Grad gradile vile - Tugomil Ujčić by e-computing

VIE

TUGOMIL UJCIC

Grad gradile vile

Vidicl povijesti: i: maste sa

‘motovunskih.

zidina

TUGOMIL

kA GRADILE

UJCIC

"MILE

VIDICI POVIJESTI I MASTE SA MOTOVUNSKIH ZIDINA

Pazin

1969.

REVIZIJA

2006

RAZGOVOR

Izdavaé:

FOND

ZA OBNOVU

S MLADICEM

MJESTO

PREDGOVORA

Na sve strane upirem pogled. Obilazim drevne bedeme.

MOTOVUNA

Razmisljam

mnogo

uz njih

i na

dubokoj

starosti

njegov danagnji preporod

Motovuna.

i novo

Mislim

radanje.

vidike povijesti koje nosim u sebi i Zivu maStu koja se je razigrala u meni, a moZda i pod utjecajem opojnog terana

iz Taverne, — ja se uljuljah u snove i sanjarenja legavsi na jedan Siri rub bedema. Kao kroz san, u nekom zanosu i odsutnosti stvarnosti, ugledah pred sobom lijepa mladi¢a. Pri-

de mi i gleda me u svojoj punoj mladickoj

ljepoti.

— Motovune, mladi¢u, pa zar si ti to? Nemoguce, ta bio si orunuli starac, onemoéao, bolestan, osamljen. — Da, ja sam glavom onaj Motovun o kome govoris. — Zaboga, tko te je tako ¢arobno podmladio? Mozda Mefisto, kao ono starog mudraca Fausta? Ili su to utinile nage

slavenske

vile,

kao

ono

Dubrovniku

Stancem

Drzi¢evim? — Ne, mladost mi nisu vratile ni ¢arolije davola ni lijepe vile. Mene je pretvorio u mladi¢a narod, i to ba onaj narod koji me je stoljecima hranio, Cuvao, borio se za mene, obradivao moju zemlju i konaéno zajedno sa mnom doéekao svoju slobodu. : — Pa zar moze tako neSto da izvede obi¢an narod? — Da, pjesni¢e, narod ¢ini velika djela koja izgledaju

kao éuda.

U mom

krvotoku

kroz tisu¢éu godina razvodnila

se je moja krv. Zidine i patriciji, bolesni od starosti, guSili su moju snagu. Stario sam iz godine u godinu. Prijetilo mi je potpuno usahnuée. — I kako se to s tobom dogodilo? — IzvrSena je povijesna transfuzija zdrave, svjeze, radne krvi u moje Zile, i to iz srca narodnog. Tako sam ja — kako vidiS — odbacio starost i slabost, i pretvorio se u mladiéa,

Tisak:

Tipografija

Umag,

1969

—

5000

kom.

radosnika,

sveéara.

— Sad svakako svi upiru o¢i u tebe, jer te valjda jedini ja ne gledam ovakvog. — Cijela Jugoslavija me gleda. Svi su se zaljubili u stasitog mladi¢a nad dolinom Mirne. Vidis, da se opet nekako vratim u rimsko carstvo u ovako izuzetnoj ljepoti, tako mi svih bogova pod ¢ijom sam zaStitom bio do danas, Rimljani bi mi podigli posebni hram, i rekli bi: u éast boga

Motovuna.

Naime,

kao Sto su

i Rim

oni bi me oboZavali

pretvorili

kao boginju

u bozanstvo

grad,

Romu.

— Jeste, jeste, toj boginji gradu i sebi je veliki August

podigao hram u Puli: — Ostavimo Rim.

»Ramae et Augusto Caesari Divi...«. Nestao je davno. Tek onako sjetih se

da sam

i u njegovo vrijeme.

neSto znaéio

Osjecam

da za-

pravo sad, danas, u ovoj novoj Istri pocinjem iznova Zivjeti i disati. — ZnaS, Motovune mladi¢cu, odlucio sam da piSem o tvom novom rodenju. Ali, htio bih ipak udi i u tvoj predjaSni Zivot. Volio bih da imam u ruci tvoje memoare. ~ — Memoare Zeli$? Zar nisam ja sam jedna velika slika proSlosti? Zar sve oko mene ne govori o mom dugovje¢nom zivotu? — Da, da, sve govori o tvojoj proSlosti, a i pisali su o tebi mnogi vrijedni pisci, na primjer: Cuveni istarski historik Pietro Kandler pa profesor Luigi Morteani. I jedan i drugi su knjige napisali u drugoj polovici 19. stoljeca, i ja sam ih paZljivo Gitao i od njih zapamtio mnoge korisne podatke o tebi. — Jesu, pisali su mnogi, hvala im na trudu. Zamjerio bih im jedino to Sto nisu sa duzZnom paznjom pisali o mojim hraniteljima, radnicima, slavenskim kmetovima od ko-

jih sam ja Zivio

tamo

od doba

bizantijske

Istre u 7. i 8.

stoljecu pa do danas. To ti je trinaest stoljeéa vjerne sluZbe za koju nije bilo place ni nagrade ni odlikovanja ni priznanja veé ponajveéma prezira i iskoriStavanja. — Imas pravo, druze Motovune, stiani pisci su svoja pera posvetili viSe gospodi, crkvi, vlastima, podestatima, providurima,

gradanima, kaStelima, feudalcima, carevima

1 mnogobrojnim grofovima i njihovim porodicama, a malo su Sto rekli o slavenskoj raji, njenoj narodnoj kulturi, o njenom duhu i duSi. Za njih su ti doseljeni Slaveni, Morlaci, Séavoni, Slavi — i kako ih sve ne zovu — jedna bezbojna masa kolonista koja je doSla da radi i Zivi na tudoj zemlji, bez kulture, civilizacije, bez svoje povijesti, surova, divlja, neznala¢ka.

— Nisu ba& svi ti strani pisci

tako mislili. Ima

ih —

istina vrlo mali broj — koji su znali da osjete kod Slavena Istre i ono Sto je bilo lijepo, junatno, plemenito, karakterno i dostojno jednog naroda. Medu ove rijetke pisce mo-

zemo

ubrojiti

simpatiénog

Antonija

biskupa

Fachinettija

novigradskog

Vizinade,

Tommasinija

ili

onog

17.

vi-

jeka koji je onako divno opisivao narodne obi¢aje istarskih Slavena u svojim Komentarima. — Pravo kaze! Uostalom, vrijeme je doSlo da i mi, nove generacije, kazemo svoju rije¢ i o tebi, Motovune, i o nasoj Istri u cjelini, i da pokuSamo pravilno i pravedno

postaviti sve na svoje mjesto, po zasluzi i kako valja. Nego, ostavimo se tih diskusija o piscima. Ja sam sre¢an &to te vidim ovako podmladenog i osvjeZenog. Odsada ¢u ti Cesto dolaziti u posjete jer ti si moj grad orao, moja voljena ptica Sto je raskrilila krila ponosno nad Mirnom i okolnim brdima, i nad ovim drevnim bedemima. — Hvala ti na paznji i pohvalama. Ali znaj, nije povijest moga Zivota vezana usko i samo za ovaj vrh, za ove stare kuée i za ove zidine na kojima si se tako ugodno smjestio te sanjaris. Ja, grad orao, ¢inim trojstvo sa Motovunskom Sumom i dolinom Mirne: grad, Suma, dolina! Bez njih ni ja ne bih bio Sto jesam. SvaSta se dogadalo u minulim vijekovima

Kad éas

god brda

meni,

Sirom

staneS

okolna,

¢a$

doline

te moje u

i oko

Sume.

bedeme

dolinu,

éas

te skreneS Sumu

pogled

i Mirnu,

ili

na cestu koja vodi prema Pazinu ili prema Buzetu, — uvijek pomisli da nisam sam samcat prozivio svoj dugi vijek zatvoren na ovom svom ¢unjastom vrhu. Boli i radosti velikog dijela Istre bile su i moje. Govoriti o meni znaéi govoriti o Istri. Prozivio sam, druze moj, mnoge i silne gospodare, trpio sa cijelom

Istrom

u éestim

ratovima

i haranjima,

umirao

kuge, malarije i kolere, i opet oZivljavao. Raseljavao sam se i naseljavao ljudima raznih rasa. — O, pa ti si, mladi¢u, mnogo toga proZzivio. Nisam ni imao namjere da u sve to ulazim u svom prikazu o tebi. Ti si zapravo bio i jesi samo zanimljiva srednjovjekovna komuna i dobro satuvana tvrdava na lijepom polozaju, Sta bi htio vise? — Vidim ja da me ni ti najbolje ne poznajes. Vijece mudre desetorice u Veneciji poznavalo je svaki hrast u mojoj Sumi a kamoli moje zidine. Bio sam ti ja ne samo obican kaStel, stari grad, ve¢é veliki gospodin grad feudalac sve

tamo

14. vijeka

godne

1848.,

ogromnim

ima-

njima, Sumama, dvorcima, kolonima. Sedamnaest baruna mi se klanjalo i godi&nje podnosilo zakupninu u zlatu pred na’e gradsko vijeée. Sli¢tan sam bio pauku sa prostranom

mrezom. Takvog Zelim da me uhvatiS u svojoj knjizi, kao pauka,

kao

feudalca

gospodina

koji

je i za svoj

ra¢un

gao da sijete glave, a ne samo za racun Serenissime. —

Sto

si bio!

ti Zeli8,

mladicu,

Petstogodisnje

se prikazeS

sluZenje

moénijim

Veneciji

naucilo

monego

te da

budes kao pauk. Ti si zapravo grabio jednom rukom, a Venecija uz tebe sa dvije ruke pored svih barunija. — Mogao bih ti, zanesenjaée, joS mnogo toga napri¢ati, ali vidim da ti to sve skreée$ na svoj pjesnicki mlin ¢iji ¢e

Zrvanj podjednako dobro mljeti i povijesna zbivanja i slike

maste u kojoj ne oskudijeva’. Ne¢éu te dalje zadrzavati. Odlajim sa Zeljom da me svake godine posjeti§ 25. septembra, jer to je i moj uskrsni dan kao i tvoj. Dodi, popit Cemo zajedno nekoliko punih bukaleta, samo ne smijeS da se opijes kao Sto si danas uradio. Vino je moje vrelo i prostrujno

kao i krv

moje

nove

mladosti.

Sreéan

ti bio opis

vidika_

povijesti i maSte sa mojih drevnih zidina! Kad sam se probudio iz svojih sanjarenja, mladi¢a vise nije bilo kraj mene. Na bedemu do moje glave stajalo je nekoliko uvojaka mladi¢éeve plave kose, orlovo pero i ra-. stvorena bijela biljeZnica.

GRB ke

SA VESLOM

Gledam paZljivo stari motovunski grb: KaStel, dvostruzidine, pet kula. Obiljezje srednjovjekovne tvrdave. I

Pazin

ima

kulu

u svom

grbu,

i mnoga

druga

istarska

mje-

sta. No, ja bih za Motovun izdjeljao drukéiji grb. Po mojoj zamisli grb bi bio sastavljen od mletatke galije sa mnogo mnogo vesala. Jedno veslo bi se isticalo. Uz to veslo bio bi prikovan galeot, veslaé. Na tu sam misao doSao dok sam promatrao sa visine Motovunsku Sumu. Ta Suma mi se odjednom pretvorila u bezbroj uspravljenih vesala i jarbola, a uz svako veslo stoji okovani vesla¢. Beskrajan niz vesala i ljudi, bas toliko dug koliko je dugo bilo mletatko petstogodi$Snje pretvaranje hrastove Motevunske Sume u vesla, jarbole i galije.

JUTARNJE

MAGLICE

NAD

MIRNOM

I kad jutarnje maglice zastru dolinu Mirne ispod Motovuna, ja vrlo dobro vidim sa bedema sve kroz maglu i preko nije. Vidim postrojene rimske legionare u dolini spremne da sa svojim orlovima krenu u borbu sa pobunjenim Ilirima na Krasu. BaS sada podizu ruke i zaklinju se na vjernost

Republici Tamo

uzvikuju¢ci od

boga

Novigrada

Marta. pristizu

ladjom

mirnoj_

rijeci

franacki carski izaslanici da uvedu red u svoj novi istarski feudalni poredak. Od pravca Poreéa jaSe prema Motovunu bogati porecki biskup koji je odskora dobio Motovun kao feudalno dobro. Dolazecéi od Livada cestom jure pozlaéene kotije akvilejskog patrijarha prac¢ene iskicenim konjanicima. Patrijarh dolazi da posjeti svog motovunskog vazala. Kroz maglu se naziru ¢ete pazinskog grofa kako bezuspjesno juriSaju na neosvojivi grad Motovun.

Pod bijelim

maglicama

pristaju

uz Bastiju

vitki jedre-

njaci da ih natovare pa da Sto prije otplove s crnim hrastovima u Veneciju. Gle i konjanike mletatke Sto se propinju iz doline ka Motovunu vodeci novog podestata gradu. Sve te slike promatraju sa svojih oranica znojni kmetovi. Njima su svi gospodari isti: okrutni i bezduSni, bili crkveni ili svjetovni. ,

U LANCU

ISTARSKE

POVIJESTI

Ne moze se govoriti o Motovunu a da se ne spominju okolni gradovi, sela, kaSteli, komune. Svi su oni imali medusobne veze, bili prijatelji ili neprijatelji, pripadali jednom ili drugom gospodaru, glozili se i svadali zbog raznih koristi, bilo da su napadali jedni druge kao dobre sluge losih gospodara, ili sklapali saveze, ili razgrani¢avali se a da nikad nisu uspjeli postaviti pouzdane mede, kao Sto je bilo na granicama Pazinske grofovije i Motovuna. Motovunska Suma je mnoge strane ujedinjavala i priviaéila u hladovinu svojih stoljetnih stabala. Rijeka Mirna

Oko dvanaestog stoljeéa stare ere bili su gospodari Jadranskog mora EtruSéani. Bio je to kulturan narod sa velikom pomorskom tradicijom. OsnovaSe grad Adriju u Ita-

je uvijek tekla, ali se na njenim motvarnim obalama za razna istarska mjesta stalno ukrcavalo, istovarivalo, prodavalo, raznosilo,

trgovalo i vozilo

i Zitarice i kamen. Motovunska povijest poznavati

istarska zbivanja

sve do mora:

je dio

povijesti

i drvo

cijele

kroz stoljeéa znaci

i ulje

Istre.

liji i po njoj se eto prozvalo i Jadransko more, prije zvano

Jonskim morem. Dolazili EtruS¢ani i u Istru, i bez sumnje stizali Mirnom pod Motovun. U Picugima nadene su divne kerami¢ke vaze stare etrurske umjetnosti.

ne razumjeti

potpuno ni dogadaje u Motovunu.”

PRASTANOVNICI

;

Odliéan prirodni polozaj Motovuna je takav da ga je valjda joS i pra¢ovjek morao uotiti. Brijeg usred plodne doline, pokrivene Sumom, k tome rijeka koja teCe prema moru. Dakle sve Sto je potrebno: i pogodna visina za odbranu, i pogled u daljinu, vode u izobilju, kao i divljaci u Sumama. Tu ée u pecinama biti odlitno skloniste. Tko smije da se priblizi? Po Istri je nadeno mnogo prethistorijskih nalaza. Evo i ognjista u sloju ilovaée. Momjan je preko puta Motovuna, preko Mirne, i baS tu u spilji Cingareli ukaza se arheolozima mlade kameno doba. Nadene su izradevine od petene gline (keramika), a eto podruéje srednje Mirne lezi u glinastom pjeS¢enjaku. Prastara otkrivena grobista (nekropole) kod Berma i Picuga kod Poreéa otkrila su istarsku prethistoriju, i to u bronéanim predmetima. Stari arheologki tragovi vode i u spilje nedaleke Ci¢arije. I daleki prastanovnici Istre nijesu bili slijepi da ne vide ljepotu i korist bogate doline mirne rijeke.

ETRUSCANSKE

znalo zavirivali u svaki zaliv, u drazice, lucice, kanjone i usjeke. Pa zar je moglo biti na Jadranskom moru brodara, mornara, gusara, koga nije primamilo mirno uS¢e Mirne, zapravo nekada morski kanal koji je tridesetak kilometara vodio u pitomu unutragnjost istarske zemlje.

BOGINJI

SENTONI

Iz doline uprt je pogled u utvrdeni i naseljeni grad na vrhu. Dim se dize sa Zrtvenika dviju boginja: Sentone i Histrije. To nisu rimske boginje, veé jednog drugog naroda koji je osam stotina godina prije Rimljana stupio na istarsko tlo i poéeo obradivati dolinu Mirne. Zovu ih Ilirima. Nekada su njihova plemena bila rasprostrta po Balkanu i sjevernoj Italiji. Plemena su se zvala: Veneti, Dalmati, Liburni. Odli¢ni pomorci a bome i gusari. Njihove brze ladje naslijedio je kasnije Rim. Ilirski period uéenjaci zovu mladogradinskim. Sve stare zateéene tvrdave, kamene gromade, Slaveni su nazivali gromaéama, gradinama, graciScima, gomilama, gradovima. Otuda i imena Gradac, Gradinje, GratiS¢e. Zapisano je da su 303. godine stare ere Histri trgovali sa Grékom i sa italskim obalama donose¢i na svojim ladjama plodove zemlje: vino ulje, med, koZu, vunu. To pokazuju i iskopane stvari od bronze, stakla i ambre koje su porijeklom gréke, azijske, italske. Imena boginja ilirskih saéuvana su na kamenovima. Sentona je ubiljezena kod Boljuna. lliri su u Istri bili uznemireni provalom novog naroda

stare ere. Bili su to Kelti. Oni su se stopili sa

starosjediocima,

i rado-

ILIRSKOJ

u 5. vijeku

VAZE

Od najstarijih vremena ljudi su plovili morima

CAST

vijenom na,

kako

i tako

kulturom. su

je stvoren

Ostatak

se nekada

iliro-keltski

ilirokeltske

rijeci

Istarske

toplice,

zvale

narod,

sa raz-

jeste ime dok

sama

Veri-

je€ znaéi na keltskom jeziku hridina. lliri su Rimljanima stajali na putu za nova osvajanja prema istoku. I zato, u krvavim okrSajima u toku 2. sto-

ljeéa

stare ere osvajaju

Istru

razorivSi

glavne

ilirske gra9

~— ~

Grci ée se useljavati u Istru i u 16. i 17. vijeku sa mle-

dove na jugoistoku Istre: Nesakcij, Mutilu, Faveriju. Jednu

tre¢inu istarskog zemljita pretvorili su u velika drzavna do-

tatkih posjeda na Cipru, Kreti i na Peloponezu. BjeZali su pred Turcima. Njih je Venecija smjeStala, kao i doSljake iz Italije, najvise. po gradovima, dok je useljenim Slavenima prepuStala zemlju na obradivanje. Tragovi starih Grka u Istri Cuvaju se i u prezimenima. Istarsko prezime Herak grékog je porijekla.

bra (ager publicus), narocito uz obalu, kao i plodne ravnice u unutrasnjosti. Nijesu mimoiSli Mozemo

ni dolinu Mirne.

zamisliti Zestoki otpor

koji

su rimskim

orlovi-

ma pruiZili [iri Motovunci u svom utvrdenom gnijezdu. Na narod su Rimljani udarili silne namete. Iliri nisu imali nikakva

prava.

Pretvoreni

su vecim

dijelom

u roblje.

Sva trgovina bila je usmjerena u tada ve¢ znaéajni rimski grad Akvileju, nedaleko Trsta. Iliri su se dizali na ustanke koje su jedva 129. god. stare

op¢i ustanak

Rimljani savladali. Opca pobuna nastala je ere. Koliko se pamti, to je valjda prvi sve-

Istrana

u borbi

protiv

osvajac¢a.

Ti ratovi

RIMSKI VOJNICI NA OBALAMA MIRNE i.

pobune uni8&tili su vrijednu staru ilirokeltsku kulturu u Istri. Otada, pa kroz Sest stoljeéa, Rim ¢e vrsiti romanizaciju pokorenih Ilira, ali ne¢ée u tome potpuno nikada uspjeti. lliri su se bili povukli u unutraSnjost Istre u dobro utvrdena naselja. Rimski historik Livije piSe da su Iliri bili dugo nepokoreni i da su iz unutragnjosti upadali u dolinu Mirne. Nije sluéajno Sto ima tako mnogo starih tvrdava oko doline Mirne. Latinski pjesnik Ostio opjevao je rimsko osvajanje Istre u poemi »De bello Histrico«.

ARGONAUTI

PLOVE

MIRNOM

Grci su rijeku Dunav zvali Ister. Neki su i to staro ime Dunava vezali za ime Istre, bolje re¢i za pri¢u o zlatnom runu i o Argonautima koji su negdje kod Novigrada izbili na more sve putujuci vodenim putevima ¢ak iz Crnog mora,

Dunavom,

Isterom,

naSom

Mirnom

tada

zvanom

Nengon. Priéa kao priéa, tek i ti gréki junaci eto vidjeSe Motovun. Grci, sposobni pomorci i trgovci, dobro su poznavali Istru, a svakako i morski zaton koji se je usjekao sve do ispod Motovuna. O Istri su ostavili spise i gréki pisci Teo-

pomp i Flor u 4. st. stare ere. I staro ime Emonija za Novigrad dovode u vezu s Grcima. 10

Sest vijekova rimske vladavine u Istri ostavilo je mnoge tragove posvuda, pa tako i u okolini Mirne i oko Motovuna. Ime Motovuna, Montuanum, naslijedili su Rimljani od Ilira i dalje predali Slavenima koji su stvorili svoj Motovun. Motovun je jezicki blizi rimskom nazivu negoli talijansko ime Montona. Na podruéju Motovuna, Buzeta, Pazina nadena su mnoga starosjedila¢ka imena na rimskim natpisnim spomenicima. Car August je 27. godine nove ere pripojio Istru Italiji i od nje i Venecije zajedno stvorio desetu italsku pokrajinu

(decima

regio).

Glavni grad za Istru je tad bila Akvileja, rimski grad od pola milijuna ljudi, sa lukom na moru u Gradu. Istarski hrast je i onda pomogao u gradenju brodova. Sa Akvilejom su Istrani mnogo trgovali. Iz Istre su stizale purpurne tkanine,’ vuna, kamen, drvo za flotu, ribe, ljuskari, ulje. U vrijeme Plinija istarsko ulje natjecalo se sa najboljim uljima carstva. Tako su isto bili na glasu kod Rimljana i istarski ljuskari. Rimski istarski municipiji (gradovi sa samostalnom gradskom upravom) prvog reda bili su: Pula, Poreé, Trst, Novigrad, Kopar, Nesakcij, Labin i Plomin; na drugom su mjestu: Motovun, Sv. Lovreé, Dvagrada, Cisa, Oprtalj, Roé, Pi¢an. Imena tih gradova, razumije se, nosila su tada rimske

nazive:

Tergeste,

Montuanum,

Parentium,

na i tako dalje. Rimljani su

stvorili

(villae rusticae)

i kolonije, naseobine,

Istri

velike

Capris,

zemljisne

Albo-

posjede

pod koje je spadalo

okolisno

polje

(ager).

Takve

su bile:

tré¢anska

naseobina,

koparska, novigradska te poretka kolonija s vecim poljem prema Motovunu i Svetom Lovretu. Na poljima su _nase-

ljavani

isluzeni vojnici, stari

borci

(veterani). Prave

U blizini

vojne

kolonije bile su Trst i Pula, gdje su vojnici drzali utvrdena uporista. Potomci tih starih rimskih kolona postali su kas-

nije po istarskim gradovima plemici i senatori, dok su osta-

li stanovnici bili obiéni gradani ili robovi. Po brdima Vizinade otkriveno je dosta grobova rimskih vojnika i civilnih lica. U starom vijeku Vizinada je bila Rosarium (RuZar, davno nestao). Na lijevoj obali Mirne spominje se i stara tvrdava Nigrinjan, danas u ruSevinama. Uopée u cijeloj duzini obala Mirne nadeno je dosta spomenika i grobova rimskih vojnika. Sarkofazi (kameni grobovi) ; gradeni su od istarskog kamena. og mora rimski su carevi posjedovali Kraj novigradsk latifundiju Cervaria. Tar podsjeéa na rimski Turris. U rimsko doba gradovi sti¢u municipalna prava i autonomiju te razvijaju zanat i trgovinu. Njihov stari oblik upravljanja poznat je po visim rimskim sluzbenicima, kakve je i Motovun imao. To su bili dekurioni, duumviri, kvestori, edili. Bogate rimske porodice, pa i sami carevi, imali su velika imanja pored istarskih obala, i iznad Mirne na podruéju Umaga. To pokazuju natpisni spomenici. Po tadaSnjem latifundistiékom sistemu sva je najbolja zemlja bila u rukama patricija, careva i bogatih gradana. Kad je car August ovladao Istrom, uvecao je svoje carsko bogatstvo i mnogim posjedima i naseobinama u istarskom primorju i u unuobitraSnjosti. U Istru su dolazili i poznati Krasi, i bogata telj Flavia koja je ostavila kamena traga u mnogim istarskim mijestima, i u blizini Motovuna. U unutraSnjosti Istre, na primjer, Pi¢an je bio rimsko naselje Petina. Porecki rimski veliki posjed (ager) protezao se do rijeke Mirne (tada Nengon ili Ningus). Na njemu su bili glavni proizvodi maslina i vinova loza. Rimska cesta prelazila je Mirnu negdje kod Ponteportona penjuci se ka Vizinadi. Kraj Ponteportona bila je i stanica: ad Ningum. 12

U dolini Mirne dionice. Na visokoj i suSena riba.

nadeni su tragovi rimske lonéarske rasu cijeni bile i istarske vunene tkanine ‘

Istarskih

toplica

otkriveni

rimsski

napisi

na kamenim plocama sa imenima rimskih funkcionara. Naden je i rimski novac. Kraj Toplica, u jednoj tvrdavi, boravila je vojni¢ka posada Cuvaju¢i dolinu od ilirskih gorStaka, joS nepokorenih. Rimljani. su. poznavali sumporna vrela i koristili ih. Uopée oni su bili ljubitelji kupalista, terma. Istra je dala rimskom carstvu i konzule, prokonzule:i senatore. Osobito je bio na glasu savjetnik samog Augusta cara

i vojskovoda,

Sissena

Tauro,

rodom

iz MotovunStine.

O njemu govori nadeni kameni natpis. Bio je i komandant flote u bici na moru izmedu Oktavijana i Pompeja. Proslavio se i pokorenjem Sicilije zbog ¢ega je u Rimu doéekan u triumfu. PROLAZE

STOLJECA

I VLADAVINE

ProSlo je sedam istarskih vijekova rimske imperije. Na pomolu je seoba raznih novih naroda sa sjevera i istoka. Oni ¢e i sruSiti trulo rimsko carstvo. Narodi kreéu u_potragu za boljim, bogatijim Zivotom, za plodnijim zemljama, _ za pljatkom sreénijih zemalja. Italija pod suncem i sa svojim bogatstvima je svima mamac. Istra je u blizini. Neki ée je narodi u svom kretanju samo okrznuti, drugi Ge se i po njoj progetati i kojeSta u njoj unistiti. Jedni ¢e brzo oti¢i i nestati, drugi ¢e se duze zadrzavati pa izgubiti. Slaveni ¢e takoder dod¢i i osvojiti, ali i trajno ostati da obraduju svoju novu lijepu i plodnu domovinu, i da na njoj napasaju svoja mnogobrojna stada. U cijeloj toj srednjovjekovnoj bujici naroda, ratnika, osvjaca i naseljenika na¢i ée se i na’ Motovun sa svojom dolinom i Sumom. Od petog do osmog stoljeéa nove ere: Huni, Istoéni Goti, Zapadni Goti, Langobardi, Avari, Slaveni. Nova carstva u Italiji, sa carevima Odoakarom i Teodorihom, sa glavnim

gradom

Ravenom.

Nakon

NeSto

kasnije

Bizantinci

Franci.

njih, od desetog vijeka pa kroz cijelo tisuélje¢e,

redat Ce se u Istri razni gospodari

traze¢i u njoj plodno tlo 13

iskorigtavanje

i za

vladavinu:

svoju

carstvo,

Njemacko

akvilejski patrijarsi, gori¢ki grofovi, Venecija, Habzburgovci, Francuzi, Italija. Istra ée se obrtati u kotlu svih tih gospodara. Bit ¢e dijeljena, otimana, plja¢kana, harana, po-

klanjana i muéena na razne nacine. Probit ce se hrabro do dana

nasih naéno

sve nesreée,

kroz

smirila

naruéju

svoje

ratove

prave

i bolesti,

domovine

bi se

ko-

Jugoslavije

sa svojom slavenskom djecom, prigrlivSi s ljubavlju ske Talijane koji su joj vjerni ostali do danas.

i istar-

imali

Naveli smo tu izvanrednu pohvalu pribliznu sliku kakav li je onda

kut izmedu Buzeta, Motovuna i Pazina za koji je jedan nag struénjak ustvrdio da je zlatna dolina Istre. Istina je da je klima u Istri nekad bila drukéija, dok je bilo ogromnih Suma od sjevera do juga koje su Stitile zemlju od bujica, provala oblaka i jakih vjetrova, osobito bure. Ali otkad su se Sume poéele uniStavati i pretjerano sjeci, ogoljena su brda i doline, i zato su vjetrovi, suSe, tuée i bujice izmijenile i klimu i plodnost zemlje.

Zar KASIODOR

OPISUJE

ISTRU

U antiéko doba i u ranom srednjem vijeku pisci i putnici hvale ljepote Istre na sva usta: i klimu, i zemlju, i plodove i ljude. Krenimo ¢askom godine 538. u Ravenu na dvor mo¢nog i kulturnog gotskog cara Teodoriha. Tu ¢emo zateci ministra carevog (prefekta pretorija) Kasiodora. Zamolili smo ga da nam iznese svoj dojam o Istri na osnovu svojih biljeSki i pisama koja je pisao. Dopustio nam je da se koristimo pismima. Citirat éemo vam nekoliko retenica iz tih pisama: »... Istra, veé na glasu po svojim proizvodima, osobito je ove godine od Boga blagoslovljena obiljem vina, ulja i pSenice... SmjeStena u vodama Jadranskog mora, pokrivena maslinicima, oki¢ena plodnim poljima, okrunjena_lozom, ima tri prebogata izvora vode zavidnog obilja, da se uzalud ne govori o Istri da je sre¢éno ladanje Ravenne, smoénica kraljevske palate, prekrasno i razbludno boraviste zbog €udesne temperature koju uZiva.. .« Govore¢éi o uZivanjima koja pruza Istra svojom ljepotom, Kasiodor ne zaboravlja da spomene mnoge velicanstvene gradevine po Istri koje — »izgledaju kao biseri na glavi lijepe Zene«. Kaze za te spomenike i palate da su:

»... dokaz

koliko

su je ukrasili Njemu

su nasi preci cijenili ovu

tolikim

je naga

Istra:

lijepim »...

provinciju

kad

zgradama«.

ukras

Italije,

uzivanje

boga-

tih, sreéa za ljude osrednjeg stanja. Sve Sto ona (tj. Istra) proizvodi, odlazi u kraljevski grad Ravennu«. 14

Kasiodora da bismo morao izgledati tro-

nije

bon: da u da ¢e se Rima. PiSuci tovunskoj

zanimljivo

Sto

istarskim Sumama u svinjama mo¢i Ovo razmisljamo Sumi.

SLAVENSKE

kaze

stari

rimski

pisac

Stra-

ima toliko Zira za uzgoj svinja, zadovoljitii potraznja jednog o plodnoj

STRIJELE

OKO

dolini

Mirne

i o Mo-

MOTOVUNA

Evo u Istri i Slavena u 6. i 7. stoljeéu nage ere. SpuStaju se njihove bujice u bizantijsku Istru sa sjevera i istoka, preko Utke, Krasa, Liburnije; kroz éetiri rijeéne kotline: _ RaSe, Lima, Mirne i Dragonje. StigoSe do tvrdih zapadnih romanskih gradova. Bizantinci Salju svoje vojske da ih zadrze. Uzalud. Na svom putu Slaveni ruge kule i crkve. Posebno se vezuje njihov strahovit prodor u Istru za godinu 611. Tad su se oduprli Buzet i Motovun pruZajuéi u svojim tvrdavama zaStitu bjeguncima iz okolnih sela. Hrvati prodiru u Istru i iz Dalmacije koju su bili zauzeli u borbama s Bizantincima i Langobardima. Svih pet istarskih biskupa je pobjeglo pred Slavenima. Papa Ivan IV Salje Slavenima poganima poslanstvo za otkup zarobljenika. Do dolaska Slavena, istarsko je stanovniStvo romansko. Takvo je bilo i u Motovunu.

Sirem

podruéju

toka

rijeke

Mirne

ima

mnogo

ne-

kropolskih nalaza iz ranog srednjeg vijeka, Gesto u mijeSanim slavensko-romanskim grobljima. Iz 6. i 7. stoljeéa na-

dene su i mnoge nomadske strijele starih Slavena i Avara, kao i strijele bizantijskih vojnika.

li je ruka, slavenska

Cija

ili avarska,

onu

nedaleko motovunske

jelu koja je 1962. godine nadena ne Crkve

odapela

svetog Stjepana?

Predaja kaze da su se Bizantinci

stri-

Zup-

sudarili sa Slavenima

na lijevoj obali Mirne, i da su bili pora-

na potoku Krvaru, zeni od Slavena. Slaveni mnogobosci

dolaze

u Istru sa svojim

Posebno Stuju boga Peruna. Kraj GraciSca imamo

bogovima.

danas se-

Na tim su lo Perunkovac. Kraj Mos¢enica je brdo Perun. i velikog slavec mjestima bili Zrtvenici pod vedrim nebom boga Peruna. i. I svojim mrtvima Slaveni su ukazivali velike poéast za Dokaz a. Slaven mnogo i je lo Kod osvajanja Istre poginu , Buzeta i okolic u ta grobis nska slave to jesu otkrivena staro Pazin. opéine éju podru na ni Franci u naselj u Zminju, u Doseljeni Slaveni Zive u poljima, van gradova, po svom starom drugtvenom uredenju, po Zupanijama, sa svojim Zupanima, podZupanima, dobrim starcima i obiéajnim pravom, pa dok su gradovi medu svojim bedemima i dalje zadrZali, koje ipija munic og rimsk oblike tako i Motovun, one stare im je bila ostavila i bizantijska uprava. Cesta koja je vodila iz zapadne primorske Istre u unutraSnjost, od Poreéa do Pazina, zove se u dokumentu iz 1030. »via sclavorum« (cesta Slavena). I onu cestu koja je izlazila iz Pule zvali su »via schiavonica«.

MOTOVUN

RIZANSKOJ

SKUPSTINI

804.

Krajem osmoga stoljecéa na pomolu su Franci, novi gospodari Istre pod kraljem Karlom Velikim. Dolaze sa te&kim feudalnim lancima na ledima da okuju slobodne gradove i slavenske Zupanije. Sa njihovom vlaScu spustit ce se sa sjevera u Istru grofovi,

baruni,

markezi,

vojvode,

biskupi,

gastaldi i kaStelani germanskog roda i plemena. S njima otpocinju davanja u zakup, darivanja i prodavanja gradova, sela, ljudi, takozvane infeudacije, investiture od visih ka nizima, po lancu i stepenima stroge hijerarhije plemstva, visokog, srednjeg i nizeg, u druStvu uvijek sa visokim prelatima crkve, opatima, kaptolima, kanonicima i samostani-

ma. Udruiila se bila svjetovna i crkvena vlast da skuée i tije16

lo i dugu napacenih podanika. Ta kuga feudalizma u najrazligitijim oblicima trajat ¢e u Istri jedan pun milenij, tisuéu ernih i krvavih godina i za naSe pradjedove koji su se nalazili u lijepoj motovunskoj dolini i po obalama rijeke Mirne. Bogata dolina Mirne je svakako privla¢ila prozdrljivo oko franatkih gospodara. Tri nacina Zivota, tri staleza, i to traje od osmog do devetnaestog stolje¢a. Najveéu su politi¢éku i ekonomsku viast imali veliki posjednici, grofovi, baruni, kler; manju gradani; nikakvu seljaci. Ta se odvojenost odrzala u Istri tako dugo kao u malo kojem kraju Evrope. Bacimo pogled na znamenitu Rizansku skupstinu kod Kopra u godini 804. izmedu franaékog vojvode Ivana, izaslanika carevih i predstavnika istarskih gradova. Gradovi se pozalili caru na franackog poglavara istarske provincije, vojvodu Ivana, da je uzeo mnoge njihove zemlje i dao ih na obradu Slavenima; da vrsi zlouptrebei nasilja; da krnji stare gradske sloboStine poStovane joS iz vremena Rima i Bizanta. Medu prisutnim gradovima nalazio se kao tuzitelj i grad Motovun. Iz dokumenta se vidi koliko su Bizantu plaéali poreza _ gradovi, i kakav je zna¢aj imao tada Motovun kao grad.. Duzni porez placali su: Pula 60 cekina, Rovinj 40, Poreé

66,

Trst

60,

Labin

30,

Buzet

20,

Piéan

20, Motovun

30,

Novigrad 12. Taj se prikupljeni novac nosio u carsku palacéu. Zalbe na frana¢ku upravu u Istri su otvoreno iznesene. Sva zla koja je donijela sa sobom nova vlast, pogodila su teSko i sam Motovun. Evo neSto citata iz tog éuvenog historijskog dokumenta prevedenih sa latinskog jezika u knjizi istarskog histori¢ara Luke Kirca »Crtice iz istarske povijesti«. Ta nam je knjiga posluzila za mnoge korisne podatke. Na pitanja gradovi na skupStini odgovaraju: Fs »Sto nas o nasilju pitate, kojim nas Ivan vojvoda pritiSée, Sto znamo reci Gemo istinu... Uze nase Sume odakle su nasi stariji uzimali travu i Zir... Povrh toga postavio je na nase zemlje Slavene (Insuper sclavos super terras no_ stras posuit), oni oru naSu zemlju i nasa Sikarja, kose nase livade, pasu naga pasista i na te nase zemlje plaéaju Ivanu najamninu ... Uze nam manja sela, kojima su nasi stariji

nasem

obiéaju

gospodarili...«

JQUIZNICA1 ~1:AONICA PAZIN

~«

»... potéini narod ga zeta, koji, premda nam

Pod

tribune...

pod svoje sinove i kéeri ili pod svosu siromasi, zidaju sebi palate. Uze

Grcima

nika i vise, i ove nam

svaki je tribun primao

nismo

je uzeo. Krme

pet zlat-

nikad podavali,

na dvoru nismo nikad radili, vinograde nismo nikad obradivali, vapnenice nismo nikad palili, ku¢ée nismo nikad zidali, niti selja¢ke dvore, pse nismo nikad gojili, sabiranja nismo nikad podavali kao sada i na svakog vola podajemo mjeru Zita, sabiranja od ovaca nismo nikada podavali, kao Sto sada svake godine moramo podavati ovaca i janjaca; moramo brodariti na brodovima do Mletaka, Ravene, Dalmacije i po rijekama, Sto nikada ne éinismo. Ne samo za Ivana ovo Cinimo, nego i za njegove sinove, kéeri i zeta njegova. Kad mu je poci na sluzbu gospodina Vladara ili predvoditi svoje ljude, uzimlje naSe konje i silom odvodi sobom nage sinove, koji mu moraju vuci prtljagu... zadobiva sebi i sinovima svojima éasti, a mi smo mnogo ugnjetavani i trpimo...« »Veé tri godine dadosmo one desetine Sto smo ih morali davati sv. erkvi, poganima Slavenima, kad ih je na zemlje crkve i naroda postavio na svoj grijeh i na nasu pogubu. Sve te navedene tegobe i namete na silu podnosimo... zato smo pali svi u siromastvo, tako da smo na ruglo naSim susjedima

Veneciji

i Dalmaciji,

dapa¢e

pod

i Grceima,

vlascu

kojih bismo prije.« Nadalje gradovi optuZuju vojvodu Ivana da je po cijeloj Istri prigrabio silna imanja i prihode. OptuZuju i biskupe kako

»od vinograda

éine,

veé

jedino

nisu

nikad

éetvrtinu«

—

trecinu

zatim

uzimali,

kako:

kao Sto sada

»sada

ne smije-

mo ribariti jer nas Stapima biju i mreze nam kidaju.. .«

Iz svih ovih djelomiénih podataka vidi se Sto je sve i Motovun kao grad tada imao da trpi od novih feudalnih viasti i biskupa. Dokument na latinskom jeziku potpisao je vojveda Ivan, akvilejski patrijarh i svih pet istarskih biskupa.

POD

BISKUPSKOM

MITROM

Motovun je bio i vlasnistvo poreckih biskupa koji su u i kasnije dobijali od njemackih careva velike stoljecu 10. posjede. Kao biskupski vazal u Motovunu spominje se i vlastelinka po imenu Riccarda. Ona je upravljala u ime bi-

skupa

i velikim

Motovunom

posjedima

su se

koji

prosti-

rali sve do Vizinade. Naime svoja vlasteoska dobra, a s$ njima i desetine od kmetova, davali su biskupi u zakup dru-

gim plemicima, tako i motuvunskim. Dio svojih prihoda ustupali su za razne potrebe i gradnje crkvama svojih bi-

skupija

i kaptolima,

koji

su i sami

uZivali Cetvrti

dio od

svih desetina na svom podruéju (quartese). Istra je tada imala pet biskupija: u Puli, Porecu, Novigradu, Kopru i Pi¢nu. Ranije postojalo je joS jedno biskupsko sjediSte. Bio je to grad Cissa kraj Rovinja, na otoku ko-

ji je potonuo

izmedu

740. i 750. god.

naSe ere. I danas

mogu vidjeti ruSevine na dubini od 28 metara. Gradovi (citta) u kojima su biskupi imali sjediste uZivali su posebna prava, i po rangu bili prvi. Crkva je za vrijema Franaka i njemackog carstva stekla velika bogatstva na osnovu darovnica. Biskupi su pripadali visokom plemstvu. Zato i danas nose historijske ¢asne naslove: preuzviSeni, Gime su se titulirali grofovi. TrSéanski biskup oslovljavan je sa: grof biskup (conte vescovo). Nad svojim teritorijama biskupi su vladali kao pravi feudalci. Porecki biskupi imaju godine 1017. kraj motovunskih Novaka svoju feudalnu miliciju na konjima kao straZu. Njihovo je viastelinstvo u 12. stoljeéu obuhvatalo oko 700 kilometara kvadratnih i protezalo se od Rovinja do Mirne,

obuhvatajuci

SvetvinéenStinu,

PazinStinu

Motovunsti-

nu. Biskupu Petru potvrduje 1177. godine papa Aleksandar IIft erkvenu i civilnu vlast nad: Tinjanom, Bermom, Pazinom, Sv. Petrom u Sumi, nad Kringom, Zminjem, KaSéergom i Zamaskom. ; Kad su stigli u Istru Francuzi, bilo je pokuSaja da se izvrSi potpuna reforma crkvenih statuta. U jednom referatu iz godine 1806. daje se pregled istarskog katoli¢kog klera i njegovog dohotka. Bilo je one godine u Istri éetiri biskupa (Picanska biskupija je ranije ukinuta) ¢ija je godisnja renta, uzeta zajednicki, iznosila 30 tisuéa talijanskih lira; ukupna renta za 170 kanonika bila je 200 tisuéa tal. lira, dok

renta

svih

istarskih

114

Zupnika

bila

tal. lira. Iz toga se lijepo vidi da se crkveni najviSe u rukama visokih prelata.

Francuzi tek Austrija

tada

kapital

tisuéa

nalazio

ipak nisu ukinuli kleru desetinu. To je uradila 1825. godine.

——e

ce ee

eee,

—,

NAD

PAX TIBI, MARCE Po Istri jo$ ima dosta

kamenih

lavova, tih simbolai

ostataka mletaéke viasti. Ima kamenih lavova i u Motovu mir-. Sapom svojom pod nu. Te opasne zvijeri drze zacudo . Pod no i pitomo Evandelje, i to baS ono po svetom Marku tibi, Pax rijeci: ove ne uklesa obiéno lavljom Sapom stoje moj Marko, tobom, s mir je (Neka meus! lista Maice, evange sveti ista Ciji je evandel to govori? Tko evandelista!). Marko? : Sveti Marko je u vezi sa nekadaSnjom vojnickom i trgovatkom bazom rimskom, gradom Akvilejom, Sto se nalazi éetrdesetak kilometara zapadno od Trsta. Danas je to maleni grad, a nekad je bio drugi po vaznosti u rimskome carstvu. U 5. stoljeéu nase ere Akvileja je bila razorena od Huna. U Akvileji je propovijedao 46. godine Evandelje sveti Marko, apostol. Njegov nasljednik i u¢enik bio je sv. Hermagor (ili slovenski Mohor), prvi akvilejski biskup. Za vrijeme progona krS¢ana umro je muceni¢kom smréu 70. godine. Slovenci ovog sveca slave kao svog apostola sve od vremena svog doseljenja u Slovensko primorje, a grad Akvileju zvali su uvijek Oglej. Poznato je vrlo staro izdavacko slovensko druStvo Druzba sv. Mohora. Akvilejski biskupi bili su podignuti na ¢ast patrijaraha i bili moéni gospodari Istre, Furlanije i mnogih posjeda cak sve do. Drave. Grado i Venecija su stvoreni na lagunama od akvilejskih bjegunaca pred divljim Hunima, tako da je Venecija u neku ruku i nasljednica Akvileje. Zato je Venecija i uzela za svog zaStitnika svetoga Marka i njegovo Evandelje, a njeni se biskupi i danas nazivaju patrijarsima. U istarskoj povijesti 13. i 14. stoljeca mnogo se spominju akvilejski patrijarsi kao gospodari Istre i u vezi s Motovunom pa je zato i bilo potrebno gornje objasnjenje.

lako je Venecija unijela u svoj grb lava (od starine sim-

boliéna Zivotinja uz sv. Marka) s Evandeljem i s imenom svetog apostola, ona je i previse vitlala macem, zveckala dukatima, osvajala i otimala, da bi se mogla nazvati dostojnom sljedbenicom svog apostola. PandZe lava su uvijek bile u vecoj cijeni od mira, pravde i evandeoske skromnosti. To je dobro znao i Gunduli¢é jer u Veneciji i on vidi zvijer

koja 20

sve grabi i drZi u svojim oStrim pandzama.

RUSEVINAMA

Vrijedi uSéa na

Setati dolinom

rijeke. Stare

daleku

PATRIJARHOVE

Mirne

od njenog poéetka pa do

poruSene: kule

proSlost

Istre.

Istra

TVRDAVE

i gradine je sva

podsjeéat

zanimljiva

ée nas svojim

tvrdavama i nekadaSnjim kulama koje su se gradile na najrazlicitijim mjestima i prirodnim poloZajima. Na izdvojenim brezuljcima i glavicama podignuti su: Motovun, Buzet, Labin, Buje; na gorskome bilu: Momjan, Oprtalj, Brdo; na rubu razvija¢kih ispona: Lindar, Hum, Graéis¢e, Pican; vecina je na grbini izmedu jaruga: Groznjan, Roc, Dvograd, Boljun, Zavrsje, Kostanjica, KoStabona, Korte i — Kostel (Pietrapelosa) 0 kome na ovom mijestu i Zelimo govoriti, jer je bio glavna tvrdava moénih patrijaraha kojima je i Motovun pripadao dok nije kona¢éno dosao pod viast Venecije. Podite od Motovuna prema Istarskim toplicama. Na tri kilometra

Toplica,

na pola

puta

izmedu

njih

i Buzeta,

strahovitoj klisuri okruZenoj sa tri strane strminama ispod kojih proticu duboke i zatvorene vode medu brdima, iznad gornje Mirne, leze ostaci nekadaSnjeg sjajnog kaStela Kostela,

kako

zove

Istarski

razvod

14.

stoljecu,

koji

se u stranoj literaturi spominje samo pod imenom Pietrapelosa. U blizjini se nalaze sela Veli i Mali Mlun. Jose se zapazaju tragovi bedema i kula. Saéuvani su ostaci zupéastih zidina i sredisnje zgrade za stanovanje sa nekadaSnjih pet spratova. KaStel je bio podignut na ruSevinama prahistorijske gradine. Gledao je na put koji je silazeci s Ci¢arije produzavao u dolinu Mirne. Tvrdava je imala viseci most i nekoliko gradskih vrata. Viasnici ovog kaStela bili su akvilejski patrijarsi, gospodari Istre od 13. do poéetka 15. stoljeéa. Oni su ljeti rado dolazili iz Akvileje (Ogleja) u Kostel na ljetovanje.

Tvrdavu Kostel darovao je akvilejskoj crkvi njematki car 1002. godine. Patrijarsi su za sve svoje istarske posjede 1 njihovo upravljanje imali u Kostelu svog zamjenika. Ti zamjenici nosili su naslov markgrofa ili markiza, a Istru

bi u zakup uzimali Teritorija

na dvije, tri godine.

samog

se do Pazina, Buzeta,

kaStela

i njegova

Motoyuna,

vlast

prostirali

Oprtlja i Kopra.

Kad je Kostel bio pod viaScu Venecije, bili su gospodari kaStela markizi Gravisi, kao baruni mletacki, od 1440. do

1816. Upravljali

metara

naokolo.

podrucjem

su nad

Njima

jos

oko Sezdeset kilo-

Kostel pripadali:

Cepic,

z. Grimalda, Crnica, Soéerga, Nugla, Mlun, Zrenj, Salez, Movra

Nad cijelim

tim feudom

viast. Kostel i Buzet ve koje su nakon gospodaru velikog

Gravisi

su imali civilnu i kaznenu

" ; arhove tvrdapatrij bili su u Istri zadnje ruke novom u pale 1421. oStre odbrane ici. Republ koj Mletat Istre, dijela

JASTREBOVI Pod akvilejskim patrijarsima Motovun nije imao podestata sve do kraja 12. stoljeca, vec burgravija, kako se zvao natelnik grada onda. Bio je poznat i pod imenom prefekta grada (prefectus urbis). Imao je vojnu i sudsku vast. Stanovao je u KaStelu. Rije¢ burg na njemackom jeziku znaci kula, grad, pa se i u imenu tadasnjeg nacelnika grada, burgravija, vidi utjecaj njemat¢ke administracije u zemlji. Godine 952., nakon diobe franatke drzave, Istra prestaje biti pokrajina franacko-talijanskog kraljevstva. Otada je prikljucena njemackom carstvu i bila pod upravom najE ft prije bavarskih a zatim koruSkih vojvoda. U 11. i 12. stoljecu zastupnik carstva u Istri jeste istarski markgrof ili markiz. Naime, pograni¢ne pokrajine carstva zvale su se marke i otuda namjesnici koji su u ime cara vladali Istrom, koja je takoder bila pograni¢no podrucje (krajina),

zvali

markgrofovima.

Posljednji

svjetovni

markgrof Istre bio je Henrik IV. Poslije njega carevi su dali u feud cijelu Istru 1209. akvilejskim patrijarsima koji su na taj naéin postali carevi vazali i pravi zemaljski gospodari Istre. Njema¢ékom carstvu bilo je potrebno da stvori na krajnjem zapadu protuteZu i bedem protiv moci Venecije koja je postajala sve snaZnija i opasnija Za svoje su. sjede, a osobito one na Jadranskom moru. — protivveliki bili su si patrijar ri, gospoda Kao feudalni nici svake autonomije u gradovima. Motovun je jedva bio izborio u 13, stoljecu pravo da sam sebi bira nacelnike gra-

da, veliko i malo vije¢e. Nadzor nad upravom i prihodima ipak su vrSili u gradu patrijarhovi gastaldi. Kako vidjesmo, patrijarhova glavna tvrdava i njegova

»prijestolnica«

Istre, Kostel,

nije bila daleko od Motovuna.

Uz Kostel joS su dva gnijezda od kamena bila jaka uporista tom moénom crkvenom magnatu: Labin i Buzet. Motovun je morao plaéati godisnje svom gospodaru odredeni tribut (danak). Feudalizam je bio pravi sistem nasilja i slika grabliivice. Otimanje i preuzimanje boljih zalogaja bilo je nesto najobiénije u onim dalekim stolje¢ima. Patrijarh je za vrijeme svoje dvjestagodisnje vladavine nad Istrom (1209— —1420) imao stalno kraj sebe dva jastreba koji su mu polako ali sigurno kidali komad po komad istarske zemlje dok nijesu uspjeli da ga toliko oslabe da je na kraju potpuno izgubio vlast u Istri. Ti jastrebi su bili: Venecija i gori¢ki grofovi. Izmedu ta tri jastreba igra se krvavo kolo po Istri. Uz njih otimali su se ispod vlasti patrijarha i gradovi koji zele slobodu i mnogobrojni vazali (baruni, veliki posjednici) koji su htjeli biti na svojim posjedima samostalni uZivaoci svih prihoda. Prvi podestat Motovuna bio je Mleéanin Toma Michieii. On joS 1271. upravlja u ime patrijarha. Poslije pet godina Motovun ce se predati Veneciji, tek poslije dvogodisnjih unutrasnjih borbi izmedu mletacke stranke i patrijarhove. Tako je Motovun krenuo primjerom Poreéa, Umaga, Novigrada i Sv. Lovreéa koji su takoder priznali mletaéku vlast u drugoj polovini 13. vijeka. Motovunu bi, istina, bila milija — kao i ostalim istarskim gradovima — komunalna samostalnost i potpuna sloboda, ali prijetnje Alberta II pazinskog ubrzale su odluku o predaji grada pod za&stitu Venecije.

HUCI

POD

KASTELOM

PONORNICA

PAZINCICA

_ Koji su to gori¢ki grofovi? ZaSto ih povijest jo zove 1 goricko-pazinskim grofovima? Kakve veze ima Motovun s njima? Da, bilo je veza, ali su te veze bile krvave, bolje re¢i neprijateljstva i stim skop¢ana mnoga stradanja.

ke porodice. Konaétno ju je kupio grof Montecuccoli

Kako je lijepo danas promatrati Pazin i Motovun u bratskoj komunalnoj slozi oko unapredenja svega: i turizma, i cesta, i obnove uopée. Nekada — a to je stoljecima trajalo — bila su ta dva grada strasni neprijatelj, i to samo zato

Sto

cije,

i po

Motovun

nesreéi

Pazinske grofovije

bio

u Beneéiji,

samoj

kojom

granici

dakle

prema

vlasniStvo

Pazinu,

Vene-

su gospodarili u 13. i 14. stoljecu

goriéki grofovi, a od kraja 14. stolje¢a, do dolaska Italije, ; Austrija preko svojih nadvojvoda.. Clanovi njemaéke vlasteoske porodice, porijeklom iz Koruske, domogli su se velikih posjeda u KoruSkoj, Stajerskoj, Kranjskoj i u Gorici po kojoj su prozvani gori¢kim grofovima. Javijaju se u Gorici kao vazali, to jest zavisni od krupnijih gospodara, akvilejskih patrijaraha kojih su_ bili advokati i zastupnici u svjetovnim poslovima. Postali su takoder advokati pore¢kih biskupa. U tom svojstvu dobijali su velika imanja u zakup i od patrijarha i od biskupa. Zemljisnim posjedima oko Pazina koje im je darivao pore¢ki biskup prikljucivali su imanja koja su sticali od drugih crkava, puljske i piéanske. I tako se je poéela veé u 12. stoljecu stvarati Pazinska grofovija (comitatus, contea) sa srediStem u Pazinu. Tokom 13. stoljeéa pazinski grofovi podvrgavali su svojoj vlasti i druge manje pore¢ke i akvilejske vazale u unutrasnjosti Istre, tako da su uskoro zagospodarili velikim dijelom srednje Istre i planinskim Krasom. Nakon smrti zadnjeg goriéko-pazinskog grofa Alberta IV god. 1374. Austrija je naslijedila sve istarske posjede gori¢kih grofova, dock su Mleéani zauzeli sva feudalna istarska dobra akvileiskih patrijaraha u godini 1420. zahvativSi bogatiji i veci dio Istre, od Milja do Plomina, ukljuciv$i i dolinu Mirne. Austrijska Istra pruzala se dolinom Pazinéice (Pazinski potok), dolinom Rage, jednim krakom od Pazina do Barbana, a drugim do Lovrana. Ta austrijska Pazinska grofovija bila je u toku stoljeéa kupovana, prodavana kao i davana u zakup raznim feudalcima. Cak ju je jednom Austrija nudila Veneciji na prodaju kad je car bio u novéanoj oskudici. Venecija kupovinu nije izvrsila Sto se kasnije smatralo

velikim

propustom.

U Pazinskoj

grofoviji

izmijenio

dine dvadeset i jedan gospodar

srediStu-

1766. go-

feudalac, uglavnom

se od

1380.

njemac-

dene 1766. Ova ju je porodica drzala u spodari su nastojali da iscijede iz muke Sto se vise moglo. U Grofoviji nije bila komunalna autonomija. Vladavina je

Sto pokazuju

krajnosti izrabljiva¢ka fovije. U 16. vijeku Pazinske grofovije Lindar, Gra¢isée, prinac, Boljun i

kup

raznim

Kozljak,

gro-

Pazinske

i Urbari

spominju se kao dobro utvrdeni kaSteli ova mjesta: Pazin, Beram, Kringa, Tinjan, Lupoglav, Zminj, Trviz, Pi¢an, Lovran, VeVranje. U istoj grofoviji davana su u Za-

plemicima

Paz,

iz Mo-

vlasti do 1848. Goslavenskih kmetova dopuStena nikakva bila okrutna i do

Brse¢,

barunima

Krbune,

Mune,

jo$

ova

mijesta:

Skopljak,

Sv.

KrSan,

Petar

Sumi, Sumberg, Tupljak, Sv. Ivanac. Stoljecéima ¢e se obra¢unavati na granicama svojih istarskih posjeda Venecija i Austrija vode¢i u medusobne pokolje istokrvni slavenski narod i na jednoj i na drugoj strani. Ne malo motovunske krvi prolilo se na granicama prema Pazinu. Vanredno utvrdeni pazinski KaStel nad Jamom ponornice Pazinéice zadao je mnogo jada podestatima Moto-

vuna. GRADOVI,

KASTELI,

BARUNIJE

Motovun je bio pod Venecijom punih pet stoljeéa, od Kraja 13. stoljeéa do propasti Republike 1797. Da bismo razumjeli mleta¢ku vladavinu i imali jasniju sliku njene vlasti nad Istrom, nuZno je zaci u mnoge oblasti tadasnjeg politickog i druStvenog uredenja. Tad ¢e nam i zbivanja oko Motovuna biti razgovjetnija.

Mietaéka Istra bila je podijeljena na tri vrste teritorijalnih jedinica: na gradove (citta, sa potpunom municipalnoséu); — na slobodne opéine s nazivom ka&tela ili zemlje (castelli, terre); — i na barunije (imale svoje gospodare, feudalce, sa pravom sudovanja u civilnim i kriminalnim parnicama). Na kraju mogli bismo tu svrstati i sela kojih

je u godini 1741. bilo u Istri na broju 145. Gradovi

uglavnom

(citta)

biskupski

bili su:

Koper,

Novigrad,

‘ Pore¢

i Pula,

gradovi.

Opéine

ili kaSteli

(terre)

bili su ovi:

Motovun,

Buzet,

Rog, Oprtalj, Groznjan, Milje, Izola, Piran, Umag, Buje, Vrsar, Rovinj, Bale, Vodnjan, Labin, Plomin, Dvagrada, ‘Raspor i Sveti Lovreé Pazenatiéki. :

Barunije

(gospoStije,

feudi,

signorie)

su bile ove:

mjan, Svetvinéenat, Kostel (Pietrapelosa), Zavrsje, njica, Vizinada, Gradina, Funtane, Barban i Ratice.

Gradovi

i slobodne

opéine

(kaSteli)

imali

Mo-

Kosta-

su podestate

(gradski i opéinski poglavari, na¢elnici) i veliko i malo vijece kojih su €lanovi bili plemici (patriciji). Barunijama upravijaju feudalni gospodari koji su u vazalnom odnosu prema Venecijji. I gradovi i op¢ine pretvarali su mnoga svoja sela u_barunije darujuci ih svojim plemicima na upravljanje i koristenje uz posebne obaveze prema matici gradu ili op¢ini. To je radio i Motovun. Znamo da je i on.imao svojih sedamnaest barunija. Uprava u gradovima i op¢inama temelji se na zakonicima, statutima, koji su bili pisani na latinskom jeziku. Ali, iako su kaSteli, kao Sto je bio i Motovun, smatrani slobodnim komunama,,opet je podestate birao mletacki senat a potvrdivao duzd, obi¢éno iz redova mleta¢kih plemiéa (nobili). Podestati u op¢inama i kaStelima bili su pravi predstavnici mletackih vlasti donose¢i presude i izriéuci kazne. . Glavni grad mletacke Istre bio je Koper. To je postao u 15. stoljecu kad su Mleéani uveli sluZbeni naziv za grad: Capodistria, Sto ima znatenje »glava Istre«. Pod Bizantincima grad se je zvao Justinopolis po caru Justinu II iz 6. stoljeca, pa se pod tim imenom javlja u mnogim latinskim ispravama. Grad Koper vrsio je pod Venecijom provincijsku upravu nad Istrom putem svog podestata koji je joS imao i sluzbeni naziv kapetana te imao pravo nadzora nad cijelom Istrom. Koper je vrlo rano, veé god. 977., bio duzan davati mletaékom duZdu stotinu amfora vina godiSnje Sto je imalo simboli¢ki da predstavlja podéinjenost Veneciji. Da nije bilo nikad previSe zadovoljstva s Venecijom u ovom gradu, dokaz su bune Koprana 1346. i 1352., koje su bile silom uguSene. Slovensko ime Koper je vrlo staro jer su ga Slovenci

preuzeli neposredno od rimskog 26

Capris.

Venecija veé u 13. stoljecu bi se zastitili

stiée prevlast na moru.

raznih napadata

s kopna

i s mora,

Da istar-

ski su gradovi priznavali redom viast Venecije nad sobom: Poreé 1267., Buje 1270., Motovun 1278., Koper 1279., Rovin)

i Piran 1283., Milje 1288., Pula i Vodnjan najkasnije, tek 1331. Venecija je dobro iskoristila i veliku slabost patrijarhovu u Istri te ga na kraju istisnula sa vlasti u Istri.

Mletaéku

markezatom

(Istria Veneta)

Istru

(Marchesato

ska Istra javlja

d’Istria).

se i pod imenom

zvali su jos i Istarskim druge

Istarska

d’Istria). (Contea grofovija Pazinska kao éeSce nazivali Istre Slaveni posjede e istarsk ke Mletaé

Benetanima.

netijom, a podloznike

Mletatki

Austrij-

strane

grofovija

i najBe-

podanici

zvali

su podanike austrijske Istre: carevcima (imperiali), kraljevcima, Nijemcima, Austrijancima. Bez obzira na tadaSnje po-

liti¢ke granice narod je opet imao svoje slavenske nazive za Istrane iz raznih krajeva Istre: Vlahi, Bezjaki, Cici, Fucki, Savrini,

KrSevani,

Krnjeli,

Kranjei

i jo’ mnoge

druge.

BUDNO

OKO

Ciribirci,

MLETACKIH

Bumbari,

Slovinci,

KAPETANA

Osim podestata koje je mletacki senat postavljao u sve istarske gradove i komune, Venecija je u Istri imala i posebne visoke predstavnike svcje vlasti. To su bili zemaljski kapetani Cija su sjediSta bila u Svetom Lovrecu, GroZnjanu, RaSporu i u Buzetu. Kapetani.su u Istri vrsili op¢i nadzor. Imali su civilnu i vojnu viast nad svom mletaékom Istrom. Takav se kapetan zvao: capitaneus paysanatici Istriae ili capitano del pasenatico. I danas joS Sveti Lovreé éuva kao uspomenu na te kapetane svoj dodatak Pazenati¢ki (od talijanske rije¢ci paese = kraj, zemlja, pokrajina). Istre Kapetani su prvenstveno upravijali teritorijem sluzu su bila 1304., godine van gradova i kaStela. U potetku, bi dva kapetana, jedan za juZnu Istru u Svetom Lovrecu, drugi u GroZnjanu za sjevernu Istru. Godine 1394. budu ukinute te dvije kapetanije i odreden samo jedan kapetan za

cijelu Istru, sa sjedi$tem u pravom

orlovskom gnijezdu

Krasu, u Ragporu. Taj je kapetan imao u rukama i glavnu 27

upravu nad dolinom Mirne. Za vrijeme trajanja svoje sluzbe bio je duzan da jedanput obide dolinu. Raspisivao bi i natjeéaj za zakup radova na kopanju kanala i jaraka u dolini. RaSporski kapetani i mletacki sindici (pregledaci, inspektori) imali su duZnost da pregledavaju rad i u komunama. Za vojne poslove Venecija je u Istri osim raSporskog_ kapetana imala joS Sest komunalnih kapetana koji su_ bili na ¢elu vojnim ¢etama unovatenim u narodu. Ti kapetani bili su u: Motovunu, Kopru, Bujama, Vodnjanu i Labinu. Vojna snaga Venecije u Istri sastojala se i od ¢eta bombardira, konjice i pjeSadije, organizirane od seljaka i pucana u takozvanim cernidama (éetama). Gradovi i kaSteli_ bili su duzni i vojni¢ki pomagati raSporskom kapetanu kad je to zahtijevao i doprinositi novéano za uzdrzavanje konja koje je drzao kapetan za vojne potrebe. Godine 1511. sjediSte raSporskog kapetana premjeSteno je u Buzet i tu je ostalo sve do pada Venecije. Premda je bio u Buzetu, kapetan je i dalje nosio naziv raSporskog kapetana (capitano di Raspo). Uz njega je i podestat i kapetan Kopra takoder vrSio mnoge administrativne poslove za cijelu Istru, kao i nadzor. Kad

govorim

tim

kapetanima,

smijem

zaboraviti

joS jednog koji je imao Cast da bude stoljecima starjeSina selja¢kim koparskim éetama, to jest slovenskim kmetovima koparskog podruéja. Sluzbeni naziv tim koparskim kapetanima bio je: kapetan Slavena (capitano degli Schiavoni ili Schiavi). Na mletaékom narje¢ju ime Slavena izgovaralo se kao: Séavoni, Séavi. Posebna je duZnost bila kapetana Séavona da sa svojim ljudima ¢uva kaStele na granicama. Osim raSporskog kapetana, Venecija je za op¢ci nadzor Istrom imala i svoje providure koje je redovno slala u

nad Istru

raznim

duznostima.

Pored

ostalih

duznosti,

medu

vaznije su im bile: da obnove

opustjele gradove, da se obra-

neobradena

sa Sumama

zemljista

i Motovun

Generalni providur ral in Istria. 28

i da

imao

sa¢uvaju

dosta

za Istru nazivan

Sume.

posla

je:

BaS

vezi

s_ providurima.

Provveditor

Gene-

PODESTATA

GRAMZLJIVOST MOTOVUNSKIH

Da bismo mogli stvoriti potpuniji sud o mleta¢kim podestatima po gradovima i op¢inama, red je da i o njima posebno

progovorimo,

ledima

svojim

Rekli smo

senat

tacki

istarske

tim vise Sto ih je i Motovun

pet

punih

da ih nijesu

sami

birali

iz Venecije.

slao

opcine

vijekova,

kako

imaju

Bili

gradovi,

doéekivati

riod

sluzbe

i poslije

isteka

morali

roka

propisi

i ispra¢ivati

podesta-

i sluzbama svo-

kraci

stoljeca.

da ih je mle-

veé

i posebni

te, te mletacke patricije i plemic¢e. Venecija nije drzala dugo na polozajima

je predstavnike. Svima je bio odreden

nosio

18.

13.

vremenski odu

pe-

sa svojih

mjesta. Dakle, i tada je bila stroga rotacija! Razlog: da se ne bi suvise osilili i vrSili zloupotrebe, a mozZda i skrivena namjera da svi mletacki patriciji dodu na red, osobito u unosnijim zvanjima. Obi¢no su podestati vrSili sluzbu jednu godinu ili sedamnaest mijeseci, rjede dvije godine ili trideset dva mjeseca. 3 Uz podestata u vrSenju sluzbe bila su uvijek dva suca. Po njegovom naredenju izvrSavane su sve odluke u civilnim i kriminalnim poslovima. Svaki gradanin mogao se Zaliti na odluke podestata u Veneciju, raSporskom kapetanu ili koparskom kapetanu. U godini 1565. podestat je li¢no presudivao za Stete pocinjene u Motovunskoj Sumi ili u dolini Mirne. Pravo viseg sudenja oko toga pridrzavala je uprava brodogradilista (Arsenala)

Veneciji.

Osim plaée koju mu je davao grad, a jednim dijelom i Venecija, podestat je dobijao jos i sijena za svoja tri konja koje

je bio duzan

izdrzava.

putovanje

Venecje

Motovuna placalo mu se dvije marke. Mjesto dadzbina u darovima (regalije) plaéano mu je éetiri stotine lira. U svemu je primao tisucu sto lira (u godini 1340.), Sto je za ono vrijeme bio veliki prihod kad se vrse usporedbe. Sa tim novcima jo§ je bio duzan da hrani i obla¢i jednog konjanika kao svoju pratnju, jednog tajnika (koji nije smio da bude

iZ mjesta), pet naoruzanih slugu i pet vojnika. Podestat se nije smio udaljavati iz Motovuna bez dozvole mletatkog senata, niti je mogao spavati izvan KaStela.

i samovolju,

viasti

podestati su vr8ili i velike zloupotrebe

Medutim,

komunalnoj

administraciji,

prema

gradani-

ma i prema kmetovima. Vije¢e grada Motovuna €esto se Zali putem svojih izaslanika mletatkom senatu i koparskom kapetanu

zloupotrebe,

bito u posljednjim

ali

nije

sve

stolje¢ima

mnogo

Mleta¢ke

koristilo,

oso-

Republike.

»Storia

»Skoro sobom«. —

Montona«

(Trieste,

svi su odlazili

1963.),

ostavljajuci

strani

malo dobra

87.:

glasa

podestata.

Nisu bili bolji ni kancelari Istre, kaze

na raéun ne-

(biljeZnici, tajnici) podesta-

tovi. Novigradski biskup Tommasini u ma iz 17. stolje¢a, traZeéi lijeka stalnom

danju

Ti mletaéki patriciji, motovunski podestati, bili su gramZijivi iskoriStavajuci svoj polozaj na Stetu komune. Bit ¢e da su nastojali da se za ono kratko vrijeme svoje viasti Sto vise obogate i naplijene. Evo nekoliko njihovih zloupotreba. Na primjer, motovunski Statut je podestatima dopuStao da love tri puta godignje, ali oni su odlazili u lov i dvadeset i trideset puta, i jos zabranjivahu gradanima da love srndace, divlje svinje i drugu divljaé. Ipak njihovo je pravo bilo da zabrane lov za vrijeme od petnaest dana prije negoli pocinje njihov lov. Podestati su koristili konje i sijeno opéinsko za liénu upotrebu; napla¢ivali su nepropisne takse za sebe; u mesnicama odvajali su za sebe najbolja mesa; samovoljno su iskori$tavali op¢inske vrtove, a mogli su po volji odabrati samo jedan vrt; naplacivali su u svoju korist kod prodaje soli, Sto je pripadalo opéini; dadzbine (regalije) u vinu i kokoSima uzimali su za sebe na Stetu zajednice. Sela Bat¢va i ViSnjan bila su duzna svake godine davati motovunskom podestatu odredeni broj mjera (staroli, stari¢i) pSenice i zobi. Seljaci tih sela morali su mu povrh toga jos nositi i kokoSi i kojeSta plaéati, kao i besplatno ga sluziti kolima. . Podestati su Gesto gazili prava op¢inskih vije¢a, vrSili neéasnu trgovinu Zitom; davali u zajam novce koje bi dobijali za pozajmicu iz socijalne ustanove Fontiko, ili su prisilno prodavali svoje Zito uz najvise cijene. Za samovolju su podestati u prvim stoljecima bili strogo kaznjavani, ali kasnije, kad viSe nije bilo ni ¢vrste ruke u Veneciji, osobito u 18. stoljecu, radili su Sto su htjeli. Luigi Morteani, Motovunac, kaze doslovno u svojoj knjizi

Bilo je i porugljivih pjesama u Motovunu éasnih

za nesavjesne

svojim Komentarii sve veéem propa-

i ne¢asne

kancelare,

kako

su upravijacima sve to drazZi Sto su gori i da bi ih trebalo smjenjivati svakih Sest mjeseci, a nikako ih ostavljati u y sluzbi punu godinu. Za mletaéke upravljace (rettori) u Istri doslovno tvrdi: »...

ju; ¢ak

misle

samo

kako

bi ukrali

i odnijeli

u Veneci-

htjeli bi i zidine i kaStele odnesti, kao Sto odnose

drvo, ulje, braSno, vino, so, meso i mnoge

se ne moze

zamisliti

u kakvom

druge

se stanju

regalije, da

nalazi ova jadna

i oZaloS¢ena provincija.«

DVOGLAVI

ORAO

I MLETACKI LAV BORILISTU

ISTARSKOM

Podjela Istre izmedu austrijskog orla i mleta¢koga lava bila je velika nesreéa za istarski poluotok, za naS narod u njemu i za MotovunStinu posebno, jer je dobrim dijelom granicila sa Pazinskom grofovijom. Ta je podjela trajala, kako znamo, puna éetiri stolje¢éa, od druge polovice 14. stoljeéa do kraja 18. stoljeéa. ‘ Ratovi, upadi, krvava razgrani¢avanja, pokolji, pljacke, jednom rijeciiu teSka uniStavanja bila su pravi pokor Istre.

Orao i lav nisu Stedjeli pandze

u medusobnim

obra¢unima.

U svemu tome je najzalosnije da su Slaveni Istre krvarili za tude interese, za jednog i drugog bezdusnog gospodara, jedni nasuprot drugima. Osobito druga polovica 14. stoljeéa je sva krvava. Uz Austriju i ugarski kraljevi imaju s Venecijom raéuna zbog Dalmacije te njihovi vojnici provaljuju i u Istru 1 to u drustvu sa hrvatskim vojnicima. Oni zajedni¢ki haraju Picansku biskupiju veé u godini 1259. Opet pustose Istru godine 1348. Napade nastavljaju i u drugoj polovici 14. Stoljeca. Motovunski konjanici uéestvuju u bojevima na

strani Venecije.

REND oh

U isto vrijeme vojnici i podlo%nici vrse stalne prepade

mletatko

Pazinske

grofovije

nanose

ogromnu

podrucje,

Stetu, otimaju stoku, plja¢kaju stvari, Cak odvode i zarobljenike sa sobom. Obiéna je bila pojava premjeStanja kamenova medjasa i stvaranje nove granice. Venecija je naredivala svom istarskom kapetanu u Svetom Lovretu Pazenatitkom (capitano del pasenatico) da pritekne u pomoc. MotovunStini koja je pretrpjela bila silna nasilja. Sam senat mleta¢ki esto poti¢e svoje istarske kapetane na odmazdu i osvetu prema austrijskoj Istri. Tako nareduje 1344. kapetanu Svetog Lovreéa da ucini prepad sa svojim vojnicima u Pazinsku grofoviju (Contea di Pisino), da razrusi mjesta, da odvuée dobra i stanovnike. Istu naredbu dobio je i podestat Kopra. U borbi koja je zatim nastala bio je zarobljen sam pazinski grof Albert i odveden u Mletke gdje je morao pristati na diktirani mir po kome je imao poruSiti do temelja bedeme Trviza i Momjana. U Mutvoranu, kraj Krnice, Venecija obnavlja konjicki eskadron u kome su sluZili vojnici Motovuna, Pule, Groznjana, Svetog Lovre¢a i Poretéa. Osim toga Salje u Istru puljskog providura da vidi koje su potrebe u komunama za odbranu. U to se vrijeme pojacavaju odbrambene utvrde Groznjana i Rovinja. Istra je u drugoj polovici 14. stolj. bila uZasno opustoSena, zapaljena, u stanovniStvu prorijedena, da je mletacka vlast naredila svojim istarskim poglavarima 1376. da nastoje naputiti gradove i sela, i da objave da ¢e svi doSljaci, doseljenici,

biti

oslobodeni

pet

godina

svih

li¢nih

kulu-

ka i rabota. I MotovunStina je pretrpjela velike Stete u tim ratovima 14. st. Motovun je toliko osiromasen da ne moze da plati ni svoj duZni godisnji tribut kapetanu pazenati¢kom u sumi od 700 lira te o tome izvjeSéuje mletacki senat. Motovunskom podestatu bi naredeno iz Venecije da neupotrebljivo oruzje poSalje u mletatka skladi§ta i da se u¢vrste gradske zidine., Senat je u tu svrhu poslao i novac u Motovun. Nije bilo mirno ni 15. stoljeée u odnosu izmedu austrijske Istre i Venecije. U ratu sa Sigismundom 1410., Moto‘vun je imao éetu od 45 vojnika kojima je zapovijedao kapetan Barbo. Uzroci sudara bili su neprekidni sporovi zbog

granica, i to baS onih u MotovunStini. Ratno stanje je pre32

Me eg eee

stalo tek 1422. Pregovori sa austrijskim vojvodama nisu_ ni* kad dali sasvim pozitivne rezultate. U tim raznim pregovorima uéestvovao bi i motovunski podestat, kao i kapetani RaSpora i Kopra uz mleta¢ke ambasadore. Za odbranu Istre Venecija je formirala istarsku legiju od éetiri hiljade ljudi, od osamnaeste do trideset Seste go-

dine Zivota. SluZili su éesto kao vojnici i punih ¢etrnaest godina. Motovun je takoder medu njima imao svoje vojnike. Otprilike sto godina kasnije otpo¢inje novo pustoSenje

Istre u ratu izmedu

cara Fridriha III i Mletaka. Rat je tra-

jao od 1508. do 1523. Mnogo je tad naroda izginulo, blaga _otjerano, arhiva popaljeno. Ratnitko kolo 16. stoljeéa jo ée bjeSnje zaigrati pod handZarima uskoka. Dok je tako maé liSavao mnoge Zivote naSih pradjedova u svim tim ratovanjima, dotle se je kuga iz prikrajka cerila ne znajuci tko je prijatelj tko li neprijatelj. Ona ée podjednako kositi svoje istarske Zrtve, ali o toj bijeloj Zeni na drugom mijestu. ;

TRVIZ,

VELIKI

NEPRIJATELJ

MOTOVUNA

Trviz je bio u sklopu Pazinske grofovije, na granici Benecije prema Motovunu. Kavge zbog nepoStovanja medusobnih granica bile su redovne, stoljetne. Nisu to bila u pi-tanju neka zlatonosna polja, veé obi¢na pasiSta, izvori, Sume, strateSki poloZaji, putevi i zaseoci. Posljednje medjaSenje izmedu Motovuna i Trviza obavljeno je godine 1271. U 14. stoljeéu pazinski grofovi iskoriStavaju slabost akvilejskih patrijaraha te dolaze u sukob sa Venecijom, i to baS na teritoriji MotovunStine s kojom graniée sa svih

Strana. U Trvizu

upadaju

Uopée,

podizu

motovunska

Motovun

svoj

kaStel

zemljista

je smatrao

1340. i odande

vrSeci

stanovnike

pokolje

Trviza

éesto

i pljaéke.

svojim naj-

vecim neprijateljima. Kad danas prolazimo pored mirnog Trviza na brijegu, ni ne slutimo kakav se ljutiti zmaj krio u njemu Sto je oStrio zube prema mleta¢kom Motovunu.

Godine 1508. Mletani su privremeno bili zauzeli pazinski KaStel. Poslije toga navalili su na omrznuti Trviz. Trvizani 33

su se tada herojski branili. Zidine ipak nijesu odoljele kuglama mleta¢kih bombardira te budu poruSene. Branioci su svi poubijani. Venecija je u tom ratu branila i svoje znatajne interese u dolini Mirne i u Motovunu. Osim Trviza bili su stalna prijetnja mletaékom podruéju osobito Cvrsto gradeni kaSte-

ta, pravdajuci

to time

KUGA

li Pazinske grofovije: Beram, Tinjan i KrSan.

Pobozni

MRZNJA

IZMEDU

GRADOVA

nijama:

REPUBLIKA

Za Veneciju Istra nije bila samo trgovatka kolonija veé i prava vojnitka krajina, jer je pored najrazlicitijih dadzbina, nameta, poreza u naturi i novcu, u Istri imala pravi rezervoar ljudske snage i krvi za sve ratove koje je vodila. Zbog trgovine, prevlasti na moru i raznih drugih koristi udaraju na Mleta¢ku Republiku i srednjovjekovni gradovi republike: Denova, Trst, Pisa, Padova. U svim ratovima ucestvuje i Motovun sa svojim ljudima. t Kroz itavo 13. i 14. stolje¢e Denova je u ratnom stanju sa Venecijom. Bile su to dvije republike pune mrZnje jedna prema drugoj, kao ono Rim i Kartaga nekoé. Denovljani pale i platékaju po istarskim mletatkim posjedima, narocito u drugoj polovici 14. stoljeca. U to vrijeme se na samom uS¢u rijeke Mirne nedaleko od Novigrada uzdizao stari KaStel sv. Jurja (Castello san Giorgio), nekad posjed patrijaraha. Imao je jake bedeme i kulu svjetionik. Mogao je u svoj krug primiti za nevolju i do

tisuéu

stanovnika.

Eto,

taj

divni

kaStel

koji

masti

vi-

dimo dok sa motuvunskih zidina upiremo pogled ka zapadu, straSno su poharali Denovijani u 14. stoljecu. Nikad se poslije nije oporavio. Mjesto njega je kasnije podignuta Nova Vas, gdje su se sklanjali stanovnici od zaraznih Mirninih mocvara.

Kod opsade Trsta, u 14. stoljeéu, uéestvovalo je i trideset vojnika tehni¢ke éete iz Motovuna pod svojim kapetanom, svakako da pomognu kod ruSenja trS¢éanskih bedema. Kapetan je traZio jo$ dvesta ljudi od motovunskog podesta34

Sto

Motovun,

Koper

i Pula

imaju

dosta sela i seljaka da ih brane kod kuée, za razliku od drugih istarskih mjesta koja imaju malo ljudstva za vlastitu odbranu.

Istrani

I SMRT

oduvijek su molili u procesijama i lita-

sacuvaj nas, Boze, rata, kuge i gladi!

I nije to mo-

ljenje bilo slucajno. Ono je zasnovano na stoljetnom strahu od rata, bolesti i drugih nevolja kojima nije bilo lijeka. Istranin je mnogo pretrpio i patnje su mu se kroz vijekove

utisnule u podsvijest. Ja bih molitvi jo$ dodao i koleru, malariju, suSu i tucu (ili grad). DanaSnja se Istra oslobodila tih bi¢eva, osim suSe i tuée, jer one znaju i danas biti opasni gosti u Istri. Sume su bile previSe uniStavane. Da njih ima vise, bilo bi viSe i vlage, a i tuée bi bilo manje zbog blaze klime i mirnijih vjetrova. Osim starih ilirskih, rimskih i slavenskih nekropola (grobiSta), Covjek u Istri vrlo lako moze otkriti i groblja. puna kostiju pomrlih Istrana u uZasnim epidemijama. Ima tih Zalosnih ostataka skoro svaki grad i selo. Poznata su neka takva skupna groblja. Pazinski park je jedno takvo kuZno groblje. Pri sadjenju i kopanju pojavili se kosturi. Razumije se da ni Motovun sa svojom okolicom nije bio posteden od tih opéih strahota. Jer da nije tako bilo, i da je narod preZivio, ne bi bilo trebalo dovoditi u Motovunstihe radnu snagu iz dalekih krajeva jo§ prije tri sto-

jeca.

y U Istri je bilo — koliko se pamti — Sesnaest puta pojavijivanja kuge i umiranja od nje, i to od 1300. do 1632. pe lavanja zo radnih ruku iz Dalmacije i raznih drugih je osobit 0 uslijedilo slijedi ij iki osajevaas Mie: poslije pet: velikih kuga, od s Jedna od najstraSnijih kuga bjeSnjela je u godinama 1630. i 1631. To je bila posljednja kuga u Istri, fanaa i

u Evropi.

Tad

odumrli

éitavi

krajevi

Istre,

neki

gradovi skoro ugasili, kao Pula i Poreé. Haranje kuge u Milanu tih godina »Vjerenici«,

divno

je opisao

Manzoni

svom

romanu

U vrijeme kuge, po naredbi mletatke vlade i op¢ine, svi su se putevi pregradivali, zatvarali, ceste prekidale, postavljale posebne straze na prolazima, krstarile ladje naoruzane, sve od straha da netko sa strane ne unese poSast. Takvih mjera je bilo i u Motovunu i u okolici njegovoj. I druga jedna bolest je bila prava pokora za Istrane. Bila je to malarija koja je nekad Citave krajeve po zapadno}j Istri zavijala u crno. Mnogo su od nje stradavali krajevi oko — Pule iu donjem dijelu Mirne. Novigrad je zbog malarije bio propao ekonomski i u ljudstvu prema opisima iz 16. i 17. stoljeéa. Cak su i njegovi biskupi odlazili iz njega da stanuju u zdravijim mjestima, na ve¢oj visini, u Buje, Brtoniglu ili Dajlu. Biskup Tommasini iz 17. stoljeca daje Zalosnu sliku mjesta u kome narod od te opake bolesti brzo umire. Radi malarije izbjegavali su doseljenici da se nastane uz usS¢e Mirne. Dobro je zapaméena velika pojava malarije u godini

1850.

StraSnija je bila kolera, posebno poznata po pomoru u godinama: 1836., 1849. i 1855. Tada je od nje pomrlo u Istri pet tisuéa judi. Narod je palio vatre i bacao na njih smrekovinu misle¢i da ée to pomoéi. Uopée se vjerovalo da dim i vatra raskuZuju. Strah od zaraze ¢inio je da su mrtvace spuStali kroz prozore, i to sasvim gole, da ne bi zarazili njima cijelu ku¢éu i odjevne predmete. Svi su sahranjivani u zajedni¢ke velike rake. I glad je muéila vrlo éesto Istrane. Bilo je dosta gladi iu proslom stolje¢u, a pamtimo i mi stariji onu iz 1917. i 1918. u toku prvog svjetskog rata. Od gladi je pomrlo godine 1817. oko dvadeset posto stanovniStva Istre. Glad su prouzrokovale teSke ekonomske prilike, zatim Ceste suse, tuée, ratovi, nameti, feudalni odnosi i druge nevolje.

Jedno od zala bile su i velike zime, osobito po tome Sto su pogadale masline i vinograde. StraSna zima iz godine 1709. uniStila je bila skoro sve masline u Istri, a posebno u Rovinju. Tako se pamti po teSkim posljedicama i zima od 1847. pogubna za lozu i maslinu, a Sto je pogadalo i Motovungtinu. Pojava preogtrih zima bilo je i kasnije. 36

CUVAJ

»Cuvaj

se uskotke

USKOCKE

ruke« —

RUKE!

(Guardite

dalle mani

degli

Uscocchi) — bila je mletatka izreka koja je skoro jedno stoljece tjerala strah u kosti mleta¢kim duzdevima, trgovcima, pomorcima i cijeloj Veneciji. Nasi hrabri uskoci Klisa, Omisa, Senja, vodili su neprekidne borbe na moru i kopnu, i protiv Turaka i protiv starog neprijatelja kroz stoljeéa na dalmatinskim i istarskim obalama, Venecije. Uskoke je vrlo dobro upamtilo 16, sto-

ljeée i prva polovina 17. stolje¢a. Talijanski pisci piSu o nji-

ma kao o divijim gusarima i okrutnim austrijskim placenicima. Ime uskoci (Uscochi) uvijek piSu velikim po¢éetnim slovom smatrajuci ih nekim posebnim plemenom, ne mogu¢i shvatiti da je i na$ narod volio slobodu na svom moru i da je na istom moru imao snaZne povijesne tradicije od svog doseljenja na njegove obale. Zar nije hrabri hrvatski knez Domagoj, koga takoder strani pisci sa uZasom spominju, napadao Zestoko zapadne istarske gradove u 9. vijeku? Jedino Piran nije mogao zauzeti zahvaljujuci dobro utvrdenim zidinama joS iz vremena Rimljana. Sjetimo se i smionih Neretljana i slavnih senjskih uskoka koje je Senoa onako divno opjevao u svom romanu. I, zar se moZe govoriti o uskocima naSim a ne poznavati ljepotu epskih narodnih pjesama o njima? Nije malo uskotke krvi i u mnogim danaSnjim Istranima na Krasu, u Zminju, Lupoglavu i uopée po srednjoj Istri gdje su se poslije svrSetka ratova i Madridskog mira » naseljavali. _Uskotko-mletatka neprijateljstva trajala su, moze se

reci, od kraja 15. stoljeéa do

1617. Sa veéom

Zestinom

su-

kobi su se razvijali od 1577. pa nadaije. Pravi rat izmedu Venecije i Austrije bjesnio je od 1615. do 1617.uz strasna

pustoSenja, ubijanja i paleze. Bio je to rat do istrage. Uskocl nisu protivnicima opraStali, ali su i MleCani svakoga uskoka objesili ¢im su ga uhvatili. U uskoékom ratu mnogo je stradao ba§ slavenski narod,

bilo kao vojnik Austrije, bilo kao mornar na mleta¢kim ga-

lijama. Istina, mnoge éete uskoka primale su i placu od Austrije. Boreéi se za svoju nezavisnost, oni su Cinili usluge u isto vrijeme i Austriji u Cijim su se granicama nalazili. 37

cans

Konaéno,

lakSe je bilo u ono teSko vrijeme sluzenje u vojsci

i na brodovima imanjima.

negoli

biti

poniZeni

Cetovanja su donosila

kmet

na vlastelinskim

i plijena a sa njim i pomoé

siromagnim i éesto izgladnjelim obiteljima boraca. I u mleta¢ékoj mornarici i vojsci bilo je naSih mornara i vojnika koji su se i hrabrog¢u isticali pa dobijali Cak i kapetanske polozaje. Sticali su mnoge pobjede i za Veneciju, a nesvjesno protiv svoje slavenske brace. Uskoéki rat se vodio ne samo na moru i po Istri, ve¢ i oko Gorice, Soée, Furlanije, a osobito oko Gradiske. Bilo je u tom ogoréenom ratu mnogo okrutnosti. Istra je bila zapala sva u nesrecu i bijedu. Uskoci su napadali mnoge gradove u Istri. Poznati su napadi na Plomin, Rovinj, Labin, na Krasu. U zapadnoj

Istri nastojali su uniStiti solane u Piranu

i Miljama.

Vene-

cija je uzvrac¢ala napadajuci trScéanske solane. Odmazde su bile brzo i redovno primjenjivane. Venecija u Istri uvodi u 16. st. redovna novaéenja i stvara

éete

za odbranu

(cernide).

Buzetu

tada

i eska-

dron lake konjice koji uzdrzava i motovunska komuna pored ostalih istarskih opéina. Ti se konjanici nazivaju: Leggieri di Raspo. Osim toga komune srazmjerno ucestvuju u izdrzavanju pjeSadijskih ¢eta koje je predvodio kapetan (Capitano delle cernide), i éete topnika (bombardieri). Senjski uskoci, zato Sto su bili u sluzbi Austrije, pristizu u pomoé austrijskoj Pazinskoj grofoviji. Za operacije protiv Benecije uskoci su se bili utaborili 1600. u Zminju. Uzgred napominjemo da je Senoin okrutni feudalac Rabata, kapetan Senja, koga su bili ubili uskoci, ranije bio i kapetan pazinskog KaStela. Na

istarskom

tlu u

16.

stolje¢u,

borbama

protiv

Ve-

necije, nalazio se i austrijski vazal, znameniti knez Krsto Frankopan. Frankopani su na Krasu imali mnoge feudalne posjede i sela, u koja su i naseljavali kmetove sa svojih hrvatskih imanja u godini 1525.

Uskoéki rat nije mimoiSao bama

godini stata

i prepadima uéestvuje

1600. mletatki

senat

i Motovun

pra¢éenja

svih

je pojacao gradske

bedeme.

I koparski

raznim

sa svojom

pohvaljuje

budnog

zbog

ni Motovun.

¢éetom. U

motovunskog

pokreta

uskoka,

borpode-

i zato

Sto

kapetan obilazi u to

vrijeme Istru te se divi vanredno

utvrdenim kaStelima Mo-

uskoka. tovuna i Labina, koji su spremni da dotekaju napade U

jednom

referatu

iz 1616.

citamo

kako

su se motovun-

ski vojnici odliéno ponijeli u jednom okrSaju kod Trviza pod vodstvom kapetana Agostina Mondina. Tad su za osvetu Mileéani zapalili u Pazinskoj grofoviji sela: Krsiklu, Butonigu, Novake, Cerovlje i Previz. Iste godine, 1616., providur Marko Loredan utvrduje po Istri kaStele i gradove te u njima namjeSta posade. Sastavlja nove ¢ete od domaceg pucanstva u Motovunu, Vizinadi i Novakima. Sam li¢no predvodi mletatke éete pale¢i sa svojom konjicom sela i stogove sijena po ZminjStini. Napada i razna druga mjesta Pazinske grofovije uz pomoé éeta iz Labina, Plomina, Puljstine. Pritekao mu je u pomo¢ i podestat Motovuna sa gradanima dobrovoljcima. K tome po-

ja¢an sa éetiri stotine Albanaca udario je na Tinjan i tukao

njegove zidine cijeli dan sa dva topa, juriSajuci na grad. Pazin Salje Tinjanu pomoé, ali je tu pomoé Loredanova konjica odbila. Tinjan se na kraju predao napadatima. Podestat Motovuna i raSporski kapetan provaliSe sa svojim vojnicima u Pazinsku grofoviju i zapaliSe KaScergu i Borut, kao i mnoge zasecke i sjenike u¢iniv$i ogromnu Stetu jadnim seljacima. Sve se to zbivalo 1616. Za ta »herojska« djela mletaéki senat je pohvalio podestata Motovuna, osobito za napad na KaSéergu koju su Mleéani bili prozvali gnijezdom razbojnika. Po MotovunStini je harala jedna Geta uskoka konjanika, ali je bila razbijena od providura uz pomoc¢ Motuvunaca. Providur Barbaro osvojio je Beram i Trviz, dok su podanici austrijske Istre’ uzalud napadali Sovinjak. U isto vrijeme Motovunci prodiru do Kozljaka i Pi¢na zapalivsi

sedam

mlinova.

Spominje

se i neki

kapetan

Jankovié

koji

vodi mleta¢ke placenike u ratni pohod na podrucje Pazinske grofovije. Kod Muntrilja su se odvijale bitke s uskocima u dubokoj dolini Badoé. Motovun je bio srediste za operacije protiv Pazina. Pro-

viduri mletaéki upravljali su iz tog odli¢no utvrdenog sta vojnom djelatnoSéu. Tako se baS u Motovunu mio providur Zorzi za napad na pazinske Novake

mje-

pripregdje je

bilo sjedigte pazinske konjice. U borbi uspio je ubiti mnogo uskoka.

Oplja¢ékao

cijeli

kraj

i zapalio

Sest

okolnih 39

—

——)h

_ Zaselaka, uniStio i mlinove u Grdosélu, i uopce pocinio mnogo zla. Taj isti providur napadao je no¢cu i Pazin, zauzeo

prve rovove i zapalio prigradska naselja, ali i sam tvrdi da

skoro neosvojivi pazinski KaStel nije mogao zauzeti. je opsjedao Gratisée i izvrsio upad u PiéanStinu.

Zatim

Taj je rat zvan ne samo uskoéki, veé i gradiSéanski rat, jer su se borbe, i to vrlo Zestoke, vodile i oko Soée i Gradiske. To je bio poguban rat za cijelu Istru, ali je posebno stradala MotovunStina od paljevina, plja¢kanja i pokolja.

Bio je to i posljednji pravi rat izmedu mada su ¢arkanja i nesloge oko ja Mletatke Republike.

Ni poslije Madridskog

Venecije i Austrije,

granica

trajali

sve

do kra-

mira 1617. nije bilo pravog mira

u Istri. Sve je stalno bilo na oprezu i strahu. Dokaz su pisma motovunskih podestata koji su budno pratili pokrete trupa na podrucju austrijske Istre. Naime, duzd Molino skrece paznju podestatu motovunskom Zenu 1652. godine

na oprez.

U tom nesretnom ratu naSli su za sebe koristan posao i mnogobrojni lopovi i hajduci. Venecija je naredivala da se gone i da se svagdje zvoni na uzbunu gdje god bi se pojavili. Tu zvonjavu su zvali »sonare a martello«. Poslije sklopljenog Madridskog mira 1617. naseljavali su se uskoci po opustjelim imanjima Pazinske grofovije.

U SETNJI

S PODESTATOM

OKO

KASTELA

Podimo sad — rete podestat — u sredi$te starog Motovuna, na sam njegov vrh, sa nadmorskom visinom od 277 metara. Nekada je taj dio grada bio pravo svetiSte za gospodu

vijeénike,

Stelane. To je stoljetni naziv nosilo odluke, nike Venecije, tedralna crkva,

podestate,

suce,

kancelare,

kanonike

i ka-

KaStel. PiSemo ga velikim slovom jer je to za srce grada Motovuna. Tu se vijecalo, dosudilo, kaznjavalo, primalo visoke predstavtu objavijivalo narodu. Tu je zna¢ajna_ katu gradska palata, tu bedemi po kojima ra-

Iliri

zrtve

slavili

Cereri

vikari odavde 40

svoju

dolina

boginju

Histriju,

plodnije rodi.

su kretali sa svojim

¢etama

protiv

tribuni nadiru¢ih

-poglav,

kamenih lavova

koji se i da-

Roé,

Rakalj,

Buzet,

Svetvinéenat,

Barban,

Bale,

Dvagrada, Zminj, Sumber, Kozljak, Krsan, Plomin, Vranja, Beligrad, Crnigrad, Kostel, Oprtalj, Momjan, Buje, Groznjan, KaStel, RaSpor, Sovinjak, Sveti Lovre¢, Tinjan i jos mnogi drugi. Motovun ima akropoljski tip grada karakteristi¢an za mediteranska naselja. U tome su mu sliéni: Pi¢an, Labin, Barban. Te su stare tvrdave vecim dijelom osnovali IliriHistri. Grad Motovun se sastoji od KaStela i dva predgrada (borgo). KaStel je bio okruzen vrlo jakim dvostrukim zidinama.I predgrada su takoder bila opasana zidom. Vanjske zidine su danas ruSevine. U toku stolje¢a opéina je unutraSnji bedem popravljala, obnavljala, rekonstruirala. UnutraSnji bedem koji okruzuje KaStel dug je 436 metara. Sa spoljne strane visok je izmedu devet i petnaest metara. U KaStel se ulazilo kroz masivna i Siroka gradska vrata, dobro satuvana do danas. Saéuvan je i jarak oko KaStela Sto je prava rijetkost. _U KaStelu je bilo pet éipkastih kula. Sa¢uvana je najveca koja danas sluZi kao zvonik katedrale. Sa kula su

nekada javijane razne vijesti drugim

kaStelima

Mirne,

i znakova.

i to

pomoéu

raznih

sredstava

sa glavne kule pozivala su gradsko

1 narod pod oruzje. Ta kula

Rimljani_palili

Bizantinski

Republici pred oStrim zubima

nas ¢ude promjeni ljudi i obiéaja. Motovun ima vise izgled tvrdave negoli grada. Rimijani su ga tako i zvali: castrum. I u srednjem vijeku ima taj rang. On je prije svega: castello. Takvih, i manjih, utvrdenih kaStela u Istri je bilo mnogo od najstarijih vremena. Da nabrojimo neke: Pazin, Beram, Stari Pazin, Trviz, Lu-

zvona

do Setamo i sa kojih gledamo veliki dio Istre. Na ovom vrhu su

Slavena i Langobarda i primali naredbe iz Pule od glavnog zapovjednika, magistra militum. I patrijarsi su rado na ovaj breZuljak navracali svojim gastaldima i burgravijima da se nadiSu dobrog zraka i da se odmore u tisini nad Mirnom. , - U KaStelu su se zaklinjali vojnici na vjernost Mleta¢koj

s Motovun njosti Istre.

zvonik

kroz dolinu Osim

toga

vije¢ée na sjednice

popravijena

je odvajkada bio vrlo vazna baza u U srednjem vijeku i pod Venecijom

1426.

unutrassmatran

je neosvojivim svakog

gradom, i zato od neocjenjive

vrijednosti za

gospodara Istre.

Kastel je Cuvao ljana zvan dominus

kaStelan odreden od op¢ine, kod Rimcastri. Svi su gradani bili duzni vrSiti

strazu po rasporedu, a pod vodstvom dva gradanina koji su zatvarali i otvarali gradska vrata KaStela i predgrada. Te

starjeSine gradskih straza zvali su _contestabili. Bili su u sluzbi danju i noéu. Kljuéeve bi uvijek po zatvaranju grad-

skih vrata predavali podestatu. Njihova je sluzba trajala dvije godine. Postojala je i Geta vojnika u KaStelu sa kapetanom na éelu i jednim narednikom. Oni su bili u sluzbi grada, bilo za potrebe na terenu, bilo u unutrasnjoj sluzbi. IzvrSavali su odluke i u civilnim i u kriviénim poslovima. Vojnici su uglavnom bili seljaci iz okolnih sela koje su nauCili disciplini i oruzju. U KaStelu je bilo najrazlititijeg oruzja. U gradu je na raznim mjestima utisnuto viSe motovunskih grbova. Svi izrazavaju na svoj nacin sliku KaStela s : kulama i dvostrukim bedemima. i pretorem vijeku m srednje u su zvali Naéelnika grada Pod pretorij. ski bizantij i rimski stari na alo Sto je podsjec Sto podesta kog talijans (od podestat to je bio ma Mleéani znati gradski naéelnik). U gradskoj palaci sveCano su doéekivani koparski i raSporski kapetani, kao i generalni providuri i prokuratori iz Venecije. Podestat je dijelio pravdu sa sucima u gradskoj loZi sjede¢i na klupi prava (banchum iuris). Na sredisnjem stubu loze isticane su objave za narod i proglaSavana izgnanstva. Gradska loza (lobia maior, loggia, krov na stupovima) postoji u Motovunu veé u godini 1331. Iz 14. stolje¢a jesu i gradske cisterne. Motovun se upravijao po vlastitom Statutu koji se je sastojao od 274 poglavlja upravne i sudbene naravi. Sam

Statut

nije

bio

sastavljen

u zakonik

(kodificiran),

bio zbir odluka vijeéa od 1300. do 1507. godine. Po ugledu na ostale srednjovjekovne gradove

vun je imao veliko i malo vijeée. Veliko opcinsko éinjavalo

porodicama.

pedeset

Patriciji

élanova

bili

koji

veé

stalez

i Moto-

vijece sau_grado-

vima, uglavnom gradska trgovatka i posjedni¢ka aristokracija. Izbor u vijeée bio je jako zatvoren i ograni¢en uvjeti-

providurima. U 16. stoljeéu puéani traze i ulazak i javne sluzbe, ali nijesu skoro niSta_postigli.

u vijeée

Podestat sa dva suca (nazivani i konzulima) i s malim vijeéem, sastavljenim od dvanaest Glanova velikog vijeéa, imao je svu izvrSnu vlast. Dvanaest Clanova malog vijeéa birao je sam podestat sa svoja dva suca, uz odobrenje veli-

kog vijeca.

Poslije podestata najvaznija sluzba bila je sluzba sudaca. Birani su svaki tri mjeseca. Zaklinjali su se da ée biti vjerni mletackoj vlasti, da ¢e Stititi podestata, njegovu

obitelj i vojnike Republike. Suci su u svemu bili savjetnici podestata pazeci da mu odluke budu u skladu s komunalnim Statutom. Bdjeli su nad pravima i nad dobrom komune. Zajedno sa podestatom sudili su u pitanju dugova, krada, nasilja i grabeza. Sudac je mogao biti samo gradski patricij. Pravo na tu sluzbu nije imao ni zanatlija ni zemljo-

radnik.

Opé¢inski blagajnik (camerlengo) bio je u sluzbi ne viSe od Cetiri mjeseca, i tako nije imao prilike ni vremena da $to pronevjeri. Motovun je imao dva kancelara (tajnici, biljeznici): jedan je bio podestatov, a drugi opé¢inski, izabran od vijeéa,

sa glavnim

zadatkom

posiove bile su odredene

administracije

pripadali patricijskim

privilegirani

ma. Mogao je biti izabran u vijece samo onaj kome su ranije i djed i otac bili vijeénici. Time je bilo utvrdeno nasljedno pravo za vijeéni¢ki polozaj. Vijeénici su nosili naslov plemi¢a (nobili) za razliku od puéana, to jest ostalih gradana, koji su bili liSeni ucestvovanja u vlasti. Ta manjina su zbog toga i bune podizali i zalbe podnosili mleta¢ékim

¢uva

arhive.

cijene

bilo je kao i u ostalim MOTOVUNSKA

Ovog

stoljecéa,

cesto

kancelarove

Ustrojstvo

istarskim gradovima.

SUMA

Dok je Nazor bio profesor u Pazinu

desetljecu

sve

u pojedinostima.

je dolazio

i Kopru pod

u prvom

zidine

moto-

vunske iu hladovinu Sume. Prirastao mu za srce stari Motovun i on ‘Ce ga opjevati u pjesmama i pripovijetkama. Njegov junak i div, ban Dragonja, lovi u Motovunskoj Sumi. 43

»Lepo

li mi

lov

lovil je va zelenoj

Ban

Sumi

naSoj

Dragonja mladi.

Va ruki mu desnoj sjala glatka kremena sekira. Rugile se stene gorske pod nogom njegovom teSkom. Tice plahe su kri¢ale i Sumela mrka Suma, Suma motovunska.« Mose li se Motovun zamisliti bez Motovunske Sume, bez prostrane doline, bez Mirne? Ne moze, jer je grad Motovun sastavni dio onih ljepota koje ga okruZuju. Pa i povijest Motovuna usko je vezana za povijest Mirne, doline i Sume. Mrioge su se tude o¢i otimale za ljepoticom Sumom. Nije to bila platonska ljubav, vet vatrena ekonomska ljubav prema hrastovima, brijestovima, jasenovima, topolama, bukvama. Kad bi éovjek pokupio svu povijesnu arhivu koja govori o Motovunskoj Sumi, pred sobom bi vidio brdo dokumenata. Ili da mu je da zaviri u praSnjave stoljetne mletacke arhive, zaéudio bi se ogromnom. broju referata, prijedloga, naredbi prejasne Mleta¢ke Republike (Serenissime), njezinih providura, kapetana, podestata, Arsenala i najrazliéitijih ustanova koje su se bavile Motovunskom Sumom, njenim koristenjem i nadzorom nad njom. I Austrija je mnogo cijenila tu svoju carsku i kraljevsku Sumu. ProSetajmo izmedu njenog hladovitog drveéa i razmiSljajmo o njenoj pros-

losti i o planovima

za buduénost..

;

Tu gdje potinje Suma, tu poéinje i srednja dolina Mirne, pa se taj dio doline zove Motovunskom dolinom. Kod Ponteportona Suma svrSava. PovrSina njena je oko tisucu trista hektara, Sto Gini otprilike ¢etrnaest kvadratnih kilo-

metara.

Suma je duga oko

devetnaest

kilometara,

a Siroka

od dyjesta do hiljadu dvjesta metara. Osim srednje doline Mirne obuhvata jednim dijelom i dolinu rjecice Butonige koja utjete s lijeve strane u Mirnu kod Sovis¢ina.. Dolina je zasticena brdima i zato je klima u njoj vrlo. blaga. U Sumi dobro raste hrast, jasen, brijest, bukva, topola,

a bome i one éarobne gomoljaste gljive Sto ih sladokusci zovu tartufama, a koje se tajanstveno kriju u dubini zemlje. Hrastovi su se oduvijek posebno odlikovali u toj Sumi visinom i debljinom. Nekad je tri ¢etvrtine Sume bilo po* kriveno hrastovima. 44

re tet

Na Zalost, mnogobrojni se potoci ruSe u Mirnu i njezinu dolinu te donose zemlju u Sumu. Ti veliki nanosi gomilaju se i podizu dno glinastog lapora zbog ¢éega zakriZ\ja-

hrastova

vaju korjenovi

te se od toga drvece susi i polako

gine. Hrastovi su stradavali i zbog velikih poplava Mirne. Brijestovima to ne smeta. Mletatka Republika je prokopa-

vala kanale i jame za oticanje vode, ali kako se redovno . Suma

drvenom

gradevinarstvo,

za brodogradnju,

vrlo rano poéela da se brine o Sumi. Veé 1452. zaSti¢uje Sumu posebnim

1477. bilo je

naredeno

skoro

svim

za vesla,

i zato je

za gorivo,

kola, kao i drvom

jarbole, za topovska

odli¢nom

Veneciju

snabdijevala

stoljecima

gradom

ni-

Sirilo.

tlo se

su ¢istili, moévarno

zakonima.

opéinama

Godine

i gradovima

mletatke Istre da imaju svojom obaveznom radnom snagom pomoci pri uredivanju doline i Sume. Prema broju porodica — ili po broju dimova, kako se tad govorilo — ko-

mune

su morale

poziv

motovunskog

podestata_

poslati

odredeni broj radnika za te javne radove: Koper 1301 radnika, Milje 264, Izola 188, Piran 422, Umag 178, Novigrad 179, Poreé 427, Rovinj 288, Bale 150, Dvagrada (nedaleko| od Kanfanara, danas u ruSevinama) 118, Sveti Lovreé 200, Buje 190, Groznjan 112, Motovun 350, Buzet 151, Oprtalj 112, Roé 100, Hum 24, RaSpor (podruéje dvaju sela) 112. Bili su oslobodeni da uéestvuju u radu gradovi: Pula, Labin, Plomin i Vodnjan, zato Sto su ti gradovi vrSili radove na uredenju Ra&se. _ Iz ovog popisa iz 15. stoljeca lijepo se vidi koji su istarski mletacki gradovi dolazili u obzir po vaznosti i naseljenosti i kako su se odnosili jedan prema drugome po broju stanovniStva. Sve ve¢a potreba za drvetom u ratnoj i trgova¢koj mornarici nagnala je Veneciju da Motovunskom Sumom potpu-

no zagospodari na Stetu motovunske opéine. U drugoj poloVici 15. stoljeca donijeti su zakoni: da sve komunske Sume,

kao i vecina privatnih, ne smiju da se sijeku bez odobrenja ni da se prodaju ili otude. Venecija je strogo pazila na Su-

ustanovivsi

i posebni

i ekonomiju. Da bi saéuvala

brodogradnju,

svako

Venecija

kolegij

za Sumsku

dobro

stablo

je uvela

16.

administraciju

u Sumama

za svoju

stoljeéu

zemljisne 45

knjige (katastar) za sve Sume, op¢inske i privatne. Cak vijeée desetorice vrsilo je nadzor preko inspektora i ¢cuvara, i primjenjivalo krute kazne za prekrSaje, kao da su _ kri-

minalni. Ta se zabrana ticala i samih Motovunaca Sto je bio

teZak udarac po njihovim stoljetnim pravima nad Sumom. Njihove zalbe mletackom senatu malo su Sto ublazile. Motovun je, naime, oduvijek smatrao svojom svojinom Motovunsku Sumu i dolinu sa svim moévarama. Venecija je u 16. stoljeéu izdavala stroge naredbe u vezi

s dolinom

i Sumom,

i to svim

stanovnicama

koji okruzuju

dolinu. Tu su ubrojena ova mjesta: Motovun, Buzet, Vrh, Sovinjak, Kostel (Pietrapelosa, danas u ruSevinama), Opr- talj, ZavrSje, GrozZnjan i Vizinada. U naredbama govori se o dopustenim prolazima, o kopanju jaraka, o odrzavanju cesta i mostova, o mlinovima, o nepaljenju vatri, o trgovini drvetom, o sjeci u Sumi, o ispaSi, o zabrani napasanja koza i svinja. Na primjer: samo uz izricitu dozvolu vijeéa desetorice iz Venecije smjela se izgraditi vapnenica, i to na dvije milje udaljenosti od doline Mirne, svakako iz razloga da se ne bi pri paljenju vapna koristilo drvo iz Sume. Jedna mletaéka ustanova iz 1532. pazila je strogo da se istarsko drvo ne bi prodavalo drugdje. osim u Veneciji. U . samom Motovunu odredeni su bili kapetan i sudac za kriminal nad Sumom. Oni su izricali teSke kazne za svaku Stetu pricinjenu Sumi. Da bi se Suma bolje ¢uvala, mleta¢ke viasti su je podijelile u dvadeset sedam dijelova, zvanim prese. Svaki je dio imao svoje ime. Godine 1566. Venecija je Motovunsku Sumu obiljezila sa 356 grani¢nih kamenova na kojima je bilo utisnuto C. X, Sto su bili inicijali za svemoéno vijeée desetorice u Veneciji

krilatim

(Consiglio

lavovima

Mletatko

dei

Dieci).

koji se jo’ mogu

brodogradili$te

Granica

ponegdje

obiljezavana

vidjeti.

(Casa dell’Arsenal)

uzimalo je

iz Motovunske Sume najbolja i najzdravija debla za gradnju brodova. Za Arsenal je prisilno uzimanje vrsila Venecija kao drzava. Pojedina stabla — i kod privatnika — bila su peéatima obiljezena za Arsenal, uz novéanu naknadu. To se je drzavno pravo protezalo na sve istarske Sume pod Mlecima. Patron

tovun

1579. i

Arsenala,

Giacomo

po naredbi

senata

Giustinian,

krenuo

da ispita sve Sto treba

u Mo-

i Sto

smeta oko Motovunske Sume. Podestat Motovuna bio je duzan da mu podnese na uvid sav dokumentarij u vezi sa Sumom. JoS je tada bilo naredenje da se sru’e sve kuce i gradnje u dolini bespravno podignute, a koje sprecavaju . slobodno oticanje vode. Motovunska opéina je ¢esto podsjeéala mletaéki senat na svoja prava oko Sume. Vlada je Cinila izvjesne ustupke gradanima Motovuna Sto im je dozvoljavala sjecu za gorivo onog drveéa koje nije bilo za industrijsku upotrebu i koje je uopée bilo beskorisno. Hrastovi su uvijek — kao neka svetinja — odvajani za mletacki Arsenal (brodogradiliste). I svi providuri, koji dolaze po duZnosti u Istru, vide vrijednost istarskih Suma i 0 tome govore u svojim referatima mletatkom senatu. Providur Marin Malipiero jaSu¢i na konju obilazi 1583. Sume oko Vodnjana, Bala, Rovinja i Novigrada. Obavjeséuje se o svemu kod svojih potéinjenih kapetana za nadzor Suma i polja (Capitani di campagni). Nalazi da su Sume oStecene i u velikom padu. Prijeti, veli, opasnost da se istrijebe jer su neke potpuno isjecene i pretvorene u pasiSta i oranice. Kaze da je prostrana Suma kod Maréane skoro pot- ° puno uniStena od »zadarskih Morlaka« tamo_ naseljenih.

Dalje naglaSava mleta¢kom senatu da su —

»... Sume glavni

materijal za gradnju trgovatkih i ratnih brodova pomo¢u kojih se brani i odrzava ova naSa slavna Republika...«. Senat nareduje 1637. motovunskom podestatu da vise ne dopuSta sjecu hrastova, osobito u gornjem dijelu Mirne. Iste godine nareduje se iz Venecije raS’porskom kapetanu da poSalje Arsenalu krupne brijestove i da izvfSi popis, to jest da obnovi katastar svih stabala u Istri koja su zrela za brodogradnju, s time da ih ozna¢i i da javno zaprijeti da se nitko ne usudi taknuti ih. Tada je bilo u Motovunskoj Sumi Cetrnaest tisu¢a suhih stabala. RaSporski kapetan bio je duzan da sve ispita pa Sto je dobro da se otpremi u Veneciju. Za nadzor Suma u Istri, osobito hrastova, postojalo je u Veneciji posebno administrativno tijelo: Sovraintendenza dei boschi in Istria. Svaki je hrast, dobar za brodogranju, postao vlasniStvo drzave.

Godine

—

1776. —

mletatki

Arsenala,

dvadesetak godina prije pada Reépubli-

senat

da popiSe

sve

nareduje

istarske

Morosiniju,

Sume

predstavniku

za katastar.

Prema 47

tom spisku bilo je tada u Istri 4174 podijelila u tri Klase prema kakvo¢i.

vijeno 380 istarskih Suma. Zbog sjete Motovunske

Sume. Venecija ih je U prvu klasu je sta-

lina Mirne

Sume

bilo je i svada i sporova

1304. Buzeéani izmedu Motovuna i okolnih mjesta. Godine spor u kome je o Nasta su se spuStali u Sumu da je sijeku. etro i buMarip a Nikol su se nagodili motovunski podestat n. Medu Zebre a Mikul ) jarha zetski gastald (zastupnik patri vu je Ispra e. okolin iz i Zupan i svjedocima nalazili su se buzetna ban, Marca nin Mleéa ar, pisao motovunski kancel skom trgu. Mo- ’ Oko Motovunske sume pravdali su se u godini 1321. Motovu s svadao se j Oprtal I nte). tovun i Zavrsje (Piemo raspraU u. stolje¢ 14. u a, moévar i nom oko granica Sume pavi oko toga uéestovali i mletacki patriciji i akvilejski trijarh. ovao Osim Motovunske Sume, Motovun je ranije posjed pou r, - jo’ dvadeset pet drugih Suma. Tako su, na primje Labinu sjedu grada bile Sume: u brdima Novaka i Kaldira, Brigu, cima, u Batvi, Karojbi, Sovinjaku, pod Zamaskom, u drunekim na Ti¢anu, Rakotulama, Svetom Ivanu, i jo’ gim mijestima. m Istarske Sume, pa i Motovunska Suma, bile su u stalno iv sjekla nito nezako opadanju veé od 15. vijeka. Mnogo se obradiza teZio uvijek drzavna i opéinska Suma. Seljak je istarvom zemljom, zato je krcio Sumu. Nekada su oblasti Su- — gustim pod bile Ucke, i kao skog i TrS¢anskog Krasa, MeKrasa. sa drvom jevala mama. Cak se i Venecija snabdi Dodutim, mnogo se uniStavalo i sjeklo za vrijeme ratova. ika Republ ka Mletac Sama li. proguta sta Suma su i pozari boje takoder prekomjerno iskorigtavala istarsko Sumsko TrS¢anna drveta no dovolj nema u stoljec gatstvo. Veé u 17. skom Krasu éak ni za potrebe Trsta koji drvo traZi u Po-

stojni, zatim

na Snjezniku.

Propadanju Suma pripomoglo kolonista, pretvaranje u kulturu ka upotreba za gradnju brodova,

je i naseljavavanje novih obradivog zemljista, veliizvoz drveta i mnogobroj-

na sitna stoka. O uniStavanju Suma u Istri u 17. st. govori i novigradski biskup Tommasini. 48

Motovunska Suma je joS posebno trpljela od naplavina doi testih poplava Mirne, mada se uvijek nastojalo da se oslobodi

suvisne

Pod

kanala.

pomoéu

vode

okupacijom,

francuskom

godine

1806., u jednom

se referatu istite da je Istra za dvije trecine mama koje su vecinom odredene za gradnju dova. Podvlati se vaznost Motovunske Sume i Lovretu, jer rastu u dolinama vrlo plodnim i susu.

Sliéno

Sumi,

Motovunskoj

Istra

pokrivena Sudrzavnih broone u Svetom otpornima na

imala jos visokih

Suma i oko Voloskog, Podgrada i Buzeta. U godini 1808. spominju

se visoke Sume

u Pazu,

Cerovlju,

Novakima,

Previzu.

Sjeée Suma u Istri su utestale bile i u 19. stoljecu. Po-

lovinom tog stolje¢a mnoge su velike Sume nestale. Tako je, na primjer, tada posjetena, 1867. u Brestu, kod Vranje, posljednja opcinska Suma sa stoljetnim hrastovima. Motovunska Suma je sve vise u opadanju i krajem 19. vijeka, premda se dolina Mirne sve vise oslobadala voda stajacica.

Godine

1870. narod

Motovuna

je zahtijevao od austrij-

skih vlasti da se Suma isparcelira i podijeli. Oko toga nastala je prava buna, da su vojnici, njih sedamnaest na broju, odbijali narod da ne bi sasjekao u bijesu Sumu. Konatno je Suma podijeljena u 242 éestice uz novéanu odStetu vlasnika na dvadeset godina (141 forinta). Svaka je ¢estica inate imala vrijednost oko 800 forinti. Podjelu zemlje narod Motovuna je proslavio 1872. sa nevidenim veseljem i glazbom. Samo je jedan dio Sume ostao u drzavnim rukama.

I Sto se

desilo

poslije

toga? Jedni

ubrzo prodagse svoj

dio, drugi raskréili za livadu, tre¢i pokupovali velike dijelove, — tako da je od svega bilo vise Stete negoli koristi. Ipak, Motovunska Suma nije propala. Ona Zivi i raste

gledajuci pokoljenja koja dolaze i odlaze. Njezini su stoljetni hrastovi bili Zivi svjedoci mnogih burnih dogadaja u motovunskoj

proSlosti.

STRAH

OD TURAKA

Da li su ikada Motovunci gledali sa svojih bedema TurEto prolaze dolinom Mirne, kako vode roblje, kako pa-

e i haraju?

Tako

dok

éovjek

razmislja

sjede¢i

na zidina49

ma, dode mu misao i o Turcima, Balkana i Juznih Slavena.

Motovun

sreéan

je bio

njegovu neosvojivu u ropstvo. Pa ipak,

Sto

tim stoljetnim muCiteljima

janji¢ari nijesu

MIRNO

ho prema

tvrdavu i odvodili njegove stanovnike kako nam povijesni podaci govore, tur-

je Motovun

granicio.

Turci su u Istru 1559. godine.

provaljivali

Sesnaest

puta

i gradove. Zbog Turaka i uskoka utvrduju se kaSteli i zidine gradova, skupljaju ete; opremaju topniéari, nazivani tada bombardijerima. Carigrad pada. Turci napadaju Evropu. Prodiru do Trziéa i Akvileje. Put ih vodi obi¢éno preko Krasa. Po osvajanju Bosne poéeli su ugroZavati Istru. Godine 1470. provaljuju na Kras, stizu u Podgrad, pred vratima su Trstu, zapaljuju Devin i Trzi¢, prelaze Sotu i pod Omer-begom razbijaju mletatku vojsku na Soéi i prodiru do Udina (Vi-

plaékaju po Istri i otimaju ljude, Zene,

djecu, plemi¢ée, seljake i sve ih odvode u roblje. Od njih se malo tko vraéa u slobodu, osim bogatih pojedinaca za koje

se daju veliki otkupi. U Roéu, tara, izvrSili i u Boljun.

;

koji je udaljen od Motovuna desetak kilomesu Turci pravi pokolj 1482. godine. Silazili su

li su za taj

njegova

novac

bili

svi

oslobodeni

ili

samo

podestat

turskih

dolazilo

gusara

Novigrad.

dublje

bija kroj stijene koje su se isprijetile na putu. Tu su Zeljezna vrata, Cuvana s jedne i s druge strane nekadasnjim utvrdama. Tok Mirne je dug oko éetrdeset kilometara.

Kao i Raga, i Mirna se ulivala u duboki morski zaliv koji je kroz vijekove bio naplavljivan. Zaliv se je sve vise povlacio zbog zemljanih nanosa. Veliki dio doline bio je tako pretvoren u baruStine. Na naplavljenom visSem terenu poéela se razvijati Suma. : _ _U doba Rimljana taj je morski zaton stizao sve do ispod Zrenja, dakle skoro do samih Istarskih toplica, i po njemu se plovilo. Obale su tada bile Zive i u pokretu. Rimski carski put, via Flavia, koji je vodio iz Trsta u Pulu, prolazio je preko Mirne kod Ponteportona.

razna

podru¢ja

i omedila

bas

mnogim

koji Je u starom vijeku nazivan Ister. Tako su mogli po le-

gendi i

je svoja

svojim kanjonima, rije¢énim dragama i morskim zatonima. PoreStina se prostire izmedu Mirne i Limske drage, Puljgtina izmedu Limske drage i RaSe, BujStina izmedu Dragonje i Mirne, LabinStina izmedu Rage i Plomina. : Mirna je u proSlosti imala razna imena. Postoji miSljenje da su je veé Grci zvali Istro, kao da je grana Dunava

stici Argonauti

njeni od

Kolhidana

Mirnom

Jadranskog

zbog zlatnog runa

mora

i kraljevne

U vezi sa tom pri¢om zvali su Mirnu i Nauportom.

obitelj.

Zamislite uZas u Motovunu kad je Mirnom stigla vijest o napadu

davnini

ne joj je najveca pritoka Butoniga kod Zamaska. Prije ulaska u svoju Siroku dolinu, Mirna se iz buzetske kotline pro-

Astra

Turski gusari iz Ulcinja upali su 1687. u Novigrad i oplatékali ga. Sa sobom u Albaniju su tad odveli u ropstvo podestata Barozzija sa Zenom i kéerkom i jos trideset i Sest gradana. Cak su i crkvena zvona ponijeli sa sobom.

Venecija je za otkup roblja dala 5500 cekina. Ne znamo

teée dostojanstveno i ti-

Mirna izvire ispod Krasa, na desetak kilometara od Buzeta, kod Huma. Ispod Buzeta obogacéuje se zilom vode sto ée kasnije biti glavni izvor za istarski vodovod. S lijeve stra-

Uzasan strah je zavladao Istrom u 15. i 16. stolje¢u. Turci, kuge, uskoci. — sve se je to ustremilo na istarska sela

dema). Na povratku

je u

joj

MIRNA

biti taj duboki morski zaton!

1469.

moru.

RIJEKA

susret, tvore¢i pravi morski kanal po kojemu su u_ unutragnjost Istre plovili razni narodi na svojim ladama, jedrenjacima, teretnjacima koji su vozili drvo i plodove bogate doline. Kakvo je divno skloniSte za ilirske gusare morao

ski pljaékaSi nisu bili ba’ tako daleko od MotuvunStine kad znamo da su 1511. bili upali i u Pazinsku grofoviju s kojom

TECE

Tko zna otkada rijeka Mirna

juriSali

I SVECANO

Kroz

cijeli

srednji

vijek

Mirna

se javlja

pod

progo-

Medeje. imenom:

Lama, Leme, Layme, Sto bi u stvari znaéilo barustinu.

Strazari

bili su

Mirne

zaliva

morskog

sv. Juraj

kulom

svjetionikom.

(Castello San Giorgio)

vijeku.

je sluzio

Dugo

u srednjem

KaStelu boravila je vojniéka posada. U njemu su nadeni mozaici i novac. Nekad je to bila kula patrijarhova, zvana Novezio. U 24. stoljecu razorili su tu tvrdavu Denovijani. Na

obalama

rijeke

Mirne

bilo je puno

kula

drevnih

Motovun je podupirao u 17. stoljecu nastojanja maletac-

ke vlade da se Mirna u¢ini Sto plovnijom kako bi se mogla

debla Motovunske Sume prevoziti lakSe i Sto dublje u kopnegoli u donjoj Mirni gdje se je veé u 18. stoljecu nalazila

Zar (Rosarium), Medelan (Montelinum), Moéitad (Mons Civitas), Gré, Motovun. Ti su kaSteli sa utvrdenim mjestima: Trvizom, Bermom, Tinjanom, Svetim Lovretom i Dvagradom nekad zatvarali zapadnu Istru od Mirne do Lima kao bedem protiv napadaéa. Mnogi su od tih kaStela uz Mirnu

propali.

Mleéani su bili nazvali uvalu pri uS¢éu, kod Tara, mirnom lukom (Porto Quieto), i od imena te mirne luke, zaStiGene od vjetrova i pogodne za pristajanje, nastalo je ime

za cijelu rijeku. U toj mletatkoj

Sirokoj luci na uS¢cu, Porto Quieto, sa-

kupljale su se galije da budu naoruzZane. More oko Tara i Novigrada bilo je Veneciji vrlo pogodno kao luka za bojne brodove. Imali su tu i brodogradiliste (arsenal). Novigrad bio je prava baza za ratne brodove. Godine 1620. moglo se vidjeti u luci vi8e od éetrdeset ratnih galija. Mnoge su mletatke ratne eskadre progle kroz Porto Quieto. Osim ove znaéajne Mirnine luke, Venecija je na zapad-

noj istarskoj obali Umag i Dajlu.

ubrajala

prve

medu

luke

Bastije pod GroZnjanom. Tu se je nalazila i mletatka pa~ lata. U toj se luci trgovalo s mletatkim teretnjacima i jedrenjatama. Osobito je GrozZnjan Zivo uc¢estvovao u toj

razmjeni.

Arsenal

Veneciji

u o¢ajnom stanju. U godini

najviSe

se u

1806. predlagalo

Mirnom

plovidba

se francuskim

Bastije do

protegne

viastima

Istarskih

da se

toplica

(do klisure svetog Stjepana) za prijevoz drva i poljoprivrednih proizvoda. I u ono vrijeme su ladje vozile od Bastije do luke na moru. Suma je i tada bila u rdavom stanju zbog Mirninih voda koje su se razlijevale.

Veé godine

1890. samo su male brodice mogle

stizati

do Ponteportona. ’ U Mirninim moévarama imali su porecki biskupi u srednjem

vijeku

i svoje

Obale Mirne *ma

svinja,

bilo

puno

vodenih

ribnjake.

bile su nekada vrlo bogata lovista. Na njiraznih

ptica

grabljivica,

rado

lovci iz Venecije

Zivotinja,

ptica. Dolazili

divljih

odvozili pune lade divljaci. Srednjovjekovne listine spominju i mlinove koji su mljeli na Mirni. Evo imena nekih mlinova: Stupinjak, Blata, Fare, Komarnjak,

Bate

i Gradule.

Stoljeca prolaze, dok Mirna

i Pore¢, 7

Cak i-za vrijeme Francuza u Istri, u referatu vicekralju" Italije, godine 1806. istitu se kao najvrednije luke Istre Pula i Mirna, (to jest uSée kod Novigrada), jer su prostrane i dovoljno duboke i za najvece brodove. Kao trgovatke luke spominju se jo’ Piran i Rovinj, ali se napominje da nijesu uvijek sigurne zbog bure. U vrijeme Mletaéke Republike Mirna je plovna sve do

trgovatkoj

i gornjeg toka Mirne gdje je bila bolja Suma

no, iz srednjeg

gradina osobito na lijevoj strani: Nigrinjan, Tar, KaStelir, Ro-

odavna

Groz-

koje se sjeklo oko ZavrSja spuStano je na lade ispod njana. Drvo se k tome prenosilo i do Ponteportona.

stare Emonija (Novigrad), okruzena zidinama, kulama, sa Sirokom lukom. S desne strane Tar (Turris). Malo dublje

u kanalu bio je KaStel

i drvo

- Bastiji tov arilo drvo iz Motovunske Sume. Takoder

strane

s lijeve

i dalje mirno i sve¢ano te¢ée.

»POKLE SU ME PRIKOVALI...« sme,

Kad ¢itamo poznate Nazorove stihove pred naSim se o¢ima stvore ¢itave

(veslaéa)

koji su u minulim

iz Galiotove pjepovorke galeota

stolje¢éima teSkom mukom

po-

kretali veslima brodove, trgovacke i ratne. Bilo je pod Mlecima i kazZnjenickih galera ili galija (tako su se zvali brodovi na vesla u Sredozemlju) na kojima su ispaStali svoje

Kazne osudenici

pod najgorim uvjetima Zivota i rada. Mleci

Su takve kazne nazivali: pena della galera. Istarske Sume, a medu njima prva Motovunska - Snabdijevale

Veneciju

veslima

odli¢ne

kakvoée.

Suma,

Dok

gle-

ee ee

ate ey

sit

damo

sa vrha

Motovuna

dolinu

i Sumu,

sjetimo

njenih

stoljetnih hrastova od kojih su bila satesana galeotska vesla. Pomislimo i na krvave ruke vesla¢a medu kojima je bilo mnogo

mora za

nasih

Istrana.

vrijeme

Koliko je njih naSlo smrt u dubinama

pomorskih

bitaka?

Utapljali

spu-

tani lancima za klupu na kojoj su sjedjeli i veslali. Suma motovunska, hrastovi, vesla i galeoti! Krvava priéa pro§Slosti! Nije samo Motovunska Suma snabdijevala mleta¢ko Bro-

dogradiliSte veslima, veé to su Cinile i Sume na Krasu, osobito ona kod Lanis¢a. U Veneciji je stizalo drvo za jarbole, brodove i vesla takoder iz Rijeke i Senja. Kad su godine 1570. po naredbi mletatkog senata morale istarske komune uputiti ljude kao pojaéanje posadama na brodovima (galere i vascelli), a koji su se pripremali za borbu protiv Turaka na moru, — Motovun je poslao osamdeset ljudi. Zbog usporedbe za ono vrijeme navest ¢emo i druge istarske gradove i broj vojnika koje su tada poslali: Izola 20 ljudi, Piran 30, Umag 10, Novigrad 15, Poreé 10, Rovinj 50, Pula 50, Sveti Lovreé 30, Labin i Plomin 60, RaSpor 30, Vodnjan 24, Bale 15, Groznjan 6 ljudi. Ovi poslati vojnicimornari ucestvovali su u bici kod Lepanta godine 1571. u kojoj je slavni Cervantes izgubio lijevu ruku. Bili su pod komandom mleta¢kog admirala Sebastijana Veniera. Kr§éanska flota je tada brojila 94 mletaékih galera. Koliko se Zivih

Istrana i Motovunca

vratilo iz bitke, koliko osakaéenih

kao

Cervantes? Koliko je galeota oti8lo na dno mora? O tome ne govori povijest, veé srce i Ziva maSta dok razmiSljamo o

ratovanju onoga vremena.

U pismu duZda Loredana iz godine 1570. upu¢eno motovunskom podestatu Raimondu Pisanu govori se o duZnosti Motovuna da poSalje u Veneciju opremljene ljude koji ¢ée biti vesla¢i u galerama koje se spremaju za borbu protiv Turaka. Ti ¢e ljudi biti u sluzbi mletatke drzave (»servire la Signoria come galeotti«).

Razumije se da su oni galeoti koji su bili unovaéeni za veslacku sluzbu Zivjeli na ladjama i galerama pod mnogo povoljnijim

nici vesla¢i. Istarskim

veze prema 54

uslovima

gradovima

uz su

blazu uopée

Veneciji u davanju

disciplinu vrlo

negoli

teSko

kaznje-

padale

ljudstva za sluzbu

oba-

veslanja

i u vojnike inzenjerije. Bilo je Cesto i nesporazuma medu gradovima oko broja ljudi koje su morali uputiti na galere.

Jednom

su se zbog tog pitanja

ran i Motovun

da rasprave

Nekada su mnoge

sastali gradovi

stvar.

Koper, Pi-

;

kazne odmjeravane godinama

veslanja.

TeSko onima koji bi u GrozZnjanu krivo svjedoéili! GroZnjanski Statut je za takvog krivca predvidio okrutnu kaznu.

Nesretnici GroZnjanci koji bi se usudili dati krivo svjedotanstvo, kaznjavani su sa deset godina veslanja u okovima condennati...«). kaznu za jedno

(»vogar il remo in galea de misliti okrutnije zamiSljenu éenje?

Mozete li zakrivo svjedo-

DOLINA MIRNE nija

Istra ima dosta dolina, ali nijedna nije prostranija, plodi bliza morskoj luci, kao Sto je dolina Mirne. Ta je do-

lina bila od velike koristi svim stanovnicima koji su Zivljeli

na njoj i oko nje od najstarijih vremena, kako pokazuju brojni arheoloSki nalazi. Motovun je odvajkada dolinu sma‘trao svojom, kao i Sumu. Grad je Zivio i hranio se od njih. Dolina i Suma bili su bogati izvori motovunske privrede. Mjesto doline nekada je postojao morski zaton divna izgleda, okruzen brdima s blagim uzvisinama i mnogim utvrdenim gradi¢ima. Taj morski zaton nekoé je dosezao do Zeljeznih vrata, ali je zbog naplavina kroj stolje¢a sve vise poliskivan ka moru. U godini 1850. tvrdi se da je Mirna ranije bila plovna oko 25km, a da iste godine nije plovna vise od pet kilometara. ; . Stoljecima bujice svake godine kroz mnogobrojne potoke splavljuju zemlju u dolinu. Zbog planinskog sliva voda éeste su bile i poplave koje su stvarale mocvare i baruStine, narocito u donjem dijelu doline gdje je zbog toga uvi-

jek

bilo

nezdravo

i sve

bolesno

malariénih

Gradile su se i terase i zidovi kao zapreka bujicama potoka.

Put iz buzetske smatran

vrlo

.I kod

uSéa

vaZnim

brojnih ‘

kotline u dolinu Mirne oduvijek je bio i zato

Ponteportona, Mirne,

groznica.

postojala

uvijek

dvanaest je

nekad

branjen

raznim utvrda-

kilometara tvrdava

lijevo iduci Nengon.

Ovo

ime je bilo nadjenuto

i Mirni

davu prolazila je stara vojni¢ka laz rijeke.

u staro vrijeme. cesta

sa mjestom

tu. tvrza prije-

U gornjem dijelu dolina nije Sira od dvjesta metara, jer je zatvorena naporednim brdima visokim od trista do éetiristo metara. Pod Motovunom dostize jedan kilometar i po Sirine, kod Ponteportona suzZava se na éetiristo metara, da

bi se zatim sve vise proSirivala prema

probijaju se kanjonskim _ krajevima. Limska draga dolina.

moru. I Mirna i Raga

dolinama, okruzene vapnenatkim je takoder potopljena kanjonska

Geologki dolina se dijeli u tri dijela: gornjom

dolinom

Mirna teée kroz kreénjak, srednjom kroz glinasti pjeS¢anik (fli$), a donjom opet kroz kretnjak ili kredin vapnenac, kroz takozvanu istarsku plocu. Sve to Gini i vecu slikovitost doline koja prolazi éas sivom Istrom, éas crvenom Istrom. Crta od uséa Dragonje do Plomina dijeli crvenu Istru od sive ili srednje Istre. U buzetsko-pazinskoj, glinasto-pjeS¢enja¢koj, flisnoj zoni, izvorista su svih istarskih rijeka: RiZane, Reke, Dragonje, Mirne, Pazincice i RaSe. Skoro na svim mjestima doline Mirne nadeni su tragovi minulih vremena, mnogi zapisi na kamenovima o rimskim bogatim porodicama, o bozanstvima, o ediiima, legionarima, vojni¢kim kolonistima, o novim stanovnicima (incolae). Nadeno je u dolini i dosta bizantijskog novca. U Brkatu bili su otkriveni znaéajni nalazi. Jedan je agronom jednom ustvrdio da trokut koji cine izmedu sebe Buzet, Motovun i Pazin jeste zlatna dolina Istre po plodnosti i raznolikosti poljoprivrednih proizvoda. Mogli bismo tu zonu nazvati buzetsko-motovunsko-pazinskom fliénom zonom, sa pjeScanim i ilovastim tlom. Znala je dobro i Venecija za vrijednost zlatne doline. Na podnozjima brda

odli¢ne

su livade i pasi§ta za sitnu i krupnu

stoku. Tu su

vrlo pogodni tereni za voéarstvo, za masline, lozu, Zitarice. Nekada su u dolini cvali ljeSnjaci prvog reda. Za njih je

znala cijela Italija. Kasnije su zapuSteni. Bili su poznati i kamenolomi mramora na obroncima uSéa Mirne, oko Istarskih toplica i GroZnjana. Cak su rudari njemacki vadili iz

zemlje

modru

galicu

kraj

Sovinjaka.

Na Zalost, otkad su Sume po Istri priliéno posjecene i prorijedene, ¢eSée su se i u dolini Mirne javljale teSke suSe i tuce, osobito u oblasti Zamaska i Buzeta.

Rekli njim

smo

i dolina

u ranijim Mirne,

bili

nost i korist Mirne

su Motovun, ugroZeni

a s su-

je vrebala priliku

tudeg gospodara u dolini. Prilika

kojoj

i doline.

neZeljenog

da strana

sjedne Pazinske grofovije se oslobodi

poglavljima sa mnogih

nije izmakla

Venecija

iz vida vrijed-

je ukakzala u ratu, zvanom Cambray, izmedu Venecije i Habzburgovaca, u ratu koji je trajao dvadeset pet godina,

do mira u Trentu

1535. U tom ratu je Istra bila Zrtva stras-

nog razaranja, ali je, Sto se tice doline, Venecija iziSla pobjednicom, jer je tada konaéno osvojila: Vizinadu, ZavrSje, Sovinjak, Momjan, Dragu¢é, Vrh i Hum. Tako je i Motovun doSao do svoje slobodne plovidbe po Mirni. Vise mu nijesu bili ugroZeni ni interesi u dolini. Venecija je poslije tog rata odli¢éno utvrdila Buzet i Motovun. Na osnovu odluke mletatke vlade iz godine 1628. bila je osnovana stalna institucija za dolinu Mirne i Motovunsku Sumu pod upravom dva mletatka plemi¢éa, nazvana: Deputati sopra la valle e bosco di Montona. Od vijeéa desotorice u Veneciji bio je imenovan i posebni kapetan za dolinu Mirne na pet godina (Capitano della valle). Taj je kapetan za vrijeme svog sluzZbovanja morao stanovati naizmjeni¢no u Motovunu, Vizinadi i Groznjanu. Bio je duzan da od svoje pla¢ée uzdrzava i konja. Naime, obavezan je bio da jaSuci na konju éetiri dana u sedmici, zajedno

¢etiri

nadzornika

doline

(saltari),

izvrsi

pregled

doline i Sume. To je morao da Cini i no¢u dva puta mijeseéno. Kapetan je o svemu vodio raéuna i brinuo se za sve. Zapazao je Stete, mjesta gdje valja sjeci, iskopavati, saditi i sijati. Obiljezavao je stabla zrela za Arsenal u Veneciji upravi kojega je podnosio racune i izvjeStaj svaka éetiri mjeseca. Nadzirao je i teretne jedrenjake koji su kod Bastije pod GroZnjanom primali drvo i ukrcavali ga za Mletke. MozZe se re¢i da su razni gospodari Mirne i doline u proslosti nastojali da urede korito rijeke, njen tok, da isuSe baruStine doline kopanjem jaraka, kanala, stvaranjem kamenih terasa za bujice i potoke, uklanjanjem naplavina. VrSila se — kako se to kaze — bonifikacija i sanacija doline. Tim 57

se bavila Venecija, Austrija, Italija. S tim poslovima nastavila je i Jugoslavija, osobito s uredenjem srednjeg dijela

doline i oslobadanjem derniju

prostranih polja za intenzivniju i mo-

poljoprivrednu

proizvodnju.

Narodne pri¢e iz MotovunStine mogle su nadahnuti Nazora da zamisli i ostvari klasi¢ni lik Velog Joze i diva bana’ Dragonju. Uzduz obala mito vapnenacki

Mirne, na brdima oko njih, uzdizu se okomasivi, klisure bijele i gole. GledaS svojim

o¢ima i ne zna& da li su to stijene, ili ogromne zidine, ili je DIVOVI Da li su ban Dragonja i Veli Joze braéa divovima 0 kojima istarska narodna predaja govori? Nazor je paZljivo osluSkivao ono Sto narod pripovijeda: U prvom desetlje¢u ovog stoljeéa, dok je bio profesor u Pazinu, Nazor je sa biljeznicom u ruci Setao po dolini Rage pisuci uspomene i svoje balade. vezane za pro$lost, koju je takoder paZljivo prou¢avao. Njegove biljeSke su pisane u Pazinu,

15.

septembra

U napomeni nee biljezi:

1905.

o svojoj

»Pjesmu

sam

pjesmi

»Propast

vjerno

spjevao

Cernograda« po

narodnoj

Napre-

Ajl.. .«.

Ili, kad tumaéenje u vezi sa baladom »Buna u Kozljaku« pocinje: »Ono Sto tezaci u Cepi¢u jo$ dandanas pripovijedaju o davnoj navali ¢epickih kmetova na Kozljak...«. Za baladu »Sv. Gospa na Jezeru« uz povijesna objasnjenja pjesnik kaze za sadrzZaj pjesme: »Ja sam ovu naglu promjenu odnoSaja izmedu grofa i fratara stavio u savez sa narodnim pricanjem, Sto ga se sve to rjede Cuje...«. Njegov »Posljednji guslar« sav je zasnovan na _narodnim sjecanjima o strahotama feudalnih zlo¢ina. Pjesnik tvrdi: »TeZaci u Posertu pri¢aju i dandanas o okrutnom belajskom KaStelanu...O prisiljenom dojenju vlastelinske Stenadi sa strane kmetica priéa se, uz druga jo$ odurnija nasilja, i po selima okolo kaStela u Lupoglavu.« Te pri¢e iz doline RaS’e — kako piSe Franjo Horvat Kis

—

»naSle

svoga

Istre...«.

Taj smo

guslara

u gospodinu

Nazoru,

posinku

uvod

pokrenuli da podsjetimo éitaoce kako je

u istarskom narodu bila ziva predaja o mnogim povijesnim zbivanjima joS u vrijeme sluzbovanja Nazorova u Pazinu, i kako pjesnik nije bio neosjetljiv prema narodnim priéanjima.

to —

Tako

je masta

oru,

pri¢anju

grade

domorodaca

narodna

toranj,

—

narod

uoblitila

razvaljuju

divove

brda,

caju teSke batove jedan drugome

divova,

giganata.

i vidjela

ih kako

prenose

sa jednog

kamenje

i ba-

vrha na drugi.

Iz priéa, koje je Nikola Bonifacié RoZin zapisao u_ kotaru Pazin. citamo: : »Su bili neki veli i jaki judi. Kad su zidali turan u Motunu i u Buzetu i crekvu pod grotu, da su si bat posujivali jedan drugomu. Jedan je bi u Motunu, a drugi u Svetom Stefanu i su si preko drage davali bat...« »Jedan je ora zdolu po vali, za pokazat juden kako se dela. On je stori brazdu, da ée vodu skalivat van, pa to je prisla rika Mirna... Jenu nogu je drza na brigu od Beletic¢i, a drugu od brigi portolanjskih.« I Nazorov ban Dragonja ore. Narod se raduje svom junaku i njegovom korisnom djelu: »Kad ore Va brazdi »I Sumi

zemlja sve drSée, i tutnji mleko te¢e nam...

reka

Siroka,

i SuSnji

sva

Suma

toj

dubini,

naSa.

I sve SuSka pusto Zito kako more kad se peni. I na bregu pod oblaki beli grad se srecan sunéa, Grad naS od kremena! I iskopavanja nedaleko od Motovuna mogla su uzbuditi mastu kao i narodne priée o nekadaSnjim divovima i »velim

i jakim judima«. Naime, u ZavrSju i blizu Motovuna iskopani su bili u proSlom

Ti pozamaSni

stoljeéu neobiéno ogromni kosturi ljudi.

po obimu skeleti otkriveni su bili i u drugim

krajevima unutraSnje Istre. Prema rimskim izvorima poznato je da su Kelti bili vrlo visoka rasta. Narod u Istri pri¢éao je o divovima ne samo oko Moto-

vuna, veé i na

Ci¢ariji.

pisu o Istri, spominju Mirne i Roéa.

I neki narodna

stariji

talijanski

vjerovanja

pisci, koji divove

oko

I o psoglavcima je narod pripovijedao. Slaveni su i vile doveli u Istru i u MotovunStinu. O vjeSticama (Strigama)

na opustelja polja dovodili novu Pazinske grofovije i Venecija.

takoder

Na istarske mletatke i austrijske posjede stizali su tako od 15. stoljeéa nadalje: primorski Hrvati, Crnogorci, Dalmatinci i Bosanci (Hrvati i Srbi), Albanci, Grci sa grékih

ma,

se mnogo

patuljcima.

govorilo,

kao i o mali¢ima,

malim

ljudi-

Pa i onaj »fratar od kamena« — na putu od Buzeta ka

Livadama — skamenio se u borbi s divovima. Za sve te narodne pri¢e Nazor je svakako znao. Kao pjesnik on ih je doZivljavao na sebi- svojstven nacin. SuS&tinu njihovu umio je u svom djelu da prozme i nadahne svojom bogatom fantazijom i snazZnom umjetnitkom samonikloS¢u.

VALOVI

NOVIH

DOSELJENIKA

Istra je doZivljavala u svojoj proSlosti mnoga naselje-_ vanja i iseljavanja, ta tako s njom i Motovun$Stina. Slaveni Istre doZivljeli su dva glavna naseljenja: ono prvo u 6. i 7. stoljecu, i ono drugo od 15. do 17. stoljeéa. Tu bismo mogli dodati i ono treée, poslije oslobodenja i u novoj Jugoslaviji, kad u Istru dolaze da rade i Zive mnogi naSi ljudi iz svih jugoslavenskih republika. Bilo je i iseljavanjai napuStanja Istre. Najveée iseljenje Istrana Slavena bilo je pod fa’izmom. Tad je — ne moguéi podnositi fasisti¢ka nasilja — iselilo ili pobjeglo oko sto dvadeset tisuca Istrana, od toga dvije trecine u Jugoslaviju. Sto se istarskih Talijana ti¢e, ako izuzmemo one koji su starosjedioci od starine, njih je Venecija naseljavala po gradovima, pa i u Motovunu. Uz Talijane ona je joS u gradove istarske dovodila i Kreéane i Ciprane, dakle Grke, koji su se kasnije vecinom potalijanéili. Slavene je slala u polja. Pod talijanskom okupacijom Istre, poslije 1919., stiglo je u Istru na desetine tisuéa ljudi iz Italije (regnicoli). Iselilo ih se, naprotiv, u vrio velikom broju poslije 1945. na osnovu optantskih zahtjeva (izbor drzavijanstva po volji) i po viastitoj Zelji. To iseljavanje je zadesilo i Motovun. U prvom prodoru u Istru, Slaveni su stigli i pod zidine

Motovuna svoj

novi

podlozni

ratovi, 60

i u dolinu Zivot

gradu

osobito

pod

Mirne svojim

Motovunu

kuge,

skoro

gdje

su se nastanili i otpoéeli

Zupanima,

i raznoj uniStili

podZupima

i sucima,

viasteli. Kada su éesti

narod

Istri.

tada

radmu

snagu

otoka, Talijani iz Toskane

i Furlanije.

iz turskih od

krScana

krajeva

porodicama

bili su vecinom

bjegunci

(uskoci).

BjeZali

Osim

i feudalci

svojim

Talijana, ostali

gom

pred divljim Turéinom

i sklanjali se na

rom

nadimku

Zagoraca.

osvojenih

i bla-

mleta¢kom

austrijskom zemljiStu. Austrija ih je u Istru osobito doseljavala iz juzne Hrvatske i sa granitnih mjesta prema Turskoj te ih razmjeStala po srednjoj Istri i po Krasu. : Venecija je zvala nove doseljenike »genti nove« (novo ljudstvo, nov narod), a one mnogobrojne iz Dalmacije, osobito iz zadarskog i Sibeni¢ékog kraja, Morlacima, prema sta-

dalmatinskih

Bilo je medu

njima

Hrvata i Srba, katolika i pravoslavnih, Stokavaca i ¢akavaca (iz primorskih nasih krajeva i sa otoka). Pravoslavni Srbi brzo su se i bratski prilagodili slaven-

skim

istarskim starosjediocima

imajuci uglavnom

isti jezik

i obigaje. Lako su prihvatali i katolicizam nemaju¢i u Istri svojih pravoslavnih sveStenika i crkava, a nalazeci u starim istarskim crkvama, naroéito u selima, glagoljsko slavensko bogosluzje koje ih je potpuno podsjeéalo i na njihovu »staru viru«. Drugo naseljenje poprima svoj vrhunac pri kraju 16. stoljeéa. U tom drugom naseljenju Istre bilo je od 15. stoljeéa do kraja 17. stolj. 117 grupnih naseljavanja, i to: 94 slavenska, 12 grékih i 9 albanskih. Posljednja grupa doseljenika stigla je 1699. iz Hrvatske. Poslije svih tih doseljenja, u Istri su Slaveni u ogromnoj vecini. Buduci talijanski pisci i histori¢ari ne mogu oprostiti Veneciji Sto je — misleéi samo na svoje privredne koristi — slavenizirala Istru

tim novim

slavenskim dogljacima. Nitko se od njih ne sjeti

da zahvali

vrijednim’ slavenskim

ratarskim

rukama

koje

stolje¢ima hranile i bogatile istarske gradove, gradane i gospodu njihovu. Tu se je ostvarila ona vjetna istina i pravda: zemlja je onoga tko je obraduje! U MotovunStinu stizu Dalmatinci veé 1549, Iste godine su se doselili i na podruéje Umaga, Novigrada i Poreta. U

godini

1550. ima ih i u Bujama

i u GroZnjanu.

NeSto

kas61

nije dolaze i u Tar (1576.). Te su se seobe vrSile osobito slije sklopljenog mira izmedu Venecije i Turske 1540.

po-

Mnoge kolonije Hrvata i Morlaka, to jest Dalmatinaca, smjesteno je 1617. u Pazinskoj grofoviji, uz mleta¢ku granicu, dakle uz MotovunStinu, u koju su lako prelazili. Te godine i 1618., Austrija naseljuje uskocima Kringu, Tinjan,

Zminj, Pi¢an, Sveti Petar u Sumi, Pazin, Roveriju

nika iz Dalmacije, Bosne, juzne Hrvatske i drugih krajeva. Podsjetimo se na neke obiéaje naSih pradjedova. a NaSi su stari, osobito u zapadnoj Istri, rado nosili _ oruZje, puSku, piStolj, bodez (dageta). Ta to su bili borci,

uskoci, hajduci, stigli sa turskih granica i navikkli na borbe i oruzje.

(kraj sje-

dugom

verno od Vodnjana) i Ciéariju. Providur Giacomo Rhenier podnosi mletaékom senatu referat 1585. 0 svom boravku u Istri i posebno o inspekcijiSuma i maslinika istarskih. Podsticao je, kaze, ljude na obradivanje zemlje koju su dobili i hvali zadarske i sibeniéke Morlake, ranije turske podanike, snazne ljude, navikle na napore (»... li Murlachi Zaratini et Sebenzani gia sudditi del Signor Turco ...«). Kaze za njih da su vrlo vje8ti, radini i sposobni u ratarskim poslovima, i da obeéavaju da ée bez sumnje od njih biti najvece koristi. Te ¢e ljude — nastavlja providur — u svako vrijeme Venecija moéi koristiti kao vojnike i galeote. Dobar dio srednje Istre naselili su éakavci iz juzne Hrvatske. Sjevernije, Slovinci po Bujstini, jesu éakavizirani Stokavci. I u MotovunStinu su stigli doseljenici Stokavskoga govora, izuzev op¢ine Oprtalj, Brkaé i Kaldir, Tako isto Stokavcima su bili napuceni kotari Poreé, Rovinj, Vodnjan i Pula, te nekolika sela pazinskog kotara: u Kringi, Sv. Petru u Sumi, Svetom Ivancu. Najranija Stokavska kolonija u Istri je Rovinjsko selo iz 1525., a najkasnija Peroj, iz godine 1657. Svi su ti novi istarski Stokavci u toku stoljeéa poprimili mnoge jezi¢ne osobine starosjedila¢kih takavaca, a u prvom redu njihovo zvuéno éa. Romansko stanovniStvo grada Motovuna govorilo je od najstarijih vremena svoj stari romanski istriotski govor, dok nije Venecija u toku 14. i 15. stoljeéa, kroz svoju administraciju, vlast, Skole, udomacila svoje mletatko narjeéje (veneto).

ISLI U PROSEVINU

MotovunStina Istra, najrazlicitije

ranije

uvala,

kao

narodne

obi¢aje.

Neki

i ostala

su obiéaji

bili od

najvece starine, druge je sa sobom donio val novih doselje62

starim

slikama

vide

naoruzani

i sa

Paljenje kresova bila je redovna

pojava

uz praznik

sv.

Ivana (Ivanje). Kad je Motovun slavio svog patrona svetog Stjepana, pjevale su se pjesme koledve, iducéi od kuée do kuée. 3 Doseljenici su donijeli sa sobom plemeniti obiéaj sklapanja pobratimstva uz posebni obred i zakletvu o dozivotnom bratstvu, vjernosti i ljubavi. Ali, bilo je i krvne osvete (vrazbe). I bugarilo se i pjevalo uz gusle o Kraljeviéu Marku, i molilo u pjesmama za kiSu noseci zelene grane. Zene su naricale (narekovale) za mrtvima, djevojke pjevale njezne ljubavne pjesme. Uz ognjiSta u zimi pri¢alo se mnogo o vilama, vukodlacima, krsnicima koji imaju posebnu moé, o vjeSticama (Strigama), o orku (teSko onome tko ga zajaSe!), o mori (koja siSe ¢ovjeku krv ili ga no¢éu davi), o tatima. o svecima Sto putuju po zemlji, o grijesnim duSama Sto lupaju po ku¢ama, o negdje zakopanom zlatu.

Bolesnicima i pripremale

slavenska

nekim

Novigradski biskup Tommasini divno opisuje stare morlatke obiéaje, narocito Zenidbene. Nekad se u prosevinu djevojke islo na konjima uz pucanje i pjesmu. Tu su djeveri, barjaktari, stari svat, svirci sa roZenicama, supelama i mijehovima, darovi, pregovaranja da se ustupi djevojka, bukalete i baluni, gadanje jabuke, posebni kola¢i (kao Sto su i danas Cuveni »cukeranci¢i«), Zenidbene pjesme i mnogo drugih narodnih obreda u svatovima. Dodamo li joS i tadaSnju narodnu nosnju, pjesme pjevane na tanko i na debelo, poslovice, uzrecice i poSalice uz obilne vecere i objede, — onda zaista su te svadbe naSih starih bile krasna narodna veselja.

KONJIMA

kosom.

crkvene

bili su vezani kolaci.

gasili se uroci

razne

praznike,

razni

i kuhalo

ljekovito bilje, ali

¢ini.

j kao

narodni

Sto

obiéaji,

BoZi¢,

¢ak

Uskrs

i pojedina

; i drugi,

jela i

Patrijarhalni

natin

Zivota

na’ih

dosta strogi obiteljski i druStveni

pradjedova

moral,

nalagao

koji je Gesto bio

—

A Sta je bilo tek s maslinicima i s uljem? Vidjet Cemo da je i ulje

preoStar. Zivjelo se skromno, uz mnogo rada i teSkih odricanja. Da nije bilo gradskih, veleposjedniékih i feudalnih pretjeranih nameta i duznih davanja i rabota, Zivot naSih starih ne bi bio lo8. Eto, baS rije¢ rabota — koju piSu i upotrebljavaju i strani pisci — tipiéna je slavenska rijeé stvorena da izrazi

moralo

teSku

parstini

muku

i sluZenje

naroda u proSlosti. Rijeé je oznata-

vala prisilni skupni rad kmetova koji su morali vrsiti za feudalne gospodare. U toj rijeci krije se pojam roba, ¢ovje-

ka koji ropski radi. Otuda i ruska rijeé za rad: rabota, a za raditi: rabotatj. Tu rijeé su i donijeli naSi pradjedovi iz dalekih ruskih ravnica u Istru kad su u 6. i 7. stoljeéu krenuli u novu domovinu. Ne poznavaju¢i slavenske jezike, ni

naSe istarske ¢akavske govore,

talijanski historici Istre §to-

Sta nijesu razumjeli u vezi sa Slavenima Istre. Stari obi¢aji istarskih Slavena poteli su blijedjeti i gubiti se polako veé u toku 19. stoljeéa. Do prvog svjetskog rata jo$ su se mogle gledati po na’im gradovima i selima narodne noSnje, istina sve rjede, da bi se poslije rata mnogosta iz naroda zatrlo, izgubilo, zaboravilo, pritisnuto novim vremenom i druk¢éijim naéinom Zivota.

bilo

podvrgnuto

dopremiti

teSkoj

u Veneciju

carini.

Uvijek

se najprije

gdje su se maplacivale

razne

takse. Uopée, mnogi su proizvodi morali prvo proci u samoj Veneciji svu carisku sluzbu da bi mogli dalje krenuti u trgovinu. To se je sve ticalo i MotovunStine, jer u unutras-

njosti Istre gajili su masline jedino Motovun i Buzet, dok su u istarskom primorju bile ponajbolje po kakvo¢i one u Koi RovinjStini.

Istarsko ulje, vino i voée razveseljavalo je stolove Rimljana. Po tvrdenju Plinija, Marcijala, Galena i Kasiodora masline su bile bogatstvo Istre. Natjecale su se sa Spanjo!skim i talijanskim maslinama. I Valvazor hvali istarske masline u 17. stoljecu. Providur Malipiero savjetuje 1583. mletacki senat da valja uvesti u Istri obavezno sadenje maslina pod prijetnjom

kazne.

Bili su

uvedeni

strogi propisi

i kazne za nebriZljiv

uzgoj maslina, ili ako se nisu Cuvale od sitne i krupne stoke. Odredeni su bili u Veneciji posebni providuri za istarska ulja, Provveditori sopra ogli, koji su pratili proizvodnju, vodili nadzor i o tome obavjeStavali posebnu ustanovu za ulja u Veneciji (Magistrato sopra ogli). U tom nadzoru pomagao je providurima za ulja i koparski podestat. Ti razni nad-

zornici Zale se svojoj centrali u Veneciji da se u Istri sakri-

CAK

POSEBNI

PROVIDURI

ZA ISTARSKA

ULJA

Promatraju¢i sa bedema motovunskih okolne livade, oranice, vo¢njake, maslinike, polja i Zita, razmisljamo i o povijesti plodova koje je dobra zemlja motovunska pripremala zajedno s kmetovima. Providur mletatki, Marin Malipiero, odugevljava se Is-

trom i o tome javlja svom

bila

obradena,

bila

senatu

bi druga

1583.: »Kad

Puglia,

bila bi

bi Istra sva

pprava

Zitnica

Venecije, tim prikladnija i korisnija Sto je sasvim blizu.« _ Jo& prije osvajanja primorske Istre, dva su proizvoda istarska privla¢ila posebnu paZnju Venecije: so i prekrasne sume! Kad se dokopala Istre, Venecija je podvrgla sve gra-

dove,

pa i Motovun,

so udarila veliki za svoj racun. 64

svojoj

porez

trgovatkoj trgovinu

politici, na istarsku

solju

potpuno

preuzela

va ulje ili da se krijuméari u Trst . ‘ Ipak, Venecija je ostavila jedan privilegij Istri: da moZe izvoziti svoje ulje u Furlaniju, ali inaée sav je viSak morao biti odvezen u Veneciju (nella Dominante). Kroz cijelu mleta¢ku vladavinu u Istri koéili su razvitak, trgovinu i industriju maslina teSki nameti, neugodni nadzori, ograni¢enja koja su postavljana vlasnicima i trgovcima. Narod je uvijek nastojao da prevari i izigra nesmotrene mleta¢éke zakone o ulju. Svakako da ni Motovunci u tome nisu izostajali. Uopée, Mletacka Republika gledala je sa-

mo vlastitu korist u svemu. Za privredni napredak svog stanovniStva u Istri nije se mnogo brinula, tako da je privreda Istre posljednjih stoljeéa bila u stalnom opadanju i zapuStenosti. Veliki neprijatelji istarskih maslina bile su i velike zime koje se pamte. StraSna zima u godini 1787. mnogo je zla

nanijela istarskim staru slavu.

maslinicima

nikad

vise

nisu

dostigli

Nekad je Istra snabdijevala mleta¢ko trZi$te i volovima. Stoku su kasnije zatirale stoéne bolesti. U Motovunu, kao i drugdje po Istri, mnogo se gajio dud

i vuna

bili su na velikoj cijeni, ¢ak ne-

kad priznati i u rimskome carstvu. Vuna se natjecala s onom iz Egipta i Galije. Spominju je Plinije i Marcijal. Misle na

Istru i Kras.

Na glasu je bila Istra i po aromatiénom bilju, u emu je upravo bila bogata. MotovunStina nije bila posljednja u svim tim sjajnim plodovima Istre.

POD

SVODOVIMA

CRKVE

SVETOG

STJEPANA

Feudalizam je vezao mnoge svetatke dane i svece za svoja prava i za podanitka davanja. Uz ostale svece spominju se i sveti Juraj i sveti Mihovil. Izgledalo je kao da je sam svetac udario namete i kojekakve dadZbine na radni narod. Govorilo se: prava sv. Jurja (diritti di San Giorgo), i tako je svetac ni kriv ni duzan, bio upleten u feudalistitku pljacéku. Sreéom, vecina svetaca bila je izvan te srednjovjekovne zloupotrebe. Ima mnogo krSéanskih svetaca koji su od najstarijih vremena bili mnogo ¢aS¢eni medu istarskim vjernicima i koJima su posvecivane crkve. Ti su sveci postajali i zaStitnici (patroni) gradova i njihovi vjerski cuvari. U Motovunu je to bio prvomuéenik sveti Stjepan po kome se i zove Zupna crkva. Ta je crkva vrlo stara. U buli pape Aleksandra Iil iz godine 1178. spominje se motovunska crkva (»Ecclesia de Montona«).

Katedrala

svetog

Stjepana

je zidana

groznjanskog

kamena. Na glavnom oltaru su dva spomenika od kararskog mramora: sveti Stjepan i sveti Lovro (takoder vrlo popularan istarski svetitelj, éak vezan za mnoge narodne prize).

je gradio

vrlo otpornih

umjetnik

Francesco

red stubova gradenih na yrijeme.

Crkva

KaStel,

gradska

palata

svetog

Stjepana

vrhu breZuljka usred doline, svakog tko ih promatra.

motovunsku

katedralu

Bonazza.

brionskog

sagradena

Palladija. Bila je rekonstruirana godine kula, Crkva

za svilarnice.

I istarske ovce

Spomenike

je dvostruki

(»Palazzo

i oko

crkvi

kamena

nacrtima

1343. comunale«),

zvonik-

njih

visoki

bedemi

ostavljaju

snazan

dojam

postojao

je od

starine

Kap-

tol sa kolegijem kanonika (sveéenici sa viSim ¢inom, obi¢no uz katedralne biskupske crkve). Kaptol je bio jedan od najuglednijih u pore¢koj biskupiji. Kanonici su imali posebne privilegije u natinu odijevanja i u odlikovanjima. Kaptol je vrsio u ranijim stolje¢ima vlastitu civilnu i kaznenu viast nad svojim ¢lanovima i nad. podredenim svecenstvom. To su odredivali posebni statuti. Prihodi Kaptola dolazili su’od desetina koje su podloZnici morali davati gradu i vlasteli. Crkvi je pripadao éetvrti dio tih desetina, zvan quartesium. Davao se crkvi od davnine za uzdrzavanje svecenstva i crkava. Uopée je motovunski Kaptol uZivao velike povlastice. Motovun je medu zidinama, osim zborne Crkve svetog Stjepana, imao i mnoge druge crkve, filijale Zupne crkve. Bile su to: Marijina crkva, Crkva svetog Ciprijana, Crkva sv. Ivana; a u polju izvan zidina: Crkva sv. Bartula i Crkva rodenja Marijina. - Grad je imao i dva reda redovnika. Red Servita koji su osnovali samostan u Motovunu 1598. U njihovoj je crkvi oltarski sto od prekrasnog mramora iz kamenoloma u Novakima gdje su leziSta dragocjenih mramora. Izmedu Motovuna i Novaka postojao je benediktinski Samostan svete Elizabete. Ta opatija imala je pravo da ubi-

re desetine i razne dadZbine

u darovima

(regalije)

od svih

okolnih sela. Samostan je posjedovao i mnoge vinograde nedaleko od Karojbe, oko Crkve svetog Dionizija. Samostan je propao u 15. stoljeéu kad su od kuge izumrli redovnici.

Sva

prava i imanja

preuzela je bila

pore¢ka

biskupija.

godini 1467. Crkva sv. Elizabete preSla je pod starjeSinstvo pavlina u Svetom Petru u Sumi. Trojica Motovunaca bili su i biskupi. Jedan od njih,

markiz

Francesco,

puljsko-porecki

biskup,

bio je ¢lan

Cu67

vene plemi¢éke motovunske porodice Polesini. venskog porijekla po prezimenu, bio je Simon

sich)

1482.

nadbiskup

Bara

i papinski

kralja Matije Korvina u Ugarskoj. biskupovao je u Novigradu.

Drugi, slaVosi¢é (Vo-

poslanik

Tre¢i,

Giovanni

dvoru iz

1409.

ternita) i uz njih Skole vjerskog obiljeZja. BratovStine su nazivane po imenima svetaca svojih zaStitnika. O vjerskim praznicima Clanovi bratovStina uvijek su uéestvovali kao dionici vjerskog ceremonijala uz veliku kiéenost u crkvenim

(procesijama)

sa svojim zastavama.

U moralnom,

vjerskom i ekonomskom pogledu, bratovStine su se starale za svoje Clanove koji su vlastito druStvo uzdrzavali novéanim prilozima i darovima. Sva su ta druStva bila pod kontrolom gradskog vijeéa (Consiglio). Skole uz ta druStva plaCale su uéitelja, organista i propovjednika. Bratovétine su imale svoje statute. Kroz njih je sveéenstvo i redovnistvo bilo usko povezano s narodom. Medu élanovima vréila se i karitativna sluzba, pozajmljivanje i materijalno poma-

BARBOVA

KULO!

Tako se u pjesmi Nazor obra¢éa Motovunu. Tko su bili Barbo? Ovo ime spominje Nazor i u svom historijskom romanu

Motovun je imao medu svojim bedemima devetnaest vjerskih gradanskih druStava, zvanih bratovStine (confra-

ophodima

MOTOVUNE,

»Krvavi

dani«

u licu grofice Klelije Barbo

koja je za-

\jubljena u lupoglavskog gospodara Ivana Sinkovi¢a, hrabrog vode istarskih uskoka U Pazinu

i po romanu

prijatelja kmetova.

1905. piSe predgovor za zbirku pjesama

»Krva-

va koSulja«. Taj predgovor je Nazor otpoéeo ovim rijecima: »Tiho ,netujno ruSe se i stare drevne zidine sredovjecnih kula u dolini raSkoj. Strahom i trepetom gledali su na njih hrvatski kmetovi, kada su u onim visokim dvorima gospodovali mrki vlastelini, njemacki grofovi Herbersteineri i Guteneckovi, talijanski velikaSi Brigido i Barbo«. Barbo su bili moéna feudalna porodica u Istri kojoj su pripadali mnogi istarski kaSteli i vlastelinstva. Baruni Barbo stigli su u Istru u 15. stolje¢u_u sluzbi Venecije. Za ove talijanske barune, kao i za njemacke, kojih je bilo mnogo u Istri, mozemo reci ono Sto je Nazor izrazio stihovima u pjesmi »Buna u Kozljaku«:

ganje.

Francuska uprava potetkom 19. stoljeéa tovStine i podrZavila njihov imetak.

Kao

Sto je bio obiéaj

ukinula

u Istri po gradovima,

a i u pri-

morskoj Dalmaciji ranijih stoljeéa, tako je i Motovun gajio u svojoj gradskoj sredini srednjovjekovne crkvene drame (misterije i mirakule) prikazujuci o praznicima razne prizore iz zivota Isusova i svetaca. Sa¢uvalo se i dosta narodnih vjerskih pjesama na talijanskom jeziku. Osobito o Velikom petku izvodene su sveéane drame o muci i smrti Isusovoj (passioni). Tog dana u prvom sumraku otpoéeli bi dugi ophodi po cijelom gradu uz goruée voStanice. Sve su kuée i prozori bili iski¢eni i upaljene svijeée na prozorima. Sva okolina Motovuna je svjetlucala. U polju

pravljeni

su krizevi

san i pun

tajanstvenosti.

od svjecica.

Prizor je bio zaista potre-

Dok sjedite na bedemima, sklopite oti. Zamislite noé, Veliki petak i sav Motovun i okolinu njegovu u svjetlosti svi-

jeca. Zaista, prizor dostojan zanosa 68

i misterije!

»VaSse gordo, drevno stablo ne rodila zemlja ova: doletjeste iz daleka kao jato jastrebova.«

je bra-

Baruni Barbo, a od 17. stoljeéa grofovi, imali su velike posjede u Motovunu i u Bujama. Njihovi. su bili: Kozljak, Belaj, Cepi¢c, Boljun i Paz. Jedna grana te grofovske kuée gospodarila je neko vrijeme: Kastvom, Veprincem, MoSéenicama, Klanom i imanjima na Krasu. Bili su i rijecki kapetani. Juraj Barbo upravljao je Pazinskom grofovijom 1605. kao pravi tiranin. Zupani se na njega Zale, traze pravdu i covjeéniji postupak. Grof Messaldo Barbo ubio je u Pazu vlastitog sina, zbog cega mu je u Ljubljani 1589. odrubljena glava. U Nazorovoj baladi »Avet u Pazu« majka ljubi glavu ubijenog sina. Posljednji grofovi iz porodice Barbo sve su svoje istarske posjede prodali i odselili se u Kranjsku.

Osim sredini

baruna joS

dvije

iz kuée Barbo, Motovun istaknute

vlasteoske

je imao

porodice.

u svojoj Jedna

se 69

zvala Pamperga i bila je njematkog, bavarskog porijekla. . Druga, najstarija plemicka kuéa bili su Polesini, sa jakim vezama i imanjima. Imali su sva feudalna prava, sve od 14. stoljeca, u selu Novakima i Zamasku, uz titulu markiza.

Tri su katoli¢ka

redovni¢ka

legij istarskih Slavena,

Za GLAGOLJICA

U MOTOVUNSTINI

Glagoljica, to staro slavensko pismo, rodeno je pod rukom velikih solunskih slavenskih prosvjetitelja i u¢enjaka ve¢é u 9. stoljecu. U vrijeme kad je sav krSéanski svijet po Evropi pisao jedino latinski, mi u Istri imamo svoje vlastito slavensko pismo, glagoljicu, koja je bila skoro cijeli milenij, tisu¢u godina, kulturno svjetlo Istrana. Glagoljski zapisi, obiéno uklesani u kamen, epigrafski spomenici, javljaju se u Istri odmah poslije 10. stoljeéa. Glagoljsko bogosluzje traje sve do 19. stoljeéa. Utrnulo je u Istri tek 1867. stalno proganjano i tjerano od raznih slavenskih neprijatelja, Austrije, talijanskih iredentista, pa ¢ak

i od zadrtih latinaSa sveéenika i biskupa.

Glagoljica se bila rasprostrla i po cijeloj MotovunStini. Udarala je naprosto u bedeme grada, ali joj sam grad, kula romanstva i latinskog Kaptola, nije otvorio vrata zupne Crkve sv. Stjepana. U motovunskoj se katedrali sluzba uvijek vrsila na latinskom jeziku. Ima jedan dragocjeni srednjovjekovni istarski spomenik koji je pisan za tri gospodara na tri jezika: latinskom, njematkom i hrvatskom ¢éakavskom narjeéju, i to glagoljicom. To je Cuveni »Istarski razvod« pisan u Pazinu u 14. stoljecu kao dokument utvrdivanja ta¢nih granica u srednjoj Istri izmedu akvilejskog patrijarha, Venecije i Pazinske grofovije. Za Nijemca patrijarha pisalo se njemacki, za Veneciju i pazinskog grofa latinski, a za naSe domaée hrvatske Zupane njihovim jezikom i pismom. U »Istarskom razvodu« znatajna je hrvatska toponomastika (imena mjesta). Eto, u tom je spomeniku glagoljicom ispisano i ime Motovuna. Uz Motovun spominju se i mnoga druga istarska mjesta: Pazin, Pula, GroZnjan, Dvegrad, Oprtlje, Blzet (stari oblik za Buzet, kao ono: slza-suza), Piéan i tako dalje. , 70

reda

vrlo zasluzni za njego-

vanje i Sirenje glagoljice u Istri. Bili su to najprije benediktinci, zatim pavlini i franjevci. Njihove opatije i samostani s ljubavlju su éuvali glagoljicu kao svetinju i priviistarsku

kao bogato i staro kulturno nasljede.

glagoljicu

velikog

je zna¢aja

bio bene-

diktinski Samostan sv. Mihovila kod Pore¢éa. Bio je évrsto povezan s benedistinskim motovunskim Samostanom svete Elizabete, u kome se takoder glagoljalo. Kuge i ratovi zatrli

su mnoge

samostane

u Istri pa je tako i Samostan

sv. Mi-

hovila opustio 1526. Poreéki biskup u 16. stoljeéu, Cesar Nores, kaze da se glagoljica upotrebljava skoro u svim crkvama Istre. Zato je sasvim razumljivo Sto novigradski biskup i pisac iz 17. stolje¢éa, Tommasini, piSe da vecinu stanovnika Istre ¢ine Slaveni. Godine 1688. sva je poretka biskupija — osim Poreéa i Motovuna — glagoljska. Spominju se izricito glagoljske Zupe MotovunStine: Muntrilj, Sveti Vital (Brig), Rakotule, Karojba, Novaki, Kaldir. Glagoljalo se i u crkvama Brkaéa i KaStelira. Ferdinando Ughelli, historiéar i uéenjak 17. stoljeéa iz Firence, kaze u svom djelu »Italia sacra« da su u novigradskoj biskupiji Zupnici svi glagoljaSi. Prema tome, glagolijicu sa staroslavenskim jezikom upotrebljavali su i u Oprtlju, Brtonigli, Groznjanu, Momjanu, Sterni, Novoj Vasi i Kostanjici. U Novigradu je postojao i samostan franjevaca glagoljaSa. Novigradski biskup Dominik Stratico preporucuje 1783. redovnicima neka gaje i Cuvaju glagoljicu. Ali, bilo je i biskupa koji su bili kruti poklonici opéekatoli¢kog latinskog jezika pa su zabranjivali u svojim biskupijama upotrebu glagoljice i staroslavenskog jezika.

Primjer za to je poretki biskup Caldana, u 17. stoljecu, koji zabranjuje.zupniku u Karojbi, Babanovicu, upisivanje u matiéne Zupnitke knjige glagoljicom, i to pod prijetnjom globe od €etiri Skude. Bilo je i straSnijih postupaka, upravo kriminalnih s

obzirom na Franceschini sve crkvene

gonjenje glagoljice. Takav je sluéaj Zupnik koji je u pravoj mrznji uniStio 1900. godine glagoljske

knjige

u Novigradu.

U Muntrilju,

nedaleko

Motovuna,

nalazimo

biljeske

pisane glagoljicom u knjizi krstenih iz 17. i 18. stoljeéa. I KaStelir ima razne glagoljske bogosluZne knjige. I Vizinada je bila vrlo poznata po gajenju i Guvanju glagoljice na Boz-

jem

polju. Tar i Vabriga imali su glagoljske misale. Zato kad podemo Svetom Stjepanu u pohode usred Motovuna, ne zaboravimo da se sjetimo nasih vrijednih glago-

ljaSa koji su u MotovunStini budno éuvali glagoljicu a s njo-

i nacionalni

ponos

istarskih

Slavena.

POD

LADONJOM

ZUPANI

_ Ladonju (koprivi¢é) mozemo nazvati istarskim nacionalnim stablom. Na¢i ete je u selima i gradovima, stoljetnu,

ogromnu, razgranatu. Citava proSlost jednog kraja je u njoj.

Kraj crkava, zvonika, na trgovima, stara ladonja budno prati razvitak novih generacija te im pri¢a o vremenima kad su nasi stari Zupani, predstavnici slavenskih opéina i zajednica, pod njima vije¢ali sa podzupima i sa dvanaest sudaca, dobrih i mudrih staraca, o dobru i zlu svojih sela. Zupani su bili birani ili pod ladonjom ili pod lozom. eS I loge (krov na stupovima) nasred sela bile su sastajaliSta tog stoljetnog slavenskog predstavni8tva u selu. Tu su davana obrazlozenja za savjete; vrsena sudbenost manjeg opsega po obicajnom narodnom pravu; tu, pod lozom ili granatom ladonjom, primane su zapovijesti gospodara vlastelima ili naredbe gradskog municipija ili komune; tu su se rjeSavali medusobni liéni sporovi, svade, mirenja. Bas zato, teSko nam je odvojiti istarske Zupane od ladonje i loze. Slovenci i danas €uvaju staru slavensku rijeé Zupan u svom pravom znacenju, i naglaSuju¢i je kao i istarski éakavci, to jest sa naglaskom na kraju. Steta Sto i mi Istrani ne sacuvasmo to lijepo staro ime za nage predsjednike opéi-

na, utoliko prije Sto smo ga u selima upotrebljavali

punih

trinaest stoljeéa.

sad oko Mirne

bile zna¢ajne

_ _ Nekada, im

kruga

starih

istarskih

pravne

ustanove

Zupanija

koje

i zajednice.

si se spustio niz motovunsko brdo i izi$ao

romanske

zupan sa sucima 72

Je bilo slavenske

komune,

i starcima

doéekao

selima :

bi te mudri

slavenski

MotovunStine,

I Zu-

pane

i suce

izabirao je sam

narod.

Venecija je

priznavala

slavensku ustanovu Zupana, koje je Gesto nazivala i rijecju meriga. Motovun je u svim svojim podopcinama imao Zu-

pane. Za razliku od romanske komune (comunitas), Zupanija je tipiéna slavenska tvorevina koju je okupljala krvna veza vise rodova. Kad iz vrha Motovuna bacimo pogled preko Mirne, zamislimo nekadaSnje naSe stare slavenske Zupanije: Oprtalj, Gradac, Kostel, Mlun, Zrenj, Momjan i Buje. I Buzet se vladao kao hrvatska zupanija, a ne kao latinski municipij. Slaveni, na zemljisnom prostoru (teritoriju) izvan gradova u svojim seoskim opéinama, pod zZupanima, ovisni su o gradu ili feudalcu. Zupani su bili posrednici izmedu gospode i puka. I feudalci, uz svog kapetana koji je njihov predstavnik, oslanjaju se i na Zupane kao seoske poglavare naroda i upravitelje op¢inskog dobra. Po Zupanima se i razlikuju slavenske opéine od romanskih. Motovun ide u red onih gradova i ve¢cih kaStela (tvrdava) koji su pod Rimom i Bizantijom uZivali municipalna prava, u pravom sistemu samouprave, sa svojim pravima i slobostinama, s prihodima, vlastitom upravom, pravom na sudenje, imajuci i visu teritorijalnu vlast nad selima. Frana¢ka nova uprava u 9. stolje¢u po svom je feudalnom pravu bila izmijenila staru rimsko-bizantijsku municiplanu upravu, kao i pravo naroda da sam izabere svoje najblize upravitelje. Kako smo vidjeli, 804. na Rizanskoj skupStini, uz ostale istarske gradove i Motovun trazi da mu se vrate kmetovi i gradska zemlja koju je franacéki vojvoda

Ivan bio razdijelio Slavenima.

Tu se vidi prvi sudar grado-

va s feudalizmom i trvenje starih Istrana (Romana) sa naseljenim Slavenima. Karasteristika tih sredovjec¢nih slobodnih komuna, koje su se upravijale po svojim statutima, bila je i ta da su imale velike zemljisne posjede, paSnjake, Sume za zajedni¢ku upotrebu svojih stanovnika. Stoljeéima su tako Zivjela odvojeno u Istri dva svijeta: s jedne strane gradovi i kaSteli, s druge strane slavenska sela. U gradovima: gradani, patriciji, plemi¢i; u kaStelima: ba-

runi i grofovi; u selima:

kmetovi

sa svojim zupanima.

RAZVALINE

Dolazili €esto raSporski

konjanika.

duznim

Primani

poStovanjem

»KLJUCA

kapetani

ISTRE«

u Motovun

su od motovunskih

podestata

koje se ukazivalo visokim

istarske ¢akavStine

uz pratnju i vijeéa

predstavni-

cima mletacéke vlasti u Istri. Odsjedali su u posebnim prostorijama KaStela. RaSporski kapetani (Capitani di Raspo) brinuli su se za zaStitu i odbranu cijele mletacke Istre. Prije RaSpora, Venecija je u Istri imala dva zemaljska kapetana (pazenaticka) sa sjediStima u Svetom Lovreéu i u Groznjanu. Naime, ona je uskoro uvidjela da ée biti dovoljan jedan pazenaticki kapetan, i to smjeSten na jednom vaznom odbrambenom poloZaju, na mjestu odakle se neprijatelj moze lako sa sjevera probiti u istarske doline i do mora. Zato je izabrala ba RaSpor na Krasu i zauzela ga 1394. Tad je utvrdila na stjenovitom i golom stozastom brijegu, visokom 830

metara, svoju kamenu tvrdavu, nadjenuvéi joj ponosno

ime:

Kljué cijele Istre (clavis totius Histrie). Svaki na& pogled sa vrha Motovuna, upravljen prema Buzetu i izvoru Mirne, mora izazvati u nama i razmisljanja o visokom Krasu koji poput zida odvaja srednju i primorsku Istru od sjevernih krajeva. Prisjetimo se nekih ¢injenica. Na staru povijest dodajmo i godinu 1944. kad je Kras bio pun neprijateljskih garnizona i kad je u njemu spaljeno 6 sela. Kras su naslijedili od gori¢kih grofova austrijski nadvojvode u 14. stoljecu. Bio je odvojena provincija za sebe. U staro doba zvali su ga Japidijom po imenu njegovih nekadaSnjih stanovnika. U seobi naroda preko Krasa spuStali su se ratnici u posjet Italiji. Talijani Kras zovu Vena, sto bi imalo da zna¢i na keltskom jeziku: stijena, klisura. Sav je Kras u srednjem vijeku bio pod feudalnim poretkom koji je trajao do 1850. u strogom obliku podloznosti, i zemlji$noj i li¢noj. Zato su na Krasu kmetovi 1848. dizali pobune, palili kaStele i ubijali izrabljivaée. MrZnja je bila

velika. Jer, ti vukovi u feudalnoj

kozZi nijesu na Krasu

bili

bolji od prirodnih vukova kojih je na Uéki i na Krasu bilo vrlo mnogo na stalni strah ovcama i Gobanima Zato su

Slaveni 74

i nazvali

vuéku

planinu

Uékom

(osobina

je stare

da na potetku rijeci ne zadrZava glas v,

usporedi za vunu, volovinu, vuka, narodno: una, olovina, uk). Eto, u tom carstvu vukova i stijena carevao je vise od jednog stoljeéa, u RaSporu, mletacki Kapetan, gledajuci kao jastrijeb sa visine svaki zna¢ajniji dogadaj u Istri. Kasnije

su ragporski kapetani imali sjedi8te u Buzetu, ali su uvijek nosili titulu raSporskih kapetana. : a KaStel RaSpor Cuvao je granice na sjeveru, ali i Sume na Krasu. Cesto su ga napadali vojnici Pazinske grofovije. Ako se priblizavala opasnost od napada, ili ako se pojavio gdje pozar, narod je bio obavjeStavan pucnjem iz topa ili zapaljenim stogom sijena. 4 } Pre Tvrdava je ipak bila u ratu zapaljena izgorjevsi do temelja. Kapetan Loredan u 16. stoljeéu ne moze preZaliti gubitak vrijednog kaStela u RaSporu koji je nekada uz ostalo odliéno

éuvao Veneciji

i velike Sume

oko

Laniséa

i Muna,

sad

ostecivane i sijecene bez Cuvara. Loredan preporucuje senatu da opet izgradi tvrdavu u Rasporu, da bi se sa¢uvale Sume i granice mleta¢ke Istre na Krasu. Osim toga kapetan moli pomoé za bolje utvrdivanje Buzeta. ‘ Stojeci danas nad neznatnim ostacima ruSevina rasporske tvrdave, duboko osjeéamo kako vrijeme sve gradi i sve razgraduje. Nekadasnji »kljué Istre« nema danas vise Sta da zatvara ni da otvara. Kapetani mletacki mirno leze u grobovima. Bili su mirni i godine 1944., u srpnju, kad je tisuéu petsto istarskih Zena u Sumi kraj RaSpora odrzalo sastanak AFZ-a.

»KLICU

Mnogi jesu

Citaoci

Istrani,

zastat

JOZE,

Nazorove Ge

kod

SCAVO,

I DRUKCIJE...«

pripovijetke rije¢i

Séavo,

»Veli Joze«, ako niS¢avonac, koje

na¢i u pripovijeci. Vjerojatno im te rijeci nece biti sasvim } jasne. PokuSat Gemo unijeti malo svjetla u njih. Ima to veze i sa Motovunom koji se smatrao romanskim gradom, a Sto je sve dalje povezano i sa romanskim stanovnicima Istre i njihovom upotrebom naziva za Slavene Istre. Dakle, i to zadire u povijest i Motovuna i odnosa

medu istarskim stanovnistvom, osobito nas prilike u Istri sasvim druk¢ije.

ranije,

jer

da-

Kad,

u Veneciji,

iduéi

duzdeve

palate

prema

moru,

stignete do obale, proéitat Gete na javnoj tabli ime tog dijela obale: Riva degli Schiavoni, Sto bi u prijevodu glasilo:

Obala Slavena. Pred oluju,

na ladji, razgovaraju

Neretvanim, galiot: — — U bianka —

—

Joze

i Ilija, osakaéeni

Ko si, éoviée? — upita Saptom onaj iz ladje. Klitu me JozZe, Séavo, a i drukéije. A ti? razgovoru pred upokorenim Jozom, Zuane i Barbakazu za Jozu: Homo speluncae — Sanu Barbabianka.

Séavonac!

—

rete Zuane.

Osjecamo u rijectima Séavo, Séavonac, ponizavajuci, prezrivi zvuk gospodareva glasa nad robom. Mle€éani i danas ono svoje knjizevno Riva degli Schiavoni izgovaraju Riva dei Séavoni (a ne Skjavoni, kako bi bilo po knjizevnom izgovoru). Naime, glasovnu grupu -sch Mlecani po svom narjeéju izgovaraju kao -Sé (tako: schioppo: Scopo = lovaéka puSka). Ime Séavo se na nesreéu potpuno podudara po svom znacenju s rije¢ju rob, koja u knjizevnom talijanskom biva

Slavene bez drugih

Nijemci su u srednjem vijeku zarobljene Slavene nazivali u srednjovjekovnoj latinStini Sklavi, a ne Slavi. I Grci, Albanci i Furlani u 6. i 7. stoljeéu zvali su Slavene imenom

Sklaf. U talijanskim izvorima ono se -I rano pocelo zamjenjivati sa -h, i tako smo preko Venecije i doSli do Séava

i Séavona. Razumije se da su ozbiljni i dobronamjerni Stariji pisci

te nazive:

Skjavoni

ili Séavoni

uzimali

kao

ispravno

ime

dok

su bivsi Sovinisti,

izrabljivaci i trgovci

ireden-

uzvikivali

rijet

Scavo ispunjeni prezirom i ruglom za istarske Slavene. Sa izmijenjenim politi¢kim i narodnosnim prilikama u Istri izgubila se i nestala ta nekada za rije¢é Séavo. U Italiji pisci i narod govore Slavi. ‘

Konaéno,

ona

Riva

degli

Schiavoni

Istrane odvratna i piSu samo rijet

Veneciji

snazan

je povijesni podatak o mnogobrojnosti nasih mornara, Tibara, vojnika i slugu (Séava) sa sluzbom u samoj Veneciji i © njihovom kretanju i radu po obali, na jedrenjacima, ratnim brodovima, u vojnim jedinicama. Te ¢injenice su

nadalje dokaz da je na jezik odzvanjao stoljecima bas na mleta¢kim obalama. To Venecija nije zaboravila veé ovjekovjecila u nazivu obale. ‘ Zato, ne gledajte u Veneciji kao turisti samo palate i umjetnicke ljepote, veé dodite i na obalu, razmiSljajte i poklonite se uspomeni naSih pradjedova Séavona, Séava, koji su mnogo svog znoja i krvi ugradili u ljepote Venecije.

izgovorena skjavo (schiavo).

Tako je po mletaékom narjeéju opée ime za Slavene pocelo da se stapa s pojmom roba. Pa kako smo mi Slaveni Istre i Dalmacije zaista stolje¢ima sluzili Mleéane dok su oni gospodovali, pojam Slavena i roba srastao je u ustima gospodara u jedno jedino znaéenje: bijednik, neznalica, sluga, rob. Tu podudarnost u znaéenju dviju rijeci (sinonimi) iskoriStavali su oni koji su mrzili istarske Slavene i Zeljeli da ih odnarode i vjeéno drze slugama. Kako je doSlo do toga da grupa -sl u rijecima Slavus, Slavonia prijede najprije u glasovnu grupu — skl u Sclavonia, a zatim u_ sch (Skjavoni: Séavoni) ?

namjera,

tisti i razni posjedniéki

SKLADATELJI REZBAR Znameniti Motovunac 16. stoljeéa je sveéenik Andrea Antico, muzi¢ar i rezbar. Pripadao je mleta¢koj Skoli skladatelja koji su bili pod jakim utjecajem narodnih popijevki. Radio je na usavrSavanju silografije (drvotiska) sa notama i postigao za ono vrijeme znaéajne uspjehe tiskajuci muzi¢ka djela u velikom formatu (in folio). Svojim pionirskim i pronalazatkim radom na tiskanju nota stekao je velika priznanja. Bio je odlikovan i od pape Leona x. c Antico je prvi koji Stampa u Rimu, gdje objavljuje svoje »Canzoni nove« 1510. prvo svoje muzicko djelo. Jedini primjerak tog djela u svijetu ¢uva se u Svicarskoj, u Bazelu. U Rimu je izdao 1516. i ¢itavu zbirku svojih misa (oLiber quindecim missarum«), svoje najvrednije muzicko dielo i vrlo cijenjeno. Osim toga tiskao je jo$ neka djela u Rimu i Veneciji. ; “3s

U_16. stoljecu jos je bio jedan Istranin znameniti slagac

nota. To radnju

je Jacopo

Moderno

iz Buzeta. Imao

je muzi¢ku

i svoje poduzecée u Lionu. 7

Y "~ ae.

Motovun je domovina i dva istaknuta Govjeka, bez sumnje Hrvata po porijeklu. Jednoga smo veé spomenuli: papinskog nuncija VoSica. Drugi je Jerolim Divjak (Gerolamo Diviaco) iz 16. vijeka, rodom iz sela Divjaki kod Motovuna, knjiZevnik i kancelar u Padovi, vrlo poznat u Mleta¢koj Republici. U Veneciji u 15. v. radi uéenjak Antonio Barbo de Mon-

onu

Bit ¢e da je taj Fondako primao u svoja skladiSta i svu pSenicu i Zitarice koje su bili duZni davati kmetovi da

podmire ricama).

U Motovunu je javna Skola osnovana godine 1354. Opéina je pozivala dobre predavaée. Iz tog vremena spominje se vrijedni utitelj Gregorio d’Alessio koji je od 1372. punih Osamnaest godina pougéavao u gramati¢koj Skoli (»scholas grammaticae ibi tenendo«). Koliko su veé u to staro doba Motovunci bili pismeni dokaz je jedna objava iz godine 1429. stavljena na stup usred loze, da bi je gradani mogli pro¢itati. U 17. stoljecu Skola je predata sveéenicima. Svi oni koji su vrSili javnu sluzbu morali su znati Citati i pisati. Grad je jo prije godine 1337. imao i plaéao svog vlastitog lije¢nika i kirurga. Kako se vidi iz mjesnog Statuta, lijetnici su bili duzni, pod prijetnjom novéane kazne, da viastima jave svako ranjavanje, pa bilo i sluéajno. U Motovunu je nekad postojala i bolnica za hodoéasnike, jedinstvena ustanova u cijeloj Istri. U godini 1651. zgrada je prilagodena za potrebe bolesnih i nemoénih Zena. Lijetnik, kirurg i uéitelj placéani su od zarade koju je ostvarivala stara motovunska ustanova zvana Fondako. Naime, sve istarske komune oOsnivale su posebna skladista (Fondachi) za Zitarice da se nade u slu¢aju nevolje, nestaSice, da bude kao prva pomoé. Takva skladiSta bila su pod strogom administracijom i bila zna¢ajna za gradske financije. Motovun ima tu ustanovu veé u 14. vijeku. Zito koje je bilo u skladiStu prodavalo se, uzajmljivalo i darivalo, prema potrebi i novo kupovalo. Ustanova je imala zbog toga

prilaéan novéani

fond.

Fondako je bio velika rezerva za vrijeme gladi, opsade, kad su bila opustoSena polja od neprijatelja te éesto nije ostalo ni sjemena za sijanje.

Znaéajno

POMOG

jeka Enea da uredi

i podestarije

NARJECJA

je svjedoéanstvo

TUMACE trséanskog

Silvia Piccolominija

je odli¢éno poznavao

(kasnije

(dadZbine

Zita-

POVIJEST biskupa

papa

Pio

iz 15. vi-

II)

koji

Istru.

Godine

1448. bio je u Motovunu

nastale medaSne

sporove

tog kaStela

s Pazinskom

grofovijom. Tad je imao prilike da vidi i slusa slavensko stanovnisStvo Istre. Evo Sto taj biskup piSe: »Istra se danas zove Slavonijom. Istrani su danas Slaveni, premda primorski gradovi upotrebljavaju talijanski govor, poznavajuC¢i oba jezika.« Svakako se to odnosi i na romanski Motovun éija prezimena i po porijeklu — kako éemo vidjeti — otkrivaju da u njemu nije bio mali broj istarskih Slavena, kasnije u vecini odnarodenih. Zapadni gradovi, i neki u unutraSnjosti, Zivjeli su ro-

manskim

duhom.

Dok

je u autonomnim

gradskim

komuna-

ma prevladavao romanski Zivalj, dotle su feudalni posjedi bili s velikom vecinom Slavena. Koncentracija romanskog stanovnistva osjecala se najvise u vecim miestima Istre. Osim u gradovima zapadne istarske obale, romanskog Zivlja bilo je i u Labinu, u Bujama, Buzetu, Motovunu, Oprtlju i Vodnjanu. NekadaSnji najstariji istarski romanski govor, istriotski, potjecao je od romaniziranih Iliro-Kelta. Taj stari govor potpuno je istisnulo mletatko narje¢cje. Sto se ti¢e jezika u nekadaSnjoj motovunskoj administraciji, latinski je jezik bio u op¢éoj upotrebi u svim jav-

nim upravnim bat

I PRVA

desetine

I NARODNA

tona.

PISMENOST

regalije,

tut je pisan

poslovima sve do 15. stoljeca. I gradski Sta-

na latinskom

nu pisan talijanskim

jeziku.

Prvi dokument

jezikom je iz godine

Skole, mleta¢ka uprava, austrijska janski jezik po gradovima.

u Motovu-

1427. Kasnije

birokracija

utvrdili

su tali-

Ono romansko stanovnistvo u MotovunStini koje je imalo svoja

li¢na imanja

nije

se snaSlo

u novim

prilikama

do79

seljavanja novih Slavena izmedu 15. i 17. stoljeéa, te je svoja polja prodavalo novim kolonistima ili onima koji bi pribjegli iz Pazinske grofovije. Poslije 1630. u Motovunu se doseljavaju zanatlije i trgovci iz Furlanije. Da Slaveni stalno obitavaju Istru od svoga prvog naseljanja u 6. i 7. stoljeéu najbolji su dokaz: starina ¢akavskih govora, onomastika (imena i prezimena), toponomastika (imena mjesta i Gestica zemlje), Zupanije, glagoljica, arheoloSki nalazi poslije drugog svjetskog rata i otkrivanje staroslavenskih nekropola (groblja) iz prvih stoljeéa nakon prvog naseljenja. Poslije drugog naseljavanja Istre, brojéani odnos izmedu Slavena i Talijana Istre kretao se uglavnom u omjeru 75 posto prema 25 posto. Sta je bilo s narjetjem istarskih slavenskih starosjedilaca i novih doSljaka? Jo$ u 13. vijeku bili su svi istarski Hrvati samo ¢akavci i ekavci, kao Sto ih imamo danas po PazinStini, LabinStini i u Liburniji. Ti éakavski ekavci su najstariji istarski Slaveni, iz prvog naseljenja. Nove pridoSlice donijele su sa sobom StokavStinu, i éakavStinu Dalmacije i primorske Hrvatske, sa ikavskim govorom. Cak je bilo i Stokavskih ijekavaca na PoreStini, ispod Mirne. Stari i novi stanovnici obiljeZavali su jedni druge i nazivima: a¢iGi i Stokovci. Jeziéni i dijalekatski utjecaji su bili obostrani pa smo dobili u PoreStini, Puljstini, Rovinjstini, donekle i u MotovunStini i BujStini, tip Stokavskih éakaviziranih ikavskih

govora.

Ikavski govor u Istri u svakom sluéaju ukazuje na doseljenja izmedu 15. i 17. stoljeéa, dok su ¢éakavci ekavci (jos i sa starijom akcentuacijom i rje¢nikom) pouzdan dokaz starine od prije trinaest vijekova.

MALO

STATISTIKE

U godini

novnika,

MOTOVUNSKIM

1864. Motovun

dok ée godine

ima sa sedam

1890. imati

1400

STANOVNICIMA zaselaka

stanovnika

1287 sta-

sa 271

nastanjenom kuéom. Tada je cijela MotovunStina, kojoj su pripadala sela: Brkaé, Zamask, SoviScine, Kaldir, Novaki, Karojba, Rakotule i Muntrilj, — imala u svemu 5557 lica i 889 nastanjenih

kuéa. Od svih tih stanovnika iz te godine (1890.) znalo je ci. tati i pisati samo

gradana

od polovice uglavnom

602, Sto bi otprilike

grada

Motovuna.

bili nepismeni.

narodnog

U sklopu

iznosilo neSto

Seljaci

su jos

manje

tada ‘

preporoda

u Istri, a pod utjecajem

socijalnih i politi¢kih strujanja u Hrvatskoj i u Evropi, po-

slije 1848. rasplamsat ¢e se politicka i nacionalna borba izmedu sela i grada, koja ée i u Motovunstini odjeknuti. Borbe za pravo na jezik, Skole i politi¢ko ucesce sve su jace. Pa ipak u gradu Motovunu nije bilo nikada nijedne hrvatske Skole, mada se, na primjer, do 1921. u motovunskim crkvama molilo na talijanskom i na hrvatskom jeziku. Godine 1910. opéina Motovun sa svojih osam sela prije

spomenutih

ima 6258 stanovnika. Prema razgovornom jeziku

— Sto je za vrijeme Austrije bilo dosta neobjektivno mijerilo kod popisa — govorili su: hrvatski 3147 lica, slovenski 1042 lica, u svemu 67 posto, dok je talijanski govorilo 2052 lica, Sto Gini 32 posto. Prema popisu istarskog stanovniStva u godini 1945. u listopadu, koji je izvrsio Jadranski institut, sam grad Motovun je imao 811 Zitelja. Od toga je bilo: Talijana 710, Hrvata 100, Slovenac 1. Nagi visoki struénjaci pri popisu su utvrdivali kakva su istarska prezimena po porijeklu, slavenska ili talijanska, ili pripadaju kojem drugom narodu. Ucestvovala su u ispitivanju tri naSa akademika i profesora univerziteta: Petar Skok, Fran Ramovs i Mirko Deanovic¢, slavisti i romanisti. Oni su nagli i utvrdili da je u godini 1945. od popisanih 308 motovunskih prezimena, u gradu Motovunu i u sedam njegovih zaselaka, jugoslavenskog porijekla 181, talijanskog i furlanskog porijekla 104, ostalih 23. Ta objektivna statistika pokazuje kako su se mnogi istarski Hrvati, uSavsi iz okolice u grad, vremenom odnarodili Ziveci i rade¢éi medu motovunskim Talijanima. Kasnije je

takoder i nasilje faSisti¢kih vlasti vrSilo stalan politi¢ki i ekonomski pritisak na hrvatsku narodnost, mijenjajuci prezimena i imena, i naredujuci da se govori samo talijanski. Zbog teSkih prilika pod Italijom iselilo se 165 Hrvata iz

MotovunStine,

najvise u juznu Ameriku,

doglo u Motovun

iz Italije, vecim dijelom

dok je 68 Talijana

Cinovnici i trgovel.

Odlazak

mnogih

Motovunaca

poslije

su optirali za Italiju, u mnogome je sve reci, Motovun je bio ostao skoro potpuno

na_ vrlo mali broj Zitelja. Bilo je ranije seljavanja, ali sa malo uspjeha. Danas, vunu 600 stanovnika, neSto domacih, ali Sa obnovom grada svakako ¢e Zivnuti i

oslobodenja,

koji

izmijenilo, bolje napuSten i spao

raznih pokuSaja na1968., ima u Motojo8 vice doseljenih. . nova trajnija uselja- -

vanja osvjezena novim turisti¢kim nastojanjima. Da spomenemo i neke podatke iz narodnooslobodilatke borbe oko Motovuna. Godine 1943. razoruzao je talijansku. posadu u Motovunu drug Uravié sa svojom borbenom jedinicom. Motovunski partizani spasili su tri savezniéka oborena avijati¢ara. U ranijem motuvunskom kotaru, za vrijeme drugog svjetskog rata, bilo je ubijeno 392 lica; ranjeno, zlostavljano i muéeno 544, a vrlo je mnogo Ijudi bilo zatvoreno i odvedeno u njematke logore.

VLAKOM

tara; dalje bi si§ao k ZavrSju i Livadama, presao dolinu Mirne na visini od trinaest metara, da bi se opet uspeo ka Mo-

tovunu {ovoj

i Vizinadi na 279 metara. oe

Vasi

i zavrSavao

svoj

put

je brzo silazio k

Porecu.

a ‘Austelje je tu prugu isgradila godine 1902. s tehni¢kim te$ko¢ama, ali u nastojanju da poveze more s dolinom Mirne i unutrasnjim mjestima i selima, zbog ljudstva i Dn

robe. To je sve onda imaio svog opravdanja, ali je odins. : poslije prvog svjetskog rata, s novim mogucnostima i Ss ne

vojem saobraéaja, ta pruga postala neekonomicna i od ta

vrijednosti, zato ju je Italija ukinula godine 1939., ayiea nice 1 pragove prebacila u peepee i tamo postavila novu prugu adaSnje ratne potrebe. 5 ee je Matosunl bio vezan sa Koprom jo’ od Sone o 1806. posredstvom ceste koja je isla od Kopra preko Buzela i Motovuna do Pazina gdje joj je bio “kraj. Ta je cesta bila uvijek u loSem stanju pa ju je stanovnistvo ranije moralo besplatno popravljati, tjerano na stare rabote.

U MOTOVUN

Covjek i danas da zazali Sto vie nema uskotraéne eljeznice koja bi ga laganom voznjom i kroj krasne istarske predjele dovela i pod sam Motovun. Jer, i Motovun je imao svoju Zeljezniéku stanicu, ma koliko to danas ¢udno izgledalo. Cak je Nazor 1907., kao koparski profesor, znao da se »proseta« do Motovuna — vlakom! Taj simpatiéni mali zapadnoistarski vlak ne treba da zaboravimo. Bila je to pruga uskog kolosjeka kojoj su krajnje stanice bile Trst i Poreé. Duzina pruge od Poreéa do Trsta iznosila je 153 kolimetra, a udaljenost od jednog mijesta do drugog samo pedeset kilometara. Sve su opcine htjele da vlak stigne do njih. Trebalo je sedam sati vo%nje ovim vlakom za cio put od Poreéa do Trsta, ili obratno, dok se je morskim putem, dakle brodom, ta udaljenost prevaljivala za tri sata. Pruga je vijugala uz morske uvale i brojne doline.

Krenimo tim vlakom iz Trsta! Preko Koper, zatim bi uz obalu dodirnuo Izolu Dragonju i nastavio u pravcu Savudrije, ka Bujama i GroZnjanu, gdje bi dostigao

Skofija stizao jeu i Portoroz, presao zatim bi skrenuo visinu od 285 me-

IZLETU

KROZ

MOTOVUNSTINU

Promatraju¢ci sa bedema motovunskih okolna brda i dolinu, dobro je, osim prirodne ljepote koja se pruza nasem oku, osjeéati i prisustvo sela na raznim stranama pod Moeee ZAMASK. — Sa 22 zaseoka, Zamask je 1945. imao 706 stanovnika. Pod faSizmom ‘doZivljavalo je selo proganjanja. Zupnika su 1922. zatvorili samo zato Sto se je u erkvi u molitvama sluzio hrvatskosrpskim jezikom. Isto tako bila je prisilno zatvorena hrvatska Citaonica, osnovana 1912. U proSlosti Zamask je cudnovato bio prepolovijen granicom izmedu mletaékih posjeda i austrijske Istre, zbog éega je bilo raznih nesporazuma. I oko nekih dijelova Mo-

tovunske Sume imali su Zamas¢ani spora s Motovunom. Godine 1717., zato Sto nisu kmetovi Zamaska predali de-

setinu od voéa KaSstelu u Pazinu veé Motovunu, naredio je kapetan Pazina de Calo, da se oplja¢ka osam kuéa, jo$ je 7a; palezom i haranjem miletatkog podrucja. rijetio pazinskog kapetana mletacki senat je slao 5 Labbe cater i zZalbe u Be¢ i Grac. Dolazili i komesari iz Graca — sje

diSta austrijskih nadvojvoda, gospodara srednje Istre — da izvide postu

Selo nije imalo hrvatske Skole do 1945. ; KALDIR sa dvadeset zaselaka imao je 1945. godine 804

pak svog kapetana u Pazinu.

Calo je ak i zarobio zamaSkog Zupana jer se je energi¢no odupirao da plati desetinu pazinskom KaStelu. Zbog nasilja koja je vréio i zbog tuzbi protiv njega, bude maknut iz Pazina, pa éak i baéen u zatvor u Ljubljani.

U godini

1944.

radila je u Zamasku

partizanska

osnov-

na Skola. Iste godine, 2. lipnja, jedna je Geta partiz ana kod Zamaska doéekala neprijateljsku patrolu iu borbi pobila preko trideset okupatorskih vojnika. RAKOTULE. — U 17. stolje¢u, Zupnik u Rakot ulama, Frano Ostrogovié, vodi sve matiéne Knjige glagoljicom. U grobljanskoj Kapeli sv. Nikole nalaze se vrijedne freske iz 14. stoljeca, osobito se isti¢e freska Cuda sv. Nikole. Uopée, bogatstvo glagoljskih spomenika u Istri: Zupnicke matice, misali, obrednici, oporuke, kuéni i nadgrobni natpisi, grafiti, — i veliki broj fresaka doma¢ih majstora od 12. do 16. stoljeéa, na zidovima seoskih crkava , ukazuju na ‘kulturnu i likovnu samoniklost istarskih Slavena. Freske u Kapeli sv. Nikole kopirane su 1950. U Rakotulama je bio zatoéen od Talijana, do svoje smrti 1931, poznati istarski historik i istaknuti javni radnik, don Luka Kirac, rodom iz Medulina. Talijanske vlasti su ga bile najprije 1919. odvele u konfinaciju na otoke Lipare, zatim na Sardiniju do 1921. Fagisti su u zupnom dvoru zapalili 1922. arhiv, i ljude zlostavljali. Narod se je odupro oruzjem

i neke

faSiste ubio i ranio.

okrutno osvetili. Rakotule sa dvanaest

Zitelja. SOVISCINE.

—

Imale

Kasnije su se zbog toga faSisti

zaselaka

su za vrijeme Austrije hrvatsku

1944. zapalili selo Simeéi

i ubili pet lica.

BRKAC. — Nalazi se zapadno od Motovuna. Prema popisu iz godine 1945,, zajedno sa devet svojih zaselaka, Brkaé

je imao 480 stanovnika, od kojih je bilo 279 Hrvata i 201 Talijan. Medutim, broju,

prema registriranim prezimenima, 85 na po porijeklu su bila talijanska i furlanska samo dva-

deset dva. 84

sama ju uzdrzavala. Iz tog primjera lijepo se vidi kako je austrijska politika bila naklonjena istarskim Talijanima i u MotovunStini, éak i u mjestima gdje je ogromna vecina pubila hrvatska. da t Berea i prije 1918. imao Citaonicu sa Knjiznicom koja se zvala »Péela«. Talijanski okupator i prije dolaska faSizma na vlast zabranio je otvaranje Citaonice i rad u njoj. MUNTRILJ sa dvanaest zaselaka i oko Sest stotina Ste: novnika nije pod Austrijom imao skolu, veé je djecu ucio citanju i pisanju mjesni Zupnik. Godine 1923. To su i selu mijenjali hrvatska prezimena u talijanska i uk ae hrvatski jezik na grobljanskim spomenicima. U Skoli je ae zabranjeno da govore hrvatskim materinskim jezikom. Coes ne 1943. svrstani su mladi¢i Muntrilja u specijalne talijans i vojne formacije, kao i mnogi drugi Istrani, jer su bili pe i ti¢ki sumnjivi. Takve su se vojne jedinice zvale »battaglioni ie. Net Peis godini bilo je u Muntrilju 873 Zitelja, Hrvata. NOVAKI, zvani motovunski za razliku od pazinskih, je su selo sa Sesnaest zaselaka. Selo Je mnogo pretrpljelo u vi 1jeme drugog svjetskog rata od Nijemaca i talijanskih fasista. Godine

imale su 1945. godine 478

Osnovnu Skolu uzdrzavanu od Druzbe sv. Girila i Metoda. Sovi8cine sa svojih éetrnaest zaselaka imale su godine 1945. Sest stotina osamdeset éetiri lica.

FaSisti su

stanovnika, medu kojima 13 Talijana. Pa ipak je Kaldir u doba Austrije imao drzavnu talijansku pucku skolu, dok je hrvatsku Skolu otvorila 1900, Druzba sv. Cirila i Metoda i

1943.

Nijemci

su’u

selu strijeljali

dvanaest

FaSisti su 1944. zapalili Skolsku zgradu i Sest kuca u zaseoku Brigi te ubili dva Covjeka. Iste ae odveli su tri brata i la Novaki u Pazin i pogubil. Bask, 1919. u Novakima je radila hrvatska Skola. ; Prema popisu od god. 1945. selo je imalo sa zaseocima 959 stanovnika. KAROJBA

sate

imala

pod

Austrijom

yeas

drzavnu

hrva

Skolu koju su Talijani zatvorili 1924. Selo je bilo vrlo dobro ekonomski organizirano, sa kreditnom i Stednom zadrugom veé u godini 1900. Paes PRL f Pod faSizmom bili su upropasteni vinogradi i cijena vi-

nu,

tako

kamate

da su seljaci osiromasili zbog

éega su mnogi

izgubili

i zaduzivali se na velike svoja

imanja.

Sa ¢etiri zaseoka Karojba je imala 764 Zitelja u godini 1945., dok je samo selo brojalo 227 stanovnika medu kojima

latom

je bilo osamnaest Talijana. Karojba, stari rimski Quadruvium,

su se ticali cjelokupnog javnog i privatnog Zivota, Cinili su Statut koga su se imali drZati i vije¢a i podestat i suci, kao i svi gradani. Po Statutu se Zivjelo, upravijalo, kaznjavalo.

bila

spaljena

provali Slavena u 6. stoljeéu. Oko mjesta su nadeni stari grobovi. Po narodnoj predaji tu su se vodile bitke starih

Istrana sa nadirucim Slavenima preko Uéke. Od Slavena su u ono vrijeme bili razoreni i: Plomin, Labin, Piéan, Gracéisée, Stari Pazin, Beram. Kroz Karojbu je prolazila rimska vojna cesta. Izmedu 1943. i 1945. Nijemci i faSisti Gesto su pljaékali po selu. U godini 1943., desetog ozuika, u Karojbi je formirano prvo partizansko rukovodstvo Komunistiéke partije za Istru. : Drugi bataljon napao je i razoruzao u Karojbi nepriJateljski garnizon, petog srpnja 1944. Tada je zarobljeno trideset karabinijera i zaplijenjeno mnogo oruZja.

ZAKONI

I OKRUTNE

KAZNE

_ Kad Covjek Cita srednjovjekovne statute (zakonike) istarskih gradova i komuna, podilazi ga jeza od strahota kazni koje su se primjenjivale za pojedina kriviéna djela. Pitamo se: tko je tada smio da u €emu prestupi zakon i obi¢aje? Zamislite za¢as da ste motovunski gradanin iz proSlih stoljeca te da prisustvujete: odsijecanju noseva, ruku, spaljivanju, Zigosanju usijanim peéatima, bi¢evanju, i mnogim drugim krvni¢kim poslovima onoga vremena. Krvnik je zaista morao biti vrlo uvazena li¢nost, i dobro plaéena. Nije Motovun bio neka istarska iznimka po strogosti svog Statuta. Prelistavajte srednjovjekovne statute, na_primjer, Kopra, Pirana, Krka, Labina, Pule, pa i manjih mjesta, kao Sto je Groznjan, Kastav i druga, zlocin i kazna odmjeravaju se istom teZinom krvniéke ruke. Kako znamo, toga nije bilo samo u Istri, to je bio duh feudalnog i apsolutisti¢kog vremena po cijeloj Evropi, kad su muéenja i strasna pogubljenja na javnim mijestima bile obiéne pojave, pomalo

i predstave Veé

za radoznale

u 13. stolje¢u

neprosvije¢ene

Motovun

sa podestatom, velikim i malim

ima

mase.

municipalno

i sa sucima.

ni propisi, odredbe,

uredenje,

pa-

i propisi

zakoni, u toku

Statuta.

Prikuplje-

14. i 15. stoljeéa, a koji

Zanimljiv je bas kriminalni dio Statuta koji predvida kazne za najrazlititije prijestupe i zlocine, kao ‘to su: ubistvo, ranjavanja, otimanje imanja, ocoubistvo, krade,

podmetanje pozara, saka¢enja, vra¢anja, oskvrnuce djevice, sramoéenja i drugo. Da vidimo nekoliko primjera kaZnjavanja. Onome tko je krivotvorio mjere, i ako nije mogao platiti globu

sto

solda,

se ruka.

sjekla

Psovate

vjerskih

svetinja

kaZnjavali su Sibanjem ili novCanom kaznom. Ako bi tko razgovarao s kakvim razbojnikom, ili mu pomagao i davao savjeta, sjeklo mu se stopalo ako je bio muSkarac, dok su Zenama za taj prijestup sjekli nos, ako nijesu imale da plate novéanu kaznu. Zene preljubnice izgubile bi miraz i sva'dobra, Sto bi sve dobio muzZ kao naknadu. Preljubnik se je kaZnjavao zatvorom od Sest mijeseci. Strasno su bili kaZnjavani svodnici. Njih su javno bicevali, zatim Zigosali petatom svetoga Marka i zauvijek prognali iz grada i motovunskog teritorija. Svodiljama su sjekli nos i zatim ih prognali zauvijek. Na primjer, i u Krku (gradu) svodnici su bivali bi¢evani na javnim mjestima, dok ; se sodomija ka%njavala spaljivanjem na lomaci. s dobrovoljno stupivSi Ako je djevica izvrsila oskvrnuée bila i lira pedeset od globu je muSkarcem u dodir, plaéala sudena na Sestomjese¢ni zatvor. Istom kaznom kaznjavan 7 je i muSkarac kome se je djevojka podala. VjeStice su po Istri okrutno gonjene i spaljivane. U Svetvinéentu je 1632. bila objeSena i spaljena kao vjeStica Marija Radoslovi¢. U Kastvu je 1716. bilo sudeno na smrt éetrnaest lica zbog vradzbina. Razne éarolije i vratéanja s korijenjem biljaka, sa_piéima, s kostima mrivih, sa ljudskom kosom, pasjom kozom,

s noktima

smatrana

vijeéem, s komunalnom

Stvoreni

i s kojekakvim

i kao

sredstva

drugim

za trovanje

sredstvima

koja

ili sakacenje,

su bila

bila su u

Istri na razne naéine gonjena i kaZnjavana: bi¢evanjem, udaranjem usijanog peéata, progonstvom, vjeSanjem, spalji-

Posebni sluzbenici

vanjem. U Novigradu, na primjer, bigevalo se i utiskivalo pe¢at. Ako se je »zlocin« povratio, spaljivalo se. Dvagrada i Buzet su bi¢evali, pe¢atali i zatim prognali, dakle isto kao Sto je i Motovun radio sa svodnicima. Vodnjan je trovaée vjeSao ako su bili muSkarci, a spaljivao ako je bila zena u pitanju. Labin je nesretnike poslije bi¢evanja spaljivao. _ Od svega se strepjelo i strahovalo u ona stara vremena. U Puli je Zenama, koje su prodavale na trznici vino, mlijeko, kruh i voce, bilo zabranjeno presti, zbog sumnje da bi u tom poslu moglo biti éarolija. Sliéno su zabranjivali i u Oprtlju.

Vrlo su strogi zakoni

bili i za bludnice.

U Puli, na pri-

mjer, nijesu mogle svjedoéiti na sudu. U Piranu — po njegovom Statutu iz 1307. — tko bi odsjekao drugom dio tijela, bio je osuden da izgubi isti dio tijela, ukoliko ne bi mogao platiti propisanu novéanu kaznu. Za kovanje laZnog novea Piranci su kaznjavali smrcu; tko ne bi platio dugove ili bi krivo svjedoéio, ostao bi bez desne nosnice, a sa balkona gradske palate bio bi javno proglaSavan krivokletnikom. Dakle, kao i u Motovunu, tako je i po ostaloj Istri zakon odmazde bio krvav i okrutan. U Motovunu se nijedna djevojka nije mogla udati bez o¢eva odobrenja. Ako nije imala oca, onda je odobrenje davala majka i dva rodaka, ako nije ni njih imala, udavala se samo po podestatovom dopuStenju. Ako bi djevojka sklopila brak bez icijeg odobrenja, gubila bi svako nasljede i po ocu i po majci, i sve Sto bi joj pripadalo po zakonu, k tome je joS bila kaZnjena sa dva mjeseca zatvora. U Statutu motovunskom bile su oStre kazne za mlinare i njihove prevare. U istarskim opéinama i meso je bilo podvrgnuto pregledima da ne bi bilo pokvareno. U Motovunu su sami suci procjenjivali meso. Nisu se smjele izvlaciti masnoce

iz mesa,

Sto

tokoder

odredeno

Statutom.

Pazilo se i na gradsku Cistocu. Bilo je zabranjeno bacati

mjesetno,

mjere

i tezinu

pekarnice

tekstil,

Sluzi ie mesnice i vazenje mesa, gostionice 1 cijene vinu. me in olji najb ¢etiri mjeseca, Sto je vjerovatno bio samo bili podmicivant. da ne stvore duga prijateljstva i da ne bi je zabranjeno bilo kog nama KaStela motovuns Medu zidi drzati tavernu (kréma,

la smatrao Taverna

gostionica), jer se je prostor

najplemenitijim Motovunu

zaboravila

Nasa

grada.

dijelom

starl

Kee

dana nie

motovunski y

prije cae se nije smjelo prodavati o praznicima pa dan praznika mogli mise. Tako i brijaci, svoj, su posao na je bila usko povrsiti samo poslije mise. Vjerska disciplina Se gradanskim Zivotom. javnim Li | kazse propi na o roeDK ae bi pore eunsid narod zaboravi g sveto nik praz na t ne po Statutu, Citan mu je cijeli Statu : e. palat e naln Stjepana, i to se Citalo sa stepenista komu Istri u ta, statu i na opci Sta se tite uredenja gradskih uéje Pazinimamo tri podruéja u prosglosti: mletacko, podr is . ucje ske grofovije i liburnijsko podr viada Tamo . nema e uopc ta statu U Pazinskoj grofoviji alno ustro}staro njematko Faustrecht, pravo pesnice. Feud om uredenju nomn auto lnocipa muni éno stvo bilo je opret i istarskih op¢ina. om ecij pod _Ven i gradova a Satie istarskih komuna via nije ih Prije sreduju se i objavljuju tek od 14. stoljeca. as Italiju, ee CE huy Jezi m nsko lati Pisani su na ; sa jedva kojim tragom slavenskog utjecaja. ce otiv napr Istre ieks (eeHiersbO) podruéje i a ae oD vee , uzore u svojim op¢inskim statutima romanske eee a utim stat u mo ba prave slavenske opé¢ine. To vidi pisani su starom ista Veprinca i MoS¢enica. Njihovi statuti vskom narjecju. ¢aka cem skom glagoljicom i na doma 8

su-

Seno meso vazio je propis da se mora drzati objeSeno na zraku najmanje petnaest dana. Veliki nadzor je vrSen i nad fontanama i lokvama. Nije se u njima svaSta moglo prati, na primjer: vunena roba, a ni svinje nisu smjele piti u opéinskim lokvama.

neciste stvari na ulice ili preko zidina.

puta

su vage awe

(giustizieri) pregledavali

TAMO,

PREKO

MIRNE

Pogled sa vrha Motovuna

I NIZ MIRNU

seZe i daleko preko Mirne,

raznih mjesta aera ae radoznalo i niz Mirnu .Tamo je puno su i po SVvOljiva Zanim koja je vrijedno vidjeti i posjetiti. m danima u vedri m lijepi U ima. nalaz joj proslosti i raznim

me daljini se ocrtavaju brdima desne obale

dolini.

Svako

sebi

nasi divni vidici s vrha Motovuna,

saznanjima

Evo

0 onome

Venecijom:

Sto se nagem

brijegu

Ijen od Motovuna,

preko

uspomena,

ukazuje.

puta, devet

Portole.

Za stotinu

kilometara

uda-

OPRTALJ,

pod

meta

ra je na visoj nadmorskoj visini od Motovuna , to jest na 380 metara, na zelenom brdu. Pod njim se prost ire dolina Mirne. Kao i Motovun, i taj stari grad pruZa prek rasan vidik oéima, Cak sve do uSéa. Mirne, osobito sa zvonika. Od Buja je udaljen osamnaest, a od Buzeta dvad eset dva kilometra. Oprtalj nije sa¢uvao stare zidine kao Motovun, ali tu su ostaci trojih gradskih vrata i ka8te la. Vrijedno je posjeiti njegovu lijepu lozu, kao i palat u nekadasnjeg velikog oprtaljskog vijeéa sa kamenim ljuti tim lavom. Oprtalj je bio ilirska tvrdava, a zatim rimsko vojni¢ko uporiste (Portulae). Da je bio prethist orijska gradina doKazuju i iskopine. Nadeno je i rimskih zapisa na kamenu. Pod Njemaékim carstvom dat je u feud akvilejskim patrijarsima 1102. koji su u Oprtalj slali svoje zastupnike (gastalde). I u 14. stoljeéu jos je Oprta lj bio vlasnigtyvo patrijarha, kao i Labin, Milje, Buje, Buzet , Dvagrada. Motovunci — koji su veé u drugoj polov ici 13. Stoljeca imali mletaéke podestate — uznemirivali su Oprtalj i upadali u njegove sume i polja. Zbog toga patrijarh pise poreékom biskupu neka izopéi iz crkve cijeli Motovun, za kaznu! Dugo su trajale prepirke i svade izmedu Oprtlja i Motovuna oko graniénih posjeda. Radilo se o Sumi, sjeci drveta, trgovini drvom. Sumu su Motovunci oduvijek smatrali svojom te su se odupirali svakom posizanj u za njom i njenim dijelovima. Godine 1412. Oprtalj je morao da prizna mleta¢ku U

oprtaljskoj

opéinsku

crkvi

autonomiju

mozemo

vidjeti

s vijecima.

sliku

Carpaccija i vrijedne freske. I glagoljskih zapisa ima po zidovima erkvice svete Jelene. Svratimo liu selo Stern u, nedaleko od Oprtlja, na kamenoj krstionici naéi éemo glagoljski napis iz godine 1500.

stanicu na uskotraénoj

i éemu

ako ih ne obogatimo

oku

takoder vrlo stari gradi¢é,

Castello di

viast, ali zadrzava

znicku Prije drugog svjetskog rata Oprtalj je imao i ZeljeRE

naselja, zvonici, razvaline. rasijani po Mirne. Neka su se mjesta pruZila po nosi djeli€é proslih

colt

pruzi Poret—Trst.

U godini 1945. izbrojano Jj¢ u Opi ignite Dilo 4 zaselaka 3009 stanovnika. Medu njima je je i 25 Slovenaca. U samom gradu Oprtlju Bue

) eae

zitelja (Talijana 267, Hrvata 34, Slovenaca Prije

nije u Oprtlju,

1918. godine

ee Aa 309

eee

iautkcte druéju. bilo hrvatske drzavne 5kole, veé ie De j dvije u troSk Girila i Metoda uzdrzavala o svom aah: . oy iu Svetoj Luciji. iv jjudi st Sesnae jstini Oprtal u su Nijemci ubili ‘ wena i zapalili sedamnaest kuca. j ene su eae Sant 1 Na desnoj obali Mirne smjeSt ae aatee stanovnikom u godini 1945. Ovo je selo a mee ce ee ee stanicu do 1939. Osim toga kraj tog nee ae i M : dij este. Tu je bio pravi kljuc gornjeg za ~ a niste prista dnje poslje bile fivade rok hy ae noses i Mletke nje lade koje su prenosile drvo u ee Po OT CEE napali su U lipnju 1944. partizani Tu i. zarobil sedam a , u Livadama, ubili dva faSista .

ije

. 5%

;

shabdjeli oruZjem.

Kad pomislimo da su Rimljani skoro sedam SOE eee see ners 2 eee Setali dolinom Mirne, i to od Proni da nas C treba ne ere, ljeéa nove 3 h rimski mnogo Mirne obali drugoj na i ets ine jednoj 3% eae j novacaca 1i nanatpisa. : bova, medalja, ue ne at Rimljani su voljeli i da se Kupaju pa su znali Ze eared Sea kovite ISTARSKE TOPLICE i a \ fl ; ja , rimski h te y ma ( toplice staci rimski iveni veni su ostaci pene ae no utvrde od 16 do 20 metara. Naime, parte entice zemlje i mulja Sto ih stvara Mirna sa Be jine. me pol ie i an jed 1ili je stoljecaca jedan nose svakog stolje ae Kraj Istarskih toplica bila je smjestena u ene

vi rimska vojni¢ka posada, i to zato da se Ne do mee j od ilirskih gorstaka koji su se spuStali s planina, ;

soap

ni.

Istarskih

toplica

otkrivene

1 jame

sa Dae

rijskim nalazima. Stari Slaveni su tu u blizini podizali

ey Kule koje su danas u ruSevinama: GradiSica, Grea ad. Crnigr ad, Beligr ak, Sovinj dac, a na protivnoj strani:

Vrela izbijaju ispod ogromne vapnenatke stijene s desne strane Mirne. Staro ime Toplica, Klisura sveto g Stjepana, bez sumnje nalazi se u vezi sa omiljelim svecem u Motovunu, svetim Stjepanom, zastitnikom grada. Bit ¢e da su stari Motovunci pripisivali ljekovitos t sumporne tople vode svecu i njegovoj dobroti. Nekad su izvornom vodom lijecili ponajvige

svrab, U srednjem vijeku Ijekovita vrela su bila potpuno zanemarena. Pod Francuzima, po¢etkom proslog stoljeéa, jedan je lijeénik opet ukazao na njiho vu vrijednost. Inaée viasnici Toplica bili su ranije plemiéi Gravisi, Za vrijeme proSlog rata, 1944., sav je uredaj Toplica bio uniSten pozZarom. Sat i po udaljenosti od Istarskih topli ca ka sjeveru, na visini od 472 metra nalazi se zivopisno selo ZRENJ sa divnim pogledom na dolinu Mirne, Kras i na more. Zrenj je bio tvrdava od najvece starine, zvan Stridon. Smatran je od starih pisaca domovinom svetog Jeron ima. Postoji u blizini i Vrh svetog Jeronima, visok 475 metara. Sa dvanaest zaselaka Zrenj je 1945. imao 925 stanovnika (Hrvata 644, Talijana 280). U samom mjestu Zrenju je bilo iste godine 222 stonovnika, od kojih 175 Talijana. Utvrdeno je da je na podruéju Zrenja po porij eklu bilo samo 18 talijanskih i furlanskih prezimena. Prije 1919. postojala je u selu Druz bina hrvatska skola i talijanska Skola drustva Lega nazio nale. Pod talijanskom okupacijom, 1921., zrenjski rodoljubivi Zupnik, Sime Cervar, bio je zlost avljan. Sav krvav voden je po ulicama Motovuna, prisiljen da nosi u ruci talijansku zastavu i da pod udarcima kli¢e da Zivi Italija. Knjige su mu bile spaljene. Izmuéen, od tog nasil ja uskoro je umro. To se je dogodilo prije faSistiéke ere!

Motovun

je imao

spora

nekada

i sa ZAVRSJ

EM. Svim je silama Zavrsje nastojalo u proSlosti, i pod gori¢ékim grofovima i pod Habzburgovcima, da podi gne svoju tvrdavicu u dolini Mirne pa da i Zavrsje ima svoju rijeé i oko Sume i oko plovidbe Mirnom. No, u tome su vidjeli Opasnost za sebe i Motovun i GroZnjan, te su se oko toga razvlacila pre-

goravanja izmedu Venecije i cara. Taj je stari gradié imao sa svojih 38 zase laka u 1945.: 1137 stonovnika, od kojih je bilo 356 Talij ana. U ZavrSju je 92

ranije

samo

bila

talijanska

ile ae

sony

aoe ym itelja hrvatska, i to vrio velika i s o pe Uopée je karakteristi¢no zacae eats Seer Aes 5 See : ; oj niji koloni (soéali, napolicari), Zavisni © odna Pree on velikih zemljiSnih posjednika, ae es ; rodjavali, najprije putem upotrebe talijans og jez ne a aro VASI, nedaleko od Stl Usee podruéju NOVE mAs a acuahale pe apasali._ zi : : su Ci¢i (stanovnici Ci¢arije i Krasa) né Krasa. buzetskog oo ici buz nogobrojnj a krda ovaca. To su bili Ci¢i pasnjacima Nove Vasi prezimili bi a zatim se u Na Sota a ljece vracali u svoja brda.— aR ORS Nove Vasi su se ranije Sirile a A e, zato se je selo bilo povuklo izi predjela moc varn ; i edj ma pogubnu epee ities Moévare, osim toga Sto su Sirile rij

i korisne,

ijahu

bar za lovstvo.

best

Italije doslo je bilo i dosta talijanskih a paris ea nika u ta kraj naSavSi zaposlenje na isuSivanju go ne 1945. je imala zaselaka osam sa moé¢vara. Nova Vas i prij ¢ak je, ee selene: 159 bijaSe kojih 859 Zitelja, od as: Vas imala samo talijans u Skolu. talijanske okupacije, rodoljubivi svecenik SG: eeheae sela, Ante Poropat, bio je odveden u internaciju u Sardiniju. ‘Motovun je svojom dolinom i Mirnom oduvijek oe Bo nee NOVIGRAD! vezan i sa starim biskupskim gradom us¢u Mirne, sa Sirokom lukom. Bilo Je lako otisnuti se eh Mirnu i sti¢i na Zeljeno more koje nije bilo daleko. Nekoliko kilometara od danasnjeg grada nalaze se ce = ci nekadaSnje Emonije, koja se spominje i u Cuvenim a ; mes ear qs turama Argonauta. Na rimsko doba rusticae), ville dvoraca ine: grobovi i ostaci seoskih aac agrarnoj ovoj U grozda. i Hate tf tijeStenje maslina na prostranim imanjima pasla su stada, gajile se eoloniit

‘Zitarice, Seed

masline,

vinova

loza.

Emonija sa svojim kulama

i bedemima

éuvase ulaz

u morski zaliv. Grad je bio rimski municipij prvog rene Goti su ga razorili. Oko 600. godine Bizantinci nazivaju novu li

TNE vojvode Ivana

pocetkom 9. stoljeca bio sjediste franackog koga su istarski gradovi optuzivali, za pre .

volju i otimanje zemljiSta, na Rizanskoj skupStini 804. sa je vojvoda, prema tuzbama, imao u Novigradu imanje

dvjesta

kolona, velike

prihode

ulja i vina,

¢itave

Sume

kestena. Sav ribolov je bio u njegovim rukama: Prisvojio je k tome mnoge posjede, kuée, vinograde, maslinike, koji su ranije pripadali visokim bizantijskim Cinovnicima j upravyljacima. Pod vlast Venecije dogao je Novigrad vrlo rano kao i Motovun, to jest 1270. Mleci su StoSta ogranicili u pogledu ranije slobodne plovidbe. Na Jadranu Venecija udara svoj monopol na plovidbu. Stiti svoje brodove, a tudi mogu ploviti, ako plate danak. Istarski mletacki gradovi ograniceni su u svojoj trgovini, uvozu i izvozu. Sve je podvrgnuto interesima Venecije.

Veé u 9. vijeku i hrvatski knezovi istiéu svoje pravo na

Jadranu. Naime, stala je dijelom

teritorija isto¢éno od Rage (Liburnija) poIstre tek u jedanaestom stoljecu, a prije

toga je bila dio Primorske Hrvatske ¢itavih 400 godina. Bo-

Ijuncica i Raga bjehu granica izmedu rimskog carstva i Liburnije. Hrvati nijesu mogli da oproste Veneciji Sto je Franke pomagala brodovima kad su oni digli ustanak u 9. stoljecu protiv franackih gospodara. I da se osveti, hrvatski ban Domagoj — koga ne mogu zaboraviti Mleéani u svojim historijama, kao ni uskoke! — napadne istarsku zapadnu obalu Sa svojim Hrvatima 875. i tom prilikom razori mnoge istarske gradove: Rovinj, Novigrad, Umag i Sipar. Cak zaprijeti i Trstu. I Neretvani u ono vrijeme napadaju Istru. Tad se sve udruzilo s Venecijom da brani Jadransko more od strasnog hrvatskog bana Domagoja, koji nije bio bas tako daleko od Motovuna tada. Ali, Domagoj na kraju bude porazen od duzda Orseola u vodama Umaga. Otada, a osobito poslije cetvrte kriZarske vojne, moé Venecije sve vise raste, kao i Zelja da sebi potéini Istru i sve njene primorske gradove,

pa i Novigrad. Oko 1530. bijahu dovedeni na neobradena zemljista No-

vigrada i Buja na8gi ljudi iz Dalmacije (»Morlaci«), Albanci i Grei. I 1540. stigli su novi dogljaci iz Zadra na podruéje Novigrada, Umaga, Poreéa, na polja MotovunStine i na bu-

zetski

Kras. Ti novi

prema gradu nad zemljom

doseljenici

doSli su u kolonatski odnos

i njegovim patricijima koji u svojim rukama, a seljak

imaju viasnistvo pada u posebnu

vrstu kmetske zavisnosti od vlasnika ciju zemlju obraduje. Tipi¢ne su za Novigrad, a i za srednju Istru, fakoryane

Stancije (salasi, torine). To su na velikom posjedu malena naselja, obi¢no jedna do tri, ¢etiri kuce. U njima su stano-

“vali koloni i obradivali zemlju vlasniku na osnovi privatnopravnog ugovora, a za niz godina. U stvari, Stancije Su KO: lonatska naselja, ostaci feudalizma, i danas predstavijaju

mnoge nase istarske zaseoke. Novigradski pisac i poStovalac istarskih Slavena, Tommasini, biskup Novigrada u 17. vijeku, spominje lijepu hrastovu Sumu Busin kod Novigrada i kaze kako su_ se oko pastirskih nastambi dizali vrlo visoki hrastovi. Da li je jos koji od tih hrastova Ziv? (re { Andrea Rapiccio, trSéanski biskup i pjesnik, opjeva u 1567. ljepote Novigzads »L’Istria« svojoj latinskoj poemi (Emonije), cvjetna polja, plodne vinograde, bogate PeLye Godine 1945. sam Novigrad brojao je 1560 zitelja (Talijana 1491, Hrvata 41, Slovenaca 6, neopredijeljenih 21). Sa svojih 24 zaseoka Novigrad je imao u godini 1946. stanovnika: 2319 (Talijana 1439, Hrvata i Slovenaca 464, neopredijeljenih 416). Ispitivanja su pokazala da su novigradska prezimena u ve¢ini slavenska po porijeklu. Biskup Mazzocca u 18. vijeKu pise da se je u novigradskoj katedrali sluzila staroslavenska liturgija. : S lijeve

strane

Mirne,

stari

Motovun,

osim

onih

sela

i posjeda koje smo ranije spomenuli, imao nekad viast i nad Svetim Ivanom od Sterne, u Svetom Vitalu (Brigu), i Visnjanu. Motovun je svojim vijecnicima, patricijima, davao kao feudalna dobra mnoga sela i terene u zakup za _odredenu godisnju svotu. Na primjer, za Visnjan i Bacvu Motovun Je dobijao godisnje po tisucu lira. Takvi su posjedi zvani dominii villarum u aktu investiture (uvodenje u posjed). Bile su to barunije, tako nazvane po barunima, plemicima nizega ranga koji su obiéno vréili viast nad seoskim viastelinstvima

i nad

manjim

kaStelima.

motovunskom

teritoriju

takvih je barunija bilo sedamnaest. U njima su_upravijali barunovi Cinovnici (gastaldi, decimari, desetinari) nadzornici svih prihoda na imanju i uz njih suci koji su vrSili

sudsku vlast manjih opsega.

VISNJAN da ima gradu druga davanja i regalije).

Medu

se spominje u 15. stoljecu u vezi s obavezom Motovunu godignje pla¢ati desetine i razna u novcu, Zitaricama i darovima (podestarije

tim starim darovnim

obavezama,

regalijama, ima-

ju uvijek prednost i prvu rije¢: kokosi! Gospoda motovunski plemi¢i i posjednici rado su gledali na svojim stolovima ukusno spremljene podani¢ke kokoSsi. Zar nama danas ne izgleda smijeSan jedan zabiljezeni proces iz godine 1754. protiv kmetova Visnjana, i to baS zbog nedavanja kokoSi gospodarima. Naime, ViSnjanci nijesu kroz jedanaest godina plac¢ali odStetu za duzZne kokosi koje su po Statutu motovunskom bili duZni davati gradu u svojstvu regalija. Cak je i kapetan Kopra morao da nade rjeSenje za te visnjanske kokoSi, na nadin da su kmetovi bili duzni kroz vise godina u ratama novéano da naknade duzne kokoSi. I tako se srecéno okonéala ta povijesna kokoSarska afera izmedu_ viSnjanskih kmetova i motovunske gospode.

Kmetovi su bili obavezni jo’ i na podestarije. To su bila posebna davanja pSenice i raznih drugih Zitarica. Oko tih dadzbina grad je Motovun imao éesto sukoba sa svojim posjedima, i zato Sto je prekora¢ivao svoja inaée velika prava. Sela su zbog toga i podnosila tuzbe mleta¢kom senatu. Tako u 18. stoljecu mleta¢ki senat donosi odluku za selo Labince, kraj ViSnjana, da je selo duzno plaéati podestarije, ali da nije podlozno rabotama i tlaki (kuluku, sluzenju gospodaru vlastitom

snagom).

Kad su krajem 15. stoljeéa pale Bosna, Hercegovina i druge balkanske zemlje pod Turke, brojni bjegunci (uskoci) prebacuju se na mletatke dalmatinske posjede i u austrijsko podrucje te kasnije bivaju prevozeni u Istru .Na taj naéin pocetkom 16. vijeka stize iz Dalmacije na& svijet koji najéeSée

nazivaju

Morlacima,

i Srbima,

u MotovunStinu.

Tad

se novi naseljenici nastanjuju u ViSnjanu, Rakotulama, Muntrilju, Sv. Ivanu od Sterne i u Baévi. Oskudica u radnoj snazi bila je ogromna, tako da je Venecija i povlastice pojacala za nove koloniste te su umjesto tri godine bili oslobodeni dadzbina u Zitu i zobi za deset godina. U poéetku je

nad doSljacima kapetan.

imao

pravo da vrSi

sudsku

vlast raSporski

sedamnaest

zaselaka

ViSnjan

1746 stanovnika (Hrvata 1060, brojao je tada 750 stanovnika

prezimena visnjanskih

275, a talijanskog porijekla

imao

se jo$ jednog

godine

po porijeklu jugoslavenska

jesu

124.

Na raskrSéu kod Tiéana 1943. u borbi ginulo je mnogo na&gih boraca. Sjetimo

1945.

Talijana 685). Sam Visnjan (Talijana 521. Hrvata 228).

mjesta

s Nijemcima

u porje¢ju

Mirne,

po-

i to s

razloga Sto je u njemu a za vrijeme Austrije sluzio kao uéitelj Viktor Car Emin, omiljeni istarski pisac. To je SOVINJAK, stari rimski Sabiniacum, nasuprot Zrenja i Istarskih toplica, s lijeve strane rijeke Mirne. Nekad je bio prava tvrdava od koje leze danas ostaci. Po vrhovima naokolo

Sovinjaka mozemo

vidjeti ruSevine prastarih kula i kaStela.

U blizini Sovinjaka nekoé je radio rudnik modre galice i stipse, kasnije napuSten. Zanimljivo je promatrati zemlju

SovinjStine.

Prema dolini motovunskoj

ta zemlja se preliva

u svim bojama, i sivoj, i crvenoj, Zutoj i bijeloj. Sve se te boje ukrStaju. Za slikare primamljiv pejsaz. Sa dva zaseoska Sovinjak je imao godine 1945. dvjesta dvanaest Zitelja od kojih je bilo Talijana 180, Hrvata 32. U samom Sovinjaku bijase 88 Talijana i 13 Hrvata. Od 54 prezimena bilo je jugoslavenskog porijekla 42, dok je talijanskih i furlanskih bilo tek 7, Sto je dokaz velike denacionalizacije u tom kraju. Selo je imalo 1907. hrvatsku i talijansku Skolu. Za vrijeme talijanske okupacije uniStavani su grobljanski natpisi

hrvatskom

palili su u

brvatske

selu

jeziku. Skolsku

Godine

1919. talijanski

knjizZnicu,

kao

Sovinisti

i knjiznicu

za-

i arhiv

Citaonice. GROZNJANU

Pocéeo

Motovun

pomalo

U POHODE da

bude

ljubomoran

svog

susjeda u Bujstini, na GrozZnjan. Svi ga hvale. Turisti mu

sve

vise dolaze, miluju ga slikari. Tek kad je reéeno Motovunu da ¢e

se. Sad

se i on

obnoviti

i dobiti

svoju

galeriju

slika,

su prijatelji, ta dva stara grada, i domahuju

umirio

jedan

drugome sa svojih vrhova ¢ija je razlika u visini samo deset metara. I opet se nekako GroZnjan isprsio na neSto vecoj visini nad morem: 288 metara (Motovun 277 m). 97

GrozZnjan je zatvoren

bregovima sa tri strane, 2 sam se

nalazi na brdu, ponosan na svoje prastare zidine i tri kro$njaste ladonje Sto se gorde ispred glavnih gradskih vrata. U podnozju mu je Mirna, njena dolina i Suma. V_ brdovitom Je kraju, ali plodnom, i maslinama i gro%dem i Zitom, Sto je razumljivo kad se zna da je GroZnjan dijete valjda najplodnijeg dijela Istre, Bujstine. Sa svih strana gledaju ga drevne tvrdave: sa istoka ZavrSje, sa sjevera Momjan, sa zapada Buje. Vidici su bogati, a pogled seZe do usta Mirne. ‘ei aU blizini Groznjana lomi se na glasu bijeli kamen koji je ukrasio mnoge palate Trsta i Beéa. Znali su za taj lijepi kamen i Rimljani jer su u blizini ostavili dosta nadgrobnih spomenika, kao i u Umagu, Novigradu i Motovunétini. Kameni zapisi otkrivaju prisustvo i Guvene rimske a” istokratske porodice Flavia.

_Groznjan

se spominje prvi put

1102. godine

kao posjed

akvilejskog patrijarha Cije groznjanske dohotke vjerno ¢uva patrijarhov gastald (nadzornik prihoda i zamjenik gospodara). Patrijarsi ga daju u zakup raznim plemi¢ima. U godini 1238. vrsi u GroZnjanu vlast u ime patrijarhe neki Vicardo, spomenut u jednoj raspri sa Koprom. : _ Prije pripojenja Veneciji, najduze u Groznjanu upravljaju feudalci Reifenberg, Nijemci, kao Sto su im ponajvecma bili njemackog roda i lenski gospodari, patrijarsi. Ti Reifenbergi imali su velike posjede. Drzali su { mlinove na Mirni 1 pravo na cestarinu, lov i ribolov. Groznjan je bio u njihovim rukama do 1358., kad je jedan od tih Reifenberga dao grad GroZnjan u zalog Veneciji za dug od éetiri tisuce dukata koje nije mogao nikada vratiti. Take je Groznjan ostao u mletatkim rukama. Taj prelazak CrozZnjana pod

vlast

Venecije,

Motovun

bio pretrpio Stete od groZnjanskih

Venecija

je dobila

GroZnjan

veselo

primio,

jer

dosta

feudalaca.

lak

novéarski

naéin

kao zalog: jednog duznika. Odmah je zapazila odliéan polo. zaj Groznjana te ga odredila za sjediste pokrajinskog, istarskog kapetana (capitano del pasenatico) ¢ija je bila duznost da vojnicki Stiti podrucje Istre s desne strane Mirne, kao Sto je pazenati¢ka kapetanija u Svetom Lovretu éuvala mle-

tactke posjede zapadne grofovije. 98

dvije

Istre od prepada

pazenatiéke

kapetanije

sa strane Pazinske Venecija

uki-

nula 1394. i osnovala novu bro

gradenom

kaStelu Venecijom

Pod

Krasu.

i nadalje drzao u svom

je ipak

Groznjan vojnika.

kapetaniju za cijelu Istru u do-

RaSporu

je GroZnjan

Ka&telu cetu

bio znaéajna

vojna, ba-

za. Njegova je posada bila duzna da ¢uva i Motovunsku Sumu za sluéaj da provale u nju patrijarhovi ljudi ili vojnici gorickih grofova. Imao je GroZnjan na Mirni i svoje mlinove koje je davao u zakup i motovunskoj opéini. Oko tih groznjanskih

mlinova

bjeSe

i raznih

zadjevica

i nesporazuma.

Mletatka

vlada nareduje 1637. podestatu i kapetanu Kopra da pode u Groznjan i da vidi u kakvom su stanju mlinovi na Mirni, Sto vrijede, koju korist nose, i neka objavi, tko bude Zelio da ih kupi da dode odredenog dana u Veneciju, na Rialto.

gdje ¢e se izvrSiti drazba.

Medu istarskim gradovima, komunama i kaStelima bilo je estih trvenja oko odredivanja medusobnih podruénih granica. Motovun i Pore¢ vise su puta u svojoj povijesti raspravijali o granicama izmedu sebe. U takvim je slugéajevima morao da posreduje predstavnik mletackog senata, to jest,

pazenati¢éki

kapetan.

14.

stoljecu

to bio

groznjanski

kapetan. Tako je jednom raspravu izmedu Motovuna i Po reéa, vodio pod groznjanskom loZom ispred gradskih vrata, kapetan Ermolao Venier. Prisutni su bili kao svjedoci mle-

tatke vlade visi konjiéki oficiri i tri Ginovnika iz druge istar-

kapetanije, iz Svetoga Lovreta Pazenatitkog. Medutim, ti graniéni sporovi izmedu Motovuna i Poreéa nijesu ni kasnije prestajali, $to vidimo iz godine 1475 kad su izaslanici obaju gradova ozna¢avali sporazumno gra nice ispisanim kamenovima i drve¢em. Kod tog grani¢enja bio je spomenut i stari put koji je vodio iz Poreéa u unutraSnjost Istre, zvan »via sclavonica«, zato Sto se tim putem stizalo u »Slavoniju«, to jest u srednju Istru, tada veé svu naseljenu samim Slavenima. Slitno je nazivana i ona cesta Sto je vodila iz Pule u unutraSnjost Istre. Cudno danas zvuéi da je Venecija Groznjan smatrala po morskom opéinom. Zasto? Zato Sto je GroZnjan imao svoju luku na rijeci Mirni. Tu luku je Venecija zvala: Porto della Bastia. U ovoj luci bili su GroZnjanci duZni tovairti drvo u ske

lade.

Po groznjanskom Statutu

viasnici

lada bili su oba-

vezni

radnicima

daju

hranu

(»spese

bocca

ratori«).

lavo-

Svaki novi groZnjanski podestat stizao bi iz Venecije morem do Novigrada, a zatim Mirnom do groznjanske luke Bastije. Duznost je bila GroZnjanaca da ga doéekaju i od-

vedu,

njega

i njegove

stvari, u KaStel

palaéa za mletatkog podestata.

gdje

se je

i nalazila’

Podestat je upravljao samo sedamnaest mjeseci. Plaéa mu bijaSe u 17. stoljecu osam dukata. Osim toga je imao pravo na mnoge nadarbine (regalija) koje su gradani bili duZni davati podestatu, obi¢éno o raznim vjerskim blagdanima i na dane nekih svetaca. Na primjer, za Bozié su svi groznjanski* gradani, koji su imali konja, bili obavezni da podestatu dopreme drva u Ka&tel. To je bila jedna od mnogih regalija u 16. vijeku. Na dan svetog Vita podestat je kao dar dobijao svjez sir. Osim toga njemu je pripadala desetina od grozda i porez na klanje svinja.

Podestat

se imao

strogo driati mjesnog

Statuta. Pored

ostalog pripadalo mu pravo da donosi odluke u civilnim i krivi¢nim parnicama. Groznjanci su sastavili i objavili svoj Statut vrlo rano, veé 1358. Dvije godine iza toga, 1360., Groznjan je dozivio pravi pomor od kuge koja je bila prenesena iz ‘Venecije gdje je bjeSnjela godinu dana ranije. Od kuga i ratovanja u Groznjanu se bilo prorijedilo stanovniStvo te je Venecija nastojala u 16. stoljeéu da nadoknadi pomrlo ljudstvo novom radnom snagom sa Balkana i iz Dalmacije. U godini 1550. govori se o Morlacima, tom nasem svijetu iz Dalmatinskog zagorja, tim prebjezima iz Bosne i Hercegovine Sto se sklanjaju pred Turcima na mletatko podruéje, a koji su veé bili Stigli na opustjela i neobradena polja Groznjana, Poreéa, Motovuna, Novigrada i Buja. GroZnjanski Statut je po svojim propisima, zakonima i

kaznama

bio

vrlo

strog,

okrutan. O nemilosrdnim

éak

u nekim

kaZnjavanjima

sluéajevima krivaca

upravo

¢itamo

i u

ostalim istarskim gradskim i komunalnim statutima, tim éuvarima reda, zakona i mira medu bedenima srednjovjekovnih op¢ina. Da spomenomo neka groznjanska kaznjavanja i

uredbe.

100

TeSko

psova¢ima u GroZnjanu! Za

svaku Se

ile coho sae ake bi novéanu kaznu ili bi bili TEE azn pis Buljez »berlina«). na tr Be eo i i Sem desnu u, sluzb a svagd za Gi ee subi alee ae svje proglaSen beS¢asnim ¢ovjekom. Krivo

se sa desetgodignjim veslanjem u okovima, j jerana i surova kazna.

Sto j eens

ae a qe bilo opasno Yo Coa Peat ak ae : tom ju avi u nu ili je oteti. Nikakvoj : va’ posto biti rijarhalni moral je morao Stali. ‘. ns l paga Je gubio eee wee je netko oteo tudu zenu,

Hlajdse nas), Ice cateSRI inme SeriavallZenure de atudu godin i maje. dapetpresu u lanci veslaé oko} jedno : lj bila pa da je dirne io j

a onakvu neCovjecnu kaznu nije nee oes eRe NZ oo ma et da zena bila dostojna bas nicije ljubavi iStva: vilasn oe aie h ariji najst bilo u stilu : te i ikakove tude stvarl: Z i mjesvih i vaga edi vrseni pregl eG eae : Ee ovima. Taj su posao obavmlin , inama trgov ama, krém ra po : ‘ giustizierima. zvani Zbenici jali

Ue aa beara

Beek a

gradani

Groznjana

bili duZni

eee ee zene: nose svjetiljke, i oruzje ako su pratili ice e 0 Groznjan je u godini 1887. imao nesto manj de. Na Sal o jezen zabil 1909. nu godi Za . tisuée stanovnika g m samo njanu 600 Zitelja. U 1945. popisano je u aii ek e F 12). a Hrvat 238, jana (Tali stanovnika seer ae pe _ Zajedno sa svojih 37 zaselaka Groznjan je Talija 1054, naca Slove i ta (Hrva dine 1452 stonovnika ih eljen 11). redij ska prezimena, jugoslavenskog su ponjan groz oh s ear rie Nie rijekla 158, a talijanskog i furlanskog 94. ta ear Pod Austrijom i Italijom u Groznjanu svoju an uu ska osnovna Skola. Hrvati su_uzdrzavali che Meto a. tinéiGima zahvaljujuci Druzbi sv. Cirila i

U proglom ratu na podrucju Groznjana njemacki i talijanski vojnici devetnaest lica.

strijeljali

su x

te a oo: U Bujstini se razvila borba s okupatorom oseh u p nti, Abita sela kod dini 1944. NajzeSéa borba vodila se druéju Gradinje. 101

Cim je stigla u BujStinu Druga brigada pod komandom — Ivana Brozine Slovana, napala je 8. srpnja 1944. neprijateljsku posadu u GroZnjanu. Poslije visesatne borbe zauzeta je vojarna, zarobljeno trinaest faSista i nadeno mnogo oruZja.

VELI

JOZE

I NJEGOV

»U tebi ja sam prisluskivo kucanju Sirokog bila nase stare zemlje ...« U svom romanu »Krvavi dani« ostvarit ¢e viziju srednjo-

PJESNIK

Motovun i Veli Joze, dva brata, dvije legende, dva diva $to jedan bez drugoga ne moze. Medu njima je pjesnik Na-

zor, drzi ih za ruke i radostan pokazuje

ih cijeloj Jugosla-

viji osvjeZene, podmadene, oslobodene. Uz njih i ban Dragonja opet zida grad na vrhu brda, novi grad, u kome vise nee gospodariti podestati, kamerlengi, Civette i Braccia-

uri. _ _ Veli JoZe,

veliko

i rijeci Pjesnikove, on je sam narod. »O

maste

u sebe

i istine,

ljubavi

Zivot,

u stvari

novi

rijeko Sutljiva!

nama

drazi

nego

mac

tebi

i kruna,

Sto Veli Joze njime davno orao Od Buzet-grada sve do Motovuna.

Mi éemo sada izvué ga iz korita I dok po njivi mraéne magle plaze, Nijim ¢éemo pluzit i osjeéat: rastemo, A noge nase uvijek évrsée gaze.« Pjesnik je mirno mogao da sve svoje Zivotne ideale, uzdigao

legne u grob. Ostvario je malog istarskog kmeta do

velicine diva Velog Joze, zaista velikog Cuvara

Istre i njene

slobode.

Ponosan motovunskih nagovijeStale

Godine Pazin:

svojim

Pjesnikom,

danas

narod

kolo igra oko

zidina. Ono Sto su prorotke pjesnit¢ke rije¢i jo prije pola vijeka, postalo je stvarnost.

1903.

stize

mladi

profesor

Nazor

Zadra

»O, Pazine, o zelen vrte proljetni...« Od prvog dana Dalmatinac Nazor stapa svoju dusu i srce sa svojom novom uzZom domovinom Istrom. On ju je 102

vjekovnog pazinskog KaStela koji je vrlo blizu zgrade nekada’nje Hrvatske gimnazije u kojoj je Nazor sluzio pune tri

godine, od 1903. do 1906. U to vrijeme ée u njegovim istarskim baladama progovoriti i okrutni feudalni gospodari Krana, Kozljaka, Belaja i Lupoglava, a u sonetima zbirke »Istarski gradovi« Pjesnik ée u narodu buditi trajnu nadu u osio; bodenje i svijest o snazi i otporu. bit ¢e Pazina, je, grofovi e Pazinsk Snje Iz sredigta nekada mlebivSe grad glavni u 1906., Kopar u Nazor premjeSten t proslos ati prouéav ¢e Nazor ju razdobl tom tatke Istre. U

Kopra, Motovuna i drugih istarskih gradova pod bivSom Ve-

Mirna,

Plug,

ostvarenje

udahnuo

zavolio svim svojim biéem, kao i narod u njoj. Pjesnik prouéava povijest Istre, na izletima obilazi sela, gradi¢ce, gradine, kaStele, razgovara s narodom PazinStine, ispituje, slu$a i sam Pazinu govori:

necijom. Dolazit ée pod stare zidine Buja, Oprtlja, GroZnjana, Buzeta i Motovuna, silazit ¢e u doline medu radni seljacki narod. Sa zadovoljstvom ¢e Nazor gledati krsne istarske seljake na radu po plodnoj Bujstini, KoparStini i MotovunStini. Tad ée se u njegovoj mati oblikovati neumrili lik Velog Joze i nesreénog galeota Ilije, prikovanog u utrobi mleta¢ke galije. Kroz njih Pjesnik ¢e progovoriti o krvavom zZivotu istarskih kmetova pod Venecijom i njenim Barbabijankama. Bilo je to jednog proljetnog dana 1907. u samom Motovunu. Jedan istiniti doZivljaj, kome je li¢éno prisustvovao Nazor, potakao je pjesnika da stvori sliku prodora slavenskog radnog naroda u grad Motovun. Naime, u Motovun je tog dana doSao veliki broj seljaka iz okoline na novatéenje za vojsku. Roditelji prate sinove. Sve vrvi od naroda u samomo srediStu grada. Gradani motovunski odnose se prema narodu s potcjenjivanjem i porugom, Sto je uostalom bio obi¢aj u svim gradovima istarskim prema Séavu sa sela. I tada su zadirkivali mladiée, ne-

umjesno

Omladina je ipak sa¢uvala strpljenje. Kad je regrutacija obavljena, narod

ljezni¢ku

rijecju

se Salili na njihov ra¢un, jednom

stanicu

da se vrati

kuci.

krenuo

Medutim,

izazivali.

zbog

ZE-

novih 103

izazivanja gradana, dede do prvog sudara na kolodvoru. Gradani pobjegnu u grad, ali je bijes toliko bio obuzeo seljake, da su krenuli na grad Motovun, zgrabiv8i Stapove i kamenje. Razjarene unovaéene mladi¢e poveo je medu prvima

snazan i visok seljak koga su svi zvali Joze. Uplageni gradani pozatvarali su duéane i sakrili se. Seljaci bili su spremni na borbu, medutim za¢ude se kad vide onoliki strah i kukaviéluk gradana koji su nestali sa ulica. Tad su seljaci

prkosno prosli kroz Motovun, uzvikujuci, lupaju¢i po vratimai zatvorenim prozorima kuéa, svjesni ovako udruzeni svoje snage i nadmoénosti. e Tad su seljaci osjetili kako je grad Zalostan i jadan kad mu se pokaze pesnica, i to grad koji je bio stoljeéima navikao da se kmet, seljak, radnik, ponizno i potisteno kreée po tom istom gradu, uvijek poniZavan i ismijavan. U ovom je dogadaju, 1907., i u onom hrabrom Jozi predvodniku seljaka, Nazor naSao poticaja da stvori lik svoga diva Velog Jozu kome galiot Ilija budi svijest o liénoj snazi i vjeru u pobjedu. : Pjesnikov Veli Joze nikada nije umro. On je Zivio i Zivi u istarskom narodu. Njegovu su divovsku snagu stolje¢éima Koristila bezdusna motovunska gospoda, ali, kad je mjera iskoriStavanja bila prevrSena, Joze se je ispravio, odbacio S¢éavonske okove, uzeo metlu, i svu mletacéku i fagisti¢ku gospodu, podestate, barune, patricije i podsmieSljive gradane revolucionarno pomeo sa zidina motovunskih. O€istio je Veli Joze Motovun, zagrlio svoju slavensku okovanu istarsku bra¢u, kao i talijansku sirotinju, i s njima krenuo Dvadeset petog septembra 1943. u Pazin, da svojom ogromnom Zuljevitom pesnicom udari po stolu prvog pravog Istarskog sabora i vikne za sva vremena: dosta je bilo mucenja i ponizavanja istarskog seljaka i radnika, dosta tudih gospodara! Od danas mi éemo biti gospodari na Svojoj zemlji koju obradujemo, vezani na Zivot i smrt sa ostalom jugoslavenskom bra¢éom! Odsada ée i Motovun biti ; nas, narodni, novorodeni! Mi smo ga stoljecima_hranili svojom krviju, on je krvno vezan za nas, i zato éemo ga opet OZivjeti i obnoviti! 1943.

Tako

Pazinu.

ljepoti! 104

rekao

Veli

Joze Dvadeset

I zaista, Motovun

petog

se ponovo

rada

septembra u

svojoj

SLIKAR _

Sreli

su se jednog

VELOG

dana

JOZE

u Kopru,

godine

skoj i kraljevskoj MuSkoj utiteljskoj Skoli: kar Velog Joze, Vladimir Nazor i Aleksandar

tiji pod.imenom

Saga.

Obojica

mladi

1906., u carpjesnik i sliSantel, pozna-

profesori:

jedan

prirodopis i matematiku, drugi za crtanje i muziku. Sanetl je veé bio na sluzbi u Kopru kad je u istu Skolu stigao Nazor iz carske i kraljevske (c. i k.) Velike drzavne gimnazije u Pazinu, odakle je bio premjeSten ministarskom

odlukom

od 26. srpnja 1906. Zajedno su sluzili samo

istaknuti

pedagog,

jednu

godinu dana, jer su Santela premjestili 17. rujna 1907. u Skolu odakle je doSao Nazor, to jest u Pazin. Nazor je ba’ te godine zajedni¢kog sluzbovanja sa Santelom bio sav zaokupljen stvaranjem svoje klasi¢ne pripovijetke »Veli Joze«. O tome je bez sumnje razgovarao i sa Santelom i svakako da su se lako sporazumjeli oko crteza i ilustriranja »Velog Joze« za njegovo prvo posebno izdanje. Santel je kao pravi umjetnik slikar bio privuéen i sadrzajem i idejom »Velog Joze« i zahvaljujuci tome mi danas imamo prekrasne crteZe Santelove, i vise ne moZemo Zamisliti Velog Jozu druk¢éije veé prema Santelovim ilustracijama. Tko da zaboravi sliku na kojoj Joze mete iS¢upanim stablom motovunske gradane patuljke, ili onaj crtez gdje Joze u bijesu hoée da sruSi motovunsku kulu, ili ispruzene galeotske ruke koje upravo nareduju JoZi da se vrati opet svojoj srednjoj Istri, svom kraju. NaSao pjesnik pravog slikara, a slikar istinskog pjesnika. Zato je i jedno i drugo djelo — pjesnicko i slikarsko — utjelovljeno u Velom Jozi, postalo zajedni¢ka klasiéna vrijednost kojom se mi Istrani posebno ponosimo. I pjesnik i slikar bili su u jednome potpuno sliéni: nijesu bili rodeni Istrani, ali su Istru zavoljeli svom snagom svoje privrzenosti i osjeéanja, bili joj odani i Zivotom i djelom. SaSa Santel je kao profesor pazinske Gimnazije bio

umjetnik

slikar i umjetnik

muzi¢ar,

vo-

ljen i cijenjen od svojih uéenika i gradanstva kao valjda nijedan profesor u Istri. Bio je dobre i plemenite naravi.

Sve

generacije

njegovih

daka

spominju

ovog

rijetkog

C¢o-

vjeka, pedagoga i struénjaka s pravim pijetetom. Od 1907. pa do talijanske okupacije Istre bio je sa sluzbom u Pazinu, 105

i u njemu bi bio svakako ostao i dalje sa obitelju, da nisu Talijani zatvorili Gimnaziju i otpoceli sa progonima. Santelova odgojna i umjetni¢ka djelatnost u Pazinu i Istri

znaéajna

slikanjem knjige

svakom

pogledu.

istarskih

motiva,

ljudi,

i ¢asopisi

»Mladi Istranin«

donosili

njegove

nosi na naslovnoj

Kao

pejsaza, slike

strani

slikar

isticao

gradiéa.

Mnoge

i crteze.

Carev

Santelovog

mom-

ci¢a sa supelom i u narodnoj noSnji. Seljak, narodna nosnja istarska, motivi sa sela i iz prirode, nalaze u Santelu oduSevljenog stvaraoca. Osim u crtanju i slikanju, Santel se je isticao i u muzici, Rijetka je pojava da se kod jednog nastavnika ispolji u punoj mjeri stvaralaStvo kroz dvije umjetnosti. Po tome je Santel bio pravi izuzetak. U njemu su na nevjerovatan nacin bile u skladu te dvije umjetnosti: slikanje i muzika. Santel je bio odli¢an muzi¢ki pedagog, dirigent, skladatelj i neumorni organizator da¢kih koncerata, pjeva¢kih i orkestarskih. Od njega je ostalo mnogo kompozicija za zborove i orkestar, Sto bi stru¢njaci trebali potpunije ispitati. Santel je strpljivo ucio mnoge naraStaje svojih ucenika sviranju na raznim instrumentima. Otokar KerSovani, njegov dugogodisnji ucenik, kod njega je uéio violinu i jos kao dak uéestvovao u Santelovom odli¢énom da¢ékom orkestru koji je davao u Narodnom domu u Pazinu brojne priredbe. I sam Santel je cesto li¢éno svirao medu uéenicima u orkestru. Santel je ostvario vezu izmedu Nazorova djela i sebe

umjetnika

ne samo

kroj crtez i sliku, ve¢é i putem

violinom

u ruci i KerSovani,

Sesnaestogo-

disnji ucenik. - Starija generacija se i danas Zivo sje¢a »Bana

i njegovog izvodenja 106

1916.

simfonijsku poemu u kojoj se isprepli¢u tri nae ljubavi: Nazor, Santel, Motovun! ; SaSa Santel je bio rodom iz Gorice. Slovenija i Istra imale su oduvijek Zive veze u svakom pogledu. Trst, Koper

i Ljubljana

Dragonje«

Istranima

bijahu

uvijek

bliski

i dragi.

Slove-

- niji pripada i lijep dio Istre. Mnogi profesori Slovenci proSli su kroz staru Gimnaziju u Pazinu. To sve spominjem zato da bih na kraju povezao i sudbinu pripovijetke »Veli Joze« sa Slovencima i njihovom uzom domovinom. Prvo: Nazor je zamislio i napisao svoju slavnu pripovijetku u slovenskom Kopru; drugo: prvi put je »Veli Joze« tiskan’u Trstu, u listu »Balkan« pod uredniStvom Milutina Cihlara Nehajeva; trece: prvi put je »Veli Joze« objavijen u posebnoj knjizi u Ljubljani 1908. u izdanju Matice siovenske; Getvrto: Slovenac SaSa Santel prvi i jedini stvara odliénu ilustraciju pripovijetke. ’ kao Zivota godini 62. u Santel je umro u Ljubljani 1945 su ubili zlocinci UstaSki poznati akademski slikar Slovenije. mu jedinca sina Bojana, profesora u Bosni. Uz Nazora, Velog JoZu i Motovun bit ¢e trajno povezan

i Santel.

Njegove slike i crtezZi u vezi s Istrom

i Velim

Jo-

zom treba da nadu dostojno mjesto u motovunskoj Galeriji slika. Ime SaSe Santela, rijetkog Covjeka, odgojitelja, slikara i muziéara uvijek ¢e se s poStovanjem spominjati u kulturnoj historiji Istre, a posebno Pazina i Motovuna.

muzike,

nota. Uglazbio je, naime, Nazorovog »Bana Dragonju« za zbor i orkestar. To je snaZna kantata, na Zalost u Istri malo poznata. Izvodena je za vrijeme prvog svjetskog rata, u godini 1916., u Narodnom domu u Pazinu. Zbor je bio sastavljen od uéenika i uéenica Gimnazije i Uéiteljske Skole. Orkestar je sav bio daéki, uvjezban od samog Santela koji je i dirigirao na premijeri. Medu ¢lanovima orkesta sjedio

je tada sa prvom

Danas, kad je radost zbog obnove Motovuna na vrhuncu valjalo bi muzitki obnoviti i izvesti »Bana Dragonju« — tu

PRICA

O MOTOVUNSKOJ

BOSKARINI

BoSkarina je motovunska kravica. O njoj i o gospodaru kmetu Grbljini Nazor je napisao snazZnu nu pripovijetku pod naslovom »BoSkarina«. Kako i vica i seljak Grbljina imaju veze s Motovunom, red

njenom socijalta kraje da i

o njima i o pripovijeci kazemo koju. Utoliko prije Sto je po-

ticaj za pisanje ove pripovijetke, kao i one o Velom Jozi, pokrenut u pjesniku baS na dan novatéenja u Motovunu. ~ Onog dana 1907. Nazor je u Motovunu li¢éno upoznao

kravicu

BoSkarinu

i njenog

viasnika,

kumpar-Zvana

Gr107

bljinu

i Zenu

Barbaru.

Doli

stari roditelji da

isprate

jedinca sina koga uzeSe u mornaricu na éetiri godine. Starci sami, a zemlja neobradena, kako ¢e bez radne snage svog sina? Nazor se upustio u razgovor sa starim Grbljinom. Siromasna kuca kumpara Zvana sreéom ima dobru kravicu BoSkarinu, hraniteljku. Ona ¢e ih spasiti — kaze starac — od nevolje, dok se sin ne vrati, jer je u kravi pravo bogatstvo mlijeka. Starac pozove Pjesnika u svoju bijednu kud¢icu koja je bila u blizini. Zeli da mu pokaze BoSkarinu koja daje obilje mlijeka. Blago nije lijepo. Nema repa ni jednog roga, ali to ne mari kad je do najvece mjere mlijeéna. Vodio ju je starac u Pazin pred komisiju za nagradivanje dobrih krava muzara. Odbili je. Bila im krava neugledna i ruzna. Uéinili su nepravdu selja¢koj kravi koja po svom mlijeku zasluzZuje nagradu. Nagradili su gospodsku kravu, lijepu i krupnu, ali dovedenu iz daleka, a njegova BoSkarina hrani svojim mlijekom i seljaka i gradanina. To je istiniti susret Nazora sa seljakom, a sad slijedi pri¢a »Boskarina« u kojoj ée Nazorova alegorija, pjesni¢ka sanja reci na slikovit na¢in kako je éemeran bio Zivot istarskog seljaka, sav zavisan od trgovaca, lihvara, gospode, gra_ i kojekakvih nikogoviéa Momola i nenarodnih naéel-

nika,

Zvane, ozaloscen Sto ga je komisija podrugljivo odbila, proda budzaSto ili bolje ni za Sta svoju dragu BoSkarinu pohlepnom lihvaru Momolu. Oéajan, Zvane se je namrtvo opio u krémi. Vracajuci se u svoje selo potpuno pijan, on vidi oko sebe vukodlake i straSne utvare koje mu Sapéu: »Kadi su bedi, ke si dobil

kravu?

S ¢im

ée§

platit

steuru,

Kmet

mora

trgov-

ce...2« Komisija je prema njemu bila nepravedna. BoSkarinu njegovu: »Nisu mi je premijali, kupili su mi je za nié, zatrli su me siromaka. . .«

I gle, pojavi

utvara

pas,

mrak.

zajase i mrak poleti s njime. Opet ga vrati na sajam. Zvane sa visine spazi BoSkarinu. Tu je i lihvar Sjor-Momolo’kod koga je Zvane zaduzen i »trgovci se uto tiskaju prema njemu, da mu se bolje narugaju« — njemu seljaku i jadnoj

BoSkarini. Lihvar Momolo zaplasi seljaka da ¢e biti prisiljen sudski da utjera dugove, i zato lako nagovori Zvana da mu proda kravicu. Zvane budzaSto dade kravu svom lihvaru 108

i »ljubi BoSkarinu u éelo i srée u krému, da ugusi jad i Gemer svoj.« : Momolova

u vinu

krava Roga dobila je nagradu, a sirota BoSka-

‘rina bila je svima »na opéu

sablazan

i ruglo«. Natelnik

ruga i kravi i narodu kad kaze komisiji: »Ova prava slika i prilika ekonomske snage ovoga Kumpar-Zvane dojezdi na mraku do same ju gosti nagradeni Momolo, i pobuni se: »Ca ka premiju oni ki su bogati, i ki imaju sega?

da smo ja i moja

Barbara

vam je krava naroda.« komisije, koda dobiju vajNe znaju oni,

trpili veé puti glad i Zeju, samo

da nam BoSkarina ne krepa...« Trazi kmet da mu po pravdi daju premiju i da mu vrate kravu. Na kraju zahtijeva da se usporedi gospodska RoSa s BoSkarinom. Dovedu krave. Dok se gospoda rugaju nad mrsavom kravom, kmet gorko plaée. Tad poéne musti BoSkarinu da im pokaZe bujnost njenog mlijeka. I pravo ¢udo! Iz éetiriju sisa poteklo mlijeko kao rijeka, prava plima od mlijeka! Mlazovi mlijeka Siknuli i ne prestaju, — »mlazovi mlijeka Sibaju iz vimena sve jedriji i ja¢i«. Razlijeva se mlijeko sve naokolo. Veé potoéi¢i mlijeka poplavljuju sve oko sebe. »Romoni Boskarinino mlijeko o znoju teZaka, o snazi njihovih miSi¢a, o vedrini njihova duha, koji zna mnogo pretrpjeti i podnijeti.« Pijan u granju Zivice, u glogovu plotu, kmet Zvane se i u snu »nasladuje utvarama neke ¢udne sanje.« Pjesniku se odjednom ta mrSava kravica ucini simbolom istarskog naroda. Seljak prezren, neugledan, biva uvijek odbaéen, ne priznaje mu se. Gospoda neée da imaju za njega razumijevanja i pravde, zato je istarski radni Covjek nepovjerljiv, povuéen u se, grubih crta lica. Ali on — kao i BoSkarina — u sebi krije pravu vrijednost, bogatstvo i otpornost. DuSevnu snagu istarskog Covjeka valja otkriti, osjetiti, priznati. Nesluéene snage kriju se u gaZenom i varanom istarskom seljaku.

U BoSkarininom mlijeku, Sto je krenulo iz vimena u bo-

gatom

dovitim

mlazu

o¢ima

i Sto

raste

probudeni

poplave,

istarski

pjesnik vidi

narod,

nekad

svojim vi-

prezren

izrugivan, gdje se podize, uspravlja, i gdje svoju duhovnu i fizi¢ku snagu razliva kao bujicu po svojoj Istri stvarajuci nova dobra u slobodi.

109

Osjecao je mladi profesor Nazor joS prije prvog svjetskog rata, dok je pod Motovunom razgovarao s kmetom kumpar-Zvanom Grbljinom, da ¢e istarski radni narod jed-

nog dana pokazati svu svoju stvaralaéku sposobnost kojom ce napojiti slavensku Istru Zednu trinaest stoljeéa priznanja, nagrade

i ljudskog

dostojanstva.

¢ar doline Mirnei okolnih

TE, STARI

MOTOVUNE...

Rijeci u naslovu jesu rije¢i prvog stiha u Nazorovu so»Motovun«. Pjesnikovi soneti o istarskim gradovima pokazuju snaznu vjeru u oslobodenje istarskog naroda. On to svoje osjecanje prije prvog svetskog rata i pod Austrijom nije mogao neposredno izraziti, veé je to Ginio kroz bogatu riznicu rijeci, pjesni¢kih slika, metaforai alegorija. Citajuci danas te njegove sonete, pisane negdje prije Sezdesetak godina, mi smo stalno pod snaznim dojmom dvaju Nazorovih pjesni¢kih Juvjerenja: da istarski narod krije u sebi nesluéene snage i da Ge se jednom potpuno osloboditi i biti svoj. Motovun privla¢i paznju pjesnikovu i zbog svog vanrednog polozaja i primamljivih vidika, i zanimljive proSlosti Sto se splela oko njegova KaStela, ali iznad svega on voli taj stari grad jer se oko njegova brda: netu

»Hrvatsko

talasa i pjeni.«

Zna dobro Nazor da su baS u tom gradu razni plemic¢i, podestati, baruni Barbi, u ime nezasitnih Mletaka cijedili snagu naSeg slavenskog kolona na motovunskim poljima i Sumama, a da kmetu nije niSta bolje bilo ni pod Austrijom. Zato pjesnik predbacuje starom Motovunu: »Ti kmeta naSeg morina i srda, Grabljivi oro svrh liti kamenih!« Pjeva Nazor prastarom Motovunu po ¢ijim'je bedemima Setao promatrajuéi sa visine Mirnu gdje »poljem se srebreni«. Ali ne vidi on samo ljepotu okoline grada niti sav 110

Svjestan

je Nazor

da ¢e

kad-tad zapljusnuti val hrvatskog stanovnisiva i otplaviti sa zidina grada stare ili doseljene gospare i veleposjednike koji su pod zaStitom mleta¢kog lava i austrijskog grba

zivjeli

plodova

Zuljevitih

kmetskih

ruku

nagih

pradje-

dova. Svojim

VOLIM

brda.

»kako

pjesni¢kim

prorotkim

val se ljudski penje«

gdje taj val zidinu ruSi motovunskog ta lupa, stiska se i guSi«. I doista, dava

svoje

ogortéeni narod

mutitelje,

»Zmaj

saznanjem

Nazor

na obronke Motovuna.

svojom

grada i gdje — golemom

gleda

snagom

vidi

»o vrasvla-

klonu.

Oro

bjezi. Srda

stenje.«

Zmaj, to odvratno ¢udoviste mnogih bajki, otima, prozdire, ili Cuva oplja¢kano blago. U bajkama, zmaja obi¢no svladava junak. Nazorov motovunski zmaj klonuo je pod udarcima, ne svetog Jurja, veé hrvatskog kmeta Sto je kre-

nuo na gospodski grad.

Orao bjezi! Nije li namjerno Nazor, umjesto povijesnog mletackog lava, u sonet uveo dvoglavog austrijskog orla koji tamo od Napoleonovih vremena kljuje Motovun i ¢itavu Istru? Uklonit Ge narod i zmajeve i orlove jednog dana, u to nije pjesnik nikada posumnjao. Tek ¢e tada, u narodnim rukama, u vlasti svoga vjekovnog hranitelja i Cuvara, dakle pravog gospodara, — Motovun osjetiti sav ponos i svu ljepotu svog polozaja i novog Zivota. U pjesmi Nazor iskazuje svu svoju oduSevijenu naklo- ~ nost voljenom Motovunu i svoj sonet zavrSava vidovitim stihovima: »Volim te, volim, grade ponositi, Zbog onog, Sto es jednom za nas

biti.« ill

OD - *PO

ISTOG

PAZINSKEH , Pazina

BRIEGAH«

—

2. »>ISTARSKA

AUTORA:

Pula

—

SADRZAJ

pjesme

u ¢akavStini

1954.

LEGENDA«

—

poema

4 pjevanja

oslobodila¢koj borbi Istre — Pula 1954.

3. »TRI

RISJECKA

4. »POD

JUNASTVA«

Napoleonovih

USIJANOM ustanka

5. »BRIONSKA

6. »VATROSLAV

7. »BILO

Pula

drama

Pazin u

LISINSKI«

—

naredne

opere,

Rijeci

Seljatkog

tri ¢ina

drama 33

lica

ZIV«

—

sa prologom radnje

skladatelja i

112

Arena

prve

prizora

—

1964. STID

STO

kragujevaékoj

OSTADOH tragediji

godine

knjiga

1941.

—

pjesama Pazin

1966.

8. »PIJEM ZA TVOJE NOVO RODENJE, DREVNI MOTOVUNE!« ae pjesama sa poemom »Vieli Juoze« — Pazin 9. »DAN 10. »HOD

NAD

DANIMA«

skih

—

Pazin

—

knijiga pjesama,

Stokavskih

i ¢akav-

1969.

POKOLJENJA NAD PONOROM PAZINCICE« — godisnja povijest pazinske Gimnazije — Pazin 1969.

70-

s mladiéem maglice

VILE«

predgovora

‘

nad

GRADILE

»GRAD

—

mjesto

veslom

Mirnom

U lancu istarske povijesti Prastanovnici EtruSéanske vaze Cast ilirskoj boginji Seioai

Argonauti plove Mirnom Rimski vojnici na obalama

1957.

Mjesta

Zivotna

narodno-

1957.

dramska vizija —

iz rimske proSlosti. Pazin 1958.

hrvatske

Pazin

—

aktovke o gradu

—

u stihovima

BALADA«

epilogom, Brioni —

— tri

ratova —

KRUNOM«

1573.

Razgovor Grb

Jutarnje

;

doba

grada_

KNJIGE

E Mirne

Prolaze stoljeéa i vladavine Kasiodor opisuje Istru Slavenske strijele oko Motovuna

Motovun na Rizanskoj skupStini 804.

Pod biskupskom mitrom z Pax tibi, Marce Nad rusevinama oabiiechove tvrilave Jastrebovi : Huci pod KaSstelom Canciones " Pazingica Gradovi, kaSteli, barunije

Budno

oko

mleta¢kih

kapetana

GramiZljivost motovunskih podestata . Dvoglavi orao i mletacki lav na istarskom Trviz, veliki neprijatelj) Motovuna .. . Mrznja izmedu gradova Deans Kuga i smrt : rat Cuvaj se usko¢ke maker U Setnji s podestatom oko Kaitela Motovunska Suma Strah od Turaka : Mirno i sveéano teée rijeka Mirna »Pokle su me prikovali...« Dolina Mirne Divovi

Valovi novih Batak enlks Isli u proSevinu na konjima Cak posebni providuri za istarska

ala

Boriliztu . . .

Pod svodovima Crkve svetoga Motovune, Barbova kulo!

Stjepana Se Reap E

Glavolyicat Motoyunstml’ Zupani pod ladonjom Razvaline »Kljuéa Istree

cuw

). .

»Kli¢u me

Joze, Séavo,

a i drake

Skladatelj

i rezbar

. Lat

hte

vets)

awn AB Nec Snsihy

ye ate

SEIS

CRN

sy er!

E wish

olea

. ET

. Rey

WolintsteStari

MOLOVvUNe 1:2

0+ ea

LECIE

vr =. ak

Patncen

66 69

kd Rae mel en

70 72

PIR

ee NR

Pismenost i prva pomoé . . es NAS hc Lanny I narodna narje¢ja tumate SOc Seite At A ats KS Malo statistike 0 motovunskim stanovnicima . . Vilakom u Motovun AS ior b R O TEMS e eee UNM) SOUP LIV ERG Na izletu'kroz Motovunstinu ; 2. 2°.) 1s LaKODIE KOKTULDOCEKAZNE > 80 i> Lebn NAIR DT eine gaits Tamo, preko Mime i-niz Mirnu » . . =... Groznjamieat-pohode. ¥ vac. oan ea Cte e

Webi Joze.i -njegov ipjesmik’ =. Slikar Velog Joze . . Pri¢a o motovunskoj BoSkarini

. . eens

Ay the rn) EH ig hs

ROUT Seaits Ge che . . as oO eR -.

. ;

78 79 80 82 83 86 89 97

oe nO Pept Eker OS aa pew Se OT oie

930( 494.1

_uJC

482

| uJCI€, _ugomil

urad

gradile...

930(497.1,

114

»Narodne novines, Zagr—eb (47) Oznaka

narudébu

UT-XI/11-8