u Zadru i Zatonu. Natjecanje je održano od 10. do 12. svibnja 2016. U prvom dijelu natjecanja naši učenici prezentirali su istraživački projekt „Fenološka motrenja smokve u primorskim gradovima (Omiš, Solin, Preko, Zadar i Split)“ . Svakodnevnim praćenjem ozelenjavanja smokve na više lokacija u Dalmaciji željeli su provjeriti hipotezu da će pupanje i listanje smokve na pet odabranih lokacija započeti u isto vrijeme. Uspješno su predstavili svoj projekt i za pokazano znanje osvojili visokih 38 bodova.

Uslijedilo je orijentacijsko natjecanje gdje su natjecatelji morali pokazati snalaženje u prostoru, za što su naši učenici osvojili 3.05 boda te u ukupnom poretku natjecanje završili na sedmom mjestu. Osim razmjene znanja i iskustva, cijela smotra protekla je u veseloj i prijateljskoj atmosferi, stoga se nadamo ovakvom susretu i dogodine!

Predstavljanje projekta

Orijentacijsko natjecanje

31

Učenici i profesorica Anita Kružičević s priznanjima

20. SVIBNJA, DAN ŠKOL

PRVI RAZRED

DRUGI RAZR

TREĆI RAZR

32

E - T E R E N S K A N A S TAVA

DI: MAKARSKA

REDI: Å IBENIK

REDI: ZADAR

33

INTERVJU

Oni su profesionalni, informirani, ležerni, uvijek dobro raspoloženi – majstori svoga zanata. No njihov je posao jako odgovoran, zahtijevan i stresan. Porazgovarali smo s poznatim voditeljima i novinarima Radio Dalmacije – Joškom Bonaćijem i Paolom Kranjčević. Njihovi su se glasovi, vjerujemo, odavno udomaćili u vašim domovima.

Upijajući svaku riječ i savjete dobrog novinarstva, intervju su vodile Nadja Bonaći, Petra Treursić i Anja Tudor, učenice 1. h razreda.

Koliko se posao voditelja razlikuje od posla novinara?

Joško Bonaći: Razlikuje se u tome što je voditelj zapravo osoba koja je samo dužna pripremati priče, prezentirati ih u eter te pričati. Za razliku od njega, voditelj koji je ujedno i novinar zapravo radi na terenu, prikuplja zanimljivosti i vijesti te sve to pretvara u reportažu. Što se mene tiče, nema neke velike razlike.

Paola Kranjčević: Razlikuje se, ali ne pretjerano. Uvijek kažem da moj posao voditelja koketira s novinarstvom, da to nije čisto novinarstvo, pogotovo ne istraživačko, osim u nekim slučajevima gdje su jako interesantne teme pa smo apsolutno svi angažirani oko toga na sve moguće načine.

Kod nas postoji podjela na voditelje i novinare. Novinari rade u informativnoj redakciji i oni su ti koji pribavljaju vijesti što brže i što točnije. Mi voditelji tu smo kako bismo te informacije usmjeravali prema slušateljima u nekakvom blažem obliku, ne previše stručno. Zapravo smo informatori i zabavljači.

Joško Bonaći s našom novinarkom

Edita Lučić

Jelić, Ines

Nosić i Pa

ola Kranjč

Koju granu novinarstva najviše cijenite i zašto?

Joško Bonaći: Istraživačko novinarstvo jer bi većina kolega tako odgovorila budući da je uvijek zanimljivo, adrenalinski „nabijeno” i nikada ne znaš što te čeka kad si na terenu ili ako istražuješ telefonski jer onda uvijek dolaziš do nekih novih informacija koje te upućuju na sljedeću novost koju si dobio od sugovornika. Onda ideš dalje, zapravo, kako se kaže u žargonu, „kopaš" dok ne dobiješ konačni proizvod.

Tako da je meni istraživačko novinarstvo „broj jedan”.

Paola Kranjčević: Istraživačko novinarstvo u onim područjima koja su malom čovjeku najinteresantnija, odnosno najkorisnija.

Je li novinarstvo cijenjen posao u Hrvatskoj?

Joško Bonaći: Kako u kojem mediju, ovisi za koji medij radite. Puno kolega misli da su novinari, a nisu, preplaćeni su, dok ima puno kolega koji su odlični novinari, ali rade u nekakvim medijima koji ne mogu nagraditi to njihovo znanje. Mislim da novinarstvo u Hrvatskoj nije dovoljno cijenjeno.

Paola Kranjčević: Ne, definitivno nije. Novinarstvo u Hrvatskoj može se uspoređivati s kvalitetom novinarstva svugdje u svijetu jer danas mnogi misli ako imaju fotoaparat da su fotografi i, isto tako, ako ih netko zaposli u nekakvoj redakciji da rade bilo kakav novinarski posao, nisko ili visoko pozicioniran, da su novinari. To je posao koji traži puno edukacije, iskustva i jednu snažnu etičnost jer se bez toga ovaj posao ne može raditi. Važna je i objektivnost, u svakom slučaju i svakom pogledu.

Kako ste gradili svoju karijeru?

Joško Bonaći: Radeći na svim mogućim medijima, malo po malo, strpljivo, uz puno truda, volje i upornosti.

Paola Kranjčević: Polagano. Zapravo, najteže mi je bilo na početku jer su me stavili u vatru. Kad sam došla na radio, odmah su mi dali raditi poslove koje su radili i drugi, već dugogodišnji voditelji. Kad je to prošlo, bilo mi je mnogo lakše.

ev

34

vić 'čuvaju

leđa' koleg

i Jošku Bo

naćiju

Kako izgleda Vaš uobičajeni radni dan?

Joško Bonaći: Radno je vrijeme sedam sati, dva sata prije ulaska u eter ide priprema - moram sve raspisati i ući u program potpuno spreman. A od nedavno smo počeli raditi „one man" što znači da sam sada ujedno i tehničar i voditelj; sam puštam glazbu, sam pričam, osim mene nema nikoga u studiju, osim kada svaki sat vremena dođe urednik vijesti.

Paola Kranjčević: Moje radno vrijeme je sedam sati. Prije no što uđem u program, imam dva sata pripreme. Sve ovisi, nekad više vremena izgubim na miksanje glazbe ili na montažu priloga, razgovor s gostima, to su razgovori koji se montiraju da bi došli na nekakvu radijsku formu od par minuta koliko nam treba te se kasnije emitiraju u programu. Nekad mi se dogodi da sam izuzetno umorna pa onda tako umorna od pripreme uđem u eter. Kada završim program, ako je jutarnja smjena završena, onda ostajem raditi pripremu za sutrašnji program. A ako je dnevna ili popodnevna smjena, onda idem kući.

Kako odradite radni dan kad ste direktno u eteru sa slušateljima, a nije Vam do razgovora?

Joško Bonaći: Tako da jednostavno isključim privatni život onog trenutka kad se upali crveno svjetlo. Sebi dam zadatak zaboraviti sve probleme koje sam donio na posao.

I kada se upali crveno svjetlo, postajem zabavljač jer mi radimo u „tvornici zabave”, kako ja to volim reći. I s vremenom sam se jednostavno naučio kako da slušatelj ne prepozna kako sam raspoložen.

Paola Kranjčević: To što mi nije do razgovora, što sam neraspoložena taj dan ili loše volje, ne smije se osjetiti, posao mi je da se to ne osjeti. Što slušatelje briga za moje privatne probleme? Dolazim na posao kao da je sve savršeno i tako moram i zvučati. Zapravo, moram stalno biti puna dobre i pozitivne energije radi onih koji me slušaju, pa se toga i držim.

35

Je li Vam draže raditi u studiju ili na terenu?

Joško Bonaći: Radim i u studiju i na terenu već godinama, iako u posljednje vrijeme nešto manje na terenu, a više u studiju. Rad u studiju svakako ima svojih prednosti, ali meni je rad na terenu također fenomenalan.

Paola Kranjčević: Apsolutno u studiju.

Kako biste opisali svoj poslovni stil?

Joško Bonaći: Slušateljima uvijek pristupam na način da se ponašam kao da se poznajemo godinama i mislim da je to zapravo dobitna kombinacija. Već sam spomenuo da mi radimo za „tvornicu zabave", a ljudi vole kad im se obraćaš kao da ih poznaješ, dakle opušteno, ležerno, bez ikakvog pretjerivanja jer to nitko ne voli. Dakle, to je jedan zabavljački stil.

Paola Kranjčević: Korektan, ali ležeran. Što Vam se najviše sviđa, a što ne volite u poslu kojim se bavite? Zašto?

Joško Bonaći: Najviše mi se sviđa dinamika ovog posla. Upoznavanje velikog broja ljudi iz različitih sfera života što, nakon dugogodišnjeg rada, ima i nekih svojih privilegija pa je sada neke stvari puno lakše odraditi, bilo poslovne bilo privatne, zbog poznanstva velikog broja ljudi. Ne sviđa mi se stres jer je ovo jako stresan posao koji zahtijeva iznimno veliku koncentraciju. Često iznosim taj stres, ali ga nikad ne donosim ispred mikrofona. Pošto ga iznosim vani, to se zna manifestirati i na obitelj i na prijatelje.

Paola Kranjčević: Komunikacija mi je najdraža.Osobito komunikacija sa slušateljima koji potom daju, na neki način, svoj „feedback" bilo da nazovu, ili napišu komentar na Facebooku ili jednostavno kažu: „Čuo sam, vrijedilo mi je to što si pričala." Ne sviđa mi se što je posao stresan i mnogo puta nepredvidiv. Više je stvari koje mi se sviđaju. Što Vam je najteže u poslu?

Joško Bonaći: Pa upravo taj stres. To je nešto najteže s čim se bilo koji čovjek mora nositi, pa i mi koji radimo u medijima veliki broj godina.

Paola Kranjčević: Česte promjene rasporeda, to me iscrpljuje i fizički i psihički.

Radite li bolje samostalno ili u timu?

Joško Bonaći: Ja volim raditi sam i gotovo sam cijelu svoju voditeljsko-reportersko-novinarsko-snimateljsku karijeru radio sam. Nekako najbolje funkcioniram sam i u miru, ali postoje nekakvi poslovi, pogotovo u zadnje vrijeme kod nas na Radio Dalmaciji, kada ne možeš sam, nego to mora biti isključivo timski rad.

Paola Kranjčević: Ovisi o kakvim se poslovima radi. Ja nisam neki naročiti timski igrač, volim raditi samostalno, ali neki poslovi traže rad u paru ili u grupi zato što su kompleksniji. Volim raditi u grupi, ali to me puno više iscrpljuje nego kada radim sama. Volim samostalnost u poslu.

INTERVJU - NASTAVAK

naći Joško Bo

m mjestu

na radno

Da možete promijeniti nešto u ovom poslu, što bi to bilo?

Joško Bonaći: Smanjio bih količinu stresa na način da sve pustim i da me svi puste na miru, ali to je nemoguće jer je ovo timski rad gdje svatko dolazi sa svojim mišljenjima, a onda postoji netko tko je iznad tebe čije kriterije moraš zadovoljiti da bi nastavio i dalje raditi ovaj posao.

Paola Kranjčević: Mislim da je nemoguće mijenjati ono što bih ja htjela, a to su fiksne smjene i nekakav zdravi bioritam kad ujutro počinješ u isto vrijeme i završavaš u isto vrijeme, to čovjeku jako godi, naročito s godinama. Danas je to luksuz, pogotovo u jednom ovakvom poslu.

Koja je najvažnija stvar koju ste naučili?

Joško Bonaći: Najvažnija stvar koju sam naučio je komunikacija tj. razgovor s ljudima, sposobnost vođenja razgovora, bilo privatno, negdje vani ili ispred mikrofona, s ribarom, smetlarom pa sve do predsjednika države. Jedna širina koju s godinama dobiješ radeći ovaj posao.

Paola Kranjčević: Mnogo je toga... Nešto najvažnije što sam naučila je biti točan, uvjerljiv, privatan i baviti se stvarima koje su ti zadane kao zadatak. I nastojati biti objektivan, to mi je jako bitno.

Postoji li neka osoba koja Vam je pomogla u karijeri?

Joško Bonaći: Pa baš i ne direktno neka osoba da sada mogu reći: „Evo ovo je osoba koja mi je pomogla u karijeri.” Ja sam krenuo od školskog lista i danas sam došao do ovoga. Iz godine u godinu učio sam od iskusnijih, od svakoga ponešto. I s vremenom sam došao do ovoga gdje sam sad.

Paola Kranjčević: Postoji dosta ljudi, svi su mi pomogli na svoj način. Kolege, moji šefovi, od svakoga sam nešto naučila. Ima ljudi koji nisu bili naročiti primjeri, ali imali su nešto što bih ja uzela kao nekakav model svog ponašanja ili rada.

Postoji li neki savjet koji Vam je netko dao, a da Vam je pomogao u poslu?

Joško Bonaći: Apsolutno! Postoji mnogo tih savjeta, ali sada se ne mogu sjetiti nijednog jer za napraviti neku dobru priču treba se dobro konzultirati s kolegama, pretpostavljenima, prijateljima... I onda kad sabereš sva njihova mišljenja, uvrstiš svoje mišljenje u to i dobiješ originalan proizvod za koji se isplatilo raspitati se kako ga napraviti.

Paola Kranjčević: Postoji, dao mi ga je Ivica Ursić.

Rekao mi je da radio ne možeš raditi ako ga ne voliš. Znači, voli svoj posao.

Koju poznatu osobu Vam je bilo zanimljivo intervjuirati i zašto?

Joško Bonaći: Izdvojiti nekoga jako je teško.

Ali mogu reći s kojom mi je osobom uvijek i ispočetka zanimljivo razgovarati. Kako sam većinom u svojoj karijeri radio s ljudima s estrade, izdvojio bih Olivera jer smo slični.

Rekao bih da smo na istoj valnoj duljini i često imamo iste teme, bilo da govorimo o glazbi ili o moru.

Paola Kranjčević: Stvarno ih je bilo puno.

Ali s obzirom na to da smo zabavni medij, zadržat ću se kod pjevača i zabavljača.

Recimo, Gibonni mi je izuzetno drag zato što je dubok, emotivan, izuzetno dobar pjesnik, jako ga cijenim kao tekstopisca i kao čovjeka koji percipira život svim mogućim pipcima i krakovima. Produhovljen je, elokventan na mnogim područjima, s njim je ugodno razgovarati i on mi je jedan od najdražih gostiju. Bilo ih je još, ali Gibonnija bih izdvojila. Izdvojila bih čak i Jacquesa Houdeka koji je izuzetno elokventan i zabavan, vrlo obrazovan i drag.

Koje iskustvo Vas je emocionalno pogodilo?

Joško Bonaći: Pa kako sam imao tu sreću da kroz svoju karijeru uglavnom radim stvari koje su vezane uz „zabavljački” dio; glazbu, gastronomiju i more, u tim trima kategorijama rijetko se, ili gotovo nikada, ne dolazi u nekakve negativne situacije tako da se ne mogu sjetiti da me nešto posebno potreslo. Sjećam se kad sam radio intervju sa splitskim beskućnicima, točnije s dvoje ljudi. Otišao sam do Udruge Most i napravio intervju s njima, to je bilo u vrijeme Božića. Pogodilo me kad sam čuo njihove priče, jedan od njih počeo je plakati jer nije mogao izgovoriti ime svoje kćeri. To je jedno stresno, srećom jedino, iskustvo koje me pogodilo.

Paola Kranjčević: Bilo ih je dosta. Ali jedan događaj ostao mi je u sjećanju do danas i stalno mi se vraća. Kad sam radila prije otprilike deset godina, kombinirali smo rad u studiju tj. voditeljski posao i posao na terenu. Posao je reportera reagirati u trenutku i prvi donijeti konkretne i, naravno, točne informacije. Ja sam se zatekla u autobusu broj 37 koji je skrivio prometnu nesreću i udario je u jedno crveno auto iz kojeg je izašao jedan mlađi čovjek okrvavljene glave i potpuno u šoku. Ušao je u autobus i napao je vozača. U tom sam trenutku izvadila mobitel jer sam shvatila da je cesta zatvorena. Nazvala sam kolegu u studiju kako bih mu rekla da je cesta zatvorena i da postoji mogućnost da će biti zatvorena određeno vrijeme. Prekinula sam vezu i rekla samoj sebi: „Bože, što to radim?”

Naši novinari s novinarima Radio Dalmacije u studiju

36

Joško i Paola u ugodnom razgovoru s našim novinarima

Nakon toga sam nazvala hitnu pomoć i tek onda sam se posvetila poslu. Dogodi se nekad da čovjek izgubi tu neku ljudskost i jednostavno krivo reagira, malo se poremete prioriteti. Malo me sram kad se ovoga sjetim, ali reagirala sam brzo pa je sve bilo dobro na kraju.

Jeste li u svojoj karijeri postigli sve što ste željeli?

Joško Bonaći: S obzirom da sam se okušao u svim medijima osim u pisanim, govorim o elektronskim medijima, mislim da sam u principu postigao više-manje sve s obzirom na svoje godine. Ne znam čemu bih još mogao težiti pošto sam se okušao i na televiziji, od lokalnih do državnih, i na radiju.

Paola Kranjčević: Postigla sam sve što sam željela u svojoj karijeri, ali sanjam o nekim drugim poslovima zato što mi je šteta provesti život radeći jedan posao. Ima toliko dobrih poslova, sigurno ću raditi još nešto. Hoće li to biti vezano za novinarstvo? Vjerojatno ne.

Koje je Vaše najveće postignuće?

Joško Bonaći: To što danas jesam. Ako nekome kažete moje ime, vjerujem da će znati odgovoriti tko sam. To je ipak najveće postignuće, to što sam izgradio nekakvo ime.

Paola Kranjčević: Ima ih nekoliko... Imam dobar odnos sa svim kolegama, radim na tome, isto kao i ostali, da imamo jednu lijepu radnu atmosferu. Isto tako mi je bitno i volim što mogu suvereno raditi svoj posao.

Koji bi bio Vaš najbolji savjet nama mladim novinarima?

Joško Bonaći: Ostavite se ovog posla na vrijeme, hahahaha... Ako se namjeravate baviti ovim poslom u budućnosti, onda nikada nemojte dopustiti da vas kao mlade bace u vatru jer se samo možete osramotiti, a to vas može obeshrabriti. Počnite tako da što više razgovarate s ljudima, napravite tisuće anketa, otiđite na pazar i pitajte koliko košta kupus, napravite puno intervjua i na taj ćete način steći samopouzdanje, a onda kad steknete samopouzdanje i znanje, onda možete raditi što god želite. Naravno, uz obaveznu edukaciju, puno čitanja dnevnih novina, knjiga, časopisa, svega gdje možete dobiti kvalitetne informacije i sutradan ih pretvoriti u neku temu koja će čitateljima, slušateljima i gledateljima biti zanimljiva.

Paola Kranjčević: Učite od onih koji imaju višegodišnje iskustvo. Razgovarajte s njima i pitajte svaki savjet, svaku sitnicu koja vam nije jasna ili koja vas zanima, bez obzira koliko vam se činile nepotrebne i glupe, pitajte. I pratite na koji način taj finalni proizvod izlazi vani, bez obzira je li to televizija, novine ili radio. Nastojte maksimalno zapamtiti sve što su vam savjetovali. Pitajte mnoštvo različitih ljudi jer ne misle svi isto, ne razgovaraju i ne rade na isti način. I ne bojte se raditi!

37

BRZA PITANJA Jutarnja ili popodnevna smjena?

Joško Bonaći: Jutarnja.

Paola Kranjčević: Jutarnja.

Radio Split ili Narodni radio?

Joško Bonaći: Radio Split.

Paola Kranjčević: Radio Split, ipak.

Kino ili kazalište?

Joško Bonaći: Kazalište.

Paola Kranjčević: Kazalište!

Voditelj ili novinar?

Joško Bonaći: I jedno i drugo!

Možda ipak novinar.

Paola Kranjčević: Voditelj.

Mladen Grdović ili Petar Zečić?

Joško Bonaći: Zečić.

Paola Kranjčević: Zečić definitivno!

Edita ili Ines?

Joško Bonaći: Edita... Dulje se poznajemo.

Edita ili Joško?

Paola Kranjčević: Joško.

STARI SPLIT Naša novinarka Anja Tudor iz 1. h razgovarala je s članovima svoje obitelji o Splitu kakav je nekad bio. Pročitajte u ovom zanimljivom intervjuu ponešto o tome što čini tipičnog Splićanina, koliko se promijenio grad njihove mladosti i što je sve prije bilo bolje.

Koja mjesta su vam najdraža u Splitu?

Dida: Spinut zato šta tamo ima i sunca, i lada i finoga svita.

Tata: Najdraža mi je Riva, Spinut di san živia i Marjan.

Po čemu ste tipični Splićanin?

Dida: Tipični san Splićanin po tome šta san se u Splitu rodia, tu san odgojen i živin cili život tu. I hajdukovac san!

Tata: Tipični Splićanin san po govoru i po nekon konzervativnon načinu razmišljanja.

Kako biste opisali tipičnog Splićanina?

Dida: Tipični Splićanin voli imat svoj mir, komoditet i navika je na splitske običaje (obid u 11:30 i u podne ić leć da se odmori od obida).

Tata: Tipični Splićanin bi bia veliki zaljubljenik u Hajduka, infišan u more i tvrdoglav ka tovar.

Koji su vam najdraži poznati Splićani i zašto?

Dida: Kompozitor Gotovac i Josip Hatze. Zato šta su komponirali muziku koja je meni puno draga.

Tata: Barba Luka Kaliterna (jedan od osnivača Hajduka), dr. Šimun Tudor (prvi predsjednik društva Marjan), Ivo Tijardović (operni kompozitor), Boris Dvornik (glumac).

Najdraži su mi jer su ostavili velik trag u gradu Splitu ka javne ličnosti.

Koje godine ste bili prvi put na utakmici Hajduka i kako vam je bilo?

Dida: Prvi put san bia na utakmici Hajduka 1939. godine kad me stric odvea jer je on bia funkcioner (igrač) i posli je bia u upravi Hajduka. Hajduk je tad igra protiv Rome i bilo mi je puno lipo, oduševljen san bia.

Tata: Prvi put san bia na Hajdukovoj utakmici 1974. godine kad je igra protiv St. Etienne. Bilo mi je super, puno lip doživljaj.

Kako je izgledalo školovanje u vaše vrijeme?

Dida: Iša san u Osnovnu školu Varoš (današnja Osnovna škola Marjan) 4 godine, a 1940. san upisa klasičnu gimnaziju u Splitu u Teslinoj ulici. Moje školovanje bilo je teško i čudno, prolazia san kroz razdoblje rata. Razlika mog školovanja i današnjeg je da se prije učilo za znanje, a danas se uči za ocjenu.

Tata: Iša san u Osnovnu školu Šime Krstulović (današnja Osnovna škola Skalice) i Ruđer Bošković (današnja Osnovna škola Spinut). Posli san upisa srednju turističku školu. Moje školovanje bilo je lipše zbog toga šta san često izlazia vani i puno više smo se družili nego današnja dica.

Mi muški smo igrali na balun i kukalo, a ženske na laštik i zogu. Što vam fali u Splitu, što se promijenilo?

Dida: Fali mi stari Split. Nema više onoga staroga Splita kad je ima 40 000 stanovnika, kad je svak svakoga poznava i kad si moga doć na Pjacu i tamo bi svih naša. A danas je Split velegrad, uspoređujući ga s onakvin kakav je bia prije 50 godina.

Tata: Meni osobno ne fali ništa, ali mi je žaj vidit da se današnje generacije ne igraju i ne zabavljaju na onaj način na koji smo se mi.

Na koja mjesta u Splitu vam je bio gušt izlaziti u mladosti, a koja volite danas?

Dida: U mladosti mi je bia gušt izać na Pjacu svaku večer; tu san sve prijatelje ima i volia san ić na utakmice, a danas ne izlazin puno nigdi osin u Spinutu, tu živin.

Tata: Kad san bia mlađi, bia mi je gušt izać na Rivu, Marjan i Varoš, a i dan danas volin izać na ta mista. Što je bilo popularno odijevati u vašoj mladosti?

Dida: Nismo imali ništa popularno za nosit, nosili smo ono šta se moglo nać po dućanima.

Tata: Bile su popularne starke, levisice (rebatinke) i uglavnon roba od jeansa.

Koji običaji u Splitu su vam najdraži?

Dida: Nekad su mi bile najdraže u zimsko doba maškare, ali to je nestalo dolaskon svih novih furešta.

Tata: Fešta svetoga Duje i šušur oko svake velike Hajdukove utakmice.

Postoji li neka tradicija u Splitu vezana uz vjenčanja koja vam se sviđa?

Dida: Prije se nije trubilo u autima, danas kad to čujen skoro padnen u afan. Prije je dolazia muški prosit žensku kod njenih roditelja. I nećeš virovat, ali radilo se ono šta možeš samo u filmovima danas vidit: muški bi piva sa

38

svojin prijateljima curi ispod ponistre.

Tata: Sviđa mi se razbijanje torte od krokanta i fešta u kući.

Kako je izgledalo udvaranje curama u vaše vrijeme?

Dida: Curama smo se udvarali na jedan lip i pristojan način, bez grubih riči i bez prostačenja ka danas. To je ogromna razlika! Nikad u društvu isprid cura nismo rekli nijednu grubu rič. U Splitu se curi kaže ka kompliment da je smišna i to in je drago, a u Zagrebu se naljute jer misle da si joj reka da je smiješna.

Tata: Prije bi muški pita žensku za ples u Shakespearea i pozva je na piće. Onda bi išli u šetnje po Rivi ili uz more i otpratia bi je do kuće.

Je li kazalište u Splitu bilo popularnije nekoć ili danas i zašto?

Dida: Kazalište je bilo puno popularnije nekoć nego danas, a pogotovo u mojoj generaciji. Išli smo gledat sve komedije, drame i opere.

Tata: U moje vrime nije bilo toliko popularno (80-ih i 90-ih) jer su u to vrime bili popularni kafići, diskoteke, restorani itd. Nisan primijetia da ljudi puno spominju danas kazalište i da uopće idu.

Koristite li vi stari izvorni splitski govor u svakodnevnoj komunikaciji s drugima?

Dida: Uvik. Znan da se prominia do danas drastično, ali obožavan koristit stari splitski govor.

Tata: Manje-više, ali se nažalost stari splitski govor dosta prominia zadnjih par desetljeća.

Koji vam je najdraži splitski izraz, riječ?

Dida: Ima ih puno... In šoma de la šoma (na kraju krajeva), baketina (mamac za ptiće)...

Tata: Najdraže riči su mi inšempjan (luckast), koltrina (zavjesa), dišpetožast (zločest, prkosan)... Najdraža splitska izreka mi je: „Dva su tovara pametnija od jednoga čovika.”

Koje savjete biste dali današnjim Splićanima?

Dida: Neka budu fini u gradu prema svitu i samima sebi, da ne sramotimo grad ponašanjen, pogotovo s Torcidon.

Tata: Da bi in savjet da poštuju stare splitske običaje, da pokušaju zadržat stari splitski govor, da ne dižu ruke od Hajduka i da ne rasprodaju svoju zemlju.

Matejuška nekad i danas

39

Stara Splitska riva

MALI RJEČNIK STARIH SPLITSKIH RIJEČI afan - nesvijest ankora - sidro apropo - što se tiče nečega arija - zrak bagav - nespretan barufa - tučnjava, gužva beštija - životinja beštimat - psovati bokun - komad bovan - kamen brekuja - muha činit fintu - pretvarati se đir - krug, šetnja deboto - zamalo, skoro dekapoto - posve dentjera - umjetni zubi evala - pozdrav falšo - umjetno, lažno ferata - željeznica fetivi - pravi fjok - mašna forca - snaga gratat - grebati gušt - užitak idan - ljut intimela - jastučnica kacavida - odvijač kala - mala ulica kantun - kut, ugao libar - knjiga priša - žurba satrat - uništiti, slomiti smantan - izbezumljen stina - kamen ventula - lepeza versi - stihovi vižita - posjeta

65 godina Zapitate li se ikada zašto navijate za Hajduk? Klub nije u svjetskoj eliti, nije osvojio neki europski naslov, nije čak jedanaest godina osvojio nacionalno prvenstvo. Za to ima samo jedno objašnjenje - ljubav. Ljubav, ludost, dišpet, forca, u samo nekoliko riječi možeš opisati tu dijagnozu navijača, te emocije prema Hajduku.

Hajduk je klub čija je tradicija utkana u skoro svakog čovjeka u Dalmaciji koji imalo prati nogomet. Bio on simpatizer ili navijač Hajduka, ljubav prema Hajduku je vječna, čak i religiozna. Unatoč zabranama i policijskoj represiji, nema mjesta gdje Torcida nije bila s Hajdukom. Od Engleske do Azije, od Rusije do Portugala. Bila to šesnaestina finala kupa protiv Sloge ili Liga prvaka protiv Benfice, Torcida je uvijek bila tu. Definitivno se pamti najveće gostovanje Hajduka protiv Rome 2003. godine kada je 6000 Torcidaša potpuno nadglasalo poznati stadion Rome. Gostovanja su definitivno bila najopasnija za vrijeme bivše Juge, pogotovo kada su bili derbiji velike četvorke: Hajduka, Dinama, Crvena Zvezde i Partizana. Putovalo se „bez kinte“ kako bi se podržalo svoj klub, no to je bilo više od podupiranja samoga kluba.

Torcida se uvijek voljela vraćati na Stari plac, popularnu Plinaru, gdje je Hajduk 1950., uz pomoć Torcide, osvojio ligu bez poraza. Iako je Torcida osnovana 1950. od strane Vjenceslava Žuvele, Ante Ivaniševića i Ante Dorića, organizirano se išlo navijati još od osnivanja Hajduka 1911. godine. Prvi organizirani odlazak navijača na domaće gostovanje zabilježen je 1927. protiv HAŠK-a u Zagrebu, a na inozemno gostovanje 1936. protiv Rome u Rimu. Nakon utakmice Hajduk - Crvena Zvezda koju je Hajduk dobio 2:1 (na prvom grbu Torcide stajao je taj rezultat), partijske i državne strukture, na osobnu intervenciju Milovana Đilasa, represivno su nastupile prema Torcidi i njezinim pripadnicima. Poraz u svemu privilegirane Zvezde i okolnosti oko njega teško su zasmetale tadašnjem režimu u Beogradu.

Vodstvo Hajduka bilo je sankcionirano, djelovanje Torcide i njeno ime zabranjeno, a neki od pripadnika pritvoreni su i protiv njih je pokrenut postupak. Unatoč zabrani isticanja imena i organiziranog djelovanja, navijači su nastavili pružati veliku podršku svom klubu i igračima. Stari plac bio bi pun kao šipak, a i to nije bilo dovoljno - ljudi su gledali utakmice s murve, zgrada, pa čak i dizalica. Moj dida, stara Torca, radio je kao učitelj i svaki bi tjedan njegovi prijatelji, kolege i on, ako je Hajduk igrao u Splitu, odvajali novac za najam kombija, gorivo i ulaznice. Utakmicu nije mogao pogledati kao danas na TV-u, u mjestu su bila jedno do dva radija. Sami odlazak na utakmicu bio je društveni događaj.

Stari plac bio je utvrda Torcide, ali kad je Hajduk preselio na Poljud, počela je prava era Torcide. To je bilo vrijeme kada su najjače podgrupe Torcide bile na sjeverozapadu.

Prije na sjeveru nije bilo sjedalica, preko 20 000 ljudi stajalo bi i proizvodilo huk koji je bio strah i trepet za svakoga tko je došao igrati protiv Hajduka. Počelo se organiziranije navijati pod vodstvom takozvanih šefova Torcide (taj se naziv koristio u to vrijeme). Šef Torcide nije bio niti će ikad biti onaj s najviše tuča, mišića, gostovanja, nego onaj koji se mogao popeti i doslovno baciti cijelu tribinu u trans. Gubili ili vodili, ako je znao kako povesti navijanje, nazivali bi ga šefom Torcide, a posebno upamćen po vođenju navijanja ostat će Armando.

40

a Torcide Padale su titule, padali su kupovi, a 1990. je na Poljudu pala i Jugoslavija kada je mlada Torcida upala u teren i zapalila jugoslavensku zastavu na jarbolu. Nakon tuče u Zagrebu (Dinamo - Crvena Zvezda), ovo je značilo samo jedno - početak rata. Iako se rat vodio u blizini Splita, nogomet se nastavio igrati. Pamti se derbi protiv Dinama 1990. kada su Hajduk i Dinamo bili bratski klubovi. Te godine dva najljuća rivala pjevala su skupa pjesme u obranu Hrvatske.

Tih dana nismo bili ni purgeri ni tovari, tada smo bili samo Hrvati, svi za jednog jedan za sve. Prema pričama Torcida je dolazila s bojišnice i tako bodrila svoj klub. Svi koji su bili zdravi išli su u rat. Više od devedeset posto mladih torcidaša išlo je u gardu. Dosta je torcidaša dalo svoje hajdučko srce za domovinu, što svjedoči i spomenik na sjevernoj tribini. Prvo prvenstvo Hrvatske i odmah naslov.

S ponosnim Hajdukovim grbom sa šahovnicom gledalo se prema vratima Lige prvaka. Savršena prilika da se Torcida pokaže u punome svjetlu cijeloj Europi te sezone 1994./95. Šteta što Hajduk nije dogurao dalje od četvrtfinala jer bi to bila neviđena euforija. Do današnje 2016. još nam je uvijek, nažalost, san ući u skupinu europskih natjecanja, a kamoli europskog proljeća. No i nakon toliko godina, ljeti uvijek zavlada poznata Hajdukova euforija. Iako su pretkola, stadioni su puni kao šipak, Torcida pripremi koreografiju i karusel kroz grad da svi čuju kako se voli Hajduk. Neki sa strane reći će da je super ako euforija potraje do Velike Gospe. I nažalost tako i bude.

Uvijek je bilo nas luđaka koji će i kad gube i kad tuku, biti uvijek vjerni svom Hajduku, no mnogi su ga bili ostavili na ponoru, oslabljenog starca pred njegov 100. rođendan na rubu stečaja. Tada se klub pretvorio u dioničko društvo kako bi se spasio. No, iako je Hajduk izašao iz dugova i imao 180 milijuna kuna plusa, ti su novci magično nestali zbog tadašnje uprave. Otad datira i ona poznata Torcidina pjesma: „ Krafne i kiflići, mafija i lopovi.“Nitko nije htio preuzeti taj teret na sebe, a gradonačelnik nije htio dati kredit od 30 milijuna kuna za spas Hajduka.

41

Upravo tada, 12. listopada 2012., okupilo se 1500 ljudi ispred Banovine za spas Hajduka. Upravo to natjeralo je tadašnjeg gradonačelnika Keruma da odobri kredit koji je Hajduku značio život. Ubrzo je osnovana i udruga Naš Hajduk koja je poticala učlanjivanje, demokratski odabir NO Hajduka i naravno spas kluba. Ta se priča sada, 2016., jasno vidi. Odbor demokratski odabran od strane članova uzdigao je klub iz ponora. Sponzora nikad nije bilo više, a i navijači su brojniji nego prije par godina te dolaze na stadion poduprijeti svog Hajduka. Danas, početkom travnja, kad je članak pisan, Hajduk ima 36 000 članova. Nedavno je prošla proslava 105. rođendana Hajduka. Vi koji ste bili na utakmici i sada čitate rado ćete se prisjetiti utakmice jer je konačno to bila naša fešta. Torcida je priredila lijepu koreografiju „Cestom ponosa, čista srca i obraza" i poručila kako smo poštenim putem izvukli Hajduk i da nam slijedi faza uzdizanja kluba, stvaranja velikog Hajduka. Neki su skeptični oko projekta Naš Hajduk, no vrijeme će pokazati svoje i nadam se da ćemo upravo mi navijači preuzeti svoj klub i da će on, u punom smislu riječi, postati narodni klub.

Samo Hajduk živi vječno!

Ivan Bušić, 3. f

U

na a n e spom

maturalnu veÄ?er

42

Profesori

43

Sa središnje proslave 110. rođendana ekonomskog obrazovanja i 55. rođendana upravno - birotehničkog obrazovanja u Splitu, održane 24. lipnja 2015.

Ekonomsko - birotehnička škola Vukovarska 37, Split www.ss-ekonomsko-birotehnicka-st.skole.hr