Pokušaji

Pokušaji List Ekonomsko - birotehničke škole u Splitu Školska godina 2014./15.

Broj 38/svibanj 2015.

SRETAN TI ROĐENDAN, ŠKOLO!

I r: te IJA A s Po URZ LN SK URA ER K E AT EČ M V

Pokušaji List Ekonomsko - birotehničke škole u Splitu Školska godina 2014./15.

Broj 38/svibanj 2015.

Cijena: 5 kn

IMPRESSUM

SADRŽAJ:

Glavni i odgovorni urednik: Elvira Dragan, mag. komparativne književnosti i bibliotekarstva

DOGAĐANJA..............................................................4 NAŠI ODLIKAŠI..........................................................5 BOŽIĆNI TURNIR.......................................................6 NOĆ MUZEJA...........................................................10 POSJET BAŠTINI.. ....................................................12 SRETAN TI ROĐENDAN, ŠKOLO!...........................14 ŠKOLSKA KNJIŽNICA.............................................16 JURICA DRAGANJA.................................................18 SPORT U ŠKOLI.......................................................20 LUKA BAKOVIĆ........................................................22 NATJECANJA IZ ZNANJA........................................24 LIDRANO.........................................................29 KAKO SMO SE GLOBE-ALIZIRALI..........................30 VJEŽBENIČKE TVRTKE...........................................32 ANTE TOMIĆ............................................................38 GAMERSKI KUTAK..................................................44 ZABAVA......................................................48 MATURALNA VEČER...............................................50

Urednik: Katarina Vlahović, prof.

Novinari: Ivan Bušić, 2. f Bruna Jurić, 3. i Karla Mrkonjić, 3. i Tomislav Pušić, 1. b Josip Stipanović, 3. f Naslovna fotografija: Davor Ramljak, prof.

Lektorice: Katarina Vlahović, prof.

Martina Vrljičak, prof.

Grafika i dizajn: Elvira Dragan, mag. komparativne književnosti i bibliotekarstva Ekonomsko - birotehnička škola Vukovarska 37, Split www.ss-ekonomsko-birotehnicka-st.skole.hr e-mail: eb-skola@st.t-com.hr Telefon redakcije: 021 401 302 Ravnateljica: Ksenija Meštrov, dipl. ing. mat.

Tisak: Ekograf Zahvaljujemo svim djelatnicima Ekonomsko-birotehničke škole!

2

Svibanj je 2015. godine. Nova generacija maturanata završava svoje srednjoškolsko obrazovanje. Kao i dosad, prije no što im završi nastavna godina, želimo tiskati školski list.

Iznimno, ove godine dobila sam zadatak napisati uvodnu riječ. Povod je 110. godina obrazovanja ekonomskih kadrova u gradu Splitu i 55. godina obrazovanja kadrova u upravnoRavnateljica Ksenija Meštrov u svom uredu birotehničkom usmjerenju. Obratite pozornost na interesantnu i neponovljivu kombinaciju brojeva naših obljetnica: 110 i 55. Međutim, pitanja vezana uz brojeve nisu današnja tema. Moj je zadatak, dragi čitatelji, dati kratak osvrt na rad Škole koja ove godine obilježava dva značajna jubileja.

Prvi koraci u obrazovanju ekonomskih kadrova učinjeni su davne 1905. godine prošlog stoljeća. Za obrazovanje kadrova za potrebe državne administracije 1960. godine osnovana je Upravno-birotehnička škola. Nakon raznih reformi i reorganizacije velikog srednjoškolskog Centra u kojem su sastavni dijelovi bili i ekonomsko i upravno-birotehničko usmjerenje, školske godine 1985./1986. formira se novi centar pod nazivom Ekonomskoupravno-birotehnički srednjoškolski obrazovni centar, koji kasnije mijenja ime u Ekonomskobirotehnička škola.

Kontinuirani napredak znanosti, tehnologije i ekonomskog razvoja društva dovodio je do značajnih i potrebnih promjena nastavnih sadržaja i metoda rada u programima ekonomskog i upravno-birotehničkog usmjerenja. Cilj djelatnika naše Škole, kako u prošlim vremenima tako i danas, uvijek je bio osposobiti učenike za rad, ali i za uspješan nastavak školovanja. U klupama obaju usmjerenja naše Škole temeljna stručna znanja stekli su mnogi priznati i poznati stručnjaci ekonomisti i pravnici. Naši su učenici nakon srednjoškolskog obrazovanja uspješno nastavljali školovanje i u drugim zanimanjima i stvaralačkim područjima. Školu su pohađali i mnogi poznati sportaši i umjetnici.

U skladu s dobrim svjetskim običajima i u želji da ne izgube kontakt sa Školom za koju ih, vjerujem, vežu lijepe uspomene, maturanti ekonomskog usmjerenja osnovali su udrugu MEŠ - Maturanti ekonomske škole, s namjerom pružanja potpore sadašnjim učenicima ekonomskog usmjerenja, ali i samoj Školi.

U nadi da će naša Škola obilježiti još mnogo značajnih obljetnica, mada ne u ovako zanimljivoj kombinaciji brojeva, svima nama čestitam ove rođendane: umirovljenicima naše Škole koji su svojim ustrajnim radom uspješno popunjavali naš školski mozaik, sadašnjim djelatnicima koji ga istom predanošću uspješno dopunjuju i, na kraju, svim našim bivšim i sadašnjim učenicima koji su njegov najvažniji sastavni dio.

SRETNI TI ROĐENDANI, ŠKOLO! Zar nije zanimljivo reći: „110 i 55 godina nam je tek!“ Ksenija Meštrov, ravnateljica

3

D O G A Đ A N J A Godinu za godinom, pa tako i ove godine, bili smo primorani napustiti lagodan život bez obveza, dugačke dane ispunjene zabavom te spavanje „do podne“ i zamijeniti ih ustajanjem u zoru kako bi stigli na autobus, torbama punih knjiga i stresom koji donosi nova školska godina. Ipak, nije sve tako crno. Naša se Škola pobrinula da ne bude, i to obilježavanjem i sudjelovanjem u brojnim događanjima kako na lokalnoj, tako i na međunarodnoj razini.

Za sjajan uvod u novu godinu zaslužan je naš Luka Baković koji je osvojio zlato na 5. svjetskom para-taekwondo prvenstvu u Moskvi, čime je nastavio s odličnim uspjesima naših učenika u ovom sportu naslijedivši Ivanu Babić koja je prošlogodišnjim osvajanjima svjetskog juniorskog prvenstva i zlata na Olimpijskim juniorskim igrama postavila ljestvicu vrlo visoko.

No sport nije jedini dragulj naše Škole. Tu je i, učenicima omiljena, terenska nastava. Kao i svake godine, naši su učenici posjetili sajmove Info, Interliber i Multimedija na Zagrebačkom velesajmu u pratnji svojih profesora te su posjetili Reboot infoGamer, najznačajniji gamerski događaj u Hrvatskoj i regiji.

Posjet Hrvatskom Saboru učenika drugih i četvrtih razreda ekonomskog usmjerenja u pratnji prof. Grgić i prof. Režića nije prošao nezamijećeno. Nakon razgledavanja prostorija Sabora, učenici su nakratko pratili i sjednicu Sabora te postavljali vrlo zanimljiva pitanja saborskim zastupnicima: Mireli Holy, Meliti Mulić, Branku Vukšiću, Davoru Bernardiću, Srđanu Gjurkoviću, Peđi Grbinu i Nenadu Pleši. Tko zna?!

Možda su ih uspjeli potaknuti na promjene?!

Dana 3. prosinca u 17:30 sati prigodnim programom obilježio se Dan udruge MEŠ. I ove godine članovi Udruge obradovali su maturante. Poput sv.

Nikole, pohodili su svoju nekadašnju Školu i darivali.

Učenici su izveli prigodni program u kojemu su svi uživali.

Drugo polugodište počelo je prisustvovanjem na predavanju gđe Nele Kovačević, predstavnice udruge Dalmatinski potrošač, pod vodstvom prof. Suzane Mikulić. Zanimljivim izlaganjem učenicima su predstavljena potrošačka prava i važnost zaštite potrošača.

Godina je već u punom zamahu i stres nas sve dobro drži. Pogotovo naše maturante koji su se uspjeli malo opustiti na svojoj maturalnoj večeri koja je održana 21. veljače 2015. u hotelu Le Meridien Lav. Naša Škola odabrana je za sudjelovanje u OECDovom glavnom istraživanju PISA 2015. - šestom ciklusu najvećeg svjetskog obrazovnog istraživanja.

Naši učenici testirani su 8.travnja 2015., a o rezultatima čitajte u idućim Pokušajima.

Nakon toga slijedila je 11. međužupanijska smotra i natjecanje Globe škola koje je održano 25. ožujka 2015. u OŠ „Josip Pupačić” u Omišu. Učenici Dora Grgurev, Matej Ereš i Marina Jurić pod vodstvom profesorice Anite Kružičević predstavili su rad naše Globe grupe koja je osnovana u studenom 2014.

U sklopu programa Građanskog odgoja, kao prva srednja škola u Splitsko-dalmatinskoj županiji sudjelovali smo u projektu Mirotvorac te 13. travnja 2015. ugostili Marijana Gubinu. Riječ je o poznatom humanitarcu i mirotvorcu koji nam je govorio o najvrednijim životnim vrijednostima, a sve na temelju vlastitog bolnog iskustva.

U sažetku, vrlo bogata školska godina. Trebamo biti zadovoljni, uspjeli smo je privesti kraju. Sada nam slijedi ljeto zasluženog opuštanja i spavanja do mile volje.

Pozdrav!

Josip Stipanović, 3. f

4

N A Š I

O D L I K A Š I

I ove godine Škola je odlične učenike iz 2013./2014. godine te svoje mnogobrojne uspješne sportaše nagradila jednodnevnim izletom u prekrasni Dubrovnik. Učenici su u pratnji svojih profesorica Kristine Jerčić i Katarine Vlahović te u pratnji vodiča razgledali staru gradsku jezgru uvrštenu na popis UNESCO-ve kulturne baštine: Stradun, Onofrijevu česmu, crkvu sv. Vlaha, Knežev dvor, a prošetali su i gradskim zidinama.

Kako naš list izlazi prije kraja aktualne školske godine, dolje su navedeni učenici koji su školsku godinu 2013./14. završili odličnim uspjehom. Istaknuti su učenici generacije. Posebno su pohvaljene učenice koje su sve četiri godine završile odličnim uspjehom: Lucija Mušterić (4. e) i Marita Šegvić (4. i) te Ivana Babić (2. d) i Luka Baković (2. a) za izniman sportski uspjeh.

Josip Cikojević, 1. b Ana Jonić, 2. b Nikola Polić, 2. c Ivana Mihovilović, 2. d Marina Zelić, 2. d Dora Stjepić, 2. f Luka Šimunac, 2. f Marko Varvodić, 2. f Paula Pavić, 2. g Josipa Batinić, 2. i Lorena Svalina, 2. i Iva Milardović, 2. j Jelena Ravlić, 2. j Petra Frlekin, 2. j Karla Čikeš, 2. j Lucija Ćulum, 3. a Anamarija Abramac, 3. a Martina Šilović, 3. a Hilaria Ajduk, 3. b Doris Bradanović, 3. c Josipa Katić, 3. d Josip Hrgović, 3. e Paula Jurišić, 3. e Maja Stanić, 3. e Matea Korčulanin, 3. h Josipa Sarač, 3. h Gabriela Gudelj, 3. i Ana Vučemilović Grgić, 3. i Nera Boko, 3. i Damira Bartulović, 3. i Katarina Bilić Pavlinović, 3. j

5

Marija Balić, 4. a Bruna Čalija, 4. a Kristina Ćapeta, 4. a Mia Jovanović, 4. a Tea Porobija, 4. a Antonela Škoko, 4. a Iva Tukić, 4. a Maja Periš, 4. b Ivana Sedlar, 4. b Lorena Čerina, 4. c Marijela Omrčen, 4. c Martina Kero, 4. d Ivana Bešlić, 4. e Ana Katarina Grubišić, 4. e Dolores Karabatić, 4. e Lucija Mušterić, 4. e Ivana Šarić, 4. e Mia Babić, 4. f Ante Gudelj, 4. f Ivona Stojiljković, 4. f Matea Buljan, 4. g Antonia Režić, 4. g Petra Bulić, 4. h Nina Dadić, 4. h Antonija Milaković, 4. h Petra Rađa, 4. h Antonia Sunara, 4. h Karmen Višić, 4. h Marita Šegvić, 4. i Lucija Perić, 4. j

BOŽIĆNI TURNIR EKONOMSKO-BIROTEHNIČKE ŠKOLE

Božićni turnir Ekonomsko-birotehničke škole „Srca i igara", koji će, nadamo se, postati tradicionalan, održan je 19. prosinca 2014. u školskoj dvorani na Marjanu. Turnir je bio humanitarnog karaktera, a sudjelovali su i učenici i profesori naše Škole. Sva prikupljena sredstva ići će socijalno i zdravstveno ugroženim učenicima.

Kako je uopće došlo do turnira? Sve je počelo idejom da se na kreativan način skupi što više sredstava za one učenike kojima je to potrebno, a posebno za našeg kolegu Lea koji se nalazi na dugotrajnom liječenju. Profesori su predlagali svoje ideje učenicima kojima se to svidjelo.

Iskreno, meni je ta ideja u početku bila odbojna jer sam smatrao da je najbolje dati novac i „biži ća''. No, s vremenom sam shvaćao da bi se uz to, osim što bi skupili više novca, mogli i dobro zabaviti. Ideja mi se još više svidjela kada sam saznao da ću sudjelovati kao novinar.

Školski zbor pjesmom je pozdravio okupljene

Novinarski kutak budno prati događanje

Učenici su na različite načine pridonijeli organizaciji turnira. Neki su sudjelovali kao fotografi, neki kao zaštitari, plesači, hostese, nogometaši i košarkaši.

Zaštitari

6

A što je s ostalima? Ostali su imali najvažniju i najglasniju ulogu na turniru – navijali su. Svaki je razred prije turnira pripremao svoje navijačke transparente i ostalu prigodnu ikonografiju. Skupljanje sredstava planirano je u obliku prodaje razrednih srećki. Turnir je počeo kako je i planirano: himnom i pozdravom ravnateljice, pjesmom školskog zbora i atraktivnim plesom školskih plesačica - cheerleadersica uz ovacije publike koja je sportsku dvoranu ispunila gotovo do krova.

Uslijedio je početak nogometne utakmice između naših učenica-nogometašica i muško-ženske ekipe profesora.

Igrači/ice su izlazili na teren popraćeni ovacijama s tribina.

Utakmica je upamćena po odličnoj igri učenica koje su pobijedile 8:5 predvođene hattrickovima Mije Pijuk i Antonele Jurko te pomalo šeprtljavoj igri profesora. Dobro, nisu bili loši, čak su neko vrijeme bili i izjednačeni!

Na košarkaškoj utakmici vidjelo se čak i jedno zakucavanje, a košarkaši i jedne i druge strane odlično su igrali uz potporu publike. Skoro tri trećine igra je bila izjednačena, razlika je bila koš, dva, ali onda su učenici pobjegli na šest koševa razlike i profesori se više nisu mogli vratiti u igru. Zadnju minutu ušli su i svi igrači s klupe, bilo je desetak igrača sa svake strane pa se nije znalo tko pije, a tko plaća. Bila je to najoriginalnija završnica ikad!

Utakmica je završila 30:25 za učenike.

Uvježbana akcija profesora

Žestoka borba na terenu

Odmah se vidi tko ima „mota”

Nakon utakmice svi su se nogometaši zajedno fotografirali, kako i priliči ovakvim turnirima.

7

Nastavilo se napetim potezanjem konopa između dva učenička smjera naše Škole, referenata i ekonomista, a deblji kraj izvukli su referenti jer su ekonomisti bili brži i jači.

U dvorani je bila odlična atmosfera, pogotovo kada je zasvirala pjesma „Božić bijeli’’, a naši navijači s tribina zaplesali i zapjevali noseći crvene kapice. Uslijedila je košarkaška utakmica u kojoj su sudjelovale mješovite ekipe obiju strana. Ovacije publike postale su još veće kad su u pauzi između četvrtina nastupile plesačice koje su plesale reggaeton i dodatno rasplesale tribine.

Originalna završnica

BOŽIĆNI TURNIR EKONOMSKO-BIROTEHNIČKE ŠKOLE Učenici su pobijedili u oba sportska natjecanja i tako dokazali da zaista na mladima svijet ostaje. Uslijedilo je izvlačenje srećki gdje su oni najsretniji dobili brojne nagrade, od pizze do karata za kino, ali to je manje važno od činjenice da smo se dobro zabavili, sudjelovali, ponijeli nezaboravno sjećanje s ovog turnira te ono najvažnije pomogli jedni drugima i tako na najljepši način obilježili Božić 2014.

Ivan Bušić, 2. f

Prepune tribine

Pitali smo sudionike hvata li ih trema pred utakmicu, jesu li se zagrijali, u kojeg suigrača polažu najviše nade, tko je ipak stvoren za profesora, a ne za sportaša, što misle o turniru, a u poluvremenu su komentirali svoju i igru svojih suigrača:

Profesor Režić s dijelom svog 2. f

Martina Vrljičak, prof. (nogomet) Prije utakmice: Hvata nas trema, učenice igraju kao profesionalke, a mi nismo takle loptu zadnjih deset godina. Zagrijani jesmo, ali nas je strah da smo potrošili svu snagu na zagrijavanju tako da ne znamo kako ćemo izdržati dva puta po petnaest minuta, ali dat ćemo sve od sebe.

Nakon prvog poluvremena: Moja igra? Puno trčanja, apsolutno niti jedan dodir s loptom. Kolega Veršić pokazao se kao izniman talent, a kolega Roglić je svjetska klasa, njegov gol bio je velemajstorski.

Marina Zubčić, prof. (nogomet) Prije utakmice: Ima treme, ovo su ipak cure koje su prošle godine išle na državno prvenstvo, to nije mala stvar. Imamo respekt prema njima. Najviše nade polažem u profesorice, ženska snaga, naravno.

Ivana Bulić, prof. (nogomet) Nakon utakmice: Super sam igrala, mislim da sam postigla najveći uspjeh u životu dosad vezano za nogomet. Kao izniman talent pokazala se kolegica Melita Luetić koja je dala gol za nas.

Suzana Mikulić, prof. (trenerica nogometne ekipe djelatnika) Nakon utakmice: Moja ekipa dugo se pripremala za ovu utakmicu, mada na samoj utakmici nisu dali svoj maksimum. Pripremali smo se razgovorom. Rekla sam im da samo izdrže na terenu što više mogu s obzirom na njihovu kondiciju. Igrali smo po sistemu „'ko crkne, nek' izađe vani“.

Najbolja nogometašica i najbolji košarkaš među djelatnicima: Melita Luetić i Tonči Guić

8

IZJAVE SUDIONIKA - NASTAVAK Ivana Mandarić (nogomet) Nakon utakmice: Oduševio me profesor Marin Musulin.

Pokazao je najviše tehničkog znanja, mislim da se od svih muških najviše potrudio. Moram priznati da sam štedjela profesore tijekom utakmice, bila sam blaga, ali zato sam ja dobila malo „batina“. Mislim od profesora Veršića, čak je i moja razrednica Ivana Bulić tu sudjelovala.

Ante Dronjić (povlačenje konopa) Svojom igrom u nogometnoj utakmici nije me oduševio nitko jer su svi smotani, možda se malo izdvaja profesor Marin Musulin. Tko me nasmijao? Hmm...to je vrlo teško pitanje. Rekao bih da sam ja nasmijao sam sebe kako sam izgubio u ovom povlačenju konopa. Samo bih htio dodati da ekonomista ima šest razreda, a referenata tri, što znači da su oni imali veći izbor.

Suzana Kačić – Bartulović, prof. (košarka) Nakon utakmice: S obzirom na malu pauzu od dvadeset godina neigranja, više sam nego zadovoljna pokazanim jer sam izdržala čak 5 minuta bez da sam pala u nesvijest od izmorenosti. Mogu reći da sam posebno impresionirana igrom mojih učenika. Kao izniman talent pokazao se kolega Ramljak koji je, isto kao i ja, igrao pet minuta i nije dao ni jedan koš. Za profesora, a ne za sportaša stvoreni su svi ispod 185 cm.

Inače, turnir je izvrstan, super organiziran i voljela bih da postane tradicionalan.

Profesor Osibov, trener nogometne ekipe učenica daje posljednje upute svojoj ekipi prije izlaska na teren

NAGRADE I LUTRIJA BOŽIĆNOG TURNIRA „SRCA I IGARA” NAJVIŠE DONIRAO: 2. b NAGRADA: 300 KN BONOVA U CENTRU CITY CENTER ONE POBJEDNICI U POTEZANJU KONOPA: EKONOMISTI NAGRADA: TORTA NAJBOLJE NAVIJANJE: 2. e NAGRADA: MAJICE NAJBOLJA NAVIJAČKA KOREOGRAFIJA: 4. b NAGRADA: MAJICE NAJBOLJI NOGOMETAŠ - PROFESORI/DJELATNICI: MELITA LUETIĆ, PROF. NAJBOLJA NOGOMETAŠICA - UČENICI: ANTONELA JURKO, 2. e NAJBOLJI KOŠARKAŠ - PROFESORI/DJELATNICI: TONČI GUIĆ, DIPL.IUR. NAJBOLJI KOŠARKAŠ - UČENICI: VLADO ČULINA, 3. a NAJ STYLE SPORTAŠ TURNIRA: NEDA BARTULIN, PROF. NAJ PERSONALITY SPORTAŠ TURNIRA: IVAN REŽIĆ, PROF. GLAVNE NAGRADE: PRVI RAZREDI - RAZGLEDAVANJE HAJDUKOVOG STADIONA: 1. g DRUGI RAZREDI - KINO PREDSTAVA: 2. h TREĆI RAZREDI - ŠEST JUMBO PIZZA: 3. f ČETVRTI RAZREDI - ŠEST JUMBO PIZZA: 4. j UTJEŠNE NAGRADE - DVA SLATKA PAKETA: PRVI RAZREDI: 1. f, 1. h DRUGI RAZREDI: 2. c, 2. d TREĆI RAZREDI: 3. a, 3. h ČETVRTI RAZREDI: 4. c, 4. i

9

Navijači

Sada već tradicionalna Noć muzeja razbila je i posljednje predrasude da je u muzejima dosadno, tiho i prašnjavo. U istraživanje su krenule Ana Maria Radošević, Maja Rak i Andrea Muslim iz 2. a razreda.

I ove godine, povodom desete po redu Noći muzeja, muzeji su se vratili svojim svakodnevnim ulogama i prikazali sve ono na čemu se vrijedno radilo prethodnih mjeseci. Tradicionalno, bogate programe ponudili su mnogi hrvatski gradovi. Od osamnaest sati do jedan sat ujutro građani su mogli posjetiti mnoge kulturne programe.

Cijela kulturna baština grada Splita oduvijek privlači turiste. Male priče o čuvenom caru Dioklecijanu, srednjovjekovnim crkvama, grobnicama, raznim nalazištima, samo su dio rakošne povijesti Splita. Sa svojim sam prijateljicama i ja krenula u istraživanje muzeja. Izabrale smo tri najbliža muzeja: Muzej grada Splita, Etnografski muzej i podrume Dioklecijanove palače.

Muzej grada Splita na mene je ostavio veliki utisak jer detaljno prikazuje sve periode koji su značajni za naš grad. Saznala sam mnogo, zainteresirao me je način života tj. njihovi običaji, razni predmeti i namještaj koje je upotrebljavalo staro stanovništvo. Razni eksponenti slikovito su mi prikazali priče o tadašnjem životu i nastanku novog grada. Poseban dio posvećen je životu i djelu Marka Marulića, pjesnika i pisca vjerskih rasprava europskog ugleda, autora Judite.

Oružje i karte u Muzeju grada Splita

Marulićeva Judita u Muzeju grada Splita

Osobito mi se svidjela monumentalna dvorana na prvom katu s gotičkim prizorima te najbolje sačuvanim drvenim gotičkim stupom u Splitu, koji je izložak sam po sebi. Zainteresiralo me i mnogobrojno oružje i vojna oprema koji su ilustrirali razdoblje borbi s Turcima u zaleđu grada. Muzej se potrudio zabaviti djecu pedagoško-edukativnim programom „Danas sam upoznao... Papalića, Marulića, Dioklecijana, Prisku...“, a uz program „Pričam ti priču“ te glazbeni koncert opustili su se i stariji posjetitelji. U ponudi smo imali muzejske publikacije i suvenire koji su bili dostupni po prigodnim cijenama na muzejskim recepcijama tijekom cijele večeri.

Organizirani stručni vodiči upoznali su nas s prostorima podruma Dioklecijanove palače. Za posjetitelje je bila priređena prezentacija o najnovijim arheološkim istraživanjima provedenim u podrumima Dioklecijanove palače te razgledavanje makete Dioklecijanove palače iz 305. godine. Čarobni doživljaj pružili su nam pjevači i svirači viole i harfe.

10

Etnografski muzej Split smješten je neposredno pored Peristila, u zdanju koje već samo po sebi ima izuzetnu kulturnu te povijesno-graditeljsku važnost. Muzej je prezentirao izrazito vrijednu etnografsku zbirku koja nam predočava nekadašnji život Splićana, otočana i težaka Dalmatinske zagore.

Naime, ono po čemu je ovaj muzej jedinstven jest činjenica da se prostor muzeja nalazi na mjestu gdje su u 4. st. bile carske odaje, odnosno spavaće sobe cara Dioklecijana kao najintimniji dio Palače. Upoznala sam se s tradicionalnim načinom odijevanja i ukrašavanja stanovnika Dalmacije. Nadalje, mogli smo vidjeti tradicionalno oružje ovog područja i pojedine primjerke tradicionalnog rukotvorstva i pokućstva. Osim toga, doživjela sam vjeran ambijent pučke sobe namještene autentičnim namještajem s početka prošlog stoljeća.Također sam uživala i u samoj arhitekturi izložbenog prostora. Najstariji arhitektonski dijelovi vezani su uz sam osnutak Palače početkom 4. stoljeća. Dalje, u prostoru Muzeja nalazi se i jedna od najstarijih crkvi grada Splita, crkva sv. Andrije de Fenestris. Kroz dvor ranosrednjovjekovne palače splitske obitelji Božičević-Natalis, u kojemu se nalazi zdenac s obiteljskim grbom, doći ćete do rimskog stubišta koje vas vodi do krova Vestibula s kojega se otkriva prekrasan pogled na jezgru i okolicu Splita, kao i na more i obližnje otoke. Osim bogatstva Muzeja, mogli smo vidjeti predstavljanje muzejske edukativne publikacije „Ribarska avantura“, predstavljanje projekta „Peškarija“ učenika i učitelja OŠ „Lučac”, predstavljanje knjige „Priča o konobi“ te predstavljanje projekta „Mala filozofija: kamen ima dušu“ učenika i učiteljice OŠ „Pojišan”. U ponudi smo imale besplatne knjige.

U Dioklecijanovim podrumima

Iako je ovo samo mali djelić utiska manifestacije Noć muzeja, jasno se vidi da je obuhvaćen slikovit i raznovrstan program. Ove noći grad je zračio kulturom i umjetnošću, dio ove veličanstvene atmosfere osjetila sam i sama. Drago mi je što se na mnogim licima osjećala blaga euforija zbog novih saznanja, ljudi su sređivali utiske, šetali sami rješavajući enigme u glavi. Čini mi se da su razmišljali, kao i ja, o neograničenim resursima novih saznanja i kako bi bilo odlično približiti ljude umjetnosti našeg grada. Ponosna sam što u našoj državi ljudi mare za umjetnost i oživljavaju kulturu ovakvim događanjima.

Drago mi je što ovakve manifestacije mogu natjerati ljude da zaborave na probleme i opuste se u avanturu kroz vjekove tradicije sve do suvremene umjetnosti.

Manifestacija Noć muzeja ne bi nastala i trajala bez mnogo uloženog truda, kreativnosti i napora. I za to dugujemo veliku zahvalnost muzejskim i kulturnim radnicima, ali i posjetiteljima.

Usprkos kiši, mi smo se zabavili i uživali!

ZANIMLJIVO Prva Noć muzeja održana je u Berlinu pod nazivom Lange Nacht der Museen 1997. godine.

Zbog iznimnog interesa i načina na koji je sama ideja realizirana, ubrzo se proširila na više institucija i različitih gradova diljem Europe, pa i svijeta.

Noć muzeja u Hrvatskoj akcija je započeta 2005. godine kao gradski projekt šest zagrebačkih muzeja, a 2006. postaje nacionalni kulturni događaj.

11

Dioklecijanovi podrumi

TERENSKA NASTAVA

POSJET BAŠTINI

Budući da učenici trećih razreda uče o svjetski poznatoj Saloni, profesorica povijesti Ivana Gunjača došla je na ideju da teoriju provedemo u praksu i posjetimo Salonu. Dogovorili smo se naći s profesoricom jedno sunčano subotnje jutro, 11. travnja 2015. U pratnji su bile i profesorice Tatjana Grujić i Anita Grgić.

Na ulazu u Salonu prof. Gunjača ponovila je neke osnovne stvari o tom centru rimske provincije Dalmatiae. Prepričala je i jednu lijepu legendu o tome kako je car Dioklecijan sa svojim prijateljima baš na padinama Salone gledao u Split i maštao o izgradnji palače.

Potom smo posjetili i grob don Frane Bulića, jednog od najznačajnijih hrvatskih arheologa koji je cijeli svoj život posvetio istraživanju Salone. Pokraj don Franinog groba nalazi se i poznato groblje Manastirine, lokalitet koji je dobio ime po nazivu za samostan (manastir.) Na Manastirinama bilježimo i prvi ukop, onaj sv.

Duje. Moramo naglasiti da se prof. Gunjača pohvalila sarkofagom kojeg je upravo ona pronašla i proučavala u rijeci Jadro.

Obišli smo i Tusculum, zgradu koju je sagradio don Frane Bulić za potrebe istraživača Salone.

Zaputili smo se prema čuvenom amfiteatru, a profesorica nam je putem pokazivala i tumačila ostale dijelove Salone. Slušali smo o episkopalnom centru, termama, Marusincu, Kapljuču...

Već pomalo umorni, stigli smo do amfiteatra koji nas je odmah zadivio. Profesorica nam je pričala o načinu života davnih stanovnika Salone i kako je ovaj amfiteatar bio njihovo okupljalište i mjesto zabave.

Malo-pomalo ponovili smo gradivo kroz jednu šetnju i druženje. Oduvijek je ovakva nastava bolja i zabavnija.

Preporučam onima koji nikada nisu bili u Saloni da posjete ovaj predivni dio solinske kulturne baštine. Baš kao što je don Frane Bulić rekao: „Danas kamenje, sutra svijest.“ Moramo biti svjesni onoga što imamo i što jesmo. I kamen ima dušu, kamen moraš dobro očima pogledati, opipati ga, prisloniti uhu i čuti što kaže.

Bruna Jurić, 3. i

12

SALONA

13

Sretan ti rođendan, 110 godina ekonomskog i 55 godina administrativnog obrazovanja u splitu

Ove, 2015., godine Ekonomsko - birotehnička škola u Splitu slavi dvije velike obljetnice: 110 godina ekonomskog i 55 godina administrativnog obrazovanja u Splitu.

Naime, 1905. godine osnovana je prva školska ustanova za obrazovanje ekonomskih kadrova u Splitu.

Pedesetih godina Škola dobiva naziv Srednja ekonomska škola, a privremeno se rješava i problem školskog prostora jer Škola na raspolaganje dobiva zgradu u Nodilovoj ulici.

Važno je napomenuti da se u tom vremenskom razdoblju organiziraju brojne izvannastavne aktivnosti poput novinarske grupe s listom Pokušaji, dramske grupe, sportske grupe, a koje tradiciju svoga djelovanja uspješno održavaju do današnjih dana.

Kada se govori o Upravnoj školi, važno je reći da je ona osnovana 1960. godine, a bila je smještena u prostorijama nekadašnje Šumarske škole. Kao i Ekonomska, i Upravna škola mijenjala je adrese. Tako je bila smještena u Nodilovoj ulici iz koje u školskoj godini 1966./67. seli u Zrinsko - frankopansku ulicu.

Nakon dugog niza godina rada u često neodgovarajućim uvjetima, školske godine 1962./63.

Ekonomska škola dobiva na korištenje novoizgrađenu školsku zgradu u današnjoj Vukovarskoj ulici 37.

Kao posljedica reforme srednjeg stručnog obrazovanja, Ekonomska škola od 1978. godine pod nazivom ekonomsko usmjerenje, a Upravna pod nazivom upravnobirotehničko usmjerenje postaju dio novoosnovanog Centra za odgoj i obrazovanje „Ante Jonjić“, a djeluju u prostorima današnje Trgovačke, odnosno Turističkougostiteljske škole. Školske godine 1985./86., reorganizacijom Centra „Ante Jonjić“, formira se nova škola koja djeluje pod nazivom Ekonomsko-upravno-birotehnički srednjoškolski obrazovni centar s dvije struke: ekonomskom i upravnopravnom. Konačna promjena datira od 5. travnja 1993. godine kada Škola mijenja naziv i postaje Ekonomskobirotehnička škola, Split

Završni razred trgovačke škole za dječake školske godine 1911./12.

!

O L O ŠK

Svjedodžba prve generacije

Završni razred trgovačke škole za djevojke školske godine 1911./12.

14

Ekonomsko - birotehnička škola danas školuje učenike za sljedeća zanimanja: 1. ekonomist (5 razreda) 2. upravni referent (3 razreda) 3. poslovni tajnik / ica (1 razred) 4. od školske godine 2013./2014. uvodi se eksperimentalni program: smjer ekonomska gimnazija (1 razred) Danas, kao i prije 110 godina, naša je Škola prvi korak učenika prema tržištu rada ili, u današnje vrijeme ipak češće, prema fakultetima.

Važno je istaknuti da je u prošloj generaciji maturanata svoje obrazovanje na visokoj razini nastavilo njih 169, što čini tri četvrtine od ukupnog broja maturanata.

S obzirom da su srednje strukovne škola sve češće odskočna daska za visoka učilišta, koncept srednjoškolskog obrazovanja morao se prilagoditi novonastaloj situaciji. To u prvom redu znači oblikovanje nastavnih sadržaja u skladu sa zahtjevima vremena. U tom kontekstu može se promatrati važnost obrazovnog programa ekonomske gimnazije u koji je u ovoj, 110., godini ekonomskog obrazovanja upisana druga generacija.

Danas se nastava odvija u moderno opremljenim kabinetima gdje se, uz suvremene metode poučavanja i primjenu novih tehnologija, stvaraju nove generacije koje redovito ostvaruju zapažene uspjehe kako na županijskim, tako i na državnim natjecanjima.

15

110 godina ekonomskog i 55 godina administrativnog obrazovanja u splitu

ŠKOLSKA KNJIŽNICA “The only thing that you absolutely have to know, is the location of your library.”

Albert Einstein

Danas školska knjižnica broji 1063 članova te ima ukupno 7587 naslova, odnosno 9948 svezaka. Godišnje se obradi 15 svezaka časopisa, a korisnicima su na raspolaganju dva računala povezana internetom i printer. Ako ne znate što biste mislili o ovim brojevima, dozvolite da ih stavimo u kontekst: ovakav bogat, a može se nadodati i raznovrstan fond koji obuhvaća lektirne naslove za sve razrede srednje škole, beletristiku i stručnu literaturu iz svih područja ljudske djelatnosti, čini našu knjižnicu najbogatijom srednjoškolskom knjižnicom u Županiji!

Displej školske knjižnice

Posebnu vrijednost fondu knjiga daju dvije zbirke: zbirka najstarijih izdanja u knjižnici koja obuhvaća 91 knjigu izdanu prije 1945. godine, a od kojih je najstarija, kako se stručnom usmjerenju naše Škole i pristoji, knjiga O trgovačkom i mjenidbenom zakonu iz 1887. godine te Splićanistika, zbirka knjiga koje govore o kulturi, stilu života, povijesti i ljudima našeg grada te se nerijetko koristi kao pomoćna literatura pri izradi seminarskih radova.

Kako knjižnica nije samo „skladište knjiga“, nego prostor učenja, igre, druženja i opuštanja, u sklopu knjižnice djeluju dvije grupe izvannastavnih aktivnosti. Mladi novinari pod vodstvom knjižničarke Elvire Dragan tijekom cijele školske godine izrađuju školski list prateći događanja u i oko škole, uređivajući tekstove i grafički oblikujući list.

Školska knjižnica Ekonomsko-birotehničke škole kakvu danas znamo nastala je devedesetih godina prošlog stoljeća kada je knjižničarka postala pokojna profesorica hrvatskog jezika Vanja Prizmić. Ona je nesređenu knjižnicu iz temelja preuredila, popisala je kompletnu knjižnu građu, krenula u obnovu knjižnog fonda, dovela u red periodiku te pokrenula kulturno-javnu djelatnost knjižnice.

Dio čitaonice

16

Mladi knjižničari pod vodstvom knjižničarke Berislave Gizdić upoznaju stručne poslove, pomažu pri posudbi knjiga i puštaju kreativnosti na volju pri pripremanju izložbi.

Novogodišnji nagradni kviz na zidu knjižnice

Izložbe se priređuju u sklopu kulturno-javne djelatnosti školske knjižnice, a obilježavaju se različiti aspekti ljudskog stvaranja. Ove školske godine to su bili: - DOBRODOŠLICA U ŠKOLSKU GODINU 2014./15., - DAN RJEČNIKA, - 720. GODIŠNJICA ROĐENJA MARKA POLA, - NOVOGODIŠNJI NAGRADNI KVIZ, - 1720. GODIŠNJICA POČETKA GRADNJE DIOKLECIJANOVE PALAČE, - 410. GODIŠNJICA PRVOG IZDANJA DON QUIJOTEA, - 540. GODIŠNJICA ROĐENJA MICHELANGELA, - SLAVENSKA MITOLOGIJA, - 70. OBLJETNICA ZAVRŠETKA II. SVJETSKOG RATA .

Kao i svake godine, najveću pozornost učenika pridobio je novogodišnji nagradni kviz s 25 pitanja iz opće kulture i 10 atraktivnih nagrada.

Knjižni fond unesen je u knjižničarski računalni sustav Metel. Time je završen višegodišnji proces digitalizacije stručnih podataka o fondu knjižnice. Isti program koristi se pri posudbi knjiga i značajno ubrzava obavljanje svakodnevnih poslova, čime je i naša knjižnica uhvatila korak sa suvremenom knjižničnom djelatnošću.

Društvene igre u knjižnici

Knjižnica radi od 8 do 18 sati svakog radnog dana, bez prekida.

ŠTO SE NAJVIŠE ČITALO U OVOJ ŠKOLSKOJ GODINI?

Knjižnica je mjesto i druženja i učenja

17

Kulturno-javna djelatnost obuhvaća i redovite izvještaje o radu knjižnice: - objavu novih naslova u knjižnici jednom mjesečno tijekom školske godine, - bilten školske knjižnice koji obuhvaća sva događanja vezana uz knjižnicu u protekloj školskoj godini, - priloge iz života knjižnice kojima knjižnica sudjeluje u izradi web stranice Škole, - displej s prikazima svih izložbi tokom godina.

1. Giovanni Boccaccio: Dekameron 2. Dobriša Cesarić: Pjesme 3. A. G. Matoš: Izbor iz djela RAZREDI KOJI SU NAJVIŠE ČITALI: a) 3. i - 177 knjiga b) 2. i - 144 knjige c) 2. g - 135 knjiga

INTERVJU

JURICA DRAGANJA

Udruga MEŠ - Humanost na djelu Udruga MEŠ - Maturanti Ekonomske škole jedinstvena je udruga u Hrvatskoj. Cilj je Udruge pomoć Školi u odgoju i obrazovanju, a financira se isključivo donacijama i članarinama. Program rada obuhvaća u prvom redu materijalnu pomoć učenicima – maturantima. Osim toga, priređuju se predavanja o aktualnim temama, izložbe, susreti s učenicima i slično. I tako već 17 godina. Uputili smo nekoliko pitanja idejnom začetniku Udruge, Jurici Draganji.

Za početak, predstavite nam se. Gdje ste rođeni, školovani, gdje ste radili, gdje ste sve živjeli?

Dite sam fetivih Splićana „od kolina" s Lučca. Po materi Nini Ćulić (Viskota) i ocu Marinu. Rođen lipog. sunčanog dana, mater mi je to znala nekad reći, u lito 1934. godine. Samo djetinjstvo za poželit. Puno ljubavi od roditelja i bliže rodbine koja je živila u istoj kući. Školu sam počeo prve Jurica Draganja 2 godine na stranom jeziku (bila je okupacija Italije), da bih je nastavio na materinjem hrvatskom jeziku. Kao plod tadašnjeg društvenog sistema (socijalističke Jugoslavije), planski sam bio usmjeren, bez da se pitalo za moje želje, za Ekonomski tehnikum Split. U prvo vrijeme mog ekonomskog školovanja nije mi baš ekonomija bila interesantna, da bih je kasnije čak i zavolio. Pretpostavljam da su tome puno pridonijeli i profesori Ekonomske škole. Ekonomski fakultet u Zagrebu studirao sam vanredno. Dakle, radio i studirao. Na fakultetu sam upoznao kolegu s kojim sam našao zajednički jezik da idemo vidit tu Skandinaviju koja je tada bila zatajno popularna. Planovi su bili da ćemo ostat najviše dva litnja mjeseca, radeći kao studenti na razmjeni. Stvarnost je bila drugačija i nas dvoje, umjesto dva mjeseca, ostali smo čak 4 godišnja doba u Norveškoj. Život u Norveškoj mi se svidio i tada sam sebi rekao „Skandinaviji ću se ja vratit”. Nakon povratka iz Norveške, završio sam studij ekonomije. Zaposlio se u uvozno-izvoznoj firmi u Zagrebu. Iz iste firme sam se opet, s istim kolegom s kojim sam bio u Norveškoj, ovaj put zaputio u Švedsku, tada ekonomski najjaču zemlju Skandinavije. U ovoj zemlji, koju još uvijek upoznajem, živim već skoro 50 godina. Klima nama Dalmatincima nije baš sklona , ali zato štošta drugo je. Jako sam zahvalan za sve što je ova zemlja meni dala. Naravno, ništa nisam dobio „mukte". Nakon mnogih stručnih kompletiranja i doškolovanja, završih radni vijek u specijalnosti, racionalizacije administracije. Ovdašnje društvo me naučilo da društvu nešto moraš dati da bi od društva nešto dobio.

Koliko? Šta više daš od sebe, imaš veće šanse da će se to vidjeti i da ćes za to biti nagrađen.

Podijelite s nama neke uspomene iz doba kada ste Vi pohađali Ekonomsku školu. Je li Vam bila teška?

Koje ste predmete imali, koje ste voljeli, a koje „odrađivali"? A profesori, kojih se sjećate i zašto?

Danas, kada gledam unatrag, zaključujem, da je posebni „timbar" na mene ostavio Ekonomski tehnikum u Splitu, današnja Ekonomsko-birotehnička škola. Svjestan sam da su to bile divne godine života, isprepletene nevjerojatnom maštom i razno-raznim fizičkim i psihičkim utiscima pod patronatom okoline, a i nadasve, već uglavnom pokojnim profesorima Ekonomske škole. Ne želim nijednog profesora posebno istaknuti, premda bih mogao. Smatram da su oni prema svojim osobnostima neumorno ulijevali u nas đake ljudske vrijednosti, a nadasve poštovanje i respekt prema drugima. Samo jedan detalj, koji sigurno neću nikad zaboravit, dogodio se prilikom polaganja mature. Đaci lipo obučeni, muški u sakoima, osim dvojice: mog, nažalost pokojnog, prijatelja Nene Ružića i mene. Bilo je lito i lipi sunčani dan, a nas dvojica došli smo u košuljama.

Razrednik, pokojni profešur privredne matematike Ivo Draganja, kaže nama dvojici: „Vas dva, je li vi mislite da ste došli na stari plac!? Ajde Ružiću doma kod moje žene (stanovao je blizu škole) i reci joj da po tebi pošalje moju bilu litnju jaketu.” U tu bilu razrednikovu litnju jaketu smo Neno i ja polagali maturalne predmete tog dana.

Želeći ostaviti trajan simbol sjećanja i zahvalnosti školi koja je obrazovala mnoge kvalitetne generacije (a to čini i danas), Udruga je 2005. postavila spomen ploču u atriju Škole.

18

Kako ste došli na ideju osnivanja Udruge maturanata?

Ideja je začeta ovdje u Švedskoj. Ova zemlja vrvi od udruga. Udruge imaju cilj pomagati društvu, okolini i zbližavati generacije. Naš Ekonomski tehnikum nam je dao ne samo kruh u ruke, nego nas je i odgajao i to u dosta turbulentno vrijeme. Ljudski je da se to ne smije zaboraviti. Kod ovog vrijedi ona krilatica: „Puno si dobio, ako jesi ili nisi svjestan toga, daj oduži se na neki način onome tko ti je to dao.” To je ujedno i idejna klica stvaranja MEŠ udruge. U razgovoru s mojim školskim prijateljem Nenom Ružićem, razvio sam ideju i prezentirao je na jednom ručku pri proslavi godišnjice svih maturanata Ekonomske koji su maturirali 1952. godine. Mnoštvo prisutnih prihvatilo je ideju.

Jurica Draganja u školskoj knjižnici povodom organiziranja proslave za 15. godišnjicu udruge MEŠ, 2013. godine

Osnivanje Udruge 26. siječnja 1998. godine Ksenija Janković, Neno Ružić, Mirjana Stipčić, Jurica Draganja, Nađa Zelić, Zdravko Burica

19

S ovogodišnje proslave Dana udruge u školskoj knjižnici

Kako je to počelo, koji su Vam bili prvi koraci pri osnivanju Udruge? Jeste li nailazili na poteškoće, jesu li se ljudi oduševili dobrim idejama, a aktivnosti izostale?

Naš MEŠ je dosad imao uspona i padova, zanosa i kriza.

Uporni predsjednici Udruge, kao prvi Zdravko Burica, druga Mirjana Eterović-Plejić i sadašnja predsjednica prof.

Antica Lovrić, svojim su radom najzaslužniji da je Udruga još uvijek na životu. Žao mi je što vrlo ograničen broj članova aktivno sudjeluje u radu Udruge. Većina članova se zadovoljava time što plate godišnju članarinu. Nebrojeno puta sam se pitao zašto je to tako. Zaključujem, vjerojatno pod utjecajem skandinavskog načina života, da je uzrok to što je udruga MEŠ-ovog profila za moju generaciju nešto neuobičajeno, nešto novo, i nažalost, nema ono značenje koje bi trebala imati. Naravno, ne treba pri ovome zanemariti naš mediteranski mentalitet, a to je što manje obaveza, to manje i brige. Šteta je ako je tako, jer kapaciteta imamo bez obzira na godine života. Nadam se, i želja mi je, da novi mlađi članovi probiju ove obrambene navike moje generacije i snagom novog shvaćanja vitaliziraju MEŠ bazirajući se na Statut Udruge, stalno ga aktualizirajući i vodeći računa o povećanju broja članova.

Poruka za mlađe generacije?

Pretpostavljam da bi vas moglo interesirati što ja s ovim mojim iskustvom mogu vama preporučiti, a pri tome ne biti neki „teski moralista". Nadasve, imaj vjeru u sebe i budi fleksibilan. Možeš postići puno više nego što misliš da možeš, nemoj samo nešto želit, već napravi to što želiš.

Znači, budi uporan i ne straši se usputnih „kikseva", oni će te samo ojačati. Budi što prije načisto da ništa ne dobivaš „gratis", sve se plaća na neki način. Ne zaboravi kompletirati sebe stranim jezikom/cima, čime ćeš se odvojiti od „mutavih" u današnjem globalnom društvu gdje je komunikacija svojevrsni kapital.

Na kraju, ne zaboravi se uključiti u MEŠ, jer on tebe treba. Želim ti uspjeha u životu i to me veseli.

Učenici naše Škole svake godine sudjeluju na raznim sportskim natjecanjima u organizaciji Saveza školskih sportskih društava grada Splita, nakon čega se najuspješnije ekipe plasiraju na županijska, međužupanijska i državna prvenstva.

I ove školske godine sudjelovali smo na mnogim natjecanjima iz nogometa, košarke, rukometa, odbojke, stolnog tenisa, badmintona, atletike i krosa. Učenici u dresu ŠŠD-a „Octopus“ nastupili su u svim sportovima i tako uspješno predstavljali Školu u vrlo brojnoj i kvalitetnoj konkurenciji. Zbog toga se želimo zahvaliti i razrednicima te predmetnim profesorima što su imali razumijevanja za sportski angažman naših učenika, kao i profesorima TZK koji su vodili učenike do uspjeha na natjecanjima.

Marina Zubčić, prof.

ATLETIKA (M) GRADSKO NATJECANJE - 1. MJESTO 1. Dino Vatavuk, 3. f 2. Jure Prančević, 3. j 3. Ivan Sabioncello, 3. f 4. Kristijan Jakić, 3. f 5. Bruno Kalaš, 4. b 6. Ivan Lovrinčević, 4. h 7. Ivo Ledić, 4. c 8. Teo Ćosić, 4. b 9. Tomislav Maretić, 4. e 10. Deni Cvrlje, 3. e 11. Ante Dronjić, 2. i 12. Hrvoje Trogrlić, 4. g 13. Lovre Špralja, 4. a 14. Josip Hrgović, 4. e 15. Ivan Gabrić, 2. d 16. Karlo Pleić, 1. c 17. Ivan Soldić, 4. d 18. Rajmund Šimić, 4. d 19. Mate Radačić, 3. h 20. Ecio Jurjević, 1. h Voditelj: Enko Buljubašić, prof.

NOGOMET (Ž) GRADSKO NATJECANJE - 1. MJESTO ŽUPANIJSKO NATJECANJE - 1. MJESTO POLUZAVRŠNO NATJECANJE - 2. MJESTO 1. Ivana Mandarić, 4. b 2. Mia Pijuk, 2. f.

3. Paula Pavić, 3. g 4. Elena Matijaš, 3. a 5. Antonela Jurko, 2. e 6. Marinela Jurko, 2. e 7. Andrea Šimić, 1. b Voditelj: Vesna Budimir, prof.

NOGOMET (M) GRADSKO NATJECANJE - 2. MJESTO 1. Bruno Kalaš, 4. b 2. Matija Bralić, 3. a 3. Kristijan Jakić, 3. f 4. Stipe Čurković, 3. f 5. Ivan Sabioncello, 3. f 6. Josip Budić, 3. h 7. Mate Radačić, 3. h 8. Ante Petričević, 3. h 9. Ante Vukorepa, 3. i 10. Jure Prančević, 3. j 11. Domagoj Omrčen, 2. a 12. Josip Cikojević, 2. b 13. Luka Baković, 2. c 14. Teo Dude, 2. c 15. Frane Urlić, 1. i Voditelji: Enko Buljubašić, prof.

RUKOMET(M) GRADSKO NATJECANJE - 1. MJESTO DRŽAVNO NATJECANJE - 5. MJESTO 1. Teo Ćosić, 4. b 2. Branimir Šiško, 4. d 3. Rajmund Šimić, 4. d 4. Ivan Rudež, 4. h 5. Luka Kurtov, 4. j 6. Domagoj Galić, 3. a 7. Luka Čondić, 3. b 8. Valentino Mandarić, 3. h 9. Luka Baković, 2. c 10. Roko Trivković, 2. c 11. Filip Marković, 2. d 12. Josip Vuka, 2. g 13. Branko Cerić, 1. b 14. Ivan Vrgoč, 1. c 15. Ante Bilobrk, 1. g Voditelj: Enko Buljubašić, prof.

20

JESENSKI KROS (Ž) 1. i 2. razredi - 1. MJESTO 1. Karla Bliznac, 1. j – u pojedinačnoj konkurenciji 1. MJESTO 2. Anamarija Šarić, 1. j 3. Dora Jakovčević, 1. j 4. Maja Matas, 1. j 5. Ivana Kliškinjić, 1. j 6. Marija Vujević, 2. a 7. Rina Ban, 2. a 3. i 4. razredi - 2. MJESTO 1. Ivana Mandarić, 4. b 2. Mia Božić-Brnić, 3. d 3. Marinela Jurko, 2. e 4. Tina Krolo, 1. j 5. Jelena Župić, 2. g 6. Antonela Jurko, 2. e 7. Anđela Kovačić, 3. d Voditelj: Romana Osibov, prof.

STOLNI TENIS (M) GRADSKO NATJECANJE - 1. MJESTO ŽUPANIJSKO NATJECANJE - 1. MJESTO DRŽAVNO NATJECANJE - 2. MJESTO 1. Vedran Bakač, 4. b 2. Josip Mustapić, 3. j 3. Toni Marasović, 1. d 4. Miroslav Ninčević, 1. g Miroslava Ninčevića je na državnom natjecanju mijenjao Marin Gudelj, 4. c.

Voditelj: Enko Buljubašić, prof.

21

ODBOJKA (M) GRADSKO NATJECANJE - 3. MJESTO 1. Toni Gudelj, 4. c 2. Branimir Majić, 4. c 3. Rajmund Šimić, 4. d 4. Slavko Buotić, 4. e 5. Luka Kurtov, 4. j 6. Kristijan Jakić, 3. f 7. Tomislav Maretić, 3. e 8. Domagoj Omrčen, 2. a 9. Luka Baković, 2. c 10. Ivan Vrgoč, 1. c 11. Petar Čubelić, 1. d 12. Marin Gudelj, 1. d 13. Vladimir Knezović, 1. d 14. Toni Marasović, 1. d 15. Vicko Mladinić, 1. d 16. Ante Bilobrk, 1. d 17. Luka Cecić, 1. e Voditelj: Enko Buljubašić, prof.

BADMINTON (M) GRADSKO NATJECANJE - 3. MJESTO 1. Kristijan Jakić, 3. f 2. Ivan Filip Grubišić, 3. f 3. Ecio Jurjević, 1. h 4. Ivan Jurišić, 1. j Voditelj: Dragan Nedović, prof.

KROS (M) 1. i 2. razredi - 4. MJESTO 1. Teo Dude, 2. c 2. Karlo Kosanović, 1. c 3. Josip Ivanišević, 1. b 4. Ivan Čalušić, 1. g 5. Stipe Trogrlić, 1. g 6. Josip Brdar, 1. b 3. i 4. razredi - 2. MJESTO 1. Ivan Lovrinčević, 4. h 2. Kristijan Jakić, 3. f 3. Ivo Ledić, 4. c 4. Josip Batinić, 2. a 5. Josip Cikojević, 2. b 6. Luka Čondić, 3. b Voditelj: Enko Buljubašić, prof.

KOŠARKA (M) GRADSKO NATJECANJE - 2. MJESTO 1. Ante Kevo, 4. a 2. Lovre Špralja, 4. a 3. Ivan Soldić, 4. d 4. Vlado Čulina, 3. a 5. Luka Čondić, 3. b 6. Šime Vatavuk, 3. b 7. Renato Bilan, 3. e 8. Tomislav Maretić, 3. e 9. Josip Batinić, 2. a 10. Ante Čalić, 2. h 11. Pavle Slaviček, 2. h 12. Ivan Vrgoč, 1. c 13. Karlo Gale, 1. i Voditelji: Enko Buljubašić, prof. i Dragan Nedović, prof.

INTERVJU

SPORT U ŠKOLI

LUKA BAKOVIĆ SVJETSKI, A NAŠ!

Luka Baković aktualni je svjetski i europski prvak u para-taekwondou. Svjetsko zlato osvojio je 21. lipnja 2014. na petom svjetskom para-taekwondo prvenstvu u Rusiji (inače rekordnom po broju prijavljenih natjecatelja, njih 120 iz 40 država), a europski prvak postao je 27. studenog 2014. u Turskoj. On je također skroman i vrijedan učenik trećeg razreda naše Škole.

S Lukom je razgovarao Tomislav Pušić, 1. b

22

Luka, reci nam nešto o sebi!

Imam 17 godina, učenik sam 3. a razreda Ekonomskobirotehničke škole, smjer ekonomist. Živim na Dračevcu.

Kada si počeo trenirati taekwando?

Počeo sam trenirati s 11 godina, 2008. godine. Tada se Hrvatska vratila s Olimpijskih igara s dvije brončane medalje u ovom sportu. Gledao sam borbe, svidio mi se taekwondo i to je bio povod da i ja počnem trenirati taj sport. Sada treniram u taekwondo klubu Galeb.

Jesi li ikada trenirao nešto drugo ili poželio promijeniti sport kojim se baviš?

Ne, nikada. To je moj prvi sport, odmah sam ga zavolio.

Ima teških trenutaka kad mi se ne ide na trening, ali uvijek kažem sebi da nemam što raditi kod kuće, bolje mi je otići na trening, malo se ispuhati.

Kako usklađuješ treninge sa školom i ostalim obavezama?

Meni to nije pretjerano teško. Bitna je dobra organizacija pa se uvijek nađe vremena i za prijatelje i za učenje.

Naravno, ključnu ulogu u tome igra činjenica što imam punu podršku svoje obitelji, prijatelja i profesora.

Koje predmete voliš? Ima li koji kojeg ne voliš?

Volim matematiku, računovodstvo, statistiku, općenito sve s brojevima. Ne volim engleski.

Kako izgleda tvoj trening?

Treniram sedam do deset puta tjedno. Prvi je dio zagrijavanje, zatim slijede udarci na fokuser, pa sparinzi. Sad je kraj sezone natjecanja pa ću više raditi na kondicijskim pripremama za iduću sezonu.

Kad si osvojio prvu medalju?

S 12 godina na turniru u Zaprešiću osvojio sam brončanu medalju.

Koji ti je turnir bio najdraži?

Ne mogu izdvojiti najdraži turnir. Svaki turnir ima svoju priču, kao i svaka medalja. Ako baš moram, reći ću da mi je najdraži turnir na kojem sam osvojio svjetsko zlato.

Na pobjedničkom postolju

Je li se tvoj život promijenio kad si postao svjetski prvak?

Moj je život ostao potpuno isti, osim što sam dao nekoliko intervjua.

Koji su ti planovi za dalje u taekwondou?

Sljedeći mi je cilj plasman na Olimpijske igre 2020. i, naravno, osvajanje medalje!

Hvala i želimo ti puno uspjeha!

Luka s kolegom Ivanom Mikulićem

WIKIPEDIJA KAŽE: Taekwondo je korejska borilačka vještina nastala četrdesetih godina dvadesetog stoljeća spajanjem različitih vještina koje su se vježbale u to vrijeme.

Njezino ime dolazi iz riječi Tae, što znači udariti nogom, Kwon, što znači udariti rukom i Do, što znači put. Taekwondo je udaračka vještina koju odlikuju atraktivne nožne tehnike i brzina. Danas se taekwondo smatra jednom od najpopularnijih borilačkih vještina i sportova, a broj vježbača u svijetu se procjenjuje na više od sto milijuna.

23

Luka i naš novinar Tomislav u školskoj knjižnici

NATJECANJA IZ ZNANJA TIKA

MA INFOR

jecanju t a n m o ijsk a župan jio je n O T S vo 1. MJE škole os e n v o k u za str . olić, 3. c Pažanin, prof.

P a l o k i N ica ica: Joz nju Mentor natjeca m o k s j i pan O na žu je T S E J osvojila 5. M e l o k š e ovn ac, 4. a. rof. za struk m a r b A n, p rija Ana Ma : Jozica Pažani ica Mentor

TALIJANS K

I JEZIK

2. MJESTO na županij skom natjecanju osvojila je učenica Ana Vučen ilović Grgić , 4. i.

Mentorica : Ivana Ple tz, prof.

I

ENGLESKI JEZIK 6. MJESTO na županijskom natjecanju osvojio je učenik Ivan Rubić, 4. j.

Mentorica je profesorica Silvija Tadić.

MLAD

ZET PODU

NIK

TA MJES ju, .

2 g o osvojen om natjecan ć, n o k a k li N upanijs : Marina Ze ć ž u đ e na m azreda ikolina Turi r d .

3 e učenic hovlilović i N a državnom i n Ivana M 4. MJESTO JESTO za M e su osvojil nju, kao i 1. e na Smotri/ natjeca entitet tvrtk vrtki. i id ih t vizualn u vježbeničk sorica sajm profe e j a c i r Mento a Krstulović.

Darij

VIVERE TOTA VITA DISCENDUM EST Čovjek uči dok je živ.

24

Hotel Le Merid ien Lav, 21. 2. 20 15.

25

26

27

M AT U R A L N A V E Č E R

28

LiDraNo 2015.

Na ovogodišnjoj Smotri literarnog, dramsko-scenskog i novinarskog stvaralaštva učenika osnovnih i srednjih škola LiDraNo naša je Škola sudjelovala s prošlogodišnjim školskim listom, jednim novinarskim radom i jednim literalnim radom. Svi su predloženi za državnu razinu. Iako nisu pozvani na državnu razinu smotre, veseli nas i uspjeh na županijskoj razini. Novinarski rad o božićnom turniru Ekonomsko-birotehničke škole Ivana Bušića možete pročitati na stranicama 6.-9. našeg lista, a ovdje vam donosimo literalni rad Karle Mrkonjić.

SVIJET ODRASLIH Svijet odraslih... S iščekivanjem i radoznalošću gledam u budućnost priželjkujući što prije odrasti. Djeci su zanimljiva tamna prašnjava potkrovlja po kojima otkrivaju poderane igračke, tajanstvene stvari. A moju je pažnju u djetinjstvu privlačio visoko postavljeni prozor čija je svjetlost otkrivala truli pod, paučinu, blijede slike po zidovima. Svakog sam se rođendana propinjala na prstima pokušavajući ga dosegnuti.

Tu sam, na starom mjestu, sada sedamnaestogodišnjakinja i širom otvorenih očiju zurim razočarano. Sjedam za stol s olovkom u ruci. Dosta! Smiri se! nastojim svim snagama obuzdati vlastiti razum uzburkan poput vrulje koja pokušava prodrijeti na površinu.

Pretpostavljate što sam ugledala u neizbježnom vremenu odrastanja.

Oluje briga, nevremena, padova i sivila. Otvaram oči i mijenjam svoje stavove; glavom mi odzvanja bujica pitanja na koja ne mogu pronaći odgovore. Zbunjena sam poput laneta izgubljenog usred šume, prolaze me hladni trnci istine, srce mi ubrzano kuca. Zašto je sve tako neprirodno, okrenuto? Zašto nisam ugledala idilu mirisne livade, čula razigrane glasove, žubor rijeka...? Gdje je sve nestalo, potonulo? Oko mene glomazne zgrade, buka, smog, ratovi..., u meni vrište nekadašnje tišine!

Gdje će i kako živjeti djeca moje generacije? Odrasli, što to radite? Zašto nas podučavate da se ne svađamo, da praštamo, kada vi ljudima gledate odjeću, a ne srce? Zapamtite: djeca vide, djeca čuju, djeca čine. Naučite nas voljeti, poštovati, naučite nas poniznosti i humanosti.

Odrasli postaju moje vjetrenjače. Okrenuti materijalnom, vesele se tuđem neuspjehu. Kako ne postati takav, kako zadržati životnu vjeru i plemenitost?

Znam, sačuvajmo dijete u sebi i vratimo prostodušnost radosti u svijet odraslih.

Karla Mrkonjić, 3. i

29

ŠKOLSKI PROJEKT

GLOBE

Naša se Škola ove školske godine aktivno uključila u Globe projekt. Mala grupa učenika vođena enuzijazmom profesorice Anite Kružičević počela je s atmosferskim mjerenjima u listopadu 2014. godine. Piše: Elvira Dragan Zamisao o znanstveno-obrazovnom programu GLOBE (Globalno učenje i opažanje za dobrobit okoliša) obznanio je na Dan planeta Zemlje 1994. godine tadašnji američki potpredsjednik Al Gore.

Hrvatska je bila među prvim zemljama koje su pristupile ostvarivanju tog svjetskog programa. Supotpisnici Sporazuma o implementaciji programa GLOBE u Hrvatskoj su Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa i Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, a neposredna provedba povjerena je Zavodu za školstvo Republike Hrvatske (današnja Agencija za odgoj i obrazovanje). Glavni nositelj programa GLOBE u SAD-u je Univerzitetska korporacija za atmosferska istraživanja (UCAR), a partneri su NASA - Američka državna uprava za atmosferu i svemir, Nacionalna fondacija za znanost, Univerzitet države Colorado i US State Department.

U program je danas uključeno preko 100 zemalja, s preko 20 000 škola, a na svakom od kontinenata (pa čak i na Antarktiku) postoji bar jedna GLOBE škola.

Nakon petnaest godina provedbe u Hrvatskoj je u program GLOBE uključeno preko 100 škola tako da smo po postotku uključenih škola među prvima u svijetu. Veliki broj naših škola vrlo aktivno i kreativno ostvaruje programske zadaće redovito obavljajući mjerenja i unoseći svoje rezultate u jedinstvenu svjetsku bazu podataka. Time je Hrvatska osvojila izniman ugled i simpatije u svjetskoj GLOBE mreži. Program GLOBE predviđa redovita i kontinuirana učenička mjerenja i opažanja u neposrednom okolišu škole.

Mjerenja i opažanja obavljaju se na području atmosfere, vode, tla i pokrova, a rezultati istraživanja međusobno se upotpunjuju i povezuju čime se ostvaruje program cjelovitog praćenja stanja okoliša. Prikupljeni se rezultati unose u zajedničku bazu podataka na GLOBE serveru koja je otvorena i putem interneta i dostupna svim posjetiteljima na adresi www.globe.gov.

Tim znanstvenika angažiranih za suradnju s programom GLOBE izrazio je veliko zanimanje za učenička mjerenja i opažanja očekujući da će pridonijeti boljem i potpunijem razumijevanju ekoloških odnosa i promjena u globalnom okolišu. Sudjelujući u programu, učenici na konkretnim primjerima primjenjuju školska teoretska znanja te iskustvenim učenjem stječu nove spoznaje o cjelovitosti okoliša razvijajući pritom pozitivne stavove, ali i samosvijest temeljenu na svom aktivnom sudjelovanju.

Profesorica Kružičević prethodno je prošla edukaciju od strane Agencije za odgoj i obrazovanje kako bi dobila licencu za uključivanje Škole u projekt. Nenadano se i školska knjižnica uključila u projekt donirajući udžbenike starijeg izdanja koji su se još mogli prodati u antikvarijatima. Prikupljenim novcem i uz svesrdnu materijalnu podršku ravnateljice Ksenije Meštrov nabavljeni su mjerni instrumenti i oprema za edukaciju. Projekt GLOBE provodi se na višegodišnjoj razini. Uz voditeljicu projekta, profesoricu Anitu Kružičević, uključene su i profesorica Mirela Žižić i knjižničarka Elvira Dragan.

Profesorica Kružičević i naši učenici u posjeti Meteorološkoj stanici u Splitu, 29. siječnja 2015.

Uključeni su učenici: Dora Grgurev, Nives Jakšić, Nina Čeko, Klara Buljan, Ivana Radić, Ana Mardešić, Petra Martić i Matej Ereš iz 1. a, Tihana Krivić iz 1. b te Ela Runje, Antonela Botić, Manuela Jurić, Matea Kovačević i Luka Muše iz 1. f.

30

ATMOSFERSKA MJERENJA

a) NAOBLAKA: unosi se u obrazac Atmosphere Investigation Clouds 7-measurement data sheet, zapisuje se vrijeme mjerenja, datum, vrsta oblaka, con-trails ili tragovi aviona, postotak prekrivenosti neba oblacima. b) TEMPERATURA ZRAKA: mjeri se između 11 i 13 sati, dakle što bliže atmosferskom podnevu, koristimo takozvani U-termometar. c) KOLIČINA OBORINA: mjeri se kišomjerom koji treba biti što bliži zemlji radi izbjegavanja pogrešaka zbog vjetra koji stvara vrtlog oko otvora, menzurom se izmjere mililitri, a testnim papirićima Ph vrijednost.

Praćenjem mirovanja tijekom hladnog i sušnog razdoblja, bubrenja pupova, prvog otvaranja pupova, uočavanja zelenih vršaka listova, pojave prvih zrelih plodova, općeg žućenja i opadanja lišća na dva stabla smokve u blizini naše Škole uočit ćemo eventualne globalne vegetacijske promjene uzrokovane promjenom klime.

BIOMETRIJA ZA TRAVNJAK-BIOMASA TRAVE

Biometrija je statističko proučavanje bioloških podataka. Biomasa je važna za tumačenje pokrova na zemlji te za procjenu i odeliranje ciklusa vode i nutrijenata u biosferi. Šišanjem kvadratnog metra trave iz školskog dvorišta u 12 sati i njenim sušenjem utvrdili smo postotak vlage iz razlike mase zelene i suhe trave.

Mjerenje naoblake doslovno je gledanje u nebo

Zašto mjerimo? Zato što o sastavu atmosfere, njenoj temperaturi, primjesama i vlazi koju prenosi ovisi sav živi svijet. U donjih osamdeset kilometara visine atmosferski plinovi su jednoliko izmiješani, ali u prirodi zrak nikada nije potpuno suh, već sadrži promjenjivu količinu vodene pare čime se automatski mijenja volumni udio plinova o kojima ovisi i naš život.

FENOLOŠKA PROMATRANJA

FENOLOGIJA proučava pojave bioloških ciklusa i njihovu povezanost s klimom. Godišnje migracije ptica, izlijetanje insekata, mriještenje pastrva, listanje, cvjetanje i druge promjene na biljkama fenološki su ciklusi. Navedene pojave događaju se otprilike uvijek u isto doba godine, no njihovi točni datumi podložni su variranju. To se naziva međugodišnja varijabilnost, a fenološka GLOBE mjerenja pomoći će boljem razumijevanju njezine ovisnosti o klimatskim kolebanjima. Na listanje utječu temperatura, vlaga i sunčeva svjetlost. Godišnji ciklus sunčeve svjetlosti je konstantan, a od godine do godine variraju vlaga i temperatura.

Šišanje i vaganje trave

31

Mjerenje žućenja lista smokve u školskom dvorištu

11. međužupanijska smotra i natjecanje Globe škola održano je 25. ožujka 2015. u OŠ „ Josip Pupačić" u Omišu. Učenici Dora Grgurev, Matej Ereš i Marina Jurić, pod vodstvom profesorice Anite Kružičević, predstavili su rad naše Globe grupe.

NASTAVA

VJEŽBENIČKE TVRTKE U NAŠOJ ŠKOLI

Vježbenička tvrtka predmet je s kojim se učenici Ekonomsko-birotehničke škole susreću na trećoj nastavnoj godini, a nastavljaju ga pohađati i na četvrtoj godini. To je predmet koji nas postupno približava i upoznaje s radom u tvrtci. Svakog od nas jednog dana čeka posao u manjoj ili većoj tvrtci, a za svaki od njih, preduvjeti koje moramo poznavati su isti.

Pišu: Martina Škalic i Klara Matić, 4. e

Ovaj predmet, osim što je poučan, ujedno je i zanimljiv, a to vam može potvrditi svaki učenik koji danas „posluje'' u nekoj od tvrtki naše Škole. Učenici uče kako se stvarno osniva tvrtka, kako se obavljaju sve poslovne komunikacije i financijske transakcije, kako se prezentira proizvod ili usluga te knjigovodstveno evidentiraju sve promjene.

Učenici postaju zaposlenici tvrtke te s drugim tvrtkama posluju putem interneta (preko SUVT i PVT sustava).

Početak rada kreće uz što veću maštovitost i kreativnost, učenici biraju ime tvrtke i logo. Iako se naizgled čini lagano, to nije tako, ali uz trud i malo mašte vidimo dobre rezultate. Svaka grupa bira djelatnost kojom se njihova tvrtka bavi, hoće li to biti organizacija uredskih proslava, trgovina računalima, trgovina vjenčanicama, trgovina kruhom i kolačima ili satovima i nakitom, ostaje upravo na izbor nama, učenicima. Ključ uspjeha krije se u suradnji i skladu članova grupe, jer ako se učenici međusobno ne slažu u odlukama i nemaju prijateljske odnose, tada neće biti ni velikog uspjeha. Vrlo je važno da na nastavnim satovima vlada energičnost i kreativnost jer na taj način potičemo jedni druge na rad. To nije važno samo u našoj školi, takva suradnja trebala bi postojati u svakoj ozbiljnijoj tvrtci.

Ovaj predmet upoznaje nas s gospodarskim sustavom i svim potrebnim institucijama naše države. Potiče nas na profesionalizam u obavljanju pojedinog posla te, prije svega, razvija poduzetnički duh.

Slike loga nekih

32

„Djelatnici” tvrke Tinta d.o.o.

Svaka vježbenička tvrtka podijeljena je u odjele.

Administracija i ljudski potencijali sastoje se od voditelja i informatičara, u nabavi su voditelj odjela te referent za evidenciju nabave robe, kod prodaje s marketingom tu su, osim voditelja, i referent marketinških aktivnosti te referent za kontakte s kupcima, odjel računovodstva i financija gdje se nalaze referent financijskog knjigovodstva i, naravno, voditelj odjela. Svaki odjel radi zasebno, ali njihove aktivnosti u cjelini vode k ispunjenju zadanih ciljeva.

Naravno, ukoliko se sve napravi kako treba. Ono što bi se svakom učeniku trebalo svidjeti jest to što ovaj predmet ne sadrži mnogo teorije, već konkretnih praktičnih znanja: izrade molbe za posao, životopisa (koji će nam, prije ili kasnije, svima trebati za zapošljavanje), izrade poslovnog plana, kataloga s proizvodima, izrade web stranice, posjetnica i sl.

Kako bi svaka vježbenička tvrtka uspješno poslovala i napredovala, na početku sata, u pravilu, održavamo sastanak na kojem se okupljaju svi voditelji odjela. Početni sastanak uvod nam je u svaki radni dan te smjernica za sve što ćemo određenog dana raditi. Ovdje veliku ulogu imaju voditelji odjela koji svojim zaposlenicima dodjeljuju radne zadatke i upravljaju timom učenika. Također, kako bi uspješno pratili što radimo, na kraju radnog dana, odnosno sata, sve zapisujemo u dnevnike rada. Dnevnik rada zapravo je sažeti opis svega onoga što smo taj dan radili. Sve to radimo na računalima s obzirom da većinu posla obavljamo u elektronskom obliku.

h od naših tvrtki

33

Plakat jedne od naših tvrtki

Smatramo da smo se dobro snašli pa već uočavamo razne prilike kojima bi unaprijedili svoje znanje poput boljih i uređenijih kabineta, više terenske nastave, odlazaka na sajmove i uspostavljanje suradnje s pravim tvrtkama.

Kao što smo na početku spomenuli, naša Škola se može pohvaliti s čak 24 tvrtke: Smile, La perla, Panda, Event, La Creme, PC, Vapor, Broš, Bio Adris, Fit Split, Wall- e, Project X, Office look, Shalsha, Travelina, Octopus, BeNbo, Medo, V.I.P., Halo, Tinta, Pereco, Deluxe i Bokun, koje u školskoj godini 2014./2015. vode profesorice Zdenka Lovrić, Ivana Čikeš, Darija Krstulović, Iva Barišić te profesor Ivan Režić.

Rad u razredu

NASTAVA-VJEŽBENIČKE TVRTKE U NAŠOJ ŠKOLI

TERENSKA NASTAVA Dana 6. svibnja 2014. naša je Škola sve učenike trećeg razreda u sklopu ovog predmeta odvela na terentsku nastavu. Zajedno s mentorima, prof. Darijom Krstulović i prof. Ivanom Režićem te profesorima u pratnji Nedom Bartulin, Anitom Grgić, Majom Dobrotom i Davorom Ramljakom, uputili smo se na izlet u Maovice. Sigurno se pitate što smo zanimljivog tamo imali vidjeti. U goste nas je srdačno primio gospodin Jozo Režić, ujedno i vlasnik destilerije Išo koja posluje u sklopu poslovnog subjekta Doci d.o.o. Proveo nas je kroz svoj poslovni subjekt te upoznao s funkcioniranjem destilerije; od postupka nabave voća, prerade do samog postupka proizvodnje i pakiranja proizvoda.

ČAJANKA U ZBORNICI Dana 22. 4. 2015. (srijeda) u 10:30 u zbornici naše Škole učenici i djelatnici vježbeničke tvrtke Bio Adris d.o.o. zajedno sa svojim mentorom, profesorom Ivanom Režićem, organizirali su čajanku za djelatnike škole.

Učenici su predstavili čaj i med iz asortimana svoje vježbeničke tvrtke. Za dizajn ambalaže zaslužne su: Lucija Kodžoman, Josipa Katić, Ana Katić i Mia Mandić iz 4. d razreda.

Ovom prigodom djelatnici i mentor vježbeničke tvrtke Bio Adris zahvaljuju se djelatnicima Škole koji su uveličali čajanku svojim dolaskom i tom prigodom podijelili nekoliko vrlo vrijednih smjernica i kvalitetnih sugestija za daljnji rad.

Lucijia Kodžoman, Josipa Katić i Ana Katić, 4. d, s profesorom Ivanom Režićem

Imali smo priliku čuti vrijedne savjete kako od poduzetničke ideje stvoriti kvalitetan i uspješan poduzetnički pothvat. Otkrio nam je i glavne preduvjete koji će nas odvesti k uspjehu, a to su, prvenstveno, ljubav prema poslu, volja, ambicija te iskrena poslovna komunikacija i suradnja s ljudima.

Pred kraj posjeta učenici su podijeljeni u grupe gdje su od mentora dobili marketinški zadatak osmisliti tematski logotip za tvrtku Doci d.o.o. i slogan za zadani liker. Žiri je pohvalio sve radove, a g. Jozo Režić bio je ugodno iznenađen kreativnošću i idejama učenika.

Mislim da će svatko od nas zapamtiti ove savjete koji će nam zasigurno jednog dana u poslovnom svijetu uvelike pomoći i upravo zbog ovih savjeta zahvalni smo našem domaćinu.

34

NATJECANJA MEĐUŽUPANIJSKO NATJECANJE „MLADI PODUZETNIK“ U DUBROVNIKU 17. - 18. veljače 2015. godine

Domaćice čajanke s razrednicom Marijanom Hrepić

Na međužupanijskom natjecanju „Mladi poduzetnik“ koje se održalo 18. veljače 2015. godine u Ekonomskoj i trgovačkoj školi u Dubrovniku sudjelovali su sljedeći učenici Ekonomsko-birotehničke škole iz Splita: 1. Nikolina Turić, 3, d 2. Marina Zelić, 3. d 3. Ivana Mihovilović, 3. d 4. Ana Marija Abramac, 4, a 5. Marija Buzov, 4. a 6. Lucija Ćulum, 4. a 7. Lucija Banović, 3. b 8. Marija Antea Jovanović, 3. b 9. Andrea Ercegović, 3. b 10. Paula Jurišić, 4. e 11. Gorana Budić, 4. e 12. Petra Antičević, 4. e u pratnji profesorice Darije Krstulović (mentor). Mentori ekipa bili su i profesori Iva Barišić i Ivan Režić.

OSVOJENA MJESTA: 2. mjesto i plasman na državno natjecanje „Mladi poduzetnik“ osvojile su učenice: Nikolina Turić, Marina Zelić i Ivana Mihovilović, 3. d

DRŽAVNO NATJECANJE

„MLADI PODUZETNIK” I SMOTRA/SAJAM

VJEŽBENIČKIH TVRTKI 2014./2015.

KRK, 22. – 24. travnja 2015.

U srijedu 22. travnja 2015., u Srednjoj školi hrvatski kralj Zvonimir, Krk, otvoreno je državno natjecanje srednjoškolaca ekonomskog usmjerenja u disciplini „Mladi poduzetnik” uz popratni Sajam vježbeničkih tvrtki. Na natjecanju je sudjelovalo 33 učenika i 11 nastavnika iz 11 gradova te 7 članova državnog povjerenstva.

Učenice 3. d razreda Ivana Mihovilović, Nikolina Turić i Marina Zelić na državnom natjecanju u disciplini „Mladi poduzetnik“ osvojile su 4. mjesto.

Iste su učenice na državnom natjecanju u disciplini Smotra/sajam vježbeničkih tvrtki osvojile 1. mjesto za vizualni identitet tvrtke. Mentor: Darija Krstulović, prof.

35

ČESTITAMO!

NASTAVA-VJEŽBENIČKE TVRTKE U NAŠOJ ŠKOLI

BOKUN d.o.o.

Na ovim stranicama predstavit ćemo vam put koji je Bokun d.o.o. morao prijeći kako bi postao najuspješnija tvrtka u povijesti vježbeničkih tvrtki Ekonomsko-birotehničke škole. Podsjećamo, upravo je Bokun d.o.o., vježbenička tvrtka učenica 3. d razreda Ivane Mihovilović, Nikoline Turić i Marine Zelić, te njihove mentorice, profesorice Darije Krstulović, tvrtka koja je ove godine postigla zapažen uspjeh osvojivši 4. mjesto na državnom natjecanju „Mladi poduzetnik” te 1. mjesto za vizualni identitet tvrtke na Smotri/sajmu vježbeničkih tvrtki.

U Dubrovniku na županijskom natjecanju

Bokunov plakat U dubrovačkoj Ekonomskoj i trgovačkoj školi

Ivana Mihovilović, Nikolina Turić i Marina Zelić u učionici, izvorištu svega znanja

Ponavljanje gradiva prije natjecanja

36

Na natjecanju, prezentacija tvrtke pred državnim povjerenstvom

Izdvajamo iz ponude (dio prodajnog asortimana tvrtke Bokun)

Poslovanje na sajmu Pripreme za državno natjecanje u školskoj knjižnici

Na Krku s mentoricom

37

Uz pobjednički štand

INTERVJU

ANTE TOMIĆ SANJAR SA ŠEŠIROM

Prvo smo pročitali „Čudo u Poskokovoj Dragi”, pa smo pogledali istoimenu predstavu. Zatim smo pročitali i romane: „Ništa nas ne smije iznenaditi”, „Što je muškarac bez brkova?”, „Veličanstveni Poskokovi”, „Punoglavci”, „Ljubav, struja, voda i telefon”, zbirku novela „Zaboravio sam gdje sam parkirao i druge priče”, zbirku kolumni „Nisam pametan”, točnije, sva djela ovog autora koja smo mogli naći u našoj školskoj knjižnici. Kako smo svim navedenim bili poprilično oduševljeni, preostalo nam je samo „užicati” intervju.

Razgovarali: Josip Stipanović, 3. f i Tomislav Pušić, 1. b Za početak, opće informacije. Gdje ste rođeni, školovani, zaposleni?

Rođen sam 1970. Porijeklom sam iz jednog sela pokraj Imotskog, Donjeg Prološca, gdje sam završio osnovnu školu. Srednju školu završio sam u Zagrebu, to je bila tadašnja vojna škola JNA, a nakon toga završio sam Filozofski fakultet u Zadru, smjer sociologija i filozofija.

Fakultet sam upisao 1989. i još tokom fakulteta počeo raditi za Slobodnu Dalmaciju. Jako mi se svidjelo pisati za novine. Na fakultetu su me čak htjeli zaposliti kao asistenta i jedno sam vrijeme razmišljao o akademskoj karijeri profesora filozofije, međutim, kad sam prvi put vidio svoj tekst u novinama, momentalno sam se zaljubio u taj posao. Trajno sam se zaposlio u Slobodnoj Dalmaciji 1994., a 2000. prešao u Jutarnji list. Danas radim za obje novine, a mimo toga pišem knjige i filmske scenarije.

Jeste li pisali u srednjoj školi?

Ne baš. Zanimalo me svašta: književnost, likovna umjetnost, teatar, ali u tom trenutku nisam razmišljao o nekoj umjetničkoj karijeri.

Koji ste predmet voljeli, a koji Vam je bio omražen?

Uvijek sam jako volio čitati pa mi je tako Hrvatski jezik i književnost bio najdraži predmet. Moram priznati da sam iz prirodoslovnih predmeta uvijek bio jako loš. Iz fizike sam bio katastrofalan, iz matematike očajan. Što mislite, mora li učenik voljeti Hrvatski jezik kao predmet da bi postao dobar pisac?

Jako je važno poznavati jezik. Ako želiš pisati, najprije moraš jako dobro upoznati svoj alat. Moraš biti „komotan u tom rječniku”. Ljudi često misle da su govorni i pisani jezik jedno te isto. Ja sam inače vrlo loš govornik, kao povučenoj, sramežljivoj, šutljivoj osobi uvijek mi je bilo teško izreći ono što mislim. Onda sam shvatio da mi je to mnogo lakše napisati. Ako netko od vas poželi biti novinar ili pisac, dakle baviti se jezikom, važno je puno čitati.

Važno je raspolagati velikim fondom riječi da biste mogli izraziti ono što biste htjeli. Ja sam profesionalac i dan danas mi to nije lako.

Jeste li Vi novinar koji je postao pisac ili pisac koji piše i za novine?

Uvijek sam se više doživljavao novinarom. Novine plaćaju moje račune. Novac koji zaradim u novinama veći je od novca kojeg zaradim od knjiga, tako da sam najprije novinar, a tek onda pisac.

S vremenom sam shvatio da sam više novinar i po tome što pisci uvijek računaju na neku trajnost, na nešto što će ostati, vole fantazirati o vječnosti. Mene to ne zanima. Ja volim novine koje traju jedan dan. Stvarno mi se sviđa kad nešto izađe danas i onda ljudi pričaju o tome, a prekosutra toga već nema, već je aktualno nešto drugo i ja moram pisati novi tekst. Ja zapravo ne razumijem trajnost.

Mene uzbuđuje to kako se stvari potroše.

Zašto ste odabrali studij filozofije i sociologije?

Zapravo nisam u srednjoj školi imao neki pretjerani afinitet za sociologiju i filozofiju, ali brzo sam shvatio da mi se sviđaju. Posebno filozofija koja postavlja neka temeljna pitanja i jako je uzbudljiva, to je neka vrsta intelektualne igre i sviđalo mi se kako zapravo nema odgovora na nijedno važno pitanje. Svidjela mi se ta intelektualna vježba, to kako filozofija prisiljava mozak da uvijek ide do kraja. Da uvijek istražuje, da sumnja u sve. Ta mogućnost filozofije da propitkuje sve. Postojimo li mi uopće? Jesam li ja sad u knjižnici i razgovaram s učenicima Ekonomskobirotehničke škole, je li stvarnost samo san? To su mi uzbudljiva pitanja i to propitivanje stvari mi je dalo isto nekakav alat za pisanje.

Imate li najdražeg filozofa?

Jako sam volio engleske empiriste, primjerice Lockea, općenito anglosaksonsku filozofiju. Anglosaksonska mi je literatura također puno bliža od njemačke ili francuske.

S našim novinarima u školskoj knjižnici

38

Osim komedija, postoji li još neki žanr u kojem biste se voljeli okušati?

Uvijek se volim igrati različitim žanrovima. Volim kad se komedija dodiruje s nekim drugim žanrom, recimo u „Čudu u Poskokovoj Dragi” igrao sam se elementima westerna. Zanima me ono što ljudi obično doživljavaju niskim: ljubavne priče, westerni, kung fu priče, a komedija je samo način na koji se jednostavnije i pristupačnije priča. Trenutno me jako zanima jedan od najstarijih žanrova - pastorala, pastirska igra, a zapravo mi je najveća želja napraviti mjuzikl. Nažalost, to se nikada neće ostvariti jer nemam nikakvo glazbeno obrazovanje, a kasno mi je to sad učiti.

Biste li se voljeli okušati u internacionalnim vodama?

Koliko Vas motivira slava?

Ne baš. Pisci vrlo često fantaziraju o tome. Nekoliko se mojih knjiga prevelo, ali nisu doživjele neki odjek, osim u nekim uskim stručnim književnim krugovima. A slava… to je zgodno, bila pozitivna ili negativna, ali meni je to nešto potpuno sporedno, ne pišem radi toga. Pišem zato što želim napisati nešto što će pročitati puno ljudi, mislim da to svi pisci žele, ma koliko govorili da su ekskluzivni i da je to samo za malobrojnu publiku. Čak me počinje nervirati to što mi se čini da ono što pišem ima preveliki odjek. Previše me ljudi čita, događaju mi se ružne stvari, kao što ste vjerojatno čuli.

Volio bih da me malo manje čitaju i da mi prave malo manje problema na ulici. Smeta mi ta halabuka oko mene, stalno odbijam gostovanja po televiziji.

Kako izgleda Vaš proces pisanja? Imate li omiljeno mjesto za pisanje, neki ritual?

Teško. Često je vrlo mukotrpan. Nemam ritual. Uglavnom pišem u kafićima, ne smeta mi žamor ni buka, sjednem sam, rasklopim laptop i počnem nešto raditi. Dosta mi je teško pisati knjige.

39

INTERVJU: ANTE TOMIĆ Potrebno je naučiti nešto o tim ljudima o kojima pišem, oni meni nikad nisu „gotovi”, ja ih stavim na papir i puno razmišljam o njima i počinjem ih ubrzo doživljavati kao osobe potpuno nezavisne o meni. Težak je proces upoznavanja likova, tko su oni, jesu li oni zbilja zli ili dobri, što motivira njihove postupke. Često je početak težak i zbunjujući i nije mi jasno zašto sam to uopće počeo pisati.

Jesu li Vaši likovi utemeljeni u stvarnim osobama?

Ne. Uzimam nešto što sam negdje čuo, nekog čovjeka kojeg sam negdje upoznao, ali nikad ne pišem o sebi, o svom životu, o svojim doživljajima. Bilo bi mi indiskretno pisati o sebi, ne bih volio dijeliti svoje osjećaje, svoju svakodnevicu s puno ljudi. A siguran sam da se ni mojoj obitelji i prijateljima ne bi nešto takvo svidjelo.

Odakle crpite inspiraciju?

Negdje čujem neku priču ili mi nešto blesavo padne na pamet i onda nešto gradim oko toga, zamišljam nekakve junake, idem nekakvim smjerom priče, onda mi se učini da mi je priča presumorna ili prevesela. Najprije moram znati što želim ispričati, moram imati neku generalnu ideju, nekakav duh priče. To mi je teško ljudima objasniti, ali kad pišem knjigu najvažnije mi je imati glas kojim želim pričati i taj glas moram imati u prvoj rečenici. Ne moram znati ni tko su ljudi koji će se pojaviti u toj priči, ni što će se tu točno događati, ali nekakav glas, ton kojim ću se služiti moram imati prije nego što otipkam prvu riječ u toj priči. Kakva je to priča, je li ona vesela, mračna, ironična, to moram znati prije nego što išta započnem.

Koliko je drugačiji proces pisanja kolumni?

Kolumne su nešto što dođe pa ode. Knjigu radim po godinu i pol do dvije, a kolumna je nešto što mora biti gotovo u jedno popodne. Kolumnu moram već imati čitavu u glavi prije nego što je krenem pisati. One su ponekad dobre, ponekad malo manje dobre, ponekad očajne, što je danak tom kratkom roku kojeg imam. Sviđa mi se uvijek napraviti nešto duhovito, no ponekad to ne stignem, ponekad ne znam kako to napraviti, a rok me pritišće i ne ispadne onako kako bih želio i onda budem nesretan. No kod kolumne je dobra stvar što se brzo zaboravi, bio tekst dobar ili loš. Ove godine napisat ću sto tekstova, svaki tjedan pišem dva. Nemoguće je da svi budu izvrsni.

Osim što pišete bestsellere, bavite li se još nečim, imat li neki hobi?

Nemam nikakav hobi, moj je hobi zapravo moj posao.

Zbilja razmišljam samo o pisanju. Možda bi bilo dobro da imam nekakav hobi, ali ne nalazim vremena za to. Kad završim kolumnu, onda pišem knjigu, ili nekakav filmski scenarij ili radim nešto za neku marketinšku agenciju.

Talent za pisanje može se iskoristiti za puno stvari i to je stvarno ono što me veseli. Volio bih sada, u svojim srednjim godinama, početi pisati poeziju, koju nikad prije nisam pisao. Bavim se različitim vrstama pisanja i u svemu tome ne nalazim mjesta za nikakav hobi. Svo svoje slobodno vrijeme koristim opet za pisanje. Čitate li? Imate li najdražu knjigu ili pisca?

Naravno, imam puno dragih knjiga. Meni najdraža knjiga i moj najvažniji književni uzor, nešto što bih ja želio biti jest Mark Twain i njegove „Pustolovine Huckleberryja Finna“. Istovremeno i jako duhovita knjiga i društveno angažirana, slatkim riječima opisano nešto gorko. Jako mi se sviđa kako je to radio Mark Twain u svoje doba. On je živio na američkom Jugu u doba ropstva. Vrlo često rulja bi nekoga objesila, to je svijet kakvog poznajemo iz western filmova, okrutan i nasilan svijet, a sve to opisuje s nekom blagošću i ironijom. Sviđa mi se kontrast između tog mračnog svijeta i tog veselog glasa koji o tome pripovijeda. Mislim da taj svijet nije drugačiji od svijeta u kojemu mi živimo pa zapravo često posuđujem od tog velikog američkog klasika kako bih opisao našu svakodnevicu. Veliki sam fan i Jo Nesboa, vrlo je talentiran pisac.

Njegova me mašta oduševljava, ima sjajan talent za konstrukciju priče.

40

41

Jeste li pogledali predstavu „Čudo u Poskokovoj Dragi“?

Da, pogledao sam sve tri. Ta priča postavljena je tri puta, jedanput u Kerempuhu u Zagrebu, nedugo nakon što je objavljena. Onda je bila premijera u Narodnom pozorištu u Subotici, a ova u Splitu je treća. Svaki su put to drugačije predstave, ljudi uzmu jedan dio, a odbace neki drugi.

Zanimljivo kako ljudi imaju drugačija čitanja, a mene baš ne zanima pretjerano bavljenje teatrom. Uzbudljivo mi je kako je taj tekst otišao od mene pa postao nešto drugo.

Nemam nikakvu želju tiranizirati kazališne redatelje i glumce. Često i sam promijenim radnju kada radim filmske scenarije prema svojim knjigama. Redatelj kaže: „Ajmo ih sve na kraju poubijati.” To se dogodilo u filmu „Karaula”. Ja to nisam napisao u knjizi, nije mi se sviđala ta ideja, ali to je redatelj htio, to je njegov film pa smo to i napravili. A u filmu „Što je muškarac bez brkova?“ još sam i najmanje sudjelovao, bio sam na snimanju jedno popodne i ostao začuđen jer ništa što je on tada snimio nije bilo iz moje knjige. Nisam znao što ću vidjeti dok nisam došao u kino.

Kolika je zapravo Vaša uloga u ekranizaciji ili postavljanju na pozornicu Vaših djela?

Nekad veća, nekad manja. Češće dam ljudima da naprave i ne zanima me sve do premijere. Ne volim ići ni na probe ni na snimanje filmova, to više nije moj posao.

Ne bih dolazio ni na premijeru da to iz nekog razloga nije glumcima važno. Ne znam zašto, ali glumcima je stalo da dođem tako da svima bude jasno da ja to odobravam. Ali ja ne pripadam pozornici, nisam ni glumac, ni kazališna osoba uopće ni u kojem smislu. Svaki put popustim i na kraju predstave se zajedno s glumcima poklonim publici, ali to mi je jako nelagodan trenutak. Ja sam pisac i najbolja strana pisanja je da je to nešto što radim sam, nema ljudi oko mene, među masom ljudi osjećam se nesigurno i ranjivo i rado bih to izbjegao.

Koje Vam je razdoblje u životu bilo najteže?

Srednja škola. Upisao sam je svojom željom, ali sam ubrzo shvatio da mi se ne sviđa, dakle ta vojna škola.

Osim toga, smatram da je jako teško imati šesnaest godina, nakon toga sve je lakše. Bio sam jako smušen kao srednjoškolac, strašno nesiguran i depresivan. Nisam znao što se događa sa mnom, teško su mi padale sve te promjene. Kasnije, sa zrelošću, stekao sam samopouzdanje i puno se bolje osjećam kao odrasla osoba. Što mislite o Splitu i načinu života u njemu danas?

Split je divan, prekrasno mjesto za život, zabavno mjesto.

Ali često poželim živjeti negdje gdje je manje bučno, malo mi je dosadio taj mediteranski šarm gdje vam svatko na ulici može bilo što reći. S vremena na vrijeme poželim živjeti u Danskoj ili Norveškoj i da ne poznajem svoje susjede. Ponekad bi mi hladni sjever bio puno ugodniji.

Postoji li nešto u Splitu što Vas posebno tu drži, zbog čega ne biste mogli živjeti nigdje drugdje?

Na prvom mjestu, tu je moja obitelj, puno prijatelja i, koliko god ja mogu biti ljut na Split, to je zapravo jedino mjesto gdje bih mogao živjeti. Užasno me nervira i beznadno ga volim. Emocije su uvijek složene, negdje se ljubav i mržnja prepliću, možete nešto potpuno obožavati i u isto vrijeme vas to može potpuno izluđivati. Vidjet ćete kad se oženite.

Tko bi, po Vašem mišljenju, mogao ući u antologiju hrvatske književnosti za pedeset godina? Od danas aktivnih književnika, koga bi srednjoškolci trebali čitati za lektiru?

Miljenko Jergović. On je već danas važna književna činjenica. Volio bih kad bi u lektiri bila knjiga Christkind Borisa Dežulovića.

U kolumnama stalno kritizirate društvo, politiku, stanje u državi. Što mislite koja je uloga kolumnistakritičara u društvu?

Ja ne mislim da sam ja važan i smetaju mi ljudi koji sebe doživljavaju važnima, koji imaju učen i ozbiljan stav. Ja želim zabaviti ljude, želim im dati jedan pogled na neku stvar koji možda nisu uočili, osvijetliti im neki događaj iz nekog drugog kuta i biti u svemu tome moralan, iskren i pošten. Ne razmišljam o svojoj ulozi u društvu, to nije dobar motiv za pisanje.

INTERVJU: ANTE TOMIĆ Aludirajući na naziv Vaše redovite kolumne „Vlaška posla”, kako biste definirali Vlaje?

Ja sam i sam Vlaj, odrastao sam u Dalmatinskoj zagori i dosta mi znači taj svijet. Najviše sam se približio definiciji tog svijeta u „Čudu u Poskokovoj Dragi”. To je brdski narod, obično nepokoran, s tvrdim stavovima, koji se uvijek otvoreno buni protiv zakona iz doline. Svi ti brdski narodi su slični, u Dalmatinskoj zagori, u Crnoj Gori, na Siciliji, u Škotskoj…, svugdje gdje prave svoju domaću rakiju ili dočekuju šerifa sa sačmaricom. Tako ja doživljavam Vlaje.

I koliko god su oni protiv svakog sistema, protiv svake vlasti, koliko god znaju biti zadrti i iritirajuće glupi, svejedno gajim veliku ljubav za njih. Ja sam jedan od njih.

Postoje li sličnosti između ljudi u Poskokovoj Dragi i mjesta Vašeg djetinjstva? Osim ironije, ima li tu mjesta i određenoj toplini?

Uvijek polazim od tog djetinjstva. Tih četrnaest godina je najvažniji period mog života. Freud kaže: „Djetinjstvo je čovjekov otac.“ I sve što radite, ide iz djetinjstva. A uvijek dopuštam da na površinu mojih knjiga ispliva i simpatija za junake. Ne možete pisati o stvarima koje ne poznajete i koje ne volite. Ne možete ni ismijavati stvari koje ne volite.

Ismijavanje iz mržnje uvijek jako loše ispadne.

Možete li kao dvostruki dobitnik nagrade Hrvatskog novinarskog društva dati jedan ali vrijedan savjet za nas, mlade novinare?

Novinarstvo je divan posao, meni najljepši na svijetu.

Sad je u velikoj krizi tako da ga u ovom trenutku ne bih preporučio nikome. Novinske redakcije sustavno otpuštaju ljude, tiraže novina padaju, prihodi od marketinga su manji nego ikad, ali ako se nađe način da se to jednog dana sredi, to je najbolji posao koji postoji.

Pomažete li djeci oko školskih zadaća, pomažete li sinu maturantu da se spremi za državnu maturu?

Ne previše. Koji put pogledam lektiru i pomognem, međutim, kad god sam im pomogao oko sastava, to je loše završilo. Nastavnici hrvatskog jezika jako nisko vrednuju moj talent.

Zašto uvijek nosite šešir? Koliko šešira posjedujete?

Imam dosta šešira i jako ih volim. Šešir je, po meni, najmuževniji odjevni predmet koji postoji. Mislim da je bilo divno vrijeme kad su svi muškarci nosili šešire. Kad gledam stare fotografije, recimo Hajdukove utakmice iz pedesetih godina i vidim to mnoštvo muškaraca sa šeširima, to mi stvarno dobro izgleda.

Recite nam nešto o svom glazbenom ukusu?

Zbog koncerta bendova koje volim otputovat ću na drugi kraj Europe. Volim country glazbu, posebno grupu Wilco iz Chicaga. Njih sam slušao u Amsterdamu, pa u Milanu, treći put u Beču.

Hvala Vam na ugodnom razgovoru!

Nema na čemu.

BRZOPOTEZNI: NK HAJDUK ili NK SPLIT? Hajduk, naravno!

MESO ili RIBA? Meso!

PUTIN ili OBAMA? Obama!

LJETO ili ZIMA? Ljeto!

HARRY POTTER ili GOSPODAR PRSTENOVA? Harry Potter. Veliki sam fan Harryja Pottera, jedva sam dočekao zadnji nastavak.

BIBLIOGRAFIJA - „Zaboravio sam gdje sam parkirao”, zbirka priča - „Što je muškarac bez brkova?”, roman - „Smotra folklora”, knjiga feljtona - „Ništa nas ne smije iznenaditi”, roman - „Veliki šoping”, priče - „Klasa optimist”, knjiga feljtona - „Ljubav, struja, voda i telefon”, roman - „Dečko koji obećava”, kolumne - „Čudo u Poskokovoj Dragi”, roman - „Nisam pametan”, kolumne - „Veličanstveni Poskokovi”, roman

42

Osvrt na predstavu „ČUDO U POSKOKOVOJ DRAGI” Humoristični roman „Čudo u Poskokovoj Dragi” napisao je hrvatski književnik i novinar Ante Tomić. Ispod njegovih raznolikih šešira krije se bujna mašta; izvor satiričnih kolumni i romana. Prema navedenom romanu nastala je i predstava koja je popunila sjedališta HNK-a u Splitu, što upućuje na to da su reakcije gledatelja bile pozitivne.

Glavnu ulogu preuzeo je Jozo Poskok, udovac koji živi sa svoja četiri sina u zaseoku zvanom Poskokova Draga. Ne poznavajući suvremenu civilizaciju, pa čak ni wc školjku, shvatili su da je krajnje vrijeme da u kuću stupi „ženska ruka“.

U predstavi nailazimo na splet raznih priča koje se vrte oko domoljuba, homoseksualaca, svećenstva, novinara, ljubavi, kontrasta selo-grad i slično.

Osobito me se dojmila scena u modernom kafiću gdje je slijedila spektakularno odigrana uloga konobara te blizanaca Zvonimira i Branimira. Njihovo prevrtanje po vrećama za sjedenje, ispijanje skupocjenih koktela koje su nazivali deterdžentom i mirisanje limunima uistinu je izmamilo „suze smijeha” brojnim gledateljima.

Atmosferi je posebno pridonijelo pucanje i pjevanje, ali i česta uporaba vulgarizama. Jozo Poskok cijelo vrijeme tvrdi da njegovoj obitelji „ništa ne fali“. Na kraju, očarani ljubavlju, novim ciljevima i vidicima, djeca kreću svojim putem te starac ostaje sam s duhom žene koji ga još uvijek progoni.

Scenografija je izvedena prikazom seoske kuće i jednostavnih stvari kao što su klupa, stol, tronožac…, dok je kostimografija također standardna i uobičajena bez suvišnog isticanja.

Predstava je zbilja odlična, imala sam je priliku pogledati dvaput, jednom s novinarskom grupom, zatim s razredom.

Zbilja bi trebalo još jednom pogledati to čudo, Čudo Poskokove Drage.

43

Karla Mrkonjić, 3. i

GAMERSKI KUTAK

IGRE NAŠE SVAGDAŠNJE

Piše: Ivan Bušić, 2. f

POVIJEST RAČUNALNIH IGARA Tijekom godina igre su postajale sve veće i masivnije, a nama s ovih prostora, nažalost, i sve skuplje. Prije su se igre radile zbog sadržaja, onog zbog čega se igra, a danas je grafika, ipak, najvažnija. Kada smo bili djeca, to nam uopće nije bilo bitno. Sigurno se sjećate kad ste u djetinjstvu jednostavno mogli „spržiti" igru za PC ili kupiti igru za Play Station 2 za 20 kuna. E, to su bila vremena! Igrao se stari dobri Crash Bandicoot, Black, PES 6... I onda, odjednom, igre su naglo počele postajati sve ljepše, sve sadržajnije. Sjetite se prvog Crysisa ili Call of Duty Modern Warfera. Mozak nam je eksplodirao kad smo vidjeli da nešto može biti tako realno i tako lijepo. Što su igre izgledale realnije i ljepše, to su bile skuplje. Cijene igara narasle su na iznose od 300 do čak 500 kuna. PC gaming polako je propadao i onda se pojavio Steam. Za one koji ne znaju, Steam je digitalna trgovina igara. No, kakve to uopće ima veze sa cijenom? Naime, Steam je uskoro bio hakiran. Hakeri su krali igrice i stavljali ih na dobro poznate pirtske stranice. PC gaming vratio se i postao jednostavan kao prije. Npr. osoba skine igru na USB, posudi USB drugome koji igru može instalirati na bilo koje računalo i igrati je. Malo sam odlutao od teme, ali vjerujte mi, ovo je važan dio povijesti igara. Da nastavimo, cijena je postala sve veća zbog toga jer se sve više ulagalo u igre. Developeri igara počinju se čak oglašavati preko reklama i tako stjecati dodatnu zaradu. Kad se prisjetimo dobrih starih igara iz 80-ih i 90-ih kao npr. Pacmana kojeg i danas volimo zaigrati, jasno je koliko su igre napredovale. U to doba bilo je čudo kako Pacman otvara usta am-am-am-am i jede duhove. To je bilo revolucionarno!

Danas se mora brinuti o grafici, gameplayu, priči, online multiplayeru te još milijunu malih operacija koje gotovo ne primjećujemo. Igre su, definitivno, postale nevjerojatno napredne, no nažalost se sve više naslova uzima zdravo za gotovo. Ipak, to nije u tolikoj mjeri da nemamo što igrati. Kako će nastavak članka pokazati, itekako imamo.

ŽANROVI IGARA Gotovo je nevjerojatno koliko su se igre razgranale. Od savršene igre za opuštanje, Flappy Birda, do GTA V (Grand Theft Auto), od Super Marija do Battlefield 4 i tako dalje. Pogledajmo neke žanrove koji su zastupljeni u gamingu: Sportske simulacije: Jednostavno je nemoguće ne odigrati nogomet ili košarku na plejki. Sportske simulacije poput FIFA-e, PES-a, NBA 2K postale su najpopularnije igre za dobru zabavu s prijateljima.

Pucačine iz prvog lica: Pucačine su žanr u koji se dosta ulaže, kako marketinški tako i developerski. Primjerice, Activision na oglašavanje igre Call of Duty troši desetke milijuna dolara. K tomu, unajmljuju i poznate glumce poput Kevina Spaceya, Troja Bakera i drugih. Najpopularniji naslovi već su navedeni: Call of Duty, Battlefield, Counter-Strike, Wolfenstein, Tom Clancy's, Far Cry i još dosta drugih.

Open-world: Igre u kojima možete pustiti mašti na volju.

Od Minecrafta, u kojem od kockica možete napraviti cijeli grad, do GTA serijala u kojem je jedna od zanimljivih radnji bježanje od policiji i ubijanje nedužnih prostitutki.

Najpopularnije igre su, također, pucačina Far Cry, GTA V, Minecraft, Watch Dogs, Assasin’s Creed i druge.

44

RPG (role-playing game): Role-playing igre osobno ne igram previše. Od igrača zahtijevaju puno predanosti i vremena, a nisu baš zabavne. Pod te igre uvrstio bih League of Legends, World of Warfraft, ali postoje neke RPG igre koje su mi se svidjele kao South Park: The Stick of Truth koja će vas zaista nasmijati.

Autori igara iz Hrvatske - Croteam

Trkaće igre: Jedan od najpopularnijih žanrova je upravo utrkivanje jer tko u svome djetinjstvu nije volio uređivati aute u jednom Need For Speed-u, Underground 2 ili uživati u utrci formulama u F1 serijalu. Najpoznatiji trkaći serijali su: Need For Speed, Driver, Grid, Gran Turismo, Mario Kart i drugi.

Horori: Baš kao i filmovi, postoje i igre od kojih će nekima možda srce zastati od straha, a neki će se pak bojati zaspati bez upaljenog svjetla. Neke koje sam igrao su: Alien Isolation, Outlast i Resident Evil serijal.

45

Croteam je osnovan 1993. Njihova prva izdana igra je Football Glory za Commodore Amiga računala. Ova igra izašla je na tržište u produkciji tvrtke Black Legend 1994. godine. Nekoliko godina kasnije, Croteam razvija svoj vlastiti game-engine.

Taj game-engine kasnije je nazvan Serious Engine te je prvo korišten za igru Serious Sam. Igra je izdana 2001. godine i doživjela je veliki uspjeh.

Između ostalog, osvojila je nagradu za igru godine poznatog kritičarskog portala GameSpot. Izdali su još dva nastavka tog serijala koji je završio kao jako uspješna trilogija. Krajem prošle godine izašla je njihova nova igra The Talos Principle koja izgleda prekrasno. Uz nju ćete dugo mozgati i rješavati zagonetke uz iznenađujuće nisku cijenu igre. To su prepoznali razni gamerski portali koji su igri dali vrlo visoke ocjene.

GAMERSKI KUTAK

RECENZIJE IGARA Recenzije će biti malo kraće da bih vam mogao navesti što više igara. U recenzijama sam odlučio navesti neke malo manje poznate igre koje su jako dobre i nude mnogo zanimljivih opcija. Svi znamo da su serijali poput GTA, Call of Duty, Battlefield i drugih jako popularni, ali ću se pokušati dotaći i nekih igara iz tog serijala.

Driver San Francisco

Counter-Strike: Global Offensive

Trkaća igra koja mi se jako svidjela jer ima odličnu detektivsku priču inspektora Tannera uz dobru grafiku, pogotovo u cut scenama koje izgledaju fantastično.

Nudi jako opširnu listu automobila, utrka i samih misija koje možete otključati radeći razne ludorije po gradu.

Osim odličnoga singleplayera, nudi i multiplayer iskustvo s dosta odličnih modova. Igra ima odličnu fiziku vožnje zbog koje se mogu primijetiti razlike čak među modelima istih automobila.

Counter Strike je pucačina koja je uvijek bila popularna pod nazivom Kanter. Ta ista pucačina dobila je svoju novu inačicu koja je nazvana Global Offensive te donosi još bolje mape, grafiku i dobri stari način napucavanja. Ovo je online pucačina uz koju se svatko tko voli ovakve igre može zabaviti.

Far Cry 3 Legendarna pucačina koju svi oni koji su imalo u gamingu dobro poznaju. Napucavanje je odlično, priča je odlična i sigurno ćete ju neko vrijeme pamtiti, ali ono najvažnije što krasi igru njen je sadržaj. Divljina, uzimanje pića, vožnje, pa još napucavanja, jednostavno nikada ne dosadi.

Wolfenstein The New Order Pucačina iz prvog lica koja će ispuniti svaki dječački san. Priča je odlična.

Smještena je u svijet u kojem su nacisti pobijedili u Drugom svjetskom ratu. Koje bi bile posljedice, hoće li im se itko suprostaviti, no neću vam puno spoilati. Igra vrvi raznovrsnim misijama i dugo ćete je igrati, a drugi prelazak priče sasvim je opravdan.

Mario Kart serijal Trkaća igra s legendarnim Super Mariom, Luigijem i ostalim likovima zbog kojih se isplati uzeti Wii U konzolu samo radi tog serijala.

46

Uncharted trilogija

Outlast

PC igračima ova će igra možda biti poznata, ali igra je izdavana samo za PS3 konzolu čiji se četvrti nastavak priprema za PS4. Kroz priču nas vodi istraživač Nathan Drake, lik tipa Indiane Jonesa, ali ono što krasi ovu igru je humor. Drake će uvijek reći nešto smiješno, čak i u dramatičnim situacijama.

Dalo bi je se uspoređivati s najstrašnijim horor filmovima pa će ljubitelji horora uživati u ovoj igri. Ljubiteljima ovog žanra toplo preporučam.

Spec Ops: The Line Još jedna pucačina iz trećeg lica koja uz svoju kratku kampanju od 6 sati nudi dosta pamtljivih trenutaka dajući stvarni prikaz rata kojeg se rijetke pucačine usude pokazati.

Dying Light Igra koja je izišla u prvom mjesecu ove godine.

Strašno dobra zombie igra, utjera vam strah u kosti kao niti jedna druga zbog čega su developeri stavili trajanje dana od sat vremena, a noći od sedam minuta jer testeri prije izlaska igre nisu mogli podnijeti deset minuta borbe protiv ovako realnih i strašnih zombija.

Stranded Deep Igra koja se još razvija, ali nudi dosta zabave i opuštanja, čisto pušta vašoj mašti na volju. Naime, nalazite se na otočiću i morate skupljati zalihe, hranu, istraživati kako biste dobili neke sirovine od kojih ćete izgaditi kuću ili motor za čamac. Igraju je poznati youtuberi te je igra time dobila na većoj popularnosti.

47

DOBRE I LOŠE STRANE VIDEOIGARA Igre na naš život utječu na pozitivan i negativan način.

Sve više postaju sredstvo rješavanja od stresa, ali se nerijetko pretvaraju u ovisnost.

Iskreno, najdraže mi je nakon napornog tjedna u školi zaigrati neke omiljene igre, što se zna malo odužiti, ali sve držim u granicama normale. No, postoje osobe koje provode nenormalno puno vremena igrajući igre. Većina, pa i ja, ne provede duže od 3 do 4 sata igrajući igre jer su to najčešće igre poput Need For Speed, GTA, Call of Duty, kojih ćete se nakon 2-3 sata zasititi. No, postoje neke igre poput League of Legends ili World of Warcraft zbog kojih možete izgubiti nenormalno puno vremena.

Osobno, ne volim takve igre. Oduzimaju previše vremena, a nisu mi toliko zanimljive, no činjenica da tu igru igra preko 15 milijuna igrača na dnevnoj bazi govori sama za sebe. Igrati igre uopće nije loše, dapače, razvijaju se sposobnosti kao što su refleksi, može se naučiti strani jezik i povijest, no sve treba držati pod kontrolom budući da se često javljaju bolovi u vratu, leđima, zglobovima, pa čak i psihički problemi zbog poistovjećivanja s likovima i situacijama iz igrica. Što bismo trebali zaključiti? Igranje igara jako je korisno i zabavno, no mora se imati mjera, treba se naći zlatna sredina.

Ivan Bušić, 2. f

Ivan Bušić, 2. f

ZABAVNO, ZANIMLJIVO, KORISNO

Jeste li znali... ... da neki Eskimi koriste hladnjake kako bi spriječili potpuno smrzavanje hrane? ... da mačke ne osjećaju sladak okus? ... da čovjek u svojim ustima dnevno proizvede 1 litru sline? ... da je otvarač za konzerve izmišljen 48 godina nakon što su prvi put upotrebljene konzerve? ... da su slonovi jedine životinje koje ne mogu skakati? ... da termiti rade 24 sata dnevno i uopće ne spavaju? ... da oči bebe ne proizvode suze do 6 tjedana starosti? ... da donirajući 0,5 l krvi možete spasiti 4 života? ... da je kazna za ubijanje mačke prije 4000 godina u Egiptu bila smrt? ... da je Napoleon navodno nosio čokoladu na svim svojim vojnim pohodima? ... da je Madrid jedini glavni grad u Europi koji nije smješten na rijeci? ... da u Nizozemskoj možete platiti kaznu ukoliko ne uzmete košaricu u supermarketu? ... da su se atomske bombe bačene na Hiroshimu i Nagasaki zvale „Little Boy" i „Fat Man"? ... da divovska sekvoja može živjeti dulje od 4000 godina? ... da se muškarci smiju češće i dulje od žena? ... da je najpopularnije ime za kućnog ljubimca u SAD-u Maks? ... da je između 1902. i 1907. godine isti tigar ubio 434 ljudi u Indiji? ... da je najjači mišić u ljudskom tijelu jezik? ... da komarci imaju zube? ... da ljudi s plavim očima imaju bolju percepciju u mraku? ... da ljudsko tijelo ima otprilike 62 000 km kapilara? ... da štakor može izdržati bez vode dulje od deve? ... da svaka kap morske vode sadržava približno milijardu atoma zlata? ... da grom udara muškarce 7 puta češće nego žene? ... da Mozart nema obilježen grob? ... da prosječni uredski stol ima 400 puta više bakterija od WC-a? ... da ovca može prepoznati druge ovce sa slika? ... da banane sadrže prirodnu kemikaliju koja vas može učiniti sretnima? ... da su prije 17. stoljeća mrkve bile ljubičaste boje? ... da Albert Einstein nije progovorio do treće godine te je obožavao svirati violinu? ... da u prosjeku čovjek izgovori skoro 5000 riječi dnevno, ipak 80% od toga priča sam sa sobom?

ZANIMLJIVOSTI O ČOVJEKU - Čovječja kosa raste neobično brzo. Mi to ne primjećujemo. Kad bismo sve djeliće naše kose koji izrastu u jednoj minuti nadovezali jedan na drugi, to bi bila vlas dugačka 13 centimetara. A kad bismo sav prirast naše kose od 24 sata pretvorili u jednu dlaku, ona bi bila dugačka oko 180 metara. Ovo na prvi pogled izgleda nevjerojatno, ali svaka vlas u toku jednog dana naraste pola milimetra.

- Naše je srce jako složen mehanizam. Ono za 24 sata kucne oko 100 000 puta, a cijela količina krvi od 5 litara, koliko je ima normalni zdrav čovjek, prolazi kroz srce svaku minutu.

- U čovječjoj krvi ima oko 22 biliona krvnih zrnaca. To je ogroman broj i kada bi sva ta krvna zrnca poredali jedno do drugoga, mogli bismo s njima više nego tri puta opasati cijelu zemaljsku kuglu.

- Prema dugogodišnjem istraživanju jednog američkog ljekara, jedan potpuno zdrav čovjek mogao bi izdržati 70 dana bez jela, 9 dana bez vode, a samo 8 dana bez sna.

48

KOLIKO JE VELIKA MILIJARDA? Često čujemo, a i pročitamo riječ „milijarda“. Evo nekoliko primjera koji će najbolje pokazati veličinu tog broja.

Za milijardu kuna u kovanom novcu po pet kuna potrebno je za prijenos iz jednog mjesta u drugo 12 000 tovarnih konja. To bi bio karavan dug oko 60 kilometara.

Ili, ako bi tu milijardu u kovanom novcu poredali jedan na drugi, izrastao bi stup visok 1 250 000 metara.

Zamislite da se čovjek odluči brojati od jedan pa redom sve do milijardu. Što mislite koliko bi mu godina trebalo? Uz normalne radne navike trebalo bi mu punih 500 godina.

Kada bi se poredalo milijardu ljudi jedan do drugoga, taj red bio bi dugačak preko 385 000 kilometara. Dakle, veća dužina nego put od Zemlje do Mjeseca.

Knjiga od milijardu stranica imala bi težinu od 1500 tona. Takva knjiga bila bi, otprilike, debela oko 50 kilometara. Pročitati tako debelu knjigu čovjek bi mogao tek za 30 000 godina.

Kako i sami sada vidite, milijarda je zaista ogroman broj.

IZVOR: www.telegram.hr/zivot/krleza-smoje-zagorka-i-tesla-kako-jeizgledao-tipicni-dan-hrvatskih-kreativaca

PET NAJČITANIJIH KNJIGA NA SVIJETU 1. BIBLIJA - tiskana u 3,9 milijardi primjeraka 2. Citati iz djela Mao Tse Tunga - tiskano u 820 milijuna primjeraka 3. Harry Potter, J.K. Rowling - tiskan u 400 milijuna primjeraka 4. Gospodar prstenova, J.R.R. Tolkien - tiskan u 103 milijuna primjeraka 5. Alkemičar, Paulo Coelho - tiskan u 65 milijuna primjeraka

49

Zabavni kutak priredile: Bruna Jurić i Karla Mrkonjić, 3. i

M AT U R A L N A V E Č E R

4. b

4. a

4. c

4. d

4. f 4. e

50

4. g

4. i Profesori

51

4. h

4. j

Ekonomsko - birotehniÄ?ka ĹĄkola, Split Vukovarska 37 www.ss-ekonomsko-birotehnicka-st.skole.hr e-mail: eb-skola@st.t-com.hr