Tugomit Ujčić Vitomic 1Ujčić
PAZI BERAM MOTOVUN BOLJUN | PAZ CEROVLJE PIĆAN DRAGUĆ = STARI PAZIN GRAČIŠĆE = SV. PETAR U ŠUMI GRDOSELO TINJAN LINDAR TRVIŽ LUPOGLAV ŽMINJ
O PROSLAVI DESETGODIŠNJICE OSLOBOĐENJA ISTRE OD TALIJANSKOG OKUPATORA I OTKRIVANJA SPOMEN - GROBNICE VLADIMIRA GORTANA 13. i 14. LIPNJA 1953. GOD. U PAZINU I BERMU
REVIZIJA
2006
E <
ji
TUGOMIL VITOMIR
UJĆČIC UJČIC
i
) t (
:
BERAM MOTOVUN BOLJUN PAZ CEROVLJE = PIĆAN DRAGUĆ STARI PAZIN GRAČIšĆE = SV. PETAR U ŠUMI GRDOSELO TINJAN
asa ote.
LINDAR LUPOGLAV
TRVIŽ ŽMINJ
Ia:
Gradska
ĹĄtamparija
- Pula
a
ze
ka
PAZIN Mi
.
OPĆI PREGLED, Ime Pazina mutnog je porijef kla. Nagađanja su bila razna: da je ilirski naziv, ili rimski. čak možda i keltska Pesenta. Kelti su narod
RK
AŠ
rai
tag
4
koji je nekoliko stoljeća prije Rimljana došao u Istru sa sjevera i stopio se sa domorodačkim narodom Ilira. Misli se u nauci, da su i. imena za Labin i Plomin keltskog porij ekla. Sigurno je da su naši gradovi,
čija se imena svršavaju na — in vrlo starog postanka. Pazin Talijanski
je bio nekada stara slavenska županija. naučenjaci šovinisti (kao C.D. Franceschi)
prosto
ljute,
se
što
hrvatski
historičari,
na
čelu
sa
Kukuljevićem, tako nešto tvrde. Pazin je smješten u samom središtu istarskog trougla. zato ga rado zovu i srcem Istre. Daleko je od mora 33 km, Nalazi se 262 m nad morem, među
brdima,
koja su ranije
bila mnoga
više
zašumljena.
Putnici koji ne poznaju Istru, putujući vlakom sa sje-
vera na jug, ili autobusom preko Učke, prolaze kršne i kamenite predjele na sjeveru i istoku, što sve čini. da oni dobiju utisak, da je Istra neplodna, krševita i sva
=
pod
Međutim,
valja
baš srednju Istru, južnu i zapadnu, pravilna
e
kamenom.
stvu
slika o plodnosti
zemlje,
dobro
upoznati
pa da se stekne
o voćarstvu,
stočar-
i drugim poljoprivrednim osobinama. Po geološkoj formaciji Istra se može u krupnim
crtama podijeliti u dva dijela: na fliš (pješčanik) i > vapnenac.
Pazin je na samoj
granici. On
dijeli i sivu
9
zaga:
Istru
cd
crvene.
izvjesne visine
živa je slika
promatramo
koju
Pazin
dobivamo
i njegovu
kad
sa
okolinu:
na sjeveroistočnoj strani siva zemlja, na jugozapadnoj strani crvena. Crta koja od Savudrije vodi k Plomi-
nu, granica
je sive i crvene Istre.
Pazin je prava i središnja raskrsnica puteva za Pulu, Trst i Rijeku. Zahvaljujući tome i svom velikom Kotaru, Pazin je oduvijek bio živo trgovačko, obrtno i poljoprivredno mjesto. Nije slučaj što su se u Pazinu bili obogatili mnogi trgovci. Osobito se trgovalo
stokom
Unutrašnja
i grožđem.
Istra
je sva
upućena
na Pazin. Mjesečni i godišnji sajmovi u njemu su vrlo živi, bogati !ijepom stokom, sa čuvenom vrstom
velikog
i snažnog
vola podolca.
Pazin nije stegnut u zidine kao
ski gradovi,
već mu
je omogućeno
mnogi
drugi istar-
širenje po plodnoj
kotlini u kojoj leži. Okolna sela daju mu agrarno obilježje, po čemu je mnogo sličan Bujama i Vodnjanu. Hrvatski seljak sliva se u njega osvježavajući mu stanovništvo.
U okolini Pazina ima dosta boksita, koji se osobito kod Heki tovari u vlakove. Od Žminja prema Puli javljaju se nalazišta kremenog pijeska, Pazin je oduje vijek bio živo trgovačko mjesto. Pazinski kotar
smješten
i u sivoj
i u crvenoj Istri. Siva je Istra bo-
gatija vodom, zato su močvarne doline pogodne za pašnjake. Stočarstvo i poljodje'stvo dobro napreduju u pazinskom kraju, osobito krupna stoka, pa kuku-
ruz i žita. Vrlo su dobri uslovi za voćarsku kulturu: trešnje, kruške i krupni kesten, maron. Teren je vrlo pogodan i za vinogradarstvo, te je pazinska »belica« (bijelo vino) poznata. Zbog jake krmne baze mlje-
karstvo Pazinskog kotara bilo je oduvijek jako razvi-
6
|
4 jeno, kao i u Buzetu. Talijanski okupator je | u Pa« zinui oko njega forsirao pšenicu na štetu vinograda. Zbog zatvorenosti Pazinske kotline klima nije aga“
a
1
|
mnogo povoljna: zime su oštre, a ljeta vruća i suha. Razlike u temperaturi dana i noći su izrazite, U bombardovanuju 1943. godine grad je izgubio j
mnoge lijepe i velike zgrade, kao pa nekadašnja Talijanska »prkos«
škoe
= Osnovne druge. k.i
]
rac
Jako
kraj
mnogo
Kaštela.
stambenih
Na
i
kapetanat)
austrijski
(nekadašnji
je oštećen
što su: Kazalište, gimnazija, zgrada
i skoro srušen Rapiccijev dvoraznim
zgrada,
mjestima
srušeno
koje su sačinjavale
je
stariji
odio grada, tako da su danas, poslije krčenja ruševina,
4
; nastali veći i širi prostori. Ž
Ž y
.
Stari slavenski nazivi pazinskih kvartova zadržani
su i danas, kao: Buraj, Montrilj, Rijavac, Pristava, Drašćevka, Vrtlišće, Dubravica, Vranica, i dr. PAZINSKI POTOK. Od Pazina preko Buzeta, pa do samog Trsta protežu se slojevi pješčanika (fliša), koji ne propušta vodu lako, zato tu i ima dosta teku-
ćica,
= voda .
za razliku
od vapnenačkih
gdje
južnih krajeva,
brzo ponire i nestaje u dubinama zemlje. Tako
biva i sa Pazinskim Potokom, koji je nekada po Dragi tekao k moru. Usred grada voda je u prošlosti naišla navapnenac i počela je da ponire stvorivši veliku Jamu, koju rado posjećuju turisti. Nad ušćem ponor-
nice stoji stari
Kaštel.
Okomita
stijena,
pod
kojom
= voda nestaje, visoka je 100 m. Nju obrubljuju kuće Za stanovanje. u more. .
voda
Još se sigurno
pod
se negdje
. ojevaju
Ispitivalo se je dugo
zemljom
dijeli
na istočnoj
u more
nije u
utvrdilo. više
gdje voda izlazi Misli
se da se
manjih
rukava,
koji
obali, kod Raškog
kanala,
izli-
ispod površine morske.
Kad
su ve'ike
T
kiše, u Jami nabuja silna voda čiji se šum razliježe po cijelom Pazinu. Za srebroljupce je narod stvorio izraz: »Nikad nisi sit novca, kao ni Pazinska jama
vode.«
Pazinski
Potok
izvire
nedaleko
Boruta.
željezničkog tunela. Ispod Cerovija utječe Gologorički potok. Sve ispod Zarečja teče
kod
u njega Pazinski
Potok po flišu (ilovača, lapor, pješčani mulj). Zato nastaju i poplave kad ima mnogo kiša. Od Zarečja Pazinu
prema
zemljište,
da
počinje
preovladava
vapnenačko
zemlja
(crvenica ili
čije je obilježje crvena
crljenica), a koja rado upija vodu.
Na svom
putu
pre-
ma Jami, Potok pravi nekoliko lijepih vodopada. ene Kroz ponor Pazinskog Potoka može da S u unutrašnjost grotla za oko 200 m, kad se nailazi na jezerce dužine 36 m, a dubine do 12 m. Velika po-
prečna
stijena,
preprečuje
dalje
ispod
koje
kretanje
voda čovjeka.
nastavlja Možda
na daljem putu krije kakva lijepa spilja. Učenjaci misle da je nekada kroz Istru
svoj se
tok,
negdje
tekla
ve-
lika rijeka, i to koritom koje čini dolina kraj Herpelja, sa nastavkom k Roču, Buzetu, Humu, Pazinu, a zatim Dragom u Lim. Pazinski Potok bio bi ostatak te
rijeke, koja se izgubila u podzemlju ili stopila sa drugim rječicama, uslijed geoloških promjena. Zapravo današnji Pazinski Potok je sama gornji tok nekadašnje rijeke, jer srednjeg i donjeg toka više nema.
To
nekadašnje korito je danas dolina duga oko 40 km od Pazina do Limskog zaljeva, a narod je zove Lim-
ska draga i'i prosto Draga. Nekada su po njoj rasle neprohodne šume. Danas je pokrivena njivama, pašnjacima i vinogradima. U njoj je zemlja crvenica vrlo plodna. Pa kraškim padinama nižu se sela, čiji staonovnici silaze u Dragu na obrađivanje. Kod Kanfanara dolina naglo zaokreće k zapadu.
8
knjige
neke
Kroz
provlači
i udžbenike
se nepra-
vilno ime Fojba, mjesto Pazinski Potok. Fojba je tali-
Jamu.
Janski naziv za samu
pa i sami
m Katanovnici,
> nornicu čakavski »patok«
i okolici svi
oduvijek
Talijani,
zvali po-
(to jest potok). Naziv Fojokupacijom.
je pod talijankom
saće
ba E
U Pazinu
| Dolina Pazinskog Potoka bila je nekada sva pokrivena velikim šumama. To dokazuje još jedan stari Slavenski naziv za ovu rječ:cu »Lug«, što zapravo zna-
či:
šumovita dolina. Rječica je nazivana ranije i imeUz
Pazinčica.
nNom
mnogo
Pazinski
je
Potok
bilo
nekada
mlinova i stupa, u kojima se stupalo i va'jalo
. otkano sukno. Takvih stupa bilo je nekada 25. Novo vrijeme
.N
€ e
I Jules Verne
jE stičnih
SŽ: >
prilike
i druge
romana,
(Žil Vern),
poznavao
og zaljeva na zapadnoj PAZINSKA
pogasšili
su
tu
fracuski
je dobro
stoljetnu
pisac
ra-
fanta-
našu Jamu.J unak
obali.
GROFOVIJA.
Pazin
je
blo
središte
| Pazinske ili Istarske grofovije, koja je uglavnom imala tri velika gospodara u svojoj prošlosti: porečke biskupe, goričke knezove i Habzburgovce. Potpuno je = formirana početkom 13. stoljeća, kad su njom ovladali KA = gorički
grofovi, dajući je u zakup raznim porodicama.
Gorički grofovi su dobiva'i posjede u Istri od istarskih = biskupa, čiji su bili branioci. Teritorija Grofovije
ji obuhvatila
je planinske i unutrašnje dijelove Istre,
Barbana i Svetvinčenta, zatim od Učke do Sv. Lovreu
“a. U njenim su granicama bili, osim Žminj, Tinjan, štela, još i: Trviž,
Pazinskog ka. Svetvinčenat,
9
Barban,
Pićan,
Gračišće,
Lindar,
Kršan,
Kozljak,
Bo-
ljun, Lupoglav, Draguć, Brseč i Lovran. Oduvijek je ta Grofovija bila strahovito iskorišćavana od samih goričkih knezova i njihovih manjih feudalaca. zakupnika. Seljak je bio pravi rob na zemlji. Bez dobrih cesta i ikakvog napretka Pazinska grofovija stradavala je mnogo od kuge, ratova i raznih provala. O školstvu nije bi'o ni govora. Jedino su tamo od 16. vijeka svećenici učili latinskome jeziku plemićku i građansku djecu. Pazinski grof je zvan već u 12. stoljeću i istarskim grofom. Bio je zapravo genera'ni upravitelj Istre,
predstavnik
i
zamjenik
dalekih
markiza,
koji
su
obično boravili na carskom dvoru. (Titula markiz je u vezi sa nazivom marka. Tako su se naime još od franačkog vremena zvale granične pokrajine, kojima su upravljali viši feudalci zvani *markezi). Ma da je vršio službu vazala (podređenog, zavisnog), pazinski grof je zapravo bio apso'utni gospodar u Grofoviji, sa velikom vojničkom i sudskom moći. Jedina mu je dužnost bila da svom markizu godišnje isplati određenu zakupninu u novcu. Početkom 13. st., kroz ženidbene veze, a preko
pazinske
grofice
Matilde,
gorički
SFERE IE
istarske posjede i tako stvaraju
grofovi
preuzimlju
jezgro buduće
mno-
gostoljetne Pazinske ili Istarske grofovije. Oni su svojoj vlasti, u toku 13. i 14 st., pvodvrgli skoro sve manje vaza'e Porečke biskupije i Akvilejske patrijaršije, i bili sve do 1374. godine jedini i isključivi gospodari unutrašnje i planinske Istre. Godine 1374. umro je posljednji gorički zref iz porodice Lurngau i prema ugovoru o baštini Grofovija je pripadala Hobsburgovcima.
10
Sam Kaštel i mjesto imali su tada 228 duša na koje je godišnje raspoređeno 1829 radnih dana za oranje, radnih
vinograde
Obradi
a 458 za košenje.
je 2006
određeno
dana.
Novac
i zemljišni plodovi davani su uvijek u vezi
sa
raznim praznicima i svečanostima. Gospoda u Kašte'u su primala od svojih podložni-
ka
i posebne
dodatke
(regalia)
na
svoju
čast.
Tako
su Pazinci bili dužni pored ostalog da donesu godišnje 6 sireva u težini oko 40 kg, i to polovinu na praznik sv. Jurja, a polovinu na dan sv. Mihovila. U
podjeli desetina od žita, vina, sitne stoke (kozlića i jaganjaca) bili su složni feudalci i kler u Pazinu, kao i u ostalom svijetu. Od svake desetine (decima), dobijala je polovinu pazinska saborna crkva,
Prepozitura
sv. Nikole.
čuvari
polja
bili
košaru grožđa, kad Najamninu za novcu.
U Urbaru
snici bili su:
dužni
donositi
ono uzri. postojeće .mlinove
spominje
se 7 mlinova.
svakog
petka
paćalo
|
Zakupnina
se
Njihovi
Bratovština sv. Nikole, sv. Antuna
Ivana, Pazinska Mavrin Ivančić,
Ambrozio.
su
u
vla-
i sv.
bolnica, nasljednici Luke Ivančića, Juraj Primožić, Sigismund Moser i
|
na mlinove uvijek se plaćala na dan
sv. Martina.
Posebno
je istaknuta
povlastica
za
ribe,
koju
je
užvala pazinska gospoštija. Tko bi naime došao u Pazin sa ribama na prodaju, prvo bi ih morao donijeti
u
Kaštel
na
pregled.
U
protivnom označena
je nov-
čana kazna od 5 maraka, što je svakako bilo osjetno. Kad se govori o novcu, spominju se lire, forinti, karantani, marke i beči (stara venecijanska mone-
ta). I danas narod srednje Istre za novac kaže bieči, J1
što dolazi od riječi Venecija-Benečija, beneči-bnečiads beči. I mesarne u Pazinu bite su dužne da plaćaju godišnji danak
Jedna
u novcu.
riječ, koju
ni u talijanskim
ne ćete naći
rječnicima ni enciklopedijama, najbolje pokazuje, tko je sve fadio i kulučio za istarsku tuđinsku gospođu. To je slavenska riječ rabota, koju Urbar dosljedno upotrebljava kad ističe što su dužni podložnici da rade. I danas tu riječ možemo čuti u srednjoj Istri.
Nju poznaju i ostali slavenski narodi. Pod naslovom »rabotte« govori se
kako
o tome,
su građani Pazina dužni, da rade fizički rad, kad god je to potrebno Kaštelu i gradu Pazinu. (Nel Castello et Citta di Pisino). Za gradska vrata moralo se svakog dana odre-
(alle por-
diti dva vratara, i to za vrata grada, Pazina
te della Citta), iz čega zaključujemo, da je van samog Tom Kaštela postojao i grad sa svojim bedemima. mišljenju u prilog je i odredba Urbara, đa onaj tko ima kuću sagrađenu uz same gradske zidine, ima da plati i određeni dio bedema.
Određivano grad,
a dva
danicima,
je
za Kaštel.
da
nose
osam
za
Još je stavljeno u dužnost
po-
za), kao i ona za okolna potrebno drvo.
Za sučaj
rata
njegove
pisma
sva
čuvara,
noćnih
i deset
sela,
su
čuvati grad Pazin, a danju ili po odredbi kapetana.
visosti da
k tome
okolna
sela
ukoliko
je
Altez-
(sua
pripremaju
morala bila
noću
potreba
Od šuma, koje su pripadale na uživanje stanov. nicima Pazina Urbar spominje: Kalskibreg (Calsehibreg) kraj Sv. Petra u šumi, Lešće (Leschie) i Volovicu (Voloviza). 12
--
\
U 13. st, na primjer, Albertom III. obuhvatila
\
okrug.
Račice,
Vrh,
Sovinjak,
Pazinska grofovija je pod pazinski i belajski čitav
Draguć,
Barban,
Pod-
Kaštelir, Tar, (tada opatija), ograd, Svetvinčenat omjan, Sorbar. Na Kvarneru je također imala doa posjeda, kao i pravo na desetinu od sela oko Lima i
u Sv. Lovreču
Pazenatičkom.
U to vrijeme
su u vla-
sti Venecije: Poreč, Novigrad i Umag, a pod upravom AKvilejskog patrijarha: Kopar, Motovun, Buzet, Piran, Buje, Grožnjan, Kaštel, Dvagrada, Pula, Vodnjan, Labin, Plomin.
Zna se da je grof Albert učestvovao sa 150 vojnika u bitci kod Marchfelda na strani Rudolfa Habzburkralja. Kao saveznik
škog, a protiv češkog vodio
je borbe protiv
Pazinsku
patrijarha
Venecije
za razne
posjede.
i njen
razvitak
proučavao
grofoviju
talijanski istarski historičar Bernardo je u svojim djelima rasvjetljavao mnoge skog srednjeg vijeka.
je
Benussi. On pojave istar-
Od 1380. do 1766. Grofovijom upravlja 21 feudalni gospodar. U ja nije bilo,
pana«
i uz
Pazinskoj grofoviji općinskih autonomiveć su svaki grad i selo imali svog »žu-
njega
12
savjetnika,
»sodci«, Akta u 18. stoljeću pišu se vatskim, njemačkim i talijanskim. bio je jezik kmetova.
Kako svjetovne
koji
su se zvali
u tri jezika: hrHrvatski jezik
je Kaštel u Pazinu postao središte najveće gospoštije u Istri, imajući pod svojom
vlašću druge manje kaštele i mjesta, — to je već u 13. st. dobio njemačko ime Mitterburg (što znači sre-
dišnji grad). Tako ga naziva i slovenski historičar 17. st. Valvasor u svojoj knjizi, uz sliku — bakrorez, koju
donosi.
13
vati, čiji je grad, bili su na posljednjem KAŠTEL.
Pazinska
tvrđava
rotondom,
je jedan
feudalnih
utvrda
od najljepše
di-
i impozantnom očuva
a najljepši
primje-
Sagrađen je vjero-
kaštela.
rak poznatih istarskih
velikih
i najbolje
zemlji,
u našoj
mjestu.
ili Kaštel,
zidinama
debelim
vrlo
sa
Hr-
Mtterburg-Pisino-Pazin.
Pazina, i to ovm redom:
menzija,
su na imena
Austrije, sve do 1918., kondukteri uzvikivali tri stanici pazinskoj
U doba željezničkoj
vatno već u 9. stoljeću, a zatim više puta dograđivan od 12. do 17. stoljeća, što se i prostim okom lako utvr-
slojevima i vezama. Obnovljen
đuje prema kamenim je osobito maka). Pazin.
ger-
na
za-
(utvrđenih
burgova
arhitekturu
gotičku
mansku
uzoru
je po
Građen
1537.
godine
Oko njega se je počeo razvijati u 9. st. i grad
je položaj. Dok se srednjevjekovni
Originalan mu
bregovima i. gradovi podižu i utvrđuju na visokim stijenama, dotle je Pazinska tvrđava duboko u pazin-
su
duboki
je
četvrte,
se spuštao viseći ka,
podruma, vanjske
a
i Jama,
prokop
sa
kojim
nad
most.
sve sa
strane,
prostorija, soba, hodni-
broj
ogroman
šlom stoljeću i ovom sa
potoka
nekadašnji
gradu,
prema
Kaštel ima
Pazinskog
usjeci
čuvali
Jame. Sa tri strane
kotlini, na stijenama
“skoj
vrlo
rijetkim
probijeni jer
se
je
prozorima.
su mnogi
Kaštel
U
pro-
novi prozori
upotrebljavao
za
razne svrhe, kao stambeni i uredski prostor, još i kao spremište. U mračne podrume jedva prodire svjetlost kroz uske puškarnice. ćelije za zatvorenike pokazuju i da-
nas
male
trostrukim
14
prozore redom
u debelim željeznih
kamenim rešetki, da
zidovima
sa
ne bi utamni-
\
pokušao
pobjeći.
imao
i svoje
mučilište
za
prostoru
u jednom
je
Kaštel
čenik
nepokorne
podanike.
Do
dolaska Italije čuvale su se razne sprave za mučenje. ih više nema, da govore pokoljenjima o okrut\ pase im feudalcima. Posljednji mučitelji u njemu bili su
lijanski fašisti i Nijemci. Pjesnik Vladimir Nazor Kaštela
ovog
romanu
u svom
kmetova
je muke
opisao
dani«,
»Krvavi
Kaštel je posjedovao mnoge starine u svom starom namještaju, ali se to vremenom uništavalo, patilo, kralo
Mnogi
i odnosilo.
su
zarobljenici,
vojnici,
zatvorenici, mučenici i raznovrsni stanari kroz njega prolazili. Kašteiski arhiv nestao je još polovinom prosiog stoljeća. Ima ipak sačuvano nekoliko primjeraka starih baroknih peći i kamina, uz koje su se nekada grijale grofovske
žene.
je pronađena
Kome
se u Kaštelu
čuvan
vrata jesu iz godine
1945.
godine.
Sa-
okovana
ulazna
1786. kako na njima stoji.
Po vanjskim zidovima utisnuti icudalaca, a njih je bilo mnoga od
denja
i okovi.
(halebarde)
je i starinski zidni sat. Teška
na
odljev. Našlo
glagolska ploča kao
i starog oružja
i oltar
sali ima
U svečanoj
Nižu
se
su grbovi raznih 10. st. do oslobo-
uglavnom
ovim
redom:
porečki biskupi (10. st.), akvilejski (oglejski) patrijarsi (990. i 1209. god.); zatim u 11. i 12 st.. mnoge njemačke
Eppensteini
porodice:
Moorsburg
(1101.),
(1077.),
(1104.),
Sponheim
Wermar,
— Andechs
(1173.), Wittelsbach, pa gorički grofovi (od 1248.). Kada je 1374. umro zadnji goričko-pazinski knez Albert
IV.,
Istarska
pod
grofovija. potpadne
Habsburgovce,
to jest pod Austriju. Godine
Montecuccoli,
1756.
Kaštel
plemićke
je
prešao
porodice
u posjed
iz Modene,
markiza
kao
na-
15
sljedno
dobro.
Do
pms
bio
je Kaštel
njihovo
vlasništvo. Mlečani ga opsjedaju 1344., a prodiru u njega samo jedamput u historiji, i u njemu ostaju vrlo kratko. To je bilo 1508. Zato Pazin nije nikada imao
na svojim zidinama mletačkog grabežljivog lava. Taj manjak su teško podnosili pazinski renegati i ireden- . tisti,
i da
bi
Pazinu
dali
i vanjsko
skog grada, zamolili su Veneciju za njihovu Gimnaziju, kojoj su
obilježje
talijan-
da im pošalj bili podigli i/ drugi
kat, I kamena zvjerka je zaista stigla kao dar/1926. iz Venecije i uz prigodnu veliku svečanost i paradu nametnula se samom središtu grada, na pročelju Gimnazije. Fašistička mržnja podudarala se sa krvavim pandžama tog bezvrijednog lavića, koji v danas na zidinama i zgradama nekih gradića istarskih simbolički ukazuje na krvavu, zatiračku i imperijalističku vladavinu Venecije u jednom dijelu Istre.
I D'Annunzio
je jednom
je i jednu pjesmu U diplomi
posjetio
Pazin.
čak
mu
posvetio.
cara
Otona
iz godine
983. spominju
se
Kkašteli, koji su dati na uživanje Porečkoj biskupiji. To su takozvane feudalne investiture, darovnice careva.
Taj
o tome
da
Diploma tovun
carski
je
dokumenat
Pazinski
nabraja
kaštel
sedam
(Montona).
je vrlo
naziv »Castrum Pisinum«. či kaštel, tvrđava.
postojao
kaštela,
Pazinski
važan,
kaštel
među
jer
govori
u
10. st.
kojima
i Mo-
već
u ovoj
Na pomakom
listini
nosi
castrum zna-
I istarski dokumenti od 10. do 12. st. govore o tome, da je Kaštel u Pazinu bio vlasništvo Porečke biskupije, kao i okolni mnogi manji kašteli, iz čega
slijedi,
da
rečkom
biskupu.
16
su
rani
pazinski
grofovi
bili. vazali
po-
Pazinski kaštel ide u red velikih feudalnih posjeda sa pravom upotrebe vješala u svom suđenju. Njemu slični u tom bili su, na primjer: Kozljak, Lupoglav, Kastav, Kršan. Prema veličini posjeda i časti plemstvo se dijelilo u ove titule, počevši od najvišeg do najnižeg: knezovi
(principi),
grofovi
(conti),
markizi,
lini (signori), Baruni (niži plemićki vazali podložni u mnogim stvarima
fu. Oni su na svom
baruni
i vlaste-
red) su bili kao pazinskom gro-
terenu dijelili i nižu pravdu, dok
je grof presuđivao veće zločine, kao što su ubistvo, r zbojstvo, silovanje. Baruni su bili dužni još da besplatne vrše vojničku službu zemlji, a ako su bili
upućeni van Istre da ratuju, imali su pravo na plaću. Grof je bio potpuni gospodar nad tržnicama i sajmovima. On ih je dijelio barunima po volji ili ih je zadržavao za svoje prihode. U 12. st. porečki biskupi
Majnardu
od
ustupaju
Schwarzenburga,
to
jest
Kaštel
grofu
našeg
Ččrno-
grada (između Lupoglava i Roča). Grof Majnard je bio jedan od najmoćnijih pazinskih grofova. On je Kaštel popravio i rekonstruirao i u njemu uredio svoju ličnu rezidenciju. Nešto milom, a nešto na prijevaru i oružjem, proširio je svoju teritoriju i moć na
štetu Porečke biskupije. Poslije njegove smrti
1183.
grof A'bert od Weichselberga,
postao
feudalac
Pripadao je vrlo istaknutoj germanskoj
je
istarski
Motovuna.
aristokratskoj
kući u Istri. On je čak sa svojim vojnicima učestvovao na trećoj križarskoj vojni uz svog spodara Bertolda IV., istarskog markiza, armije cara Barbarosse.
Početkom
vazinsku
13.
groficu
st.,
dokumenti
lenskog goa u sastavu
spominju
i ovako je označuju:
i jednu
»Domina
2
Ma.
17 Mar
| BITAONIGA nazi
e
u
tilde. comitissa de Pysino« fica Pazina). Godine 1275. upravljao
i vrlo rado
boravio
(gospodja je
u Kaštelu
Matilda,
g&ro-
Pazinskom
grofovijom
grof Albert
III., poto-
mak goričke feuda'ne porodice. Njegova pratnja sastojala se od 144 konjanika i isto toliko pješaka. U njegovoj sviti bilo je uvijek mnogo njegovih vazala,
vlasnika podređenih barunija: Momjana, Kozljaka, Vrane, Raspora i dr. Uz njega
plemića i Lupoglava,
je bilo i općinskih sudaca, seoskih starješina i svećenika, koji su služili mise svakog dana; zatim pićanski biskup Demetrio i opat Samostana Svetog Petra u šumi, Semprebono. Grof je bio — kako pokazuju zapisi — darežljiv prema crkvama i općinama. Svojim podređenim go-
pravo
održavanje
na
sajma,
dodijelio je
i Kršanu
Vranji, šumbergu
spoštijama:
a
kozljačkom
feudalcu
darovao je jednu baruniju. U Pazinskoj grofiji položaj kmetova bio je vrlo težak. To pokazuje i pobuna kmetova 1571. godine. U pobuni je učestvovalo oko dvije hiljade kmetova. Kao i sve seljačke bune onoga vremena i ova lokalna pobuna bila je krvavo ugušena Gupčeva velika buna izbila je dvije godine kasnije. ali nije zahvatila Istru.
Naziv taj
u Pazinu
uličice
jedne
krvavu
i na
događaj
uz Kašte!
opominje
na
Ranije
je
naroda.
prošlost
ta ulica plemića.
nosila naziv »Via dei nobili«, to jest ulica Ni poslije bune kmetova 1571., va ni poslije
Gupčeve
velike bune
1573., feudalci nisu olakšali sta-
To pokazuje
nje kmetova.
i Urbar Pazinske
25. aprila, u čijem uvodu se ističe, iz povećati dohoci, kao i obaveze,
pisan 1573. god., da su se morali
razloga, što se je obradiva narod
razmnožio.
Nijednom
18 dRasis i
v
ATOSs M+
grofovije
g.
a*-
+
zemlja
proširila i što se je
riječju
se
ne
spominju
seljačke bune, ni ikakva olakšanja. Feudalci su se osjećali još jačima poslije ugušenja buna. Urbar je pisan u godini kad je austrijski nadvojvoda Karlo preuzeo
smrti ski
upravu
njenog
nad
Pazinskom
upravitelja
Adama
grofovijom,
a poslije
Cvetkovića.
>|
Kao i svi urbari feudalnog poretka, i ovaj Pazinurbar skup je propisa za razne dadžbine, zakup-
nine, desetine, obaveze, rabote, — koje su bili dužni davati podređeni kmetovi gospodaru Pazinske grofovije. Tačno je popisano za svako selo što i kada ima da radi i da daje Kaštelu. Prema registru samog
Urba.
ra vidimo da su pod Pazinski kaštel u 16. st. teritorijalno spadala ova se'a i mjesta: Pazin. Stari Pazin, Beram, Trviž, Tinjan, Kringa, žminj, Pićan, Gračišće, Lindar, Boljun, Vranja, Brest, Previž, Borut, Cerovlje.
Novaki,
Zareč, Grdoselo,
Kršikla, Butoniga,
Zamask, Lovran, Brseč, Krbune, U delegaciji koja je godine poklonjenje Karlu VI., koji je Kranjsku, Goričku grofoviju i
pored
ostalog
višeg
i nižeg
Kašćerga,
Sv. Lovreč i Učka. 1728. pošla u Trst na bio došao da posjeti grad Trst, nalaze se.
plemstva,
i:
markizi
de
Prie, pazinski grofovi; pićanski i tršćanski biskupi, knezovi Aiersperger. gospodar Belaja; grofovi Petazzi, baruni Podgrada, baruni de Nasconi, vlastelini de RaDicio i drugi. Carlo De Franceschi, talijanski iredentista, publicista i historičar, iz Gologorice, piše 1843. Kandleru, tršćanskom arheologu: »Prikupit grofoviju
Kaštela
ali
ću sve
što se odnosi
najvažniji
na
dokumenti
služili su za zavijanje
papra
Pazinsku arhiva
iz
i salame
jednom ovdašnjem trgovcu, kome su po nesreći pali u ruke...« 19
|
Jedan
dio tih dokumenata
vaz i poklonio ih Carlu Pojedini feudalci u plemeniti zakupci, nosili skim kapetanima C. D. Kandleru
spasio
je Antonio
Co-
D. Franceschi-u. Kaštelu, kao i razni njegovi su _ nazv kapetana. O pazinFranceschi iste godine piše
još ovo:
»Nažalost, nije
potpun,
redoslijed sam
što
kao
pazinskih mislio,
kapetana niti
će
biti
lako popuniti ga. Arhivi u Beču, Gracu i Ljutoga što se tiče
bljani imali bi da sadrže mnogo
Grofovije
Contea«),
la
(»riguardanti
a što
je
nepoznato... «
nama
Kaštel je danas stavljen pod zaštitu države kao historijski spomenik. Pazinsko Društvo za povijest i kulturne probleme zavoda na Rijeci,
Kaštel
za
storijskim,
Narodni
Istre, uz pomoć Konzervatorskog osposobljavat će postepeno ovaj
muzej
privrednim
i
Istre,
sa
umjetničkim.
etnografskim
zbirkama.
hiU
sobi mučenika — iz koje su bačeni u Jamu naši borci i aktivisti u Narodnooslobodilačkoj borbi i revoluciji naroda Jugoslavije, bit će uređen Muzej Narodnooslobodilačke borbe. Godine 1952. popravljen je na više mjesta vrlo oštećeni krov. Ove godine pristupa se općem čišćenju i uređenju prostorija, kao i smje-
štaju zasada skromnih
Pod zaštitu
države
zbirki.
kao historijski spomenik
sta-
vljen je i Repiccijev dvorac, stara zgrada, pedesetak metara udaljena od Kaštela, nekadašnji stan upravi-
građena
telja. Kaštela,
I ta zgrada
jenama
U posljednjem
Jame.
cd bombardovanja. nje
20
i Kaštela
Kuće,
bile su
je na samim
ratu mnogo
sti-
je stradala
koje su se nalazile između
također
žrtve
bombi.
Ruševine
+
su uklonjene i u planu je niveliranje terena i stvaranje čitavog trga pred Kaštelom. Jednu stranu tog trga zatvara
stari austrijski zatvor.
RAZVOD ISTRIJANSKI. Znamenit je pisani glagoljski spomenik zvan Razvod istrijanski ili Istarski razvod iz 1273., pisan na hrvatskom, latinskom i njemačkom jeziku. U njemu se radilo o razgraničenju raznih
istarskih
Patrijarhata
općina
između
akvilejskog
Pazinske
i Venecije.
i pravnici, kao što su Ante
grofovije,
Naši stariji pisci
Starčevć,
šime
Ljubić,
Lu-
ka Kirac, pridavali su mu osobit historijski i kulturni značaj, zbog pravnih, jezičnih i narodnosnih odnosa u Istri. Iz ovog historijskog dokumenta vide se prav-ni,
ekonomski
i politički
srednjevjekovnoj
odnosi
koji
su
vladali
u
Istri.
Original se nije našao,
već
mnogi
prepisi.
U
vje-
rodostojnost tog spomenika sumnjali su talijanski historičari Kandler i De Franceschi, za koga kaže
Spinčić, va'o
da mu
hrvatstvo
hrvatski
»bijaše nepoćudno Istre
pismeni
od
davnih
spomenici«.
sve, što je dokazi-
vremena,
Povodom
pa
toga
tako
i
Spinčić
ističe:
»Istina
mnogo
je. da
kasnije
se u Istri
nije
uopće
u
13.
stoljeću
ni
pisalo talijanski,
da
se je pisalo latinski u nekim gradićima na zapadnoj obali Istarskog poluotoka, a da se je inače tada pisalo po svoj ostaloj Istri hrvatski«. Prema
stao
naučnom
u vremenu
miš'jenju
između
osnovu autentičnih stoljeća,
1374.
starijih
ovaj
je spomenik
i 1502.
listina
iz
god., 11.,
na-
i to 12.
i
na 13.
21
Taj
je spomenik
tri jezika:
važan
za narod
po
na hrvatskom
sku patrijaršiju na latinskom, na njemačkom jeziku. Svako mjesto naziv. Mnogo ima
tome, a
što
je
p.san
na
jeziku, za Bo za
djoka:
i grofa
ima u ovom spomeniku hrvatski u njemu i ličnih hrvatskih imena:
kao: Zagrić, Vivoda, «Greža i drugi.
Hreljac,
Golić,
črnešić,
župan
PAZINSKI PROTESTANTI. IZ Pazina je poteklo u 16. st. nekoliko svećenika, koji su prišli protestantizmu i pomagali u pisanju i širenju protestantskih knjiga. Do slavenskih knjiga su naši popovi glago-
ljaši teško
dolazili.
Naš
protestantski
svoje štamparije u Njemačkoj, rije štampale
su slavenske
pokret
Juraj
Cvečić
je
u Urachu. Te štampa-
knjige
i umnožavale
to je jedan od razloga što su istarski Prilazili novom vjerskom pokretu.
Pazinac
imao
radio je kao
glagoljaši
ih. I
lako
protestant
u
Njemačkoj. Sebe je označio nacionalnim imenom »I'irac«. Iz Pazina su još bili: župnik Ivan Lamela i: pop Matija Fabijanić. Zanimljivo je, da je pazinski kapelan Matija Živčić, po naredbi pazinskog kapetana Adama
Cvetkovića,
bio spaljen
kao
protestant
»in
effigie« (to jest slikovito). Svi su ti popovi bili po“magači Stjepanu Konzulu iz Buzeta. Svi teže za jedinstvenim književnim jezikom i pišu djela na svim našim pismima: glagoljeom, ćirilicom i latinicom, sa namjerom, da se njihova pouka i reforma što bolje
učvrst
među
južnim
Slavenima.
Pazinske protestante podupiru i župnici iz okolnih sela tako: lindarski. Pićanski, tinjanski i gračišćanski.
20
CRKVE. Stolna crkva sv. Nikole. Sto'na pazinska. crkva sv. Nikole podignuta je 1266. god., ali je završena u današnjem obliku u 18. st. Iznad glavnog ulaza.
nalazi se kip sv. Nikole, starog patrona grada Pazina, | kamena p'oča ispod njega, na kojoj je uklesano na. latinskom jeziku, da je crkva obnovljena u 18. st. Pazinski župnik ima naziv preprošt (praepositus) iz vremena,
kad
je on
bio
na
čelu
pazinskog
ničkog zbora (kaptola). Praepositure šio dužnost ravnu biskupskoj. E
sv. Nikole
sveće-
i vr-
U Srednjem vijeku, pa sve do 1848., i crkve su imale pravo na razne kmetovske dažbine i desetine, kao i kašteli. Istarski biskupi imali su široka barun-
ska prava janja
nad velikim teritorijama,
raznih
jurisdikciju
dadžbina. (djelokrug
Tako prava)
sa pravom
je pulski nad
biskup
Pulom,
dobiimao:
Kastvom,
Rijekom, i Mošćenicama; porečki biskup nad Vižinadom, Motovunom, Pazinom i žminjem; novigradski biskupi nad svim selima do Gradinje (sjeverozapadno cd Buzeta); tršćanski biskup nad Krasom i Miljem. Najmanje prihode imale su koparska i pićanska
biskupija.
Osim biskupa, dio od desetina, dobijali su župnici i kaptoli (capituli, saborne crkve sa kanonicima i većim brojem svećenika). Tih kaptola je bilo osobito mnogo prije 15. stoljeća. Crkvene desetine ukinuo Marmont svojim dekretom od
odredba a ne
vrijedila samo
za srednju.
je francuski maršal 15. XI. 1810. god. Ta je“
za mletačku
Francuzi
uopće
primorsku
nisu
radikalno
Istru, rije-
šili feudalizam u Istri. Kad još dodamo, da su na narod navalili nove poreze i često novačenja (regrutira--
nja vojnika), 'ako ćemo razumjeti negodovanje: kmetova i opći ustanak protiv njih 1813. godine.
23
Kod glavnog oltara ima raznih potpisa pobožnih hodočasnika (grafiti) pisanih glagoljicom. I u toj crkvi čitane su mise na staroslovenskom jeziku, gla-
goljalo
se,
kao
i u
svim
istarskim
biskupijama.
Po-
stoje i od'omci starijih bogoslužnih knjiga pisanih glagoljicom, takozvana Fragmenta glag. Pisinensia,
za koje se smatra Slike
visokog
da su iz 13. stoljeća.
(freske)
kvaliteta
u svetištu
župne
iz 15. st. Rađene
. srednjeevropskog za srednju Istru.
slikarstva, Umjetnik,
što koji
crkve
su pod
jesu
djelo
utjecajem
je karakteristično ih je radio, nepo-
znat je.
U crkvi
je mrežasto
svodovlje.
Za
tom
crtom
pa-
zinske crkve povode se i druge manje crkve u unutrašnjosti Istre. Mrežasto i zvjezdano svodovlje po crkvama je kasnogotička pojava, koja upućuje također na srednjevjekovni utjecaj. Taj stil i utjecaj, po-
red pazinske Stolne crkve, pokazuju i mnoge druge istarske crkve, tako: Oprtalj, Lovran, Boljun, Roč,. Božje Polje, Štrped, Dekani, Koštabona, Sveta Marija kod čepića i druge. Iz srednje Evrope utjecaji stižu preko Krasa u Istru. Od Rijeke prema
mnogo
primjera
Trstu ima
tog sila.
Na glavnom oltaru ukrašeni stubovi lijepi su primjerci
baroka,
Njemačka
kao visoka
i krstionica. birokracija
imala
je
u
stoljeću odvojeno i ograđeno mjesto u župnoj da se ne bi miješala sa prostim narodom.
prošlom
crkvi,
Kraj crkve, odvojeno, uzdiže se zvonik, visok 50 m., arhitektonski divno gradjen, sa trodjelnim prozorima sa stupićima i osmokutnim vrhom. Kroz njega vodi prolaz za crkvu, što nema nijedan istarski zvo-
24
nik. Zidan je 1705. god... kako se može pročitati na latinskom jeziku sa utisnute ploče ispod pazinskog grba. Po svojoj ljepoti ovaj se zvonik natječe sa koparskim, vodnjanskim i rovinjskim zvonikom. U Župnom dvoru je Crkveni muzej sa mnogim vrijednim predmetima iz naše kulturne i političke proš'osti.
U
1813., kao
njemu
se čuva
uspomena
i jedna
na pobjedu
zastava
nad
iz godine
Francuzima.
Pazinski park su nekada zvali »Vrt sv. Petronile«, zato što je u njemu bila kip Bogorodice, što se crkvom, bio je ranije u spomenik je podignut u je minula kuga, koja je
kapelica te svetice. Kameni danas nalazi pred Stolnom parku. Po usmenoj predaji, 17. st. u zrak zahvalnosti, što tada sStrahovito harala po
Istri, pa
i Pazinu.
U
parku
pomrlih
od kuge.
Najnovija
je iz tog
vremena
groblje
kopanja
u parku
otkrila
su kosture ljudske što bi potvrđivalo narodnu predaju. Inače park je prilično star što pokazuju pojedina stogodišnja stabla. Franjevački samostan i crkva. Franjevački samostan i crkva podignuti su u 15. st. (između 1463. i 1477.). Narod ih u svom govoru zove jednim imenom
»Kloštar«,
Gradnju
samostana
pomogla
je Pazinska
općina i narod. Molbu, kojom se Pazinska općina obratila papi molbom da odobri dolazak franjevcima, preporučio je i njemački car Fridrih III., kao lenski gospodar Pazinske grofovije. Povelja pape Siksta IV. iz godine 1481., kojom dopušta franjevcima preuzimanje samostana, naziva crkvu »Gospom od milosti«,
po starom
kipu Bogorodice,
u Kaštelu. Do nedavna tom
samostanu
čuvan od
cara
koji se je ranije nalazio
je u Ljubljani Maksimilijana
akt povlastice iz 1503.
god.
25
Godine 1715. povećan je samostan nadgradnjom južnog krila. Crkva je sagrađena u kasnogotskom. stilu. Produžavana je 1725. god. Novi krov stavljen joj je 1904.; a u crkvi novi pod 1909., kad su se u starim
crkvenim
grobnicama
nih. Do godine samoj
crkvom.
crkvi.
vidjeti
kosturi
pokopa-
1781. odličniji ljudi sahranjivani su u
Bilo
je osam
grobnica,
i nekoliko
pred
1909. godine ti su grobovi uklonjeni.
Franjevačka oltaru,
mogli
veliku
crkva
i dvije
je iz 15. st. Slike manje
sa strane,
tački slikar Jeronim de Santa Croce,
na gavnom radio
je
mle-
čije su slike po-
znate i po crkvama u Dalmaciji. Godine 1854. te je slike dosta pokvario jedan slabiji slikar iz Motovuna, prilikom manje restauracije. Prvobitni oltari bili su od drveta. Početkom 18. st. oni su izgrađeni od mramora i žminjskog kamena.
Franjevci u samostanu imali su ranije bolnicu i apoteku. Bavili su se i hirurgijom. Pod njihovim vodstvom bile su razne bratovštine. a u 19. st. držati su nižu i višu gimnaziju sa njemačkim nastavnim jezikom. Biblioteka im je vrlo bogata starim izdanjima — osobito crkvenih knjiga. Sačuvana je i samostanska kronika od 1765. do 1860. god. sa imenima redovnika., Najviše ih je bilo u samostanu 1856.: 10 svećenika i 5 lajika, u vrijeme kad su vodili škole. I da-
nas
franjevci
uglavnom
rade
kao
profesori
u Kla-
sičnoj gimnaziji. čim su došti Talijani, otjerali su naše franjevce, stare rodoljube. Samostan su 1924. preuzeli venecijanski franjevci i u Bjemu se zadržali do oslobođenja. Franjevci Leonard Kalac, rodom iz pazinske okolice, poznat je kao pjesnik. Njegovu himnu Jurju Do-
brili uglazbio je Brajša.
26
Velike
voza,
sava
kada
je narod
češće,
zvano
moglo
na
narodne
crkve u
svake
Istre
slavu
dan vidjeti
sv.
cijeli
godine 2:
dolazio Franje.
folklor
kolo-
na
hodo-
Nekada
Istre,
se
osobito
nošnje.
Nekadašnja izmedu
iz cijele
— »Rim«,
taj
je bila
Pazina
opatija
sv.
Mihovila.
i Berma,
na
bivšem
Na
pola
puta
Kamušovom
bri-
jegu, a danas Brijeg Vladimira Gortana, nalazila se: Opatija sv. Mihovila, koju još u 13. st. spominje bula pape
Aleksandra
III. Stara
napuštena
crkva
i danas
stoji na brijegu. Seljaci su ranije zvali taj brijeg »Brijeh od kavaljeri«, jer su na njemu u samostanu živjeli fratri benediktinci. Ne zna se tačno kad je
ta opatija preš'a u ruke
Camus.
bogatoj
talijanskoj
porodici
|
Mlečani
su
godine
1508.
sa
ovog
svojih topova na Pazin. U istom oštećena od austrijske artiljerije. Brijeg
je
bio
pokriven
brda
ratu
velikom
pucali
crkva
šumom,
je koju
iz
bila je
okupator u posljednjem ratu posjekao.- Vlasnik Camus otišao je u Italiju. Sada je ovo nekadašnje vlaste'insko imanje postalo narodno dobro, kojim upravlja
Poljoprivredna
škola
u Pazinu.
Na kamenim stubovima ulaznih vrata zauvijek su isklesane riječi »Signoria Camus, — caccia riservata« (Gospojštija
Godine puške
Camus,
1929.
Gortana
lov
rezerviran).
iz šume
i njegovih
tog
brijega
drugova
odjeknule
protiv
su
fašista. koji
su silom tjerali narod na plebiscitarne izbore. Nijemci
i talijanski
fašisti
uništili
su
i pazinsku
Kalvariju, brdo nad Jamom, sa starom crkvom i okolnim Kapelicama križnog puta, Prekrasnu crnogoričnu šumu posjekli su do korijena. Crkva je opljačkana, i danas
pusta.
20
FRANCUZI
U
kvom, na malom vrlo lijep kameni
PAZINU.
Pred
Franjevačkom
cr-
trgu, bio je podignut 1816. godine spomenik, obelisk sa okolnim pira-
midama, koje su bile sastavljene od francuskih topovskih kugala. Naime, Francuzi su 1813. pritisnuti sa Svih strana od austrijske redovne vojske i pobu-
njenog naroda pobacali kug'e u Jamu. Talijani nažalost, 1918. god. potpuno uništili taj spomenik tome
posjekli
oko
njega
nekoliko
debelih
su, i k
i krošnjatih
lipa. Na vrhu spomenika stajao je veliki austrijski grb, imperijalni orao, a u kamenu bile su uklesane na latinskom jeziku ove riječi:
»Uznosi, carski
orle, sve
više ime
nog! — Franji I, prvom caru Istru, podigoše ovaj spomenik,
sti,
u maju
1816. —
vjernosti
Istre.
dan
Na
predstavnici
septembra
drugoj
strani
vlasti Ove —
U
riječi:
mjer
slobodnim ljudima.« Jabuke, to su topovska
»U
čast cara,
u znak
je jabuke
ušao
u
vjerno-
Pazina...
ostavila
vrijeme
bio
Galija
je četvrti
Galima.«
spomenika
ove
je
i podložnici
ono
gorak
koji
Uzviše-
utisnute
na ponos
su bile
domovine,
francuska
zrna,
za
koja
još pri-
su
ukrašavala spomenik, a Galija je stariji naziv za Francusku (u originalu je taj dio natpisa glasio: (Haec
Gallia
Istriae
fidelitati
poma
reliquit.
Quarta
dies
septembris erat tunc aspera Gallis«.) Od cijelog tog spomenika sačuvane su samo dvije topovske kugle, a bilo ih je oko stotinu. U istjerivanju Francuza iz Istre 1813. bio je zaslužan kao komandant kapetan Lazarić, vjerovatno
28
|
rodom
iz Lindara.
Kao
priznanje
dobio
je čin
majo-
ra, orden Marije Terezije i plemićku titulu »barun od Lindara«. Bio je vrlo omiljen u narodu. U starijim
godinama
nastanio se je u Pazinu,
|
Bitka sa Francuzima odvijala se je, prema tršćanskog Kandlerovog lista »Istria«, ovako: Kad
VIII.
je izbio
1813.
vojskom
na
rat
između
Austrije
austrijski
general
Karlovac
i Rijeku.
i Francuske
17.
krenuo
je
sa
vodio
je
Nugent U
toj
opisu
vojsci
svoj odred i kapetan Lazarić, koji se je već bio istakao u borbi sa Francuzima 1809. na čelu tršćanskog bataljona. Tada je zadobio nekoliko rana. U Rijeci bila je potučena francuska
generalom Garnier-om. brovoljno
da
krene
vojska
Tada se je Lazarić
u
Istru
ustanak protiv Francuza. istarski teren. Odred koji
i da
podigne
pod
javio donarod
na
Vrlo je dobro poznavao mu je bio povjeren sasto-
jao se je od 47 vojnika Hrvata pod komandom
poru-
čnika Deuss-a iz varaždinske pukovnije; i od 6 konjanika, husara. pod vodstvom kaplara Moraveca. Sa ovom malom četom krenuo je u ranu zoru 2. septembra 1813. preko Učke, Prije toga osigurao je u Lovra-
nu dobru kom
vezu
sa generalom
mornaricom
u
Nugentom
Jadranskom
moru,
i sa engleskoja
je
bila
pod komandom admirala Freementle-a. Istog dana uveče stigao je u selo Vranju i odmah se povezao
sa
narodom
sa ciljem
da
ga
pokrene
ustanak, Od kapelana Antuna Pikota iz Gračišća je obaviješten,
da
vinja
Pazinu
kreću
ka
se
francuski sa
12
garnizoni
topova,
Pule
a pojačani
na
bio i Rona-
cionalnom gardom. Oko 200 seljaka iz Vranje i okoline dobrovoljno se priključio Lazarićevoj četi. Svi su tad krenuli preko Bo\juna ka Cerovlju gdje je četa zastala na raskršću cesta koje vode u Trst i Rijeku
29
su
stigle
Predhodnice
Istog
Novaki.
selo
u
dana
(3.
IX.) u noći stigla je u Pazin velika francuska kolona od 1100 ljudi sa artiljerijom i municijom i komorom. Komandovao
je
njome
švajcarac
Spring,
na
glasu
junak. U sastavu kolone bio je četvrti talijanski bataljon, jedna divizija Ličana (graničara iz Otočca) i 80 topničara i žandarma. Usred noći zazvonila su sva zvona okolnih sela na uzbunu, a 150 Hrvata dezertiralo je iste noći iz francuske vojske i priključilo se Lazariću.
u zoru cestom
Kad je poštanskom bunjeni
rićevu
krenula dalje Kašicista ko'ona prema sjeveru. napao ju je poLindara
na području
narod
komandu.
Lazarić
kao
ne čekajući Laza-
vješt
vojnik
brzo se je
. snašao i uputio je naprijed Deussa sa hrvatskim vojnicima, dobrovoljce seljake iz Učke dio Martin Novljan) rasporedio je
(koje je predvona jednom bre-
žuljku sa suprotne strane i pomiješao među njih vojnike da ih bolje vide; a sam je sa svojim ljudima
francusku,
na kolonu
udario pravo
koja je počela sve
više da uzmiče. Lazarić je presjekao
povlačenje
ske
što
prema
sve visove kolona
žminju,
tako
oko Starog
uputila
Dragom
je
Pazina.
francuske
.voj-
sa
ljudima zaposjeo
Tada
se je francuska
s namjerom
da
stigne
u Mo-
tovun. Prolazeći kraj Jame, baciše u nju i veliki dio teške municije. Da bi se potpuno rasteretili, ostavili su i komoru i dvije teške haubiće (topove). Tako su stig!i pod Beram u dolinu opkoljenu visokim brdima
na kojima su se nalazili ustanici. Odbrana je bila nemoguća, utoliko više što su hrvatski graničari skoro svi prebjegli svojim sunarodnjacima. Poslije kraćeg
puškaranja, O
30
predaji.
komandant Lazarić
to
francuski odbi
i
zatraži
zatraži
pregovore
potpunu
kapi-
tulaciju.
I tako je 4. IX.
1813., u tri sata
poslije
po-
|
dne, položilo oružje 900 vojnika sa 26 nižih oficira i 3 viša,
ostavivši
kraj
sebe
3 topa
i 40
ljudi,
što
mrtvih
što ranjenih. Zarobljenike je pohvatalo 56 austrijskih vojnika i 200 seljaka Slabo naoružanih. Nacionalnu gardu, koja je trebala da se pridruži Francuzima pod Učkom, a u snazi od 400 ljudi, čuvši za po-raz
pod
Sa
Bermom,
povuk'o
zarobljenim
se je u Kopar.
vojnicima
i oficirima
seljaci
su
postupali na najgrublji način: pljačkali su ih, sviačili i tukli. Redovni vojnici su sa mukom i uz prijetnju oružjem
očuvali
zarobljenike
od
poniženja
i
bijesa
mase. U Pazinu je bilo nemoguće zadržati tako veliki broj zarobljenih, pa ih je Lazarić lično odveo u Rije-
ku.
Na
ruglu
ulasku
u Rijeku
zarobljenici
svjetine,
kletvama,
bacanju
su
bili izloženi
nečistoća
i drugim
zlostavljanjima, jer je masa mislila, da je ta francuska kolona imala da prodre u grad i da ga opljačka. Iz Rijeke Lazarić se je vratio sa četom od 120 vojnika u Istru i nastavio sa razbijanjem Francuza. Pulu je zauzeo 11. IX. i u njoj zarobio 57 topova, Bu-
zet se sam predao, a Kopar je kapitulirao 12. IX., pod prijetnjom dva engleska broda. Istog dana austrijska vojska krenula je na Trst. Osvojivši cijelu Istru, Lazarić je formirao u samoj Istri ustanički korpus, i jedan provincijski ba-
taljon vojnika, koji je kasnije bio upućen u Italiju. U znak priznanja za pobjedu, Lazarić i njegova četa dobili su od austrijskih vlasti zastavu, na kojoj je napisano: »Hrabrosti i vjernosti Istre — 10. XII. 1813.« Ta zastava i jedna topovska francuska kugla čuvaju se u Crkvenom muzeju u župnom dvoru
u
Pazinu..
31
'
POLITIČKE
STOLJEĆU
I DRUŠTVENE
DO
1918.
GOD.
U
PRILIKE
U
19. I 20.
19. st. Pazin
je neko
vrijeme bio i administrativni centar Istre. Naime, Pazinsko okružje, u čijem sklopu su bili i kvarnerski otoci, postaje godine 1825., sa Pazinom na čelu, centrom čitave Istre. Pazinu je tad namijenjena germanizatorska u'oga, što se vidi i po tome, što je u nje-
mu
otvorena
snije
i
Niža
njemačka
osmogodišnja,
gymnasium«).
puna
gimnazija, Gimnazija
a malo
ka-
(»Oberstadt-
Tada je došlo u Pazin mnogo
činovni-
ka Nijemaca. Tada je grad imao i četu vojnika, koja je bila smještena u kasarni ispod željezničke stanice.
U
Pazinu
je
prije
sto
godina
bio
na
zlu
glasu
samovoljni i oholi okružni kapetan Grimschitz. Upravljao je po svojoj ćudi i volji cijelom Istrom. Kad je 1848. posebna štafeta donijela u Pazin obavijest o novom ustavu, koji je car proglasio od straha pred re-
volucijom, dekret
nije htio
-—— Grimschitz
o novim
slobodama,
koje
pročitati
odmah
njemu
nisu
bile po
. volji. Skupljena masa Pazinaca prisili'a ga je na to svojom vikom pod prozorima. Narod je mislio, da še više ne će plaćati porez, niti služiti vojska. Novi ustav je dozvoljavao narodu, da osniva svoje vlastite narodne straže za čuvanje
zorom
vlasti.
U
narodnu
Pazinsku
reda, a pod nad-
stražu
upisalo se
1006 ljudi, od kojih je 300 bilo pod oružjem. Koliko
je
naš
narod
u
Istri
bio
godine
1848.
još
neprosvijećen i politički nezreo, vidi se po tome, što je na izborima za bečki parlamenat glasalo u pazinskom izbornom kotaru samo 371 od 9062 upisana glasača. To je i bio razlog da su Talijani tada pobijedili na izborima i izabrali svoje poslanike iređentiste, među kojima se je isticao Carlo De Franceschi, iz okolice Pazina, kao veliki protivnik priznavanja po-
32
litičkih
i kulturnih
prava
S'avenima
Istre. Kao
za-
služnom za iredentistički rad u Istri, pazinski Talijani i odnarodnjaci podigli su mu bistu u parku pred Talijanskom
bivšom
Gimnazijom.
Godine 1848. proslavljen je u svečano pad revolucionarnog grada ske
ruke.
Prisutno
je
bilo
mnogo
Gradskom parku Milana u austrijhrvatskih
vojnika,
građana i seljaka. Svi govori održani su na hrvatskom jeziku,
Pjevalo
se na hrvatskom
i igralo balun.
U
istom parku proslavljena je sa velikim narodnim veseljem .1916. godina pedesetgodišnjica bitke kod Visa 1866., kad su austrijski brodovi potukli talijansku mornaricu. U spomen te pomorske bitke posta-
vljen
je spomenik
štili po
svom
usred
parka.
Talijani
su
ga uni-
dolasku.
U drugoj polovini 19. st. borba za pazinsku općinu bila je oštra između Hrvata i Talijana, koji su u njoj htjeli imati prvu riječ. Od godine 1885. Hrvati je čvrsto drže u svojim rukama. Godine 1895. na izborima, Narodna stranka odnijela je značajnu pobjedu nad
Talijanima
i talijanašima.
bora i pobjede Hrvata
rodnom
domu
i Metoda,
na
skupština
je došao
ga je na stanici dočekao
vukli kočiju
ljenik naroda.
Njegovom
što
tada
ugledu
nije došlo
seljaka i pazinskih
u kojoj do
iz-
održana je u Na-
Društva
i Matko
u pravom
su svojevoljno hvaliti,
pobjedonosnih
1907. godine,
godišnja koju
Poslije
sv. Ćirila
Laginja.
Narod
triumfu. Mladići je sjedio taj
i utjecaju sukoba
mi-
treba za-
između
naših
talijanaša,
Za vrijeme Prvog svjetskog rata, godine 1917., zavladala je u cijeloj Istri velika glad, pa tako i u Pazinu. žene grada i okolice u jednoj velikoj protesnoj manifestaciji porazbija'e su kamenjem sve prozore
3
uk D8
na kancelarijama državnih predstavnika u Pazinu, vičući »Dolje rat!« — »Dajte nam kruha!« žandarmerija je sa isukanim sabljama jedva zadržala pobješnje'e žene.
Obilazeći svoju već trulu carevinu, posljednji car austrijski, Karlo, posjetio je i Istru. U Pazinu su ga dočekali na cesti uz današnji Trg Joakima Rakovca
svi
predstavnici
vlasti,
kraćeg zadržavanja
kao
i školska
djeca.
i razgovora na samoj
vio je u automobilu
put
prema
Poslije
cesti nasta-
Puli.
STANOVNIŠTVO. Sa svoja 42 okolna zaseoka Pazin dostiže 3469 stanovnika. Sam grad ima 2180 stanovnika,
nog
broja
od kojih
su većinom
talijanizianih
Hrvata.
Starih kuća nije bilo u Pazinu
Snaga
talijanskih
Hrvati,
osim
Pravih
neznat-
talijanskih
više od dvadesetak.
nacionalista bila je u tome
što
je odnarođena pazinska trgovačka buržoazija (sa prezimenima Matić, Milotić, Ivić, Andrijanić, Ranko,
Mrak i dr.) držala pretežno u svojim rukama trgovinu na malo i veliko, osobito vino, i što je zarobljavala
seljaka
Pazinskom hektara
lihvarskim
zaduženjima
i
kamatama.
U
kotaru bilo je 7 velikih posjednika sa 720
zemlje.
Poslije 1918. godine četrdeset pazinskih hrvatskih obitelji iselilo se u Jugoslaviju, a na njhova mjesta stizali su »regnicoli«, to jest: Talijani iz Italije,
najviše
trgovci,
oslobođenja
koji
su
i vratili se odakle
Talijanski šovinizam jem prošloga stoljeća da asimilira., ali nije uspio.
34
napustili su
brzo
Pazin
poslije
došli.
radio je svim silama kraovu kulu hrvatstva u Istri
x;
ISTAKNUTI JAVNI RADNICI. Ma da su grad Pazin, kao i njegov Kotar, imali oduvijek hrvatsku većinu, građanska talijanska i odnarodnjačka manji-
je stalno
dovodila
jača,
i kulturno
ekonomski
na,
u
toku 19. st. svoje ljude na položaj gradskog načelnika. Taj nepravedni običaj razbio je prvi naš hrvatski advokat u srednjoj Istri, dr. Ante Dukić, rodom Kastavac. Narod ga je zavolio i izabrao za načelnika Pazina negdje devedesetih godina prošloga vijeka, Prvi hrvatski pazinski načelnik Dukić je bio prvi hrvatski zastupnik za Pazinski kotar u Saboru, jedno vrijeme i urednik »Naše sloge« u Trstu i odličan pravnik. Pomagao je mnogo narodu. Umro je od sušice u Volov-
skom
1894. god., a bilo mu je tek 40 godina.
Advokatsku
1894.
Dinko
koncelariju
Trinajstić,
Dukićevu
također
bio
|
je preuzeo
advokat,
rodom
iz
Trsta. I on je zastupao narod Pazinskog kotara u Istarskom saboru, a samom gradu Pazinu bio je 3 godine načelnik. Razvio je veliku djelatnost političku i kulturnu
po
narodu.
Doprinio
je
mnogo
1907. pobijedi talijanaše na općinskim
zinu,
i da se sagradi
prozvali
»Našoj
su
ga
»srcem
Narodni srca
Zbog Pisao
aktivnosti je mnoga
slozi«. Za vrijeme Prvog svjetskog
posljednji
predsjednik
narod
izborima u Pa-
dom.
Istre.«
da
Jugoslavenskog
u
rata bio je
odbora
u Lon-
donu.
U
njega
Pazinu
je pred
službovao
kao
Prvi
župnik
svjetski
Ante
rat
1 za
Kalac,
vrijeme
pjesnik
i
veliki istarski rodoljub, rodom iz seljačke kuće, u selu Zbrlini, na Pazinskom polju. Bio je napadan od Talijana. Umro je 1919. u 71. godini života, nesrećan zbog okupacije od strane Italije. Surađivao je u »Našoj
slozi«, gdje Poznata je
su izlazile njegove rodoljubive pjesme. njegova himna »Predobri bože«, koju je
30
uglazbio
Brajša.
Izdao
nazivom
>»Istra« sa ovim motom: »Ašće
je
zabudu
desnica moa«
1886. tebe
zbirčicu Istrie
—
pjesama zabvene
pod budi
(Ako te zaboravim Istro, nek bu-
de zaboravljena desnica moja«):
Preveo je Schillerovo »Zvono« »Histrija«, koji je u 16. st. ispjevao Rapiccio.
Pisao
je i pripovijetke
skom tendencijom, i dramu
je Kalca mnogo Kao
cao
prava,
sa moralno.
patriot-
»Istranin« u 3 čina. Narod
cijenio i volio.
pazinski
se i dr,
i latinski spjev tršćanski biskup
načelnik
Šime
,
i zastupnik
Kurelić,
u Saboru
veliki branitelj
isti-
narodnih
jezika i glagolice.
U Pazinskoj općini radio je dugo godina i zaslužni istarski
kompozitor
Matko
Brajša-Rašan.
JAVNE USTANOVE I DRUŠTVA. Pazin je već krajem 19. st. bio razvio živu kulturnu, političku i go- | spodarsku djelatnost. To se vidi po mnogim društvi-
ma,
koja
su pazinski
Hrvati
osnovali.
Sav
taj
rad
činio ga je zadugo političkim sredštem cijele Istre. Navest ćemo imena tih društava, pa će se po njima lako stvoriti sud. Među đačkim društvima bila su ova: godine 1899. osnovano je »Đačko pripomoćno društvo« kome je bio
cilj da pomaže
siromašne
sku
u Pazinu.
gimnaziju
rodoljubi
učenike, koji polaze HrvatZa sredstva
su se pobrinuli
Pazina.
Godine
1910.
osnovano
je
»Đačko
Ppripomoćno
društvo« »Obrana u Istri«. Studenti su imali: Akademsko ferijalno društvo »Dobrila« (osnovano 1908.), katoličkog smjera; i liberalno
36
Akademsko
ferijalno
društvo
»Istra«
(osnovano
i
1908.). Društvo »Istra« osnovalo je vrlo mnogo pučkih knjižnica po cijeloj Istri: u Kašteliru, u Pehljinu, Roštrpedu Lovranu, Pazinu, (1910.), Selu vinjskom (1911.). Pre(1911.), Klani (1911.), Velom Brgudu manturi (1913.), Kastvu (1913.), u Boljuncima, Dekanima, Marezigama, Kašteliru (1910.) i u Sv, Mateju (1911.). Prosvjetni radnici imali su: Učiteljsko društvo
»Narodna prosvjeta«, osnovano 1896.; Učiteljsko društvo »Hrvatska škola, osn. 1911.; Klub zabavišnih učiteljica za Istru »Bogoljub«, 1912.; Odbor za prosvjetu, sijelo, 1909.
Hrvatsko
1911.;
Privrednici su osnovali: darsko
društvo
Od
drugih
1897.,
1900.,
Istarsko
glazba,
pčelarsko
bila su:
društava
Hrvatska
Posujilnicu
1910.,
1895., Gospodruštvo
osnovana
čitaonica,
Javna
pučka
1909.
knjižnica,
1909., Tiskovno društvo, 1911., Istarsko planinarsko društvo, 1906., Sokolsko društvo, 1903. i Političko društvo za Hrvate i Slovence u Istri. 1902. Narodni dom je bio otvoren 1905. godine. Prije ovog Doma najveća dvorana u Pazinu bila je blagovaonica Franjevačkog samostna, u kojoj su 1848. vr-
politički
šeni U
Pazinu
izbori je
za Bečki
1911.
parlamenat.
osnovana
-
Tiskov-
štamparija
nog društva. Tad je počeo izlaziti list katoličkog smjera »Pučki prijatelj«, prenesen iz Krka. Pokretač mu je bio biskup krčki Antun Mahnić. Uredništvo tog lista. kao i samu štampariju, uništili su divljački talijanski fašisti 1920. Tad su prijetili, da će vopaliti i sve hrvatske kuće u Pazinu. Po hrvatskim kućama slikali su mrtvačke g'ave, trozube i pisali »Smrt Slavenima«:
Uredništvo
prijatelja«
»Pučkog
uništa-
se poslije
vanja u Pazinu odselilo u Trst, gdje je list izdavan do god. 1929.
a
|
3T
>
Ma da je biskup Mahnić,
ideolog borbenog
kleri-
kalizma u Hrvatskoj, imao velikih zasluga za Vatikan i širenje katoličke misli, nije bio zaštićen od Pape, kad su ga talijanske vlasti silom odvukle iz Krka u
Italiju
u konfinaciju,
i to još starog
i bolesnog.
povratku on je ubrzo umro. Talijani su imali u Pazinu iredentističko »Societa istriana«, osnovano 1885.
ŠKOLE.
Prva
18. st. pazinski
za djecu
pučka
škola. Već
fratri drže
iz grada
pučku
i okolice.
Kao
od
druge
ško'u
učitelji
tri franjevca god. 1815. Na primjer:
Po
društvo
polovice
u Samostanu,
spominju
se
u god. 1830. bilo
je u toj školi dvadesetak djece iz okolice. Godine 1871. ova škola postaje prva javna pučka škola u Pazinu.
Njemačka gimnazija. Na fratri su u svom Samostanu
mnaziju
1836.
god.
Ta
škola
molbu Pazinske općine otvorili prvu javnu gi-
imala
je
šest
razreda.
Nastavni je jezik bio njemački. Hrvatski jezik (odnosno slovensko-ilirski) uveden je 1849. sa dva sata
sedmično.
Redovnih
učenika nije bilo mnogo,
a i pri-
vatni učenici mogli su polagati ispite u ovoj školi. Najviše ih je bi'o iz Rovinja. Profesori nisu imali ni plaće ni penzije. već bi primali stanovitu nagradu godišnje. Predavanja su počinjala 1. oktobra, a svršavala krajem jula. Prvi semestar trajao je do konca februara.
škola je bila podređena školskom nadzorništvu Namjesništva u Trstu. Titularni direktor škole bio je pazinski okružni kapetan, a vicedirektor pazinski župnik. U stvari, sve poslove je vodio jedan franjevac, zvan prefekt. Profesori su bili franjevci, koje bi potvrđivalo bečko ministarstvo prosvjete.
38
Od đene,
godine ova
1851., kad
su ško'e u Austriji preure-
je franjevačka
gimnazija
postala
niža
gi-
mnazija sa četiri razreda. Država je ovu školu potpuno preuzela zgradu
1873. preko
i preselila je iz Samostana puta.
u onu
u kojoj
je
u posebnu
1899.
osnovana
Hrvatska gimnazija. (Ta zgrada je ranije bila austrijska kasarna). Država je otada postavljala svoje profesore, škola je ostala i dalje njemačka, sa osam razreda,
Prvi
Zvala
se
je
maturanti
»Staats-
iz nje su
Obergymnasium«.
izašli godine
1881. Iste
godine škola je imala 151 učenika i 16 nastavnika. Izvještaj za tu godinu sav je štampan na njemačkom jeziku, ali imena sela i gradova nose talijanske nazive. Tako
isto ponijemčena
nika. I po tome
su
imena
profesora
i uče-
se vidi kako je austrijska politika više
favorizira'a talijanski jezik negoli naš. Ako je moguće suditi fesora, 7
po prezimenima, bilo je: 7 slavenskih njemačkih i 3 talijanska. Među njima
proje i
Franjo Matejčić, prvi budući direktor Hrvatske gi. mnazije u Pazinu, a među učenicima nalazili su se
Zgrablić i Roža, budući Kad
prelistamo
slavenska. . Godine 1890. razreda,
a broj
profesori Hrvatske
učenička
prezimena,
ta je Gimnazija
učenika
već
se smanjuje
gimnazije. u
većini
su
bila niža, sa 4
na
40. Iste godi-
ne, po naredbi viših v'asti, škola se premješta u Pulu, gdje je nastavila rad kao velika gimnazija. Od 1890. do
1899. Pazin
Hrvatska traženja,
nema
nijedne
gimnazija.
otvorena
srednje
Godine
je konačno
1899.
škole. '
poslije
prva hrvatska
dugog gimna-
zija u Istri, u zgradi bivše Njemačke gimnazije. To je bila jedina srednja škola za Istru i istarske otoke. Prosječno je u njoj bilo oko 200 učenika iz čijih je
39
redova
izašao
veći
cije. Talijanski odje'i
su
broj
potrebne
šovinisti
u tome
istarske
i odnarodnjaci
ugrožavanje
inteligen-
s njima
vi-
Pazina,
pa
»talijanstva«
su iste godine otvorili i Talijansku zvanu prkos gimnazijom.
gimnaziju,
pro-
Na sjednici Istarskog sabora u Poreču, 2. IV. 1892. god.,
naš
prijedlog - mnazija.
poslanik
Mandić
da se u Pazinu Pošto
veličini
osnuje
je u Saboru
brana po kurijalnom
ma
postavlja
poreza
na
velika
dnevni
red
hrvatska
gi-
bila većina Talijana,
austrijskom
zakonu,
i veličini posjeda,
iza-
to jest pre-
—
prijedlog
je
odbijen. Velikoposjednički Sabor nije tada htio ni da čuje za srednju hrvatsku školu. Za tadanje talijanske
. velike
posjednike
korisnije
je
bilo,
da
slavenski
ljaci budu nepismeni, ili da se kroz talijanske odgoje u talijanskom duhu i odnarode.
Hrvati Pazina šalju samom
građana kom
na čelu
Vjekoslavom
mjestu
otvaranje
hrvatske
ško'e
caru u Beč delegaciju
sa profesorom Spinčićem;
se.
i narodnim
da
izmo'i
gimnazije.
U
na
poslani-
|
najvišem
delegaciji
je
pored ostalih bio i rodoljubivi hrvatski trgovac iz Pazina Antun Bertoša. Kad je bilo odlučeno u Beču da se cdobri otvaranje Hrvatske gimnazije, talijanski iredentisti i šovinisti u Istri. Trstu, pa čak i u Furlaniji. digli su ve'i.
ku
galamu,
upućivali
stidniji način
svoju
proteste mržnju
i izražavali prema
na
Slavenima
najbeIstre.
Tako je poznat svečani protestni skup (»solenne radunanza«) u Trstu, u gradskoj kući. pred delegatima iz svih krajeva Istre, na kome se podigao glas ogorčenja, što S'aveni Istre prijete svojom srednjom školom »talijanskoj« Istri. Vrijedno je o tome pročitati knjigu koja je izdata tada u Trstu.
40
|
Uz
Hrvatsku
gimnaziju
bila
je
otvorena
i pri.
vatna ženska učiteljska škola. Ona je u dvije mature, 1916.
i 1918.,
dala
34 učiteljice.
Od velikog značaja za Pazinsku gimnaziju bilo je »Đačko je
pripomoćno
bi'o cilj
društvo«,
pomaganje
mjer,
godine
nika:
od toga
osnovano
1899.,
kome
siromašnih
učenika.
Na
1905. ovo je društvo
pomoglo
129 uče-
iz Kotara
Pazin
43,
iz Buzeta
.pri-
20,
Vo-
loskog 14, Kopra 10, Motovuna 8, Trsta 8. škola je naime imala učenike iz cijele Istre i otoka. Hrvatska društva i rodoljubi izdašno podupiru ovo društvo, sa jedinom
željom,
da narod što prije dobije dmaće
ško-
lovane kadrove. ško'skoj godini
Najveći broj učenika zabilježen 1906./1907, Tada je bilo u sko
je u
učenika. | Učenici
Društvo
su imali svoje
»Naprijed«
društva
pazinskih
i časopise.
Tako
srednjoškolaca
izda.
valo istoimeni literarni list pet godina, tamo sve početka Prvog svjetskog rata. Godine 1914. đaci
počeli
izdavati
pazmskih
literarni
učenika,
list »Učka«.
koja
je
morala
Ona pred
je do su
generacija talijanskim
nasiljem da traži utočišta u Jugoslaviji, izdavala je u
Istarskom internatu u Karlovcu svoj list pod imenom »Timor«, ramo
su
od
1925.)
što je bi'a skraćenika
osloboditi
1919. i u
do
radom«.
1940.
svoje
izbjeglice iz Istre
domove
u
i
Karlovcu
(do
izašlo je otprilike
500 istarskih intelektualaca, Italija, i to ona »demokratska«,
čim je stupila na
1918.,
Iz tih
Istru
domova
tlo Pazina
Zagrebu.
Đaci
od »Tužnu
zatvorila
je našu
gimnaziju,
čija je
imovina, mukom i žrtvama sticana kroz duge godine, bila kasnije divljački raznesena i opljačkana. Zgrada je služila pod Italijom u razne svrhe. Prvo, bi'a je bolnica neko vrijeme, pa apotekarsko spre-
41
|
mište.
Godine
1923.
postaje
internat
za talijanske
gi-
mnazijalce i to ostaje do vremena, kad se učenici premještaju u Konvikt. Po oslobođenju 1945. Hrvat. ska gimnazija proradila je opet u staroj zgradi. Uskoro je zatim zgrada predata Đačkom domu, a sama škola preselila se u nekadašnje Općinsko poglavarstvo, gdje je ostala do dovršenja impozantne i moderne nove zgrade gimnazije 1949. godine. 10. rujna 1949. godine u Pazinu je na najsvečaniji
način
prosavljena
Pedesetgodišnjica
osnivanja
Hr-
vatske gimnazije, kao i otvorenje divne nove zgrade za gimnaziju. Narodna vlast je shvatila veliku poli-
tičku i kulturnu uložila
je mnogo
važnost te prve srednje da
napora
škole Istre i:
pruži
narodu
prekrasan
prosvjetni dom. Vrši se konačno pravda i za sve prošlo *“ ugnjetavanje i preziranje S'avena u Istri.
Stubovi na kojima leži srednji dio gimnazije obloženi su mramornim izglačanim pločama. Kamen za te ploče vađen je u samom Pazinu, prosto preko puta same gimnazijske zgrade. Taj se kamen u većim blokovima šalje čak i u inostranstvo. Zgrada
i svijetla.
je vrlo prostrana,
Pred
koji su izgradili stavnicima.
zgradom
je
i podigli
sami
U zgradi Gimnazije, na
je
mnogo
spomen-ploča
kod
veliki
je u njoj
zraka
gimnazijski
park,
učenici
glavnog
Otokaru
sa svojim
na-
ulaza, postavlje-
Keršovaniju,
čije
ime
nosi škola. Do Keršovanijeve ploče na'azi se Radauševa b:sta Vladimira Nazora, koji je od 1904. do 1906. = godine
služio
kao
profesor
u Pazinu.
Otokar Keršovani bio je nekadašnji najbolji učenik ove škole. Rodom je bio iz okoline Trsta. Sa majkom
i još jednim
dina
u Pazinu.
42
bratom Stanovao
Bio
je
vro
je i živio dugo
učen.
Kao
go-
istaknuti
marksista
i teoretičar,
i Zagrebu
kao
radio je neumorno
publicist,
propagator
u Beogradu
socijalizma,
go-
vornik i pisac. Postao je rano član Komunističke partije Jugoslavije i jedan od njenih najuglednijih čla-
nova. Sudovi stare Jugoslavije poslali su ga dva puta na
robiju,
koju
je izdržavao
u Lepog'avi
i Sremskoj
Mitrovici, skoro 15 godina u svemu. Na sudu istakao se je kao umni branilac proleterske klase i naučnog socijalizma. Na robiji nije prestajala njegova djelatnost. I tamo je on bio predavač među zatvorenim ko: munistima. Na robiji je napisao veliko djelo, još u ru.
kopisu,
nedovršeno.
o seljačkom
pitanju.
Pisao
je
i
književne kritike. Po oslobođenju izašla je njegova rošura »Rat i mir«. Poznata je bila i njegova ve!'ka muzika'nost. Kao pravi virtuoz svirao je violinu, i
ona
mu
je bila najdraža
zabava.
Nešto prije početka Drugog svjetskog rata bio je izašao sa robije. ali za kratko. 1941. biva iznenada i uhvaćen
nezakonito
u
Zagrebu,
drugi
i mnogi
kao
marksisti, od banske izdajničke policije, i predat na milost i nemilost ustaškim zločincima, koji su ga iste godine strijeljali u Maksimiru kao taoca, sa još devot drugova. Tako je mučenički završio svoj život ovaj
veliki borac za pravdu, mu nije pronađen. .Među
mnazije
istaknutim
na'azi
istinu i
ljudska
prava.
Grob I
profesorima
se i narodni
stare
pazinske
gi-
pjesnik-borac
Vladimir
Nazor, svojim
rodom iz otoka Brača. Istrani ga pjesnikom, uvrstivši ga u istarski
smatraju književni
trolist:
Car,
Jože«
Nazor,
Katalinić.
Njegov
»Veli
po-
stao je klasični lik istarskog iskorištavanog seljaka i njegovog konačnog oslobođenja od tuđinskg nasilja. I u ostalim pripovijetkama i pjesmama Nazor je oži-
vio
prošlost
Istre
i patnje
naroda.
unoseći
svuda
43
mržnju prema tlačiteljima i vjeru u narodnu snagu i preporod. Svojim čakavskim pjesmama kastavskog govora prvi je ukazao na ljepote čakavštine. »Galeo-
tovu pesan« čitaju rado svi Jugoslaveni. U romanu »Krvavi dani« Nazor slika nasilja pazinskih feudalaca. Godine 1919. uredio je »Spomenicu istarskih Jugoslavena
za Mirovni
Dok Kastvu
ćem.
kongres
je bio u Istri, — —
u Parizu«.
a služio je još i u Kopru
živo je još sarađivao
I u danima
borbi
sa Carem
za oslobođenje,
i
i Katalini-
Nazor
je bo-
drio i sokolio Istrane i riječju i svojim herojskim pri. mjerom pjesnika borca. Veliki je odjek u Istri imao odlazak Nazorov u
partizane. Umro sjednik
je 1949. godine u Zagrebu,
Prezidijuma
Početkom
ovog
i jedan
slovenski
U svom
romanu
Sabora
NR
Hrvatske.
sto'jeća
bio
je
književnik. »Božji
To
međaši«
kao pred-
profesor
u Pazinu
je bio Ivan opisuje
Istru
Pregelj. i njene
ljude. Od Slovenaca bili su također vrlo popularni: dugogodišnji ravnatelj Ivan Kos (sve do 1918.) i Saša šantel, iz Gorice, stikar i kompozitor. Od
profesora
Istrana
bili su
dobro
poznati:
Josip»
Roža, Fran Frankola, odličan predavač i kulturni radnik, Niko'a žic i Martin Zgrablić. U »izvještajima« Gimnazije od 1904. do 1907. izlazila je Zgrab'ićeva vrlo cijenjena rasprava među naučnicima slavistima: »čakavski dijalekat u Sv. Ivanu i Pavlu te žminju u Istri«. čakavski istarski dijalekti u srednjoj i sjeveroistočnoj
oblicima,
Pod istarske
44
Istri
čuvaju
akcentu,
fašizmom. narodne
u sebi
mnogo
jezične
starine:
u
riječima.
idući od sela do sela, ispitivao je govore
poljski
sveučilišni
profesor
Vjaceslav Malecki. Prikupio je ga u jednoj knjizi. Jezički on tipova čakavskih govora. Bit dalja ispitivanja čakavštine u
veliki materijal i izdao dijeli Istru na 6 raznih će potrebna svakako i Istri. Zgrabliću pripa- |
da čast, što je među prvima zašao u tu oblast naučnog rada
u Istri. Godine 1910.,
u
»Izvještaju«
Pazinske
gimnazije
opisan je Pazinski Potok pod nazivom: »Prošlost Pazinskog Potoka«. članak je napisao Nikola Žic, profesor iste Gimnazije, rodom iz Krka. žic je iza 1918. u Parizu prikupljao materijal,
našoj
delegaciji
zem'ja.
kao
dokaz
U. »Spomenici
koji je imao
da posluži
da je Istra jugoslavenska
istarskih
Jugoslavena
za
mi-
rovni kongres u Parizu« napisao je ove članke: »Podaci iz geologije i geografije Istre«, »Statistika na. rodnosti u Istri godine
1910.« i »Podaci
iz istarske po-
vijesti«. Kasnije su izašle u Jugoslaviji knjige pod naslovom »Istra«. U prvoj
dvije njegove opisuje Istru
sa geografsko-geološkog
gledišta, a u drugoj
njegov život. Knjige nje Istre.
od velike :
Knjiga ja«
ne
naše na
od Mate
daje
važne
nekim
su
Balote
za poznava-
»Stara pazinska
pravi'an,
objektivan
prosvjetne
ustanove.
mjestima
koristi
narod i
i potpun
Osobito
i nedostojno,
gimnazi. prikaz
su slabo,
prikazani
bivši
te
a pa-
zinski profesori. Knjiga je plod nepotpunih i suviše proizvoljnih utisaka dječaka Balote, pa bi trebalo da nosi drukčiji naslov. Neupućeni ljudi dobivaju sasvim
pogrešan
sud
o ovoj
knjigu.
,
Talijanska
u Istarskom
gimnaziji,
gimnazija
saboru
kad
i Teatar.
bila je donijela
čitaju
Balotinu
Talijanska
odluku
se u Pazinu otvori Talijanska gimnazija. Ta nije odmah ostvarena, već 1899., to jest iste
većina
1872., da odluka godine
45
-
Bilo je uopće kad je otvorena Hrvatska gimnazija. besmisleno otvarati gimnaziju za neznatan broj Talijana Pazina. Protiv te namjere ustali su hrvatski
istarski inte'ektualci i studenti »Hrvatskom
narodu
vatsku
vo Istri«. Oni
protestiraju »propodigao za nehr-
koji bi se u Beču
glasu,
tiv svakom
u Pazinu«,
gimnaziju
1874. proglas
izdavši
tog
potpisnicima
Među
proglasa, a bilo ih je 36, nalaze se: Kumičić, Laginja, Kalac, Spinčić, Mandić. Talijanska i odnarodnjačka buržoazija je na ra.
čun
istarske
pokrajine
izdržavala
čija se zgrada nalazila usred
dignut
i Teatar,
usmjereno
Za
na
vrijeme
ve'ika
to
da
se
grada. Do
i lijepa Pazin
talijanske
svoju
nje je bio po-
zgrada. čim,
vrije
okupacije,
gimnaziju. Sve
je bilo
odnarodi.
mnogi
su
naši
ljudi bili u Teatru zlostavljani i izloženi ruglu. Sa njegovog balkona otpozdravljao je prijestolonasljednik Umberto, kad nimljivost i to, bio prikazan u jedan hrvatski šenoe. Film je
je posjetio Pazin. Dodajemo kao zada je za vrijeme Prvog svjetskog rata ovom kazalištu prvi i posljednji put film. Bila je to »Seljačka buna« od A. ostavio nezaboravne utiske.
Pod Ita'ijom Teatar je služio zabavama,
operama
i orgijanju fašističke rulje i lihvarske trgovačke buržoazije. Za seljake i radnike u njemu nije bilo mjesta. Ako prelistamo stare izvještaje Talijanske pazinske gimnazije, brzo ćemo utvrditi, da je velika većina đaka hrvatskog porijekla i da joj je g'avna Svrha
bi'a, da što više asimilira našu slavensku seljačku i radničku djecu. Profesori koji su u njoj radili služili su vjerno iredentizmu i talijanskom šovinizmu, odga. jajući čitave generacije u tom duhu i ne trudeći se
nikada, da im usade u duše ljubav i razumijevanje za Slavene
46
Istre. Oni
su zgradu
okitili mletačkim
lavom
/
(1 uze'i ime koparskog učenjaka, Gian Rinalda Carli-a koji
je Slavene Obje
1943.
nazivao divljacima.
zgrade,
i Teatar,
i Gimnazija,
uništene
su
za vrijeme bombardiranja u posljednjem ratu. Klasična gimnazija (Biskupsko sjemenište). U
Pazinu
se
pored impozantne
i moderne
zgrade
Gi-
mnazije »Otokar Keršovani« nalazi i monumentalna gradjevina u kojoj je smješteno Sjemenište sa svojom Klasičnom gimnazijom. Ta se zgrada počela zidati 1912. godine zahvalju. jući ogromnim novčanim doprinosima biskupa Jurja Dobri'e
i Antuna
Mahnića,
kao
i mnogih
drugih
na-
rodnih ljudi, sa ciljem da se omogući smještaj i školovanje đaka, koji bi se posvetili svećeničkom pozivu. Cilj je bio, da se za Istru odgoji kadar rodoljubivih slavenskih svećenika. Ta se zgrada počela zidati 1913. godine. Ugaoni kamen
posvećen
je
19. X.
iste godine
sa velikom
sve-
čanošću. Na toj svečanosti su bii prisutni: krčki i tr. šćanski biskup, Laginja, ostali narodni prvaci, profesori
i đaci
Hrvatske
gimnazije.
Nacrte
za
gradnju
izradio je inžinjer benediktinac Anzelmo Verner i kasnije vršio nadzor nad zidanjem. U temeljni kamen uzidana je bila listina, koju su kasnije fašisti izvukli i uništili. . Za trebe
vrijeme Italije zgrada je bila uređena za poi smještaj đaka Ta'ijanske pazinske gimnazije.
Glavni joj je cilj bio sistematsko asimiliranje siromašne hrvatske djece, koju su primamljivali dajući besplatna izdržavanja. Zgrada je tada nosila naziv Convitto »Fabio Filzi«. Pazinci tu zgradu inače zovu Konviktom.
Poljoprivredna na
cesti
prema
škola. Jedan kilometar od Pazina,
Novakima,
nalazi
se
Poljoprivredna
47
škola,
još iz austrijskih
vremena.
proširila
je vidno
svoja
imanja
povrćem
i osobito
vinogradima.
Poslije oslobođenja
i zasadila ih voćem, U
školi se održavaju
sta'n tečajevi za seosku omladinu. Poslije oslobođenja narodnih vlasti škola proširila je uz obilatu pomoć svoj stambeni prostor doziđivanjem i zidanjem i pre. uređenjem novih zgrada za smještaj đačkog doma i Domaćinske škole. I čitava ekonomija te škole je postavljena na drukčiju osnovu sa velikim proširenjima ' i zahvatima novih površina zemlje. U školi se primjenjuju najnovije metode i tekovine poljoprivredne nauke, čime će ta škola u dogledno vrijeme imati ka-
rakter poljoprivrednog instituta. U sastavu te škole i njene
je i Brijeg »Vladimira
ekonomije
kojem se muzare.
Pazin
gaje |
posebne
vrste
stoke,
u Narodnooslobodilačkoj
Gortana«
naročito
borbi.
U
na
krave
posljed.
njem ratu Pazin je mnogo pretrpio od talijanskih fašista i Nijemaca. Narodni ustanak je uzeo velike raoko njega. Nijemci su ga 1943. strahovito bom-
zmjere
bardirali, i skoro upola srušili i oštetili. Narod je ubijan po ulicama i vješan u gradskom parku. U Pazin-
skom
kotaru
ubili su 963 lica, a 400 odvukli u logore
osobito u Dachau. u Njemačku, ekspedicije zadovoljili su svoju na tom malom gradu.
Već
1941. god. u radu
Zlikovci sadističku
na propagandi
kaznene sklonost
i stvaranju
antifašističkih grupa rukovodi Pazinom i Motovunom profesor Ljubo Drndić uz pomoć brata Antuna. Godine 1942. se osnivaju prvi odbori AFŽ-a (Antifa.
šistička fronta žena), sa prvim aktivistkinjama: Leom i Nadom Raner, Marijom i Silvom Kopitar, Ninom Banovac
i Olgom
Ban,
koju
su fašisti uhvatili
i stre-
lja'i. Poznato je njeno herojsko držanje pred smrt.
48
Po
kapitulaciji
Italije
1943.
oslobođen
je
Pazin
uz pomoć Cerovljana pod vodstvom Joakima Rakovca i Tinjanaca, koje je predvodio Tone šuran, Talijanski
mornari,
|
koji su bili došli iz Pule, da otjeraju parti-
zane, morati su partizanima.
Talijanske
se vratiti
u Pulu
garnizone
i čete
poslije
po
pregovora
cijeloj
s
srednjoj
Istri razoružavao je heroj Joakim Rakovac. 23. IX. 1943. vojni rukovodioci formirali su u Pa. zinu Operativni štab za Istru. Komandant mu je bio
Savo
Vukelić,
zamjenik
tas.
politički
Dušan
komesar
Diminić
Mobilizacioni
Joža Skočilić,
i operativni
centri
bili su
njegov
oficir Josip Ma-
Pazin
i Lupoglav.
štab je izdao »Prog'as Istranima« sa pozivom da stupe u redove boraca. Tada je uspostavljena jaka veza
sa Slovencima došao
i general
u Slovenskom Franc
Primorju. U Pazin je bio
Rožman
Stane
—
komandant
Glavnog štaba Slovenije. Na II. zasjedanju AVNOJA istaknuo je Tito slijedeće: ' »Jedan
od
najvećih
u Jajcu
uspjeha
29. XI. 1943.,
našeg
hstodkić
ustanka, koji ima veliki historijski značaj, jest oslobođenje Istre i Slovenskog Primorja poslije kapitula. cije Italije. Dvadesetgodišnje vatskog
naroda
nije
moglo,
ropstvo slovenskog usprkos
svih
napora
i hrfa-
šista, oduzeti našoj porobljenoj braći njihovo nacionalno obilježje i oslabiti njihove težnje za sjedinjenjem sa svojom braćom i ostalim narodima Jugoslavije«.
Poslije kapitulacije Italije Narodno-oslobodilački odbor za Istru, u Labinu, donio je 13. IX. 1943. godine | historijsku odluku kojom je raskinuo svaku vezu sa
Italijom i objavio: #
49
»Istra se priključuje matici zemlji i proglašuje ujedinjenje s ostalom našom hrvatskom braćom«. Poslije te Odluke NOO-a za Istru ZAVNOH (Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog os'obođenja Hrvatske) je 20. rujna 1943. proglasilo Odluku o priključenju Istre, Rijeke, Zadra i ostalih okupiranih krajeva Hrvatskoj, poštujući volju naroda Istre. Tu Odluku je ZAVNOH objavio i o njoj obavijestio vlade
naših saveznika.
Poslije tih Odluka, a da bi se još više utvrdila narodna vlast, sakupili su se, na poziv NOO-a 25. ruj-
na
1943. god. u slobodnom
Pazinu
predstavnici
naro-
da Istre, oformili Pokrajinski NOO za Istru, to jest Istarski sabor, na kojem su potvrdili revolucionarni akt Odluku od 13. IX. 1943. o odcijepljenju Istre od
Italije i prisajedinjenje majci Hrvatskoj Na
ovom
PNOO
izabrano
je
i predsjedništvo
za Istru od 3 člana sa Joakinom Rakovcem, do-
tadašnjim
vom tom
zasjedanju
i Jugoslaviji.
predsjednikom
Stranićem, Cerovcem,
mandantom
NOO-a
za
Poreč,
Vjekosla-
predsjednikom NOO za Boljun i Anpriv. činovnikom, dotadašnjim ko-
Buzeta.
Delegata je bilo oko 100. ZAVNOH je predstavljao Jakov Blažević. Na to historijsko zasjedanje podsjeća Spomen-
ploča
podignuta
1951.
godine
na
Narodnom
domu
u
Pazinu, gdje se i održavalo to zasjedanje PNOO-a za Istru. ' Nijemci otpočnu ofenzivu u listopadu 1943. god. velikim snagama u svim pravcima, s namjerom da unište Narodnocslobodilački pokret. Borbe se vode kod Baderne, Grdosela, Buzeta, Lupoglava, Labina i Kanfanara. U proljeće 1944. neprijatelj razvija svoju
50
če
novu
ofanzivu,
koju otpočinje sa okrutnim zločinima
nad stanovništvom. U ožujku i travnju 1944. okupator je u Pazinu i okolici počinio strašne zločine. Ljude
su vješali, strijeljali, mučili, i zatvarali. U samom gra-du narod je ubijan po ulicama. U parku su objesili 35 ljudi, poslije tučenja i gaženja. Žrtve su visje'e 13 dana. Na pazinskom groblju leži 300 mučenika. Na zvjerski su način ubijeni i naši zarobljeni i zatvoreni borci u Kaštelu. Bacali su ih žive kroz dva prozora po dvojicu
vezane,
niz
visoke
stijene
u
ponor
Jame.
U Pazinu se 1945. god. neprijateljski garnizon držao do posljednjeg dana rata. Os'obođenje Pazina izvršeno je ovako: 4. V. 1945. I. brigada 43. divizije upućena je na Pazin. 5. V. počeo je napad. Borbe su trajale 14 sati. Komandant njemačkog garnizona u Pazinu pristao je na bezus'ovnu kapitulaciju nalazeći
se pritiješnjen sa svih strana našim snagama.
neprijteljski oslobođen. U toku
garnizon
razoružan
i Pazin
cijele Narodnooslobodi'ačke
u kotaru Pazin: ubijeno 1313 osoba, 2213, odvedeno no: 686, zatvoreno: spaljeno i razoreno 781 kuća.
7. V. je
definitivno
borbe
bilo je
ranjeno i muče. u logore: 2047;
Oblasna skupština u Pazinu 25. i 26. XI. 1946. dofeudalno-kapitalističke nijela je odluku o ukidanju agrarne
eksp'oatacije,
poništenju
bljivanja u Istri. Time i ropske
i uređenju
je odluka rezultat vjekovne borprotiv tuđeg gospodstva i izra-
agrarnih odnosa. Ta be istarskog seljaka feudalizma
dražbi
su likvidirani posljednji ostaci
prošlosti
Na tom zasjedanju nik Oblasnog Narodnog log slijedeće: :
našeg
čovjeka
u Istri.
rekao je Dušan Diminić, tajodbora za Istru, između osta-
51
|
>»... mi želimo
je fašizam pljačkom
da ispravimo
nanio
seljaku
zemlje,
glavno
prisilnim
a također
dražbama
da konačno
ramo jedan zaostali i reakcionarni zem'ji Drug
—
sramotni
Diminić
kolonatski
je na
toj
zlo koje likvidi-
sistem u
odnos.«
Skupštini
dao
historijski
presjek ekonomskih
prilika u Istri u posljednjih
godina
strašnu
i ukazao
na
pljačku
i
50
i denacionaliza-
torsku politiku i planove talijanske buržoazije u Istri. | U 1944. godini izdaju pojedini okruzi u Istri svoju štampu. U Pazinskom okrugu izlazi 9 mjeseci »Pazinski vjesnik«, a zatim van »Porečki vjesnik«
Zdenka štena
štambuka,
ali
je zajedno sa Porečom izdapod uredništvom pjesnika
uskoro
bude
štamparija
uni-
od neprijatelja.
Poslije oslobođenja. Pazinski kotar obuhvata 7 općina. Do kraja godina 1952. elektrificirano je 35 se*la i zaselaka. U njemu je obnovljeno preko 600 popaljenih i ratom opustošenih kuća. Agrarnom reformom, zajedno sa zemljom, koja je bila prisilno prodata zbog
dugova,
vraćeno
je
seljacima
3800
hektara
ze.
mlje. Na skoro 500 hektara koloniziran je veliki broj obitelji. Poslije oslobođenja, godine 1946. prikazana je u Pazinu Međunarodnoj komisiji izložba pod imenom: »Svjedočanstva o slavenstvu Istre«. Usred grada na trgu Joakima Rakovca podignut je Spomenik
oslobođenja
Istre.
od
kamena,
rad
kipara
Džamonje.
Podignut je povodom proslave 10-godišnjice ustanka 1951. godine. U spomen strijeljahih i mučenih u posljednjem ratu otkrivena je u gradskom parku na velikom ka-
menom
52
podnožju
spomen-ploča.
Na Narodnom domu urezane riječi na mramornoj ploči podsjećaju na 25. IX. 1943., kad je Pokrajinski Narodni odbor za Istru proglasio pripajanje Istre Ju.
goslaviji i kidanje svih veza sa Italijom. U gradu su opravljene i restaurirane mnoge kuće koje su bile oštećene u toku rata. Zgrada Narodne
banke,
koja je bila upola
srušena,
potpuno
je obno-
vljena. Za 25 godina svoje okupacije, to je jedina dr.
žavna
zgrada,
koju
je Italija
u Pazinu
podigla.
novih zgrada podignuta je Veterinarska Bo'nica, Stolarska radionica, Gimnazija.
Od
ambulanta,
STARI PAZIN Odmah
do
Pazina
na
mnogo
većoj
visini
smje-
šteno je selo Stari Pazin, gdje možemo u jednom vrtu vidjeti dvije velike palme. Selo je vrlo staro. Samo ime kazuje da je starije od Pazina. U prošlosti je bi'o
utvrđenje. Pripadalo je kao feudalno dobro pićanskom biskupu. U
gdje
.
jednoj
se radilo
povelji
na
latinskom
o sporazumu
vatskih županija, spominje »od gornjeg Pazina« i Oton
povelji među pana
Plomina;
slava,
jamcima
barbanskog
12.
grada
Pule
st.,
i hr.
se kao prisutan Slavonja »iz istog mjesta«. U istoj
župana
župana.
iz
između
čitamo
Dražice,
jeziku
Ta
imena:
Prebislava,
od
Gračišća,
je
povelja
žu-
i Pribi-
od
velike
važnosti za povijest istarskih Slavena, jer ide u prve pisane spomenike o županima, i pokazuje, da je na. rod imao svoj narodni ustav i svoju samoupravu u županijama.
:
Urbar Pazinskog ri Pazin
općinom
:
kaštela iz godine
(Il Commune
1573. zove Sta-
di Pisin Vechio).
Pre-
93
ma
tom
Urbaru
(knjiga
u kojoj
su označene
dužnosti
kmeta prema feudalcu) Stari Pazin je imao 1573. godine 35 podanika, koji su bi'i dužni godišnje da daju za oranje 481 radni dan, za kcsidbu 99 dana, a za kopanje vinograda 220 dana. Zajednica je povrh toga
plaćala u novcu (jedan
pud
godišnje
60 forinti.
iznosio je 16,38
lu su davali desetinu
kg)
i 35 pnuda
pšenice
zobi.
Kašte-
od žita, vina i sitnorogate stoke.
Od toga je jedan dio pićanskom biskupu.
pripadao
župniku,
Svaki stanovnik, naglašuje udovica, daju po jednu kckoš, krdo
35 puda
a jedan
dio
se
posebno i svaka i jedan sir za svako
ovaca.
Oni
koji
su
imali
konje,
bili su
dužni
dovesti
u
Kaštel tovar drva za Božić, kao i voziti žito u mlinove pod
Buzetom U
i u okolicu
Starom
Pazinu
pop-glagoljaš
Stjepan
iz Buzeta.
godine
Te
grada.
župnikovao
Konzul morao
je do
godine
1549.
(1521.—1568.). rodom
je
pobjeći
iz Starog
Pa.
zina u Njemačku. Kasnije mu se pridružio i Antun Dalmatin, glagoljaš iz Istre. Obojica su prevodili i pi-
sali crkvene
i poučne
knjige
čakavštinom.
Pomagači
su im bili iz Pazinštine: J. Cvečić, M. Živčić, I. Fabijanić i F. K'ej, — svi popovi glagoljaši. U Njemačkoj je Stjepan bara.
Konzul
Istranin
radio
kao
saradnik
Tru-
Sa svojih okolnih 18 zaselaka Stari Pazin ima 598 stanovnika. Sam Stari Pazin ima 106 stanovnika. Selo BRTOŠI ima Seljačku radnu zadrugu »Brat-
stvo.jedinstvo«. čenja
gradine,
naučna
tom selu vršena
iskapanja
na
što je dalo pozitivne
U zaseoku 9 ljudi.
54
U
TROŠTI
su poslije
ruševinama
neke
oslobostare
rezu'tate.
Nijemci
su
ubili
1943. Podine
BERAM niz Dragu, to nekadašnje korito Pa-
Ako pođemo
zinskog Potoka, a danas plodnu dolinu, stići ćemo poslije jednog sata hoda u selo Beram, rodno mjesto antifašiste i mučenika Vladimira Gortana.
I ovo selo je nekada bi'o jako utvrđenje, vrlo staro,
i iskopine
dokazuju
što
u
vršene
velika nekropola
blizini. Bila je otkopana
u njegovoj
(groblje) iz kamenog doba. su dragocjeni prahistorijski
vijeku
prošlom
U grobovima pronađeni predmeti, koji su odne-
seni u Beč. Trst se je ljutio zbog tih odvlačenja istarskih
vrijednosti.
muzealnih
šćanskih
Srednjem
je bio u ranom
Beram
feud
tr-
upravljao
je njime
to jest, biskup
biskupa,
vijeku
kao svojom svojinom i od njega dobivao razne prihode. U kasnijim stoljećima Beram pripada Pazinskom kaštelu. Urbar Kaštela iz godine 1573. naziva danas vidimo njezine I ga tvrđavom (Cittadelia).
preostale bedeme Tvrđava
na velikoj uzvišici.
|
kojima
imala je 148 podanika,
Beram
je
bio određen 841 radni dan za oranje, 151 radni dan za košenje, 1405 radnih dana za obrađivanje vinograda, sve to raspoređeno na pojedince.
. Na dan sv. Jurja svi su zajedno plaća'i na zemlju 8 forinata, 53 karantana i 1 bec kao
i 3 jagnjeta. prazniku
O
daju
Kaštelu (bezzo),
11 živih
isp'atiti
sv.
ovaca
i novcem
Margarete
i 21
koji
bili
zaklanu
je tačno
su
ovcu. određen.
obavezni
da
To su mogli Istog
dana
plaćali su i izvjesnu sumu na vino. Za lov je bila odrd, đena godišnja
svota novaca,
koja se plaćala u vrijeme
99
Karnevala, a kao zakupnina ra pšenice i zobi.
davala
se određena
mje-
Za Božić, Uskrs, Beramci su davali Kašte'u kao posebni prinos (regalia) 13 kokošaka, od kojih je jedna pripadala županu ili podžupanu, tim karakterističnim slavenskim predstavnicima u selu. Tko nije imao
kokoš,
davao
Postojala
je
kotnić
je po propisu
jedna
(cotnic).
8 solda.
posebna
Urban
slavenska
naglašava,
da
mjera
jedan
kotnić
sadrži 3 starića (starolli). Naime, o sv. Luki davali su po jedan kotnić pšenice i zobi oni kmetovi, koji su orali sa dva ili više volova. Tko je imao samo jednog vola, plaćao je polovnu tog kotnića.
Oni koji su imaji vinograde, davali su vino (jedan pud)
i jedan soldo. Od tog novca jednu
bijao je beramski
kler, kao
četvrtinu fto-
i od vina i žita.
Župan nije bio dužan da daje žito, već mu je ne4 padao dio od jednog podanika, U Bermu
su se birali župani i podžupani
u nedje-
lji koja je slijedila za praznikom Uznešenja Bogorodice u augustu mjesecu. Tada bi novoizabrani dolaZili u Kaštel da
izvršnim
po'ože
organom
zakletvu
njegove
pred
visosti
kapetanom,
grofa.
Kapetan
kao
bi
ih tad i votvrđivao. župan je tad bio dužan da preda Kaštelu 3 kokoši. Za neka posebna paćanja spominju se 3 podani-
ka:
Jurčinović,
šipraca
i Kolar.
Ovaj
posljednji
se
čak opominje zbog neplaćanja dužnih dažbina. Takve propuste ispitivao je kapetan i prema potrebi kažnja-
vao. I Beram je plaćao desetine u žitaricama, vinu i sitnoj stoci: Jedno jagnje je pripadalo onome, koji ih je skupljao.
Spominje se i 5 mlinova za koje su vlasnici plaćali razne zakupnine. Navode se slijedeća prezimena:
56
Book
Moskon
(Moscon),
Hrvatina),
Crobat,
Milohanić,
(to će biti
Aliveravić.
neki
Jedan
od
naših
mlin
je
dr-
žala i neka humanitarna ustanova u Bermu (il molino del!'Hospitale). Bila je to vjerovatno jedna vrsta
bolnice.
Oni koji su imali konje,
dovozili su u Kaštel
drva za Božići vozili žito u mlinove
Raše
i Buzeta.
Župan i podžupan (Podsuppo) bili su dužni da snabdijevaju hranom i pićem kosce na Livadi kod sv. Križa (Prato A S. Croce). Narod je u Kaštel nosio i
vodu kad god je to zatrebalo. Isto tako, ako se što zidalo u Kaštelu, bili su dužni svi da voze men, vapno, drva i drugo.
Od
šuma
Novibrijeg
koje su Beramci
pijesak, ka
koristili, spominju
(Monte Novo), Plakata i Vela Presika
se: (Ve!-
la Pressica).
Granice prema
drugim
beramskog mjestima
teritorija
označene
su
kamenovima. Nesporazum
bile je
postojao samo sa Trvižanima. Polovina zemljišta bila su pašnjaci. na kojima je pasla sva beramska stoka. BERAMSKA CRKVA. Na mjestu današnje župne crkve bila je stara crkvica sv. Martina iz godine 1431.,
o čemu
je svjedočio stari glagoljski
natpis:
»1431. be
zidan sv. Martin«. — Nova crkva i zvonik zidani su prije Prvog svjetskog rata. Slika sv. Martina iz glav. nog oltara rad je Celestina Medovića, U pozadini su
i ostaci zida stare župne crkve. ća,
U Ljubljani se čuva glagoljski misal iz 14. stoljekoji se upotreb'javao u Bermu od 15. do 17. st.
Ukrašen
je sjajnim
slovima). Ljubljana
čuva
slikama još
i inicijalima
3 vrijedna
(početnim |
glagoljska
rukopi-
Sa iz Berma, i to: 2 glagoljska brevijara (knjige molitava za svećenike) iz 15. st. i 2 pergamentska lista
OT pm
o =
de
gar
+
nekadašnjeg
Beramskog
homilijara
propovi.
(knjige
'Ti odlomci (frajedi) iz prve polovine 13, stoljeća. gmenti) idu u red znamenitih hrvatskih glagoljskih spisa. Sa
joratokim
protestantima
Kolarić,
beramski župnik Mikula od njih tražio knjige. ima
Beram
227
u 16. st. bio je u vezi
stanovnika.
Sa
koji
glagoljaš, 10
zaselaka
je
broji
798 stanovnika. Kao i Lindar, i Beram je bio oduvijek jako nacionalno hrvatsko gnijezdo nadomak Pazina. Prije Prvog
ga hrvatska
svjetskog
rata
Beram
Mladenačko
društva:
je imao
društvo
mno.
»Istarska
Mljekarsku Zzora«, osnovano 1911., Posujilnicu 1908., zadrugu 1899., Tamburaško društvo 1905., i Narodnu glazbu 1913. Sve je to Ita'ija ugasila. Zbog nasilja iselilo se je bilo mnogo naroda u Jugoslaviju i Ameriku. Dugogodišnji beramski župnik Josip Grašić, jedan od
narodnih
prvaka,
bio je mnogo
za kulturni,
zaslužan
nacionalni i ekonomski razvoj Istre, i posebno Berma. Odmah po oslobođenju, 20. X. 1945., održana je
komemoracija Viadimiru Gortanu. Na ovom velikom narodnom taboru bilo je prisutno oko 40 tisuća ljudi. Tada je jasno narod progovorio, da želi zajednički žiGortanovoj Na vot samo sa narodima Jugoslavije.
rodnoj
kući
postavljena
je spomen-ploča,
kao
trajna
uspomena na omladinca koji je 1929. zajedno sa svojim drugovima pokazao sa puškom u ruci, da narod nije ni za fašizam ni za Italiju. Mladi Beramci bili su
članovi TIGRA,
društva
slovenske i hrvatske
nacionalne
i revolucionarne
omladine. Njihove
puške su od-
jeknule kraj Berma i u Brestovici na dan izbora 1929., kad je narod tjeran na plebiscitarne izbore za fašizam. Značajni su bili ti pucnji u srcu Istre, jer su go3 | vorili u ime cijelog istarskog naroda.
98
Zato je Specijalni tribunal u Puli osudio Vladimira Gortana na smrt, a njegove drugove: Gortana Živka, Ladavca Vjekoslava, Ladavca Dušana, Baćca Viktora, svakoga na po 30 godina robije. Na području Berma, a na najvišem brežuljku, po-
digao
je
istarski
Vladimiru čenika nja
Gortanu.
Gortana
velikom
narod
od
Spomen.grobnicu:
Prenos posmrtnih
izvršen
narodnom
Istre
dostojnu je
13.
proslavom
talijanskog
VI.
ostataka
1953.,
mu-
povezan
sa
10-godišnjice oslobođe-
okupatora.
Na jedan kilometar od Berma nalazi se Crkva sv. Marije na Škriljinah, sa vrlo značajnim freskama iz 15. st. po.svim
unutrašnjim
zidovima.
Radio
ih je naš
domaći umjetnik Vincent iz Kastva 1474. po nalogu
Bratovštine Blažene Djevice iz Berma. Njegove freske pokazuju srednjeevropski uticaj. Freske su rađene u bojama koje se nisu mijenjale, i danas su još vrlo lijepe. Crkva je sagrađena u 13. st., u prvo doba gotike. Crkva je imala uza se i mali samostan, danas porušen. Spominje je i slovenski historičar Valvasor u svojoj knjizi. Crkva je dobila ime po tome, što je pod u crkvi bio pokriven kamenim pločama (škriljama). Kao i mnoge. druge srednjevjekovne istarske
crkve, i ova ima otvoren trijem kod ulaza, koji je služio za zaštitu matinske
od
kiše.
Taj
trijem nalazimo
i uz dal-
crkve.
Jedan poljski slikar, Josip Balla, očistio je slike 1913. Iste godine obnovljen je crkveni drveni krov. Ovoj crkvici rado su hodočastili k'erici i iz Samo. stana Božjeg Polja kraj Vižinade i urezivali na slikama svoja imena glagoljskim slovima (grafiti). Oni su se, naime, u Božjem Polju spremali za buduće popove
glagoljaše. U crkvi ima oko 30 fresaka. Osobito su na glasu slike
»Ples mrtvaca«
i »Kolo sreće«
—
nad
veli-
99
.
f
ra
kim vratima — primjeri gotskoga slikarstva vezanog \ za sjeverne utjecaje. U redu likova na slici »Ples: mrtvaca« odražava se shvaćanje društvenog poretka u Srednjem
vijeku. Jako je podvučena socija'na
skeleti vuku
za sobom
lja. i obične ljude.
u općem
nota:
|
kolu, i biskupa, i kra- >|
— jer smrt ne štedi nikoga.
o
Na slici »Putovanje sv. Tri kralja u Betlehem«, | sa pravim ukusom izrađene su nošnje, konjske opre. me, kao i sami konji. Osim toga, u pozadini Vincentovih slika vidimo istarski pejzaž. Freske su od velike vrijednosti. Naši su ih umjetnici kopirali i sada su ukras
Izložbe
srednjevjekovne
umjetnosti
naroda
Ju-
goslavije. Srednjevjekovna umjetnost Istre bila je bogata. “ Zidno slikarstvo bilo je lijepo razvijeno između 12. i 16. stoljeća, kako to pokazuju nova otkrića. Kako tvr-
di Ljubo
:
Karaman:
;
»Umjetnički život u unutrašnjosti Istre nosi bi- |
ljeg pograničnog
kraja
na
raskršću
i sudaru
dviju kulturnih oblasti, srednjeevropske i tali. | janske«. | On
kaže da je
»... utjecaj Mletaka
bio
mnogo
manji, a utjecaj domaće sredine i udio domaćih ljudi mnogo veći od onoga, što se dosada mislilo i pisalo«.
A to se sve cdnosi i na graditeljstvo.i karstvo,
i na
skulpturu
na zidno sli-
Istre.
TRVIŽ
i :
4
Tri kilometra dalje od Berma, nešto po strani od | ceste koja vodi u Karojbu, na priličnoj visini, smješteno je selo TRVIŽ sa 265 stanovnika. Sa 7 okolnih. zaselaka Taviš
60
zo)
ima
898 stanovnika,
|
'm
"jE
N:
Trviž
grotovji 2]
je
u sreltičin
pa su njegovi
vijeku
pripadao
kmetovi
Pazinskoj
bili dužni
da daju
gom kaštelu razne dažbine. To se lijepo vidi iz
MUrbara
tog kašte'a za godinu
> davao. Tada je Trviž imao
1573. Evo šta je kmet 111 podanika,
kojima
e bio određen broj radnih dana za razne poslove, kao
1 drugim
Mpaoddou
mjestima. Pošto se ta podjela radnih dana
kopanje vinograda ioranje javlja Kod svih
hjesta, mi se na njima ne ćemo posebno zadržavati. Trvižani su davali Kaštelu o raznim praznicima | zne
doprinose.
Tako,
na
dan
sv.
Hermagora
šest
ica, o prazniku sv. Mihovila davali su novčani doinos, Za Božić, Uskrs po 12 kokošaka. čak g ancelarije (per scrittura o Schreibegelt),
zajednička taksa. Tu vidimo > čudo,
kad
znamo,
B velik u Pazinskom
: = Novoizabrani Kaštelu 12 pilića. “> Tačna
desetina
i njemački
da je utjecaj
za slup'aćala
naziv, što
Graca
i Austrije
kaštelu.
župan
morao
je
svih žita, vina,
kao
dar
jaganjaca
poslati i kozli- |
ni, je mimoišla ni Trviž. E Bilo je 11 mlinova, koje su držali Trvižani i za njih
. godišnje zakupnine. Od vlasnika spominju se »zimena: Mušić, Marković Sinković, Valentić, Zuvić, Urbanšek, Sironić, Zemrošić, Prelac. “i Trviž je zajedno sa Bermom imao jedan dio veg beramskog polja (Prato di S. Croce), Sijeno su sili u
Kaštel.
Urbar mn noge
spominje
nekoliko trviških šuma, od kojih
već tada bile djelomično
ili potpuno
unište-
e kaže, koji je bio uzrok tom uništenju. Svakako
osu te šume
da stradaju u raznim ratovima i
sajima, koji su se vodili između posjeda vije i Venecije. Venecijanska granica
Pazinske nije bila
61
|
mnogo daleko od Trviža. Narodni naziv Benečija za . kraj dalje od Karojbe to lijepo potvrđuje. Pisac Urbara daje izvorne slavenske nazive tih šuma. One se zovu: Bukovica, Nevestin breg (Neustin bregh), Liba-
vica, Draga, Droska loza (Drosca losa), Bandenica. Prve dvije šume ležale su pod selom Padova (Padona),
rodnim
mjestom
našeg
domaćeg
slikara
Antona
iz Padove. To je naselje moralo biti blizu Kašćerge. U Trvižu bilo je još 1911. osnovano Društvo »Seljačka sloga«. Do 1919. u selu je bila i hrvatska škola. Trviž je imao i kulturno omladinsko društvo i pjevački zbor. Talijani su poslije 1918. godine sva društva
rasturili, zabranili i uništili, a u selu su otvorili svoje
zabavište za djecu, kao najbolje sredstvo za odnarodnjavanje.
Godine 1944, 16. marta I. udarni betatlon vodio je nedaleko Trviža borbu sa grupom od 200 njemačkih vojnika, koji su bili odbijeni. U borbi je poginuo drug Frane Matijašić. 17. II. isti bataljon napada njemačke kamione, ubija 13 Nijemaca, a zarobljuje 3.
TINJAN Ako krenemo
od Berma
dalje
uz Dragu
još kojih
1 km. na samom strmom rubu nad dolinom Drage, koja je duboko usječena, a na cesti koja vodi u Poreč:
—
stoji TINJAN.
Tinjanska novnika. Sam U
prošlim
općina Tinjan
sa 30 zaselaka broji ima 321 staonvnika.
stoljećima
kmetovi
tinjanski
su pazinskom grofu, svom zakonitom iz 1573., pisan u Pazinskom kaštelu, što
62
imaju
Tinjanci
dati.
1762
sta-
robovali
feudalcu. Urbar određuje tačno
Ovo
;
imalo je nešto veći značaj,
mjesto
jer ga pi-
sac zove gradom (La Citta d'Antignana), sa 130 podanika. Za obradu pripadajućeg zemljišta imali su Tinjanci određeni broj radnih dana, plaćali u novcu,
i godišnje,
nice i zobi. O Uskrsu daru tri jagnjeta.
Davali
i redovne
su
darivali
i o Sv. Jurju
desetine.
su gospo-
ostatka
Od
pše-
mjere
određene
kao i ostali, donosili
bili su
dužni četvrti dio dati svećenicima Tinjana. U Trvižu se ne spominje davanje crkvi. Jedno jagnje dobivao je župan
tar
(Portinaro),
(il zupano)
i vra-
valjda ključar gradskih vrata.
Naglašeno je da se sa imanja svih talijanskih crkava ima davati propisna desetina crkvi. Za Crkvu sv. Martina kaže se da ima mjesto desetine da dobije veliki sir od 12 libri težine.
Župan razne
vožnje
njance,
Od
je bio oslobođen
kao
šuma
i posebni
desetine.
radovi,
isto
Rabote, su
to jest
važili
za
staje
(u ko-
im
i za ostale.
Draga,
se spominju:
joj je bilo zabranjena
vito odmaralište
sječa,
Udele
jer je služila kao hlado-
za stoku), Leskovac.
Tinjanska teritorija je tad graničila i sa dva venecijanska mjesta: Sv. Lovrečom i Motovunom. Mno-
go je bilo spornih pitanja između Sv. Lovreča i Motovuna,
pa između
Sv. Lovreča
i Tinjana,
oko
teritorije,
koju je prigrabio Sv. Lovreč. U ske
tinjanskoj
bilješke
po
crkvici zidovima.
Vincene Vrnković
sv. Križa U
16.
nalaze
se glagolj-
st. župnik
u Tinjanu
pristajao je uz protestantizam. Kao
Dobri'in saradnik isticao se u radu za narod i tinjanski župnik Petar Studenac (1811. — 1898.). Sastavljao je i pjesme u desetercima.
63
Tinjan je rodno mjesto Josipa Voltića (1750. — iz početka 19. st. Bio je sin 1825.) ,pisca i leksikografa
15 godina
talijanska.
ali mu
roditelja,
seljačkih
hrvatskih
prije
Vuka
.1803., u Beču izdaje rječnik našeg jezika i Talijane, sa ovom naslovnom stranom:
nik
(vocabolario-Wčćrterbuch)
bila
je kultura
Karadžića,
|
to jest
|
za Nijemce »Ricsoslov-
ilirieskoga, italijansko-
ga i nimackoga jezika s jednom pridpostavljenom gramatikom ili pismenstvom. Sve ovo sabrano i složeno od Jose Voltiggi, istrianina, u Becsu (Vienna) 1803., u Pritesctenici Kurtzbecka.« — Taj rječnik ima ogro.mnu naučnu vrijednost. U predgovoru svog rječnika taj učeni Tinjanac ističe potrebu, da svi Slaveni ima-
ju svoj zajednički književni jezik. Voltić se po običa-: u talijanskim
ju onoga
vremena,
a i zato što
je bio
školama,
potpisuje
talijanskim
pravopisom
ali ipak
ime
nije potpisao
sa Giuseppe,
Talijanski pisci rado pretvaraju istarske i dalmatinske umjetnike
Voltiggi,
u Talijane mnoge i znamenite ljude,
samo Voltića ne spominju, ma da'je pisao na talijanskom
jeziku u Beču
i druge stvari, kao
»Lettere
vien-
nesi« (Bečka pisma), a spremao je i historijsko djelo »De Illyrico illustrando«. Njegovo ime ne spominje ni B. Ziliotto u svom djelu »Storia letteraria di Trieste e dell Istria«, 1924., a ne ćemo ga naći ni u velikoj talijanskoj eaciklopediji iz 1933. Voltić je umro u bečkoj bolnici 1825.
Tinjan je imao još prije Prvog svjetskog Posujilnicu, osnovanu 1898., Hrvatsku čitaonicu
rata: 1900.,
Kmetsko
1911.
Prije
1919.
društvo
1907.
god.
u njemu
i Tamburaško
društvo
je bila hrvatska
škola,
pa
čak i talijanska za neznatan broj talijanske djece. Italija je protjerala i našeg učitelja i župnika. U je-
64
|
već sa Joso. |
žena
pobuni
lokalnoj
dnoj
žena:
je
osamnaest
1913.
bilo odvedeno u zatvor. | Uz Joakima Rakovca i Jože Šuran se je isticao kao istarski prvoborac već u 1942. godini.
neprijate'ijskoj
U trećoj 1944., kad
je okupator
vršio velike
prije smrti strašno mučen, o jedan telegrafski stup.
Poslije oslobođenja družni
dom
sa
je
Bio
je
a onda
podignut
osmogodišnje
sjevernije
12 zase'aka
i 873
od
Šuran.
obješen u Višnjanu
je u Tinjanu
i Opća poljoprivredna
je i otvaranje
Nešto
zločine, poginuo
Jože
u Tinjanu,
NOO-a
i predsjednik
u Istri, travnja
ofenzivi
zadruga.
U
Zar planu
škole.
Tinjana
stanovnika.
je selo Prije
MUNTRILJ
1918.
god. dje-
cu je poučavao mjesni župnik na hrvatskom jeziku, jer nije bilo narodne škole. Fašisti su uništili sve hrvatske natpise u crkvi i na groblju, a 1943. godine mobilisali su omladinu, kao i u cijeloj Istri, u specijalne bataljone, nemajući u nju povjerenja, jer je hrvatska. U selu Muntrilju je Seljačka radna zadruga »Palih boraca«. Tri
km
južnije
stire se KRINGA, stanovnika.
U
Kringi
Samo
od Tinjana,
koja sa svoja selo
je štokavsko
Kringa
uz samu
Dragu,
24 zaselka ima ima
stanovništvo
152
pro-
'1213
stanovnika.
novijeg
doselje-
nja,
prilagođeno čakavskom govoru. Pod Austrijom je Kringa imala svoju hrvatsku školu, a godine 1911. osnovano je u selu Omladinsko društvo »Hrvatski junak«. i
Pod Italijom, godine
1921. bio je od fašista napa-
dnut župnik Boža Milanović, tučen do krvi i zatvoren.
65
U posljednjem
zapalio mnoge
ratu okupator
je u okolnim
se'ima
kuće.
Slovenski historičar 17. st., Valvasor, u svojoj knjizi govori o vjerovanju Istrana u vukodlake i kako sujevjerni narod mrtvacu, kojeg smatra vukodlakom,
odreže
noću
u grobu
glavu,
a tije'o
probode
kolcem
crnoga gloga, da bi mu time slomio moć. Govoreći o tome. on navodi takav slučaj, koji se dogodio u Kringi 1672. god. i još jedan slučaj u Lindaru, iste godine.
VELIKI Odmah selo
VELI
do Tinjana, JEŽENJ
(sa
JEŽENJ
samo 177
preko
Drage,
stanovnika),
nalazi se
gdje
se
je
rodio, kao sin siromašnih seljačkih roditelja, prvi prosvjetitelj istarskog tršćansko-koparski
naroda, biskup
porečko-puljski Juraj Dobrila
i kasnije (1812. —
1882.). Dobrila je pohađao najprije školu kod franjevaca u Pazinu, a zatim je krenuo pješke u Karlovac, gdje je
pohađao
gimnaziju
uz
pomoć
karlovačkih
franje-
vaca. Kad je svršio šest razreda, prešao je u Goricu kao đak sjemeništa. 1837. zaređen je za svećenika na-
stavivši više bogoslovske nauke u Beču. Tu je položio: doktorat. Godine 1849, bio je u Trstu direktor Sjemeništa i nešto kasnije kanonik u Svetom Justu. Godine 1857. imenovan je za biskupa u Poreču.
To je bio prvi hrvatski narodni biskup u Istri. Porečkom biskupijom upravljao je punih 17 godina. Godine 1875. postaje tršćanski biskup, i to ostaje do svoje smrti 1882. Prije smrti izrazio je želju da mrtav ležj u Crkvi sv. Marije na Škriljanah kod Berma. Do danas mu želja nije ispunjena.
66
Kao biskup Dobrila rodoljubivog svećenstva, mašne studente, brinuo
se mnogo starao oko odgoja osnivao je stipendije za sirose za otvaranje hrvatskih
škola. bio osnivač prvog ga«
(1870.),
dinama pcmoć
pomagao
hrvatskog
izdašno
glasila
siromašni
»Naša
narod
slo-
u
go-
gladi 1852. i 1853. Tada je on organizirao brzu sabravši
po Istri preko
je i sav svoj imetak
50 tisuća
testamentom
forinta.
čak
ostavio u dobrotvor-
ne svrhe, osobito za siromašne đake. Uz biskupa Mahnića dao je ogromne svote novaca da se podigne Sjemenište u Pazinu, gdje bi se odgajalo rodoljubivo hrvatsko
svećenstvo-
Dobrilu
kim
su
bis“kupom«.
-
,
Talijani
podrugljivo
Dobrila
je
bio
nazivali
veliki
»seljač-
pobornik
Ilir-
skog preporoda u Istri, slavenskog bogoslužja i bratstva južnoslavenskih naroda. Sarađuje sa biskupom Strossmayerom. Godine 1870. na Vatikanskom koncilu
bio
je
uz
Strossmayera.
tog
crkvenog sabora. Njegov molitvenik
je ljubav
prema
U
rukopisu
»Oče
budi
književnom
je
ostavio
volja
tvoja«
hrvatskom
opis budio
jeziku
i ču-
vao narod od potalijančevanja. štampan je prvi put u Trstu 1854., a zatim mnogo puta izdavan, Znamenite su i njegove biskupske poslanice. Kad
se
razbuktala
poslije
u Istri
vraćanja
borba
ustava
između
u
Austriji
Talijana
1860.
i Siavena,
koji su tražili za se politička i kulturna prava, J. Dobrila je kao zastupnik naroda rekao u Istarskom saboru
ovo: »Slaveni,
koji
istarskih
stanovnika,
gospodo,
tko
taj
spava
će se. probuditi,
sačinjavaju dakako, nije
još
dvije
još
spavaju:
umro,
a najuspješnije
trećine
tko
ali,,
spava,
sredstvo
da
GT
|
se probudi, jest gnječenje prirodnih prava.« Oko fesora
Jurja
Dobrile
Riječke
i Frana
gimnazije
i
i tlačenje
Kurelca,
njegovih
čuvenog
hrvatskog
pro-
književnika,
stvorena je prva generacija školovanih Istrana. Svi su oni većinom bili svećenici i stajali pod uticajem ilirizma u Hrvatskoj i sveslavenskog pokreta. Osamdesetih godina prošlog stoljeća ta će generacija ustupiti mjesto novom pokoljenju Istrana, u čijem će krugu
osim
svećenika
vani
ljudi,
Kumičić
među
učitelji i drugi školo-
prvima, Laginja,
Spinčić,
Mandić,
i drugi. Svi će se oni zanositi hrvatskim na-
cionalizmom
Iz
biti i advokati,
Ante
Ježenja
Starčevića.
rodom
bio
je Stanko
Jekić,
student.
komesar jedne istarske partizanske čete, U ožujku 1944. uhvaćen je od fašista i Nijemaca, i poslije višednevnog mučenja obješen u Pazinu ispod željezničke stanice. Ostavili su ga da visi u Pazinu nosi njegovo ime.
pet
dana.
Jedna
ulica
SV. PETAR U ŠUMI Južnije od Tinjana,
na željezničkoj
pruzi za Pulu,
je SVETI PETAR U ŠUMI, stara benediktinska, a kasnije pavlinska opatija (samostan). koja je ukinuta za vrijeme cara Josipa II. u 18. st.
Sv. Petar sa mnogo
1277
u šumi
dolina
stanovnika.
se nalazi
i dolaca.
Samo
Sa
na kraškoj 26 svojih
selo ima
visoravni.
zaselaka
72 stanovnika.
ima
Sta-
novnici Sv. Petra u šumi jesu iz novog doseljenja, prije tri stoljeća, zapravo čakavizirani štokavci. Tako isto je u Kringi i Sv. Ivancu.
68
Ostaci
samostana
likim glavicama,
pokazuju
lijepe stubove
lijep model arhitekture
sa
ve-
13. st. Tada
se taj samostan zvao »S. Petrus in Silva«. U njemu su živjeli naši glagoljaši. najprije benediktinci, a od 15.
st. pavlini. :
Samostan
je
osnovao
istarsko-gorički
grof
Majn-
hard. Za vrijeme austrijsko-mletačkog rata, god. 1617., i crkva i samostan pretrpjeli su velike štete. Pazinski grofovi darivali su samostanu mnoge posjede. Tu. u crkvi, oni su imali i svoje obiteljske grobnice, koje su u 19. st. tražili Kandler i De Franceschi. | Pored
reda
franjevaca
i benidiktinaca,
za s'aven-
sku službu zaslužan je još u Istri i redovnički red pavlina. Oni su imali svoje samostane i crkve i u drugim istarskim mjestima. Tako u Bujskom kotaru kao
i na obali čepićlog jezera, gdje se i danas mogu vidjeti razvaline. Svi istarski samostani u kulturnom pogledu imali su veliko značenje za Istru. Pošto nije bilo škola. oni su bili središte nauke i pismenosti. U njima su
čuvene braniti
arhiveisprave i rukopisi. Oni su slavenski jezik i pismo. Nažalost,
stoljećima mnogo je
hrvatskih knjiga i rukopisa uništeno. Poslije 1918. god. talijanske vlasti progonile su i istjernvale naše redovnike. Po Istri se uopće mnogo uništavalo sve ono što je bilo stavensko. Luka Kirac, naš istarski histo-
ričar. priča kako je spasio tiskani glagoljski misal »u seoskoj trafici, gdje je trgovčić otrganim stranicama zamatao papir i cigare.« :
Rodom iz Sv. Petra u šumi bio je jedan zagrebački
biskup,
Prije imao
pavlin,
Prvog
Šimun
svjetskog
svoju hrvatsku
pučku
Bratulić
rata
Sv.
(1604.)
Petar
školu. Godine
u šumi
je
1889. u selu
69
je bi'a osnovana Hrvatska čitaonica, zatim, god. 1907. Posujilnica i 1911. Društvo »Seljačka zora«, Kad su
došli Talijani
1918., sve je to uništeno.
|
Od 1919. i dalje iselila se 82 lica u Jugos'aviju i Ameriku, zbog teškog ekonomskog stanja. U prošlom ratu ostavilo je svoje živote u njemačkim i talijanskim logorima smrti 7 ljudi. U NOB.u II. batalon je 3. VII. srušio prugu izmedu Kanfanara i Sv. Petra u šumi u dužini od 400 metara.
Po
Poslije oslobođenja u selu je opet proradila osnovna hrvatska škola. Osnovana je i Opća po'joprivredna zadruga, a gradi se i Zadružni dom. Selo ima i veliku sušionicu duhana sa dosta velikim kapacitetom. Teren oko Sv. Petra je vrlo pogodan za kulturu duhana.
Između Pazina i Sv. Petra u šumi leži selo HEKI sa 69 stanovnika. Na'azi se uz željezničku prugu i ima svoju željezničku stanicu. U ovom selu i njegovoj
okolini mnogo
se kopa boksit. Poduzeće
dnika
ima
Žminju
boksita
u
niemu
svoju
Istarskih
sekciju.
kao
rui u
i Višnjanu.
ŽMINJ Trinaest kilometara južnije od Pazina leži ŽMINJ. Udaljen
zi
je od svoje
Pula-Pazin.
okoline,
željezničke
Zajedno
žminj
ima 5.126
sa
stanice
111
3 km,
zase'aka
stanovnika,
od
na
Svoje
kojih
pru-
velike
je 72
Talijana. koji se svi nalaze 'u samom žminju. Sam gradić žminj ima ukupno 458 stanovnika,. U žminju su dvije stare crkvice iz 13, i 14. stoljeća.
10
U
njima
su
u
najnovije
vrijeme
otkrivene
vrlo
Kvalitetne freske domaćeg majstora. st. Još se. ispituju.
žminj
ima
i srednjevjekovnih
peli sv. Antuna
mogu
vjerovatno
utvrđenja.
iz 14.
U
se vidjeti glagoljski zapisi
Ka-
(gra-
fiti). Prije
Prvog
svjetskog
sku
pučku
školu
Iste
godine
u njemu
Zadružni Zbog
Italije
rata
žminj
i čitaonicu,
je imao
osnovanu
je otvorena
hrvat-
god.
Posujilnica,
1903. a
1908
mlin. teškog
42
života
hrvatske
Godine
iselilo se iz žminja
obitelji
u Ameriku
1922. skoro sav narod
za vrijeme
i Jugoslaviju.
glasao je za hrvat-
ske zastupnike, ali je fašistička rulja nasi no izvršila falsifikat. U znak protesta narod žminjštine je masovno krenuo u Pazin da traži pravdu, ati je kod Starog Pazina na divljački način rastjeran od organa vlasti i fašista. To je historijski dokaz snažne nacionalne svijesti žminjaca. U vrijeme
ručju vajući
NOB-a,
na
pod-
žminja radi politički aktivist Josip Matas,
osni-
narodne
već
odbore
početkom
godine
po selima.
partijske organizacije. ljuh iz sela TUDORI. U za smještaj štamparije Poslije kapitulacije
« ofenzivu
od
Tada
1942., su
osnovane
i
Radom rukovodi Tone Debeselu je bio sagrađen i bunker (»tehnika«). Italije, Nijemci poduzimlju
listopada
1943. i prodiru sa jakim
snagama iz Rijeke i Pule u unutrašnjost. Tada je bombardovano više istarskih mjesta i sela: Brgudac,
Roč, Pazin, i dr. Među njima je bio teško pogođen i Žminj. Novi okupator je u ovoj sedmodnevnoj ofenZivi
de
strijeljao
u logore.
banština,
masovno,
Najviše
palio, pljačkao i odveo dio
su pretrpjeli:
Buzetština. Pazinština
žminjština,
i Kras.
lju-
Bar:
T1
U selu KRESINI strijeljali su tada mnogo majka sa djecom. U jednoj kući su 'jude i djecu zaključali i zapalili, dječaku Josipu Kresini polomili ruke i noge, a zatim ga bacili u vatru. I ranjenike su bacali u vatru. U svemu je poginulo tada 58 lica, kuće i štale su sve zapaljene, a stoka odvedena, U godini 1944. blizu sela VRIĆEKALA održavan
je u šumi učiteljski
tečaj.
Borci su čuvali tčaj,
da
da ne bude od neprijatelja iznenađen. I u selu PRNJANIMA održani su za vrijeme NOB-e napredni tečajevi. Učitelji su bili vr'a potrebni. Preko Drage, u selu BARATU, sa 312 stanovnika, bila je prije 1918. hrvatska škola. U prošlom ratu fašisti
i Nijemci
su
seoku TUDORIMA fašisti
u
prošlom
seu
njemu
okupator
zapalili
15
kuća.
je ubio 2 čovjeka,
KRAJCARBREGU
(100
U za-
dok su
stanovnika)
u
ratu ubili 1 čovjeka i internirali 5. U prošlo-
sti se
ovo
dobilo
dodatak
kole
u
selo
Craizera
zvalo
po
samo
BREG,
prezimenu
(Krajcera)
pa
je tek kasnije
pićanskog
iz godine
biskupa
Ni-
1524,
Od žminja 10 km. zapadnije je SVETI IVANAC. Sa 11 zaselaka, čak i po statistici od 1910., ima čisto hrvatskih stanovnika 540, pa opet je pod Austrijom bi'a u selu otvorena talijanska osnovna škola. Pravi cilj njen je razumljiv: italijaniziranje naše djece. I onda kako smiješno izgledaju one priče talijanskih iredentista: da nas je Austrija favorizirala na stetu Talijana. Bečka reakcija oslanjala se baš na ta'ijan-
sku
buržoaziju
ekonomske.
i činila
joj
usluge
NOB-e
u žminjskom
političke
.
Za vrijeme jeno 608 osoba, odvedeno
u
žminjski
kotar
T2
u Istri
ranjeno
logore
717.
je imao
i mučeno spaljeno
pod
kotaru
je:
ubi-
214, zatvoreno
942,
i razoreno
Italijom
659
5 velikih
kuća.
posje-
i
256
sa
dnika
hektara
koju
zemlje.
je naša
narodna
razdijelila bezemljašima. Poslije oslobođenja u Žminju je sazidan Zadružni dom i Osmogodišnja škola. žminj ima i Opću po'jovlast
privrednu
zadrugu.
i veliki
kraju
se
Privode
radovi
na vodovodu od Pazina do žminja, čime će centralni dio Istre biti opskrbljen vodom. Iz žminja je Zvane črnja, pjesnik i publicista. Zajedno sa Ivanom Bostijančićem iz Opatije izdao je 1940. zbirku čakavskih stihova »Istrijanska zemlja«. U svojoj knjizi »U krvi rođeno« lijepo je opisao Narodnooslobodilačku borbu u Istri. Njegov brat Berto Črnja istaknuti je novinar i publicista u Zagrebu. Među intelektualcima Žminja isticao se kao ro-
doljub i antifašista
pravnik
šime
Bančić.
LINDARKrene Labinu,
li se iz Pazina
vijugava
cesta
u istočnom
pravcu
vodi kroz Draželj
prema
na visoravan
gela LINDARA, koji je udaljen 4 km od Pazina, na visini, sa koje pog'ed obuhvata veliki dio Istre prema planinama Ćićarije i Učke. Ostaci kula i bedema ukazuju na to, da je Lindar nastao kao prehistorijsko utvrđenje, koje je držalo pod paskom cijelu dolinu Pazinskog Potoka i uvalu koja vodi prema Pićnu. U Lindaru su dvije stare crkvice. U samom selu
je crkvica sv. Sebastijana.
Na
ča
iz 16.
sa
glago'jskim
slovima
njenim
vratima je plo-
st. Kod
ulaza
u Lin-
dar je gotička Crkva sv. Katarine iz 14. st. Crkva ima predvorje, takozvana »lopa«, jedno od najstarijih te vrsti u Istri. Sačuvane su zidne slikarije, nastale oko
1400. god. U njima
su ugrebeni glagoljski
zapisi
(gra-
T3
fiti), koji pojačavaju zanimljivost slika. Konzervatorski zavod iz Rijeke popravit će oštećeni krov i napukle zidove, Crkva ima lijep gotički portal. Zidnu kompoziciju (sliku) »Živi križ« radio je nepoznati domaći majstor godine 1409. Godina je označena na samoj slici slovima glagoljice, (tog hiljadugodišnjeg pisma, koje potiče još iz IX. stoljeća, iz vremena velikih s'avenskih književnika Ćirila i Metoda). Današnji zvonik koji se vidi iz velikih daljina, kao
i nova
crkva,
građeni
su
u
drugoj
polovini
pro-
šlog stoljeća. U
obredi
Lindaru
su
od
najveće
na staroslavenskom
starine
vršeni
jeziku. I matice
crkveni
krštenih
iz 17. st. svjedoče o upotrebi slavenskcg jezika i glagoljice. U 16. st. glagoljao je u Lindaru župnik Petar Frašćić. Pristajao je uz vrotestantski pokret i bio Trubarev pristaša, Napisao je i knjigu »Tumačenje psaltira hrvatekoga«, a radio ga je prema ćirilskom obrascu. Iz Lindara je rođen Josip Lazarić, proslavljeni komandant
uz
pomoć
austrijskih
naroda
četa u godini
savladao
pod
1813., kada
Bermom
je
Francuze.
koji su imali namjere, da se u povačenju dokopaju Motovuna. Iz onog vremena sačuvan je stari top koji i danas
prijeteći gleda na Pazin.
Lindarci su poznati rodoljubi. Oni već 1883. osni- | vaju u svom selu čitaonicu, koja je godine 1909. slavila 25-godišnjicu svoga osnutka. Iza pulske i kastavske čitaonice, to je najstarija čitaonica u Istri. Godine 1903. u Lindaru je osnovana Posujilnica, a 1909. Mljekarska zadruga, koja je bila vrlo dobra. U njemu je bila hrvatska škola do 1919., kad je pretvorena u talijansku. Zgradu škole zapalili su Nijemci 1944. |
T4
Sam
Lindar ima 353 stanovnika,
ja 33 zaseoka 16 Taljana.
a zajedno sa svo-
broji 1244 stanovnika, Ti su se Talijani
među
na'azili
skoro
kojima svi
je
(njih
11) u malome zaseoku BEŽIĆI, gdje su se doselili iz Italije na imanje našeg seljaka, kome je zbog malih dugova
zemlja
prodata
na
dražbi.
I to je bio
jedan
od sistema talijanskih vlasti za infiltriranje talijanskog elementa među naš narod. Iz tog sela Bežići oti-
šli su svi ti Talijani 1946. god. u Itaiiju, a našem seljaku, kome je zemlja bila oduzeta zbog malih dugova,
narodna
kuću
vlast
je
omogućila
i na svoju zemlju.
na vlast je poslije Istri seljacima, dok svoju
U
Tako
da
se
oduzeta
vrati
u
imanja
svoju
narod-
oslobođenja vraćala i po cijeloj su se ko onisti Talijani vraćali u
zemlju.
zaseoku
novnika).
u
kraj
crkvi
Lindara,
sv.
BAZGALJIMA
Marije
(63
Magdalene,
su freske.
sta-
otnivene
i
U selu IVOLIMA
nalazi
se Se'jačka
radna
zadru-
ga »Vladimir Nazor«,
GRAČIŠĆE Istočno
od
Lindara,
idući
cestom
koja
vodi
ka
Kršanu i Pliominu. pojavljuju se dva gradića sazidana na samim strmim stijenama, sa nadaleko vidljivim
zvonicima. bila dobro stužbu
To su GRAČIŠĆE i PIČAN. Ta su mjesta utvrđena u prošlosti, kao i Lindar, vršeći
stražara
nad
otvorenim
i prostranim
dolinama
rijeka. Sa njih se pruža veličanstven vidik na Učku i sve njene strme kamenite kose i provalije, koje se valovito slivaju jedna u drugu. Planinska unutrašnja Istra ovdje se pokazuje u pravoj boji.
15
U nazivu Gračišće krije se slavenska riječ grad, koji se nastavkom — išće (ište) označuje mjesto gdje su nekada bile zidine, kule, to jest, grad.
Gračišće
je u prošlosti
su bile podređene
U
mnoge
16. st. bio
ima'o
seoske
svoj
kaptol,
kome
župe.
je u Gračišću
župnik
Franjo
Klej,
koji je prišao protestantskom pokretu i pomagao kod prevođenja knjiga. Vlasti su ga zbog toga progonile. Kapela sv. Marije u Gračišću, sa natpisom iz 1425. godine, djelo je Petra Beračića, Slovenca iz Videma. Godine
1848.
u Gračišću
je bila
formirana,
u drugim mjestima Istre, Naciona'na garda ljudi, sa ciljem da se održi red u toj burnoj
Iste godine glašenje
u junu
novog
slavljeno
ustava,
i
je svečano
to
na
kao
od 128 godini.
u crkvi
»ilirskom«
i
(to
projest
hrvatskom) jeziku. Pjevala se na hrvatskom jeziku i himna, koja je nosila naslov »Istria svome kralju Ferdinandu I.« U trećoj strofi na'aze se ovi stihovi »...
Da
kud
orao
Ilir gotov je umreti, U Gračišću
ca
zaslugom
njegov
a ne
je godine
kapelana
leti
vojne
prozove,
1887. bila otvorena
Ččitaoni-
nosit
Josipa
i
zov
okove«.
Grašića,
hrvatska pučka škola. Ta'ijani su ukinuli hrvatsku školu silom narodu prezimena i imena, kao svuda po Istri.
U poslije
a kasnije
i
i promijenili što su radili
Narodnooslobodilačkoj borbi 1944., u lipnju, 12-stane borbe sav'adan je okupatorski garni-
zon u Gračišću. Sa svojom velikom okolinom (57 zaselaka) Gračišće ima 2330 stanovnika. Od tih stanovnika 421 otpada na samo Gračišće.
76
Selo ima Opću poljoprivrednu radnu zadrugu »Uzor«.
zadrugu
i Seljačku
a
Za vrijeme njemačke i fašističke okupacije u selu BATLUGU (179 stanovnika) spaljeno je 12 kuća. Po oko"ini kote so
mnogi
ljudi
su ubijeni.
Selo
ima
SRZ
»A.
PIĆAN . Tri km istočnije od Gračišća je PIĆAN, danas gradić sa 243 stanovnika. Sa svojom okolinom, koja se
satoji
kojima
84
nekoliko
u samom đenih
od
zaseoka,
porodica
Pićnu. Da među
Hrvata
dokaz
ima
2880
stanovnika,
talijanskih.
Talijani
među
su svi
njima ima mnogo odnaro-
je taj, što
od
510
registriranih
prezimena 445 su porijeklom jugoslavenska, 46 su porijeklom fur'anska i talijanska.
a samo
Pićani su čakavci najstarijeg doseljenja u Istru (još iz početka VII. (stoljeća).
Slavena
Na Rižanskoj skupštini 804. godine. kod Kopra, gdje su se raspravljale žalbe istarskih gradova upu-
ćene
franačkom
u njemu
kralju, spominje
se i Pićan.
Pošto je
bilo sjedište biskupije, imao je pravo na na-
ziv grada, a ne kaštela. Pićanska biskupija je vrlo stara. Po predaji ustanovio ju je sv. Marko Evanđelist, a prvi biskup bio je sv. Hermagora. Ta Biskupija bila je bogato obdarena od Konstantina Velikog i tako značajna, da su i sami
tršćanski
biskupi
znali primati,
poslije Trsta,
položaj
biskupski u Pićnu, i cbratno, Pićanska biskupija bila je stepenica za položaj biskupski u Trstu. Pićanska biskupija proteza'a se od Barbana do same Rijeke. Pod njezinu feudalnu upravu spadao je
17
Labin sa cijelim svojim teritorijem, zatim u srednjoj Istri Žminj, Pazin, dok nisu njime zavladali gorički knezovi,
pa Opatija
mjesta. U ranijim
Sv.
u šumi
Pefra
stoljećima
i druga
|
mnoga
biskupi
bili su pićanski
zamjenici moćnih akvileskih patrijarha, koji su od 11. do 13. st. imali ogromne posjede .u Istri.
Pićanski biskupi su dolazili često u Pazin, pa bi sv. Mihovila, il: šŠkriljinah kod
tada odsjedali u samostanu na Brdu u malom samostanu sv. Marije na Berma.
Još
hrvatske
S
u
10.
st.
biskupe.
pićanski
je »u
Pićan
ubraja
biskup
prvoj
se
među
polovici 10. st.
s Krkom i Osorom spadao među znamenitije gradove Hrvatske. Tada su pod Pićansku biskupiju spadali Hrvati srednje i istočne Istre (Liburnije), dok nije ta Biskupija bila smanjena odlukom pape Aleksandra III. godine 1178., na korist vorečkog biskupa«, — kako kaže Luka Kirac. Istarskim biskupima, pa tako i pi, ćanskom, privadala je kneževska vlast nad teritorijom kojom su upravljali. U pićanskoj staroj biskupiji, kako svjedoči i sam njen biskup Juraj Reitgartler, 1599. — objavljena je služba u crkvi samo na staroslavenskom jeziku do kraja 16. st. Taj biskup izvješćuje papu, da su u njegovoj biskupiji većinom svi svećenici glagoljaši. koji i ne znaju latinski, i da su sve župe glagoljske, osim Pićna i Gračišća. I danas se može vidjeti jedan g'agoljski
zapis na zvonu, iz 16. st. Tuđi
biskupi,
Zaro
i Merentin,
|
ž hoće
u
17,
st.
de
ukinu slavenski jezik u crkvi i da zavedu latinski, al! u tome ne uspijevaju, jer se-još u 18. st. bogosluži »ilirski«. to jest slavenskim jezikom. Jedan od tih biskupa javlja Vatikanu 1604.:
T8
»Svećenici su kod mojega dolaska gotovo svi služili misu ilirski, ali sada gotovo svi latinski. Naložio sam, da ubuduće svako uči samo latinski i ja ne ću nikoga pripustit# svetim . redovima, ako ne bude znao latinski«. Biskupski
izvještaj
iz
1628.
»Svi župnici znadu narod govori janski.«
glasi
ovako:
latinski... osim trojice;
hrvatski,
a samo
neki
znadu
tali-
Ratovi i razne druge nevolje osiromašili su Pićansku biskupiju. Za vrijeme rata sa Venecijom, početkom
16. st.. biskupski
Već polovinom Mariju
Skoj
Tereziju
biskupiji,
žalosnom
novčane
je bio
skoro
izgorio.
18. st. b.skup Cechotti moli caricu
da
jer
pomogne
vrlo
siromašnoj
se nalazi,
kako
stoji
stanju««.
pomoći
dvor
Kasnije
i od
Biskupija
samog
carskog
Pićanska biskupija ukinuta Tršćanskoj biskupiji 1791. god.
je
1788.
Pićan-
u pismu
»u
dobija
velike
bečkog
dvora.
i pridružena
Pićan je nekada bio opko'jen bedemima,
čiji osta- .
ci, kao i jedna gradska vrata, mogu i danas da se vide. Pod Austrijom Pićan je imao hrvatsku i talijensku pučku školu. Godine 1914. bila ie otvorena Hrvatska čitaonica, koja je pod Italijom morala prestati sa radom, kao i hrvatska škola, Zbog bijede mnogo žd naroda. iselilo nod Italijom.
U Narodnooslobodilačkoj pala
je Prva
brigada
borbi,
neprijateljski
.isvlada'a ga. U borbi ih je pomogao
u ljeto garnizon
1944.,
na-
u Pićnu
i slavni top »Ju-
rina«, Kasarna je bila uništena. U toj borbi poginuo je komandant II. udarnog bataljona Mario Maganja, — Krasnaja..
79
U borbama za Pićan i Gračišće neprijatelj je imao
80 mrtvih,
95 ranjenih i 123 na objsnn
ogroman.
|
U selu ORIČ ren
tečaj
Tečaj
Plijen je bio
bio ža polovinom
za učitelje,
koji
1944, godine otvo-
su bili potrebni
po selima.
je radio u šumi.
Okolina Pićna pretrpjela je mnogo za vrijeme prošlog rata. Mnoge su kuće popaljene, a ljudi odvedeni u internaciju. U zaseocima JAKOMIĆIMA (65 stanovnika) i ŠVIĆIMA (62 stanovnika) fašisti i Ni-
jemci su zapalili mnoge Selo
nije
ŠKOPLJAK,
ranije
imalo
sa
svoje
kuće i ubili 9 ljudi. 9 zase'aka
škole,
već
i 197
su
stanovnika
djeca
polazila
hrvatsku ško'u u Gračišću. To je vrlo siromašan kraj i narod najviše odlazi u raške rudnike, Selo TUPLJAK sa 10 zaselaka ima 452 stanovnioka. U njemu je bila hrvatska škola i prije 1919. U tom kraju srušili su fašisti i Nijemci 19 kuća, Godine 1944.,
u proljeće, održano je u Tupljaku savjetovanje SKOJA za Istru, sa oko 120 de'egata. Danas Selo ima SRZ »Prvoborac«.
Selo KRBUNE
sa 12 zaselaka broji 303 stanovni-
ka. Prije 1919. imalo je hrvatsku školu, koju su u prošlom ratu fašisti i Nijemci zapalili. Od bombardovanja srušeno je u selu 5 kuća.
iz Pićna, silazi u ve-
likoj strmini, prepun okuka i zavijutaka. Za saobraćaj je ovo mjesto, pored nekoliko dionica na Učki i u Liburniji, jedno cd najopasnijih u Istri. Postoji namjera
da se nađe bolje saobraćajno rješenje. Isto tako u bliskoj budućnosti moći će se vezati Pican s jedne strane na željezničku Prugu Lupoglav—šŠta'ije, i dalje
probijanjem t
80
tunela
kroz
Učku,
—
za
Rijeku.
sa
and
Put koji vodi u dolinu Raše
druge
strane
za Pazin
ka Puli i Poreču.
bile bi srednja, zapadna vezane željeznicom. Od
koristi u po'itičkom, rističkom
Na
taj način
i istočna Istra konačno potoga bi bilo neprocjenjivih
kulturnom,
ekonomskokm
i tu-
pogledu,
U Potpićnu, kao i u Raši i Podlabinu, nalazi se veliki rudnik ugljena, iste kvalitete kao 1 raški. Ima ga u ogromnim zalihama, kako tvrde stručnjaci. Nalazi se 10 km sjevernije od Labina. Radovi u njemu su otpočeli 1942., ali je rat sve omeo. Taj će rudnik u novoj Jugoslaviji biti potpuno moderniziran, sa svim mehaničnim i električnim postrojenjima za čišćenje
'
i klasificiranje ugljena. Više ne mora da Se preko Štalija utovaruje u brodove, već se izravno željeznicom
gova tine
prebacuje
u mjesta
će produkcija produkcije
potrošnje.
za koju
raškog
godinu
Po
računima
dostići
nje-
tri četvr-
rudnika.
Pićan je dao jednog pjesnika koji je svoje pjesme izdao u Trstu, napisao libreto za overu »Petar Svačić«
(prikazivana u Ljubljani) i bilježio hrvatske narodne pjesme. To je bio Karlo Lukež, advokat u Lovranu. U Trstu je uređivao reviju »Jadran«. Operetu je uglaz-
bio Josip pjesma«, Istra
liko veća 1859.
Mandić, koja
kao
i Lukežovu
se sa uspjehom
nema
mnogo
domaćih
čast
za mali
Pićan,
najpopularniji
pjesmu
pjevala
i
u Trstu.
muzičara,
da
»Slaven pa je uto-
se u
njemu
rodio
istarski kompozitor
Matko
Braj-
ša, koji je uz ime dodao pridjevak Rašan, prema rječici Raši. Pradjedovi Brajšini i po ocu i po majci, po-tječu iz krajeva oko Raše i bi'i su na glasu kao ugled-
ne porodice.
Njemačku
gimnaziju
svršio je u Pazinu,
pravne nauke u Beču. Kao pravnik služio je u raznim mjestima Istre. ali najviše kao općinski tajnik u Pa-
81
zinu, od godine
1907. do Rapalskog
ugovora,
kad
je
odselio u Zagreb. Još kao
đak
Gimnazije odlikovao
kompozicijama.
Komponovao
kvene
mise,
potrebe:
je
litanije.
se pjevanjem
mnoge
psalme,
stvari
za
i
cr-
i dr. Opsežniji
mu je rad na obradi rodoljubivih istarskih pjesnika: Ka'ca, Cukona, Katalinića, Jelušića i drugih. Na pobudu Kuhača, koji je također skupljao po Istri narodne
melodije,
skupio
u zbirci »Hrvatske zbio
je dvije
je veliki
narodne
istarske
broj
melodija
popijevke
himne
i obradio
iz Istre«. Ugla-
»Predobri
Bože«
i Kra-
sna zemlja«. Brajša je svojim rodoljubivim melodijama budio hrvatsku svijest u Istri, i zato je njegov rad od velikog značaja. Umro je u Zagrebu 1934.
GRDOSELO Na 6 km sjeverno od Pazina je GRDOSELO, koje sa 8 zaselaka
ima
4200 stanovnika,
Za vrijeme
tali-
janske okupacije izgrađena je cesta od Pazina do Grdosela sa namjerom da se produži do Buzeta, ali na-
žalost, ta cesta, inače dosta široka i dobra, prekida se kod Grdosela. Još pod Austrijom je selo imalo hrvatsku školu, a u crkvi se uvijek
propovijedalo
na
hrvatskom
jeziku.
Talijani su bili prekrstiil ovo se'o u Castel-verde, jer nisu
mogli
da
podnose
zvuk
čisto
slavenskog
na-
ziva. Međutim, čitamo u ranijim talijanskim spisima i knjigama uvijek samo Gherdosella, Tako su često ta'ijanski šovinisti krojili imena mnogim našim slavenskim
82
nazivima.
|
U našoj nauci poznat je Grdoselski ulomak, glagoljski natpis na kamenu iz 13. st., pisan uglatom
glagoljicom,
MAIS
Ovo je selo pretpje'o dosta od Nijemaca i fašista. 1943. strijeljano je mnogo muškaraca iz samog sela i okoline pred crkvom i školom, koju su fašisti zapalili. Nijemci su 1944, starog župnika Šimeta Frulića
odveli u Trst u zatvor, gdje je umro. Mnogi odvučeni
u Njemačke
su ljudi
logore.
Zaselak ŠIŠOVIĆI bio je od fašista i Nijemaca paljen
3 puta. U Grdoselu
radi SRZ
»Branko
Juričić«.
Oko Grdosela nalaze se sela: KRŠIKLA, BUTO. NIGA, KAŠĆERGA. KRŠIKLA ima 7 zaselaka, 254
stanovnika.
Djeca
ovog se'a pohađala
god. hrvatsku školu
u Grdoselu,
su prije 1918.
kao i ona iz Butonige.
U Župnoj crkvi sv, Josipa u Kršikli sačuvan je na nadgrobnoj ploči seoskog župana glagolski natpis, iz godine
1582.
BUTONIGA jani su tom
ima 7 zaselaka,
se'u bili nametnuli
189 stanovnika. talijansku
školu,
Talii za-
branili djeci da govore svojim maternjim jezikom, štaviše novorođenčad je morala biti krštena talijanskim imenima. Godine 1943. Nijemci su pljačkali i pali'i mnoge zaseoke oko Butonige, strijeljali 18 ljudi, a 4 čovjeka odveli u logore u Njemačku. U
Butonigi
je Konzervatorski
zavod
potpuno
novio staru romaničku crkvu sa slikarijama
ob-
(freska-
ma) iz 14. st. iz doba rane gotike, koje su nažalost, skoro potpuno uništene. Godine 1944. spalili su tu crkvu. Nijemci predvođeni pazinskim fašistima i ta'i.janašima. Freske su ostale samo u apsidi crkve. Fragmenti
nekih
fresaka
skinuti
su
sa
zida
i dana
izlo-
83
izložbi Srednjevjekovne umj etnosti ženi na stalnoj naroda Jugoslavije u Zagrebu. KAŠĆERGA sa 13 zaselaka ima 642 stanovnika. Sama Kašćerga ima 158 stanovnika. U Srednjem vijeku se današnja Kašćerga zvala Padova, zato se i čuveni istarski slikar, koji je rođen
u Kašćergi, potpisuje »meštar Anton s Padove«, On je 1529. izveo u Draguću na zidovima Kapele sv. Roka. zidne Slikarije, a za Crkvu sv. Jeronima u mjestu Humu naslikao je oltarski triptih, Prije 1918. god. selo je imalo hrvatsku školu. Pod Italijom su hrvatski učitelji rastjerani i premješteni u Italiju. U posljednjem ratu okupatori su zapalili okolne zaseoke, Stanciju i Smoljane. U Smoljanima mnoge su ljude bacili u vatru, neke vješali, druge strijeljali. Danas ima Kašćerga SRZ >I. maj«, Opću poljogradi
a
zadrugu,
privrednu
se
i Zadružni
dom.
CEROVLJE Iz Pazina za Rijeku ide
istočno
u pravcu
vode dvije dobre
ceste:
jedna
Pićan—Kršan—P!lomin—Rijeka;
druga sjeverozapadno u pravcu Cerovlje——Boljun-— Učka—Rijeka. Ova posljednja je kraća za dvadesetak kilometara, ali zato ima teške uspone na Učki. Spomenut ćemo nekoliko gradića i sela, koji se prostiru u blizini ili uz tu cestu koja vodi preko Učke. Najb'iže Pazinu je selo ZAREČJE, za pola kilometra udaljeno od ceste koja vodi prema Cerovlju. . Ima
159
stanovnika,
sa
12
nika. Ime Zarečje nastalo selo nalazi s desne strane
84
zaselaka
ima
415
stanov-
je valjda od toga, što se Pazinskcg Potoka, te rje-
čice što ruje zemlju i oguljuje stijene kad se prepuni vodama. Prije 1919. ima'o je hrvatsku školu. Zagriženi pazinski fašisti pošli su 1921. da je zapale, ali je nesreća izbjegnuta. U Zarečju bio je u prošlom stoljeću župnik Jakov Volčić (1815. do 1888.), rodom iz Kranjske. Sakupljao je po Istri narodne pjesme, pripovijetke, poslovice i zagonetke,
vatskim izdaje
te ih objavljivao
i sovenskim
istarske
u našim
novinama.
narodne
pjesme
tršćenskim,
List 1879.
hr-
»Naša
Sloga«
godine,
najviše
zaslugom Volčića,. Volčić je po Istri još skupljao glagoljske spomenike i bilježio natpise. Materijal je slao Kuku!ljeviću. Grob mu se nalazi kraj U selu se nalazi SRZ »Istra«.
Selo NOVAKI,
crkve
u pao
prva željeznička stanica od Pazina
prema sjeveru, ima sa 20 zaselaka 591 stanovnika. Samo selo ima 94 stanovnika. Novačko polje smješteno u dolini Pazinskog Potoka vrlo je plodno i bogato
vinogradima. Selo
a nova
je
| imalo
hrvatsku
željeznička
Novaki
imaju
zaseoci ĆUSI
školu
stanica Seljačku
i MAREČIĆI
prije
1918.
bila je podignuta radnu
imaju
zadrugu
dica
godine,
1892.
»Učka«,
a
od prvih SRZ
u Istri.
CEROVLJE
sama
selo
155
sa
4
zaseoka
stanovnika.
U
ima
310
njemu
stanovnika,
se na'azi
a
velika
ciglana, koja je — kao i ona u Borutu — proširena novim gradnjama, tako da će zajedno ove dvije ciglane moći proizvoditi godišnje 10 miliona cigli.
Godine
rodnu
1912. selo je dobilo
čitaonicu.
Godine
1920.
hrvatsku
školu
i Na-
: blagcs'ovio
je
talijanski
franjevac
Giannini novootvorenu talijansku školu i tom zgodom
89
spalio na lomači sve hrvatske
knjige tamcšnje
hrvat-
ske
škole. Selo ima i glagoljskih zapisa iz 16. stoljeća. U rujnu 1943, Cerovlje je oslobođeno uz pomoć Joakima Rakovca i njegovih boraca.
Dana OK
16. I. 1944,
SKOJ-a
obješen
je u Cerovlju sekretar
Gašparović.
Gašpar
Ranjen
od
pružio je otpor i tako je bio uhvaćen. Poslije oslobođenja podignut je Zadružni selu je Opća
poljoprivredna
fašista
dom.
U
zadruga.
Tri km. zapadno od Cerovlja nalazi se selo GOLOGORICA, koje su Talijani u najnovije vrijeme pretopili u Moncalvo, ma da je ranije u svim latinskim i talijanskim knjigama postojao jedini pravi s'avensk! naziv. Tako čitamo u Kandlerovom »Codice diplomatico istriano«, u povelji iz 1335., na latinskom, za župnika: »Nicolaus plebanus Gologoricie...«
Da se je Istra smatrala vrlo rano slavenskom zemljom, dokaz je i jedna listina iz 1102., u kojoj su sačuvana slavenska imena mjesta u srednjoj Istri, kao: Gologorica, Cernogradus i Belgradua. Gologorica je rodno mjesto istarskog talijanskog arheologa i poitičara Carla De Franceschia, koji je kao vatreni iredentista bio i kao naučnik vrlo neobjektivan kad je govorio o istarskim Slavenima. Za njega L. Kirac doslovno kaže slijedeće: »De
Franceschi
se marljivo
bavio
istraživanjem
starina po Istri, pa je još prije osamdesetih godina
prošlog
mogao
lako
stoljeća naći
skoro
u izobi'ju
po
svim
glagolskih
mjestima oporuka,
kućnih i nadgrobnih natpisa, po raznim starijim
86
crkvama
grafita,
gotovo
po
svim
crkvama
gdje glagoljski misal, gdje obrednik, gdje brevijar, ne samo kasnijih tiskanih, već i starijih rukopisnih. Gotovo u svim arhivima hrvatskih
župa i šlovenskih na Koparštini moglo se naći, -
gdje više gdje manje, glagoljskih upisa u župničke matice. Kritičar (to jest De Franceschi) je
sro
> NENO
bio u dobrim odnosima s pokojnim Vcičićem. župnikom u Cerovlju, marljivim sabiračem naših starina i narodnih pjesama, pa je sigurno ondje rado
od
više
toga
gleda,
od
vidio toga
i čuo.
Ali
što
čovjek
ne-
otklanja oči«,
Gologorica ima sa 22 zaseoka 1895. ima hrvatsku školu, kao
568 stanovnika. Još i hrvatske propovi-
jedi u crkvi. Prije dolaska Talijana imalo je se'o i hrvatsku
čitaonicu
i pjevački
zbor. Italija je sve ugasila.
U crkvi se nalaze i glagoljski natpisi. U ljeto 1944. vodi'i su borci I. brigade kod Gologorice i Sušnjevice teške borbe. Neprijatelj je imao 30 mrtvih,
U
Brigada
martu
vodi
tešku
civši
iz borbe
jednog
1944.
borbu
II. istarski između
više
i 4 ranjena.
od
109
partizanski
Gologorice
bataljon
i Cerovlja
njemačkih
izba-
vojn'ka.
DRAGUĆ Oko
gradić
5 km.
DRAGUĆ
sjevernije
na
od
ostacima
Cerovlja
smješten
nekadašnjeg
je
kašte a,
Draguć ima 190 stanovnika, cd toga 15 Talijana, većinom odnarodnjaka. Po porijeklu prezimena 28 je jugosivenskog porijekla, a 4 furlanskog i talijanskog. U Draguću su vric stari čavakci, čak iz 7. st.
81
Prije 1918.
god.
imalo
crkvi se propovijedalo
je
selc
hrvatsku
na hrvatskom
škou.
U
jeziku. Talijani
su izbrisali sve hrvatske natpise u crkvi i na groblju. a hrvatskog svećenika protjerali. Crkvica sv. Roka ima freske istarskog slikara: »Meštra Antona s Padove« iz godine 1529. To poka-
zuje i glagoljski »V
natpis u boji.
Kristovo
1529...
ime,
miseca
amen!
sektebra,
ta crikev po meštri
na
zidu
Let na
Antoni
iznad
rojenija
dan
15.
bi
vrata: togoje
popisana
s Padove ...«
Slikar je oslikao svu crkvicu po želji cijele općine, U natpisu se spominju među »dobrim mužima« župani: Juri štripin, Križman Krivić, Križman Kurelić kao i podžup. Fabijan. župnik Draguća bio je tada Andrij Prašić. Freske prikazuju scene iz života Kristova, razne svece i »Poklonstvo triju kraljeva«. Ima u freskama valjda stotinu tikova. Jedna slika prikazuje i pomrle od kuge. Narod je u freskama na očigledan i jednostavan način saznavao život i vjerska tumačenja,
Meštar Anton Kašćerge, (ranije utjecaj
mletačke
je domaći hrvatski umjetnik ime Padova), što pokazuje da umjetnosti
mnogo
manji
njosti Istre, nego što se mislilo. Meštar
iz je
u unutraš-
Anton
je na-
stavljač Vincentova rada. Antonove freske kopirala je Jugoslavenska akademija iz Zagreba. U ovoj crkvi nalaze se po zidovima
i glagoljski grafiti. I u crkvici sv, Elizeja ima fresaka, koje su ranije bile nepoznate. Crkva je značajna po svojoj romaničkoj arhitekturi. Konzervatorski zavod popravio je krovnu
88
konstrukciju.
Po
svjedočanstvu
tršćanskog
biskupa
Marentina
obavljao je obrede u crkvi na slavenskom jeziku župnik Andrej Matković, u 17. st. 1943. Italija je pokupila sve muškarce ovog sela, godišta 1923. do 1926. i svrstala u specijalne vojne bataljone
—
povjerenja
kao što je radila u cijeloj Istri, nemajući
u slavenski
živalj
u Istri.
Početkom 1945. god. Nijemci su općinskog odbornika iz Draguća odveli u Pazin i poslije mučenja pribili ga na križ na kome je bio dva dana. Zatim su
ga strijeljali.
PAZ Na
cesti
između
Boljuna
i Gologorice,
na
velikoj
strmini nalazi se selo PAZ, sa sačuvanim ostacima nekadašnjeg kaštela, u kome su bili gospodari razni | feudalci, a najviše grofovska obitelj Barbo.
Koncem 15. st. Pazom su upravljali WaldersteiHabsburnovi, porijeklom iz švedske, inače vazali govaca. U 16. st. javljaju se članovi kuće Barbo, kozljački gospodari. Jedan od njih, Mesaldo, ubio je svog sina, pa je zato bio suđen na smrt. Godine 1589.
odsječena
mu
Posljednji
istarski
je u 17. st. Paz
seli se
je glava
na velikom
Barbo,
i sva imanja
grof
trgu u Ljubljani.
Franjo
Karlo
princu Auerspergu
prodao i pre-
u Kranjsku.
Paz sa 18 zaselaka ima
362 stanovnika.
Samo selo
ima 103 stanovnika. Prije 1919. bila je u selu hrvatska škola, U prošlom ratu Pažani su mnogo stradali. Internirano je bilo 33 lica, zatvoreno 20, ubijeno Fašisti i Nijemci su uništili školu pred povlačenje.
8.
89%
Južnije od Paza na cesti prema Pleminu, nalaze se dva srednjevjekovna kašte'a: BELAJ i LETAJ. Nasta-
li su
u
11.
st. kad
Weimar-Or'amunde
ih
je
podigao
u ratne
svrhe.
markgrof Ulrik
Ulrik
je naime
I, ca
kralja Henrika IV. dobio u Istri velike posjede. Kasn'je su
ove dvije
utvrde
darovane
akvilejskoj
crkvi.
Ime BELAJ javlja se tek od 18. st.. dok je u ran.jim stoljećima tu u blizini bio »castrum Sancti Mar-
tini« nama
nu
(to jest kaštel sv. Martin), na čijim je razvaliJuraj
šabac,
Barbo
čiju
1529.
sliku
podigao
donosi
novi
kaštel!
i Valvasor.
U
po
ime-
vrijeme
Uskočkog rata, godine 1600. i šabac je porušen. Tada barun Barbo u bizini sagradi dvorac Belaj. Godine 1624. čak mu je kraće vrijeme bia gospodar jedan
talijanski pjesnik, Gabrie'e Zissani, godine 1668. Belaj otkupljuje knez Auersperger Ivan Vikard, koji je 3 godine ranije kupio Pazinsku grofoviju za 550 t:Ssuća forinti, Auerspergi bili su posljednji feudalci Belaja. Inače, Belaj je danas mali zase'ak sa 14 stanovnika, dok
Letaj
sa
7 zaselaka
ima
165 stanovnika.
Ma
da su u Letaju svi Hrvati, Talijani su 1920. u njemu otvorili talijansku školu, sa ciljem asimilacije. Prije 1918. god. djeca su posjećiva'a hrvatsku školu u šu-
šnjevici. Selo GRADINJE ka, U selu Posertu
Talijani
su
sa 8 zaselaka ima 275 stanovni(11 zaselaka sa 159 stanovnika).
1935. otvorili svoju
školu.
dine djeca su odlazila u hrvatsku
Prije
1918.
go-
ško'u u Paz. Iz Po-
serta je u prošlom ratu okupator otjerao u logor 4 lica.
:
Djeca sela Gromnika odlazila su ranije u hrvatsku školu u Krbune. Gromnik sa 6 zase'aka ima 144 stanovnika. x
90
X
m
4 “|
RISK *
ja a
BOLJUN Prije negoli cesta počinje svoje penjanje na Učku, još u podnožju, ma da na visini od 254 m., pri(115 stamjećuje se izdaleka stari gradić BOLJUN novnika),
sav skupljen
na
To selo sa 27 zaselaka
vrhu
brežu'jka.
broji 697 stanovnika.
Boljun se nalazi iznad kotline kojom teče potok Boljunčica. Pod Boljunom se prostire plodno Bo'junsko polje. Boljun je prahistorijska tvrđava izgrađena .da brani put koji vodi cd srednje Istre preko Učke u Liburniju. Taj značaj je on imao za sve svoje gospodare. Smatra se, da su se Slaveni pri svom prodiranju
u Istru, krajem
6. st. sudarili sa carskom bizantin-
skom vojskom kod kule Boljun, Be'aj i Letaj. Porušili su tada do 40 kula. Slaveni su istarski podizali kasnije nove kule pod svojim knezovima i županima, dajući im svoja slavenska imena. Luka Kirac tvrdi »da su sve unutrašnje istarske kule, osim zapadnih gra-
dova i kule Motovun, bi'e hrvatske toliko politički koliko narodnosno«, Boljunom su u Srednjem vijeku gi feudalci:
dobio
vlaste'ini
ga je u zakup
Barbo,
Nikolić,
plemić
Ivan
i slovenske,
OB
Sinković
mno-
ai
Mosconi,
ne
a 1600.
Lupoglav-
ski. U njemu su izumrle mnoge stare gospodarske p9rodice. Slavenski seljak iz okoline rano je prodro u grad. U 13. st. naziv mu je »Bagnol« u latinskim 1istinama.
Godine to jest njeni mnogo ljudi, Furlanića.
1612, provale
u Boljun
venecijanske
plaćenici Arbanasi i Korzikanci. opljačkaju ga i ubiju župnika
čete, pobiju Vinka.
91
Mlečani su nazivali Bojun imenom Bognon i hvalili njegove čvrste kule i bedeme kojima je bio opasan. Grad je imao troja gradska vrata, Još i danas su prilično sačuvani njegovi srednjevjekovni bedemi. Jugoslavenska akademija u Zagrebu ima više glagoljskih rukopisa iz Bo'juna, kao i matice krštenih i vjenčanih iz 16. i 17. st, Osobito je važna jedna glagoljska hronika iz 17. st., koju su pisali župnici Frla-
nić i Krizmančić.
Ima
spomenik. U toj
(događaji
kronici
veliku vrijednost i kao jezički zabi'ježeni
po
godinama
i danima) priča se pored ostalog mnogo o raznim bolestima, koje su harale Istrom. va o tučama i mrazevima
koje
preko
reda
vide
su
nanosile
nekoliko
i događaji
štetu
narodu.
Navest
prema
kronici,
događaja
i jezik
ćemo
da
se
kronike:
»1541.
Envara dan po 20. pomreše ulki i smokvi pod Učkom i v Istre. 1574. Maja dan 4, ubiše Jožefa pod Kožljakom. (Naime, u pobuni ćepićkih kmetova bio je tada
ubijen
feudalac
Josip
Nicolich
Wachzenstein). 1577.
Beše
tada
de
|
morija
v Istre.
1580, Beše jedna bo'ezen v Istre, ka se imeno- '
1586.
vaše
mali
monton,
mrtvi
nič
za se ne
Beše
tuča
velika,
padahu
znajuć
ležaše
kadi
pas car turski,
1600. Behu
jula dan 28. Arbanasi vojska)
ljunske, i Vranske kako prokleti.
vazeli
i voi i
ljudi
kao
jesu.
kako
1594. Umre
cijanska
92
vsi
sneg.
(to jest vene-
ovce
na
v
Učke
Bo-
i zlo činili
1604.
Meseca juna dan 22. ta dan ljunski odlučiše, da ote držat dan
komun Boblagdan na
sv. Vuldriha, ki prihodi julea na dan 4.
pop Vincenc zapisah,
Frlanić
i to leto
plovan
žito
Boljunski
ozimo
beše
suho
ovo u
polju, Bogu hvala, a leto pasana tuča vaze«, godinu 1612.; kada je bio ubijen od mletačke
Za
vojske sam nasljednik
kroničar zapisa
Frlanić,
Križmančić
kao
njegov
ovo:
»1612. Meseca sektembra
na dan
12. pridoše
ne-
vemni Arbanasi pod Boljun i požgaše vse mesto, da malo hiž osta i arvaše pod forticu i nemogaše ništa opravit i beše njih dosta ubijenih i ranjenih pres konca i ki od njih beše ranjeni nijedan ne mogaše
ostat i tada nevernjaki plovana Boljunskoga ubiše i beše ostala velika nenavist meju
1614.
komunom
Boljunskom.
Na dan 24. augusta ta dan neverni Arbanasi poplaniše Pićanštinu, i Karšanšćinu i Tukalšćinu i Cepalšćinu i idoše na porat
Plominski, da njim nijedan nič nereče i pustiše ih pasat, kako i večekrat Bogu hvala. 1622. Na 14. juna v Boljune va to isto leto biše
veliki glad i kerestija vina i ulja...« župna
crkva sv. Jurja
je iz 14. st., a ima
na
sebi
dva glagoljska natpisa. I na općinskoj zgradi je glagoljski natpis. U Boljunskom polju otkrivena je drvena gotička
plastika. Prije Prvog Svjetskog rata jilnicu, osnovanu 1904., Pučku
Boljun je imao Posuknjižnicu 1909., Dru-
93
štvo za štednju i zajmove 1904. i hrvatsku pučku školu. Talijani su sve U posljednjem Boljunu
Na
.NOB-e
8 ljudi,
to bili likvidirali. ratu talijanski fašisti
a Nijemci
Boljunskom
odveli
polju
ubili
u 'ogore
održavani
su
22
za
su
u
lica.
vrijeme
tečajevi za teoretsku izgradnju boraca. Takvih
tečajeva je bilo i na Planiku. Iz sela NOVLJANI kraj Boljuna
je
Franjo
No-
vljan, dugogodišnji profesor Pazinske gimnazije, poznat kao odličan organizator pučko-prosvjetnog rada
u narodu, Mnogo
i dok
je bio u Istri. i kasnije
je sarađivao
u listovima,
u Hrvatskoj.
pisao pedagoške.
kri-
tičke i razne druge članke. Sam je 1900. godine obavio popis naroda
vao
»Školu
u Bo'junskoj
za
svakoga«,
općini.
U Boljunu
u Pazinskoj
bor za prosvjetu«, u Beču »Istarski nas živi u Zagrebu gdje još uvijek
je osno-
gimnaziji
klub« radi.
»Od-
(1901.)
Da-
Nešto sjevernije od Boljuna je selo BREST sa 254 stanovnika. Od godine 1910. selo je imalo hrvatsku školu. Selo je bilo paljeno od okupatora u 1944. god.
u dva maha, 6 osoba je bi'o internirano. Narod Bresta, kao i sela BRGUDCA, mnogo je pomogao hranom i svojim kuririma NOB-u. Osobito se isticao neustra-
šivi intendant Ratko mrežu baza po Krasu, borcima i pokretu.
iz Bresta,
koji je stvorio čitavu
Boljunštini
Brest ima Opću poljoprivrednu dobio je električno svijetlo.
Isto su
tako
opljačkana
i čepiću,
za pomoć
zadrugu,
i uništena
dva
a
1952.
sela
na
obroncima Učke. To su VELA I MALA UČKA. Zajedno imaju do 200 stanovnika, Prije 1918. god, imala su hrvatsku školu. Ma'a Učka je na 995 m. nadmorske visine. Tc je najviše selo u Istri.
04
Kod
sela
Vela
Učka
poginuo
je
oficir
Svetozar
Vučinić, Crnogorac, koji je ostao u Istri da se bori. pošto je pobjegao 1943. iz logora u Italiji. Lijep pri-
mjer saradnje
naših
narda
borbi. Obližnje seo VRANJA novnika. I ovo vatsku školu.
Vranju
selo
imalo
u Narodnooslobodilačkoj sa 9 zaselaka ima je
prije
su fašisti i Nijemci
1918.
popalili
265 sta-
godine
hr-
do temelja
u
maju 1944. god. Spaljeno je 55 kuća, koje su prethodno opljačkane, — i 120 gospodarskih zgrada. Anđe'o Belašić, starac od 83 godine, i Kata To-
maško,
starica od 69 godina,
jim kućama. logore.
Razvaline
Mnogo
živi su izgorjeli u svo-
je naroda i
vranjskoga
odvedeno
grada
u njemačke
pokazuju da je Vra-
nja nekada bilo utvrđeno mjesto. Imalo je u Srednjem vijeku
i razna
imena:
strum,
Vragne,
Frajn.
Urana,
Fraian.
Vrana,
Goldsburg,
Ca-
Prvi put se spominje
u
11. st. Godine 1102. pripadala je Akvilejskoj patrijaršiji (Akvileja je grad u Italiji, četrdeset kilometara zapadnije od Trsta. Slovenci ga zovu Oglej. Nekad je .bio značajan trgovački i vojnički grad pod Rimljanima. U srednjem vijeku njegovi biskupi (zvani patrijarsi) bili su moćni knezovi, vazali njemačkih care-
va. sa ogromnim
imanjima
po Istri, Goričkoj
i Furla-
niji. Njihova moć je bila najveća od 11. do 13, st.). Od godine 1370. Vranja pripadne Habsburgovcima, pa kao i cijela Pazinska grofovija, osta u njiho-
vim rukama do njihove propasti. Godine 1600. uzeo je . Vranju u najam lupoglavski vlastelin Sinković. U Uskočkom ratu, početkom 17. stoljeća, Vranja je bila vojnička baza uskoka, i iz nje su uskoci provaljivali u mletačku Istru.
95
Providur
mletački, Marko
ovako Vranju: neosvojiva
mosta,
je
»Vranja sa
svih
Loredan,
opisuje
1616.
... sazdana na živom kamenu strana.
osim
sa strane
koji se nalazi nad predubokom
visećeg
provalijom,
ko-
jom
teče voda što silazi sa Učke«, I danas se vide ostaci tog nekadašnjeg tvrdog grada. Vranja ima gotičku crkvicu sa freskama, dosta oštećenim.
LUPOGLAV Na GLAV,
južnom to staro
podnožju gnijezdo
Ćićarije mnogih
ca od najstarijih vremena,
nalazi
i različitih
se
LUPOfeudala-
I danas se vide na tvrdim
stijenama ruševine nekadašnjeg Mahrenfelsa, kako ga naziva slovenski historičar Valvasor u 17, st. uz pri-
loženu sliku utvrde. Sadašnji kaštel,
zapravo
dvorac,
nedaleko
stanice,
sagrađen
željezničke
koji je
se
nalazi
polovicom
prošlog stoljeća od kamena starih kula, Dao ga je sazidati grof Pompej Brigido. Nad vratima je ploča sa grbom Brigida i godinom 1643. Najstariji podaci o Lupoglavu
jesu iz početka
st., iz godine 111., kad ga je vojvoda vao akvilejskom patrijarhu Volrichu. Godine
bavarski
12.
|
daro-- | 3
1264. Lupoglav je vlasništvo Henrika I. Pa-
|
zinskoga., To je bio Nijemac, vazal goričkih grofova. | Njegov sin Henrik II. već se godine 1300. potpisuje sa »von Merinvuels«, to jest Lupoglavsk!. . U
14.
porodica
st.
gospodari
Ebersteini.
su
gorički
Krajem
tog
grofovi
stoljeća
i koruška
|
Lupoglav“ |
dolazi u posjed štajerske feudalne kuće Herbersteina, | koji su se domogli velikog bogatstva i moći. U Istri su držaii posjede punih 130 godina. Jedan od njih Juraj. "
96
bio je lud i umro kao gospodar Lupoglavski 1491. Jedan njegov nećak, Sigismundo Herberstein bio je cijenjeni vojskovođa i književnik. Sigismundov brat
prizna
1508.
godišnje od
15
vazalstvo
Veneciji
iz Lupoglava
libara
voska,
slati u
Crkvi
zrak
vojska
Ratovi i kuge u godinama stanovništvo
i zato
sv.
se, da
Marka
pokornosti.
kratko trajala, jer mletačka već 1509. godine. su
i obaveza
svijeću
Ta
napada
će
veza
je
Lupoglav
1510. i 1511. prorijedi'i
Herbersteini
dovode
imanja narod iz Bosne i Hrvatske. Godine 1525. Herbersteini zamjenjuju
na
svoja
Lupoglav
za neke gospoštije oko Maribora, pa je Habzburgovac Ferdinand, kao zemaljski gospodar, dao Lupoglav u leno (kao feudalno 10.760 ugarskih forinti.
Kružić
je
u borbama
senjski, braneći
slavenske
protiv
dobro)
krvi,
Turaka.
Petru
poznat
Bio
Kružiću
uskočki
je najprije
za
junak kapetan
a zatim grof kliški i lupoglavski. Poginuo Klis (kraj Splita) od Turaka. Sahranjen
je je
na
Trsatu u Franjevačkoj crkvi. Početkom 17. st. ističe se novi uskočki gospodar Lupoglava. Bio je to plemić Ivan Sinković, koji je u vrijeme Uskočkog rata hrabro napadao mletačku
vojsku sa svojim uskocima
okolo Buzeta i Rašpa, za-
davajući joj teške udarce. U svom romanu »Krvavi dani« Nazor je prikazao Sinkovića i hrabre lupoglavske uskoke, dok je Viktor Car Emin opisao Petra Kružića
u svom
umro Grob
romanu
naravnom
»Presječeni
smrću
1616,
puti«.
ostavivši
Sinković
četiri
je
kćeri.
mu je u crkvici sv. Stjepana, ispod kaštela. Poslije Sinkovića neko je vrijeme upravlja'a Lu-
poglavom
a zatim
njemačka
plemićka
porodica
tršćanska
Eggenberg
porodica
iz Gradiške,
Brigido,
koja je
97
|
u njemu
ostala
čitava
dva
eksploatirajući kmetove.
stoljeća
i po,
mučeći
i
1848. bila su ukinuta feudal-
na prava. Posljednji članovi kuće Brigido prodali su lupoglavski kaštel i njegova imanja godine 1883. nekom Tomazu Sottocorona iz Vodnjana.
Zbog
teškog
glavski kmetovi
kmetskog
položaja otkazali su lupo-
poslušnost svojoj
gospoštiji,
očekuju-
ći oslobođenje. To je bilo 1847. god. Ta pobuna je silom ugušena, a mnogi kmetovi dopali su lupoglavske tamnice. Uopće među seljacima srednje Istre na-
stalo je veliko vrijenje
# nemir
u godini
1848., jer se
. je očekivalo i tražilo ukidanje svih feudalnih U rujnu 1943. naši su borci, predvođeni
Rasporom, ljudi. ske
razoružali
neprijateljski
nameta. drugom
garnizon
od
460
Značajna za cije'u Istru bila je borba Prve istarbrigade »Vladimir Gortan« sa fašistima i kara-
binjerima u Lupoglavu, u Istri stupio u akciju rina«,
Bio
je uništen
5. IV. 1944. Tada je prvi put protukolni top prozvan »Jui jedan vlak
koji
je
dolazio
u
pomoć iz Buzeta. Neprijatelj je imao: 80 mrtvih, 30 ranjenih i 15 zarobljenih. Plijen je bio velik. Onog dana poginuo je u jurišu na čelu kolone oficir Josip Ivančić iz Brgudca. Samo selo Lupoglav
nimljivost
možemo
ima
navesti,
65
da
stanovnika.
se
u Crnoj
Kao
za-
Gori
na-
lazi planina visoka 1400 m. kojoj je ime Lupoglav, a znamo da su se i Crnogorci doseljavali u Istru. U blizini te p'anine ima i jezero koje se zove Lupoglavsko jezero. | Od Lupoglava vodi nova željeznička pruga prema Raši i štalijama.
Izgrađena
direktno dopremati
98
je, da
bi se ugalj
mogao
u baze, bez pretovarivanja
u bro-
|
dove. Osim toga pruga vezuje sva mjesta u raškoj dolini i pod Učkom. Lupoglav ima Opću polj oprivrednu joarava i Zadružni dom.
Južnije
na
pruzi,
a
naporedo
sa
Boljunom,
od
koga je udaljen 6 km, leži BORUT. poznat po svojoj velikoj ciglani. Sa 12 zaselaka broji 380 stanovnika.
Imao je prije 1919. iz tog kraja odveli
god. hrvatsku školu. Talijani su u logore 30 lica u posljednjem
ratu.
U Borutu ima glagoljskih zapisa iz 16. st. Nijemci i fašisti zapalili $u zaselak DAUSI,
čija
su dva stanovnika objesili u Pazinu, a jednu djevojku strijeljali. Kraj Lupoglava nalaze se sela: DOLENJA VAS (sa 13 zaselaka 297 stanovnika) i GORENJA VAS (sa 14 zaselaka 422 stanovnika). Dolenja Vas imala je za se i Za svoje zaseoke hrvatsku školu prije 1919. godine, Talijani su spalili sve
hrvatske
knjige
i pretvorili našu
školu
u talijansku.
Fašisti su 1942. tu ubili 3 lica, a 17 odvukli u logore. U Gorenjoj Vasi oni su spalili 18 kuća. Hrvatska škola
i tu
je bila
pretvorena
arhivi
i sve
hrvatske
trpjeli
ni naše
u
knjige
željezničare
stili i zamjenjivali
talijansku tog
1923...
pošto
Spaljene.
Talijani
sela,
su ih
već
su nisu
otpu-
Talijanima.
U LESIŠĆINI (sa 12 zaselaka 236 stanovnika) fašisti su u posljednjem ratu internirali 13 muškaraca i 4 žene, a spalili 4 kuće, Tri kilometra sjevernije od Lupoglava je se'o SEMIĆI. Sa 3 zaseoka ono ima 357 stanovnika, Prije
1919. djeca ovog sela odlazila su u školu u Vas. Pod talijanskom okupacijom bila je
Gorenju ugušena
99
|
sva hrvatska kulturna dje'atnost u selu. Tako je bilo raspušteno Društvo »Ivan Sinković«, a hrvatske knjige spaljene. Iznad Semića, na Planiku, osnovana je za vrijeme NOB-e poslije usanka, Prva »Tehnika« (to jest
štamparija). Izdavala je tjednik »Istarski vjesnik« 4 stranice. Listom je rukovodio Ante Drndić, pao ga je Josip Sloković. Okupator je u Semiću zapalio 19 kuća.
na
a štam-
MOTOVUN Vrlo je zanimljiv put od Buja ka rječici Mirni i Motovunu. Spuštamo se sa visine uvijek imajući pred očima prekrasnu panoramu doline sa Motovunskom
šumom.
koja
je dobro
natopljena
vodom
Mirne.
Iz-
daleka vidi se na visini od 277 m. stari kameni grad Motovun sličan ptici grabljivici što netremice gleda
sa visine po okolini i na dolinu rijeke Mirne. Motovun ima 811 stanovnika. U samom gradu je bio priličan broj Talijana. Od 308 motovunskih prezimena bilo je 181 jugoslavenskih po porijeklu, 104 furlanskih i talijanskih i 23 drugih narodnosti. Danas, 1953., imamo sasvim
drugu sliku stanovništva zbog odlaska većeg broja Talijana; koji su optirali poslije oslobođenja. — i zbogi
iz
najnovijeg
Međimurja.
koloniziranja
Od
ranijeg
naših
talijanskog
zemljoradnika
stanovništva
ostalo je u Motovunu svega nekoliko porodica. U crkvi, pored talijanskog upotrebljavao se sve do godine 1921. i hrvatski jezik. Zbog teškog života
pod Italijom, mnogo se Hrvata iselilo u Južnu riku. I dok se hrvatski živalj iz motovunskog
100
Amekraja
iseljavao
najviše
u Južnu
Ameriku
zbog
nomskih pri'ika, dotle su se u Motovun
teških
sko« i #
useljavali tr« |
govci i činovnici iz Italije za sve vrijeme dvadesetpet« godišnje ta'ijanske vladavine. Grad je vrlo star, iz vremena mu je keltskog porijekla i znači
|
i prije Rimljana, Ime »zelena dolina«,
Motovun je imao važan vojnički značaj u rimska doba, ali sam grad nije bio mnogo vjeran Rimljanl« ma.
Morao
čano
je da plaća posebni
davanje),
upravu
ma
da
je
tribut
(godišnje
imao samosta'nu
nov«
gradsku
(to jest bia je komun).
Slaveni su počektom VII. stoljeća bili naselili svu okolinu Motovuna do njegovih zidina. Grad se spomli« nje i u dokumentu Rižanske skupštine početkom ITX. stoljeća, Dok je bio pod vlašću Bizanta (od VI. do
VIII. st.), plaćao je namet. U X. i
XI.
|
st. pripadao
je kao
feudalno
porečkim biskupima. Bilo mu je podređeno nih barunija (velikih posjeda). U
Srednjem
vijeku
Mctovun
dobro
1
17 okol«
je okružen
čvrstim
bedemima i kulama, za obranu u eri seobe naroda, od provala Slavena, a kasnije i cd napada uskoka. Grad je u ranom Srednjem vijeku plaćao godiš« nji danak akvi'ejskom patrijarhu, a kasnije rašpor« skom kapetanu, predstavniku Venecije koja je nasli« jedila sva prava patrijarhata. Godine 1278. Veneciji
je uspjelo da ga podčini svojoj vlasti. Motovun
je blo
dragocjen Veneciji i zbog svog položaja i zbog šuma. U gradu je uprava bila u rukama Malog vijeća, sasta«
stavljena od
patricija,
jali pučani. Izvršni
organ
protiv
Vijeća
kojih
su često ustn«
bili su
najprije
dva
konzula, a kasnije suci. Uz njih je u mletačko dobu bio podestat. Kaštel je čuvao kaštelan, određen od općine.
101
;
; |
Pod Venecijom imao je grad rang kaštela, i'ik se
tad službeno
zvalo
»castrum«.
ud
Pod Venecijom Motovun je imao 800 ljudi ppod oružjem i pod jednim komandantom. Ta jedin bila je u sklopu istarske legije od 4000 ljudi, koje 4 Venecija
regrutirala
do 36 godina.
u Istri među
muškarcima
od 1 1
Služili su 14 godina,
g
Oko Motovuna žive doseljenici štokavskog gov od prije neko'iko stoljeća, kad ih je Venecija dose olja
vala iz Dalmacije, Bosne i drugih južnib primo: ski | krajeva.
Izuzetak. čine Oprtalj, Brkač i Kaldir, sa
najstariji
čakavci.
E.
Motovun je najbolje sačuvan srednjevjeko grad. Stari dio grada ima svoj kaštel i bedeme: Grad ska 'oža i cisterne su iz 14. st. %
Grad je imao svoj Kaptol sa velikim privileg ma, U župnoj crkvi nalaze se grobovi neke visoke sa
stele, jer na to ukazuju krune osim
kraljeva
i markezi,
(koje su nekad
vojvode
se, da su tu bili parenja
i grofovi).
jedan
4 S
Zg
istarski grof i gr
fica.
Aa
Još
iz 16. st. Motovun ima ubožište, dom za
sire
mahe i starce, kako pokazuje i kamena ploča, na h kc zv joj piše da je zgrada
U Motovunu
pronašao nota.
se rodio Andrea
drvene
Od naših
restaurirana
znakove
za
1622.
Antico, koji je 15:
štampanje
ljudi iz Motovuna
a
muzi 8
bio je Simon
Vaš
iz XV. st., bavarski biskup, i Jerolim Divjak, ka lar u Padovi u 16. st., rodom iz sela Divjaki kod. M tovuna. a
Godine
1943. u Motovunu
drug Uravić sa svojom
102
je razoružao Talijan
borbenom
jedinicom,
sa
.
U toku NOB-e u Motovunskom kotaru je: ubijeno 392 osobe. ranjeno i mučeno 544, zatvoreno 1612, odvedeno u logore 11.177, spaljeno i razoreno 501 kuća.
Poslije oslobođenja podignut je Dom
staraca koji
može primiti 70 staraca iz Pazinskog i Buzetskog kotara. U Motovunu je Seljačka radna zadruga »Veli Jože« i Opća poljoprivredna zadruga. Gradi se i zadružni dom. Nešto južnije od Motovuna nalazi se selo KALDIR (sa 20 zaselaka ima 804 stanovnika), poznato sa svoje hrvatske nacionalne svijesti. Tu je još od 1900. držala svoju hrvatsku Družba sv. Ćirila i Metoda osnovnu školu. Seoska hrvatska čitaonica zvala se
»Pčela«. Dolaskom
Italije sve je likvidirano.
Do Motovuna je BRKAČ sa 480 st. u 9 zaselaka, Do oslobođenja selo nije ima'o nikad svoje narodne škole. Danas ima SRZ »Anton Biber-Tehek«,. U njoj su međimurski kolonisti. Susjedna zadruga zove se »Veli Jože«. Istočnije do samog Motovuna je selo ZAMASK. Sa 21 zaseokom
ima 706 stanovnika,
u njemu bilo hrvatske Kašćergu. Talijani su 1922. uhapsili crkvi.
su
1918. nije
škole, već su djeca odlazila u rasturili seosku čitaonicu, a
župnika
I selo KAROJBA,
Godine
zbog
hrvatske
u
molitve
na putu Motovun—Pazin,
lijepo
je napredovalo od 1900. god. Imalo je svoju školu, Posujilnicu osnovanu 1899, i Omladinsko društvo »Danica« osn. 1911. Italija je sve to rasturila, osiromašivši seljaka, obarajući cijene vina, i uništavanjem vinograda. Prezaduženom seljaku su kasnije oteli zemlju
i pretvorili ga u sočala. Selo sa 4 zaselka ima 764 sta-
novnika.
[I KRS
103
=
1943. i 1945. fašisti i Nijemci su više puta pljačkali selo. Godine
raca napao
1944.
u ljeto, drugi
bataljon
je neprijateljski garnizon
naših
u Karojbi
bo-
i za-
robio 13 karabinjera i mnogo materijala zaplijenio. Iz Karojbe su rodom braća Drndići, Ante i Ljubo,
publicisti i aktivisti u NOB-u kotaru. Karojba ima Seljačku nost«. Opću poljoprivrednu
u Istri, osobito u Pazin-
skom
radnu zadrugu »Budućzadrugu, a gradi se i Za
družni dom, I selo RAKOTULE je mnogo stradalo od fašista. Ono sa 12 zaselaka ima 477 stanovnika. 1922, fašisti su spalili župnu arhivu. Povodom izbora 1920. god, bio je narod divljački napadnut od fašista, Narod se sa oružjem odupro i otjerao fašiste koji su u bjekstvu
ostavili
2 mrtva
i nekoliko
ranjenih.
Fašisti su 'se
zbog toga kasnije teško osvetili, U to selo bio je od talijanskih vlasti zatočen Luka Kirac, svećenik, istaknuti
javni
radnik
i pisac,
koji
je
i umro
u
ovom
selu. Vrlo je popularno njegovo historijsko djelo »Crtice iz istarske povijesti«. Rodom je iz Medulina. U grobljanskoj kapeli Rakotula nalaze se srednjevjekovne
zidne
slike
nepoznatog
majstora
iz
14.
stoljeća, Teško je govoriti o Motovunštini, a da se ne spo-
mene
Nazorov Veli Jože, nekada
od motovunske jestan
radni
tuđe gospode, čovjek
novoj
eksploatirani kmet
a danas slobodan i svisocijalističkoj
Jugo-
Izašlo u nakladi Knjiž. pod. »Istarske knjižare« - Pula
| |
229/84 senka
nena nnna....... s.........
A
»Narodne novine«, Zagreb— (47)
+8
Oznaka za narudžbu UT-X1/11-8
SADRŽAJ: Strana Barat. ————— 72 Batug — — > 77 Bazgalji ———— — 75 Beai ——— —=— — 90 Beram — — ——— — 55
Strana Letaj . Lindar — Lupoglav
Muntrili
Maa
—
—
— —
—=—
75
Motovun
Boiun
—
—
—
——
91
Novaki
— — ——
—
— = — =
99 94
Noviiani
—
—
94
Paz
“Borut Brest Brgudac
—
—
Brkač
——— — —
Brtoši
—
“>
Cerovlie.
—
—
—
—
>
—
—
—
—
Dolenia
—
——-——
Butoniga Jauši
— <
—
e.
= —
Orič.
—
065
———
04
-————
100
—> s>———
85
—————
94
= —>—
s
—
<
=
89
103
Pazin
—
=
54
Pićan.
—
——_—
77
83
Potp ćan
>
81
84
Prniani Rakotile.
———— —— — —
09
Semići > — Stari Pazin. Sveti Ivanac . Sveti Petar u
5
a
selsnsa
m 104
————> — — Sana — — jača Šumi —|—>
99
99
E
87
Gologorica — — — GQorenia Vas. — —— — Qračišće — — — — Gradkije: e S i
— — —
86 99 75 90
Škopljak
Grdoselo GZromrik
— —
02 90
Švići “Tihiav
= — < > EE — — —— E 62
Trosth
—
—
=
— >
-— — — .— =>
Hekt.
se >,
Ivoli
—
—
—
—
—
o0 73 96
—
dosraruć
Vas
<\—
——-———
Učka
Bežići
—
> —-—— ——— — ————
— =
ski
—
75
Jakomići — — > — = Kadir! —> => — — = Karoiba — si = Kašćerga — —- > a2 Kraicarbreg — -+5> Krbune — — — \ Kre&sna ————
Krnga
—
Ab
Bl 103 103 84 12. 780 72
—————
65
Kšila
—-—-———
83
Lesiščćina
—
99
—
—
—
—
Šišovići
:— — —'— (oš
— — —'- pas
Im
s
———
5
—
Tudgri — — 'Tupljak
Vela
-—
— — ——
|\— — e
“Učka
"eh/Ježeni
Vranja
68
— —
72
20088
—
— — — —
88 66
— — ——-—
94
————< ——-—— —————
T2103 84
4
70
Nišlekal Zamask Zareče
Žmiti (s
â&#x20AC;&#x153;
RK
psa .
:
s
Z
-
:
Ps a
*
*
re.
m
L
5
:
2
,
s
x -
S
k
; F
A
A
i
ds
.
f i
-
"
.
.
t
x
Pa.
o KE
:
:
:
o