Page 1

TRATINÈICA list Dječjeg vrtića «Tratinčica» Koprivnica, 2020. • broj 30

list dječjeg vrtića «Tratinčica»

1


Ja - David Bukovčan (5,5 god.) Bastet - Martin Jurenec (6,8 god.)

Bor - Iva Osman (6 god.)

2 Jesen - Vanja Matijaško (5,5 god.)

Mozak - Mia Popijač (6,3 god.) i Mia Vuk (6,9 god.) Podravkina žlica - Maja Arko (5,5 god.)

Tratinčica, broj 30 Vrabac - Kira Novosel-Kuharović (6 god.)

Sveti Nikola - Tin Gašparić (6 god.)

Jabuke - Jan Štabi Androlić (5 god.)

Sretan sam - Vito Turk (6 god.)

Koprivnica u srcu - Maša Mandić i Marta Žužul

Vjetrenjača - Nolan Wolfling (5 god.)

Horusovo oko - Mihael Mikulan (6 god)


Riječ ravnateljice

Ova će mi godina ostati u pamćenju po sintagmi „novo normalno“. Promjene su nelagodne jer izazivaju nesigurnost, no zahtijevaju i kreativnu adaptaciju na situaciju. Vrtić je mjesto gdje kreativnost caruje, i to u svakom smislu te riječi pa je tako soba dnevnog boravka frizerski salon, svemirska postaja, liječnička ordinacija, pošta… Drvo u dvorištu je i indijanski šator, i pik u igri skrivača, i hotel kukaca… Čaša od jogurta ili tuljac od papira je dvorac, autobus, raketa, hvatač misli… Kod nas je svaki dan nešto „novo normalno“. Tako nam je ove godine „novo normalno“ bilo čuti se i gledati s djecom i roditeljima preko raznih aplikacija za komunikaciju. Pripremali smo vam aktivnosti, snimali priče, igre, eksperimente koje ste mogli pratiti na našoj Facebook i web stranici. „Novo normalno“ nam je bila i e-predškola u kojoj su se naši budući školarci nastavili vrijedno pripremati za školske dane. Ipak, bilo je i nešto „staro normalno“, a to je da ste nam jako nedostajali. Iako nismo prestali kontaktirati, nedostajali su nam vaši glasovi, vika, smijeh i zagrljaji. Iako je sve izgledalo usporeno, odgojitelji su se educirali, pripremali smo nove programe te smo dobili verifikaciju Ministarstva za odgoj i obrazovanje za još jedan poseban program prema Montessori pedagogiji. Cjelogodišnje aktivnosti skupina Pahuljice i Prstići u projektu Mala škola glagoljice, pedagoginja Natalija Kušek je sabrala u priručnik Zbuk(ajmo) glagoljicu čiju smo promociju upriličili u prosincu. Projekt je pokrenut u suradnji vrtića s djelatnicima Muzeja grada Koprivnice, a recenzentica Inga Seme Stojanović naglasila je kako je priručnik nova vrijednost kulturnoj baštini putem kojeg će djeca i odrasli moći proširiti svoja znanja. Da djeca znaju mnogo i o kulturnoj baštini, pokazali su Smarties čiji je projekt Mali čuvari baštine bio prikazan na Državnoj smotri projekata u području Nacionalnog programa odgoja i obrazovanja za ljudska prava i demokratsko građanstvo vlade Republike Hrvatske. Bravo za njih! Bravo i za djecu skupina Maksići i Trešnjice koja su u Knjižnici i čitaonici Fran Galović prikazala sve što su naučila o egiptologiji. Pedagošku godinu smo započeli u novom ruhu Loptice koja je doživjela rekonstrukciju uoči svoga 40. rođendana zahvaljujući Gradu Koprivnici, REA Sjever i projektu ProminentMed. Trenutno smo u iščekivanju našeg novog objekta u Starigradu koji će primiti 60-ero djece.

IZDAVAČ: Dječji vrtić "Tratinčica" ADRESA: Trg podravskih heroja 7, Koprivnica TELEFON: 048 621-358 UREDNICA: Katarina Flac LEKTURA: Nataša Verčević GRAFIČKA PRIPREMA: Tiskara Rihtarić, Koprivnica NASLOVNICA: Koprivko, Maša Mandić

list dječjeg vrtića «Tratinčica»

Veselimo se svemu „novom normalnom“ koje

dolazi i spremni očekujemo nove izazove.

Ida Šipek, dipl. psiholog

3


Mucanje je poremećaj ritma i tempa govora kojeg obilježavaju govorna i negovorna ponašanja. Normalan tijek govora prekinut je čestim ponavljanjem ili produljivanjem govornih zvukova, slogova ili riječi ili osoba ima teškoće u započinjanju izgovora riječi. Prekidi u govoru mogu biti praćeni učestalim treptanjem očiju, drhtanjem usana i/ili čeljusti ili drugim neobičnim oblicima ponašanja koje osoba koja muca radi dok pokušava govoriti. Mucanje nerijetko prate i fiziološke reakcije tijela (crvenilo, znojenje), emocionalna Mateja Ružić, mag. logoped nestabilnost, smanjena koncentracija, izbjegavanje komunikacijskih situacija, strah i sram od ucanje je poremećaj i tempa govora kojeg kao obilježavaju govorna i negovorna ponašanja. Normalan tijek javnog ritma govora. Određene situacije, što su govor ispred većeg broja ljudi ili razgovaranje govora prekinut je čestim ponavljanjem ili produljivanjem govornih zvukova, slogova ili riječi, ili osoba ima teškoće na telefon, pogoršavaju Zanimljivotreptanjem je da se mucanje smanjujeusana ili nestaje kada ili u započinjanju izgovora riječi. Prekidičesto u govoru mogu bitimucanje. praćeni učestalim očiju, drhtanjem i/ili čeljusti osoba pjeva, viče, sa sobom ili govoriti. s kućnimMucanje ljubimcima... drugim neobičnim oblicima ponašanja koje šapće, osoba razgovara koja muca sama radi dok pokušava nerijetko prate i fiziološke

KAKO POMOĆI DJETETU KOJE MUCA M

reakcije tijela (crvenilo, znojenje), emocionalna nestabilnost, smanjena koncentracija, izbjegavanje komunikacijskih situacija, Može Određene se javiti situacije, već od kao osamnaestog života, najveći postotaknadjece koja strah i sram od javnog govora. što su govormjeseca ispred većeg brojano ljudi ili razgovaranje telefon, često pogoršavaju mucanje. Zanimljivo je da se nestaje kada To osoba viče,intenzivnog šapće, razgovara samajezika sa sobom mucajujavlja se mucanje između smanjuje druge i ili pete godine. je pjeva, razdoblje razvoja i ili s kućnim ljubimcima...govora, dijete počinje koristiti brojne nove riječi i složene jezične strukture za izražavanje Može se javiti već od osamnaestog mjeseca života, no najveći postotak djece koja mucaju javlja se između druge i pete svojih ideja, a djetetov jezično-govorni sustav posebno je osjetljiv te opterećen novim i sve godine. To je razdoblje intenzivnog razvoja jezika i govora, dijete počinje koristiti brojne nove riječi i složene jezične strukture za komunikacijskim Kod čak 85% predškolske djece povremeno se izražavanje svojih ideja, asloženijim djetetov jezično-govorni sustav zahtjevima. posebno je osjetljiv te opterećen novim i sve složenijim komunikacijskim nefluentnosti u govoru (JulieMazzuca-Peter1989). seMazzuca-Peter o netečnostima kojeRadi se se zahtjevima. Kod čak 85%uočavaju predškolske djece povremeno se uočavaju nefluentnosti u govoruRadi (Julie 1989). o netečnostima koje se javljaju između riječi (obične netečnosti) kao što su: javljaju između riječi (obične netečnosti), kao što su: Ponavljanje višesložnih riječi •"Želim, želim crveni balon." Ponavljanje fraza •"Daj mi, daj mi moje kockice." Okolišanje •"Vidjela sam, znaš ono za sviranje - bubnjeve." Dodavanje nepotrebnih riječi •"Pozvao me, ovaj, moj prijatelj, uh, na svoj, ovaj, rođendan." Rijetka ponavljanja slogova •"Ru-ručak je bio baš dobar!"

Ovdje govorimo o fiziološkom mucanju koje u većini slučajeva nestaje samo od sebe, ali se

Ovdje govorimo o fiziološkom mucanju koje u većini slučajeva nestaje samo od sebe, ali se poteškoće mogu pogoršati mogu pogoršatiukoliko roditelji okolina počinju djetetu skretati pažnju na način ukoliko roditelji i okolina poteškoće počinju djetetu skretati pažnju na način na kojii dijete priča. Roditelji nisu odgovorni za pojavu mucanja kod djeteta, ali mogu primjenom savjetapriča. i uputaRoditelji za rad kod kućeodgovorni uvelike pridonijeti smanjenju pojave i prevenirati na koji dijete nisu za pojavu mucanja kod netečnosti djeteta, ali mogu njegovo prerastanje u kronični problem. Vrlo je važno pridržavati se ovih uputa: 1. Govorite nešto sporijim i opuštenijim tempom uvijek kada je dijete u blizini. Na taj način govorna situacija postaje manje napeta, a biti djetetu pravilan govorni model puno je djelotvornije nego djetetu davati upute na koji način da govori (uspori, pokušaj ponovno, opusti se…). 2. Ne razgovarajte pred djetetom zabrinuto o njegovom govoru kako ne bi pomislilo da s njegovim govorom nešto nije u redu. Ne govorite djetetu da uspori ili se „opusti” (na taj način usmjeravate djetetu pažnju na govor, čime se mucanje pojačava). 3. Smanjite brzinu i napetost u okruženju. Stvarajte mirnu i opuštenu atmosferu razgovora, izbjegavajte buku i užurbanost. Povremeno odvojite posebno vrijeme samo za razgovor s vašim djetetom u kojem ćete mu posvetiti punu pažnju, pratiti njegove želje i interese te ga ohrabriti i hvaliti za one stvari u kojima je dobro. 4. Slušajte ŠTO dijete govori. Reagirajte na sadržaj, a ne na netečnost. Pokažite da vas zanima što vam dijete želi reći i nemojte ga požurivati. Budite dobar slušatelj i održavajte normalan kontakt očima s djetetom. Pružajte djetetu prikladne potvrde da ga slušate kao što je, primjerice, kimanje glavom, osmjeh ili „a-ha”. Ako u danom trenutku ne možete posvetiti punu pozornost djetetu, objasnite mu zbog čega je to tako. 5. Potičite dijete na govor, ali bez forsiranja. Ne postavljajte pred dijete previše zahtjeva, ne tjerajte ga da govori kad je jako umorno ili uzbuđeno, kada plače. Ne inzistirajte da govori pred nepoznatim ljudima, pred velikim grupama ljudi. Govorenje pred drugima često je stresno. 6. Dajte djetetu dovoljno vremena da izreče što je naumilo. Ne požurujte ga prekidanjem ili dovršavanjem riječi umjesto njega. Ne dopustite ni drugima da ga požuruju ili mu se rugaju.

4

Tratinčica, broj 30


7. Budite izdašni u pohvalama i pozitivnom ohrabrivanju kako biste pomogli djetetu da izgradi bolju predodžbu o sebi (cilj je izbjeći strah i nelagodu prije, tijekom i poslije govora). Nekad fiziološko mucanje progredira u netečnosti karakteristične za „pravo“ mucanje (razvojno ili početno mucanje). Ono je povezano s periodom stabilizacije i automatizacije govora i govornih netečnosti, a za njega su karakteristične netečnosti unutar riječi (mucajuće netečnosti):

Ponavljanje dijelova riječi- prvog glasa ili sloga • "Pogledaj ko-ko-ko-kocke/ k-k-k-kocke." Ponavljanje jednosložnih riječi • "Daj-daj-daj mi loptu." Produžavanje glasova • "Sssstavi na stol!" Blokade • napetost i napor pri izgovaranju riječi, napete pauze između riječi i rečenica Prisutnost ove vrste netečnosti zahtijeva pregled logopeda koji će nakon odrađene procjene

Prisutnost ove vrste netečnosti zahtijeva pregled logopeda koji će nakon odrađene procjene odrediti potrebnu logopedsku potrebnu logopedsku terapiju. Dobro je obratiti se psihologu kako bi se prevenirala terapiju. Dobro je obratiti odrediti se i psihologu kako bi se prevenirala manifestacija simptoma i nai psihološkom, tjelesnom i socijalnom području. Roditelji uz suradnju s navedenim stručnjacima provođenjemtjelesnom uputa za rad kod kuće mogu mnogo Roditelji učiniti kako manifestacija simptoma i na te psihološkom, i socijalnom području. uzbi terapija bila uspješna. Ponašanja kojasnavedenim pomažu djetetu u prevladavanju netečnosti su: suradnju stručnjacimate provođenjem uputa za rad kod kuće mogu mnogo 1. Slušajte što dijete kaže, a ne kako to kaže. Kada dijete prekidamo ili požurujemo, ono ubrzava svoj govor i dodatno se učiniti kako bi terapija bila uspješna. Ponašanja koja pomažu djetetu u prevladavanju izlaže riziku da se mucanje javi ili pojača. netečnosti su: koji je bio disfluentan nakon što dijete završi s govorom. Na taj način pokazujemo 2. Preformulirajte dio govora djeteta djetetu da smo ga pažljivo slušali, a indirektno mu dajemo dobar govorni model. 1. Slušajte dijete kaže, Na a ne kaže.koje Kada dijete ili požurujemo, ono 3. Uvedite pravilo da svatko govori ušto svoje vrijeme. tajkako načintodijete muca ne prekidamo osjeća vremenski pritisak prilikom ubrzava svoj govor i dodatno se izlaže riziku da se mucanje javi ili pojača. govora. 4. Prilagodite svoj ritam i tempo djetetovom. Promijenite svoj način govora, nastojte da okolina poprimi miran i staložen 2. Preformulirajte govorni tempo (polagan, ritmički govor). dio govora djeteta koji je bio disfluentan nakon što dijete završi s 5. Prilagodite komunikacijski kontekst bi biopokazujemo što ugodnijidjetetu za dijete. U fazi govornih koristite govorom. Nakako taj način da smo gavećih pažljivo slušali,netečnosti a indirektno mu jednostavnije rečenične strukture te pitanja koja zahtijevaju kratke i jednostavne odgovore. dajemo dobar govorni model. 6. Iskoristite situacije u kojima je govor djeteta fluentan, tada mu omogućite neka što više govori (recitira, pjeva, priča…). 7. Ublažite emocionalno - pripremite dijeteuprije događaja, i aktivnosti koje kod djeteta 3. zahtjevne Uvedite situacije pravilo da svatko govori svoje vrijeme.putovanja Na taj način dijete koje muca ne uzrokuju veliko uzbuđenje. Na taj način kod djeteta se smanjuje stres, a i govorne netečnosti. osjeća vremenski pritisak prilikom govora. 8. Nemojte od mucanja učiniti nešto čega se treba sramiti (ako se razgovara o mucanju, treba govoriti baš kao i o bilo čemu drugome, a ne kao o nečem lošem). 4. Prilagodite svoj ritam i tempo djetetovom. Promijenite svoj način govora, nastojte da 9. Upoznajte najbližu okolinu s mucanjem. Upozorite i ostale iz djetetove okoline neka se pridržavaju prethodno okolina poprimi miran i staložen govorni tempo (polagan, ritmički govor). navedenih pravila. 10. Budite dosljedni u odgojnim postupcima. Budite strpljivi. Rad na smanjenju mucanja je dugotrajan proces te nema 5. Prilagodite komunikacijski kontekst kako bi bio što ugodniji za dijete. U fazi većih brzih rješenja. govornih netečnosti koristite jednostavnije rečenične pitanja koja Prema nekim procjenama 3-4% predškolske i 1-2% školske djece muca. Mucanje je tri do strukture četiri puta te češće kod dječaka nego kod djevojčica, a postojanjezahtijevaju mucanja u kratke užoj i široj obitelji povećava vjerojatnost za razvoj poremećaja. Pretpostavlja se i jednostavne odgovore. da dijete nasljeđuje predispoziciju za razvoj mucanja, ali to ne mora značiti da će se mucanje sigurno i razviti. Neki čimbenici iz djetetove okoline, kao što su strah, bolest, odvajanje i slično, mogu djelovati okidači koji izazivaju 6. Iskoristite situacijeodu roditelja, kojima jepreseljenje govor djeteta fluentan, tada mukao omogućite neka što pojavu mucanja. No, istraživanja pokazuju da u ranoj dobi čak 70-75% djece uspijeva prevladati mucanje (Mansson 2000). Još više govori (recitira, pjeva, priča…). uvijek nije moguće unaprijed odrediti tko će prevladati mucanje, a tko neće. Upravo je zbog toga vrlo važno savjetovati se sa stručnjacima čim se u djetetovom govoru pojave simptomi mucanja, prije nego što mucanje djetetu postane teret. Literatura • Galić-Jušić, I. (2001), Što učiniti s mucanjem - Cjelovit pristup govoru i psihi, Ostvarenje, Lekenik. • Mansson, H. (2000), Childhood stuttering: Incidence and development, Journal of Fluency Disorders, 25(1):47-57. • Mazzuca-Peter, J. (1989), The child who stutter- Parents Guide, Toronto/Ontario. • Pavičić Dokoza, K, Hercigonja Salamoni, D. (2007), Moje dijete muca- kako mu pomoći?, SUVAG, Zagreb.

list dječjeg vrtića «Tratinčica»

Preporučene poveznice: • www.mucanje.com • www.udruga-hinkofreund.hr • www.logoped.hr

5


ADHD POREMEĆAJ U DJECE PREDŠKOLSKE DOBI Slavica Mihalec–Kanižaj, dipl. defektolog

ADHD je poremećaj pozornosti s hiperktivnošću. ADHD je najčešći oblik neurorazvojnih poremećaja u dječjoj i adolescentskoj dobi. Stručnjaci različitog profila vrlo se često susreću u svojoj praksi s djecom s ovim poremećajima (neuropedijatri, pedijatri, pedopsihijatri, psiholozi, edukacijski rehabilitatori, logopedi). Dijagnoza ovog poremećaja je u novije vrijeme sve češća. Brojna istraživanja pokazuju kako ni socioekonomske ni kulturne prilike ne utječu direktno na razvoj ADHD-a (Bartolac 2013).

Dijete s ADHD-om u vrtiću Odgoj djeteta s ADHD-om je izazov za svakog odgojitelja. Zahtijeva puno ljubavi, vremena, strpljenja, pažnje i učenja o tome kako biti dobar odgojitelj. Već u dojenačkoj dobi hiperaktivno dijete je aktivnije u odnosu na ostalu djecu: o razdražljivo je i puno plače o noću traži jesti o ima poteškoće u spavanju o često se budi o teško ga je smiriti i utješiti o iako rano prohoda, ovakvo dijete je često nespretnije od druge djece (Phelan 2005).

usredotočiti samo na jedan predmet o ne slijedi zadane formacije poput najjednostavnijeg zadanog okvira, npr. sjedenja u krugu o više od ostalih iskazuje potrebu za aktivnošću o zbog izuzetno slabe koncentracije ostala djeca smetaju ga u radu (Kadum–Bošnjak 2006). Odgojitelji u radu s djetetom s ADHD-om trebaju biti strpljivi, vedri i smireni. Trebaju govoriti jasno, umjerenom glasnoćom i brzinom. Djetetu moraju biti model organizirana ponašanja (govoriti što se radi, kako i zašto). Važno je prihvatiti dijete takvim kakvo ono jest, vidjeti problem u njegovoj cjelovitosti i orijentirati se na prevladavanje s pozitivnim i realnim očekivanjima. Najvažnije je koncentrirati se i promatrati dijete sa svim njegovim mogućnostima, sposobnostima, talentima, a ne, poput mnogih drugih, primjećivati samo djetetovu teškoću (Milanović i sur. 2014).

U predškolskoj dobi: o dijete ne sluša odgojitelja o na pitanja odgovara brzo i ne daje si dovoljno vremena za razmišljanje o gleda kako druga djeca rade prije nego što sam pokuša raditi o nikad nije na svom mjestu o ne može se obući bez tuđe pomoći o vrlo često se ni ne nauči obući, zakopčati dugmad ili vezati cipele o pokazuje slabije rezultate u pripremama za školu (usvajanje boja, brojeva, slova, korištenje škara…) o nestrpljivo je o prekida rad grupe o upada u riječ o najčešće ometa drugu djecu u igri ili nekoj drugoj aktivnosti (Phelan 2005) o vrlo se teško prilagođava rasporedu aktivnosti o teško podnosi i prihvaća dugi boravak u vrtiću o zamara ga i zasićuje boravak u zatvorenom prostoru o postaje mu dosadno prije nego njegovim vršnjacima o od samog početka veoma mu se teško

6

AKTIVNOSTI ZA DJECU S ADHD-om Istraživanja pokazuju kako svakodnevna igra (pogotovo ona koja uključuje djetetov um i tijelo) postiže cilj bolje nego radni zadaci, nagrade ili kazne (Luketin, Sunko 2006). Neke od igara i aktivnosti kojima se znatno može povećati fokus koncentracije kod djeteta s ADHD poremećajem:

Pokretna igra „Semafor“ Jedno dijete je semafor pa stane ispred ostale djece okrenuto leđima. Kada kaže “zeleno”, djeca se polako pomiču prema njemu i pokušavaju ga dotaknuti, a kada kaže “crveno”, okrene se prema djeci. Djeca se moraju zaustaviti i ostati nepomična u onom Tratinčica, broj 30


položaju u kojem su se zatekla u to vrijeme. Tko se pomakne na crveno, vraća se na početak, a pobjednik je ono dijete koje prvo stigne do semafora. Igra uvelike uvježbava zadržavanje pažnje te omogućuje djetetu da bude mirno bilo na nekoliko sekundi ili pak minuta (ovisno o samim dogovorenim pravilima igre).

Igra na dlanu „Ide, ide bubamara“ Djeca zajedno s odgojiteljem izgovaraju riječi pjesmice. Istovremeno se moraju pokazivati pokreti na dlanu koji slijede tijek pjesmice ("Ide, ide bubamara, ne zna, ne zna gdje bi stala. Doletjela je na tvoj dlan, bubamaro, hajde van!"). Glavna prednost ove igre jest zadržavanje dječje pažnje te postizanje njihove usredotočenosti i potpune prepuštenosti odgojiteljevom vođenju.

Društvene igre Poseban značaj ima slaganje puzzli, bojanje bojanke, bojanje prstima ili igranje vodom (vožnja brodova u kadi, ulijevanje i presipavanje vode u kantice različitih veličina). Ovo su aktivnosti koje zahtijevaju od djeteta da sjedne i fokusira se na dulje vremensko razdoblje (Šibalić 2009).

Neka dijete bude dio bajke Pričanje ili čitanje priče je aktivnost koja povećava fokus i zadržava pažnju djece. Tijekom čitanja priče, djeci s ADHD poremećajem je važno postavljati pitanja o čitanome kako bi dijete ostalo fokusirano na priču i likove (Šibalić 2009). Ukoliko se priča čita djeci tijekom dana, može se potaknuti dijete da odglumi dio priče (npr. oponaša skakanje žabe). Uživljavanje u ulogu pomoći će djeci s ADHD-om da ostanu koncentrirana dulje nego što bi bila da sjede na miru (Luketin, Sunko 2006).

Sportske aktivnosti Prema Lauth i dr. (2008), uključivanje djece s ADHDom u tjelesne aktivnosti i sport omogućuje im: učenje novih vještina, slušanje uputa, održavanje pažnje, bolje samopouzdanje, razvijanje motoričkih sposobnosti te stjecanje novih prijateljstava. Vježbanje tijekom odrastanja dovodi do toga da mozak bude sposobniji za učenje i memoriju jer se mozak mijenja zajedno s normalnim razvojnim promjenama. Kako bi se pažnja i raspoloženje djece popravilo, kako bi bili manje nemirni i napeti te se osjećali motiviraniji i jači, vrlo je važno poticati bavljenje sportom. Brojne sportske aktivnosti pružaju osjećaj dobrog raspoloženja, pospješuju sposobnost koncentracije i motivaciju te donose osjećaj mira i zadovoljstva. Među djecom s ADHD-om posebno su omiljeni i korisni sportovi poput biciklizma, trčanja, nogometa i borilačkih vještina (Šibalić 2009). Već se desetljećima znanstvenici i stručnjaci mnogih prirodnih i društvenih disciplina bave problemom poremećaja pažnje s hiperaktivnošću, poremećajem koji zbog svojih specifičnosti na svaki odgovor postavlja nekoliko novih pitanja. Uzroci su djelomično poznati. Simptomi su dobro opisani, ali ponekad vrlo različiti i neprimjenjivi kod svakog. Dijagnosticiranje je zbog niza okolnosti otežano i prečesto prenaglo. Tretman lijekovima učinkovit je samo na simptome, no s brojnim nuspojavama. Drugi oblici tretmana zahtijevaju vrlo široko područje djelovanja (dijete, obitelj, vrtić, lokalna zajednica). Vrlo je važno sagledati teškoće i mogućnosti u svjetlu svih danas poznatih okolnosti. Mnogo se toga ne zna i potrebno je tražiti odgovore, ali se mnogo toga zna i s time se može djelovati. Imati ADHD ne znači biti nesposoban, lijen, lud ili bolestan. „Emotivni žar”, sanjarenje, pojmovno razmišljanje, i hiperaktivnost, glavne su osobine koje ih čine različitima. To se najviše očituje u njihovom karakterističnom načinu izražavanja, načinu pamćenja različitih informacija te u ponašanju u svakodnevici. „Takva svijest navodi ih da čine ono što drugi, bez takve svijesti, ne mogu, ali i obratno. Baš zato drugačije može biti i lošije, ali zato što je lošije i bolje je.“ (Ferek 2006). Literatura:    

  

list dječjeg vrtića «Tratinčica»

Melillo, R. (2016.) Isključena djeca, Harfa, Split J. F. Taylor, (2008.), Djeca sa ADD i ADHD sindromom, Veble commerce, Zagreb L. Hughes, Cooper P. (2009.), Razumijevanje djece s ADHD sindromom i pružanje potpore, Naklada Slap, Jastrebarsko I. Badrov, (2019.), ADHD: Biološke, psihološke i socijalne odrednice, Završni rad, Sveučilište J.J.Strossmayera u Osijeku, Fakultet za odgojne i obrazovne znanosti, Osijek T. Kokot, (2016.), ADHD u djece predškolske dobi, Završni rad, Sveučilište u Zagrebu, Učiteljski fakultet, Zagreb http://www.udruga-zvoncici.hr/adhd.html ht t p s : / / h r. w i k i p e d i a. o r g / w i k i / Po re m e % C 4 % 8 7 aj _ hiperaktivnosti_i_deficita_pa%C5%BEnje

7


PRIPREMA, POZOR… ŠKOLA!!!

Melany Ferčec, dipl. učitelj razredne nastave i povijesti

P

olazak u prvi razred osnovne škole velik je događaj za cijelu obitelj. To je prvi veliki korak na putu ka zrelosti, korak u kojem se potvrđuje sav trud, ali i pažnja i ljubav koji su do tog trenutka uloženi u odgoj djeteta od strane roditelja, djedova, baka te, naravno, odgajatelja u vrtiću ili maloj školi. Za ovaj veliki korak važno je dijete dobro pripremiti. Pred svakim je djetetom izazov naučiti slijediti neka nova pravila ponašanja (pratiti aktivnost do kraja, doći na početak nastave). Njegova sposobnost učenja i izvršavanja zadataka kontinuirano će se pratiti, procjenjivati i na kraju vrednovati. Prije polaska u školu provjeravaju se djetetove socijalne, emocionalne, intelektualne i druge sposobnosti. O tim prvim danima školovanja uvelike ovisi uspješnost njegovog daljnjeg školovanja pa ga možemo smatrati presudnim trenutkom za cijeli budući život djeteta. Stoga je važno posvetiti pozornost pripremi djeteta za školu. Naročito je važno utjecati na socijalnu i emocionalnu pripremu. Priprema pred polazak u školu i sam prvi dan škole trebaju biti obiteljsko veselje. Neka taj dan u obitelji bude svečan. Socijalna i emocionalna priprema za školu od presudne su važnosti. Normalno je da se roditelji susreću s brojnim strahovima, ali je poželjno ne prenositi te strahove na dijete. Ponekad roditelji imaju vlastita loša iskustva, ponekad i traume vezane uz školovanje, ali je važno uvijek isticati ono pozitivno. Školski sustav se neprestano mijenja, uvode se nove metode poučavanja koje djeci omogućavaju da na zanimljiv način dolaze do novih znanja. Uvažava se njihovo mišljenje i potiče kreativnost, što učenje, ali i poučavanje čini zanimljivim i suvremenim. Ako roditelji imaju pozitivne stavove o školi, uključe dijete u samu pripremu, radost i motivacija za polazak u školu zasigurno neće izostati. Za polazak u školu dijete mora imati određenu psihofizičku zrelost. Priprema za školu počinje ranije nego što mislimo. Ona počinje dolaskom djeteta u obiteljsku zajednicu te se smatra najvažnijim faktorom u razvoju svih djetetovih sposobnosti. Dijete kojem se posvećuje potrebna pažnja, koje se u obitelji osjeća prihvaćenim, lakše se prilagođava i svladava nove situacije. Od najranijih dana važno ga je poticati na aktivno sudjelovanje u zajednici i davati mu priliku da uči na vlastitim iskustvima jer time jača samostalnost i samosvijest koja mu je neophodna u uspješnom školovanju. Važno je da roditelj vjeruje u njegove sposobnosti, ohrabruje ga i podržava u svladavanju novih zadataka, uči ga da je za svako postignuće potrebno uložiti vrijeme i trud. Dragi roditelji, dajte djetetu do znanja da vaša ljubav prema njemu ne ovisi o njegovom školskom uspjehu. Roditelji često misle da je važno prije polaska u školu dijete naučiti čitati i pisati što je sasvim pogrešno. Emocionalna inteligencija koja uključuje sposobnost prilagodbe, samodisciplinu, upornost, optimizam, poštovanje drugih, spremnost na suradnju, važnija je za uspjeh od mentalne inteligencije. Prihvaćanje neuspjeha, pravo na greške, strpljivost, kvalitete su koje će djetetu pomoći u svladavanju školskih obaveza. Važno je i osamostaliti dijete u brizi za sebe: u kulturnohigijenskim navikama pri jelu, oblačenju, korištenju WC-a, pranju i brisanju ruku, u brizi za svoje stvari.

8

Naučiti ga neke važne podatke: ime i prezime (svoje i roditelja), adresu i broj telefona, riječi kulturnog ophođenja, siguran put od kuće do škole i sl. NIKADA NEMOJTE PLAŠITI DIJETE ŠKOLOM!!!! (“Vidjet ćeš ti tamo! Dobit ćeš jedinicu! Ići ćeš u kut…”) ŠKOLU JE POŠTENIJE PREDSTAVITI U REALNOM SVJETLU (“Sva djeca idu u školu – ona nam pomaže da postanemo veliki!”) Poželjno je svakodnevno baviti se djetetom i to u ono doba kada bude inače pisalo zadaće dok krene u školu. Tako će dijete steći naviku da u određeno vrijeme sjedi i radi uz roditelja, a kasnije, kad se još više osamostali, i samo. Preporuča se da to bude uvijek na istom mjestu gdje će biti djetetov miran kutak za učenje. Igra ima veliku i važnu ulogu u odgoju i obrazovanju djece. Igra predstavlja prirodan način na koji djeca uče. U igri, naročito u skupini, djeca uče slijediti pravila, poštivati vremenske okvire, razvijati i bogatiti svoj rječnik, a razvija se i njihova motorika (fina i gruba). Pripremiti dijete za što uspješnije svladavanje gradiva (prvenstveno čitanja, pisanja, računanja, ali i dr.) roditelji mogu kroz različite igre i aktivnosti: društvene igre, crtanje, bojanje, modeliranje, slaganje slagalica, izrezivanje, kartanje, učenje brojalica, zajedničko pričanje priča i gledanje filmova te vrlo važno zajedničko čitanje, prepričavanje priča i događaja. Sve to se može realizirati u svakodnevnim obiteljskim aktivnostima (tijekom voženje u autu, šetnje u parku, pripremanju ručka ili sl.). Tako dijete neće osjećati opterećenje tijekom učenja. Mnoge pomalo već zaboravljene igre poput „Školice“, „Skrivača“, „Gumi, gumi“, „Čovječe ne ljuti se“ i drugih, kod djece potiču razvoj predčitalačkih i predmatematičkih vještina te, također, vrlo važnih motoričkih vještina. Budući da živimo u vremenu kada su nam dostupna različita tehnička sredstva poput mobitela, tableta i sl. koja su danas gotovo u svakoj obitelji prisutna u velikoj mjeri, važno je napomenuti da tableti i mobiteli ne razvijaju komunikacijske vještine i sposobnosti te predvještine za školu, stoga ih djeca trebaju upotrebljavati u što manjoj mjeri. Uz obiteljsku zajednicu veliku ulogu u pripremi djece za školu imaju odgajateljice u vrtićima i malim školama. Svojim trudom i kreativnim radom putem različitih aktivnosti pripremaju djecu za važne životne uloge i situacije od njihove najranije dobi. Stoga je njihova uloga u pripremi za ovaj veliki korak u životu naše djece od velike važnosti. Od srca im hvala na svemu što čine u tom pogledu. Važno je da se roditelji predškolaca koji do sada nisu posebno radili na pripremi djeteta za školu ne osjećaju krivima za to, ali je sada vrijeme da krenu u izvršavanje ove važne zadaće. Neka prvi školski dani svim budućim prvašićima budu radosni i veseli. Tratinčica, broj 30


SPREMNOST ZA ŠKOLU Paula Kuharić, mag. psych

S

vake godine opraštamo se od jedne generacije djece. Djeca se opraštaju od nas. Većina njih s veseljem dočekuje svoje prve đačke dane dok neki još nisu spremni na taj veliki korak. Polazak u školu jedan je od najvažnijih trenutaka u životu kako za dijete tako i za roditelje. Ono označava početak novog životnog razdoblja, trenutak kada dijete iz sigurnosti obiteljskog doma odlazi u nove životne situacije i odnose. Kako prepoznati je li dijete spremno i što je zapravo važno uzeti u obzir kada je o spremnosti za školu riječ? Naime, školski obveznici su djeca koja do 1. travnja tekuće godine navrše 6 godina. Kronološki, oni su spremni za školu. Ipak, taj kriterij se zasniva na pretpostavci da su sva djeca tog uzrasta u fizičkom i psihičkom razvoju dostigla poželjan nivo da mogu zadovoljiti zahtjeve škole. S obzirom da znamo da se djeca razvijaju različitim tempom, kriterij kronološke dobi za polazak u školu nije dovoljno pouzdan. Drugi kriterij je psihofizička spremnost koja se prati kroz sve godine boravka u vrtiću, a posebno tu zadnju godinu kada više pažnje pridajemo upravo pripremi za školu. Psihofizička spremnost se odnosi na tjelesnu i motoričku, spoznajnu, govorno-jezičnu spremnost i komunikaciju, emocionalnu i socijalnu spremnost te motiviranost djeteta za polazak u prvi razred osnovne škole. Stav prema učenju, kao što su upornost, pažnja, kreativnost, inicijativa, znatiželja i rješavanje problema, izrazito su važni za školsku spremnost. Uzimajući sve to u obzir, spremnost za školu holistički je način sagledavanja pripremljenosti djece. Nije ograničeno na jedno područje razvoja ili funkcioniranja, već obuhvaća međusobne veze između vještina i ponašanja u svim područjima razvoja i učenja. Roditelji često navode kako njihovo dijete poznaje slova, brojeve, ističući njihov kognitivni razvoj. Što se tiče kognitivnog razvoja, rana pismenost i matematičko računanje vrlo su važni, no spremnost za školu je mnogo više od pamćenja činjenica i brojki. Roditelji često zanemaruju djetetov emocionalni razvoj. Gledajući sa stručne strane, emocionalni razvoj je i više nego važan kada je u pitanju polazak u školu jer o njemu ovisi kako će se dijete uklopiti u novu sredinu, kako će reagirati na nove zahtjeve koje škola postavlja pred njega, kako će se nositi s frustracijama, neuspjesima i kakvu će naposlijetku razviti sliku o sebi kao školarcu. Dakle, emocionalna spremnost podrazumijeva kontrolu emocija i sposobnost odgađanja zadovoljenja vlastitih želja i potreba. Odnosi se i na dostignuti nivo tolerancije na frustraciju kako bi dijete bilo uspješno i u zadacima koji mu se ne sviđaju. Emocionalno zrelo dijete je samostalno, sigurno u sebe i ima pozitivnu sliku o sebi. Dijete se bez straha odvaja od roditelja i samostalno je u brizi za sebe. Socijalna zrelost, pak, podrazumijeva i uspješno ostvarivanje kontakata s vršnjacima, osjetljivost na potrebe drugih te konstruktivno rješavanje konflikata. Ukratko, da bi bilo društveno i emocionalno spremno za sudjelovanje u nastavi i učenje, dijete mora biti sposobno učiti kroz strukturirani rad u učionici i na odgovarajući način se pridržavati uputa učitelja. Dijete se mora usredotočiti na aktivnosti u grupi, učiti iz aktivnosti, donositi odluke i generalizirati stečena znanja u budućim aktivnostima. Što se tiče fizičke spremnosti, fizički zrelo dijete za školu je ono koje je zdravo i zadovoljava list dječjeg vrtića «Tratinčica»

barem minimum standarda dogovorenih za visinu, težinu i tjelesne proporcije. Fizička zrelost odnosi se i na djetetovo osnovno zdravlje, fine motoričke sposobnosti (kao što je sposobnost hvatanja olovke i okretanje stranica u knjizi) i fizičku koordinaciju (sposobnost trčanja, skakanja, penjanja i igranja loptom). Djetetovu fizičku zrelost za školu pregledom utvrđuje školski liječnik prije upisa u prvi razred. Jezično- govorni razvoj odnosi se na čisto izgovaranje svih glasova, rastavljanje riječi na glasove i njihovo sastavljanje u riječ (glasovna analiza i sinteza); razumijevanje verbalnih uputa, razvijenost rječnika, gramatički pravilan govor, komunikaciju cijelim rečenicama, vođenje razgovora… Kako bi olakšali roditeljima donijeti ispravnu odluku, u vrtiću po tom pitanju djeluju odgojitelji i stručna služba. Odgojitelji su ti koji od prvoga dana prate djetetov razvoj sa stručne strane i najbolje poznaju emocionalnu stranu razvoja djeteta. Logoped je taj koji će ispitati i popratiti razvoj djetetovog jezično-govornog razvoja dok će psiholog ispitati ostale segmente razvoja. Ukoliko dijete nije sazrelo u svakom području razvoja, predlaže se odgoda upisa u prvi razred. To ne govori ništa loše o djetetu, već je riječ o odgovornoj odluci kojom djetetu omogućujemo da spremno krene u nove izazove i odmah na početku povećavamo mogućnost uspjeha, odnosno smanjujemo mogućnost neuspjeha. Također, ukoliko kod djeteta koje još nije navršilo 6 godina primijetimo da je doseglo potrebitu zrelost i da je spremno nositi se sa zahtjevima školskog uspjeha, postoji mogućnost prijevremenog upisa u školu. Kao roditelj, možete pomoći svom djetetu da razvije vještine koje su mu potrebne za uspjeh, nudeći mogućnosti uključivanja u aktivnosti koje mu omogućuju da izgradi vještine, raste kao ljudsko biće i uči o svijetu. Razgovarajte s djetetom o osjećajima i budite mu podrška, potičite djetetovo samopouzdanje i pozitivnu sliku o sebi, stavljajte pred dijete realna očekivanja i više naglašavajte trud, a manje uspjeh, potičite suradnju i prosocijalna ponašanja, učite dijete da prihvaća neuspjeh, potičite ustrajnost. U tu svrhu igrajte s djetetom društvene igre, gledajte zajedno dječje filmove i emisije, čitajte djetetu i pritom puno razgovarajte, potičite djetetovu samostalnost u brizi za sebe i razvijajte pozitivan stav prema školi. Polaskom u školu dijete postaje dio organizirane i strukturirane sredine gdje će biti izloženo vrednovanju i natjecanju i gdje će doživljavati uspjehe, neuspjehe i kritike. Prvi će se puta susresti s pravim obavezama, osjećajem odgovornosti i novom organizacijom života. Zasigurno je lakše djeci koja su išla u vrtić jer su već stekla mnoga potrebna iskustva koja će im pomoći da se nose s novonastalim promjenama. Prve godine vašeg djeteta temelj su za buduću akademsku karijeru. Iz tog razloga, važno je osigurati da su djeca društveno, emocionalno, intelektualno i fizički spremna za ulazak u školski sustav. Budite otvorena pogleda kada je riječ o spremnosti vaše djece i ne „gurajte“ ih u svijet odraslih kada za to nisu u potpunosti spremna. Literatura: • Hitrec, G. (1991). Kako pripremiti dijete za školu. Zagreb: Školska knjiga • Jurić P.A. (2015): Zrelost za školu. Završni rad, Sveučilište u Zagrebu, Učiteljski fakultet, Odsjek za odgojiteljski studij • Oštarčević, J. (2008). Priručnik za upis djece u prvi razred. Zagreb: Agencija za odgoj i obrazovanje • United Nations Children’s Fund (2012): School Readiness: a conceptual framework, UNICEF, New York • https://education.stateuniversity.com/pages/2399/SchoolReadiness.html

9


KAKO KVALITETNO I UZ IGRU R

ijetko koji roditelj ne osjeća “paniku” prije polaska djeteta u prvi razred osnovne škole. To je velika promjena u životu koja može biti stresna kako za dijete tako i za odrasle. Pripremajući se za novo poglavlje djetetova života postavljamo si pitanja KAKO, ŠTO, KOLIKO, KADA?

Jedan od preduvjeta za uspješno usvajanje pisanja je i fina motorika, stoga je važno razviti fleksibilnost šake i prstiju. Aktivnosti kojima možemo razvijati finu motoriku su:

Svjesni smo činjenice koliko je važan proces učenja djeteta. Ne mali broj roditelja, u želji da dijete mnogo toga nauči, pogriješi i dodatno frustrira dijete. Priprema za školu podrazumijeva i pripremu djeteta za samostalnost, emocionalnu stabilnost, samostalno rješavanje problema, socijalnu kompetenciju, a obuhvaća i razvoj predvještina potrebnih za čitanje i pisanje. U nastavku ovog članka donosimo vam neke preduvjete za polazak u školu, ali i aktivnosti koje zajedno sa svojim djetetom možete provoditi i ujedno ga pripremiti za polazak.

SAMOSTALNOST

Prije polaska u školu dijete je korisno osamostaliti u brizi za sebe (oblačenje i obuvanje, kulturno-higijenske navike pri jelu, odlazak na wc, pranje i brisanje ruku te stjecanju kulturnih navika kao što su, npr., pozdravljanje i primjereno korištenje tzv. „četiri čarobne riječi“. Zadužite dijete nekim jednostavnim kućanskim zadacima (pospremanje kreveta, slaganje odjeće, postavljanja stola, zalijevanje cvijeća) kako bi razvilo radne navike i tako se pripremilo na redovito izvršavanje školskih obaveza.

FIZIČKA ZRELOST Kada govorimo o fizičkoj zrelosti, možemo reći da je pratimo u razvoju krupne i fine motorike. Te vještine sazrijevaju rastom samog tijela i uvježbavanjem. Kada je riječ o krupnoj motorici, dijete bi trebalo biti spretno i uspješno u svim oblicima kretanja do polaska u školu. Kod djeteta potičite: trčanje, igre lovice, igre loptom, skakanje preko prepreka, rolanje, različite sportske aktivnosti, ples, plivanje.

10

• • • • • • •

izrezivanje papira, lijepljenje slaganje puzzla igranje tijestom, glinom ili plastelinom crtanje raznih oblika prstom po zraku, štapićem po pijesku pincentni hvat, nizanje perlica igra sviranja glasovira ili padanje kiše, igra „Prstići se pozdravljaju s palcem“ svakodnevne vještine poput zakopčavanja i vezanja, slaganja odjeće, upotrebljavanja pribora za jelo.

RAZVOJ GOVORA Govor je, također, vrlo bitna komponenta djetetove spremnosti za školu. Rečenice koje dijete koristi moraju biti složene i gramatički ispravne, a rječnik svakog dana sve bogatiji. Govor možete svakodnevno bogatiti: •

pričanjem priča, čitanjem slikovnica, knjiga, enciklopedija poticanjem djeteta da nam prepričava događaje, crtiće, priče zagonetkama, pitalicama, brojalicama.

Tratinčica, broj 30


PRIPREMITI DIJETE ZA ŠKOLU? Nema potrebe dijete učiti čitati prije polaska u školu, ali je bitno da dijete razvije neke predčitačke vještine koje će mu pomoći da lako usvoji čitanje. Igrama „Jura kaže“ i „Glazbeni kipovi“ dijete poboljšava slušnu pažnju i sposobnost pamćenja. U fonološku svjesnost spada određivanje početnog, završnog i medijalnog glasa. Neke od aktivnosti kojima možemo vježbati predčitačke vještine su: • • • • • • • •

zadamo glas, a dijete nabraja što sve može imenovati tim početnim glasom smišljamo rečenice zadanim početnim glasom izmišljamo rimu i izbacujemo uljeza (duh – pecivo - kruh) igra „Kalodont” (reci riječ na završni glas prethodne riječi) što sve u ovoj prostoriji počinje na glas s pogodi riječ-pantomima učenje prijedloga (Gdje je loptica?) sastavljanje priča prema nizu slika.

PREDMATEMATIČKE VJEŠTINE U vrtiću se razvijaju preduvjeti za razumijevanje matematike, tj. razvijaju se predmatematičke vještine. Njih djeca stječu krećući se prostorom, baratajući predmetima i uspoređujući ih, otkrivajući svojstva predmeta promatranjem i diranjem, uspoređujući količine, istražujući različite strukture. U te vještine ulaze: razvrstavanje podataka i predmeta, uspoređivanje i ujednačavanje predmeta i skupova, nizanje predmeta i održavanje zadanog redoslijeda, praćenje niza uputa od više koraka, orijentiranje i organiziranje u prostoru, brojanje, vizualiziranje ili stvaranje mentalnih slika, vizualno grupiranje elemenata ili stjecanje osjećaja za broj. Kod kuće ih možemo razvijati sljedećim igrama: • • • • • • •

igre skrivača Čovječe, ne ljuti se Domino Memory Potapljanje brodova igre traženja razlika Bingo.

PAŽNJA I PAMĆENJE

Diana Suvalj i Petra Furdić, odgajateljice

Da bi uspješno usvajali čitanje i pisanje, važno je razviti i pažnju. Kod predškolske djece pažnja je uglavnom nehotična (spontana). Hotimična (namjerna) pažnja je ona koja je svjesno usmjerena i regulirana i nju želimo razviti kod djeteta. Također, kod djece je potrebno razvijati i pamćenje. Prije samog polaska u školu možete zajedno uvježbati neke važne podatke koje bi dijete trebalo znati: svoje ime i prezime, adresu, imena i prezimena osoba kojima je okruženo. Pažnju i koncentraciju lako možemo poticati sljedećim igrama: • • • • •

igra „Leti-leti“ domino labirinti memorijske igre slagarice

EMOCIONALNA I SOCIJALNA ZRELOST Emocionalna zrelost podrazumijeva određenu emocionalnu stabilnost, mogućnost suzdržavanja od naglih i pretjeranih emocionalnih ispada te kontrolu izražavanja emocija. Također, dijete treba učiti da se ponosi uspjehom, ali i podnosi neuspjeh. Važno je da dijete ima dobru sliku o sebi. Kada govorimo o socijalnoj zrelosti, neka od obilježja su: poštivanje pravila u igri, planiranje u dogovoru s drugom djecom, primjereno ponašanje u natjecateljskim igrama, suradnja i pomoć drugima i sl. Sve to u obiteljskom okruženju možete poticati sljedećim igrama:

• • •

sve društvene igre zajedničko čitanje knjiga ili gledanje edukativnih sadržaja poticanje samostalnosti. I na kraju, škola je zabavna, a vi vježbajte kod kuće, igrajte se, družite i zabavljajte.

list dječjeg vrtića «Tratinčica»

11


ŠTO JE TO MONTESSORI?

Andreja Lonjak i Tena Blašković Krček, Montessori odgajateljice

TKO JE BILA MARIJA MONTESSORI?

M

arija Montessori je vjerojatno najpopularnije ime u povijesti predškolskog odgoja i jedna od najvažnijih osoba modernog doba. Svoj život posvetila je zastupanju prava djeteta i dokazivanju njegovih izvanrednih intelektualnih sposobnosti. Rođena je nedaleko od Ancone 1870. godine. Bila je prva liječnica u Italiji. Osim toga, studirala je psihologiju, filozofiju i antropologiju. Na prijelazu stoljeća to je bio veliki uspjeh. U okviru istraživačkog rada, radila je na psihijatrijskoj klinici u Rimu na odjelu sa slaboumnom djecom. Nije se radilo o mentalno retardiranoj djeci u današnjem smislu, nego o djeci koja se nisu mogla uklopiti u obitelj ili školu. Bila su smještena na posebne odjele na kojima su bila zatvorena u malenom prostoru i čuvana od osoba koje nisu skrivale gađenje prema njima. Postalo joj je jasno da je slaboumnost prije svega pedagoški problem i da za razvoj u ljudsko biće nije dovoljna samo briga za tjelesno zdravlje. Njena metoda nastala je iz potrebe da pomogne toj djeci. Svoju prvu Dječju kuću osnovala je u radničkoj četvrti u San Lorenzu 1907. godine i nju su pohađala zdrava djeca. Teorije i iskustva koje je stekla u radu sa slaboumnom djecom primijenila je u radu i sa zdravom djecom. Konstruirala je poseban didaktički pribor koji su djeca prihvatila te ga počela samostalno birati i spontano sa zanimanjem koristiti, uz duboku koncentraciju, disciplinu i smisao za red. Knjige koje je napisala i materijale koje je konstruirala značajno su utjecali na razvoj pedagogije u svijetu. Maria Montessori je svoje vrijeme provodila radeći, obučavajući učitelje i odgojitelje, pišući i držeći predavanja te je mnogo putovala. Njezine ideje bile su osobito dobro prihvaćene u Americi, Japanu, Indiji i Njemačkoj. Godine 1949. nominirana je za Nobelovu nagradu za mir. Umrla je u Nizozemskoj, 6. svibnja 1952. godine. Montessori pokret nastavio je rasti i nakon njezine smrti. Početkom šezdesetih godina dvadesetog stoljeća rast se ubrzao i u cijelom je svijetu oživljeno zanimanje za njezine ideje.

MONTESSORI PEDAGOGIJA se temelji na znanstvenom promatranju spontanog učenja djece, na poticanju vlastitog djelovanja djeteta i njegove samostalnosti te na poštivanju djetetove osobnosti. Uz Montessori pristup, dijete stječe operativna znanja u područjima života u kojima će sudjelovati kao odrasla osoba. Montessori metoda u potpunosti uvažava dječju individualnost, samomotivaciju, jedinstvenu dječju sposobnost samorazvoja i usavršavanja vlastitih sposobnosti. Djeluje u pažljivo pripremljenoj okolini s posebno Montessori razvojnim didaktičkim priborom i s educiranim odgajateljem. Cilj Montessori obrazovanja je razvoj kompletnog djetetovog bića usmjerenog na okruženje i prilagođenog svom vremenu, prostoru i kulturi. Temeljno načelo Montessori pedagogije je pomoći djetetu u svim razdobljima od rođenja do škole (i nadalje) u tjelesnom, umnom i duhovnom odrastanju, uvažavajući individualnost svakog djeteta. PODRUČJA RADA

Dječja aktivnost treba biti slobodno izabrana prema interesu djeteta. Umjetničke aktivnosti (glazba, pokret, likovnost) i tjelesne aktivnosti sastavni su dio svih područja rada. Sve vještine djeca stječu putem pet odgojno-obrazovnih područja: Samostalnost (osnovne životne vještine) − dijete vježba samostalno odrađivati poslove iz svakodnevnog života, osobnu njegu, brigu o svojim stvarima, koordinaciju oko-ruka (prelijevanje, prenošenje, korištenje pincete i hvataljki, rezanje, otvaranje, zatvaranje, vezanje, šivanje….). Kako dijete svladava određene radnje, stječe osjećaj postignuća i vlastite vrijednosti. Osjetilnost (razvoj osjetila) − aktivnosti koje pomažu djeci u razvoju svih pet osjetila te uvode nove pojmove u rječnik. Osjetila su prirodno sredstvo učenja i pomažu da se dijete u potpunosti uključi u aktivnost. Tu spadaju: taktilne suprotnosti, učenje veličina i oblika, visina i duljina, otkrivanje boja, razlikovanje zvukova, mirisa, okusa te njihovo uspoređivanje, upoznavanje i uspoređivanje geometrijskih tijela i likova… Jezični razvoj – razvoj zanimanja za priče, pjesmice, scenske izraze jer je to izvrstan uvod u svijet jezika. Obuhvaća: uživanje u igri riječima zajedno s djetetom, čitanje, pjevanje pjesmica, brojalice, smišljanje priča, abecedu, prepoznavanje slova, sastavljanje riječi od slova, sastavljanje rečenica, izradu obiteljskog stabla, pisanje pjesmica u slici… Dijete može pisati priču koja može prerasti u slikovnicu. Matematičke vještine – aktivnosti i igre s brojevima gdje dijete nije ni svjesno da uči matematiku. U igri dijete razvija razmišljanje od konkretnog prema apstraktnom. Obuhvaća: razvrstavanje, prebrojavanje, učenje i upoznavanje brojeva, povezivanje količine i broja, zbrajanje, oduzimanje, množenje, dijeljenje, upoznavanje s novcem u igri banke, tržnice… Kozmički (znanstveni odgoj) − sveobuhvatan je odgoj koji pomaže djetetu upoznati i razumjeti svijet što ga okružuje. Kozmički odgoj pomaže djetetu pronaći način kako usvojiti okolni svijet i pobuditi njegovu znatiželju i zanimanje. Ujedno spoznaje da su ljudi, životinje, biljke i predmeti obvezni dio njegova okruženja. Polako shvaća da su, također, povezani s prirodnim pojavama, da jedni o drugima ovise, da utječu jedni na druge te da jedni druge trebaju. Tako dijete spoznaje i postaje svjesno svoje uloge u okolnom svijetu te uči preuzimati odgovornost i donositi odluke. Područja kozmičkog odgoja obuhvaćaju područje

12

Tratinčica, broj 30


zemljopisa, zoologije, botanike, povijesti, glazbe, umjetnosti, etike, antropologije, evolucije, ekologije, astronomije i informatike. Potreban pribor za kozmički odgoj su globusi (pojam kontinenta), zemljopisne karte (temeljni zemljopisni pojmovi, pojmovi reljefa), puzzle karte (karta svijeta, kontinenata, pojedine zemlje), državne zastave (odgovarajuća imena i opisi)…

Didaktika iz područja osjetilnosti

Didaktika za područja samostalnosti

Didaktika za područje jezika

Didaktika za područje matematike

MONTESSORI OKOLINA

Soba u vrtiću oblikovana je po mjeri djeteta. Mora biti dovoljno prostora za slobodno kretanje djece, hodanje, plesanje. Ormarići i police su u visini djeteta kako bi svako dijete što lakše dosezalo didaktiku i vježbe kojima se želi baviti. Radne površine za individualni rad su površine stolova i mali tepisi, posloženi u posebne stalke s kojih ih djeca mogu lako uzimati. Prostor se uređuje prema Montessori estetskim kriterijima. Zidovi su ukrašeni slikama stvarnih prirodnih ljepota, prije svega zavičaja djece, slikama iz života i kulturnog okruženja, umjetničkim slikama. Montessori odgajatelji i učitelji ne smiju zanemariti ove zahtjeve i moraju iz okoline djeteta ukloniti nepotreban kič. Montessori pribor je poseban didaktički pribor koji je na temelju svojih opažanja i iskustva u radu s djecom razvila Maria Montessori. Sav pribor je čist i skladan, vidljiv i dostupan djetetu i važno je da potiče dijete na aktivnost. Pribor mora zadovoljiti četiri kriterija, to su: • dostupnost • poticanje aktivne djetetove djelatnosti • primjerenost potrebama i sposobnostima u smislu poticanja razvoja • mogućnost uočavanja pogreške u radu. U Montessori prostoru se nalazi uvijek po jedan primjerak pribora za pojedinu vježbu. Ako se dijete želi pozabaviti priborom kojim se bavi netko drugi, može gledati i čekati na red ili pronaći neko drugo rješenje. Ispunjenje svojih želja može odgoditi i za drugi dan ili odustati. Djeca najčešće čekaju, što spontano potiče poštovanje osobnosti i djelatnosti, uvažavanje drugih, razvijanje tolerancije i suradnje. Gledajući nekog drugog, promatrajući ono što netko drugi radi, dijete indirektno uči. Pritom pazi na tuđi rad i uči poštivati onog koji radi. Čekanje je, također, dobra prilika za uvježbavanje strpljivosti. Pažljivo odabran pribor potiče dijete na aktivan rad, na korištenje osjetila, misli i ruku. Vježbe prate razvojne potrebe, od jednostavnih prema težim, od konkretnih prema apstraktnijim. Pribor omogućuje djetetu da konkretnim baratanjem usvaja vještine i znanja. Maria Montessori je oblikovala pribor i vježbe tako da dijete može samo uočiti svoje pogreške i biti samostalno u ispravljanju svog rada. U svakom priboru sadržana je mogućnost uočavanja pogrešaka što je važno načelo Montessori pedagogije. Djetetu treba dati priliku da samo uoči ako nešto nije u redu.

MONTESSORI ODGAJATELJ

Uloga odgajatelja usmjerena je na promatranje, vođenje djeteta i njegovo individualno vježbanje te na brigu o fazama posebne osjetljivosti, djetetovom interesu, potrebama i pripremanju okoline. Montessori odgajatelj mora razviti sposobnost indirektnog vođenja, dopustiti djetetu da samo gradi svoju ličnost, nalazi svoj osobni ritam, samo odlučuje i postaje neovisno. Za to je potrebna podrška i pohvala kad ju dijete treba, isto tako i poticaj u izboru ponuđenog materijala i aktivnosti. Treba biti dosljedan, poznavati potrebe djece i truditi se svakodnevno na njih primjereno odgovoriti. Maria Montessori je tražila da se odgajatelji i učitelji potpuno posvete djetetu i osvještavaju svoje ponašanje na temelju stečenog znanja o tijeku razvoja djeteta. U razdobljima posebne osjetljivosti očitavaju signale djeteta, nastoje dijete potaknuti na usmjeravanje pozornosti, prikazuju mu način korištenja pribora uvijek na isti način i puštaju ga da samo dalje krene na put stjecanja znanja i integriranja svojih iskustava. U odnosu Montessori odgajatelja i djeteta vlada obostrana suradnja, to je odnos u kojem nema pobjednika i pobijeđenih, nego samo ljudi koji žele živjeti u skladu.

list dječjeg vrtića «Tratinčica»

CITATI

MARIJE MONTESSORI „Nikad ne pomaži djetetu u zadatku u kojem ono osjeća da može uspjeti.“ „Pomozi mi da to učinim sam.“ „Dijete je svoj vlastiti graditelj.“ „Samo je najbolje dovoljno dobro za dijete“. Literatura : • Philipps, S., (2003). Montessori priprema za život – odgoj neovisnosti i odgovornosti. Zagreb: Naklada Slap. • Pitamic M., (2015). Pokaži mi kako se to radi. Zagreb: Mozaik knjiga.

13


ONI SU MALI, A IPAK VELIKI! Natalija Kušek, prof. pedagogije

O

radnom odgoju i razvoju radnih navika djece predškolskog uzrasta rijetko se govori, međutim, upravo razvijene radne navike i pravilan odnos prema radu važan je za kasniji uspjeh u životu kao i odgovorno obavljanje radnih zadataka. Brojni uspješni ljudi, znanstvenici, poduzetnici, umjetnici, sportaši ističu veliku važnost upornog rada, strpljenja i razvijenih radnih navika kao ključa svog uspjeha te smatraju da talent i sposobnost nisu dovoljni za uspjeh ukoliko nema samodiscipliniranosti i upornosti u radu. Putem rada čovjek ostvaruje svoje stvaralačke sposobnosti, mogućnosti i želje te mu upravo rad omogućuje da se ostvaruje kao čovjek i koristan pojedinac za sebe, obitelj i društvo u kome živi. Rad ima veliku vrijednost u osobnom, društvenom, moralnom i profesionalnom smislu. Iako nam se čini da je rani i predškolski uzrast vrijeme za igru i bezbrižnost, upravo u ovom razdoblju razvoja djeteta postavljaju se temelji za razvoj i usvajanje radnih navika koje će nam biti korisne kasnije u životu. Usprkos tomu što riječ „radne navike“ zvuči jako ozbiljno, dijete ima urođenu potrebu za aktivnošću i igrom te u predškolskom periodu vlada „igrajući rad“, a ispreplitanje igre i rada ima važnu ulogu u usvajanju radnih navika. Nitko od nas se nije rodio s radnim navikama, ali možemo slobodno reći da se radne navike formiraju od rođenja djeteta te da je to proces koji traje dugo tijekom odrastanja. Uvođenjem ritma dan-noć, hranjenja, previjanja, kupanja, interakcija koje se svakodnevno odvijaju u približno isto vrijeme, navikavamo dijete na određene rutine i funkcioniranje obitelji. Rastući, dijete uspostavlja interakciju s obitelji i sve se više uključuje u njen život te se tako stvaraju uvjeti za razvoj radnih navika. Usvajanje radnih navika treba biti usklađeno s dobi i razvojnim sposobnostima djeteta. Svakako, isprva započinjemo s usvajanjem higijenskih navika, pranjem ruku, zubi, brigom o sebi i svom izgledu, češljanjem, brigom o svojim stvarima i pospremanjem prostora u kome živimo. Kasnije se djeci mogu dati jednostavni kućanski poslovi: poravnati krevet, postaviti pribor za jelo za ručak, stavljati posuđe u perilicu, staviti prljavo rublje u košaru, slagati čisto rublje (ručnici, krpe), uparivati čarape, zalijevati cvijeće, očetkati cipele, pomesti, usisati, obrisati prašinu… Najviše oduševljenja za kućanske poslove pokazuju dvogodišnjaci, oni vole imitirati odrasle i sudjelovati u zajedničkim poslovima te je to vrlo dobar početak za uvođenje djece u kućanske poslove. Sudjelovanjem u kućanskim poslovima, djeca se osjećaju korisna i vrijedna jer sudjeluju u životu obitelji. Učenje djece kućanskim poslovima kroz igru, isprva je više posla za roditelja, međutim, sudjelovanje u kućanskim poslovima pozitivno utječe na cjelokupni razvoj djeteta. Ako roditelji imaju pozitivan odnos prema interesu djeteta za kućanske poslove, dovoljno strpljenja za pogreške i nesavršenosti u izvođenju zadatka, ukoliko dijete podupiru i hvale, dijete će rado sudjelovati u njima, posebice kada može raditi zajedno s roditeljem i uživati u plodovima zajedničkog rada, npr. pojesti kolače koje su napravili i dobiti pohvalu od ostalih ukućana. Sudjelujući u kućanskim poslovima, dijete razvija svoje kognitivne (uči, rješava probleme, planira radnje, razvija pamćenje, usredotočenost, pažnju) i afektivne sposobnosti i vještinu rukovanja predmetima. Rad mu daje osjećaj vrijednosti, važnosti, razvija se osjećaj samostalnosti, samopouzdanja, odgovornosti. Dijete na ovaj način stječe vještine, spretnost, izdržljivost i navike koje će mu biti potrebne kasnije za samostalan život. Preporučljivo je da djeca u ranoj dobi imaju obaveze jer se na taj način uče odgovornosti, upornosti i strpljivosti u izvršavanju zadataka te će biti uspješniji u savladavanju školskih zadataka kao i u odnosima s vršnjacima. Važno je da obaveze budu stalne i u skladu s razvojnim sposobnostima djeteta, a roditelj treba dijete upoznati sa svojim očekivanjima, dogovoriti kada nešto raditi (napraviti mali dnevni raspored), biti dosljedan u traženju izvršenja obaveze, ali isto tako biti model ponašanja te pomoći kada je djetetu to potrebno. Sudjelovanjem u kućanskim poslovima i zajedničkim radom s roditeljima, dijete može mnogo naučiti i biti spremnije za život i zadatke koji ga iščekuju s odrastanjem. Djeca na ovaj način razvijaju pozitivan odnos prema radu, razvijaju osjećaj dužnosti, odgovornosti. Montessori metoda, čiji je moto „Pomozi mi da to učinim sam“, također ističe važnost kućanskih poslova te vam prikazujemo Montessori tablicu kućanskih poslova koja vam može pokazati u kome smjeru krenuti. Čini li vam se prezahtjevno očekivati ovo od djece, pokušajte se sjetiti što su bile vaše obaveze kad ste bili njihovih godina, a što su bile obaveze starijih generacija od vas. Što to znači? Da su djeca prije bila naprednija, sposobnija ili su se pred njih stavljali veći zahtjevi koje su uspješno rješavali? Preispitajmo se, je li ljubav činiti sve umjesto naše djece ili ih poučiti kako da sami čine ono što mogu. Usvojimo novo pravilo „Ne čini umjesto djeteta ono što može učiniti samo.“ Preuzeto: http://www.vrtic-nasice.hr/home/nasiceli/vrtic/?p=802

14

Tratinčica, broj 30


BONTON P

Mihaela Horvat, odgajateljica

ristojno ponašanje ili bonton je vrlo široka tema koja obuhvaća mnoge dijelove života, a kako su vještine pristojnog ponašanja vrlo važne za socijalizaciju u društvu, odlučile smo djeci, uz brojne slikovnice, priče, stihove i pjesmice, ukazati na važnost pristojnog ponašanja. Tako smo, između ostalog, razgovarali  o pristojnosti za stolom, pravilnom sjedenju, držanju i korištenju žlice, vilice, noža, samostalnom posluživanju hrane. Također, nakon jela, pravilnom odlaganju suđa, čišćenju zdjelica i odlaganja na kolica. Jedan od naglasaka bio je i na međusobnim odnosima u skupini. To smo već putem pravila u skupini ranije usvojili. Budući da su djeca starija i mogu osvijestiti svoje osjećaje, ali i spoznati kako njihovo ponašanje utječe na osjećaje drugih, podsjetili smo se, uz stihove i priče, na četiri čarobne riječi: molim, hvala, izvoli i oprosti.  Uz slikovnicu Bontončić smo razgovarali o pravilima ponašanja i naučili stihove na tu temu.  Higijena je također bila naša tema. Uz problemske situacije i primjere iz života, djeca su samostalno zaključivala što je najbolje za pravilno održavanje osobne higijene.  Budući da smo u to vrijeme išli u kazalište, imali smo priliku ponoviti kako se pristojno ponaša u kinu, kazalištu, muzeju, galeriji… Pristojno sjedenje na stolici, tišina tijekom predstave bez vikanja i dovikivanja te pažljivo praćenje i pljesak kao nagrada glumcima na kraju predstave, djeci nisu nepoznanica, ali ih treba redovito na to podsjećati.  Pripremljene aktivnosti imale su za cilj razvijanje fine motorike šake: bojanje, rezanje, lijepljenje, modeliranje... Djecu smo i u simboličkoj igri nastojale motivirati na korištenje svoje novostečenih znanja (npr. simbolička igra Idemo u goste), a posebno u svakodnevnim aktivnostima. Djeca su bila zainteresirana za temu i rado su nastojala primijeniti naučeno te su podsjećali jedni druge ukoliko su nešto zaboravili.  Tako je bilo i kod pristojnog ponašanja tijekom igre: dogovor oko igračaka, čekanje na red, korištenje riječi pristojnosti kao i pomaganje i pružanje utjehe prijatelju. Nakon razgovora i uz fotografije, djeca su izradila plakate o pristojnom ponašanju, neki su crtali, neki pisali, a svi zajedno smo zatim o njima razgovarali te ih redovito koristili u svakodnevnom životu skupine.   list dječjeg vrtića «Tratinčica»

15


LANČANI POKUSI U VRTIĆU Bojana Kežman, odgajateljica

Sopot - svi sudionici

U

skupini Cvjetići u objektu Loptica, već skoro dvije godine provodi se Erasmus+ projekt „Lančani pokusi u vrtiću“. Kako se projekt bliži kraju, tako su sve više vidljivi rezultati rada i suradnje između djece i mentora-seniora te između djelatnika Pučkog otvorenog učilišta Koprivnica i Dječjeg vrtića Tratinčica, partnera u ovom projektu. Međusobna suradnja svih sudionika tijekom cijelog projekta Koprivnička ekipa bila je ključna za ostvarivanje svih postavljenih zadaća i ciljeva. Osim što se projekt zasniva na međugeneracijskoj suradnji i učenju, jednako važno u ovom projektu je prenašanje znanja među sudionicima iz svih zemalja koje sudjeluju u projektu. Osim ovih spomenutih dviju koprivničkih ustanova u projekt su uključene ustanove iz Slovenije, točnije iz Trbovlja i Jesenica, iz poljskog Sopota Rim - naša ekipa te iz talijanskih gradova Avezzano i Tagliacozzo. Kako bi sudionici dobili što više znanja i iskustva u izradi lančanih pokusa, edukacije na kojima su bili prisutni sudionici projekta iz svih zemalja su se periodično održavale u svakom od ovih gradova. Tako je u siječnju i Koprivnica bila domaćin jedne ovakve petodnevne edukacije. Tijekom tih dana sudionici iz drugih zemalja su, osim što su naučili izrađivati maketu lančanog pokusa od papira, upoznali kulturne i gospodarske znamenitosti našeg kraja. No, nisu samo odrasli bili oni koji su upoznavali kulturu drugih zemalja. Pripremajući priredbu za goste iz drugih zemalja, sva djeca iz objekta Loptica su uz igru i dječje pjesmice upoznavala jezike inozemnih gostiju. Najzanimljivije im je bilo uspoređivati razlike i sličnosti između jezika te se upoznavati s njihovim nacionalnim simbolima, zastavama i drugim zanimljivostima. Sam susret djece s osobama iz drugih zemalja produbio je kod njih još više zanimanja za ova područja. Tijekom ovoga tjedna djeca iz svih vrtićkih objekata bila su stalni posjetioci Doma mladih gdje su se izrađivali modeli lančanih pokusa. Zadnjeg dana ove međunarodne Svemirski edukacije, kada je svaki tim koji je bio sastavljen od više nacionalnosti završio svoje centar u blizini Avezzana modele lančanog pokusa, svi modeli su postavljeni u jedan veliki lanac koji je puštanjem početne kuglice pokrenuo gradonačelnik Mišel Jakšić.

Djeca - aktivni sudionici Kao i svi projekti koji se provode u vrtiću, tako je i ovaj prvenstveno usmjeren na dobrobit djece. Tako se postavlja pitanje što su djeca dobila ovim projektom? U doba informatizacije, kada djeca sve više vremena provode ispred elektroničkih naprava, stručnjaci koji se bave razvojem djece upozoravaju na povezanost razvoja fine motorike prstiju i šake, koordinacije između oka i ruke i razvoja intelektualnih sposobnosti. Igranje igrica na tabletima, mobitelima i drugim napravama, pasivno gledanje televizije, zasigurno nisu aktivnosti kojima se pozitivno utječe na razvoj spomenutih sposobnosti. Za razliku od toga, baratanje alatima vrlo su poželjne, ali i zahtjevne aktivnosti kojima su se djeca mogla baviti tijekom ovog projekta. Uz stalan nadzor odraslih osoba, tijekom ovih aktivnosti nije bilo straha od ozljeda te su djeca, korak po korak, mogla usvojiti baratanje svakim od ponuđenih alata. Prvenstveno se tu radilo o čekićima, pilama, brusnom papiru, odvijačima i kliještima. Sa svakim susretom bilo je primjetno sve spretnije rukovanje djece alatima. Osim toga, djeca su tijekom izrade svojih modela, bilo da se radilo o jednostavnim modelima koje su izrađivala samostalno ili kompliciranijima koje su izrađivala uz pomoć mentora, mogla iskusiti i usvojiti neke od osnovnih zakonitosti fizike kao što su brzina, trenje, kosina… Također, našavši se ispred problema, svojim su ih vlastitim promišljanjima, kreativnošću i akcijama mogla rješavati na konkretnim materijalima, a sve to odvijalo se uz igru, zabavu i smijeh. Sve je bilo upotpunjeno suradničkim okruženjem,

16

Tratinčica, broj 30


razmjenom ideja i međusobnim pomaganjem. Vrhunac gotovo svake aktivnosti bilo je dječje zadovoljstvo postignutim rezultatima i ponos pri igri izrađenim modelima, uz svjesnost da su i oni doprinijeli konačnom proizvodu koji su potom mogli prezentirati drugoj djeci iz vrtića i svojim roditeljima.

Seniori mentori – važna karika u našem projektu Iskustvo, znanje i mudrost odraslih osoba te osoba starije životne dobi nemjerljivo je bogatstvo koje se mora prenašati na mlade naraštaje. Mentori-seniori u ovom projektu su svakako osobe od kojih djeca imaju što naučiti. Upravo na taj način su ih djeca doživjela i odlično ih prihvatila. Osim što su s nestrpljenjem čekala petak – dan kada dolaze „majstori“, među njima su se stvorile vrlo vrijedne i tople emocionalne veze što je svakako najveća vrijednost ovog projekta. Veliko hvala seniorima-mentorima, Stanku Ivančiću, Božidaru Lukčinu, Branku Kovačiću, Željku Jurencu i Predragu Grobenskom, na izuzetnom strpljenju i velikoj pomoći tijekom ovog projekta. Božidar Lukčin

Božidar Lukčin, senior-mentor: „Kad su mi predlagali sudjelovanje u projektu, nisam znao puno detalja. Volim puno putovati i družiti se pa sam rado pristao sudjelovati. Imam petero unučadi pa mi je druženje s djecom blisko i poznato. Radionice u vrtiću bile su mi pravo zadovoljstvo. Mališani su nas veselo dočekivali, postavljali bezbroj pitanja i svesrdno nam pomagali u izradi raznih zabavnih uradaka. Veseli me što sam upoznao puno krasnih ljudi, njihove zemlje (Sloveniju, Italiju, Poljsku) i običaje. Na kraju me najviše raduje što me mališani prepoznaju u šetnji gradom i veselo pozdravljaju.“

Branko Kovačić, senior-mentor: „Kad je završio moj životno-radni vijek, a on nije mali, više od 41 godinu i 8 mjeseci, mislio sam da je sve što se interesantno može dogoditi - prošlo. Nisam bio ni svjestan da najbolji dio mog života tek počinje. Sve je počelo s rođenjem mojih unuka, njihovim odrastanjem, dolaskom u vrtić jednog, kretanjem u školu drugog. Projekt “Lančani eksperiment” pokrenut od Europske unije, pokrenut je upravo u vrijeme kada je i moj unuk Toma boravio u vrtiću pa sam zahvaljujući toj sretnoj okolnosti i ja uključen u taj projekt. O samom projektu, njegovom značenju i koristi za edukaciju djece reći će drugi, ja ću vam probati prenijeti svoja, nadam se i iskustva ostalih seniora koji učestvuju u tom projektu. Jedino što se svaki normalan čovjek bolje osjeća kada na bilo koji način može pridonijeti svojoj zajednici, pogotovo kada su najmlađi u pitanju, pomažući njihovom razvoju kao volonteri što mi i jesmo. Isto tako i nama čini neopisivu sreću gledati ta mala, sretna, nasmijana lica kada uspiju u onome za što su možda prije mislili da Branko Kovačić s ne mogu. Osim svega dobroga što taj projekt nosi za dobrobit djece, moram gradonačelnikom biti iskren da je i nama volonterima, ili kako nas popularno zovu seniorima, majstorima, djedovima i da ne nabrajam dalje, donio puno zadovoljstva i sreće. Upoznali smo dosta ljudi, osoba koje su također uključene i to ne samo iz Koprivnice, tj. Hrvatske već i iz Slovenije, Italije i Poljske. Vidjeli smo gradove i mjesta koja vjerojatno nikada ne bismo posjetili. No, najveća vrijednost je upoznavanje novih ljudi iz različitih zemalja. Svi koje sam upoznao su prekrasni kao ljudi i osobe jer s djecom ne mogu raditi drugačije osobe, djeca ne prihvaćaju drugačije osobe osim onih koji se brinu o njima i na koje se mogu osloniti, tako da je moje mišljenje da svi koji rade s djecom moraju biti i jesu dobri, sposobni, predivni ljudi koje mi, nažalost, ponekad doživljavamo kao da oni to moraju, da moraju raditi svoj posao, ali dobrota, požrtvovnost nije pod moraš, to imaš ili nemaš. Već sam jednom to rekao, a mislim da to treba uvijek ponavljati svima vama kojima se u budućnosti ukaže prilika da budete dio takvog ili sličnog projekta, nemojte propustiti tu priliku.“

list dječjeg vrtića «Tratinčica»

17


Mali i veliki znanstvenici – suradnja preko eTwinning platforme Sunčica Šanta- Hanžeković, odgajateljica

U

pedagoškoj godini 2018./2019. djeca skupine Oblačići su krenula u nove spoznaje, aktivnosti i istraživanja uz pomoć prijatelja iz Gimnazije i profesorice Željka Perošić koja nam je ponudila suradnju sa svojim učenicima u istraživanju znanosti.

Za prezentaciju, pripremu i provođenje projekta odabrale smo eTwinning platformu koja nam je nudila širok spektar mogućnosti i spoznaja. Naime, eTwinning platforma kreirana je za odgojno–obrazovne djelatnike (učitelje, ravnatelje, knjižničare, itd.) koji rade u školama i dječjim vrtićima europskih država sudionica eTwinninga. Putem ove platforme članovi mogu komunicirati, surađivati, razvijati projekte, razmjenjivati znanja i iskustva te postati dijelom najzanimljivije obrazovne zajednice u Europi. Iako smo se pribojavale novih tehnologija, odlučile smo krenuti u istraživanje i učenje.

Na početku smo se trebale ulogirati u eTwinning platformu te dobiti odobrenje za pristup. Nakon toga smo prezentirale

18

i napravile ciljeve i zadatke našeg zajedničkog projekta. Projekt je dobio ime „Mali-veliki znanstvenici”, a cilj nam je bio popularizacija znanosti i razvoj interesa za znanstvena područja. Projekt je dobio odobrenje eTwinning platforme te smo krenule u formiranje svojih aktivnosti, timova... Naime, na početku smo projekt prezentirale roditeljima te tražile i njihovu suglasnost za njegovu provedbu. Projekt smo mislile provoditi u vremenskom razdoblju od veljače do prosinca 2019. No, različite aktivnosti velikih, a i malih znanstvenika se nisu uvijek mogle usuglasiti te smo još uvijek u našem projektu i čekamo još jednu zajedničku završnu aktivnost. Projekt smo podijelili na više znanstvenih područja, pokrivajući i vodeći se interesima djece. Prve aktivnosti odvele su nas u svijet vode što nam je bilo blisko jer smo krenuli u školu klizanja te se susreli s ledom. Zbog škole klizanja i leda na kojem smo boravili, djecu je zanimalo kako nastaje led. To smo iskoristili za upoznavanje i usvajanje novih spoznaja o vodi, njenim svojstvima, vrijednostima, agregatnim stanjima, topivosti u vodi... U aktivnost su se rado uključila sva djeca. Iz njihovih izjava vidljiva je bila bogata spoznaja o vodi, ali i želja da spoznaju prodube. Naše istraživačke aktivnosti dovodile su nas stalno do novih spoznaja. Odlučili smo ih dalje produbljivati i u pomoć pozvati naše prijatelje, velike znanstvenike, koji će nam pomoći da putem zajedničkih aktivnosti uđemo još dublje u istraživački svijet vode, ali i da postanemo znanstvenici koji rado istražuju svijet oko sebe na novi način. Prvi posjet Gimnaziji i velikim znastvenicima prošao je u velikim pripremama i iščekivanju. Napravili smo svoje male propusnice i iskaznice koje povrđuju da smo mali istraživači. Svako dijete je nacrtalo što znanstvenik treba u svom radu te napisalo svoje ime. Ponosno smo ih stavili oko vrata kad smo prvi puta krenuli u posjet. Djeca su ostala očarana novim velikim prostorom, školom, učenicima, a zanimale su ih i sve prostorije i učionice pa su nam ih naši veliki prijatelji-znanstvenici rado pokazali. U tom našem prvom susretu istražili smo u različitim pokusima još mnoge funkcije i mogućnosti vode. Tako smo proveli pokuse iz

kapilarnosti, napetosti površine, gustoće, ali se i zabavili u natjecateljskoj igri Utrka pauka. Naši veliki znanstvenici su za svakog od nas pripremili i radni listić koji smo, nakon svakog pokusa, zajedno ispunili te time zabilježili što smo sve istražili i vidjeli. Pokazatelj uspješnosti zajedničkog susreta bila nam je povratna informacija od roditelja kojima su djeca pričala o pokusima i izrazila želju da ih i kod kuće ponove. Da bismo roditeljima dočarali ono što smo naučili, proveli smo ponovo pokuse u skupini te sazvali prezentacijski roditeljski sastanak gdje su djeca ponosno pokaza svojim roditeljima kako provode pokuse.

Svaki susret bogatio je naša znanstvena područja (sunčev sustav, istraživanje biljnog i životinjskog svijeta, mali pokusi uz Harrya Pottera). Zajednički susreti, osim u Gimnaziji, odvijali su se i u vrtiću Zvjezdica. Iako je projekt trebao završiti, neplanirane aktivnosti produljile su ga te još uvijek s nestrpljenjem iščekujemo naš zadnji susret. Ovim projektom, osim očekivanih rezultata koji su bili vezani uz interes za znanost, dobili smo i puno više. Djeca su razvila svijest o važnosti istraživanja i upoznavanja svijeta oko sebe, razvila su se prekrasna prijateljstva. Važan je i razvoj međugeneracijske suradnje te je otvorena i nastavljena suradnja između naše dvije institucije. I najvažnije, otvoren nam je novi put u spoznaju i zajedničko učenje preko eTwinnig platforme! Hvala prijateljima iz Gimnazije Fran Galović na prekrasnim zajedničkim aktivnostima te profesorici Željki Perošić na suradnji i provedbi projekta! Tratinčica, broj 30


ZNANSTVENIK U MALOM P

itanja, pitanja, pitanja… Često se pitamo koliko dijete može postaviti pitanja. No, budimo zahvalni na njima. Neka nam ne bude teško odgovarati na njih jer ona su temelj budućih djetetovih znanja i pokretači djetetova razvoja. Dijete prirodno posjeduje ono što je najvažnije za stjecanje znanja, znatiželju i maštu. Ima urođenu potrebu za istraživanjem i otkrivanjem svijeta oko sebe i sebe u tom svijetu. Već u ranom djetinjstvu dijete dodiruje, rastavlja, baca, uživljava se u uloge, zamišlja. Tako pokreće svoje aktivnosti, nove ideje, razmišljanja i postupke. Radi to nesvjesno, no tu leže počeci njegovog bavljenja znanošću. Dijete ne zna objasniti otkrivenu pojavu, ne zna imenovati, no ono uči na svoj način. Želi razumjeti, saznati zašto je nešto takvo kakvo jest, kako nešto funkcionira, što uzrokuje, kako nešto djeluje. Tu prirodnu znatiželju i želju za znanjem i istraživanjem treba iskoristiti. Djeci treba omogućiti okruženje koje ih potiče na istraživanje, otkrivanje, raspravljanje, zaključivanje, omogućiti im da nauče kako doći do informacija koje ih zanimaju, a putem njih do istine i svojih teorija. Djecu vodi njihova unutarnja motivacija, svoje znanje temelje na osobnoj aktivnosti, svojim spoznajama i iskustvima, vole o otkrivenom razgovarati, raspravljati, ono što znaju podijeliti sa svojim prijateljima i međusobno se poučavati.

Adrijana Gajski, odgajateljica

Kolika je temperatura, kolika je unutra, kolika vani, kako se penje „crvena“ crta kad termometar stavimo u toplu vodu, što se događa u hladnoj? Kakvi sve postoje termometri i čemu služe? Pozabavili smo se i svjetlošću. Motivirani slikovnicom „Kralj koji je zabranio mrak“, jedan dan smo proveli u djelomičnom mraku, uz svjetlost svjetiljki, lučica, stolne lampice. Djeca su imala prilike okušati se u ulozi lutke sjene u kazalištu sjena. Kako je to bilo u vrijeme kada smo osvješćivali emociju straha, lutke su bile čudovišta. Djeca su svojom manipulacijom spoznala kako se udaljavanjem ili približavanjem izvoru svjetlosti sjena može povećavati i smanjivati. Otkrila su kako je zanimljivo loviti prijateljevu sjenu, crtati sjenu nekog malog predmeta koji na taj način postaje mnogo veći. Tijekom tog dana su nastala naša mala sobna čudovišta, ne obična, već čudovišta s imenima koja nas štite i brane. Djeca su zaključila: o Matija H.: „ Lijepo je u mraku, ali i malo opasno. Ne možeš sve vidjeti i možeš pasti i onda te boli.“ o Ela D.: „Nisam mogla crtati jer nisam sve vidla.“ o Tin F.: „Da nema mraka ne bi bilo Mjeseca i zvijezda i mi ne bi mogli spavati.“

U sklopu aktivnosti o vodi, eksperimentom smo dokazivali kako nastaje oblak.

Pokus: Vrelu vodu ulijte u posudu i posudu pokrijte prijanjajućom folijom. Na foliju stavite led te promatrajte što se događa. Na donjem dijelu folije stvaraju se kapljice.

o Borna S.: „Vodu smo grijali i ide dim, kao duh bijeli. To je para. Ona ide gore, gore visoko. Gore je hladno i nastaju kapljice kiše.“ o Tin J.: „ I oblak je teški, baci kišu da bude lagan.“

Znajući to, odgajatelji imaju važnu ulogu u osiguravanju djeci poticajnog, motivirajućeg, izazovnog okruženja za istraživačke aktivnosti na razne teme koje proizlaze iz dječjih interesa. Često su ti materijali planski prikupljeni, no jednako je važno iskoristiti neplanske trenutke i preusmjeriti dječju pažnju prema njima. Naravno, uz ono materijalno potkrepljenje, od odgajatelja se očekuje da bude otvoren, osjetljiv, dobar slušač, spreman na uvažavanje i poštivanje mišljena drugog, da izmjenjuje uloge s djecom, bude partner, vođa, suradnik. Zanimljivo je pratiti istraživačke aktivnosti naših malihvelikih „Točkica“. Spontano uzimanje magneta iz ladice, šetnja po sobi i istraživanje od čega su predmeti koje magnet privlači. Koliko predmeta i kakvih, magnet može držati u zraku? Osluškivanje zvuka zvončića različitih veličina i materijala, uspoređivanje jačine i visine zvona. Slušanje dječjih razgovora o tome kako jedan mali zvončić zvoni duže od velikog.

list dječjeg vrtića «Tratinčica»

Dijelove tih aktivnosti djeca svakodnevno mogu vidjeti na fotografijama, svojim crtežima. Često zastanu, prisjete se, komentiraju, nadograđuju što su saznala kod kuće, u razgovoru s drugim djetetom. Kada se radi o nečem praktičnom, vole još nekoliko puta isprobati. Djeca „zaraze“ jedna druge znatiželjom, željom za otkrivanjem, svoje interese prenose na druge. Isto tako, „zarazna“ je sreća, čuđenje, zadovoljstvo koje svi osjećamo zbog otkrića nečeg novog te zbog svakog novog postignuća. Mi odgajatelji smo sretni što smo dio tog ulaska u znanstveni dječji svijet, znamo da je naš dio utkan u djetetove znanstvene temelje, no dragi roditelji, velika odgovornost je i na vama. Astrofizičar Neil de Grasse Tyson ističe: „Djeca su rođeni znanstvenici. Oni su rođeni kako bi ispitali svijet koji ih okružuje. Oni podižu kamen, oni će pokupiti bubu, oni će pokidati latice cvijeća… Pitat će zašto je trava zelena i eksperimentirat će s lomljivim predmetima u vašoj kući. Ja mislim kako najbolje što roditelj može napraviti dok odgaja svoje dijete je pustiti ga da stvari radi na svoj način.“

Literatura: • Lidija Vujičić i suradnici. 2017. Razvoj znanstvene pismenosti u ustanovama ranog odgoja. Sveučilište u Rijeci. Rijeka

19


KOPRIVNICA Sandra Oreški, odgajateljica

V

rlo je važno već u najranijoj dobi kod djece usaditi zdrave navike, a bavljenje sportom je najbolji način da se to i postigne. Boravak u vodi i plivanje pozitivno utječu na čitav organizam i pomažu očuvanju cjelokupnog zdravlja djeteta. „Plivanje i aktivnosti u vodi vrlo djelotvorno utječu na sve dijelove tijela, na organe i fiziološke funkcije“ (Vladimir Findak). Dijete koje pliva brže se i bolje razvija, jača mišiće i srčano-žilni sustav, ima bolji tek i bolji san. Kretanje je jedna od osnovnih potreba koju dijete mora zadovoljiti da bi se pravilno razvijalo te je potrebno djecu uključiti u program u kojem će razvijati svoju spretnost, koordinaciju i cjelokupnu muskulaturu. Vodeći se time ove godine, na natječaj projekta „Hrvatska pliva“ prijavila se i „Zajednica sportskih udruga Grada Koprivnice“ sa svojim projektnim prijedlogom „Koprivnica bez neplivača“. Projekt „Hrvatska pliva“ je projekt koji je sufinanciran od strane Središnjeg državnog ureda za sport u suradnji s Vladom RH. Cilj natječaja je omogućiti što većem broju djece, mladih i ostalim članovima društva svakodnevno bavljenje organiziranom tjelesnom aktivnošću koja će pridonijeti očuvanju i unaprijeđenu psihofizičkih sposobnosti i zdravlja, stvaranjem uvjeta za bavljenje sportom na cjelokupnom području Republike Hrvatske. Također, natječajem se nastoji, uz financijsku potporu izvaninstitucionalnih programa iz područja sporta, povećati broj korisnika koji su uspješno prošli programe obuke neplivača i naučili plivati te ih potaknuti na organizirano bavljenje plivanjem. Jedan od ciljeva projekta «Koprivnica bez neplivača» koji se tiče djece predškolske dobi, jest postići da sva djeca starije vrtićke dobi, unutar desetosatnog boravka u vrtiću, imaju mogućnost besplatnog sudjelovanja u programu. Na taj se način osigurava djeci jednaka mogućnost sudjelovanja u programu bez obzira na socijalni status. Dio tog pilot projekta su bila i djeca iz skupine Zmajići sa svojim odgajateljicama Gordanom Bontom – našim službenim fotografom, te Ivanom Marković i Lidijom Potočnik koje su se uključile u provedbu projekta tako da su pomagale trenerima u bazenu u prvom ciklusu. Projektu se priključila i Sandra Oreški kao vrtićki voditelj sportskog programa tako da se posvetila individualnom radu s djetetom s posebnim potrebama. Projekt se provodio od ožujka do prosinca 2019. godine tako da su Zmajići svakog petka, u periodu od 11:00 do 13:00 sati, boravili na bazenu i vježbali sa svojim trenerima. Djeca su nakon inicijalnog testiranja podijeljena u tri skupine, a kriterij je bilo znanje plivanja, tj. snalaženje u vodi. Osnovni cilj projekta u prvom ciklusu je bio privikavanje djece na vodu, savladavanje straha od vode te podučavanje sigurnosti na vodi i snalaženju u urgentnim situacijama. Djeca s u se upoznala sa svim plivačkim tehnikama i učenjem plivanja proizvoljnom tehnikom. Po

20

Tratinčica, broj 30


BEZ NEPLIVA~A završetku drugog ciklusa programa, djeca su upoznala sve tehnike plivanja koje su aktivo primjenjivala u realnoj situaciji, tj. u vodi. Upoznati su s načinom i tehnikom disanja i ronjenja tako da samostalno i bez straha ulaze u vodu i plivaju proizvoljnom tehnikom na prsima (kraul ili prsno) te leđnom tehnikom u gruboj, dobroj ili doličnoj strukturi kretanja, s ciljem oslobađanja djeteta straha od plivanja u dubokom bazenu. Obrazovni ishodi programa su: naučiti djecu plivati, usvojiti znanja iz plivanja koja oni mogu primijeniti samostalno nakon završetka škole i ukazati na značaj bavljenja sportom, odnosno plivanjem u svakodnevnom životu te utjecajem vježbanja na zdravstveni status. Odgojni ishodi programa su: ukazati na pravila ponašanja na bazenu, razvijati pozitivan odnos prema radu i kolektivu te kolektivnom i samostalnom svakodnevnom vježbanju, razvijati kod djece osjećaj sigurnosti i samopouzdanja. U radu s djecom, voda je jedan od psihoterapijskih materijala te su aktivnosti u vodi idealan način za tjelesno i psihičko „pražnjenje“ izazvano fiziološkim i psihološkim opterećenjima. Redovitim vježbanjem se kod djece razvija osjećaj odgovornosti, discipline i samostalnosti. Djeca se osjećaju dijelom kolektiva i razvijaju socio-emocionalne veze sa svojim vršnjacima. Napredak u radu i ugodno druženje s prijateljima kod djece pobuđuje osjećaj sreće i zadovoljstva. Poticanje djece na izvršavanje zadanih zadataka do kraja, pozitivan stav i pohvala trenera nakon izvršenja istih, jača volju i karakter djece. Po završetku projekta djeci su dodijeljene diplome što je kod njih pobudilo osjećaj ponosa i postignuća. Sve navedeno utječe na stvaranje pozitivne slike o sebi i na razvoj djece u kompletne i zdrave ličnosti. Jedan od osnovnih zahtjeva u radu s djecom predškolske dobi je fleksibilnost. Iz toga proizlazi potreba da se djecu prihvati sa svim njihovim vrlinama i manama, interesima, potrebama i željama. Stoga se ovaj projekt pokazao odličnim sa svojim programom u kojem su djeca postepeno, uz igru, upoznavala elemente plivanja. Upravo je dugogodišnje iskustvo trenera doprinijelo da se kod djece odagnaju strahovi i razvije pozitivan stav prema vodi. Kod djece se postiglo da vodu dožive kao medij u kojem se dobro i sigurno osjećaju i s veseljem igraju. Na zabavan način postavljeni su temelji budućih dobrih i sigurnih plivača, što je jedan od ciljeva ovog projekta, a u djecu je utkana ljubav prema plivanju i postavljeni su temelji za zdrave navike za čitav život.

"Kad dijete nauči plivati, roniti, skakati, razvijaju se i druge toliko potrebne osobine: borbenost, hrabrost, sustavnost i discipliniranost u izvršenju postavljenih zadataka, zdrav odnos prema kolektivu." (Vladimir Findak)

list dječjeg vrtića «Tratinčica»

21


VJEŽBAONICA Jelena Matijaško, odgajateljica i voditeljica plesnih tehnika Vježbaonicom želimo omogućiti djeci stjecanje navike bavljenjem tjelesnom aktivnošću te postići da tjelesna aktivnost ne predstavlja problem koji djeca moraju „odraditi“ nego da bude trajno zadovoljstvo i njihov zdravi životni odabir. Roditelji, budite primjer djeci, vježbajte zajedno!

Sjemenka koja raste Sjednite na podlogu, prekrižite svoja stopala i potkoljenice. Spojite dlanove, izdužujte ruke visoko prema stropu. Biljčica raste. Pogled neka vam prati pokret ruku. Zadržite se u ovoj poziciji nekoliko trenutaka. Osvijestite sebi i svome djetetu koliko je biljka narasla.

Vjetar i biljka Ostanite u sjedećoj poziciji i izdužite u prostor ispred sebe jednu nogu. Otvorite je iz kuka! Suprotnu nogu privucite, tako da stopalo bude priljubljeno uz unutarnji dio natkoljenice. Iz prsne kralježnice otiđite u lateralnu fleksiju. Ostanite nekoliko trenutaka. Ne žurite, vremena imamo! Vjetar puše u biljku samo u stranu prema izduženoj nozi. Sada zamijenite noge i pustite vjetru da zapuše i ponese vas u drugu stranu.

Vjetar se zaigrao Vjetar se igra s vama. Puše sve jače. Odrolajte se preko svoje zdjelice i kralježnice do lopatica i nazad u sjedeću poziciju. Ponovite pokret još nekoliko puta. Dozvolite vjetru da vas pomiče s mjesta. Vjetar se voli igrati s vama. Zabavno, zar ne?

Vjetar ne želi otići Vjetar se toliko zaigrao da vas je otpuhao na trbuh. Ostanite na trbuhu. Osjetite ga. Kakav je vaš trbuh? Što vam priča? Trbuh mora biti čvrst poput kamena. Sada rukama uhvatite svoja stopala i zaljuljajte se naprijed, nazad. Pokažite vjetru svoju snagu. Sretno!

22

Tratinčica, broj 30


Biljka jača i od vjetra Izdržite još malo! Neka se vjetar divi još malo vašoj ljepoti i snazi. Smjestite podlakticu na podlogu tako da lakat bude ispod ramena. Izdužite noge i podignite kukove iznad podloge. Ostanite u ovoj poziciji, budite snažni. Vjetar gleda koliko ste čvrsti. Vjetar će zapuhati, ne dajte mu davas sruši. Učinite isto i u drugu stranu. Velika je snaga u vama. Bravo!

Vrijeme je za istezanje. Promotrite dobro slike, razgovarajte međusobno prilikom istezanja kako biste se zadržali u danim pozicijama nekoliko trenutaka. Mišiću je potrebno jedno vrijeme da se izduži i opusti.

Za vrijeme opuštanja zatvorite oči. Povežite svoje tijelo s dahom. Udišite duboko na nos, a izdišite lagano kroz usta opuštajući tijelo. Ako uspijete stvoriti dobro raspoloženje za vrijeme vježbanja, onda više neće biti potrebno nagovarati dijete, ono će biti sretno što idete vježbati. list dječjeg vrtića «Tratinčica»

23


DOĐI, IGRAJMO SE VANI

Irena Geček, odgajateljica

ZAŠTO JE VAŽNA IGRA NA ZRAKU?

P

riroda je prostor bez granica, bez vrata i zidova. To je mjesto gdje djeca mogu istraživati i učiti o životinjama, biljkama, prirodnim promjenama, ali i o samima sebi, svojim mogućnostima i sposobnostima. Boravak na otvorenom prostoru i svježem zraku ima pozitivan utjecaj na cjelokupan psihofizički razvoj djeteta. To je jedan od načina na koji dijete jača svoj organizam i stvara otpornost na viruse i bakterije, a sprječava se i širenje infekcija. Boravak u zatvorenom prostoru, prostoru koji se ne provjetrava često, povećava mogućnost zaraze, djeca neprestano udišu jedan te isti zrak u nedostatku novog i svježeg zraka u prostoru. Roditelji se često pitaju hoće li se djeca lakše razboljeti, ako budu zimi boravila vani umjesto u toploj sobi. Odgovor je NE, a evo zašto: u zatvorenom prostoru, radi loših mikroklimatskih uvjeta (suhi zrak, smanjena vlaga), dolazi do sušenja nosne sluznice, smanjenja lučenja sluzi a smanjuje se i funkcionalnost nosnih dlačica koje pročišćavaju zrak, stoga nečisti zrak ulazi u pluća. Puno djece na manjoj površini pogoduje lakšem prijenosu bolesti kao i dulji boravak u zatvorenom prostoru. Najvažnije mjere prevencije bolesti su svakako boravak na zraku, svakodnevno provjetravanje prostorija gdje borave djeca (ne „propuh“) kao i redovito i pravilno pranje ruku.

BLAGODATI BORAVKA NA OTVORENOM • kretanjem i trčanjem ubrzava se disanje, strujanje zraka je brže pa se tako i bolje „čiste“ dišni putovi • potičemo djecu na spretnost, vježbanje različitih pokreta, usvajanje motoričkih vještina i potpuno zadovoljavamo potrebu djeteta za kretanjem i igrom • povoljno djelujemo na organe za kretanje, krvotok i živčani sustav • utječemo na socijalizaciju djece i na stvaranje pozitivne slike o sebi • izlaganje suncu podiže raspoloženje, potiče proizvodnju vitamina D koji sprječava bolesti kostiju, dijabetes i bolesti srca u budućnosti, blagotvorno djeluje na upalna zbivanja na koži • potiče se resorpcija tvari koje su potrebne za iskorištavanje kalcija i fosfora koji su važni elementi u izgradnji kostiju i zubića • djeca koja borave na svježem zraku, u prirodi, samostalnija su, bolje spavaju, lakše se koncentriraju, jačaju društvene vještine, fizički su spretnija, a razvijaju i veće razumijevanje za prirodu i okoliš • baš kao i kod odraslih, priroda i kod djece smanjuje stres. Zdrav imunološki sustav osnovni je preduvijet za zdravlje djeteta i dug i kvalitetan život. Imunitet, koji je bitno svakodnevno jačati zdravom prehranom, tjelesnom aktivnošću, dovoljnom količinom sna i odmora, je najbolja obrana protiv bolesti.

VAŽNOST TJELESNE AKTIVNOSTI Tjelesnom aktivnošću pokreće se prilagodbena sposobnost lokomotornog sustava: otpornost vezivnog tkiva, tetiva i ligamenata, hrskavice i kostiju, izdržljivost velikih mišićnih skupina. Omogućujući djeci da se kreću koliko žele, jačamo ne samo njihove mišiće i kosti nego i unutarnje organe. Naprimjer, kada dijete potrči, ubrzava se njegov puls, ono počinje dublje i češće udisati jer mišići pri trčanju obavljaju naporniji rad pa srce, pluća i drugi sustavi organizma prirodno povećavaju svoju produktivnost i snagu. Dijete koje se bavi rekreativnim sportskim aktivnostima, odnosno, mnogo se kreće, ima zdravije i snažnije unutarnje organe. Što se sve događa s djetetovim tijelom kada

24

Tratinčica, broj 30


se kreće i zašto je još važna tjelesna aktivnost: • utječe na pravilan rast i razvoj • potiče razvoj motoričkih sposobnosti (koordinacija, ritam, brzina, snaga, preciznost, ravnoteža i gibljivost) • utječe na morfološki status djeteta njegovanjem mišićnih reakcija potrebnih za održavanje stava tijela i ravnoteže • povisuje funkciju krvožilnog i dišnog sustava s naglaskom na funkcionalno prilagođavanje • razvija taktilnu i mišićno-zglobnu osjetljivost koja je presudna za optimalno funkcioniranje organizma u cjelini • utječe na intenzitet živčano-mišićnog napredovanja zbog oslobađanja prirodnog oblika kretanja od suvišnih i beskorisnih elemenata kretanja • utječe na povećanje otpornosti organizma prema nepovoljnim vanjskim utjecajima • zadovoljava elementarnu djetetovu potrebu za kretanjem • pomoću igre se razvijaju stvaralačke sposobnosti • njeguju se zdravstveno-higijenske navike. Odsustvo tjelesne aktivnosti usporava ne samo motorički nego i intelektualni razvoj djeteta.

KAKO SE MOŽEMO IGRATI VANI? Ponekad svi mi ostanemo bez ideje što bismo sve mogli s djecom raditi kada smo vani. Evo nekoliko prijedloga kako kvalitetno možemo iskoristiti vrijeme provedeno s djecom: • Limenke od kave ili čaja možete pretvoriti u malu kuglanu. Potrebno vam je nekoliko limenki koje dijete može slagati prema želji jednu na drugu ili jednu pored druge, a potom gađati lopticom. Kao dodatnu zajedničku aktivnost možete limenke zajedno i ukrasiti i učiti razne boje, brojeve ili oblike. • Limenke možete iskoristiti tako da u njih ubacujete kamenčiće. • Od sakupljenih kamenčića možete zajedno izraditi sliku. • Hodanje sa zadacima: npr. dijete ima raširene ruke i hoda po ravnoj liniji ili skače poput zečića do ulaznih vrata, a natrag pravi korake velike poput medvjeđih. • Nemojmo zaboraviti na stare igre poput lovice, crne kraljice ili zaleđene babe. • Naravno, kraljica svih igara je lopta. Postoji bezbroj igara loptom, od nogometa, rukometa, dodavanja. Zasigurno ćete odabrati nešto u čemu će vaše dijete uživati. • Šetnju možete iskoristiti za pogađanje zadane riječi, predmeta i sl. • Put do parka sam po sebi može biti poučno iskustvo. Može se npr. sastojati od šetnje ulicama što je dobra prilika da dijete podučite sigurnosti kretanja. Koju god tjelesnu aktivnost odaberete, imajte na umu da je jedina važna stvar kvalitetno vrijeme koje provedete s djetetom, stoga dođite, igrajmo se vani. LITERATURA: • Joško Sindik; Sport za svako dijete; Ostvarenje 2008. • Sabine Lohf, Regina Bestle – Korfer, Annemarie Stollenwerk; Dođi, igrajmo se vani!; Harfa 2010. • Lesley Britton; Montessori učenje kroz igru; Hena com 2000. • Časopis: Moj vrtić; SM naklada2008., 2010. • www.dv. –proljeće.hr

list dječjeg vrtića «Tratinčica»

25


BORAVAK NA ZRAKU: ZDRAVO I EDUKATIVNO Diana Suvalj i Petra Furdić, odgajateljice

S

vima nam je poznato da je boravak na svježem zraku izuzetno važan za psihofizičko zdravlje svakog čovjeka. Isto je tako i za djecu od izuzetne važnosti za učenje, kretanje, razvoj mašte i kreativnosti te još mnoga područja.

Priroda ne ograničava ni u kom pogledu. Mjesto prepuno svježeg zraka, pokreta, boja, mirisa i raznih otkrića za sva osjetila. Djeca u prirodi uče o sebi putem svojih aktivnosti. Uče pokrete koje u zatvorenom prostoru ne mogu izvesti, vježbaju ravnotežu, osjetilom dodira se povezuju sa zemljom i mnoštvom podražaja razvijaju receptore u koži što je jedno od temeljnih iskustava za učenje. Priroda je kompleksna i hrani sva osjetila. Stimulirajući osjetila kroz kontakt s vanjskim svijetom, upoznajemo i spoznajemo svijet oko sebe te razvijamo logičko zaključivanje. Zbog svega toga, naša skupina Maksići započela je rad na projektu u kojem nam je cilj što više, bolje i kvalitetnije provoditi vrijeme u prirodi. Putem raznih igara, upoznavanjem grada, uočavanjem promjena u prirodi želimo se bolje s njom povezati i stvoriti neraskidivu vezu koja će potrajati kroz život. Radom na projektu kod djece razvijamo niz vještina i znanja na koja se nadovezuju nova ili ranije stečena iskustva i znanja. Dijete napreduje, postaje veće, spretnije, sposobnije, društvenije i prilagodljivije. Tako smo u jesen krenuli s upoznavanjem naše Koprivnice te proučavali karakteristike jeseni. U čestim šetnjama posjetili smo tržnicu, gradski park, igrališta u različitim kvartovima, gradski stadion (gdje smo vježbali s

26

trenerima), željezničku stanicu te Podravsku banku. U međuvremenu su djeca crtala i skicirala grad i njegove dijelove te je tako nastala drvena maketa grada koju su oslikali prema fotografijama koje su nastale u šetnjama. Vrijeme provedeno na zraku svakodnevno dokumentiramo na djeci pristupačan način. Na nacrtanom stablu djeca bojaju listove kojima obilježavamo vrijeme provedeno vani u tom danu. Svaki list označava vremenski period od 30 minuta i na kraju projekta ćemo znati koliko smo točno vremena proveli na zraku. Nastavili smo naše posjete pa smo posjetili Podravku, Dom mladih i Gradske bazene Cerine. Uključili smo se u projekt Privikavamo se na vodu gdje smo putem igre učili kako reagirati i plutati u određenim situacijama u vodi, a neki su tako naučili i plivati. Kako bismo i u zimskom periodu koristili drvenu maketu, skupina je grad pretvorila u zimsku oazu. Sve je prekrio snijeg, a grad su krasile božićne lampice. Maksići su prvu polovicu godine zaokružili Igrama na ledu gdje su nizom elementarnih i štafetnih igara učili klizati. Nakon praznika i dalje smo svaki slobodan trenutak koristili za promatranje promjena u prirodi na lokacijama u gradu koje smo učestalo posjećivali. Tamo smo promatrali što se događa s biljnim i životinjskim svijetom te kako se mijenja i prilagođava novonastalim promjenama u prirodi. Djeca su bila fascinirana jer do tada nisu naučila uočavati prirodne transformacije (rast i razvoj kukaca, promjene u veličini i boji perja određenih ptica, promjene biljaka u određenim vremenskim uvjetima...). Također smo učili i ponavljali igre primjerene vanjskom prostoru koje su pomalo zaboravljene (slaganje građevina od grančica, izrada skrovišta, skrivača, stare košare, skakanja u vreći i još mnoge druge...). Djevojčice su sakupljale češere i cvijeće, kuhale i plele vjenčiće. Svaki boravak na zraku nam je bio ugodan, zabavan i edukativan. Djeca su uživala u svakom izlasku. S obzirom na njihovu dob i mogućnosti posjetili smo i skoro sva gradska igrališta te škole gdje smo razgovarali tko će gdje krenuti u prvi razred. Putem svih tih aktivnosti razvijali smo povezanost s prirodom, učili, širili vidike te se dobro zabavljali, smijali i povezivali se međusobno kroz dobro i korisno provedeno vrijeme. Projekt još uvijek traje, a kada završi, nadamo se da će u sjećanju djece ostati cijeli život. Tratinčica, broj 30


DJEèJI STRAHOVI - DIO ODRASTANJA

Gorana Babić, odgajateljica

u moć osim one koju "Strah nema neku posebn se predate." (Carlo Bini) mu sami dajete kad mu

D

ječji strahovi najčešće nestaju do puberteta. Nakon osme godine počinju slabjeti, postaju relativno nevažni i postupno se gube. Međutim, potrebno je istaknuti činjenicu kako dječji strahovi imaju vlastiti razvojni put. Strahovi nastaju, razvijaju se i dosežu kulminaciju u određenoj razvojnoj fazi, a nakon toga postupno blijede, smanjuju se i na kraju transformiraju u neki novi oblik. U sljedećem razdoblju oni imaju veliku razvojnu i pedagošku važnost. Tendencija koja ide za tim da se uklone strahovi iz djetetova života nije poželjna jer ovladavanje strahovima jedne razvojne faze djetetu značajno pomaže u suočavaju s teškoćama, strahovima i novim razvojnim zadacima vezanim uz narednu fazu razvoja. Ako djetetu ne dozvolimo da osjeti strah, uskratit ćemo mu priliku i mogućnost da razvije obrambeni sustav kako bi prepoznalo stvarnu opasnost i da se u konačnici razvije kao osoba. Suočavanje sa strahovima i njihovo svladavanje povoljno djeluju na razvojni proces, pomažu djetetu u osamostaljivanju i osposobljavaju ga za nove životne izazove. Iako su strahovi uobičajeni i sastavni dio svakog ljudskog bića, u nekim slučajevima mogu postati intenzivni i dugotrajni tako da ometaju djetetovo svakodnevno funkcioniranje. Dijete postaje pretjerano zabrinuto, a izlaganje zastrašujućim podražajima ili pak anticipacija tih podražaja izazivaju uznemirenost i izbjegavanje. Treba razlikovati razvojne strahove koji su dio djetetovog razvojnog puta od neurotskih strahova koji se vezuju uz visoko stresne i traumatske događaje. U razlikovanju normalnih od patoloških oblika strahova i anksioznosti najčešće se koristi pet osnovnih kriterija: • situacijska primjerenost • intenzitet simptoma • trajanje simptoma • stupanj u kojem simptomi ometaju svakodnevno funkcioniranje • razvojna primjerenost straha ili anksioznost. Razvojni strahovi uglavnom prolaze sami od sebe i za njihovo uklanjanje obično nije potrebna pomoć stručnjaka, već je dovoljno podržavajuće okruženje i emocionalna stabilnost obitelji. Anksiozni poremećaji se dijagnosticiraju u onim slučajevima kada simptomi anksioznosti nisu primjereni dobi djeteta i kada postanu toliko intenzivni da uzrokuju značajnu uznemirenost, zabrinutost te kada ometaju djetetovo svakodnevno funkcioniranje. Fobije se dijagnosticiraju kada specifične strahove prate izbjegavajuća ponašanja i kada ti strahovi rezultiraju funkcionalnim ili socijalnim teškoćama. Većinu dječjih strahova dijete vremenom preraste, a samo neki od njih nadilaze njegove obrambene sposobnosti. U tim slučajevima je neophodno potražiti odgovarajuću stručnu pomoć. U literaturi se navode različiti terapijski pristupi koji se koriste u tretmanu dječjih strahova

i fobija. Mnogi terapeuti koriste igru kao simbolično izražajno ili terapijsko sredstvo. Psihoanalitički orijentirani terapeuti igru promatraju kao medij za oslobađanje strahova te poništavanje njihovog razornog učinka na dijete. U terapijskoj igri dijete je u fazi regresije, poistovjećuje se s objektom straha ili životinjom koja ga plaši. Smanjenje negativnih utjecaja strahova je u značajnoj mjeri povezano s aktivnim sudjelovanjem djeteta u samoj igri u kojoj ono ima potrebu „uživjeti se u situaciju“. U terapijskom radu s djetetom predškolske dobi osobito je važno razgovarati o strahu, pričati priče koje govore o strahu, crtati strah te tada strah postaje nešto konkretno, nešto što je uočljivo i izvan samog djeteta. Na taj način ono čega se dijete najviše boji postaje vidljivo, manje zastrašujuće i lakše podnošljivo. Crtanje čudovišta djetetu može pomoći izraziti strah i naučiti ga kako razlikovati fantaziju od realnosti. Pored toga, u psihoterapijskom procesu je iznimno korisna i upotreba lutke. U igri sa scenskom lutkom dijete ima kontrolu nad „zastrašujućom situacijom“, npr., medo dobiva injekciju prije operacijskog zahvata. Jačanje privrženosti, razvoj osjećaja sigurnosti i proživljavanje strahova uvelike pridonose smirivanju i postupnoj emocionalnoj stabilnosti djeteta. Sve to u konačnici rezultira značajnim poticanjem procesa individualizacije te osnaživanjem djetetovog razvoja i kvalitetnom integracijom njegove osobnosti. U odgojnoj skupini Cvrčak provodili smo tjednu temu o strahu kod djece te smo poticali u djetetu otvorenost i povjerenje prema odgajateljima i vršnjacima kako bi se djeca lakše otvorila i govorila o svemu što ih straši. Djeca su razgovarala o strahovima, likovno se izražavala (kreativno stvaranje čudovišta od raznolikog neoblikovanog materijala) te samostalno pismeno vodila zabilješke. Svojih strahova su se oslobađala i putem scenske improvizacije i uz raznolik izbor frontalnih i grupnih igara. Djeca su spoznala kako svi imamo nešto čega se bojimo i kako je najbitnije da smo jedni uz druge puni razumijevanja, bez ruganja. Bitno je dati podršku onima koji imaju strahove prema određenim stvarima jer tada ne osjećaju nelagodu i sram te ga ne zatomljuju u sebi. Evo nekoliko strahova koje su djeca podijelila: srah od duhova, strah od cijukanja mačaka ispod prozora u noćno doba, strah od grmljavine, strah od lopova, strah od lisica koje napadaju kokoši, strah od starice koja krade djecu, od raznih čudovišta, strah od noćnih sjena u sobi, strah za oca koji je na putu...i bezbroj drugih. Vrlo dojmljive priče djeci su bile: Nije me strah, Knjiga čarobnih formula, Kućna čudovišta i moja izmišljena priča Čudovište neposluha. Čudovišta su u djeci pobuđivala poželjna ponašanja jer svako je bilo namijenjeno nekoj karakternoj osobini specifičnoj u šestogodišnjaka. Provodili smo natjecateljsku govorno-jezičnu igru u kojoj su sva djeca bila podijeljena u četiri skupine. Svaka grupa je, surađujući i dogovarajući se, imala zadatak da uz zadanu fotografiju čudovišta izmisli na koji način to čudovište straši djecu i koja ponašanja kod njih želi probuditi. Svaka grupa je imala svog predstavnika koji je izlagao opisujući svoje čudovište. Ono dijete koje je u tome bilo najbolje je ostvarilo pobjedu svoje grupe i dobilo nagradu. Završni rad im je bio nacrtati zadano čudovište na papiru. Radovi su bili vrlo kreativni i maštoviti. Također smo se dodirnuli i onih strahova koji su čak poželjni kod djece kada budu kretala u školu, a odnose se na: promet na cesti, ponašanja u kući dok su sami (briga oko zaključavanja vrata, provjeravanje plina nakon grijanja hrane...), a tu je i strah od nepoznatih ljudi. Takvi strahovi u djeci pobuđuju odgovorno ponašanje te ih potiču na razmišljanje o onome što rade.

e „Dobar strah čovjeku viš ta.“ vrijedi od dobra savje. Jer onim) (Sv

list dječjeg vrtića «Tratinčica»

Literatura: • Vulić- Prtorić, A. „Strahovi u djetinjstvu i adolescenciji“ • Zlotović, M. „Strahovi kod djece“

27


CELIJAKIJA

Lana Kramberger, zdravstvena voditeljica

C

elijakija ili glutenska enteropatija kronična je autoimuna bolest tankog crijeva koja nastaje kao imunološka reakcija organizma na gluten. Gluten je ljepljiva bjelančevinasta tvar koju nalazimo u pšenici, ječmu i raži, dakle, u žitaricama koje svakodnevno u obliku različitih jela i proizvoda konzumiramo. Ako nemamo zdravstveni razlog protiv konzumiranja glutena, nema potrebe za njegovim izbjegavanjem. Važno je konzumirati raznovrsnu hranu, uravnoteženu u njenoj količini s obzirom na potrebe organizma. Celijakija je doživotna bolest probavnog sustava, najčešće genetski predisponirana. Da bi crijeva uredno funkcionirala, odnosno, upijala hranjive tvari i time hranila organizam, crijevne resice moraju biti mnogobrojne i zdrave. Kod oboljelih, gluten oštećuje sluznicu tankog crijeva pri čemu se crijevne resice smanjuju i tako organizam postaje nesposoban apsorbirati hranjive tvari koje su neophodne za zdravlje i život. Stoga je većina simptoma od strane probavnog trakta. Celijakija se može pojaviti u bilo kojoj životnoj dobi, ali se najčešće otkriva u male djece, a simptomi su:  dugotrajni proljev ili zatvor  svijetla i obilna stolica  bolovi u trbuhu  slabo napredovanje na tjelesnoj masi  izbočen trbuh (dijete izgleda poput „gladne djece u Africi“)  gubitak apetita  promjena raspoloženja  povraćanje.

Kako se dijagnosticira? Prvi korak u postavljanju dijagnoze je utvrđivanje postojanja specifičnih protutijela na gluten vađenjem krvi, vrlo jednostavno i brzo. Ako su negativni, celijakija se može isključiti s visokom sigurnošću. No, ukoliko su pozitivni, to još uvijek ne znači zaista celijakiju, već se radi daljnja preciznija obrada. Ako se bolest potvrdi, dijagnoza je doživotna. Ukoliko se oboljeli od celijakije ne liječe, postoji mogućnost komplikacija u odrasloj dobi u vidu malignih bolesti. Celijakija nije isto što i alergija, odnosno, preosjetljivost na gluten. Alergija ima drugačije mehanizme nastanka i dokazivanja, obično se javlja u ranoj životnoj dobi i sazrijevanjem probavnog trakta se povlači.

28

U odrasloj dobi se najčešće javljaju:  kroničan umor  iscrpljenost  glavobolja  slabokrvnost  gubitak tjelesne težine  grčeviti bolovi u trbuhu  nadutost  ispadanje kose  proljev  povraćanje  čirevi u usnoj šupljini.

Liječenje Celijakija se liječi strogom bezglutenskom prehranom što znači da iz prehrane treba izostaviti sve što sadrži gluten, čak i u tragovima. Oboljeli se takve prehrane moraju pridržavati cijeli život. Za sve namirnice potrebno je čitati deklaracije o sastavu proizvoda, a najsigurnije je koristiti one kod kojih je istaknuto da ne sadrže gluten. Pridržavanjem bezglutenske prehrane, celijakija se kod djece brže nego u odraslih u potpunosti liječi te nestaju svi simptomi kao i rizici za maligna oboljenja u kasnijoj dobi. Takva prehrana potpuno je sigurna za zdravlje djeteta. Literatura: • Knez, R, Ružić K, Nikšić M, Peršić M. (2010) Kvaliteta života djece oboljele od celijakije i utjecaj bolesti na cijelu obitelj, Medicina Fluminensis • Barbarić, I. (2009) Dijagnostički testovi za celijakiju, Medicina Fluminensis • Mardešić, D (2003) Pedijatrija, Školska knjiga, Zagreb

Tratinčica, broj 30


Ja - Elena Treščin (5,5 god.) list dječjeg vrtića «Tratinčica» Naša jelka - Skupina Smaties

Paviljon - Chiara Buhinjak (6 god.)

Suncokret - Vito Rašeta - (6 god.)

ZOO - Skupina Smarties

Vampirica - Stela Dukarić (6 god.)

29

Kleopatra - Vanja Matijaško (6,2god.)

Bubrezi - Paula Pavlović (6,7 god.)

Grožđe - Matea Mandić (5god.)

Bubamara - Tomas Ban (6 god.)

Kućno čudovište - Ella Schuster (6,10 god.)

Ljut sam - Petar Bakrač (4 god.)

Egipatski vojnik - Martin Jurenec (6,8 god.)


30

TratinÄ?ica, broj 30


list dječjeg vrtića «Tratinčica»

31


Ja - Adrian Pasko (6 god.) Kišobran - Tara Jajetić (6 god.) Jesen - Nikol Škudar (5,5 god.)

Kućno čudovište - Ana Štauber (6,7 god.) List - Nolan Wolfling (5 god.)

Sretna sam - Laura Kolarić (4 god.)

Adventski vjenčić - Maja Arko (6 god.)

Pijetao Petlušina - Maša Mandić (5 god.)

Sob - Neo Nemec (6 god.)

32 Koala - Lovro Hrastić (6 god.)

Tratinčica, broj 30 Sfinga - Martin Jurenec (6,8 god.)

Sully - David Knapić (6 god.)


I GRa Katarina Flac, prof. pedagogije

P

siholog John Dewey rekao je da je svako ponašanje prikazano od strane djece igra. Igrom djeca razvijaju maštu i kreativnost, stvaraju socijalne odnose i jačaju samopouzdanje. Dijete se kroz igru afirmira, stječe nove spoznaje o sebi i drugima. Javlja se u svim kulturama svijeta i jedna je od temeljnih djetetovih potreba. Dječje se igre razlikuju u odnosu na uzrast djece. „Igra je najveća Postoje različite vrste igara ekspresija čovjekova koje se pojavljuju ili su razvoja tijekom dominantno prisutne djetinjstva, ona je kod djece određenog slobodan izraz onoga što uzrasta. Kognitivni razvoj je u djetetovoj duši.“ djeteta preduvjet je razvoja (Friedrich Froebel) dječje igre, a određene vrste igara razlikuju se po „Čovjek kognitivnoj složenosti i kreću se od je najbliži sam jednostavnih motoričkih vježbi u sebi kada dosegne funkcionalnoj igri do dogovaranja ozbiljnost djeteta u i postavljanja pravila u igrama s igri.“ pravilima. Način na koji se dijete (Heraklit) igra te s kime se igra mijenja se tijekom razvoja djeteta. Jedna od klasifikacija dječje igre koja uvažava različite aspekte razvoja (prema više autora) razlikuje nekoliko vrsti igara:

o Funkcionalna igra

Dijete se počinje igrati već u dojenačkoj dobi. Funkcionalna igra je vrsta igre u kojoj se dijete igra svojim tijelom i njegovim funkcijama sa i bez rekvizita. Jednostavniji oblici funkcionalnih igara, npr. igra prstićima, javljaju se već oko trećeg mjeseca života, a onda postaju složeniji, npr. igra zvečkom, guranje lopte, razgledanje i bacanje predmeta na pod. U tu skupinu spadaju različiti načini kretanja (na prstima, na petama, četveronoške, puzeći, skačući, poskakujući na jednoj nozi...), igre sa svim što ima boju, zvuk i oblik (igre igračkama i predmetima iz svakodnevnog života), kao i igre glasovima, slogovima i riječima (ponavljanje glasova, brbljanje, stvaranje nekog svog jezika, igre rimom). Kroz funkcionalne igre dijete istražuje sebe i svijet, stječe kontrolu nad pokretima, razvija koordinaciju, razvija osjetila i motoriku.

o Konstruktivna igra

Konstruktivna igra se javlja već u trećoj godini, a najzastupljenija je oko šeste godine. Obuhvaća crtanje, gradnju kuća i dvorca od kocaka, izradu predmeta od gline, plastelina, tijesta i sličnih materijala, rezanje, lijepljenje i stvaranje igračaka od papira i slično. Nekad je svrha samo igra, češće dijete zbilja stvara nešto. Razlikuje se od ostalih igara po tome što je djetetu stalo do uspjeha.

o Simbolička igra

Javlja se oko druge godine i traje do šeste ili sedme godine djetetova života. To je vrsta igre u kojoj djeca koriste predmet ili osobu kao simbol nečega drugoga te u kojima proživljavaju svijet odraslih. U ovom obliku suradničke igre djeca mogu zamišljati i svoje i tuđe emocije u različitim „Ne prestaješ odnosima i situacijama. Razvija se igrati zato što se mašta, govor, komunikacija stariš, stariš zato što i socijalizacija. U gotovo svim se prestaješ igrati.“ simboličkim igrama mogu se (George Bernard Shaw) prepoznati tri elementa: zaplet ili priča, uloge i različita pomagala. Djeca se pretvaraju da kuhaju ručak „Dječje pomoću igračaka, igraju uloge igre nisu mame i tate, liječnika, učiteljice, samo igre, nego majstora, policajca, frizerke, ih treba smatrati a tema može biti preuzeta iz ozbiljnom dječjom stvarnog života, kao i iz crtića, djelatnošću.“ filmova ili priča. (Michael Eyguem

de Montaigne)

o Igre s pravilima

Iako se javljaju i ranije, u igrama s pravilima češće sudjeluju petogodišnjaci i starija djeca. To su igre koje se igraju prema unaprijed određenim i dogovorenim pravilima i ograničenjima pomoću kojih dijete razvija samokontrolu (Čovječe, ne ljuti se, Twister, Uno, Domino, Križić-kružić, Crni Petar, Memori). Djeca razvijaju govor, uče pravila i kako se ponašati prema pravilima. Uče o zajedništvu te kako se nositi s uspjehom ili neuspjehom. Dijete predškolske dobi većinu vremena provodi u igri, a razvoj, učenje i rad bit će uspješniji ako se odvijaju putem igre ili sadrže elemente igre. U igri dijete uči, razvija se, otkriva sebe i svijet putem pokušaja i pogrešaka, istraživačkim aktivnostima s različitim materijalima, teksturama, oblicima, zvukovima, sredstvima, igranjem uloga. Njome dijete razvija osjećaj sigurnosti, samostalnosti, samokontrole, kompetencije te razvija vještine na svim područjima (motoričke, emocionalne, kognitivne, socijalne i govorne vještine) te jača samopouzdanje. Igra pomaže djetetu da razvije osjećaj identiteta. Pomoću igre dijete može sagledati samoga sebe u drugom svjetlu i iz drugih perspektiva. Ona omogućava i maštu i stvarnost. Uz igru se dijete može na siguran način suočiti sa svojim strahovima i brigama - vješticama, čudovištima, krokodilima, duhovima - te se kroz epizode mašte sukobiti s tim likovima i možda ih i pobijediti. Literatura: • Duran, M. (2001). Dijete i igra. Jastrebarsko: Naklada Slap. • Klarin, M. (2017). Psihologija dječje igre. Zadar: Sveučilište u Zadru. • Posokhova, I. (2010). Enciklopedija razvojnih igara za djecu. Zagreb: Planet Zoe.

list dječjeg vrtića «Tratinčica»

33


DJE~JI SVIJET – SVIJET IGRE I IGRA~AKA Andrijana Galinec, odgajateljica

K

ako je igra osnova dječje aktivnosti, tako je i igračka neizbježno i važno pomagalo u dječjem svijetu. Igra je prirodna aktivnost djeteta, njegova potreba i želja, a osnovu dječje igre čini igračka koja igri daje ideju i sadržaj. Igračka nije samo sredstvo igre nego je i vjerni pratilac djeteta, njegov prijatelj u igri. Igračka je odgojno sredstvo koje potiče dijete da opaža, razvija različite vještine, potiče ga na razmišljanje i suradnju. Ona bogati njegovo mišljenje i osjećaje, a istovremeno ga uvodi u sve širu društvenu sredinu. Igrom raznim igračkama i materijalima utječemo na psihofizički, emocionalni, spoznajni razvoj te razvoj govora, istraživanja i stvaranja.

Igračke primjerene za ovu dob: • Glazbeni vrtuljak, obješen iznad krevetića, zabavlja dijete vrtnjom i zvukovima. • Mekane i plišane igračke, lutkice i životinje od mekih materijala koje se lako peru, savršene su igračke za bebe. • Podloga za igranje ili ležaljka namijenjena je za zabavu i igru. Uz različite predmete kao što su ogledalo, krpice različitih tekstura, ležaljke s vibracijama i zvukovima dijete će se zabaviti.

U igri i uz dobru igračku, dijete se razvija, odgaja i uči, prelazi iz razdoblja djetinjstva u svijet odraslih. Dobrom igračkom djeci se omogućava slobodna, opuštena i stvaralačka igra. Dijete treba razumjeti igračku, zavoljeti je i upotrijebiti. Stoga ona mora odgovarati osnovnim psihopedagoškim mjerilima. •

Igračka potiče dijete na kretanje i različite aktivnosti u prostoru, na uvježbavanje spretnosti, ritmičnosti, ravnoteže… Igračka potiče dijete na promatranje, uspoređivanje, usklađivanje pokreta ruku i očiju, prepoznavanje boja, oblika… Igračka potiče dijete na samostalno prepuštanje mašti, čini šarolikijim njegovo doživljavanje, pruža mu nova iskustva, bogati i razvija njegovo mišljenje. Igračka potiče dijete na zajedničku igru i suradnju, međusobno razumijevanje, prijateljstvo i odgovornost. Igračka nudi razne mogućnosti za igru, znači i razne vrste igara kao što su: igra mašte, konstruktivna igra, pokretna igra…

Igra je način na koji dijete upoznaje svijet oko sebe, ona je učenje i ozbiljan vid odgajanja, te je neophodna za djecu.

„Kad se igra, i možda samo kad se igra, dijete ili odrastao čovjek slobodan je da izrazi svoje stvaralaštvo.“ (Vinkot)

Zita Zember Kukec (5,5 god.) - Prijateljstvo

OD 6 MJESECI I VIŠE Dijete se sada već igra sjedeći. Uči držati stvari u rukama. Uživa u ispuštanju i bacanju stvari. Voli igre skrivanja ispod pokrivača, iza igračke („ku-ku“ igra) te hvatanje i bacanje loptice. S oko 8 mj. dijete otkriva uzrok i posljedicu pa se veseli igračkama koje se slažu, npr. lončići i posudice koje idu jedna u drugu. Voli stvarati buku pa će se veseliti i udaraljkama, dječjem čekiću kojim može udarati po stolu….

Kojim igračkama se djeca igraju u određenoj dobi? Djeca tijekom odrastanja postupno upoznaju svijet i preko igračaka, tako da će se njihove želje i potrebe prema određenoj vrsti igračaka mijenjati.

Igračke primjerene za ovu dob: • zvučne igračke s različitim aktivnostima koje dijete potiču na djelovanje i istraživanje • mekane loptice • lutkice od tkanine • košarice za umetanje jedna u drugu • plišane i gumene igračke • slikovnice, knjige za kupanje i mekane knjige.

DO 6 MJESECI Beba na početku otkriva svijet ležeći. Igra se nogicama i rukicama, osluškuje mamu i zvukove oko sebe. S približno 4 mjeseca otkriva da može i samo nešto učiniti. Lako miče svoje tijelo i pomiče predmete.

ZA DOB OD 1 DO 2 GODINE U ovoj dobi djeca počinju oponašati svijet oko sebe. Auto koji na cesti glasno bruji, mora brujati u igri i doma po dnevnoj sobi. Dijete se veseli svemu što se kreće i miče.

34

Tratinčica, broj 30


Igračke primjerene za ovu dob: • igračke koje djeca mogu vući za sobom, igračke na uzici • igračke koje se guraju ispred sebe: guralica, autići, kolica • igračke za sastavljanje • kutije za pospremanje, šatori za skrivanje… • životinje, lutke, lopte, kocke, umetaljke do 4 elementa • slikovnice tvrdog uveza, papir, voštane boje ili velike olovke u boji • razni dopunski materijali, prirodni materijali, odjeća i obuća za presvlačenje. ZA DOB OD 2 DO 3 GODINE U ovoj dobi dijete može obavljati nekoliko radnji u isto vrijeme. Sve što rade odrasli postaje zanimljivo, posebno igra s kućanskim aparatima i alatima. Idealne su igračke s više manjih dijelova koje potiču bujnu maštu i oponašanje. Dijete već sa zanimanjem otkriva crtanje i bojanje.

ZA DOB OD 5 GODINA I VIŠE Predškolsko dijete točno zna što želi. Neki vole igre u sobi dok drugi žele čitav dan biti vani. Znatiželjni su i radoznali, vole male eksperimente kroz koje uče zakonitosti, zanima ih okolina, životinje i ljudi. U igrama kao „Čovječe ne ljuti se“ uče mirno sjediti, razvijaju koncentraciju, uče poštivati pravila i upute. Znaju se naljutiti kada gube. Spretniji su u pokretima, uče se boljoj koordinaciji i razvijaju motoričke sposobnosti. Na biciklu su već pravi mali profesionalci. Igračke primjerene za ovu dob: • slikovnice s tekstom i prve knjige za čitanje • istraživačke igračke pomoću kojih uče o stvarima i okolišu kao što su mikroskop, teleskop, globus • glazbeni instrumenti • društvene igre • didaktičke igračke koje uvode djecu u jednostavne oblike učenja i imaju određeno pravilo koje dijete slijedi: domino, lotto, slagalice, memory… • trampolin, konop za preskakanje, klizaljke, role…

Igračke primjerene za ovu dob: • igračke za sastavljanje • dječji alat i pribor, kocke za slaganje • slikovnice sa zvukovima i prozorima na otvaranje • priče, pjesmice i drugi zvučni zapisi • glazbene igračke, instrumenti • bojice, pastele, velike bojanke,  ploče  za crtanje i pisanje • dodatni setovi za igračke kao što su odjeća za lutke, prikolica za traktor, posuđe za kuhanje • igračke na pedale – tricikli, automobili… ZA DOB OD 3 DO 4 GODINE Djeca koja idu u vrtić uživaju u svim igrama u kojima mogu imati glavnu ulogu: ja kao jahač na konjiću, ja kao kuharica, ja kao teta u vrtiću… U toj dobi pokušavaju što vjernije oponašati uloge odraslih. Kako u kretanju i radnjama, tako i u govoru i proživljavanju scenarija. Sve bolje rukuju igračkama na sastavljanje, rado se kreću i lako usvajaju i razumiju pravila oko sebe. Otkrivaju što je naklonost, što otpor, dobro već znaju koje su im najdraže igračke. Zato im u toj dobi ne bismo trebali nametati svoj odabir igračaka. Igračke primjerene za ovu dob: • kućica za lutke, blagajne, lutke za uređivanje • sastavljanje piramida i manjih kockica s tematskim sadržajem • kreativni setovi  za šivanje, pletenje, crtanje, istraživanje • koš za košarku, obruč za hulahop, uže za preskakanje, ploča, kreda, različiti konstruktivni materijali • igre s kartama, igre s bacanjem kocke i jednostavnije društvene igre • bicikli s većim kotačima (sa ili bez pomoćnih kotačića)… list dječjeg vrtića «Tratinčica»

Osjećaji - Nika Marijančić (6,10 god.)

U dječjem vrtiću odgajatelj svojom raznolikošću poticajnog materijala zove dijete na aktivnost gdje se očituje njegova kreativnost i njegov smisao za istraživanje. Rukovodeći se svojom urođenom znatiželjom, dijete stalno istražuje i pokušava razumjeti svijet oko sebe. U poticajnom okruženju brzo se razvija međusobno povjerenje između odgajatelja i djeteta. Bogato materijalno okruženje podrazumijeva različite materijale koji djeci omogućavaju razvoj različitih kompetencija. Odabir i ponuda materijala treba biti u skladu s djetetovim interesima kako bi kod njih poticali razvoj aktivnog učenja, sposobnost opažanja, kreativnost, povjerenje u sebe i vlastite mogućnosti, povjerenje u druge i samostalnost. U svakom djetetu živi istraživač, a naša je zadaća omogućiti mu kretanje i istraživanje dinamikom koja mu odgovara.

„Razumjeti jezik igre znači razumjeti misli i srce djeteta.“ (L. K. Frank)

Literatura: • •

Igra i igračke. Zavod za udžbenike i nastavna sredstva. Lazar, Marina. 2007. Moć igre i igračke. Tempo. Đakovo.

35


IGRA KAO SAMA SEBI SVRHOM

Ivana Marković, odgajateljica

„Želiš li biti kreativan, ostani jednim dijelom dijete s kreativnošću i inventivnošću svojstvenima djeci prije nego što ih društvo odraslih izobliči.“ Jean Piaget

D

anas previše vremena i energije ulažemo u obrazovne temelje dječjeg razvoja, umjesto da djeci dopustimo da istražuju sebe i svoju okolinu. Bezbrižno, nestrukturirano slobodno igranje nije gubitak vremena. Dragocjenost slobodne igre svoje pravo lice otkriva tek kad svoju „odraslost“ stavimo po strani. Uvođenje slobodnog nestrukturiranog igranja u odgovarajućoj okolini ima golem potencijal u odgoju sretne, uravnotežene i otporne djece. Igrajući se, djeca uče. Međutim, igra ponajprije mora biti zabava i zato moramo dobro pripaziti da razlikujemo te dvije stvari - igru i učenje - jer oboje može biti samo sebi svrhom. Imajući to na umu, igra nedvojbeno može ubrzati učenje, zbog toga što njome djeca uče značenje stvari u svijetu oko sebe. Igrajući se u pješčaniku s kanticom, dijete uči značenje pojmova „puno“ ili „prazno“. Uči skupljati i iskorištavati informacije. Otkriva kakav okus ili teksturu imaju predmeti. Djeca nisu ni svjesna da igranjem uče o umjetnosti, znanosti, matematici, glazbi, prirodi, životinjama i ljudima. U igri dijete uvježbava usmjeravanje pozornosti i upornost. Usto, slobodna igra dokazano razvija djetetov unutarnji poriv, uči ga samokontroli, ovladavanju stresom, vještinama pregovaranja i suradnji, potiče kreativnost, maštovitost i empatiju koja je važna jer pomaže djeci učiti o drugim ljudima. Igranjem dijete uči čekati svoj red, dijeliti, slušati, razgovarati i slijediti pravila. Igra razvija osjećaj vlastite vrijednosti, a gdje god postoji zdrav osjećaj vrijednosti, u stopu ga prati samopouzdanje. Osjećaj vlastite vrijednosti proizlazi iz onoga što smo uspjeli svladati u životu, iz hrabrosti što smo uspjeli svladati novi korak, proširiti vlastitu zonu sigurnosti i prevladati strah. Kad dijete dobije nagradu za uspjeh u svladavanju novoga, u njegovom mozgu se izlučuju endorfini koji pobuđuju osjećaje sreće i zadovoljstva. Mozak možemo promatrati kao mišić - što ga više vježbamo, biti će agilniji i spremniji primiti nove dojmove i naučiti nove stvari. Dugoročno gledano, potičući djecu na igru, ona postaju sretnija. Mnogi roditelji dan i noć bdiju nad svojom djecom i smjesta im nude pomoć kako bi ih zaštitili. Svoju djecu ne želimo samo zaštititi od stresa, nego im, također, izgraditi samopouzdanje i potaknuti ih da se osjećaju posebnima. Najčešći način na koji to činimo je pohvalom, katkad pretjeranom za nevažna postignuća. Pokušajima da im povećamo pouzdanje i smanjimo stres, dugoročno ih, zapravo, izlažemo mnogo većem stresu. Izgradnja pouzdanja umjesto samopouzdanja nalik je podizanju lijepe kuće na slabim temeljima, a svi znamo što se dogodi kada dođe veliki zločesti vuk. Otpornost se ne postiže izbjegavanjem stresa, nego učenjem kako ga ukrotiti. Djeca su po prirodi sklona istraživanju, a previše zaštitnički nastrojeni roditelji koji previše ispravljaju dijete, koji preuzimaju na sebe djetetove zadatke ili pretjerano štite dijete od mogućih opasnosti samo ometaju djetetov razvoj. Umjesto toga, djetetu je bolje objasniti da bude oprezno, čime potičemo razvoj njegova samopouzdanja. Najvažnije je da djeca sama nađu svoje granice jer se tako postižu iznimno dobri rezultati. Djeca se izvrsno pridržavaju pravila kada doista razumiju njihovu svrhu i kada ih usvoje. Učeći djecu da su sposobna učiniti nešto sama i objašnjavajući im što može biti opasno i zašto moraju biti oprezna, roditelj stvara temelje za povjerenje i pouzdano društvo. Što se djeca više igraju, postat će otpornija i društveno prilagođenija. Zanimljiva činjenica o Lego kockama je da one potječu iz 1932. godine iz Danske, iz stolarske radionice Olea Kirka Christiansena, a naziv su dobile skraćivanjem i spajanjem danskih riječi „leg godt“, što znači dobro se igrati. Već je tada ideja o razvoju mašte u spontanom, slobodnom igranju bila u punom razvoju. Znati se dobro igrati, temelj je buduće sreće. Američki psiholog i znanstvenik Kaufman smatra da se iznadprosječno inteligentni i kreativni ljudi igraju cijeli život. Evo nekoliko savjeta za igru: 1. Isključite sve ekrane − dosada budi maštu i održava um otvorenim i fleksibilnim. 2. Stvorite poticajno okruženje − mozak se bolje razvija uz prisutnost materijala koji pobuđuju osjete (vid, sluh, opip). 3. Poslužite se umjetnošću − ne pokazujte kako nešto učiniti, nego pustite djecu da spontano stvaraju. 4. Pustite ih da slobodno istražuju na otvorenome, omogućite im što više igre u prirodi: u šumi, parku, na plaži, bilo gdje. 5. Omogućite im igranje s djecom različitih uzrasta, djeca uče voditi igru, ali i surađivati sa starijima. Uče sudjelovati, ali i osporavati igru, usavršavajući samokontrolu i vještine pregovaranja koje su nam prijeko potrebne u životu. 6. Pustite ih da budu slobodni i zaboravite na krivnju, djeci ne trebaju igre koje im smišljaju odrasli niti posebne igračke. Što djeca imaju veći nadzor nad igrom, što više upotrebljavaju maštu i sama vode igru, u tome će postajati sve bolja. Toliko smo opterećeni organiziranim aktivnostima naše djece i onime što uče da zaboravljamo važnost slobodnog, nestrukturiranog igranja. 7. Prepustite se i spustite na njihovu razinu i pokušajte se opustiti, neka igru vode djeca. To će im više značiti od bilo kakve igračke koju ćete im kupiti. 8. Pustite ih da se igraju nasamo − djeca tako najčešće obrađuju nova iskustva, sukobe i događaje iz svakidašnjeg života te razvijaju maštu. 9. Osmislite teren s preprekama, u svom domu stvorite prostor gdje će se djeca moći slobodno kretati i primjenjivati svoju maštu. Omogućite im da se slobodno igraju, penju, istražuju i stvaraju i ne uzrujavajte se zbog toga. 10. Uključite druge roditelje i upoznajte ih s dobrobitima slobodnog igranja. 11. Izbjegavajte pretjerano i prebrzo uplitanje − pokušajte ne suditi drugu djecu preoštro i ne uplitati se prebrzo kako biste svoju djecu zaštitili od druge djece. Katkad će im to biti najdragocjenija lekcija iz samokontrole i otpornosti koju će u životu dobiti. 12. Pustite ih da sama obavljaju stvari. Imajte na umu da tada usvajaju prijeko potrebne vještine koje će ih poslije voditi kroz život.

36

Literatura: • Iben Dissing Sandahl: Igra na danski način, Kako igrom odgojiti uravnoteženu, otpornu i zdravu djecu, Egmont, 2019. • Jessica Joelle Alexander, Iben Dissing Sandhal: Danski odgoj djece, Što najsretniji ljudi na svijetu znaju o odgoju samopouzdane i sposobne djece, Egmont, 2017.

Tratinčica, broj 30


FRANCUSKI KROZ IGRU

Ines Arko i Davorka Koščak, odgajateljice

M

i smo skupina „Iskrice“ i ponekad se igramo na francuskom jeziku zahvaljujući Noinoj mami Ani, profesorici francuskog jezika koja za nas vrijedno priprema razne aktivnosti. Ova suradnja započela je u srednjoj skupini kada nam je gospođa Ana predstavila svoje zanimanje. Od tada, najdraža brojalica „Iskricama“ je „Am, stram gram“. Često smo ponavljali naučenu pjesmicu i brojalicu na francuskom. Ove pedagoške godine s gospođom Anom smo dogovorile kontinuiranu suradnju i druženje. To smo osmislile kao projekt „La maison magique“ (Čarobna kuća). Naša čarobna kuća imat će četiri prozorčića, svaki će predstavljati jedno godišnje doba. Profesorica Ana je pripremila aktivnosti na teme „Jesen“ i „Zima“ u raznim djelatnostima. U igri djeca uče ciljane riječi na francuskom. Uz projekt „La maison magique“, ciljevi učenja francuskog jezika u vrtićkoj dobi su: upoznati djecu s francuskim jezikom i kulturom, razvijati ljubav i poštovanje prema stranim jezicima i kulturama te uočiti posebnost stranog jezika. Djeca ovog uzrasta usvajaju strani jezik spontano, putem igre te pri tom uživaju i razvijaju pozitivan odnos prema budućem učenju. U našem gradu, Koprivnici, francuski jezik uči se u svim školama te djeca imaju mogućnost razvijati i nadopunjavati svoja znanja tijekom cijelog osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja. U ciljeve projekta uključeno je i obilježavanje Europskog dana jezika (26.9.) te Mjeseca frankofonije. Aktivnosti vezane za obilježavanje Mjeseca frankofonije provode se tijekom ožujka. Tim povodom pozvani smo na radionicu francuskog jezika u Srednju školu Koprivnica. Na radionici će djeca surađivati sa srednjoškolcima koji će ih, putem raznovrsnih aktivnosti, pokušati naučiti neke pojmove i izraze na francuskom jeziku te istaknuti specifičnosti izgovora. Posjetom školi, djeca predškolskog uzrasta, imat će priliku postati „pravi“ učenici na jedan dan!

Ovim projektom očekujemo da će djeca razviti sljedeće vještine: • mogu pozdraviti te predstaviti sebe, svoju obitelj i prijatelje • mogu imenovati neke boje, životinje i predmete iz svakodnevice (npr. odjevne predmete, hranu, igračke) • mogu brojati do 6 • mogu recitirati i/ili pjevati pjesmice.

Zahvaljujemo profesorici Ani na trudu i lijepim druženjima.

list dječjeg vrtića «Tratinčica»

37


IGRE PRSTIMA, BROJALICE I PJESMICE ZA NAJMLAĐE

Nikolina Šestak, odgajateljica

I

ma li ljepšeg od osmijeha kojeg izmamimo od naših mališana, prvih ili novih riječi, reakcija ili pokreta. Od prvog dana „skakućemo“ oko svog djeteta ne bismo li ga nasmijali, razveselili ili potaknuli na nešto novo. Najčešće je to pjevušenje, izgovaranje riječi u ritmu, pljeskanje rukama, tapkanje po djetetovim ručicama ili trbuščiću. Kada su još bebe, to radimo, rekli bismo, instiktivno, ali i u kasnijoj dobi to je od iznimne važnosti. Kad djeca porastu, tu su raznovrsne igre prstima, brojalice te pjesmice. Ponajviše su od velike važnosti za govorno-jezični razvoj. Osobitost igara prstima leži u tome što su njihove riječi čvrsto vezane uz pokrete i geste koje su početak djetetove komunikacije. Brojalice također pridonose govornom razvitku. Potiču govornu aktivnost, oslobađaju djetetov govor, motiviraju dijete da govori slobodno, bogate djetetov vokabular, pridonose pravilnom izgovoru pojedinih glasova... Uz brojalice je neizostavan ritam jer su same po sebi ritmične. Praćenje ritma zahtjeva pokret. Ritmizirati možemo udaranjem rukama, nogama, hodanjem u ritmu, oponašanjem kretanja životinja u ritmu ili udaranjem predmetima (drvenim štapićima, elastičnim čašama, kutijama...). Mašti na volju! Osim za govorni razvoj, pjesmice su izvrstan poticaj i za razvoj pamćenja, bogaćenje spoznaje, osvješćivanje emocija, razvoj kreativnih sposobnosti. Pjesma sama po sebi izaziva pokret (ples). Dijete ima priliku osvijestiti sebe, tj. svoje tijelo, sebe u prostoru te ima potpunu slobodu u izražavanju pokretom. Zanimljivo je da djeca vrlo brzo i lako usvajaju pjesmice uz slikovni prikaz svih ili pojedinih riječi iz pjesmice, tzv. mnemotehnikom. Tu se otvara prilika i za razvoj likovnih sposobnosti pa možemo zajedno s djetetom „oslikati“ riječi. Možemo zaključiti da je djetetov razvoj sveobuhvatan. Jedno utječe/potiče na drugo. Stihovima, brojalicama i pjesmicama utječemo i na govor, motoriku, spoznaju, kreativnost... A samo se zabavljamo! Pjesma i pokret najbolja su psihofizička aktivnost. Zabavljamo se, opuštamo, dijelimo radost, razvijamo se. Zato, uživajte!

VODO, VODO IZLAZI

VUK IZ ŠUME Trči zeko hop, hop, hop (poskakujemo) Srce lupa klop, klop, klop (lupkamo se po prsima) Zove njega hej, hej, hej (rukom mašemo kao da dozivamo) Vuk iz šume hu, hu, hu (ruke stavimo na usta prilikom izgovaranja hu, hu, hu) Jezik plazi a, a, a (plazimo jezik) Pojest ću te nek se zna!

IGRA RIJEČIMA (brojalica)

Engele, bengele, bumbarisa Bumbarisa, talarisa An pan tulipan Netko mora iz kuće van!

Znamo, znamo, da-da-da, Gdje se skriva voda ta! Vodo, vodo, izlazi Došli smo se umit mi! Lij se vodice, po-la-ko, Operi mi oko svako. Lij se, lij se, na moj dlan Da mi sunčan bude dan. (gestikuliramo ono što izgovaramo, umivanje)

LICE, RUČICE, NOŽICE Ustašcima sve stvari kušam, Rukama diram, ušima slušam, Očicama gledam, trepćem, A nožicama hodam, šećem. (uz izgovaranje stihova redom dodirujete djetetove dijelove tijela)

MASAŽA LEĐA Pruga, pruga, željeznica, (radimo prstima linije niz kralježnicu) A nad željeznicom žica (radimo prstima poprečne linije) Ide, ide, jedan vlak („vozimo se“ dlanom po leđima) Teret njegov nije lak (pravimo male krugove prstima niz kralježnicu) I iz zadnjeg vagona Prosula se prosa tona (lupkamo prstima objema rukama po leđima) Došle su kokice i kljucale (lupkamo kažiprstima) Došle su guskice i štipkale (štipkamo prstima) Pa je došla maca mala, Proso jesti nije znala, Pa je po prosu skakala (lupkamo cijelim dlanom) Repićem je mahala (gladimo leđa)

38

Tratinčica, broj 30


VUK I SEDAM KOZLIÆA Margareta Cahunek, odgajateljica

D

jeca iz skupine Bubamare izvela su predstavu „Vuk i sedam kozlića“ za svoje prijatelje iz objekta Loptica. Predstava je bila konačni rezultat višetjednog rada djece. Do predstave smo došlispontanim putem, a jedan od glavnih razloga bila je i dramska igra. Kako smo željele kod djece probuditi kreativnost i maštu te unaprijediti verbalno izražavanje, sve višesmo u našoj svakodnevici počele provoditi dramske igre. Dramske igre su kreativne igre kod kojih se kao sredstvo izražavanja koriste riječ, pokret i zvuk. Uz pomoć različitih dramskih igara i improvizacija kod djece su se razvile već spomenute kreativnost, mašta i spontanost te usredotočenost, spretnost, pravilno izražavanje, stvaralački potencijal, obogaćivao se rječnik. Uz sve navedeno razvile su se i psiho–fizičke sposobnosti djece jer kroz takvu vrstu igre djeca oživljavaju i spoznaju svijet oko sebe. U cijeloj ovoj priči neizostavna je simbolička igra koja prethodi dramskoj igri. „Igra daje smisao i smisao jest svake aktivnosti.“ (G. Marić 2013.). Dramski odgoj, u što ulazi dramska igra, nije isto što i dramska umjetnost. Cilj dramske umjetnosti je kazališna predstava, dok je cilj dramskog odgoja usmjeren na doživljaj svijeta koji nas okružuje te različite situacije pretvara u organiziranu igru. U našem slučaju dramska igra je imala veliku ulogu u stvaranju predstave. Tijekom izvođenja organizirane igre, djeca su primijetila da neki dijelovi igre imaju slični razvoj situacije kao i već odavno nam znana priča i igra „Vuk i sedam kozlića“. Nakon razgovora, djeca su došla na ideju da pokušamo razraditi igru na više načina. Nekoliko uzastopnih dana djeca su proigravala istu priču, izmjenjujući uloge, reakcije, ishod priče, dodajući likove, instrumentale pratnje, te sam način izvedbe. Nakon izvjesnog vremena, došli su do zaključka da im se najviše sviđa izvorna priča i tijek događanja.

list dječjeg vrtića «Tratinčica»

39


DIDAKTIČKE IGRE (IGRAČKE) OD TKANINE

Marina Paša, odgajateljica

Prema definiciji didaktička igra(čka) je svaka koja dijete nečemu poučava neovisno o vrsti materijala od kojeg je izrađena. Dobra didaktička igra(čka) osim temeljne funkcije trebala bi zadovoljiti i niz drugih jednako važnih kriterija. Tako svaka kvalitetna didaktička igra(čka) treba biti i: • atraktivna - kako bi privukla, zaokupila i zadržala djetetovu pozornost u aktivnosti za koju je namijenjena • sigurna za korisnika/korištenje - materijali od kojih je izrađena trebaju zadovoljiti propisane zdravstveno-higijenske norme, kao i najmanju moguću razinu opasnosti od ozljeđivanja i samoozljeđivanja • prilagođena dobi djeteta - znači da odgovara psihofizičkim karakteristikama i razvojnim mogućnostima djeteta određene dobi • pristupačna i dostupna - primjerena cijenom i kvalitetom Sve ove kriterije nije uvijek lako zadovoljiti i objediniti u jednoj igri/igrački, posebno ako je riječ i o užem/zadanom tematskom području. Za osmisliti dobru i kvalitetnu didaktičku igru/igračku potrebno je iskustvo u odgojno-obrazovnom radu, kreativnost, entuzijazam i motiviranost. Temeljem iskustva koje imam tkanina i slični materijali, kao i različita pomagala koja su vezana za tekstilnu proizvodnju pokazali su da mogu zadovoljiti svim zahtjevima za dobru didaktičku igračku. Ako pretpostavimo da su svima dobro poznata svojstva tkanine, za one koji žele pokušati sami nešto osmisliti, napraviti - opisat ću tkanine koje su se pokazale najboljima za tu vrstu aktivnosti. Tu su: filc (flis), mikrofibra, spužva, sintetska punila za posteljinu, gumilastika, ravne i kose trake, kao i tzv. čičak-traka. Filc i mikrofibra su tkanine dostupne u svim bojama, ne gužvaju se, perive su na niskim temperaturama, ne zahtijevaju nikakvu dodatnu obradu (endlanje), a i nježne su na dodir. Nekoliko slijedećih fotografija ilustrirat će navedene karakteristike tkanina, a uz vrstu materijala od kojeg je igračka načinjena, nalazi se i dob djece za koju je namijenjena, kao i razvojni zadatak kojim se potiče i/ili želi usavršiti znanje ili neka vještina kod djeteta.

OBUCI SNJEGOVIĆA Materijali: • filc u bojama • tekstilno punilo • čičak-traka Dob: za djecu jasličke dobi (1-3 godine) Razvojni zadatak: pridruživanje odjevnih i drugih predmeta karakterističnih za snjegovića na temelju zadanih („proštepanih“) oblika i veličina (kombinacije boja odjevnih predmeta su proizvoljne)

KALENDAR VREMENA Materijali: • pamučna podloga • filc u bojama • uska traka • kukice za vješanje Dob: za djecu mlađe vrtićke dobi (3-4 godine) Razvojni zadatak: pomoću simbola za oznaku vremenskih pojava pratiti vrijeme i vremenske (ne)prilike karakteristične za taj dan i temeljem tog iskustva proširivati spoznaju o vremenskim promjenama u prirodi

GRAD Materijali: • pamučna podloga ili neka druga vrsta tkanine • čičak-traka • kukice za vješanje Dob: za djecu srednje vrtićke dobi (3-4 godine) Razvojni zadatak: pridruživanje geometrijskih likova prema već zadanom (prošivenom) obliku i veličini

40

Tratinčica, broj 30


POVRTNJAK Materijali: • pamučna podloga ili neka druga vrsta tkanine • čičak-traka • kukice za vješanje Dob: za djecu srednje vrtićke dobi (3-4 godine) Razvojni zadatak: klasifikacija voća i sortiranje povrća s obzirom na mjesto gdje raste i sazrijeva

LEPTIR Materijali: • mikrofibra u boji • sintetsko punilo • zatvarač-drukeri-gumbići u boji-trakice za vješanje • čičak-traka • kukice za vješanje Dob: za djecu starije vrtićke dobi (5-6 godina) Razvojni zadatak: prostorni odnosi, uočavanje razlika lijeve i desne strane

VIŠENAMJENSKO DRVO Materijali: • mikrofibra u boji • sintetsko punilo • zatvarač-drukeri-gumbići u boji-trakice za vješanje • čičak-traka • kukice za vješanje Dob: za djecu starije vrtićke dobi (5-6 godina) Razvojni zadatak: usvajanje i uočavanje specifičnih karakteristika godišnjih doba, usavršavanje različitih tehnika kopčanja (zatvarači, gumb), pretraživanje i pridruživanje veličina i oblika

ŽIVOTINJE I NJIHOVA STANIŠTA Materijali: • pamučna podloga • filc u boji • tanka gumilastika • špatule Dob: za djecu predškolske dobi (6-7 godina) Razvojni zadatak: klasifikacija životinjskih vrsta prema prirodnom staništu

CRVENKAPICA Da se obična pamučna pregača uz malo mašte i krojačkih vještina može pretvoriti u „pregaču pričalicu“ može se vidjeti na ovoj fotografija: Omiljena i svima poznata priča o Crvenkapici na ovakav, novi način postala je djeci još draža, jer sada na pregači imaju cijelo vrijeme prikaz priče i likova, a ne remeti se slijed važnih događaja. Prednosti tako prezentirane priče u odnosu na slikovnicu (ili neki drugi sličan medij) je u mobilnosti, jer se likovi (kao i bakina kućica) mogu pomicati, što priču čini dodatno poticajnom za samostalno pričanje. Tada dijete postaje aktivni sudionik, na taj način bogati i proširuje rječnik, a da toga nije ni svjesno - uči i stvara svijest o naučenome. Didaktičke igre/igračke treba pravilno odabrati kako bi djeca mogla stjecati prva i prava iskustva i bolje upoznali svijet oko sebe.

list dječjeg vrtića «Tratinčica»

41


VA@NOST PRIPOVIJEDANJA BAJKI I PRI^A DJECI PREDŠKOLSKE DOBI

Jelena Premec, odgajateljica i pripovjedačica

„Priča prati djecu od trenutka kada počinju usvajati jezični sustav i ne napušta ih do kraja djetinjstva, čak ni u posljednjem razdoblju kad su djeca zainteresirana za dublje poznavanje svijeta oko sebe i pustolovine“

(Crnković i Težak)

Diljem svijeta pripovijedanje proživljava razdoblje iznimnog preporoda. To možemo protumačiti kao izravan odgovor na val elektroničkih otkrića. Nažalost, zbog užurbanog načina života, naša sposobnost slušanja i govora oslabjela je pod naletom mase mehaničkih naprava. Roditelji imaju sve manje vremena za pričanje priča djeci, živu riječ su zamijenili pripovjedači s TV ekrana. Posljedice koje proizlaze iz takvog načina života, u kojem su kod djece smanjeni izravni osobni kontakti te slušanje ljudskog glasa, završavaju dječjim zakašnjelim usvajanjem jezika, izostankom mašte pa i izostankom djetetova kreativnog odgovora na svijet. Sve je više dokaza da djeca koja su previše izložena računalima i drugim oblicima komunikacije preko ekrana gube vezu sa svijetom koji ih okružuje. Žalosno je to što sva ta „povezanost“ ometa stvarnu interakciju s drugim ljudima i prirodnim okolišem. Sve više djece predškolske dobi usvaja jezik sa „zakašnjenjem” što je vrlo vjerojatno povezano sa smanjenjem izravnih osobnih kontakata i slušanja ljudskog glasa. Užurbani način života osiromašio je bogatstvo živih prijateljstava, stoga je suprotnost toj užurbanoj zbilji živi pripovjedač koji sjedi s djecom te im pruža bogatstvo nijansi glasa, intonacije, vizualnog kontakta, izraza lica, govora tijela, emocionalne reakcije i toplinu duše. Danas se diljem svijeta okupljaju pripovjedači i djeci ponovo kroz bajke i priče donose toplu i živu riječ koja im je prijeko potrebna. Priče razvijaju i jačaju dječju koncentraciju i aktiviraju njihovu maštu, one su osnovna hrana djetetovoj duši, one bude radost, stvaraju mentalne slike koje su osebujan kreativni čin. Djeca slušanjem bajki i priča uvježbavaju i razvijaju emocionalnu inteligenciju. Redovno pripovijedanje priča današnjoj djeci, koja većinu vremena provode pasivno uz televizijske programe, djeluje iscjeljujuće. Slušanjem priča stimuliramo dječju maštu, a djeca na pripovijedanje odgovaraju svojom kreativnošću. Bajke su nepregledni izvor mašte. Imaju nemjerljivu vrijednost te suočavaju dijete s važnim životnim situacijama poput smrti, starenja, želje za vječnim životom ili odvajanja. U njima je zastupljeno i dobro i zlo. One pokazuju djetetu da postoji i čovjekova tamna strana. Govore djeci da će se u životu susretati s neizbježnim teškoćama s kojima se trebamo nepokolebljivo suočavati da bi na kraju izašli kao pobjednici. Uče djecu da zlo uvijek gubi, a pobjeđuje dobro i vrlina. To se postiže cijelim spektrom različitih likova i njihovih karaktera. Junaci su djeci privlačni te se oni s njima poistovjećuju usađujući tako osjećaj za moralno. Slušajući bajke, dijete razvija bogat unutrašnji život, vrlo aktivan i vrlo poticajan za njegov kasniji razvoj kao individue, oblikuje svoj vlastiti svijet i govor. U cijelom tom procesu su pripovjedači i način na koji pripovijedaju djeci veoma važni. Oni su „čarobnjaci“ koji svojim glasom, pokretom i mimikom djecu uvode u svijet žive riječi i pružaju model prema kojem djeca kasnije sama pripovijedaju doživljeno. Pripovjedač treba imati određene kompetencije kako bi bajku uspješno mogao prenijeti djeci. Bajku je potrebno osluškivati, promišljati o njoj te prepoznavati skrivena značenja i slike unutar nje. Od velike važnosti je i osmišljena i kvalitetna govorna interpretacija. Neka pripovijedanje priče/bajke postane svakodnevni ritual povezivanja s djecom jer na taj način pozitivno djelujemo na sva područja dječjeg razvoja.

42

Tratinčica, broj 30


„ Ako želite da vam djeca budu pametna, čitajte im bajke, Ako želite da vam budu još pametnija, čitajte im još bajki.“

(Albert Einstein)

Prijedlozi aktivnosti nakon odslušane priče/bajke: • • • • •

Izrada lutaka od didaktički neoblikovanog materijala Osmišljavanje vlastitih lutkarsko-dramskih predstava Ispričaj mi priču Nacrtaj mi priču Oformite kutak za pripovijedanje priča/bajki

Literatura: - Bettelheim, B. (2000). Smisao i značenje bajki. Rijeka: Poduzetništvo Jakić, Cres. - Crnković, M., Težak, D. (2002). Povijest hrvatske dječje književnosti: od početka do 1995. godine. Zagreb: Znanje. - Perrow, S. (2013). Iscjeljujuće priče II. Zagreb: Ostvarenje d.o.o. - Velički, V. (2013). Pričanje priča – stvaranje priča: povratak izgubljenom govoru. Zagreb: Alfa.

D

Kako je pandica La izgubila mrlje

ogodilo se to jednom davno, jako, jako davno u jednoj dalekoj zemlji gdje raste bambus, gdje je nebo uvijek vedro, a voda u rijekama tako čista da je bez straha možeš piti. U toj su zemlji živjele dvije - sve, samo ne obične - pande, Mi i La. Imale su oko sedam godina, baš kao i ti, obožavale su se igrati skrivača, jesti sladoled od bambusa te smišljati razne igre za prijatelje. Rasle su pod budnim okom oca, kralja Pandimira i majke Pi. Njihova obitelj je bila veoma ponosna na njih jer čega bi se god Mi i La dotakle sve bi im išlo od ruke. Kad su navršile deset godina, bilo je vrijeme da krenu u glazbenu školu, da, dobro ste čuli, glazbenu školu. Morale su odlučiti koji instrument će svirati jer je to u kraljevstvu pandi bilo obavezno i zakonom propisano. Mi se odlučila za gitaru baš kao i njen otac, dok je La odabrala violinu i krenula majčinim stopama. Pandice su bile presretne kada su prvi puta uzele instrumente u ruke, divile su se žicama, prebirale po njima proizvodeći nezgrapne zvukove jer još uvijek nisu znale svirati. Prvi dan nastave je profesor Ljutić, ušavši u razred, pozdravio sve učenike, zaželio im dobrodošlicu te ih ohrabrio riječima da moraju biti uporni i marljivi te nikako odustati kad im ne ide. Učenici su upijali svaku njegovu riječ, zapisivali svaku notu i, naravno, uporno vježbali kod kuće. Mi i La su se jako trudile i uživale u zvukovima koji su postajali sve čišći i ljepši, a roditelji su bili veoma ponosni. No, jednog dana, dogodilo se nešto veoma tužno. La se probudila, pogledala kroz prozor, a sunce ju je dozivalo da mu se pridruži u igri. Unatoč sestrinim upozorenjima da se bliži veliki ispit te da moraju vježbati sviranje, La se oglušila i krenula van na igru, zaboravivši violinu. U sebi je ponavljala da se ništa neće dogoditi ako se samo malo poigra, poslije će vježbati. Mi je ostala u dvorcu i marljivo vježbala dok se La zabavljala vani na suncu u igri s prijateljima. Vrijeme je brzo prolazilo jer kad si u bezbrižnoj igri zaboraviš na vrijeme. Polako se spuštao mrak, La se sjetila da mora ići kući vježbati violinu. Vratila se malo postiđena, ali, što je, tu je. Ušla je u sobu, pogledala uredno složene note, uzela violinu u ruke, ali gudala nigdje. Zavirivala je u svaki kutak. Pomislila je da joj je Mi negdje sakrila gudalo te otišla do njene sobe da je upita, ali Mi je samo odmahivala glavom. Govorila je da je znala da će se to jednog dana dogoditi, da će doći crna kokoš i odnijeti gudalo ako se ne uozbilji, ako ne postane urednija. Nisi željela slušati, eto, obistinila se priča o crnoj kokoši koja uzima stvari neposlušnim i neurednim pandama. La je počela neutješno plakati, krupne suze kotrljale su se niz njeno krzno koje je postajalo sve bljeđe i bljeđe. Mi je smo gledala i nije mogla vjerovati svojim očima što se događa. La je izgubila svoje predivne crne mrlje i postala bijela. Uzela je sestru za ruku i odvela je do roditelja. Ni oni nisu mogli vjerovati svojim očima što se dogodilo. La se uspjela smiriti i ispričati roditeljima što se dogodilo. Majka ju je tješila dok joj je mudri otac Pandimir ispričao priču kako se to jednom davno dogodilo njegovom dalekom rođaku. Moraju pričekati srebrni mjesec koji će im pomoći da se mrlje vrate, a gudalo će biti vraćeno kada vidi da je soba uredna. La i Mi čvrsto su zagrlile roditelje, pozdravile ih, otišle spavati i čekati srebrni mjesec. Prije nego što se pojavio srebrni mjesec, Mi je pomogla sestri spremiti sobu, blistala je od urednosti. Dugo su razgovarale, a Mi je bila sve umornija te je zaspala pored svoje tužne sestre. La nikako san nije dolazio na oči, suze su se opet počele kotrljati niz njene obraze, tužno je gledala u nebo i odjednom ugledala srebrni mjesec kako joj namiguje. Osjetila je njegove srebrne niti na svom krznu i u trenu se našla na leđima srebrnog jednoroga. Vinuli su se visoko u nebo prema mjesecu. Mudri mjesec rekao je La da će joj pomoć vratiti mrlje i gudalo samo ako mu obeća da će biti urednija i poslušnija. La mu je obećala, a on joj je otkrio gdje živi crna kokoš. Jednorog je odveo La do mjesta gdje se crna kokoš skrivala zajedno s mrljama i gudalom. Svojom srebrnom grivom preplašio je crnu kokoš koja je vratila našoj pandici mrlje i gudalo. La je bila ponovno ona stara, zahvalila je mjesecu i jednorogu te se vratila u dvorac. Slijedećeg jutra ispričala je sve roditeljima i sestri, pokazala gudalo čije su strune bile od jednorogove grive kako bi je podsjetile na predivnu pustolovinu i događaje koje nikada neće zaboraviti. Od tog dana naša La uredno sprema svoje stvari, gudalom po žici svira i zvukom violine srebrni mjesec pozdravlja jer se takva avantura nikada ne zaboravlja. Čiča miča, gotova je priča, ni duža ni kraća od mačkovih gaća. Tko se priče sjeća, nek ga prati sreća. Jelena Premec list dječjeg vrtića «Tratinčica»

43


S KOLJENA Marija Domanovac i Jasminka Hodalić, odgajateljice

Kako živimo u svijetu u kojem se odvijaju procesi globalizacije, činjenica je da nam je jedna od važnijih zadaća očuvanje nacionalnog identiteta, čuvanje te razumijevanje baštine naroda kojemu pripadamo. Predškolsko razdoblje djeteta temelji se na razvoju identiteta djeteta, razvoju samosvijesti i samopouzdanja, odnosa djeteta prema sebi i drugima. Upravo je integracija tradicijske kulture koja je bogat izvor najrazličitijih sadržaja za rad s djecom predškolske dobi, dobar temelj za pozitivan i ispravan odnos djece prema nasljeđu, očuvanju kulturnog identiteta, privrženosti vlastitoj obitelji i sredini u kojoj živi. Sadržaji tradicijske kulture nude mogućnosti rada s djecom na svim razvojnim područjima i  aktivnostima (likovnim, glazbenim, plesnim, početnim matematičkim pojmovima...). Potaknute ovim činjenicama te uvidjevši brojne primjere dobre prakse korištenja elemenata tradicijske kulture s djecom rane i predškolske dobi na raznim edukacijama, odlučile smo se ove godine i mi okušati u ovome području. Početna misao vodilja nam je bila da sakupimo barem dio tradicijskog blaga iz obitelji naših Gumbića, a i veliki poticaj su nam bile dvije djevojčice iz skupine koje su članice Folklornog ansambla Koprivnica. One gotovo svakog tjedna dolaze u skupinu s novim tradicijskim sadržajima, a svi prijatelji upijaju njihove zanimljive pjesmice i igre. Već na prvom roditeljskom sastanku, iznenadile smo roditelje kratkom anketom/upitnikom u koju su morali napisati jednu brojalicu, igru iz djetinjstva te prepoznati riječi na kajkavskom i napisati njihovo značenje. Bilo je to jako zanimljivo i poučno za sve nas. Isto to smo provele i s bakama i djedovima koje smo pozvale na druženje 1.10.2019. povodom Dana starijih osoba. Za njih smo pripremile i sklop kratkih igara s pjevanjem i tradicionalnih pjesmica što ih je jako razveselilo. Sve sakupljene brojalice zapisale smo na velikim papirima od kojih ćemo izraditi veliku knjigu brojalica skupine Gumbići. Prva dječja igra koju su spomenuli gotovo svi roditelji bila je igra školice, zato smo u sobi pomoću ljepljive trake izradili školicu i započeli s učenjem ove igre. Nije bilo lagano kretati se na jednoj nozi, okrenuti se u skoku i pri tome paziti da se ne dodirne crta. No, Gumbići su vješto savladali osnovu ove igre pa smo dodali i bacanje gumbića u polja što je dodatno otežalo igru. Interes nije jenjavao, nego se povećavao iz dana u dan. Nismo mogli ni zamisliti da ova igra može djecu zaokupljati tako dugo. Ubrzo smo krenuli i s učenjem novih tradicionalnih sadržaja vezanih uz nadolazeći blagdan, Božić. Kako smo u vrijeme Dana kruha imali priliku upoznati tradicionalnu odjeću-nošnju, tako smo i mi u skupini svoje nove plesne izvedbe isplanirali u nošnjama. Nekoliko puta smo ih samo isprobavali, promatrali, upoznavali dijelove nošnje i njihove nazive, crtali tetu obučenu u nošnju, proučavali ivanečki vez. A onda smo pred sam Božić, roditelje počastili svojim nastupom i zajedno s njima održali radionicu izrade licitarskih srca s motivom ivanečkog veza. Istu plesnu koreografiju s tradicionalnim prikazom unošenja slame na Badnjak izveli smo i za svoje prijatelje iz Tratinčice. U to vrijeme naučili smi i peći tradicionalne božićne kolačiće (zvjezdice, srčeka, cvjetiće) s bakom Lidijom Hadun. Nakon Božića, malo smo se posvetili matematici pa smo tako započeli s tradicionalnom igrom - špekulanjem. Koliko imaš špekula, koliko si uspio ubaciti u rupicu, koliko ti je ostalo? Kako nam vrijeme nije dopuštalo da se igramo vani, izradili smo postolje za špekulanje od stiropora u skupini i tako smo vježbali pravila i usavršavali vještinu ove igre, ne bi li

44

Tratinčica, broj 30


NA KOLJENO pobijedili na malom turniru koji smo planirali za Dan očeva. Muzej grada Koprivnice tih je dana u Galeriji Mijo Kovačić organizirao veliku izložbu Lado/reljefi/tragovi i radionicu Podravska nošnja. Mi smo bili sudionici ove izložbe i radionce na kojima smo puno toga lijepog i zanimljivog vidjeli, doživjeli i naučili. Sve to se vrlo lijepo ukomponiralo u naš rad na istraživanju i učenju o tradicinalnome blagu. Kako smo već spomenuli matematičke osnovne pojmove, tako smo Gumbićima ponudili i tangram, te ih oduševili ovom starom drevnom igrom. Igrajući se sa 7 oblika, napravili smo veliki izazov i uspjeli dobiti lik žene u nošnji. Tako je nastao „podravski tangram“. Uz brojalice matematika se vrlo dobro uči. Udaranje ritma i metra gotovo je svakodnevno prisutno u skupini. Za to su nam potrebne razne udaraljke koje smo izrađivali od neoblikovanog materijala, starih zdjelica, poklopaca, kuhača, rifljača, kukuruzovine... Da bismo još bolje približili muziku i razne instrumente, imali smo i neke goste u skupini. Tata Boris Sabolić nam je došao u skupinu s tamburicom (primom), predstavio nam instrument i zajedno s djecom pjevao i svirao. U skupini je boravio i Dominik Hodalić. On je student Muzičke akademije u Osijeku i član je orkestra Folklornog ansambla Koprivnica. Predstavio nam je nekoliko instrumenata (violinu, klavir, cimbule, gitaru, gajde, dvojnice i def). Djeci je bilo posebno zanimljivo čuti zvukove tradicionalnih instrumenata od kojih neke nisu nikada vidjeli u životu. Upravo smo tih dana u skupini radili na emocijama pa smo iskoristili ovu lepezu instrumenata i preko njih djeci dočarali emocije. Bilo je jako lijepo i upečatljivo. Valentinovo nas je potaknulo da započnemo izrađivati razna srčeka koja ćemo poklanjati osobama koje jako volimo. To smo iskoristili za rad na finoj motorici pomoću aktivnosti s tkaninama, koncem, iglom, vunom... Provlačenje vune kroz rupice je aktivnost koja iziskuje puno truda i vještine, a djeca su je s oduševljenjem i strpljenjem radila. Vezano uz priču Maca Papučarica, izrađivali smo i malene papučice, a kao kruna aktivnosti uz ove poticaje bilo je druženje s bakama. Bake su dobile priliku da zajedno s djecom provedu vrijeme u izradi lutkica. Bilo je to prekrasno druženje. Bake su pokazale svu svoju kreativnost, maštu i zaigranost koju u sebi čuvaju od djetinjstva, a djeca su uživala u prisustvu baka i mogućnosti da od jednostavnih stvari naprave nešto s čime se mogu igrati i zabavljati. Upravo putem ovakvih demonstracija i zajedničkih susreta, kroz usmenu i pismenu predaju, naša ideja o sakupljanju blaga s koljena na koljeno zaživjela je u skupini Gumbići i živi i dalje. Još je pregršt planiranih aktivnosti i susreta koje jedva čekamo realizirati. Ako uspijemo sačuvati i samo dio obiteljskog nasljeđa, djeca će biti bogatija za dio nečega što je moglo zauvijek isčeznuti iz sjećanja njihovih predaka. list dječjeg vrtića «Tratinčica»

45


EGIPAT U OČIMA I RUKAMA DJECE

Maja Blažic i Vlatka Pavičić, odgajateljice

Naše su dvije odgojne skupine Maksići i Trešnjice koje od jaslica borave, surađuju i provode aktivnosti zajedno, u starijoj skupini izrazile volju za sudjelovanjem u tradicionalnom Koprivničkom fašniku. Razmišljajući što bismo mogli biti, došli smo na ideju da bismo mogli biti faraoni i Kleopatre. Djeci su se svidjeli kostimi i uživljavanje u likove te zvuk frule, trube, harfe i citre dok su slušala egipatsku glazbu. Za njihov zanimljivi ples uvježbavali smo pokrete kako bismo se predstavili na fašniku. Taj ples je postao svakodnevica u dječjim slobodnim aktivnostima i interes je iz dana u dan postajao veći. Na samom početku projekta pitali smo djecu što znaju o piramidama i sfingama, gdje se nalaze te gdje je Egipat. Djeca su odgovorila: N.K: „Piramide su bile od pijeska, unutra su zakopani ljudi”. A.O.: „U piramidama su mumije koje hodaju”. M.L.: „Egipat ti je daleko i da bi došli tam trebamo jednu devu i puno, puno vode”. B.V.: „Ne možemo doći do Egipta, to ti više ne postoji”. H.P.: „ A zakaj te sfinge tak čudno izgledaju? Baš su smiješne”. Najprije smo djeci ponudile puno slika iz enciklopedija koje su oni s velikim zanimanjem prelistavali i komentirali. Reakcije djece na fotografije velikih piramida, sfingi, zlatnih sarkofaga i mumija faraona su bile očaravajuće. Fotografije mumija su djeci u početku bile zastrašujuće i od njih su okretali glavu ili žmirili. Kasnije, kako je vrijeme prolazilo, sami su pokazali interes i želju da saznaju zašto su mumije postale zelenkaste boje te, naravno, postupak mumificiranja ljudi. Uz svakodnevno čitanje zanimljivosti iz enciklopedija pokušale smo djeci prenijeti i naše oduševljenje i divljenje prema toj civilizaciji, njihovim postignućima i načinu života. Egiptologu Carteru, koji je prvi ušao u Tutankhamonovu grobnicu i cijelom timu stručnjaka trebalo je deset godina da popišu svo blago koje su tamo zatekli. Legenda o Kleopatri i njezinoj ljepoti, suprugu Antoniju, njihovoj smrti i njenoj grobnici, priče i značenja pojedinih bogova, samo su jedan mali dio koji smo naučili o toj staroj civilizaciji. No, kako bismo započeli putovanje, morali smo saznati i vidjeti gdje se na karti svijeta nalazi Egipat te gdje i kako izgleda rijeka Nil. Jednog dječaka je rijeka Nil odmah podsjetila na pjesmicu o mami Kukumki i tati Taranti. Djeca iz susjedne skupine su, uz pomoć replika starih karti, nacrtala svoju kartu ušća rijeke Nil, dijelove Gornjeg i Donjeg Egipta, označili su poznate hramove i znamenitosti u Dolini kraljeva. Radeći na projektu djeca su razvijala određene vještine i stjecala specifična znanja. Razvijala su predčitačke i govorne vještine (upoznavanje s hijeroglifima, prepoznavanje slova svog imena napisanog hijeroglifima i pisanje tekstova hijeroglifima). Uz pomoć enciklopedija i ilustriranih slikovnica, a kasnije i video animacije, proučavali smo izgled ljudi i njihovih kuća, učili o njihovim poslovima, h r a m o v i m a , piramidama, hijerarhijskom poretku prema poslovima i titulama, egipatskim brodovima i dr. Ispisivali smo pisma hijeroglifima na izrađenom papirusu i uspoređivali ta pisma s našim. Izrađene didaktičke igre za uvježbavanje predčitačkih vještina, djecu su motivirale na proširivanje vokabulara i pravilan izgovor nekih riječi. Tu su i didaktičke igre u kojima djeca moraju spojiti sliku s riječju ili sliku s njenom sjenom. Djeca su, također, razvijala i predmatematičke vještine (prepoznavanje i slaganje geometrijskih tijela i likova, osnovne operativne funkcije zbrajanja i oduzimanja). Djeca su pokazala veliko zanimanje za građenje hramova i piramida. Gradili su ih najviše od velikih drvenih kocaka, kartonskih kutijica,Lego kockica pa čak i gumenih Waffle elemenata. U početku im nije bilo lako dobiti pravilan izgled piramide, ali su se s vremenom izvježbali. Osim građevina, pojedina djeca su vješto znala napraviti i sfingu od Lego kockica. Osim vještine građenja, djeca su vježbala zbrajanje i oduzimanje te vizualnu percepciju u izrađenoj matematičkoj igri Piramida.

46

Tratinčica, broj 30


U likovnom izražavanju (crtanje, slikanje, modeliranje) djeca su bila nadahnuta bogatstvom kulturnog blaga egipatskog naroda pa je nastalo pregršt likovnih radova. Neki od njih su: narukvica Horusovo oko, kukac skarabej, crteži Kleopatre, sfinge, piramide, ratnika, bogova, sarkofaga, oslikanih stupova, lepeze od nojevog perja, ogrlice, glazbeni instrumenti, brodovi, makete kuća, pejzaži, pustinjske ruže.

Okušali smo se i u dramskom izražavanju (igranje uloga). Djecu je na simboličku igru nadahnuo animirani film Princ od Egipta u našem prigodno opremljenom dramskom kutiću. Razvoj socijalnih vještina i suradničkog učenja došao je do izražaja u radu u malim skupinama i parovima na projektu. Bili smo i kreativni, razmatrali smo sve moguće ideje, pojmove ili rješenja koja su bila postavljena tijekom projekta te tražili nove ideje. Izrađivali smo papirus od recikliranog papira, igrali se senzornom kutijom s pijeskom koja je djeci služila za građenje piramida ili hramova, tražili blago zakopano u pijesku.

U sklopu projekta koji je trajao više od mjesec dana djeca su naučila i spoznala mnogo o običajima ljudi i načinu života u drevnom Egiptu. Kako bi pokazali bogatstvo dječjih radova, bit će izloženi i prezentirani početkom svibnja u Knjižnici i čitaonici Fran Galović. Na kraju projekta ponovo smo pitali djecu što su naučila o piramidama, faraonima i na čemu možemo zahvaliti Egipćanima. Djeca su odgovorila: „Piramide su grobnice, u njima su pokopani faraoni i unutra je puno, puno blaga. Carter je otkrio piramide i dugo ih je istražival. Ispred piramida su sfinge, one čuvaju piramide od lopova. Najpoznatiji faraon je bio Cezar, a Kleopatra je bila lijepa vladarica. Rijeka Nil teče po Egiptu i zato je pustinja oko vode dobra za saditi. U Egiptu su izmislili pastu za zube i kalendar i još svašta drugo”. U ovom projektu naučili smo mnogo, poticali smo na istraživanje jedni druge te je tako nastao i naš jedinstveni Egipat u očima i rukama djece.

list dječjeg vrtića «Tratinčica»

47


SVIJET GLAZBE „Bez glazbe život bi bio zabluda.“ (Friedrich Nietzsche) Margareta Cahunek, odgajateljica Pedagoške ustanove svojim su programom i odgojno–obrazovnim područjima orijentirane na cjelovit razvoj djeteta, a bitnu ulogu u predškolskom odgoju i obrazovanju ima umjetnost. Glazbeni razvoj počinje još u prenatalnom periodu (Radoš 2013.) što omogućuje djetetu sposobnost reagiranja na slušno/umjetničke podražaje u vrlo ranoj fazi života. Djeca vole glazbu, a mnoga istraživanja pokazuju da je ona dobra za njihov razvoj te da djeluje pozitivno na njih, na njihove fizičke i umne sposobnosti. Glazba također omogućuje razvoj estetskog odnosa prema glazbi i umjetnosti općenito. Još od povijesti čovječanstva glazba je bila sastavni dio obrazovanja te se priznavalo da je glazba bitan čimbenik u procesu učenja i formiranja pojedinca. Glazba u dječjim životima, općenito u životu čovjeka, može biti pasivna i aktivna. Pasivna glazbena aktivnost je slušanje. Slušanjem ugodnih podražaja koje glazba pruža pojedincu on postaje pasivni sudionik u glazbi, dok aktivna glazbena aktivnost uključuje uz slušanje i sviranje, pjevanje i ples. Djeca koja su izložena aktivnim glazbenim aktivnostima postaju slobodnija i kreativnija od djece koja nisu izložena glazbi. Isto tako ona utječe na bolje pamćenje djece, snalažljivost, razvoj govora, potiče razvoj emocionalne inteligencije, kognitivne procese, vizualnu i auditivnu percepciju, te još mnogo toga. Glazba ima pozitivan učinak na sveukupni razvoj djeteta. Skupina „Bubamare“ od početka pedagoške godine provodi projekt „Svijet glazbe“. Uz sve već navedene razloge jedan od glavnih ciljeva projekta je produbljenje interesa za glazbom. Kako smo krajem prošle pedagoške godine primijetile da određena djeca pokazuju pojačani interes za glazbu i instrumente, odlučile smo ove godine više pažnje posvetiti glazbi i razvoju glazbenog stvaralaštva. Kroz različite vrste aktivnosti, igara, posjeta, istraživanja, proučavanja i gostovanja djeca su imala prilike upoznati više vrsta glazbe i njihova obilježja, vrste instrumenata, same instrumente i njihova auditivna i vizualna obilježja, kao i iskusiti aktivan doživljaj instrumenta – sviranje, savladali su rimu i ritam, upoznali se s notnim zapisom. Djeca su se imala prilike upoznati i susresti s glazbenicima naših prostora koje smo ugostili u našoj skupini, posjetiti Umjetničku školu Fortunat Pintarić i upoznati se s instrumentima, profesorima i učenicima te škole, upoznati se sa samim procesom snimanja glazbe, izrađivati različite vrste instrumenata. Tijekom projekta pojavio se interes kod djece koji traje još i danas. Kod neke djece postoji intenzivniji interes pa je njima ponuđen dodatni sadržaj. S projektom ćemo nastaviti sve dok bude interesa.

48

Tratinčica, broj 30


NAŠIH PET OSJETA Andreja Hobolić, odgajateljica Pet ljudskih osjeta su vid, sluh, dodir, miris i okus. Ovih pet osjeta igraju važnu ulogu jer signaliziraju informacije iz okoline putem osjetilnih organa i uvode ih u ljudski mozak gdje se obrađuju. Kad mozak primi i obradi informaciju, daje upute tijelu kako da reagira. Ovi osjeti smješteni su u posebno prilagođenim tjelesnim organima koji uključuju oči, uši, kožu, nos i jezik. U našoj skupini pričali smo o naših pet osjeta, a za razvojne zadaće postavili smo prepoznavanje, uočavanje i imenovanje osjeta koje doživljavamo gledanjem, slušanjem, okusom, dodirom i mirisom te proširivanje receptivnog i ekspresivnog vokabulara na hrvatskom i engleskom jeziku. Za djecu smo pripremile razne igre na temu: I can see (color and shape), Sudoku (school objects), Bingo (body parts), Guess the sense (match the picture with the right sense) i Magic bag (touch and guess). Ponudile smo im i raznovrsne radne listiće koje su djeca rado rješavala: Match the senses, Draw a line, Cut and paste, Color the senses, Draw something you can see, hear, smell, taste and touch. Većina djece je usvojila imena osjeta na hrvatskom i engleskom, a posebno smo uvježbavali fraze: I can see, I can smell, I can hear, I can taste and I can touch uz sliko-prikaze svih pet osjeta. Te iste slike smo im ponudile i kao bojanke te smo napravili naš mali priručnik „5 senses“. Uz svaku sliku koja prikazuje pojedini osjet bilo je prikazano i pet dodatnih sličica koje su nam poslužile za proširivanje vokabulara na engleskom. Npr.: We see with our eyes, Ican see a rainbow, I can see the sky, I can see TV, I can see binocular. Djeci se najviše svidjela igra s povezom na očima kad su morali pogađati dodirom, okusom, mirisom i sluhom. Za ovu igru koristili smo sve predmete iz sobe dnevnog boravka, a donijele smo im i neke specifične namirnice koje mogu okusiti (limun, kivi, đumbir, kokosove listiće, med, bučine koštice, cherry rajčice, šećer, sol, kavu, brašno, slatkiše, slane grickalice). Razgovarajući s djecom, uočile smo njihovu zainteresiranost za ljudske osjete pa su se lijepo uključili i u razgovor o nedostaku jednog osjeta. Npr., na pitanje „Kako bi nam bilo da ne vidimo?“, davali su zanimljive odgovore. Zaključili smo da nam ne bi bilo lako da je stvarno tako. Bilo je tu i raznih drugih aktivnosti, a kroz cijeli period smo slušali i pjevali pjesmice o osjetima na engleskom koje su djeca i usvojila. list dječjeg vrtića «Tratinčica»

Koji osjet ti je najvažniji? Zašto? o Luka: „Vid, zato da mogu vidjeti jako lijepe stvari i to.“ o Marta: „Svi. Dodir, zato da mogu s rukama pokazati kaj mislim, mogu pokazati znakovni jezik.“ o Laura: „Sluh, da slušam ptičice po zraku.“ o Roza: „Dodir, zato da mamu zagrlim.“ o Tabita: „Miris, da mogu mirisati cvijet.“ o Vito: „Vid, kad mogu gledati crtiće.“ o Erik: „Dodir, da mogu igrati tablet.“ o Stela: „Okus, da mogu jesti kolače.“ o Nolan: „Miris, zato da mogu disati.“

49


IZRAŽAVANJE OSJEĆAJA

Martina Jug, odgajateljica

Emocionalni razvoj djeteta jedan je od najvažnijih procesa u razvoju ličnosti. Rezultat je bioloških značajki pojedinca i njegova socijalnog učenja. Emocije se kao subjektivni doživljaj ne uče, nego se uči kako ih izraziti u kojoj situaciji i kako ih prepoznati. Emocionalni razvoj je rezultat socijalnog učenja koji se odvija u 3 faze: 1. dijete iz svoje okoline uči situacije koje su emocionalno obojene 2. okolina daje modele, uzore za imitaciju načina izražavanja 3. socijalno učenje dovodi do kontrole emocija. U predškolskoj dobi emocije su vrlo intenzivne, kratkotrajne i brzo se smjenjuju. Djeca još nisu naučila kontrolirati izražavanje osjećaja i zato su oni vidljivi i očiti. Uloga odgajatelja je pripremiti pozitivno ozračje u skupini, ozračje u kojem dijete osjeća da ga se razumije i u kojem su dopuštene emocije poput ljutnje, tuge, straha ili sreće. Sve to stvara u djece osjećaj samopouzdanja pa se i sami bolje osjećaju. To je neophodno da bi se postigli uspješni društveni odnosi. Odgajatelj treba djetetu pružiti potporu u izražavanju osjećaja. Važno je da sva djeca u grupi dobiju priliku izraziti svoje osjećaje. Raznim aktivnostima i sadržajima na temu emocija, nastoji se djeci pomoći da prepoznaju svoje emocije i otvoreno razgovaraju o njima. Različitim interaktivnim postupcima u radu s grupom djece ili pojedinačno, istraživali smo četiri osnovne emocije – sreća, tuga, ljutnja i strah – te načine na koje će ih djeca prepoznati, imenovati, prihvatiti i razviti svijest o njima. Biti sposoban izraziti i kontrolirati emocije na prihvatljiv način, temelj je razvoja emocionalne inteligencije, jačanja otpornosti i pomaganja djeci da ostanu pribrana kad se suoče s bolnim iskustvima. Neke od aktivnosti koje smo koristili za izražavanje osjećaja su: o „Govorimo tijelom“ – izražavanje osjećaja tijelom o „Što radiš kad si ljut (tužan, sretan itd.)?“ – kako se osjećaš i kako se ponašaš - suočavanje s različitim emocijama o pantomima – izražavanje različitih osjećaja gestama o „Sretna lica“ – prepoznavanje različitih osjećaja na licu o upotreba situacijskih sličica i pričica o razgovor o emocionalnim likovima s djecom (od lika sa slike do osobnog iskustva) o evociranje osjećaja, proigravanje gesta, izraza o uživljavanje „Kao da...“ igre uloga o pripovijedanje priča koje obrađuju bazične osjećaje o igre s emocionalnim likovima i lutkama za prst – lutke omogućuju djeci da iskuse određenu emociju, da se poistovjete s lutkom, a da ne moraju izraziti svoje emocije mimikom lica ili pokretima tijela. o CD s glazbom koja potiče emocije (slušanje glazbe i kretanje uz glazbu) o likovne aktivnosti na temu emocija (boje koje djeca izabiru i stil govore nam mnogo o njihovim osjećajima) Radeći na emocijama, kod djece se primjećuje povećana sposobnost proživljavanja tuđih lakše im je sagledati povezanost situacija, reakcija

50

bogatiji vokabular u izražavanju emocija te je emocija. Jasnije povezuju emocionalne situacije i i njihovih posljedica. Tratinčica, broj 30


JAGODICE I RECIKLIRANJE Ivana Čempuh i Martina Hanjš, odgajateljice Početkom nove vrtićke godine, skupina Jagodice je započela suradnju s Gimnazijom Fran Galović. Suradnja se ostvarila putem projekta pod nazivom Volontiraj i recikliraj. Prvi susret s učenicima Gimnazije ostvaren je u vrtiću, u Crvenkapici. Na tom susretu djeca su se međusobno upoznala, ali i zajedno radila na edukativnim zadacima koje su učenici Gimnazije pripremili za djecu iz vrtića. Zadaci su služili tome da se djeca što bolje upoznaju s obilježjima šume te da se pripreme za sljedeći susret - odlazak u šumu. Izlet u šumu bio je vrlo edukativan jer su djeca usvojena znanja još unaprijedila, ali i sve naučeno mogla su vidjeti, opipati, istražiti... Naučila su vrste drveća i kako ih razlikovati, o šumskim biljkama i životinjama te kako se ponašati u šumi. Karakteristike šume nastavili smo istraživati i u raznim aktivnostima u vrtiću, a tema projekta postala je dio naše svakodnevice.  Glavni dio projekta bio je recikliranje, a za to smo trebali pripremiti stari papir. Djeca su ga donosila od kuće i trgala ga na sitne komade. Takav papir su s učenicima još više usitnjavali uz pomoć sjeckalica, dodavali vodu i brašno, ocijedili i stavili na mrežice koje pomažu da se sadržaj osuši i dobije novi papir. Djeca su bila oduševljena kada su u rukama držala novi papir koji su sami izradili i mogli koristiti za razne aktivnosti. Isti postupak recikliranja pokazali su nam u tvornici Hartmann koju smo posjetili. Tamo smo vidjeli velike količine starog papira, velike strojeve i puno recikliranog papira u obliku podložaka za jaja. Djelatnici su nam objasnili postupak, a djeca su odmah zaključila da su oni isto radili u vrtiću, samo je u tvornici sve puno veće. Kako bismo iskoristili papir koji smo dobili recikliranjem, u dogovoru s djecom i roditeljima, odlučili smo napraviti kostime za maškare. U tome su nam, također, pomogli prijatelji iz Gimnazije. Ovog puta smo mi posjetili njih u njihovoj školi. U jednom od njihovih kabineta, zajedno smo rezali listiće od recikliranog papira koje smo iskoristili za izradu kostima. Kako je cijeli projekt vezan za šumu, odlučili smo se maskirati u čuvare šume, odnosno, šumske vile i vilenjake. Listićima od papira ukrasili smo majice i krune za dječake. Krune za djevojčice izradili smo od grančica i ukrasili ih cvijećem od papira koje su nam napravile korisnice Doma za starije i nemoćne. Roditelji su nam donijeli staru odjeću i tkanine. Od njih su nastale  haljine i torbice za čarobni prah za djevojčice, a za dječake torbice za strijele. Roditelji, djedovi, bake i novi prijatelji su doprinijeli tome da za Jagodice maškare budu zaista posebne. Osim što smo se svi dobro zabavili, naučili smo kako iz nečeg starog napraviti nešto novo. Sudjelovanjem u projektu djeca su usvojila nova znanja o šumi: zašto nam je važna, što nam ona daje, kako se u njoj ponašati. Također, spoznala su važnost očuvanja prirode te kako sami mogu tome doprinijeti. o Luka S.: „Kad žir padne na tlo od njega naraste novo drvo.“ o Ria: „U šumi ne smijemo vikati da se životinje ne uplaše.“  o Branimir: „Otpad se treba staviti svaki u svoju kantu i onda ide na recikliranje.“ o Viktor V.: „Reciklirati znači kad od nečeg starog napravimo novo.“ list dječjeg vrtića «Tratinčica»

51


BALON^I]I Jasmina Markušić, odgajateljica

Došao je mjesec rujan, a s njim i vrijeme polaska u vrtić. Uzbuđenje je bilo veliko kako kod roditelja, tako i kod odgajatelja, a najviše kod djece od kojih će većini ovo biti prvo odvajanje od roditelja ili njima poznatih članova obitelji. Bilo je zanimljivo pratiti dječja lica kod prvog susreta s novim prostorom, igračkama te nama odgajateljicama. Svatko od njih je poseban na svoj način – osmijeh, pogled, otvorenost za suradnju, sramežljivost, zanimanje za okolinu… Prva dva tjedna bilo je dosta suza kod odvajanja od roditelja, ali su se djeca brzo umirila i uživala u zajedničkim igrama, pjesmama, brojalicama te u pažnji koju su dobila od svojih teta. U tom periodu adaptacije najvažnije nam je bilo uspostaviti socio-emocionalnu vezu s djecom kako bi shvatila da smo mi tu zbog njih, da od nas mogu dobiti utjehu, zagrljaj, sigurnost i razumijevanje. Budući da se naša skupina zove Balončići, između ostalog, pjevale smo im i našu himnu Balončići smo mali mi, što su oni brzo prihvatili i pokušali pjevati ili se barem kretati u ritmu.

52

SMO MALI MI Kako je vrijeme prolazilo, tako se kod djece vidio sve veći napredak, prvenstveno u samostalnosti. Naučili su gdje i kako oprati ruke, odlagati prljavi papir, uzeti salvetu prije obroka, ra s p re m i t i stol nakon obroka, izuti papuče i uredno ih odložiti u ormariće te ih obuti. Sa svakom novom naučenom stvari kod djece se javlja ponos i sreća jer su nešto uspjeli napraviti što prije nisu mogli, a to je neprocjenjivo. Budući da je skupina mješovita, starija djeca pomažu mlađoj, a mlađa žele biti kao stariji. Nekoliko djece se odviknulo i od pelena. Zanimljivo je to kako su si djeca odabrala mjesto gdje sjede za vrijeme obroka i tako je ostalo do danas. Ako netko slučajno sjedne na „ tuđe“ mjesto, ostali ga upozore i mora sjesti na svoje. Uz vesele pjesmice proslavili smo i nekoliko rođendana, istraživali jesenske plodove, rižu, uživali na predstavi Vuk i tri praščića koju su odgajateljice pripremile za svu djecu, veselili se božićnim blagdanima, zajedno kitili bor, imali ples pod maskama, plesali s balonima, igrali se zajedno s djecom iz drugih skupina u objektu i još mnoge aktivnosti. U početku smo koristili terasu za igre na svježem zraku, a kasnije i naše prekrasno dvorište u kojem djeca gotovo svakodnevno trče, istražuju, traže kukce, različite listiće, koriste sprave i igraju se s djecom iz drugih skupina. Okolica vrtića je mirna i idealna za šetnje koje djeca jako vole. Za vrijeme šetnje uočavamo promjene u prirodi, imenujemo drveće, ptice, biljke… Imali smo priliku posjetiti i izložbu malih životinja, na kojoj su djeca vidjela različite kokoši, golubove, zečeve i papige. U svakodnevnoj igri i veselju brzo će nam doći i kraj pedagoške godine, a do onda ćemo se puno igrati, istraživati i svašta novo naučiti. Tratinčica, broj 30


ODGOJ U JASLICAMA Romana Turek, odgajateljica

D

ijete jasličke dobi neumorno je, aktivni je istraživač svijeta oko sebe. Svaki trenutak provede pokušavajući shvatiti kako taj svijet funkcionira. Zvukovi, bacanje predmeta, prelijevanje vode, spoznavanje funkcija vlastitog tijela, ruke, noge, glas, govor... toliko toga se događa u prve tri godine! Prve godine života u velikoj mjeri utječu na postignuća u odrasloj dobi. Mozak djeteta u tom se razdoblju razvija brzinom koja se neće ponoviti niti u jednom drugom razdoblju života. To je jednokratni prozor mogućnosti za svako dijete. Upravo u prvim, odlučujućim i čarobnim godinama počinju se razvijati sve djetetove sposobnosti, mišljenje, emocije i govor, a mozak je najsposobniji za razvoj. Zato mi kao odgajatelji, ali i kao roditelji, imamo obvezu pružiti djeci uvjete kako bismo im pomogli razviti svoj puni potencijal. Ono što radimo u jaslicama je poštivanje djetetovih razvojnih mogućnosti u okviru njihove dobi. Unutar tog okvira su ponuđene igre i aktivnosti, osmišljene tako da odgajatelj proširuje ono što djeca nagonski čine, proširuje njihove interese, postavljajući čvrste i primjerene granice ponašanja. Stoga je okruženje u jaslicama veoma bitno: ono treba biti zdravo, sigurno, ugodno i poticajno. Djeca rane dobi sklona su stavljanju igračaka u usta, dosta vremena provode u igri na podu pa se tako i higijena mora stalno održavati. Dezinfekcija površina, pranje ruku kako djece, tako i odgajatelja, provjetravanje prostorija, dobre su mjere u sprečavanu i širenju zaraznih bolesti. Prostor treba biti osmišljen tako da djeci omogućuje bavljenje aktivnostima primjerenim njihovom stupnju psihofizičkog razvoja. Kako bi se konflikti sveli na minimum, potrebno je osigurati dovoljno istovjetnih igračaka, a prostor podijeliti tako da se potakne djecu na igru u različitim dijelovima sobe. Okruženje treba biti živopisno, no potrebno je izbjegavati preveliku stimulativnost te ukrašavanje. Neutralni zidovi i pod omogućuju isticanje materijala koji bi trebali privući pozornost djece. Oni moraju biti u razini dječjih očiju, dostupni i jasni u svojoj namjeni. Centri aktivnosti U motorički centar možemo staviti taktilne ploče pokrivene prirodnim i umjetnim materijalima različitih svojstava: mekani, tvrdi, hrapavi i glatki predmeti koje dijete može istraživati rukama. Taktilne staze, također, prekrivene materijalima koji se razlikuju u svojoj strukturi, po kojima djeca mogu hodati bosim nogama ili ih pak istraživati ostalim dijelovima tijela. Bazen s raznobojnim lopticama poziva dijete na pokret, na hvatanje, prebacivanje iz ruke u ruku te bacanje loptice. Mekani elementi omogućuju penjanje, spuštanje, provlačenje. Istraživačko-manipulativni centar možemo obogatiti senzornim vrećicama koje dijete može dirati, stiskati i gnječiti, senzornim bocama, kojima samostalno manipulira okretanjem i kotrljanjem pri čemu se materijali u boci pomiču i stvaraju zanimljive efekte. Također, i predmeti iz svakodnevnog života koje dijete može odvrtati, zavrtati, otkopčavati, zakopčavati mogu biti dio ovog centra. Dijete se voli igrati i vezicama kao i bravama s ključevima, zasunima, prekidačima i sličnim. Likovne aktivnosti djece rane dobi su specifične po tome što djeca još uvijek nisu spremna koristiti pojedine likovne tehnike kako bi izrazila svoje doživljaje, već se bave istraživanjem pojedinih likovnih materijala. Promatraju trag koji na papiru ostavljaju olovka, flomaster ili pastela, ljepljiva i skliska svojstva tempere, mekoću i podatnost plastelina te šuškavost kolaž papira. Improvizirani glazbeni instrumenti nalaze se u centru istraživanja zvuka. To su posudice punjene različitim materijalima čija jačina zvuka ovisi o silini pokreta prilikom manipuliranja. Pedagoški neoblikovan materijal omogućuje djeci stvaranje zvukova na način koji sama otkriju, a oblikom ih može podsjećati na instrument koji već poznaju. U centru simboličkih igara (obiteljski centar) dostupnost materijala iz svakodnevnog života (pribor za jelo i kuhanje, krevetić, lutke, odjeća, telefon, ogledalo...) omogućuje suradnju, komunikaciju (verbalnu i neverbalnu) te doticaje s „kao da“ igrom, začetke prosocijalnog ponašanja. Djeci moraju biti dostupne slikovnice, knjige ili fotografije njih samih u različitim aktivnostima, centar za osamu kao i ostali didaktički materijal. Materijali se mogu i moraju mijenjati, rotirati i nadograđivati ovisno o interesu i mogućnostima grupe. Kurikulum za djecu rane dobi oblikuje se prema odgajateljevim zapažanjima i poznavanju svakog djeteta. Iako izgleda da pojedine aktivnosti u kurikulumu nastaju spontano, one se temelje na bezbrojnim promatranjima i svrhovit su odgovor na potrebe i interese djece. Pažnja usmjerena svakom pojedinom djetetu stvara i potiče razvoj povjerenja između djeteta i odgajatelja – povjerenja koje je nužno za učenje. To se naročito odnosi na svakodnevni period njege, prematanja, odlaska na toalet. Poštujmo dijete, prihvatimo ga kao biće sa svojim tempom razvoja, svojim karakteristikama, stilom i načinom učenja; pružimo mu ljubav, zagrljaj i utjehu jer svako dijete to treba i zaslužuje.

list dječjeg vrtića «Tratinčica»

Literatura: • Nenadić, S. (2002.). Odgoj jaslicama: priručnik za odgojitelje i stručne suradnike. Imotski: Potjeh. • Unicef – Prve tri su najvažnije

53


Zvjezdana Babić, odgajateljica

SURADNJA

P

rošle radne godine započeli smo suradnju i druženje u skupini s roditeljima, bakama i djedovima. Bila su to lijepa iskustva na veliku radost djece. Aktivna suradnja s roditeljima nastavlja se i ove pedagoške godine. Roditelji na roditeljskom sastanku prihvaćaju ideje i dogovor za proširivanjem spoznaja djece o njihovim zanimanjima te posjetima radnom mjestu ili drugoj vrtićkoj skupini. Prvi susret ostvarili smo u mjesecu rujnu s gospodinom Ivicom Milošem, po zanimanju policajcem, posjetom policijskoj postaji u Koprivnici. Djeca su upoznala prostor policijske postaje te zahtjevan i odgovoran rad svih policajaca i policijskih službenika. Djeca, a posebno dječaci, su bila oduševljena policijskim vozilima. Veliko veselje bilo je sjesti na veliki policijski motor uz pomoć stričeka policajca. Na kraju posjeta, djeca su bila počašćena sokom i čokoladnim krafnama. Zahvalili smo na lijepom i srdačnom druženju.

U mjesecu listopadu, po dogovoru s gospodinom Jasenkom Đenadijom posjetili smo vatrogasnu postaju u Koprivnici. Upoznali smo se sa zanimanjem vatrogasca. Djeca su pažljivo slušala sve što im se govorilo i shvatila kako je zahtjevan i opasan taj posao. Razgledali su vatrogasnu opremu i vatrogasna vozila. Ujedno smo uočili starinske primjerke vozila i vatrogasne opreme. Djeca su ih usporedila sa sadašnjima i zaključila da je prije bilo puno teže gasiti požar. Lijep doživljaj djece bio je sjedenje u vatrogasnom vozilu i razgledavanje raznih pomagala za gašenje požara. Veselo je bilo isprobati gašenje „nevidljivog” p o ž a r a vodom.

54

S

Početkom mjeseca studenog, na svjetski Dan štednje, posjetili smo Podravsku banku u suradnji s gospodinom Ivanom Pappom. Djeca su uočila kako ljudi tiho i strpljivo čekaju u redu. Uz stručno vođenje službenice, upoznali smo njihov rad na šalterima. Razgledali smo razna pomagala za poslovanje kao što su računala i aparati za brojanje novčanica. Uočili smo razlike između starih i novih aparata te vidjeli novčanice raznih država. Djeca su zaključila da je dobro štedjeti u kasice ili u banci da mogu kupiti neku igračku ili dječji bicikl. U vrtić smo se veselo vratili sa šarenim balonima. Povodom blagdana svetog Martina družili smo se u skupini s gospođom Majom Nemet, učiteljicom njemačkog jezika. Uz lijepu priču upoznali smo običaje djece u Njemačkoj. Pjevali smo i plesali uz pjesmicu na njemačkom jeziku te upamtili nekoliko njemačkih riječi. Izrađivali smo svjetiljke od papira koje su djeca ponijela doma. Gospođa Maja je djecu počastila čokoladnim bombonima te smo joj zahvalili na lijepom druženju.

Dogovorili smo posjet s gospodinom Ivanom Nemetom, inženjerom koji radi u laboratoriju. Bilo je to vrlo uzbudljivo druženje u našoj skupini. Djeca su bila poput malih istraživača. Izvodila su razne zanimljive eksperimente: vulkan, zmaj koji riga vatru, kristalizacija modre galice i druge. Djeca su pokazala veliki interes i strpljivost u izvođenju eksperimenta.

Povodom nadolazećih blagdana dogovorili smo posjet pošti. Tamo smo se upoznali s radom poštanskih službenika i zanimanjem poštara. Uz Tratinčica, broj 30


RODITELJIMA srdačno pričanje poštanske službenice, djeca su upoznala kako putuje pošta - pismo, čestitke i paketi. Zahvalili smo se na poklonjenim božićnim čestitkama. Odlučili smo poslati čestitku našim prijateljima u objekt Bombončić. Također su djeca uz pomoć roditelja izradila čestitku i poslala je svom prijatelju iz skupine. U mjesecu prosincu u skupini smo se družili s gospođom Lidijom Jurenec, po zanimanju pekaricom. Djeca su donijela pribor: pregače, modlice, valjke te smo zajedno mijesili klipiće i božićne kolače. Zatim smo ih ispekli u vrtićkoj kuhinji te su se djeca njima posladila.

Nastavili smo druženje u siječnju posjetom ljekarni na Florijanskom trgu. Tamo nas je dočekala ljekarnica, gospođa Marina Nemec Jozić. Djeca su znatiželjno razgledala izložbeni prostor nekadašnje stare ljekarne. Djeca su pitala što se nalazi u lijepim kutijama i velikim ukrašenim bocama. Dolaskom u novu ljekarnu uočili su razlike među lijekovima, vitaminima i medicinskim pomagalima. Saznali smo da se u ljekarni izrađuju razni pripravci i kreme. Susretljive ljekarnice su djeci poklonile bombončiće. Mi smo kupili čaj od kamilice kojim smo se po povratku u vrtić okrijepili uz dodatak meda i limuna za dobro zdravlje. Zatim smo planirali temu o zdravlju. Formirali smo kutić liječnika.

igračke. Nakon zanimljive igre djeca su izliječila medicinsku sestru i tetu.

U veljači je nastavljena suradnja s gospodinom Sebastijanom Pancirom, po zanimanju glazbenikom. Susret je bio nezaboravan. Naša dvorana bila je pretvorena u disko klub. Plesali smo i pjevali uz zanimljivu dječju glazbu. Na ovo druženje i ples pozvali smo djecu i odgajateljice iz našeg objekta. Plesno druženje je bilo vrlo zabavno. Djeca su za uspomenu dobila CD-e s glazbom na koju su plesala. Početkom ožujka djeca su posjetila Ured županije u Koprivnici. Upoznali smo radno mjesto gospođe Vedrane Podnar koja je po zanimanju službenica. Djeca su u vrtiću izradila sliku i grb grada Koprivnice te poklonila županu Darku Korenu. Na jednostavan način u razgovoru su upoznali rad ove važne institucije. Zahvalili smo na srdačnom gostoprimstvu. Sljedeće radne godine nastavit ćemo daljnju suradnju vezanu uz zanimanja roditelja. Zahvaljujemo svim roditeljima na lijepoj suradnji te na uspješnim susretima i druženjima.

Na druženje u skupinu je stigla gospođa Samoborec, po zanimanju medicinska sestra. Uz razgovor o svom zanimanju i radu u medicinskoj ambulanti donijela je razna medicinska pomagala. Započela je simbolička igra u našoj ambulanti koja je bila maštovita i kreativna. Osim djece, u igri su bile bolesne lutkice i plišane list dječjeg vrtića «Tratinčica»

55


Tko je Marija Jurić Zagorka Gordana Bonta, odgajateljica

„Sreća mora doći. Sunce na nebu skrivaju oblaci i javljaju olujama da i ljudi strepe, ali (...) sunce je tamo iza oblaka! Ono mora izaći na čistinu.Mora, samo čekaj i vjeruj da dolazi ...“ Djevojčica Marija djetinjstvo je provela na imanju Golubovec kod Lobora uz dva brata i mlađu sestru Dragicu.

Dadilja Marta brinula je o Mariji, igrala se s njom, a kad bi bila tužna tješila ju i mazila. Marija je voljela dadilju Martu.

Sl. 1. str. 5

Marija je obožavala slušati priče koje je pričao špan Tenšek (špan mađ.– upravitelj vlastelinstva).

Sl. 2. str. 7

A onda je krenula u školu. Iz Varaždina odlazi na školovanje u Zagreb. Bila je jako pametna i sedam razreda završila je s odličnim ocjenama.

Sl. 3. str. 7

Sl. 4. str. 8

Najviše je voljela pisati. Što je više pisala, to je bila sretnija. I u dobru i u zlu. (A što ti najviše voliš raditi?) Sl. 5. str. 9

Iako je bila mala rastom, bila je hrabra i nije se bojala nikoga. Sl. 6. str. 10

U njezino doba bogati ljudi govorili su na mađarskom jeziku dok ostali nisu razumjeli tuđinski jezik. Marija je htjela da govorimo i pišemo na hrvatskom jeziku iako je savršeno naučila mađarskijezik. (Baš je ta Marija cool.)

Sl. 7. str. 14

56

Tratinčica, broj 30


Marija Jurić Zagorka pisala je za novine, pripovijetke, romane, komedije, napisala je prvi hrvatski krimić.

Sl. 8. str. 29

I da ... jako je voljela ljude (posebno siromašne), grad Zagreb, domovinu. Sl. 9. str. 31

Korištene su ilustracije Damira Kukića iz knjige Marija Jurić Zagorka. Poticaj za priču, razgovor, aktivnosti, igre u skupini Zmajići bio je likovni natječaj Velikani hrvatske prošlosti, a motiv natječaja je najčitanija hrvatska književnica Marija Jurić Zagorka (organizatori: Osnovna škola Grigora Viteza i Dječji vrtić Iskrica u Zagrebu). Zadatak je bio prikazivanje ljudskog lika u vidu portreta, koristeći kemijsku olovku u kreativnom likovnom izražavanju. Na likovnom natječaju sudjelovali su: Filip Hrenić, Matej Lukačin, Nika Marjančić, Andrej Sinjerec i Ana Štauber.

O portretu Marije Jurić Zagorke djeca su rekla: Luka: Lice mršavosto. Matej: Na licu sjena, lice zgužvano, kovrčavi uvojci, ima crte (bore)na licu. Ella: Lice nježno, ima podočnjake.

U aktivnostima pričanja smo koristili knjigu Marija Jurić Zagorka u kojoj se u poglavljima (bogate ilustracije, smiješan tekst) opisuje život književnice. Priče su dojmljive djeci: i ona je bila mala, voljela se igrati, slušati priče uz ognjište... Zamišljamo kako je to sve izgledalo prije. Postojao je interes i za „nove“ riječi, riječi koje danas ne koristimo (pajdaš, šuft, vandravec, slamnjača, preslica, špan...), koje su nam smiješne, a njihovo značenje izaziva radoznalost te postajemo detektivi za riječi. Poslije spoznaje da je Zagorka napisala i krimić (Ella:„ Krimić je priča o lopovima.“), javlja se ideja za igru detektiva Tajni agent koju sami „pišemo“. Radnja se odvija u trenutku igre, mjesto radnje je naša soba, glavni likovi Zmajići, a zadatak je svaki put drugačiji, uzbudljiviji (Luka:„Naježil sam se!“). P.S. Uvijek smo uspješni u detekciji „slučaja“. Zadatak za čitatelje ovog teksta je: Tko je Marija Jurić Zagorka? Postanite i vi detektiv koji će riješiti enigmu, a pseudonim izmislite sami. (Rješenja se kriju u romanima: Što žena umije, Grička vještica, Gordana ... sva su rješenja točna).

list dječjeg vrtića «Tratinčica»

Literatura: • Tomislav Zagoda: Marija Jurić Zagorka • Ilustracije: Dario Kukić, Zagreb, Opus Gradna, 2019. • Kekez, Hrvoje: Velikani hrvatske povijesti, Zagreb, Mozaik knjiga, 2013. • Marija Jurić Zagorka: Ulomak iz romana „Plameni inkvizitori“ • Likovni radovi djece skupine Zmajići: Filipa, Mateja, Nike, Andreja i Ane.

57


ČITATELJSKI KLUB

Mimoza Tatari Strelec, odgajateljica

Č

itanje knjiga nas, dokazano, opušta i zabavlja. Osim toga, čitanje nas čini boljim ljudima. U slučaju da biramo sadržaje koji opuštaju, činimo uslugu sebi i drugima jer nas opuštenost čini sretnijima i boljim društvom sebi i okolini. Osim toga, možemo izabrati i sadržaje koji nas uče novim stvarima. Jedna od zajedničkih stvari odgajatelja i roditelja jest odgoj djece. To je tema u kojoj svi imamo zadatak učiti i usavršavati se. Za nas odgajatelje, naša akademska znanja nisu uvijek dovoljna i mijenjaju se. Mijenjaju se i djeca putem različitih odgojnih stilova koje roditelji imaju u svojim domovima. Roditelji se dolaskom djece na različite načine uče odgojnim metodama. Neki to čine instinktivno, neki putem savjeta roditelja i okoline, dok neki uz sve navedeno i nenavedeno biraju knjigu i tako saznaju nešto novo o odgoju najvrjednijih bića u svom životu. Tu zajedničku dodirnu točku, čitanje stručne literature, izabrali smo za ostvarivanje jednog novog projekta koji se zove S knjigom zajedno - roditelji i odgajatelji na putu do sretnog djeteta. U projekt smo se uključile Adrijana Gajski, Bojana Kežman i ja, nas tri kolegice koje trenutno radimo u istom objektu Loptica. Sve tri dijelimo ljubav prema čitanju i slične poglede na život. U projekt smo odlučile pozvati roditelje iz naše tri skupine koji rado čitaju ili žele početi čitati. Da bismo smanjili napetost roditelja oko brige za djecu u vrijeme trajanja sastanka čitateljskog kluba, jedna od nas tri ima zadatak raditi s djecom. Rad s djecom se podudara s temom koju roditelji razrađuju u drugoj prostoriji. Aktivnosti se provode kao didaktičke igre, društvene igre, igre uloga i brojne druge aktivnosti na zadanu temu. Metode rada koje prakticiramo mi odgajatelji i one koje provode roditelji su različite. Mi, odgajatelji, u suradnji sa stručnim timom, radimo spisak stručne literature i trudimo se pribaviti što veći broj knjiga. Jedan od unaprijed postavljenih ciljeva našeg projekta je korištenje stručne literature za obogaćivanje spoznaja o dječjem razvoju i rješavanje odgojnih problema. Drugi cilj je podrška i suradnja roditelja i odgajatelja u odgoju zadovoljne i sretne djece. Kroz period od dva mjeseca međusobno izmjenjujemo i čitamo navedenu literaturu. Pokušavamo uskladiti termin koji odgovara većini članova projekta jer je teško naći vrijeme koje svima odgovara. Mi, odgajatelji razradimo određeni plan sastanka. U taj plan ulaze neke igre, pripremljeni članci i općenito struktura sastanka. Ono što nije unaprijed razrađeno je smjer rasprave. Trudimo se ne nametati mišljenje. Svatko prisutan iznosi svoje viđenje nekih situacija vođen savjetima iz stručne literature. U raspravi koja izgleda kao „parlaonica za i protiv za okruglim stolom“ pokušavamo stvoriti tzv. „oluju mozgova“ i razraditi određenu temu kroz različita viđenja. Odrađen sastanak na temu discipline odjeknuo je pozitivno među svim prisutnima. Ono što očekujemo kao ishod projekta jeste osnaživanje i osvješćivanje roditelja i odgajatelja u metodama odgojnoobrazovnog rada te razvoj socijalnih i komunikacijskih vještina. Kako ljubav prema čitanju, kada je steknemo, ostaje za cijeli život, tako se i mi nadamo i veselimo projektu koji će trajati i okupljati sve više roditelja. I za kraj, jedan predivan citat: „Koliko je samo ljudi započelo novu eru u svom životu pročitavši knjigu.“ (Henry David Thoreau)

VA@NO MI JE ZNATI KAKO SI Jedan dan u očima jedne posebne djevojčice

Z

Nataša Verčević, odgajateljica

amislite ono tmurno jutro dok je vani još mračno i hladno… K tome dodajte i malo kiše, ne one što lomi kišobran, već one dosadne, uporne, što te bocka po licu. Ja u krevetu, a moram u vrtić. Mama mi se smješka kao i svako jutro, ali mislim da je nervozna i da bi najradije da sam se već sama obukla. Tata je već gotov i stalno viri u moju sobu jer mora na posao, idemo autom i tata nas vozi. Ali jooooj… mama mi je pripremila krivu odjeću… ja neću tajice, hoću haljinicu… ljutim se i mama se ljuti. Na kraju ne dobivam baš onu haljinicu koju sam htjela jer mama kaže da je prljava, ali ću bar dobiti onu zelenu. Tajice neću! Još mi se ni suze nisu osušile i evo nas u vrtiću. Gledam namrgođeno u tetu, mama kaže da danas nisam dobre volje, a ja baš jesam samo me ona naljutila. Ali, teta se samo smije i kaže da sam baš prekrasna…. i zove me… čak me i zagrli. I sve je dobro, mahnem mami i tati i žurim u sobu. Gledam prijatelje, već su za stolom, doručak je. Nadam se da je nešto što volim… nešto kao hrenovke, ali nisu hrenovke nego linolada. Što je isto super. Teta me šalje oprati ruke, odlazim u kupaonu i gledam se malo u ogledalo, ustvari, dovoljno dugo da se teta pita gdje sam. Moja najbolja prijateljica sjedi s Vanjom i uopće me ne gleda. Čudno se osjećam zbog toga i zato ju zovem. Rekla je da joj više nisam najbolja prijateljica!!! − Teta, teta! – derem se iz petnih žila. Teta me samo pogleda i podigne prst. Znam što to znači. Moram čekati jer ona tamo priča s Tonijem. Opet taj Toni! On najviše treba tetu, Toni ovo, Toni ono! Ah, evo je! Pita me zašto sam žalosna i taman da joj ispričam svoj problem, evo Katarine, vuče tetu za kutu. Baš sad bi joj ona nešto rekla! Ali teta sada samo nju pogleda i kaže da pričeka jer sada razgovara SA MNOM! Eto, ja sam sada na redu! Kažem teti što me muči, a ona me pomiluje po glavi i predloži nešto stvarno super. Nisam ni vidjela kada je sve to stavila na stol. Boje, kistovi, veliki papiri, tuljci i nešto što još nisam odgonetnula što bi to bilo. A na drugom stolu moje omiljene puzzle. Odlučujem gdje ću i dok razmišljam moja najbolja prijateljica me već zove da sjednem pored nje. Ha, ha, baš lijepo, dan postaje sve bolji… Još ćemo i priču slušati, teta je baš smiješna dok priča priče… E, vani više ne pada kiša pa ćemo ići i van, ali prije toga, naravno, moramo spremiti sobu. Pa… sad baš i nisam za to… to je tako dosadno, ali ne smijem zabušavati jer teta sve vidi… Ako te vidi da se negdje skrivaš dok drugi pospremaju, pa…. samo ću reći da ti se ne piše baš najbolje. No, i to je gotovo. Vani me opet zafrkava Marko, stalno ide za mnom i kaže da sam mu cura. A ja to neću… A Petar je donio cvijet Ivani, a ne meni. Jako sam ljuta i neću se više igrati. Evo, sad me i teta pita što je bilo i šalje me u pješčanik. Baš to neću, kažem teti da se idem igrati lovice, a ona je već okrenuta Petru. Sad je i njoj donio cvijet! Svima nosi cvijet, samo meni ne! Ali, dok Petar ne gleda, teta mi ga poklanja. Ha, ha, tako mu i treba kad se pravi važan. Za čas idemo unutra. Opet spremaj igračke! Ovaj puta one za van. Malo se skrivam iza drveta, teta me vidi, ali ovaj puta ništa ne kaže, samo mi se nasmije. Nakon ručka jako sam umorna i malo tužna. Nedostaje mi mama. Teta kaže da mama uvijek dođe kad se probudimo. A volim kada se spremamo na spavanje. Teta tada dođe do svakoga, svakoga pokrije i za laku noć pročita priču. Priču za spavanje možemo mi birati. Eee, teta je rekla neka ju ja izaberem. Već dugo nisam bila na redu…. sto godina! Sretna sam i smiješim se… Mama će doći čim se probudim, tako je rekla teta. A sutra… pa, opet ću doći.

58

Tratinčica, broj 30


Strah - Lukas Kišić (7,1 god.) Sully - Tena Pobi (6 god.) Sarkofag - Noa Kosnica (7 god.) Suncokret - Adam Kupec (6 god.)

Kruška - Skupina Smarties

Piramide - Nikol Škudar (6 god.)

Maslačak - Leon Rus (6 god.)

Igra - skupina Cvrčak

Moj tata - Tomas Ban (6 god.)

Ja sam povrijeđen - Nolan Wolfling (5 god.)

Gingerbread Man - Maša Mandić (5 god.)

59

list dječjeg vrtića «Tratinčica» Sveti Nikola - Iva Osman (6 god.)

Titanic - Martin Jurenec (6 god.)


60

TratinÄ?ica, broj 30

Profile for dvtratincica

Tratinčica broj 30, 2020  

List Dječjeg vrtića Tratinčica Koprivnica, 2020. broj 30

Tratinčica broj 30, 2020  

List Dječjeg vrtića Tratinčica Koprivnica, 2020. broj 30

Advertisement

Recommendations could not be loaded

Recommendations could not be loaded

Recommendations could not be loaded

Recommendations could not be loaded