Dulist #545

Peškafondo

TKO ČEKA, TAJ I DOČEKA ILI...?

A sad možemo mirni umrijet

Jednom davno, još prije 17 godina moj suprug je dobio potpisan i pečatiran papir, odluku (!) da ga, kao HRVI -a, pripada komad zemlje na Nuncijati. No, dogodio nam se život. Ali Bogu hvala, i što bi rekli, živa glava. No, nije svima tako!

Nekad mI se čINI da se ne mičemo s mjesta! Godine prolaze, pred nama su se odvrtile tri vlasti Grada Dubrov nika, a osjećaj se ne mijenja. Vrtimo se u krug uranjajući sve dublje u njihovoj bezidejnosti i nedostatku vizije, a pri tom dopuštajući da im sve bude opro šteno, jer posla je puno, a procedure su teške i komplicirane...

što sve ovo prođe glatko, e, onda treba napraviti troškovnike, provesti javnu nabavu, izabrati najboljeg izvođača. I ako i tu bude sve teklo k’o podmazano bez da se bilo tko žali, tek onda grad nja može početi. A mi smo okvirno već pred vratima 2024. godine i ulaznice za prvenstvo samo što nisu u prodaji.

Godinama se bavilo svim i svačim, odnosno ničim. I onda se pojedini projekti brže, bolje, kako bi se opravdalo od neuspjeha stavljaju pred gradske vijeć nike. A dvije godine korone, bačene su u vjetar. Vrijeme koje je Grad mogao iskoristiti za nadoknađivanje, ali i stvaranje novih vrijednosti

Dana 9. svibnja godine Gospod nje 2022. eto bismo trebali biti sretni i zapljeskati što su doneseni temelji za gradnju sportske dvorane u Gospi nom polju. Konačno, jupi! Usvojene su izmjene UPU-a Gospino polje, a sve kako bi izgradili sportsku dvorana koja će, 2025., ugostiti Svjetsko prvenstvo u rukometu.

Ili možda nećemo! Nećemo iz malih milijun razloga. Nećemo jer treba ‘probaviti’ kompliciranu proceduru... Nacrtati novi PPU pa te sve planove uskladiti s GUP -om, pa sve to predsta viti javnosti, pa održati javne uvide, pa javnu raspravu, pa čekati dok protekne rok za primjedbe, pa usvojiti, pa nacr tati novu dvoranu (ili će se prekopijat stari nacrt za novu lokaciju, no to je već druga tema), pa tek onda krenuti u izdavanje građevinske dozvole. Nakon

Ali eto, fala Bogu i da se u toj novoj dvorani ne bude igrao rukomet, ostat će našoj djeci!

Konačno ćemo dobiti sjajno sport sko borilište, dugo sanjanu i eto dosa njanu polivalentnu dvoranu. E, da, ima i jedna kvaka. Takav objekt, a to se moglo čuti na Gradskom vijeću koštat će Grad Dubrovnik 50-ak milijuna eura. A gdje su novci? U koga posu diti? Gdje se zadužiti? Ili je to Gradu Dubrovniku sitnica? Hm...

I nije dvorana jedino što svjedoči o nebrizi. Punih 17 godina se čekalo na izmjene plana Nuncijate za poče tak realizacije konačnog zbrinjavanja hrvatskih ratnih vojnih invalida. Da se ne vraćam daleko u prošlost i ne pod sjećam kako je Dubravka Šuica kupila i razdijelila zemljišta (na papiru!), Andro Vlahušić zaustavio i namjerno bojkotirao projekt, zaustavit ću se

samo na Matu Frankoviću koji je pro jekt otezao dok voda nije došla do ruba. Otezao čekajući HIa-u! U ponedjeljak se procedura za izmjene UPU-a izgla sala bez HIa-e i bez mišljenja većih i mjerodavnijih. Onih zbog kojih se pro jekt nije micao s mrtve točke posljed njih pet godina.

I ako mislite da sve ovo pišem ljuta, ne, nimalo! Prošlo me je davno jer na sreću moj suprug je bio u mogućno sti i prilici ne ovisiti o Dubi, Andru i Matu. Jednom davno, još prije 17 godina dobio je potpisan i pečatiran papir, odluku (!) da ga, kao HRVI-a, pri pada komad zemlje na Nuncijati. No, dogodio nam se život. Nakon smrti njegovog oca više nije mogao ‘pod materijalnom i kaznenom odgovor nosti’ posvjedočiti da nema nekret ninu na sebi. I otpao je s liste. Ali Bogu hvala, i što bi rekli, živa glava. No, nije svima tako! A oni najbolje znaju kako im je i koju muku muče otkako su nas obranili.

I dok se Grad bavi debelim zaostat cima, a bavi se jer sportska dvorana i Nuncijata nisu ništa drugo već pro jekti koji su davno trebali biti posto jani, pitam se kad će na red doći pri mjerice TUP ili jedan tunel koji će riješiti cijeli promet Gruža. Planiran je za 2030.! Prema dobroj, staroj i vrlo uhodanoj proceduri, načinu upravlja nja i vladanja o svemu tome krenut će se razmišljati ususret izborima. Tamo negdje 2027.!

Aktualno

USUSRET DANU OBITELJI RAZGOVARALI SMO S MAMOM LJUBICOM O NJENIH ŠEST SINOVA

Sto puta sam rekla –imam šest jedinaca!

Jedni smo drugima oslonac i prijatelji

Iskreno, prva namjera bila je popričati s krasnim Radićima na Dan sinova, kada je gospođa Ljubica ostavila u komentarima naše vijesti na tu lijepu temu čak – šest srca. Šest sinova? Sigurno je uvijek zanimljivo, bila je prva misao. Kontaktirala sam gospođu Ljubicu. Danas, sutra, dogovor smo pomicale radi organizacije, izolacije i tako dalje. Stiže Dan obitelji

Razgovarala Mia Njavro Banić Foto Obitelj Radić

Kroz sportske faze naučila sam sve spor tove. Da, bilo je i jiu-jitsua, capoeire... Na kraju su se zadržali na Linđu i tamburicama

Sve funkcionira, ide, kad se vas dvoje slažete. To je temelj svega. Obi telj počinje od mame i tate. Znate, kad imate dvoje, troje djece, uvijek će vam netko uskočiti, ali kad ih je više – onda se morate sami organizirati. Bude lakše, naravno, ali potrebna je zaista dobra organizacija – osmijeh je neprestano na licu Ljubice Radić dok pričamo o nje nim momcima, ususret Danu obitelji. Iskreno, prva namjera bila je popričati s krasnim Radićima na Dan sinova, kada je gospođa Ljubica ostavila u komenta rima naše vijesti na tu lijepu temu čak – šest srca. Šest sinova? Sigurno je uvi jek zanimljivo, bila je prva misao. Kon taktirala sam gospođu Ljubicu. Danas, sutra, dogovor smo pomicale radi orga nizacije, izolacije i tako dalje. Stiže Dan obitelji, a osnova, korektiv i baza obitelji ipak je – mama.

Nadala sam se kćeri! Kad je Pero

krenuo u treći razred, shvatila sam da je lakše s dječacima (smijeh). Dugo se igraju, razigrani su, lopta i legići su glavni i nekako je lakše. Svakako sam blagoslovljena – počinje svoju priču gospođa Ljube. Dodaje i iskreno kako će se u nekom obliku njena želja i ostva riti, jer kroz život će ‘dobiti šest kćeri’, kad momci narastu i ožene se. Najsta riji, Pero, završava fakultet, a najmlađi, Rafael, najesen kreće u svoju školsku avanturu.

Lijepo smo rasporedili, zar ne?

Pero ima 23 godine i on je najstariji, Stijepo ima 21, Marin 17, Roko 12, Ivo devet godina i Rafael šest. Zamislite, sad kreće u školu, a Pero završava petu godinu fakulteta. Lijepo smo raspore dili, zar ne? Najbliža je, odnosno najma nja razlika između Pera i Stijepa. Htjela sam da baš budu vezani, prijatelji! –dodaje. Iako izgleda svježe, odmorno, Ljubica kroz smijeh dodaje: ‘Sada da!’

Svi su bili ‘besani’! Do treće godine nijedan nije spavao i uvijek je bila neka faza, zubići, grčevi, nešto treće – kaže, ali svi su manje više bili dobri.

Muške je i inače lakše oblačiti nego hraniti, ali – doma sam, kuha se, imamo dosta povrća u Imotici, tako da uvijek imamo svježe i zdravo na našoj trpezi. Od malih nogu su učili jesti sve. Imali su pravo jednu stvar ne voljeti, to je bio neki naš dogovor, a drugo se sve jelo. Malo bismo se pomučili, ali danas se taj trud isplatio. Evo primjerice, uvijek je zelena menestra za Božić. Ovim veli kima vazda je bila problem za pojesti, a sad kad dođu s faksa pojedu ‘pet pjata’ –smije se i dalje. Dodaje kako su svih šest zapravo različiti.

Sto puta kažem kako imam šest jedinaca, svaki je svoja priča. Svi tvrde kako svih šestorica sliče jedan drugome, a ja bih rekla ‘dva po dva’. Dodaju ljudi i kako su ‘na supruga’, ali ne dam se ja! – spominje i svoj najveći oslonac, supruga, gospara Rada, kojeg mnogi znaju kao uvijek ljubaznog vozača Libertasa, koji danas radi u Župi i vozi djecu. Da nije bilo njega i zajedničke organizacije, ne bi bilo ovako jedno stavno – dodaje.

Dva velika faksa Veliki momci su na faksu. Pero je završio informatiku u Varaždinu, poznati FOI –Fakultet organizacije i informatike.

Odličan faks, odličan dom i odli čan grad. Sve je lijepo organizirano, u toj generaciji jedini je Pero bio iz grada.

Nikad izgovorena laž u javnom prostoru neće postati istina Mato Franković GRADONAČELNIK

Iskreno, bilo mi je teško, on je prvi ‘odla zio iz kuće’, pa sam se pitala kako će, hoće li moći, kako će se snaći... A on se odmah privikao! Sjećam se kad smo mu išli na 19. rođendan gore u Varaždin, padaju snijegovi, totalno drugi svijet, kao neka bajka. A njemu super! Odličan je student i sve je dao u roku. Stijepo je na Arhitekturi u Zagrebu. Pokazao je da ne moraš finut Gimnaziju da bi išao na taj veliki faks. Inače, za srednju školu ga je savjetovao prof. Trostmann – podije lit će s nama još jednu crticu iz života. Stijepo je završio za arhitekton skog tehničara, a bratu Marinu ipak je savjetovao da, ako misli isti fakultet, što Marin želi, ipak ide u Gimanziju. Zašto? Odgovor je jednostavan – naučiš učiti. On je svojim trudom pokazao da može. Inače, kad je upisivao faks, imali smo mini turneju – Zagreb, Split, Osijek –na prijemne ispite. Na sve je upao, a u Zagrebu ostao čak jedanaesti na listi –ponosna je. Kažemo: ‘Bravo, mama!’, a mamina replika je, naravno: ‘Ma bravo Stijepo!’.

Svi redom – umjetnici. I sportaši Svi momci imaju umjetničku crtu, zna to dobro gospođa Ljubica koja je puno puta vozila i vraćala – s Linđa, iz Muzičke, s tamburica... A gdje su razni sportovi, dodaje kroz smijeh.

Kroz sportske faze naučila sam sve sportove. Da, bilo je i jiu-jitsua, capoe ire... Na kraju su se zadržali na Linđu i tamburicama – dodaje i kako ništa nije teško ako se poslože, ako djeca to žele i ako se mogu organizirati.

Iako je godinama radila kao doma ćica, odnosno držala sva četiri kantuna kuće, upravo ovog ponedjeljka krenula je raditi u frizerskom salonu u RK Srđ.

A gledajte, probat ću. Takva su vre mena. Mada radila sam kratko vrijeme dok je Rado bio na bolovanju. Mogao je

Svi su bili ‘be sani’! Do treće godine nijedan nije spavao i uvijek je bila neka faza, zubići, grčevi, nešto treće –kaže, ali svi su manje više bili dobri

biti s djecom, on je meni zaista desna ruka. Dosad je bilo nezgodno, školski štrajkovi, korona, a sad kad sam ih sve uputila, probat ću. Ne znamo što nas sve čeka – dodaje iskreno. Naravno da, kao velika obitelj, negdje i ‘stisnu’. Doma se peče kruh, kolači, ne kupuju se grickalice... Momci puno pomažu mami i tati - svaka čast!

Kreativni nered

Inače, ne smijemo zaboraviti pripome nuti jednu sitnicu - Radićevi žive u Ulici Braće Radić.

Pomažu dosta u kućanstvu, mogli bi biti i bolje disciplinirani (smijeh), kad im se reče pospremi sobu – onda pospreme. U nas je uvijek kreativni nered! Kažem im često – najviše me volite kad spremite sobu! A kad se skupe kao pačići... Uvijek uče u dnev nom boravku samnom, dok ja kuham. Iskreno, uvijek sam htjela puno djece i moje su se želje ispunile. Sve funk cionira lijepo. Tu smo jedni za druge –kad je nekome teško uvijek se čujemo, šaljemo slike jedni drugima, jako smo vezani. Kad su Pero i Stijepo pošli ća, bila je ‘prazna kuća’. Osjeti se itekako i kad jedan pođe – ističe. Male stvari su, kao i svakoj mami, teške – prvi dan vrtića, škole, odvajanje...

Bilo je teških trenutaka. Ali – zabo rave se. Takav je život, teško je i onima koji nemaju djecu... Ponovit ću – svaki trud se isplati. Odgoj se radi dok su mali, onda dalje jedan drugom budu prijatelji, oslonac... Kad udariš temelje, bude lakše. Mada djeca uvijek ‘pipaju’, testiraju granice. Ipak, pravila moraju postojati. Svih šestorici sam rekla – do osamnaeste sam ti mama, od osamnae ste prijateljica – zaključuje naša hrabra, vrijedna mama, Ljubica Radić.

Nemamo pravo biti sebični i željeti stalno uza se drage nam osobe.

Svećenici pripadaju svima, svima su poslani

Don IvIca Pervan Početkom je svib nja imenovan novim rektorom Parčeve crkve, kao i crkve sv. Spasa. S ovom službom, proteklih je godina pove zana i služba generalnog vikara Dubro vačke biskupije. Župnik župe Presve tog Spasitelja don Pervan na mjestu rektora Crkve svetog Vlaha zamijenit će don Hrvoja Katušića koji je imeno van župnikom župe sv. Josipa u Vela Luci. U razgovoru za DuList, don Per van nam je ispričao je li ga ova odluka iznenadila, razmišlja li već o procesu pripreme iduće Feste, ali i što poručuje vjernicima koji su godinama vezani za Parčevu crkvu.

Biti rektorom crkve našeg Parca sa sobom nosi određenu težinu, ali i veliku čast. Kako gledate na novo dodijeljenu službu koju službeno preuzimate u kolovozu? Je li Vas takva odluka iznenadila?

Vjerujem da je naš biskup osjetio i našao u meni suradnika koji će mu iskreno pomoći u vođenju ove drevne i slavne mjesne Crkve. I kada je sve poslagao, osluhnuo i ljude i Gospodina, odlučio me imenovati generalnim vikarom, a samim tim onda i rektorom crkve sv. Vlaha

Razgovarala Maria Prkut Foto

S velikom čašću ide i velika odgo vornost. Biti rektor crkve sv. Vlaha je velika čast, ali i velika odgovornost. Na službu rektora, koju mi je udijelio naš biskup mons. Roko gledam sa straho poštovanjem, ali i sa zahvalnošću. Jer, samim tim što me je odlučio imeno vati generalnim vikarom naše bisku pije, uz što je na neki način zadnjih godina vezana i služba rektora crkve sv. Vlaha, budi svjesnost neizmjernog povjerenja i suradničkog duha. Odluka našega biskupa me je iznenadila jer sam svjestan da ima među našim sve ćenicima jako puno dobrih i kvalitet nih svećenika koji su možda i zaslužniji

Zvonimir Pandža

i sposobniji od mene. Međutim, nakon što se biskup konzultirao s mnogim svećenicima, ‘isplivalo’ je da su mu mnogi predložili mene za general nog vikara. Vjerujem da je naš biskup osjetio i našao u meni suradnika koji će mu iskreno pomoći u vođenju ove drevne i slavne mjesne Crkve. I kada je sve poslagao, osluhnuo i ljude i Gos podina, odlučio me imenovati general nim vikarom, a samim tim onda i rek torom crkve sv. Vlaha.

Dubrovčani s izrazitim štovanjem i naklonjenošću gledaju na crkvu sv. Vlaha, našeg zaštitnika pa je i sam izbor rektora Parčeve crkve osjetljivo pitanje, pogotovo što čak drugi rektor dolazi dvije godine od odlaska don Tome Lučića u miro vinu. Je li to u vašim redovima bilo za očekivati?

Dobro je da vjernici blagonaklonjeno gledaju na osobu i službu rektora crkve sv. Vlaha. Samom promjenom biskupa, za očekivati je da će doći i do određenih promjena u odabiru naj bližih suradnika. Tako je to bilo, tako to jest i tako će to najvjerojatnije biti. Svatko sebi bira svoje suradnike. A osim toga, biskupu je povjerena uprava ovom partikularnom Crkvom te je on taj koji odlučuje gdje će koga posta viti, s vjerom i nadom da će svatko na onoj poziciji i službi koju obavlja u Crkvi vršiti najbolje što zna i umije na dobrobit vjernika kojima je prije svega on sam poslan, a onda i istih tih vjer nika kojima šalje svoje najbliže surad nike, svećenike. Vjerujem da Vam je poznato da je nakon umirovljenja don Tome Lučića, tada biskup Mate Uzinić odlučio vezati službu rektora crkve sv. Vlaha uz službu generalnog vikara. Sada se ta praksa nastavlja. Jednako tako, kada dođe vrijeme da ja više ne budem generalni vikar, najvjerojatnije neću biti ni rektor crkve sv. Vlaha.

Vratimo li se unatrag, mi, ali i naši stariji sugrađani svjedoci smo dugotrajnosti u obavljanju funk cije rektora Crkve svetog Vlaha. Sje ćamo se don Iva Bjelokosića, prije njega je dvadeset godina rektor bio don Marko Herendija, nakon don Iva uslijedio je don Toma koji se povukao u mirovinu. Ovakva praksa dogodila se u posljednjih pedesetak godina samo s don Slav kom Grubišićem, a sada i s don Katušićem. Poistovjećujemo li i vežemo li se previše za osobu koja je na funkciji rektora Crkve sve tog Vlaha, samim tim što je riječ o Parčevoj crkvi ili bi to trebalo biti nekako drukčije? Rekao bih da svako vrijeme nosi i svoje

Možda smo pomalo i sebični pa bismo željeli onoga ili one koji su nam dragi zadrža ti stalno uza se. No, na to nemamo pravo. Mi svećenici pripadamo svi ma i svima smo poslani. Naš biskup donosi odluku, a mi tu odluku prihvaćamo u poslušnosti i odanosti, kojem dijelu biskupije ili zajednice će nas poslati s ci ljem da vršimo svoje svećenič ko poslanje

breme, kako bi rekli naši stari. Jed nako tako i sa službom rektora crkve sv. Vlaha. Možemo reći da se prije ta služba iskazivala zaslužnim i uglednim našim svećenicima. Don Marka Heren dije se ne sjećam, ali se sjećam, stvarno velikoga don Iva Bjelokosića. O kojem se mora govoriti s velikim poštovanjem. On je mučenik. Jedan od najsvjetlijih i svetih likova naše lokalne Crkve. Sje ćamo se njegovog blagog osmijeha. Za svakoga je imao i vremena i lijepu riječ. Don Toma je isto tako, kao i njegovi prethodnici ostavio neizbrisiv trag kao rektor Parčeve crkve. Don Hrvoje je bio kratko, a ono što je karakteristično da je bio lijepo prihvaćen i obljubljen. To me veseli i na neki način ohrabruje u mojoj novoj službi na čelu crkve sveca koji na svom srcu drži svoj i naš Grad.

Dio vjernika izrazilo je, poglavito na društvenim mrežama, određeno nezadovoljstvo zbog odlaska don Hrvoja Katušića. Što poručujete svim vjernicima koji su godinama vezani za crkvu sv. Vlaha?

Velike obveze vežu se uz službu rek tora Zborne crkve sv. Vlaha. Pri prema Feste sv. Vlaha jedna je od njih. Kakav je osjećaj znati da ćete u idućoj Festi sudjelovati kao rektor crkve našeg zaštitnika? Što za Vas predstavlja Festa?

Koliko god ovo pitanje naizgled zvu čalo jednostavno, ono je bremenito. Pripreme za Parčevu Festu su nešto uz to što je zahtjevno, jednako tako i izazovno. Iza mene stoji dosta organi zacija i sudjelovanja u organizacijama, tako da sam uvjeren kako ću u zajed ništvu s Bratstvom festanjula prionuti u organizaciji Feste te s njima i izni jeti Festu 2023. A što je Festa za mene?

Teško je to izreći riječima. Festa ne samo da se osjeća. Ona se doživljava i proživljava intenzivno. Jer Festa u sebi nosi nešto uzvišeno. Ne nužno u onom običajnom, koliko u liturgijskom i sve tom. Riječi su nemoćne za opisati nje zino značenje.

Don Marka Herendije se ne sjećam, ali se sjećam, stvarno velikoga don Iva Bjelokosića. O kojem se mora govoriti s velikim pošto vanjem. On je mučenik. Jedan od najsvjetlijih i svetih likova naše mjesne Crkve. Sjećamo se njegovog blagog osmijeha. Za svakoga je imao i vremena i lijepu riječ

Ono što je važno za svakoga vjernika jest to da budu vezani za Isusa Krista, našega Spasitelja i Otkupitelja. Da sv. Vlaho kojim slučajem nije bio vezan za Krista i njegovo Evanđelje, vjerujem da ga danas mi ne bismo niti poznavali, a kamoli se po njegovu zagovoru Bogu obraćali. Razumijem i tu stvarnost da se i mi ljudi vežemo jedni za druge. Kao što se vjernici vežu za nas sveće nike, jednako tako se i mi vežemo za naše vjernike. No, ono što je najvaž nije je da jedni druge vodimo i upu ćujemo na Isusa Krista, našega Spa sitelja i Otkupitelja. Naše poslanje je upućivati na Boga. Donekle se može i razumjeti, kako Vi kažete, nezadovolj stvo osoba zbog premještaja našega don Hrvoja. Međutim, mi svećenici smo svjesno i slobodno prihvatili biti poslušni našem biskupu. Jučer je to bio biskup Mate, prije njega Želimir, a danas je to biskup Roko. Vjerujemo da on kao biskup najbolje poznaje potrebe Crkve. Vjerujem da najbolje zna tko od nas svećenika sa svojim karakteristi kama može na određene potrebe i iza zove najbolje odgovoriti. Duboko sam uvjeren da je biskup Roko ocijenio da će don Hrvoje najprikladnije odgovo riti potrebama župe sv. Josipa u Veloj Luci. Možda smo pomalo i sebični pa bismo željeli onoga ili one koji su nam dragi zadržati stalno uza se. No, na to nemamo pravo. Mi svećenici pripa damo svima i svima smo poslani. Naš biskup donosi odluku, a mi tu odluku prihvaćamo u poslušnosti i odanosti, kojem dijelu biskupije ili zajednice će nas poslati s ciljem da vršimo svoje sve ćeničko poslanje.

Razmišljate li već o procesu pripreme iduće Feste ili čak – o nekim promjenama koje su vezane za njeno održavanje?

Mislim da je dinamika pripreme Feste već uhodana i ustaljena. Smatram da se tu nema što radikalno mijenjati. Kako sam tek preuzeo službu general nog vikara, u kojoj se pokušavam snaći i ući u sve ono što ta služba zahtjeva i sa sobom nosi, trenutno i nisam pre više mislima upućen u organizaciju Feste, ali po preuzimanju službe rek tora crkve sv. Vlaha, naravno da ću se posvjetovati s mojim predšasnicima i s festanjulima i svim drugim dobrona mjernim ljudima te učiniti sve kako bi i sljedeća Festa bila besprijekorna, sve čana, dostojanstvena i lijepa. Festa nas treba izgrađivati u bolje ljude i bolje vjernike. Svojim životom smo pozvani svjedočiti duhovno bogatstvo koju Festa sa sobom nosi.

Posljednje desetljeće DuList usko surađuje s rektorima crkve sv. Vlaha u pripremi publikacije koju objavljujemo uz Parčev blag dan. Ove godine saželi smo svih deset godina i ukoričili ih u bogato knjiško izdanje. Jeste li je prolistali, pročitali? Imate li ideju što ćemo zajednički raditi sljedeće godine? Od 2000. godine pa na ovamo, mislim da nisam niti jednom izostao s otva ranja Feste sv. Vlaha i proslave sv. Vlaha. Tako da sam upoznao, što o tim danima, ali i mimo tih dana, skoro sve festanjule, barjaktare, trombu njere. Knjiga ‘Svi Vlahovi ljudi’ govori upravo o tim ljudima. S nekima sam i prijateljski povezan. A nekima sam bio ili jesam župnik. Drago mi je da je

desetogodišnja suradnja između DuLi sta i rektora crkve sv. Vlaha bila i ostala dobra. Nadam se da će ta suradnja biti jednako dobra i uspješna kao što je bila do sada. O planovima za iduću godinu ne mogu ništa govoriti. Prvo trebam preuzeti službu rektora, sagledati cje lokupno stanje, a onda se susresti s Bratovštinom sv. Vlaha. Nakon toga ćemo znati nešto više te na koji način ići naprijed i kako odgovarati potre bama i izazovima vremena, nastojeći izvršavati poslanje koje nam je Gospo din namijenio i što Crkva očekuje.

Generalni ste vikar Biskupije i naj bliži suradnik biskupa Roka. Na čemu će se temeljiti vaše zajedničko djelovanje?

Žao mi je da vjernici službu generalnog vikara stavljaju po strani u odnosu na službu rektora crkve sv. Vlaha. Razu mijem da je sv. Vlaho srastao s našim sugrađanima. No, vjerujem da bi sv. Vlahu bilo puno draže kada bi nje govi štovatelji više ljubavi i poštova nja iskazivali Isusu Kristu i njegovim današnjim apostolima, biskupima. A glede drugog dijela Vašega pitanja, koje se odnosi na zajedničko djelovanje biskupa Roka i mene kao generalnog vikara, temelj ne samo našeg djelova nja, nego djelovanja svakoga sveće nika jest Evanđelje, navještaj Radosne poruke spasenja. Meni je biti njemu od pomoći u svim segmentima služenja mjesnoj crkvi.

S novom ulogom, prestajete obna šati dužnost župnika župe Presvetoga Spasitelja u Mokošici. Tamo djelujete od 2015. godine. Znamo da je bilo lijepih, ali sigurno i loših trenutaka, no što dobroga ostav ljate iza sebe u nasljedstvo novom župniku? Također, što očekujete od njega?

Godine 2015. obavljao sam službu biskupijskog kancelara i župnika na Boninovu. Biskup Mate mi je ponu dio razne župe. Ja sam mu bio na ras polaganju. Mogao me je poslati kamo god je htio. Odlučio je ostaviti me na Boninovu. A onda te 2015., baš na Spa sovdan, došao je u moj ured i rekao mi da je sve posložio, a da mu je ostala neriješena Mokošica. Tada sam mu odgovorio da ću ja u Mokošicu. Ostao je zatečen mojom spremnošću da pođem u Mokošicu. Gospodin me je trebao u Mokošici koja mi je prirasla srcu, kao i druge župe u kojima sam prije djelovao. Moje je načelo nasto jati vršiti svoje poslanje onako kako najbolje znam i mogu. Svećenik u jed noj župi upućen je na ljude, vjernike, kao što su i oni upućeni na svoga sve ćenika. Neki te dobro upoznaju jer im

Ne bih rekao za sebe da sam strastveni kolekcionar. Radije bih rekao da sam čovjek koji voli lijepo, oku ugodno. I kada se nađem pred takvim djelom, onda ga nasto jim kupiti. Neke sam umjetnine kupio iz straha da ne odu iz Hrvatske. Od 2015. pa do danas, kupio sam i neke nove umjetni ne, a neke sam i dobio

je stalo do svećenika. Neki ostanu po strani, niti ih upoznaš niti te upoznaju. Svome nasljedniku ću ostaviti tolike drage ljude, dobre i praktične vjernike. Mnogi su spremni podržati i aktivno sudjelovati u životu župne zajednice. Tu su pjevači, čitači, ministranti, vri jedni članovi i podupiratelji župnog Caritasa. Toliko je aktivizma bilo, pogo tovo do pojave takozvanog Covida-19.

Ali to djelovanje je bilo plodonosno i korisno za sve nas u Mokošici. Je li bilo i manje sretnih momenata... Ima ih svugdje. Ima ih u našim obiteljima, susjedstvima i sve do međunarodnih odnosa pa prema tome normalno je da ih ima i u župnim zajednicama. Savr šenoga nema. A mi smo pozvani uči niti sa svoje strane što učiniti možemo, kako bi Crkva Kristova rasla, jačala se i sazrijevala. Od svoga nasljednika ne mogu ništa očekivati, jer bih na taj način ograničavao njegovu slobodu djelovanja. Svatko treba imati slo bodu djelovanja u okvirima Evanđelja i nauka svete Crkve. Već sada u svoje ime i u ime župljana Mokošice (Sustje pana, Petrova sela i Pobrežja) izraža vam dobrodošlicu don Mariu.

Uskoro bi se trebala dogoditi pro mocija zbornika župe Presvetog Spasitelja, sudjelovali ste u njego vom stvaranju. Što donosi i obu hvaća zbornik?

Župa Presvetoga Spasitelja u Moko šici u travnju 1769. odcijepila se od župe Velike Gospe u Rožatu, tako da smo 2019. proslavili 250. godišnjicu postojanja. Smatrao samo potrebnim o toj visokoj obljetnici prirediti zbor nik radova. Svoju ideju sam podi jelio s dr. Slavicom Stojan, našom župljankom, koja ju je podržala. Ali uz podršku, dala je i veliki obol u stvara nju toga, za Mokošicu, važnoga dijela.

Predstavljanje Zbornika će biti, s Bož jom pomoći, 25. svibnja u Mokošici. To je treći dan trodnevnice, uoči samog župnog patrona. Zbornik obuhvaća transkripciju i prijevod Matrikule brat stva Sv. Spasa u Mokošici. Isto tako je obrađena i Matrikula bratstva u Sustje panu. Povijesne okolnosti osnutka i života župe Mokošica. Svakodnevni život žitelja Župe. Umjetnička dobra u Župi, kao i liturgijsko posuđe i misno ruho. Doseljavanje i naseljavanje u Mokošici. Svećenici koji su službovali u Mokošici. Fototeka župe i još mnogo drugih tema.

Svi se sjećamo 2015. i izložbe Vaše kolekcije umjetničkih djela koja je nosila naziv ‘Iz župnikove kolek cije’. Jeste li i dalje strastveni kolek cionar umjetnina? Je li se kolekcija povećala od kada ste je posljednji put predstavili javnosti?

Župa sv. Petra na Boninovu 2015. godine je slavila 50. obljetnicu svoga postojanja. Koliko se sjećam, organi zirali smo bogat program, obilježava jući tu okruglu obljetnicu. Tako smo došli na ideju da se predstavi javno sti i dio umjetnina iz moje skromne zbirke. Savjetovao sam se sa stručnim osobama kao što su mr. Božena Popić Kurtela i dr. Denis Vokić. Oni su oda brali što bi se moglo izložiti u velikoj župnoj dvorani. Ta je izložba bila jako lijepo posjećena i prihvaćena od vjer nika župe sv. Petra na Boninovu i dru gih. Ne bih rekao za sebe da sam stra stveni kolekcionar. Radije bih rekao da sam čovjek koji voli lijepo, oku ugodno. I kada se nađem pred takvim djelom, onda ga nastojim kupiti. Neke sam umjetnine kupio iz straha da ne odu iz Hrvatske. Od 2015. pa do danas, kupio sam i neke nove umjetnine, a neke sam i dobio.

Drago mi je da je desetogo dišnja suradnja između DuLista i rektora crkve sv. Vlaha bila i ostala dobra. Nadam se da će ta suradnja biti jednako dobra i uspješna kao što je bila do sada

Lapadska obala gotova do studenog 2023. godine

Čeka se novi stroj za pobijanje pilota te početak postavljanja betonskih zavjesa manjih dimenzija

dopuna Urbanističkog plana uređe nja Gruški akvatorij, koji bi se pred vijećnicima mogao naći već na idućoj sjednici.

Samo izvo đenje radova dobro napreduje, u značajnom dijelu. U manjem segmentu smo imali pro bleme tehničke naravi. Stroj za buše nje pilota se više puta pokvario pa ga je trebalo popravljati, a sad treba dovesti novi stoje. To se očekuje 25. svibnja i od tada bi se kroz 10 do 15 dana tre balo završiti pobijanje pilota – rekao je dalje te istaknuo kako se do danas pobilo 80 posto pilota.

Drugo rješenje

S druge strane, naišlo se i na probleme kod postavljanja betonske zavjese.

Gradonačelnik Mato Franković istaknuo je kako krajnji rok za završetak Lapadske obale ničim nije ugrožen

Radovi na RekonstRukciji Lapad ske obale trebali bi biti gotovi u stu denom 2023. godine. Taj krajnji rok za završetak radova, unatoč određenim poteškoćama, rekao je gradonačelnik Mato Franković na sjednici Gradskog vijeća, nije ničim ugrožen.

Naime, sdp -ov vijećnik Ivan Tropan pitao je postoje li problemi u tehničkoj izvedbi ovog važnog infrastrukturnog

projekta.

Gradonačelnik je napomenuo kako je u okviru projekta uređenja Lapadske obale bilo više problema prije svega pravnih.

Njih smo, nadam s e, konačno i riješili. Postigli smo suglasje s Mini starstvom i gospodinom Pašalićem. Osigurat ćemo parking mjesta u okviru njegove koncesije. Na taj način nismo došli u situaciju da ne gubimo par king mjesta namijenjena građanina –objasnio je. Također je istaknuo kako će izmjena koncesijskog područja marine te smanjenje koncesije u dijelu u kojem se ona preklapa s Lapadskom obalom biti sastavni dio izmjena i

Konzervatori su prilikom dava nja suglasnosti uvjetovali da se ne na ovom području ne smije graditi čvrsti obali zid jer je područje muljevito pa su smatrali da bi se njegovom grad njom zamutio gruški akvatorij. Zato su tražili velike betonske zavjese. Nji hovo postavljanje je i tehnički izazov. Očekivalo se da će on, kad se postavi, samo uroniti u mulj i da će time sve biti riješeno. To su pokazivale i geo tehničke analize, ali se to nije poka zalo takvim u praksi. Prva je odmah zapela na početku mulja te se vidjelo da to nije dobro rješenje – objasnio je gradonačelnik.

Pronašlo se drugo rješenje, a to su betonske zavjese manjih dimenzija, s čijim bi se postavljanjem trebalo kre nuti ovog tjedna.

Često se u velikim poslovima događaju manje korekcije i izmjene, ali važno je kako krajnji rok ničim nije ugrožen – zaključio je.

Inače, Franju Pašaliću sukladno dogovoru osigurat će se parkirna mje sta na području nasuprot Kazbeka.

DEŽURNE LJEKARNE

Dan parkinga u garaži skuplji nego noć u apartmanu

Za sve one koji se bave rentijerskim turizmom u Dubrovniku i imaju cijenu noćenja manju od 100 eura za dvije osobe od travnja, učite od najboljih. Ovako se gradi destinacija! U vas spavaju za 50/60 eura u ‘super napucanim objektima’, a ‘limeni ljubimac’ ima luxury smještaj na betonu za 70 eura po danu

Ako ćete pArkirAti u Garaži na Ili jinoj glavici, taj će vas, nazovimo ga –luksuz košati 45 kuna po satu. Sat par kiranja na vanjskom parkiralištu doći će vas 75 kuna. Po satu. Očito je kako su cijene parkinga bile glavna tema pro teklog tjedna. Jedna od naših sugra đanki koja živi u povijesnoj jezgri uka zala je kako dnevna karta za Garažu iznosi 520 kuna. I istaknula: ‘Skuplje od apartmana! Ovo stvarno prelazi granice dobrog ukusa’. I ako ‘bacite oko’

na cijene na platformama za oglašava nje smještaja unutar gradskih zidina, mogu se naći primjeri kako je trenutna situacija upravo takva.

Za sve one koji se bave rentijer skim turizmom u Dubrovniku i imaju cijenu noćenja manju od 100 eura za dvije osobe od travnja, učite od najbo ljih. Ovako se gradi destinacija! U vas spavaju za 50/60 eura u ‘super napuca nim objektima’, a ‘limeni ljubimac’ ima luxury smještaj na betonu za 70 eura po

danu – istaknula je među ostalim naša sugrađanka u objavi na Facebooku. Jedan od komentara na objavu bio je: ‘Jeftinije je da ti pauk digne auto’.

Ako izgubite kartu...

Prema cjeniku Garaže na Ilijinoj gla vici, koja ima 711 mjesta za parkira nje, tjedna karta košta 2.600, a mje sečna 5.200 kuna. Ako izgubite kartu, to će vas doći 2.220 kuna jednokratno... Također, treba istaknuti kako postoje i ugovorne mjesečne karte za domicilno stanovništvo. Rezidencijalna karta za fizičke osobe (za 30 dana) košta 450 kuna, dok je rezidencijalna karta za pravne osobe (za 30 dana) 600 kuna. Poslovna karta iznosi 520 kuna, par kirna karta za osobe smanjene pokret ljivosti (31 dan) 300 kuna, a parkirna karta za motocikle (31 dan) 150 kuna.

Inače, prijašnja cijena parkiranja vozila po satu, prema podacima koje možemo pronaći na Internetu, bila je 40 kuna, dnevna karta je iznosila 480, dok je sedmodnevna karta bila 2.400, a mjesečna 4.800 kuna. Za izgubljenu

GRADSKI

MUZEJI I GALERIJE

Pomorski muzej (Tvrđava sv. Ivana): 9-18, srijedom zatvoreno

Etnografski muzej (žitnica Rupe): 9–18, srijedom zatvoreno

Kulturno-povijesni muzej (Knežev dvor): 9-18, srijedom zatvoreno

Tvrđava Revelin: 9–18, srijedom zatvoreno

Tvrđava Imperijal na Srđu: 9-20 svaki dan

Dom Marina Držića: 9–20.30, ponedjeljkom zatvoreno

Umjetnička galerija Dubrovnik: 9-20, ponedjeljkom zatvoreno

Atelijer Pulitika 9-15, ponedjeljak zatvoreno

Galerija Dulčić Masle Pulitika: 9-20, ponedjeljkom zatvoreno

Prirodoslovni muzej: ponedjeljak-petak 10-17, subotom 10-14, nedjeljom zatvoreno

Svi stanovnici DNŽ ostvaruju pravo besplatnog posjeta svim postavima i izložbama.

navedenu mogućnost, 5 metara dalje odnosno nasuprot parkinga RK Srđ nalaze se ulična parking mjesta gdje za 60 kuna mjesečno, putem PPK- povla štene karte za građane, možete par kirati jednako kao i bilo gdje u Gradu. Uz sve to, otprilike 200 metara dalje od place nalazi se parking Radeljević, gdje se također za 60 kuna mjesečno može parkirati s PPK kartom. I sada je problem jer se naplaćuje parking ispred Robne kuće Srđ, koji ukupno ima 44 parking mjesta i za koji Sani tat plaća mjesečni najam u iznosu od 33 000 kuna. Nevjerojatna je količina mržnje u isticanju kako se time ljude tjera s place. Kao da netko namjerno želi izbrisati činjenicu o broju parking mjesta osiguranih u neposrednoj bli zini gruške place po iznimno povoljnim cijenama za naše sugrađane. Možda bi pojedincima trebalo omogućiti par kiranje na sred place, naravno gratis,

kartu morali ste izdvojiti 1800 kuna. Čini vam se kako nije došlo do previ sokog poskupljenja? Još u 2016. godini, mediji su pisali kako je riječ o najsku pljoj garaži u Hrvatskoj. Tada je cijena po satu iznosila 35 kuna, dnevna je bila 420, tjedna 2.100, a mjesečna 4.200 kuna. Treba istaknuti kako je riječ o garaži koja nije u vlasništvu Grada Dubrovnika, već privatne tvrtke ‘Best in Parking’.

Neugodno iznenađenje

Na drugoj strani grada došlo je do ‘mini pobune’ naših sugrađana, i to oko novih cijena parkinga na parki ralištu, koje je pod Sanitatom, ispred Robne kuće Srđ. To im je bio samo ‘šlag na tortu’ u nizu masovnih posku pljenja. Svi koji su pošli na placu u Gruž, tako su se neugodno iznenadili. Naime, cijena jednog sata parkinga na ovom parkiralištu od 1. svibnja košta duplo više nego prije. Sada je 20 kuna, u odnosu na donedavnih deset! Ta će cijena vrijediti sve do 31. listopada. U razdoblju od 1. studenog do 30. travnja parking se ponovno vraća na cijenu od 10 kuna. Očekivano, takva promjena dovela je do burnih komentara, ponaj prije na društvenim mrežama. Jedna naša sugrađanka u statusu se na Face booku osvrnula na cijelu situaciju, nakon ‘početnog šoka’.

Dragi moji prijatelji, svi koji imate namjeru ovih dana ići na placu u Gruž ili u bivšu RK Srđ! Nigdje u medijima nije objavljeno pa vam zato ovdje

pišem, da ne doživite isto što i ja. Od 1. 5. parking ispred RK Srđ je 20 kuna sat! Tako firma Sanitat pomaže svima koji su došli na placu u Gruž kupiti npr. cvi jeće kao ja. Ovo mi je poticaj da nikada više tamo ne parkiram i da cvijeće odem kupiti u Čibaču gdje mogu bez problema parkirati. Način kako otje rati i ono malo čejadi što hode redovno na placu. Meni nije problem parkirati u luci za onu uru mukte i doremućat spenzu do tamo, a što je sa starijom populacijom? Što je sa svim butigama koje imaju korist od tog parkinga, da li su ih obavijestili zašto je danas parking poluprazan, tj. parkirali su neinformi rani kao ja? Dok sam donijela sve graste u auto i obavila spenzu u RK Srđ pasalo je uru i par minuta i taj užitak sam pla tila 40 kuna – napisala je.

‘Kada sam pročitao kako je glavna vijest...’

Na cijelu je situaciju kasnije reagirao i gradonačelnik Mato Franković. ‘Stao’ je braniti odluku Sanitata u statusu kojeg je napisao na Facebooku.

Kada sam pročitao kako je glavna vijest danas cijena parkinga ispred RK Srđ u kojoj se navodi kako se time tje raju ljudi s place u Gružu pitam se je li itko promislio kako je upravo ova gradska uprava još od 2018. osigurala svim korisnicima gruške place pravo na besplatan sat parkinga na parkiralištu Luke Dubrovnik svakim radnim danom u radno vrijeme tržnice, odnosno od ponedjeljka do subote do 13,00 sati? Uz

711

mjesta za parkiranje ima Garaža na Ilijinoj glavici

kako bi ih u potpunosti usrećili ili im ni to ne bi bilo dovoljno – istaknuo je te u komentarima, u većini ‘pokupio’ komentare podrške.

Od početka veljače Sve se te promjene nalaze u doku mentu ‘Opći uvjeti o organizaciji te cjeniku, načinu naplate i kontrole par kiranja na lokaciji parkirališta ispred Robne kuće Srđ’ koji se može pronaći na stranicama Sanitata. Opći se uvjeti, kako piše, primjenjuju od 1. veljače 2022. godine. No, iz Sanitata nisu ade kvatno najavili niti obavijestili javnost o ovoj odluci, kao što je nisu ni uputili medijima.

Inače, u dokumentu se još ističe kako je vrijeme besplatnog parkiranja 15 minuta od ulaska do izlaska s parki rališne površine. Isto tako, navodi se da je cijena izgubljene parkirališne karte za razdoblje od 1. svibnja do 31. listo pada 480 kuna, dok je od 1. studenog do 30. travnja upola manja, odnosno 240 kuna.

Kratke

Dani od Amora 2.0

Govorilo se i o namještenim natječajima, ali i o tome kako se nikad manje HDZ-ovaca nije imenovalo na neke funkcije

Novu maratonsku sjednicu Gradskog vijeća obilježili su ‘duhovi prošlosti’. No, ovog se puta, kao što je to često bio slučaj ranije, nisu prizivali ‘grijesi’ bivšeg gradonačelnika, već su ‘zaratili’ HDZ i Srđevci. HDZ -ovci, naime, tvrde kako su do rušenja proračuna 2016. godine sa Srđevcima bili u čvrstoj koaliciji, a Srđevci sve negiraju

‘Đuro istina’ i Mato istinoljubivi’, uplaćivanje mise u sv. Vlaha za sustići rok izgradnje nove dvorane, čašće nje večerom cijelog Gradskog vijeća, povratak Andra Vlahušića pod okrilje HDZ -a... Sve su to crtice koje su obi lježile još jednu maratonsku sjednicu Gradskog vijeća.

Nadimak ‘Đuro istina’ zaradio je vijećnik stranke Srđ je Grad Đuro Capor, a nadjenuo mu ga je dubrovački gradonačelnik Mato Franković. On je pak postao ‘Mato istinoljubiv’ kako ga je nazvao upravo Capor. Ni ova, naime, sjednica nije prošla bez političkih

podbadanja na relaciji Capor – Fran ković, a rasprava se posebno rasplam sala vraćanjem nekoliko godina u proš lost kad su Srđevci i HDZ bili u koaliciji (doduše, ovisno koga o tome pitate).

‘Vlahušić se vraća pod krilo HDZ-a’ Sve je krenulo riječima Đura Capora: ‘Velikim aplauzom pozdravimo povra tak gospara Vlahušića u krilo HDZ -a’. Njegove su riječi potaknute prijedlo gom zaključka o unaprjeđenju projekta Dubrovačke kartice, kojim su gradski vijećnici ovlastili gradonačelnika ime novati povjerenstvo za Du Card. No ne

treba zaboraviti kako se Vlahušićevo imenovanje u to tijelo spominjalo već i ranije, a taj potez potvrdio je u pone djeljak i sam Mato Franković. Dapače, vrlo je gorljivo branio Vlahušića i nje gove ideje. Kako stare, tako i nove.

Ja sam uvjeren da gospodin Vlahu šić može doprinijeti svojim znanjem i iskustvom, on je i započeo projekt. Mene danas ovlašćujete za imenovanje i imenovat ću ga. Zašto je to sporno? Čovjek želi doprinijeti gradu – poručio je gradonačelnik Franković. Naveo je i kako nije istina da netko tko je bio 8 godina gradonačelnik, ništa dobro nije

POST FESTUM MARATONSKE SJEDNICE GRADSKOG VIJEĆA

PRAVA AKCIJA! Ususret svjetskom Danu bio raznolikosti, provedena je još jedna akcija čišće nja podmorja Parka Prirode Lastovsko otočje uz pomoć ronilačkog centra Ronilački raj i Roni lačkog centra Ankora. Također, petu godinu

zaredom NP Mljet u suradnji s DPS Zagreb, OŠ Mljet te ronilačkim centrom Aquatica nastav ljaju s projektom ‘Čistim Mljet za bolji svijet’.

Piše Andrea Falkoni Račić Foto Grad Dubrovnik

DANČEA U PULI U oporavilište za gmazove Aquariuma Pula proteklog tjedna pristigao je Dančea Putnik, glavata želva (Caretta caretta),

duljine oklopa 66 cm i 33 kg težine, prenosi Akvarij Pula. Po dolasku u oporavilište, jedinka je smještena u jedinicu intezivne njege.

Nadimak ‘Đuro istina’ zaradio je vijećnik Đuro Capor, a na djenuo mu ga je dubrovački gradonačelnik Franković. On je pak postao ‘Mato istinoljubiv’ kako ga je nazvao upravo Capor napravio.

Nije problem u gospodinu Vla hušiću, već u tome što ga godinama gazite i udarate. To što radite je nemo ralno – smatra vijećnik Srđ je Grad Nikša Selmani.

Koalicija. Ili ne?

U raspravi s Đurom Caporom, u koju se uključio i Marko Potrebica, ‘prizvali su se duhovi prošlosti’. Točnije razdo blje u kojemu su HDZ i Srđevci s Vića novim DDS-om bili u koaliciji upravo kontra Vlahušića. Na to je sve podsje tio Franković.

Mi smo sa Srđevcima bili u koa liciji. Kako sam ja postao predsjed nik Gradskog vijeća? Oni su me podr žali. Vićan, Srđevci i mi iz HDZ-a smo zajedno sjedali i postavljali šine, ali i ljude u upravna vijeća. Zajedno. Mi smo bili u čvrstoj koaliciji sa Srđ je Grad. Ja sam ponosan na ta vremena – rekao je gradonačelnik Franković te napomenuo kako ih je tada savjeto vao Pero Vićan jer su oni bili mladi u politici.

Prva koalicija u koju je Srđ je Grad ikad ušao bila je čvrsta koalicija s HDZ om. Puno dobroga smo tada napravili – rekao je gradonačelnik. Podsjetio je i na sastanak, ne želeći otkriti loka ciju, na kojem su sve dogovorili. No, Srđevci su negirali koaliciju.

Srđ je Grad nije nikad bio u koa liciji s HDZ -om. Na vlasti je bio gos podin Vlahušić koji nije mogao sku piti većinu. Vijeće je funkcioniralo na način da su se svi uvažavali. Donosio se i jedan zajednički proračun – iznio je Capor. Na to je Franković ponovio kako su zajednički dogovarali upravna vijeća, a prisjetio se i imenovanja

Dubrovačka javnost do znala je i kako će se u 2021. godini otvo rena dvorana za borilačke sportove u Gospinom polju morati – rušiti

Srđane Cvijetić u Igre, na prijedlog Srđevaca. Odgovorio mu je Nikša Sel mani, koji je rekao kako se jako dobro sjeća sastanka o kojemu se pričalo.

Jako ga se dobro sjećam jer smo na njega pristali iz političke pristoj nosti. Na tom sastanku, kad nam je neću reći koji dotični gospar rekao da idemo istim šinama, HDZ je na to pri stao, a Srđ je Grad je to odbio – iznio je Selmani te objasnio kako koalicija znači imati uslugu i protuuslugu što se od Srđevaca nikad neće dobiti.

‘Natječaji na zlu glasu’ Između Capora i Frankovića zaiskrilo je i na natječajima. A sve je počelo od vijećnice Anite Bonačić Obradović (SDP) koja je potaknula pitanje zašto se u izvješću gradonačelnika ne nalazi i podatak o zapošljavanjima. Tada je gradonačelnik objasnio, među ostalim, kako ‘javna uprava više nije konkuren tna’ te se ljudi ne javljaju na natječaje za zapošljavanje. Požalio se, naime, kako se na dva natječaja za odjel za izgradnju nitko nije javio, a Grad ima i problem sa zapošljavanjem dovoljnog broja komunalnih i prometnih redara.

Na sve se osvrnuo i Đuro Capor koji je iznio svoje mišljenje o tome zbog čega se ljudi ne javljaju na natječaje.

Imamo situacije da s e mjesecima unaprijed, i prije raspisivanja natje čaja, zna tko će biti novi pročelnik ili direktor javne tvrtke. Kad te informa cije izađu u medijima naravno da svi znaju da se radi o namještenom natje čaju te se nitko osim tog kandidata ni ne javi – rekao je Capor.

Javili su se na natječaj i neki drugi ljudi. Nije dobro govoriti nei stinu. Nikad izgovorena laž u javnom

prostoru neće postati istina – odgovo rio mu je gradonačelnik. No, Capor je ustrajao te je istaknuo kako su natje čaji u Gradskoj upravi na zlu glasu. Čuli smo tada i kako se, iako je HDZ na vlasti, nikad manje članova te stranke nije imenovalo na neke funk cije. Rekao je to predsjednik Gradskog vijeća Marko Potrebica.

Treba se čovjek sjetiti tko su ti silni HDZ -ovci zbog kojih nas prozi vate. Ako nam išta prigovaraju naši članovi, to je da ne vodimo računa o stranačkoj pripadnosti prilikom zapošljavanja – objasnio je Potrebica. Zaključak je dao gradonačelnik s poru kom: ‘Zapošljavaju se sposobni, a ne podobni’.

Ruši se tek izgrađena dvorana

Za kraj vratit ćemo se na onu misu s početka. Naime, vrlo je upitno hoće li se nova multifunkcionalna dvorana u Gospinom polju za potrebe Svjet skog rukometnog prvenstva uspjeti izgraditi do 2025. Bojazan su izra zili i gradski vijećnici, među njima i Marko Potrebica koji je rekao kako ju je moguće izgraditi u roku, ali za sad samo teoretski. Upravo on ‘predlo žio’ je plaćanje mise u sv. Vlaha da ne bude žalbi na natječaju. S druge strane, Andro Vlahušić će sve vijećnike častiti večerom, nakon tehničkog prijema, ako dvorana bude gotova u roku. A troškove će podijeliti s Potrebicom.

Iz rasprave vijećnika Mosta Mara Kristića doznalo se i kako će se dvo rana za borilačke sportove, otvorena prije godinu dana, morati rušiti zbog nove pozicije buduće dvorane, a ne treba zaboraviti kako je njena gradnja koštala više od 3 milijuna kuna.

Na obnovi ‘Vahine vile’ sudjelovalo više od dvadeset arhitekata i inženjera!

Konzervatori odbijaju dva projekta. Kada projekt preuzima priznati arhitekt Dubravko Bačić, koji se navodi kao glavni projektant, priča se konačno pokreće

Kamena fasada stare kuće pažljivo je očišćena, a kameni okviri prozora popravljani i tašelirani. Žbukani dijelovi pročelja – istočna, zapadna i sjeverna fasada – ponovno su ožbukani, u tonu i strukturi žbuke identičnoj ranijoj. Za mnoge radove rađeni su probni uzorci i po nekoliko puta, sve dok vrsta materijala, kvaliteta, boja, tekstura, vizualni dojam ili druge karakteristike nisu bili zadovoljavajuće kvalitete

Vila Rusko pojedinačno je zašti ćeno nepokretno kulturno dobro – spo menik kulture – upisano u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske. Bio bi joj to onaj početni, ‘službeni’ opis. Ipak je po drugom opisu pozna tija Dubrovčanima i ljubiteljima sporta – nerijetko ćete čuti kako se u Ulici bra nitelja Dubrovika nalazi – Vahina vila! Izbornik Maroka, legendarni Vahid

Foto

Zvonimir Pandža

Halilhodžić, kupio je ovo zdanje prije desetak godina, a od početka pripre mnih radova poslova na obnovi do danas prošlo je osam godina. Zani mljivo je saznanje kako su ranija dva projekta koja su mu radili drugi arhi tekti odbijena od strane Konzervatora. Kada projekt preuzima priznati arhi tekt Dubravko Bačić, koji se navodi kao glavni projektant, priča se konačno pokreće.

Ime – Vila Rusko

Vratimo se još malo u povijest – ipak su povijesne okolnosti ‘kumovale’ težini projekta. Uostalom, tek kroz povijesni prikaz možemo razumjeti važnost ove nekretnine. Kako se u registru navodi, ‘sačuvana parcela, posebno razvedene vrtne površine, uključujući stambeni i gospodarski dio daju ovoj cjelini karak ter reprezentativne prigradske izgrad nje 18. stoljeća. Posjed je stradao u rusko-crnogorskom pustošenju 1806., obnovljen je sredinom 19. stoljeća, a 1934. godine kuća je u potpunosti pre građena i dograđena po projektu arhi tekata M. Kauzlarića i S. Gomboša. Pro vedeni zahvat, iako je kuću prilagodio suvremenim potrebama, zadržao je prepoznatljivu pojavnost dubrovač koga prigradskog stambenog sklopa 18. stoljeća.’

Na temelju prostorno-povijesnih istraživanja poznato je da je današnja glavna kuća izgrađena krajem 18. ili početkom 19. stoljeća, a ulazni paviljon krajem 19. stoljeća. U drugoj polovici 19. st. posjed je bio u vlasništvu jednog ogranka pelješke pomorske i brodovla sničke obitelji Bjelovučić, koji su kuću prodali dubrovačkom trgovcu i podu zetniku Marku Rusku 1933. godine. Otud ime Vila Rusko! Inače, u javnosti se često pogrešno interpretira ime vile Bella Luiga, što je potpuno netočno. Rusko je 1934. godine naručio opse žan projekt pregradnje i preuređenja kuće te uređenja posjeda od zagre bačkih arhitekata Mladena Kauzla rića i Stjepana Gomoboša koji u isto vrijeme izvode preuređenje Gradske kavane i vilu Ružu na Koločepu, tako đer za Ruskove. Po projektu Kauzla rića i Gomoboša potpuno je adaptirana unutrašnjost kuće, dograđen je gospo darski trakt u začelju, te u zapadnom produžetku kuće, a uz istočnu fasadu dograđena je lođa, odnosno natkri vena ljetna terasa. Također su uređeni i vanjski prostori posjeda – taraca, oplo čenje, odrina...

Novija povijest obnove – 2014. godina Projektu obnove i rekonstrukcije vile Rusko pristupilo se temeljito i po pravilima struke, u svemu sukladno

zakonskoj proceduri. Konzervator ski elaborat cijelog sklopa izrađen još 2014. godine, dakle arhitektonski snimak postojećeg stanja, prostornopovijesni razvoj, analiza postojećeg stanja, valorizacija postojećeg zele nila, restauratorska istraživanja, valo rizacija cijelog sklopa, konzervatorske smjernice za obnovu. Konzervatorski elaborat izradio je Zavod za graditelj sko naslijeđe Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu – v.pred. mr.sc. Alan Braun, dipl.ing.arh. i Tomislav Vidović, dipl.ing.arh. – a na elaborat je ishođena potvrda Konzervatorskog odjela. Idejni projekt na temelju kojeg su ishođeni posebni uvjeti od javno pravnih tijela kao što su Konzerva torski odjel, MUP – požar, vodovod i odvodnja, Hakom, Elektrojug, kata star, izrađen je 2017. godine. Tijekom izrade glavnog projekta bilo je nužno pridržavati se glavnog projekta.

Nekoliko zanimljivosti kuće Za prometno rješenje ulaza i korištenja garaže izrađen je i zasebni prometni elaborat. Glavni projekt završen je sredinom 2019. godine, a građevin ska dozvola izdana je u prosincu iste godine. Naposljetku, za izvođenje radova izrađen je i detaljni izvedbeni projekt. Na izradi svih faza projektnotehničke dokumentacije sudjelovalo je ukupno dvadesetak arhitekata i inženjera. Tijekom izrade projektnotehničke dokumentacije jednaka je pažnja posvećena uređenju i obliko vanju vanjskih površina, kao što su tarace, vrtovi, šetnica, staze... Kao i projektiranju kuće i pomoćnih gra đevina. Tako su u ‘Vahinoj vili’ nova ukopana garaža, preoblikovanje stra žnjeg trakta, preuređenje nekadaš njih gospodarskih prostorija kotlov nice i praonice uz zapadno pročelje

Najveća atraktivnost kuće svakako su njezini veliki vanjski pro stori i okoliš, pažljivo ure đeni terasirani doci zasađeni autohtonom vegetacijom, dijelom sačuva nom a dijelom novom, koji se spuštaju od Donjeg Konala, od Ulice A. Bošković pa sve do Ulice branitelja Dubrovnika

i kotama.

Suradnja s konzervatorima trajala je neprekidno, od izrade Konzervator skog elaborata, potom u svim fazama izrade projektno-tehničke dokumen tacije – idejni, glavni i izvedbeni pro jekt – te konačno do kontinuiranog konzervatorskog nadzora nad izvo đenjem radova. Suradnja je bila vrlo intenzivna i kvalitetna, saznajemo od tima koji je radio na vili, što je ključ svake uspješne obnove i što je također pridonijelo završnom rezultatu.

Dolazimo u (pred)pandemijsko raz doblje. Gradilište je otvoreno počet kom 2020., a izvođač je bio Alfaplan Građenje d.o.o. iz Dubrovnika. Izvedba je počela paralelno s početkom pan demije, što je u jednu ruku otežalo organizaciju radova, a s druge strane je omogućilo da odvijanje radova što manje opterećuje susjedstvo.

Zahtjevnost radova

Za mnoge radove rađeni su probni uzorci i po nekoliko puta, sve dok vrsta materi jala, kvaliteta, boja, tekstu ra, vizualni dojam ili druge karakteristike nisu bili za dovoljavajuće

Svaki segment izvođenja radova bio je zahtjevan na svoj način. Zemljani radovi bili su vrlo kompleksni zbog velike dubine i visine iskopa za novu garažu, zaštite postojeće vegetacije, prometno kompliciranog prilaza i ulaza na gradilište. Radovi na kući bili su zahtjevni zbog velikog opsega radova pažljive demontaže i uklanja nja građevinskih elemenata, vrijednih vanjskih prostora koje je trebalo čuvati, kao što su pristupna skalinata, odrina, vrtni namještaj, tarace, potom iskopa u stijeni, vrijednih elemenata predrat nog interijera koje je trebalo pažljivo čuvati i pohraniti radi obnove i/ili izrade replike, izvedbe novih među katnih konstrukcija i slično.

Kamena fasada stare kuće pažljivo je očišćena, a kameni okviri prozora popravljani i tašelirani. Žbukani dije lovi pročelja – istočna, zapadna i sje verna fasada – ponovno su ožbukani, u tonu i strukturi žbuke identičnoj ranijoj. Za mnoge radove rađeni su probni uzorci i po nekoliko puta, sve dok vrsta materijala, kva liteta, boja, tekstura, vizualni dojam ili druge karakteristike nisu bili zadovoljavajuće kva litete. Uz konzervatorski nad zor, izvedbu radova je konstan tno pratilo i četvero nadzornih inženjera i voditelj projekta, što je također utjecalo na konačni rezultat, današnji izgled Vile Rusko, ‘Vahine vile’, u pot punosti poštujući zadane forme.

jama, pravcima

Parkovi, igrališta, ceste... Odgođeno zbog pandemije!

Riječima samog gradonačelnika Mata Frankovića brojni su gradski projekti na čekanju. Grad, napomenuo je, nema vlastitih sredstava za financirati. Stoga neki čekaju raspisivanje natječaja za fondove Europske unije

Kriza uzro K ovana pandemijom K oronavirusa, koja nam je posljed nje dvije godine promijenila živote, utjecala je na cjelokupno svjetsko gospodarstvo. Turizam je, posebno u Dubrovniku, gradu u kojemu je on

glavna gospodarska grana, zastao, a posljedično je došlo i do slabijeg punje nja gradskog proračuna. Stoga se, uz poduzimanje mjera štednje, podosta projekata moralo staviti sa strane. -Puno projekata je na čekanju.

Nemamo novaca za financirati ih vla stitim sredstvima. Sve će doći na red kad se stanje popravi – rekao je počet kom ovog tjedna gradonačelnik Mato Franković gradskim vijećnicima.

Čokolino na redu u – listopadu! Odlučili smo stoga ‘protresti’ dio gradskih projekata i vidjeti u kojoj su pojedini od njih fazi. Za to nam je poslužilo gradonačelnikovo izvješće iz druge polovice 2019. te ono s kraja 2021. godine.

MLADI UMJETNICI Generacije maturanata

umjetnika neprestano istražuju nove forme, u njima se pronalaze i odmiču od tradicio nalnog. Da su im njihovi mentori iznimna potpora u cijelom procesu, pokazuju i završni radovi koje ćemo uskoro vidjeti na izložbi!

Park Pile čeka bolja financij ska vremena

Na samom početku dotaknut ćemo se za stanovnike Čokolina dugogo dišnjeg problema – Ulice dr. Vladka Mačeka, koja već neko vrijeme čeka svoje uređenje. Stanje je svakako pogoršala teška mehanizacija potrebna za gradnju Osnovne škole Montovjerna. Kad se njena gradnja dovršila, očeki vao se početak sanacije prometnice, ista se najavljivala u 2020. godini, no to se do danas nije dogodilo. Razlog je – koronakriza.

Uređenje Ulice dr. Vladka Mačeka nije se do sada realiziralo zbog situa cije s pandemijom Covida 19, a zbog smanjenja ukupnih troškova na prora čun Grada Dubrovnika, a sve u svrhu osiguranja financijske stabilnosti Grada – odgovoreno nam je nedavno iz Gradske uprave. Prema najnovijim informacijama, njeno bi uređenje na red moglo doći u listopadu ove godine.

Preko Aglomeracije do novog asfalta Pandemija je, vjerujemo utjecala, i na uređenje ostalih gradskih promet nica, odnosno onih čiji pojedini dije lovi ‘vape’ za novi slojem asfalta. No, doznali smo kako nas s jeseni čeka kopanje po cijelom gradu zbog početka realizacije velikog projekta Vodovoda –Aglomeracije. Tada će dio cesta dobiti i novi asfalt.

Veliki posao je pred nama. Očekuje nas puno kopanja, puno nezadovolj stva i buke, ali nakon toga imat ćemo

uređenu vodoopskrbnu i kanalizacij sku mrežu. Aglomeracija obuhvaća značajan broj ulica. Zbog kopanja će se uništiti postojeći asfaltni zastor te će se ulice morati vratiti u prvobitno stanje, što omogućava novi asfalt pa se na taj način novac ne baca i ne rasipa – rekao je Franković gradskim vijeć nicima tijekom preraspodjele inače namjenskih sredstava komunalnog doprinosa i komunalne naknade na druge potrebe proračuna. U prvom redu na socijalna davanja za sugra đane. Inače, korištenje dijela naplaće nih sredstava komunalnog doprinosa i komunalne naknade za druge namjene omogućila je jedinicama lokalne samo uprave Vlada RH tijekom pandemije.

Tamarić preko EU fondova Stanovnici Mokošice dugo godina čekaju na početak izgradnje ceste na području Tamarića. Građevinska dozvola konačno je ishođena prije godinu i pol dana, a u tijeku je proces izvlaštenja. Inače, nova prometnica planira se kao dvosmjerna s obostra nim nogostupom i pripadajućom infra strukturom unutar trupa prometnice, a spaja Osnovnu školu Mokošica s neraz vrstanom cestom Lozica – Mokošica –Komolac - Sustjepan.

Izgradnjom spojne ceste unaprijedit će se funkcionalnost cestovne mreže Nove Mokošice, rasteretiti postojeće križanje s bivšom županijskom cestom te adekvatno prometno povezati

Uređenje ulice dr. Vladka Mačeka, na što stanovnici čekaju godinama, trebalo bi na red doći u listopadu ove godine

novoplanirani urbani prostor u zoni obuhvata DPU -a Tamarić. Zahvat uve like rješava i dugogodišnji prometni problem roditelja čija djeca pohađaju nastavu u OŠ Mokošica jer će se izgrad njom ove ceste osigurati i uredno pro metovanje do škole. S obzirom da procijenjena vrijednost ove važne inve sticije u cestovnu infrastrukturu iznosi 24,2 milijuna kuna, Grad se planira javiti na jedan od predstojećih natje čaja za financiranje sredstvima iz EU

‘U sedam godina od idejnog rješe nja do idejnog projekta’

I stanovnici Kineskog zida odavno slu šaju o projektu ceste iza zgrada. Kako se iščitava iz izvješća o radu gradona čelnika u 2019. godini, napravljeno je idejno rješenje i geodetski snimak postojećeg stanja terena iza stambe nih zgrada. U izvješću pak iz druge polovice 2021. godine navodi se kako je izvršena novelacija idejnog rješenja u odnosu na 2015. godinu radi uskla đenja s novim zakonom. Ishođeni su posebni uvjeti i uvjeti priključenja te je u tijeku izrada idejnog projekta na temelju kojeg će se ishoditi lokacijska dozvola.

Vijećnik stranke Srđ je Grad Đuro Capor dotaknuo se ove prometnice na Gradskom vijeću.

Primijetio sam da je cesta iza Kine skog zida od 2015. od idejnog rješenja prevalila put do idejnog projekta. Bri nem se kad ćemo doći do uporabne

POLITIČKI FOLKLOR Gotovo 12 sati zasjedali su gradski vijećnici početkom tjedna. Dobar dio njihovih rasprava svodi se na međusobna poli tička prepucavanja, koja se često udalje od teme o kojoj raspravljaju. Umjesto da se drže rasprava i odluka važnih za građane ovog grada.

JOŠ POSKUPLJENJA Dnevna karta za par king u Garaži na Ilijinoj glavici košta 520 kuna. Veća je to cijena nego noć u nekim apartma nima, istaknuli su građani. U isto vrijeme, bune se oko veće cijene Sanitatovog parkinga ispred Robne kuće Srđ. Ima li kraja poskupljenjima?

Park ‘n’ Ride na Pobrežju

Gradski prora čun je u dvije godine izgubio potencijalnih 450 milijuna kuna prihoda

dozvole. Volio bih da se gorući pro blemi postave kao prioritet – rekao je vijećnik. Na to mu je gradonačelnik odgovorio kako je on na čelu Grada nepunih pet godina, a ne 7. Složio se s Caporom kako je sve dugo trajalo, ali je naglasio kako je tu postojao veliki pro blem s visinama.

-Je li projekt trebao biti prije? Jest, kao i brojni drugi – dodao je grado načelnik te istaknuo da se nada kako će ova cesta uskoro dobiti lokacijsku dozvolu.

Od parka u Pilama do Ulice Žrtava s Dakse

Neka bolja, odnosno financijski izdaš nija vremena čeka Park u Pilama. Potrebu njegovog uređenja aktuali zirao je upravo naš tjednik još 2019. godine. Upravo je ovaj park na samom ulazu u povijesnu jezgru, pisali smo tada, bio čest predmet razgovora naših sugrađana zbog nezadovolj stva koje izaziva divljaštvo nesavje snih pojedinaca, ali i neadekvatnog uređenja. Naime, ova jedna od najsta rijih dubrovačkih javnih površina u večernjim satima uglavnom je služila kao okupljalište domaće, ali i strane mlađarije koja ovdje uživa u ispijanju alkohola, redovito za sobom ostavlja jući plastične boce i krhotine stakla. Prostor je omiljen i među vlasnicima pasa čiji izmet korisnici poput djece ili umirovljenika u potrazi za razonodom i mirom od gradske vreve moraju pre skakati. Nakon pisanja DuLista, Grad ska uprava odlučila je park zaključavati u večernjim satima kako bi se spriječilo neprimjereno ponašanje, a krenulo se i u izradu projekta njegovog konačnog uređenja. U listopadu 2020. godine

javnosti je predstavljen njegov budući izgled na temelju idejnog rješenja, nastalog na osnovu povijesne studije kojom je evidentirano i vrednovano postojeće stanje. Park je trebao doži vjeti potpunu rekonstrukciju, a kra jem 2020. godine najavljeno je kako će se izvođenju radova pristupiti u 2021. No, i to se odužilo. U međuvremenu je izrađena projektna dokumentacija te je ishođena potvrda glavnog pro jekta. Sve je, dakle spremno za početak radova, osim, naravno financija.

U neposrednoj blizini ovog parka još jedna površina čeka svoje uređe nje. Riječ je o parku ispod platana na Pilama, za kojega je također izrađena projektna dokumentacija te isho đena potvrda na glavni projekt. Ovaj 3 milijuna kuna vrijedan projekt pred viđa kreiranje nove oaze za odmor, a budući suvremeno oblikovani javni prostor dovest će i do rasterećenja

posjetiteljima zagušenog šireg pro stora Brsalja.

Ovdje ćemo spomenuti i park u Ulici Žrtava s Dakse, za kojega se kra jem 2020. godine izvijestilo kako je započeo postupak izrade projektne dokumentacije. Cilj projekta, naveli su tada iz Gradske uprave, jest dobiti uređeni park s diskretnom rasvjetom, opremljen funkcionalnom i ekonomič nom urbanom opremom koji će posje titeljima poslužiti kao zelena oaza za odmor, a posebno u vrućim ljetnim mjesecima kao mjesto prirodnog hlada. Stoga je poseban naglasak upravo na hortikulturnom uređenju. Prema izvje šću gradonačelnika iz drugog dijela 2021., izrada projektne dokumentacije je u tijeku.

A igrališta?

Na sjednici Gradskog vijeća, vijećnik Krešimir Marković potaknuo je pitanje uređenja igrališta na Konalu. U svom odgovoru, gradonačelnik Mato Fran ković rekao je kako se razvija projekt njegovog uređenja, no kako se mora sjesti s konzervatorima radi defini ranja smjernica. Sve kako ne bi došlo do uništavanja kulturne baštine. Pri vest će se svrsi, dodao je, kad se steknu financijski uvjeti.

Kad smo već kod igrališta, zbog pan demije je odgođeno i igralište Ljubač. Izrađena je projektna dokumenta cija izgradnje i opremanja ovog dječ jeg igrališta, a procijenjena vrijednost radova i opremanja iznosi 450 tisuća kuna. Glavni i izvedbeni projekt s troš kovnikom ima i dječje igralište i park Montovjerna, a projektom je predvi đena rekonstrukcija igrališta s uređe njem pješačkih staza i rasvjetom.

Nikako do dizala Pred Dvorom 1

Pregledavajući projekte iz gradonačel nikovog izvješća, naišli smo i na onaj koji se tiče ugradnje dizala u zgradu

Park u Ulici žrtava s Dakse

Nekoliko pro jekata planira se financirati iz Nacionalnog programa za oporavak i otpornost

Pred Dvorom 1. Dugo se godina poku šava realizirati ovaj projekt, kojim bi se osobama s invaliditetom omogu ćio pristup Gradskoj upravi. No, njega zapravo nije, barem ne u samom začetku, zaustavila pandemija već nedostatak interesa izvođača za nje govu realizaciju. Javna nabava je bila raspisana, ali nije bilo interesa. Stoga se, navodi se u zadnjem gradonačel nikovom izvješću, odlučilo ponoviti postupak sukladno proračunskim mogućnostima.

Projekt oko kojega se često u javnosti ‘lome koplja’ svakako jest azil za živo tinje na Grabovici. Još 2019. godine pisao je gradonačelnik vijećnicima kako se radi priprema dokumenta cije za ishođenje građevinske dozvole. Tada je bilo izrađeno idejno rješenje, glavni projekt i troškovnici svih radova azila na Grabovici kapaciteta 350 pasa i 50 mačaka.

U 2021. godini ističe se pak kako već izrađeni glavni projekt bilo potrebno novelirati u skladu s novim Pravilni kom kojim se zahtijevaju veće povr šine po životinji. To je obavljeno te je nadležnom tijelu predana nadopuna dokumentacije za ishođenje građevin ske dozvole. ‘Na pragu smo ishođenja građevinske dozvole’, rekao je počet kom tjedna Mato Franković.

Čekaju se sredstva

Dio gradskih projekata čeka moguć nost financiranja putem fondova Europske unije, a nekoliko ih je pri javljeno za financiranje u okviru Naci onalnog programa oporavka i otporno sti. Jedan od njih jest i rekonstrukcija i nadogradnja Dječjeg vrtića Pčelica, za koju se ishodila građevinska dozvola.

Inače, ovaj gotovo 64 milijuna kuna vrijedan projekt (prema procjeni) podrazumijeva dogradnju i nadograd nju vrtića s ciljem povećanja broja odgojno-obrazovnih skupina, a time i ukupnog kapaciteta broja djece. Nakon dogradnje Pčelica će imati prostore za ukupno 15 skupina, a broj djece bit će usklađen s pedagoškim standardom.

No, Franković nije zadovoljan uvje tima natječaja Nacionalnog programa za oporavak i otpornost. Rekao je to gradskim vijećnicima te izrazio boja zan da će se ovaj projekt uspjeti finan cirati u 100-postotnom iznosu iz tog programa.

Iz istog izvora financiranja, nadaju se u Gradskoj upravi, trebao bi se reali zirati i Park ‘n’ Ride sustav na Pobrežju, koji već neko vrijeme ima spremnu dokumentaciju. Inače, sustav uklju čuje uređenje javnog parkirališta za osobna i taksi vozila te autobuse s

Budući da će se zbog realizacije projekta Aglo meracije brojne ulice raskopati, vraćanjem u prvobitno stanje dobit će i novi sloj asfalta

prometnim priključkom na bivšu župa nijsku cestu Ž6235 i javnim prijevozom do užeg središta grada. Predviđeno je ukupno 624 parkirališnih mjesta, kao i dva terminala za ukrcaj i iskrcaj put nika iz autobusa.

Uređenjem Park ‘n’ Ride parkirali šta, podsjetimo, Grad Dubrovnik će biti korak bliže planiranom ograniče nju pristupa automobilima do granica kontaktne zone povijesne jezgre za sve osim za lokalno stanovništvo, što je jedan od ciljeva strateškog projekta Poštujmo grad.

Za financiranje iz Nacionalnog pro grama za oporavak i otpornost prijav ljen je i Tenis centar Lapad, ali i dugo očekivani dom umirovljenika ispod Opće bolnice Dubrovnik. Dom ispod bolnice, rekao je gradonačelnik u odgovoru vijećnice Olge Muratti, vri jedan je 100 milijuna kuna, a moći će smjestiti oko 200 korisnika. Uskoro se, rekao je očekuje raspisivanje natje čaja za financijska sredstva. U skupinu projekta koji se planiraju financirati putem programa oporavka i otpor nosti je i oborinska odvodnja u Ulici Andrije Hebranga. Izgradnjom kolek tora, naveo je gradonačelnik u izvješću, omogućit će se prikupljanje oborinskih voda predmetnog područja te njihova dispozicija u more preko postojećeg ispusta oborinskih voda u luci. Proci jenjena vrijednost radova je 12,5 mili juna kuna, a pravomoćna građevinska dozvola izdana je krajem 2020.

Sad očito preostaje jedino čekati, ne samo oporavak turizma, već i sred stva iz europskih fondova, odnosno Nacionalnog programa za oporavak i otpornost kako bi se stvari ponovno pokrenule i kako bismo imali novi inve sticijski val. No, budimo realni, nisu baš svi projekti zapeli zbog koronakrize i nedostatka financija. Ima i onih koji se godinama povlače po gradskim ladi cama bez konkretnih pomaka naprijed.

Azil za životi nje na Grabovici je ‘na pragu ishođenja građevinske dozvole’

Bivši hotel Jadran i dalje bez građevinske dozvole

Palma. Prema informacijama iz 2017. godine, planirao se hotelski objekt s četiri zvjezdice.

‘Na meti’ požara

Ovo je nekadašnje hotelsko zdanje, podsjetit ćemo, punilo i stupce ‘crne kronike’ budući da su ga u nekoliko navrata ‘dokusurivali’ veći ili manji požari. U travnju 2011. gorio je depa dans hotela, u ožujku 2012. u hotelu je zapaljeno smeće, dok je treći požar izbio u dvorištu hotela u rujnu 2013. godine.

Vlasništvo kroz prošlost

Investitor Hotel Palma d.o.o. (ex hotel Jadran) podnio je zahtjev za izdavanje građevinske dozvole za rekonstrukciju hotela. Postupak je u tijeku –ističu iz Gradske uprave u odgovoru za naš tjednik

Iako se još pr I je pet godina govo rilo o gradnji novog hotela u Uvali Lapad, nikakva teška mehanizacija do današnjeg dana nije stigla na buduće gradilište. Riječ je, naime, o prostoru nekadašnjeg Hotela Jadran, koji je godinama zjapio prazan i derutan. Prve vijesti o gradnji novog hotela sti gle su u travnju 2017. godine kada je i DuList pisao kako se počelo s ruše njem derutnog objekta, na čijem mje stu treba niknuti novi hotel sa 60 luk suznih soba. Investitor se, ujedno i vlasnik Ivica Trošelj, pisali smo 2017., nadao da će do jeseni te godine uspjeti dobiti sve potrebne dozvole kako bi krenuo s gradnjom. No, dozvola nije

ishođena ni pet godina kasnije. Potvr dili su nam to iz Grada Dubrovnika jer je postupak – u tijeku.

Izdavanje dozvole je u tijeku

Investitor Hotel Palma d.o.o. (ex hotel Jadran) podnio je zahtjev za izda vanje građevinske dozvole za rekon strukciju hotela. Postupak je u tijeku – ističu iz Gradske uprave u odgovoru za naš tjednik.

Inače, prema projektu, napisali su nam iz Gradske uprave, novi hotel tre bao bi se sastojati od podruma, prize mlja, četiri kata te potkrovlja, a vizu alizacija njegovog izgleda može se pronaći na Facebook stranici Hotel

Vratit ćemo se još malo u prošlost. Naime, društveno poduzeće HT p Hotel Jadran I je nastalo podjelom poduzeća HT p Dubrovnik 1991. godine. Djelat nost poduzeća je bila ugostiteljstvo i turizam, trgovina, vanjska trgovina i usluge u vanjsko trgovinskom poslova nju, prijevoz putnika čamcima i vozi lima, pranje čišćenje i bojanje rublja i odjeće i instalacijski i završni radovi u građevinarstvu. Poduzeće je 1992. godine imalo deset zaposlenih i ostva rilo gubitak u iznosu od 13,2 milijuna tadašnjih hrvatskih dinara, a u vrijeme donošenja odluke o pretvorbi direktor je bio Mate Čović. Također, utvrđeno je kako je od ukupne površine zemljišta

Piše Andrea Falkoni Račić Foto

DuList/Facebook: Hotel Palma

4801 metara četvornih (tadašnja vrijed nost 570 tisuća DEM ) nacionalizirano 2106 ‘kvadrata’, ali nikad nije podne sen zahtjev za povrat. Knjigovodstvena vrijednost poduzeća bila je 597 tisuća DEM , a tržišna 1,67 milijuna DEM , s tim da su iz procijenjene vrijednosti izdvojeni stanovi u vlasništvu podu zeća. Utvrđeno je kako je hotel tijekom Domovinskog rata pretrpio ratnu štetu od 77 tisuća DEM .

Godine 1995. Hotel Jadran I postaje dioničko društvo s temeljnim kapi talom od 2,1 milijuna DEM . Dioničar s 43,87 posto udjela postaje kasniji većinski vlasnik Ivica Trošelj, isti udio dobila su 64 zaposlenika (mali dioni čari), a jedan od dioničara (12,26 posto) postala je i Dubrovačka banka, pretvo rivši potraživanja u udjel. Uskoro 59 malih dioničara prodaje svoje udjele (40,49 posto ukupnog broja dionica), i to Ivici Trošelju 4 542 dionica, Željku Trošelju 200, Zdenki Trošelj 130 i Mirku Obrvanu 3 741 dionica. Preosta lih pet malih dioničara držalo je 719 dionica (3,35 posto ukupnog broja dio nica). U 1997. preneseno je 130 dionica jednog malog dioničara na tri nasljed nika, od kojih su dva prodala ukupno 54 dionice Asiji Dill i Zdenki Trošelj. Nakon raskida ugovora s nekoliko malih dioničara 1999. godine u portfelj

Fonda za privatizaciju preneseno je 2 426 dionica ili 11,40 posto ukupnog broja dionica. Zbog podmirivanja obveza za radove na obnovi i razvitku Fond je veliku većinu prenio društvu Kod građenje d.o.o., koje je kasnije iste prodalo tvrtki Grad export, koje ih je pak prodalo Ivanu Hercegu (1702 dio nice) i već spomenutoj Asiji Dill (538 dionica). Oni su pak 2002. godine sve dionice prodali Željku Trošelju, koji je prethodno otkupio i udio Dubrovačke banke.

Neostvaren ‘razvojni program’

Po tzv. razvojnom programu novi vla snik trebao je provesti opsežnu rekon strukciju smještajnog dijela, plinske stanice i kotlovnice te obnovu i ure đenje okoliša i parkirališta, nabavu opreme i nadogradnju trećeg kata. Pla nirano je povećanje kapaciteta objekta za 50 kreveta i izvanpasionske potroš nje za 85 posto, kao i izmjena struktura gostiju, povećanje kvalitete usluga, iskorištenosti kapaciteta, kvalitete smještaja i cijene usluga. Dobit podu zeća očekivala se već u prvoj godini

Društveno poduzeće HTP Hotel Jadran I je nastalo podjelom poduzeća HTP Dubrovnik 1991. godine

nakon pretvorbe (142 tisuće DEM), a u trećoj je trebala iznositi 205 tisuća DEM. Procjena je bila da će se sve moći financirati kreditom od 1.480.130 DEM, ali nigdje nije naveden konačni rok za provedbu investicije.

Godine 2001. Hotel Jadran I, tada u većinskom vlasništvu Ivice Troše lja (65,22 posto udjela), inače liječnika s dugim radnim stažem u Njemačkoj, preoblikovan je u društvo s ograniče nom odgovornošću te mijenja ime u Hotel Palma d.o.o. s temeljnim kapita lom od 7.892.700 kuna. Godinu kasnije promijenjena je adresa sjedišta društva, iz Stonske 16 u Dubrovniku na Horva tovac 25 u Zagrebu. Revizijom iz 2004. godine utvrđeno je kako je broj zaposle nih s deset koncem 1992. smanjen na jednog 2003. godine (isto stanje utvr đeno je i 2012.), a da hotel nakon ratnih razaranja i boravka prognanika (1994. – 1997.) nije u funkciji. Ističe se kako se za obnovu tražio kredit, ali bez uspjeha, prvenstveno zbog niza sporova sa zapo slenicima. U reviziji se također spomi nje kako je budućnost hotela planirana u sferi zdravstvenog turizma.

Kardiovaskularne bolesti su ‘ubojica broj 1’ suvremenog čovjeka

da je od svega moja najosnovnija zadaća liječenje bolesnika. I dok sam bio dekan Medicinskog fakulteta, nikad se nisam odrekao svakodnevnog rada s pacijen tima. Medicina je doista jedan poziv i ja sam ga odabrao vrlo svjesno kad sam upisao studij medicine. Nisam to poža lio – naglasio je u razgovoru za DuList poznati kardiolog, akademik Davor Mili čić. Predstojnik Klinike za bolesti srca i krvnih žila KBc Rebro i predsjednik Hrvatskog kardiološkog društva prote klog je tjedna boravio u Dubrovniku znanstveno-stručnom skupu Hrvatskog kardiološkog društva.

predanost tima, a ono što je moje naj veće postignuće je što uz sebe imam sjajni tim ljudi. Odabrani su među naj boljim studentima medicine i posvećeni su preko granice uobičajenog pa katkad i normalnog tom teškom poslu. Sve je to iznjedrilo rezultate koji su stručni, ali i znanstveni jer smo uključeni u mnoge međunarodne projekte od kojih neke i vodimo, dok smo u nekima aktivni istra živači. Surađujemo s brojnim centrima izvrsnosti u svijetu i Europi. Mogu reći da je dio kardiologije kojim se bavim na jednoj visokoj razini. Treba reći i kako je kardiologija u Hrvatskoj općenito na jednoj vrlo visokoj razini.

Kad gledamo globalno, smrtnost od kardiovaskularnih bolesti čini 50 posto ukupne smrtnosti. U Hrvatskoj je to nešto manje u posljednje vrijeme. Imamo kardiovaskularnu smrtnost koja je 40 posto za 2021. godinu, što je 15 posto manje nego što je bilo prije 15-ak godina

Razgovarala Maria Prkut Foto Zvonimir Pandža

Rad s pacijentima je meni kao liječ niku osnovna zadaća. Ujedno sam sve učilišni profesor, predstojnik Klinike za bolesti srca i krvnih žila KBc Rebro, pot predsjednik HaZU-a, ali uvijek ističem

Jednom prilikom je navedeno kako sa svojim pacijentima pomičete gra nice mogućeg. Što bi to značilo? Negdje u drugoj polovici 90-ih godina, kao mladi specijalist, počeo sam se baviti nečime čime se nitko nije želio baviti, a to je liječenje uznapredovalog zatajiva nja srca. To su pacijenti koji imaju toliko loše srce da im klasična terapija više ne pomaže. Formirao sam danas poznati program transplantacije srca na KBc-u Zagreb koji je vrlo uspješan i koji djeluje kontinuirano kroz sve ove godine. Teme ljem ovog transplantacijskog programa postali smo prepoznati i izvan granica Hrvatske. Imao sam čast u Europskom kardiološkom društvu voditi odbor za transplantaciju srca. Osim toga, 2008. godine osnovao sam Zakladu Hrvat ska kuća srca koja je trebala omogućiti nabavu uređaja za mehaničku cirkula cijsku potporu kod ljudi s teškim zata jivanjem srca. To su takozvane srčane pumpe, odnosno crpke. Nakon što smo osnovali zakladu i nabavili prvu crpku te spasili jednog mladog pacijenta, nazvao me tadašnji ministar i rekao: ‘Od sada to mi financiramo’. Jer, zaista je riječ o nečemu što je vrlo vrijedno i važno, i što spašava ljudske živote. Tako da od 2008. godine na KBc-u Zagreb postoji kontinuirani program mehaničke cir kulacijske potpore. To je program koji je vrlo sofisticiran i koji zahtijeva veliku

Upravo sam Vas htjela pitati na kakvoj je razini ova grana medicine, pogotovo po pitanju stručnog kadra. Mislim da je kardiologija po rezulta tima jedna od vodećih, a rekao bih i vodeća specijalnost u hrvatskoj medi cini. Doista uspijevamo držati korak sa svim modernim postignućima kardio logije u svijetu. Volimo se hvaliti time da u posljednje vrijeme nema gotovo nijednog pacijenta koji se mora slati na liječenje u velike inozemne centre izvr snosti kao što se to nekad činilo zbog kardioloških problema. Praktično cijelu kardiološku patologiju na razini Hrvat ske rješavamo kompetentno, uspješno i samostalno, bez potrebe na slanje paci jenata u inozemstvo. To se uspostavilo višegodišnjim naporima naše kardi ološke zajednice. Kad se sjetim 90-ih godina, razdoblja moje specijalizacije i doba kad sam bio mlađi specijalist, onda smo se svakodnevno suočavali s frustra cijama jer mnogo toga što se radilo u ino zemstvu i što je bilo novo u kardiologiji, nama nije bilo dostupno jer nije bilo novca. Mnogi od nas smo bili u dilemi –hoćemo li ostati u Hrvatskoj ili otići vani i graditi svoje karijere.

Sve više pacijenata nakon prebo ljenja COVID -a ima privremene ili trajne posljedice. Među ostalim su

to i kardiovaskularne bolesti. Da, to je točno. Postoje pacijenti koji su za vrijeme COVID-a ili u post-covid fazi oboljeli od infarkta miokarda. Do toga možda ne bi došlo da nisu imali koro navirus. Naime, infekcija koronaviru som je stanje koje potiče zgrušavanje krvi. Viđali smo pacijente koji bi dola zili s infarktom miokarda, koji nije bio klasičan infarkt, nastao na podlozi ate roskleroze koronarnih arterija, nego je nastao zato što se neki ugrušak odne kud otkinuo i došao u koronarnu arte riju. Pa smo imali začepljenje koronar nih arterija izazvano samo ugruškom, a ne podliježećom aterosklerozom. Bilo je naravno i kombinacije – oni koji imaju aterosklerozu pa onda zbog COVID-a uđu u stanje pojačane grušavosti krvi, lakše razviju akutni infarkt miokarda, nego oni koji nemaju koronavirus. Ako paci jent zakasni, i ne dođe u bolnicu na vri jeme radi intervencije, a ima začepljenu koronarnu arteriju, onda će dio mio karda odumrijeti. Suočit ćemo se možda s većim brojem pacijenata koji će imati postinfarktna oštećenja, a koja su veća, nego što bila da nije bilo COVID pande mije. Jer, COVID pandemija je usporavala njihov dolazak u bolnicu i njihov dolazak do intervencijskih sala. Imamo podatke da su se gubili ti dragocjeni sati kako bi se spasio miokard koji je bio ugrožen i koji je odumirao. Ako se to ne napravi u roku od prvih nekoliko sati, osoba će, ako preživi, izgubiti dio srčanog mišića i onda će on biti globalno oštećen i razvit će se sindrom kroničnog zataji vanja srca. Drugi scenarij kod COVID-a, koji može biti štetan za srce, jest samo oštećenje srčanog mišića virusom SARS CoV-2. Kao što mnogi drugi virusi mogu izazvati upalu srčanog mišića, tako to može i SARS-CoV-2. Ta upala može biti prolaznog karaktera. Pacijent je za vri jeme upale srčanog mišića (miokardi tisa) možda dekompenziran, a možda i nije, možda ima nekakve bolove, ako je zahvaćeno osrčje – možda i nema. Ali, kod nekih se osoba upala nastavi i nakon što se prebrodi koronavirusna infekcija jer dođe do autoimunog reagiranja na tkivo mioakarda te onda imamo kro ničnu upalu srčanog mišića koja rezul tira razvojem kardiomiopatije i razvojem zatajivanja srca. To su dvije glavne opa snosti – jedna zbog toga što je veća sklo nost koronarnim incidentima pa onda sekundarno strada miokard, a druga što virus može izravno oštetiti srčani mišić.

Možemo li reći kako su ljudi zbog COVID-a zanemarili druge bolesti pa tako i bolesti srca i krvnih žila? Jesu, točno. Mi znamo da je za vri jeme padnemije COVID-a 19 bilo manje sistematskih pregleda i manje odla zaka na redovite kontrole kod različitih

Naglasak treba biti na prevenciji. Ona je za kardiološke bolesti iznimno korisna i posto ji niz dokaza u svijetu da se preventivnim ponašanjem može puno toga postići i da taj morta litet od kardiovaskularnih bolesti može biti mnogo niži nego što je primjerice sada u Hrvatskoj. Još je mnogo mjesta za na predak po pita nju prevencije kardiovasku larnih bolesti u Hrvatskoj

specijalista, a ljudi nisu dolazili jer su se bojali zaraze. Ili smo im se javljali iz bol nica: ‘Nemojte doći, opasno je, možete se zaraziti, bolujete od neke teške kro nične bolesti. Pa ćemo se čuti telefonom’. Uveli smo takozvane telefonske vizite koje nikad nisu isto kao kad vidite bole snika, i možete ga pregledati, i s njim razgovarati uživo. Sigurno su pacijenti bili zakinuti za onu razinu skrbi koju bi zavrijeđivali temeljem svojih bolesti. COVID će sigurno, osim ovih neposred nih šteta i smrtnosti koju je izazvao u Hrvatskoj i diljem svijeta, proizvesti, a to će se vidjeti u daljnjem tijeku vremena, i ove naknadne štete koje su neizravne, ali su posljedice tih posebnih okolnosti koje su nas našle u pandemiji i koje nisu dozvoljavale normalnu komunikaciju i redovito kontrole, praćenje i liječenje za različite kategorije bolesnika pa tako i kardiološke. To su zdravstvene štete koje su ozbiljne. Nema još nekih kompletnih statistika na razini Hrvatske i svijeta, ali one se izrađuju. Nismo se do kraja uvje rili koliko je pandemija ugrozila ljudskih života i koliko je narušila zdravlje ljudi, ali sve pretpostavke i preliminarni poka zatelji govore da to jest tako, i u znatnoj mjeri.

imate najmanju smrtnost i najveću pro cijepljenost od COVID-a 19. Mi smo tu loši – imamo relativno nisku procijepljenost i jedna smo od zemalja s najvećim smrt nim posljedicama pandemije.

Cilj je spriječiti bolesti, odgoditi ih do duboke starosti i to se može današnjom medicinom. Mi u kardiologiji možemo danas dobro liječiti, zahvaljujući inter vencijama, lijekovima i uređajima. Doi sta možemo spasiti brojne ljudske živote. No, naglasak treba biti na prevenciji. Ona je za kardiološke bolesti iznimno kori sna i postoji niz dokaza u svijetu da se preventivnim ponašanjem može puno toga postići i da taj mortalitet od kardi ovaskularnih bolesti može biti mnogo niži nego što je primjerice sada u Hrvat skoj. Još je mnogo mjesta za napredak po pitanju prevencije kardiovaskularnih bolesti u Hrvatskoj.

Kroz dva mandata, bili ste dekanom Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Lani se nije popunila kvota, prvi put u posljednjih 20 godina. Kako to komentirate?

Medicina je doista jedan poziv i ja sam ga odabrao vrlo svjesno kad sam upisao studij medicine

Je li u posljednje vrijeme došlo do povećanja oboljevanja od kardiova skularnih bolesti? Kardiovaskularne bolesti su ‘ubojica broj 1’ suvremenog čovjeka. Kad gledamo globalno, smrtnost od kardiovaskular nih bolesti čini 50 posto ukupne smrt nosti. U Hrvatskoj je to, srećom, nešto manje u posljednje vrijeme, nego što je bilo prije. Prema najnovijim podacima, imamo kardiovaskularnu smrtnost koja je 40 posto za 2021. godinu, što je 15 posto manje nego što je bilo prije 15-ak godina. Bolji smo od nekih zemalja, kao što su Mađarska, Češka pa i Njemačka, ali smo puno lošiji od zemalja kao što su Španjolska, Francuska, Velika Brita nija i zemlje Skandinavije. Dakle, ona teza o mediteranskoj klimi ‘otpada’ jer su zemlje Skandinavije, koje su nekad imale najveću kardiovaskularnu smrt nost, danas među zemljama s najni žom kardiovaskularnom smrtnošću. Prema tome, možemo općenito reći da što je neko društvo razvijenije, u gos podarskom, ali i sveukupnom smislu, to je kardiovaskularna smrtnost manja. Ljudi vode više računa o svojem zdravlju, zdravije jedu, više se kreću, kontroliraju sve one rizične čimbenike te dolazi do pada razine smrtnosti od kardiovasku larnih bolesti. Mi smo se u posljednjih 15 godina razvili, ali ne još onoliko koliko bismo htjeli. Zanimljiva je usporedba sa socio-ekonomskim razvojem neke zemlje i stupnjem procijepljenosti protiv COVID-a 19. U najrazvijenijim zemljama

To što se nije popunila kvota je bilo loše interpretirano u medijima jer je izgledalo kao da je Medicinski fakultet u Zagrebu za to kriv. Upravo suprotno, fakultet treba biti ponosan jer ima visoke kriterije upisa na studij medicine. Mi smo jedini fakultet u Hrvatskoj koji ima prijemni ispit. Vratio sam ga kad sam postao dekan, zbog dojma i prigovora naših profesora na prvim godinama studija da smo počeli primati studente lošije kvalitete. Onda smo rekli: ‘Kao dio Sveučilišta imamo pravo aktivno sudjelovati u odabiru naših budućih studenta’. I onda smo uveli prijemni ispit. Na taj način smo omogućili bolju selekciju studenata. Prošle godine se nije popunilo tih 300 mjesta. To može značiti ili da su se javljali lošiji kandi dati ili, ono čega se pribojavamo, da interes za medicinu opada zato što je to vrlo teška i odgovorna profesija. I nikad nećete dobiti satisfakciju u materijal nom smislu za silni trud koji ste uložili da biste se školovali. Dakle, materijalni povrat nije adekvatan količini uloženog truda i onda to nije dovoljna motivacija. Taj posao morate voljeti bezinteresno da biste mogli u njemu opstati i uživati. Ako u njemu ne uživate, onda ćete cijeli život biti nesretni. To je ono što očito određuje današnji trend opadanja interesa za medicinsku profesiju. Medicini trebaju osobe koje su visoko motivirane, koje vole taj posao i koji u taj posao idu bez velikih materijalnih i karijernih interesa. Karijera može i ne mora doći. Ključno je da budete dobar liječnik, koji ima znanje, koji je empatičan i dobro komunicira s ljudima. Ako ste to postigli, onda ste u svom poslu sretni.

Kratke

ONKOLOŠKA UPUTNICA Ministar zdravstva Vili Beroš najavio je na kongresu Futur Z onko lošku uputnicu. ‘Djelatnici Ministarstva zdrav stva i Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo

dobili su zadatak, iznjedriti onkološku uputnicu, za onkološke bolesnike, koja će ubrzati sve ele mente koji se odnose na dijagnostiku liječenja onkoloških bolesnika’, najavio je ministar.

Traže se profesori?

Umjetnička škola nudi posao i Ukrajincima

Svim našim školama poslali smo jednak upit – koliko imaju raspisanih natječaja za radno mjesto profesora u određenim predmetima, nedostaje li im kadra i ako da, koje predmete bi okarakaterizirali kao ‘kritične’. Strukovne škole također smo pitali koji im se predmet pokazao ‘kritičnim’ u smislu potrage za kadrom...

Dubrovnik ima nekoliko visoko kvalitenih srednjih škola i sve one redom nude izniman sadržaj, bilo da su strukovne, gimnazije ili škola umjetničkog usmjerenja. Za grad veli čine Dubrovnika – ‘šareno’ i – dostatno.

Piše Mia Njavro Banić Foto Zvonimir Pandža

Za razliku od ostatka Hrvatske, pogo tovo tužne Slavonije, Dubrovnik manje više ne gubi broj učenika... A što je s kadrom? Nedostaje li nam profesora i ako da – je li ‘kriza’ u STEM predme tima, onima koji obuhvaćaju znanost, tehnologiju, inženjerstvo i matematiku ili je priča – šira?

Svim našim školama poslali smo jednak upit – koliko imaju raspisanih natječaja za radno mjesto profesora u određenim predmetima, nedostaje li im kadra i ako da, koje predmete bi okarakaterizirali kao ‘kritične’. Stru kovne škole također smo pitali koji im se predmet pokazao ‘kritičnim’ u smi slu potrage za kadrom... Donosimo odgovore, uz napomenu kako nam, do zaključenja ovog teksta, iz Ekonomske i trgovačke škole nisu poslali službeni odgovor.

Donosimo ih redom kako su pristi zali, a naši mladi vrijedni obrtnici su prvi na redu. Kako smo doznali, u Obrt ničkoj i tehničkoj školi Dubrovnik, u ovom trenutku, nema raspisanih natje čaja za radno mjesto profesora.

Kriza se prebrodi nestručnim kadrom

Predmete koje možemo nazvati kritičnim u smislu kadra je fizika, a manjak kadrova se nadoknađuje i nestručnim zamjenama, u ovom tre nutku za dva predmeta. Strukovni predmeti koji su se pokazali kritičnim u smislu potrage za kadrom su geo detska skupina predmeta – naglasili su nam iz škole.

U Turističko-ugostiteljskoj školi Dubrovnik trenutno, ističe nam ravna telj Antun Perušina, nemaju raspisane natječaje za radna mjesta.

U školi trenutno ne ne dostaje kadra. Matematika je predmet za koji inače teško pronalazimo kadar, a nedostatak stručnog kadra nado mještamo nestručnim profesorima. Trenutno imamo jednu nestručnu profesoricu matematike na zamjeni –istaknuo nam je dalje ravnatelj Peru šina, dodavši kako su ‘strukovni pred meti za koje teško pronalazimo kadar kuharstvo sa slastičarstvom i ugosti teljsko posluživanje’.

Biskupijska klasična gimnazija Ruđera Boškovića s pravom javnosti Dubrovnik srećom nema problema s kadrom. Ravnatelj don Josip Lebo kratko nam je odgovorio kako su sva radna mjesta popunjena i kako nemaju većih problema na tom području.

GMO FREE Ministarstvo poljoprivrede pristu pilo je izradi Zakona o označavanju hrane proi zvedene bez genetski modificiranih organizama. Održana je 1. sjednica Povjerenstva za izradu Zakona, u koje su uz predstavnike Ministarstva

Medicinska škola Dubrovnik kao kri tične predmete, reći će nam ravnate ljica prof. Marijana Kulić, navodi mate matiku i psihologiju.

– U ovom trenutku nije raspisan niti jedan natječaj i kadra u školi ne nedo staje. Manjak nadomještamo nestruč nim zamjenama, za dva predmeta –matematika i psihologija – napominje.

Kritičan predmet u smislu potrage za kadrom je, ističu iz škole, psihologija.

Umjetnička škola ima svoj specifikum Specifikum Umjetničke škole Luke Sor kočevića je redovna plus ‘umjetnička’ nastava. Kakva je kod njih situacija, otkrit će nam ravnatelj Slobodan Begić. Priča nam i o jednoj lijepoj inicijativi.

Trenutno je raspisan ili otvoren natječaj za nastavnika gitare, a nedavno i korepetitora odnosno nastavnika klavira. Generalno u pogledu kadra nedostaje nastavnika gitare, klavira i matematike. Najkritičnije je s nastav nikom gitare od stručnih predmeta i matematike od općeobrazovnih pred meta – naglasit će nam Begić. U UŠLS je ‘čupavo’ što se tiče instrumenata.

Za gitaru smo angažirali umirov ljenika, za klavir i matematiku rade nestručni kadrovi. Za sada nemamo potrebu za edukacijskog rehabilitatora ali se može reći da nam nedostaje asi stenata u nastavi i u budućnosti će isto tako biti potreba za asistentima ako se nastavi ovaj trend – ističe i za kraj nam otkriva:

‘Moram reći da sam u kontaktu s Ure dom za prognanike iz Ukrajine i obavi jestio sam ih da nam nedostaju kadrovi nastavnika gitare i klavira te se nadam da bi možda bilo ovih kadrova koji su zainteresirani za rad u našoj Školi među prognanicima.’

U ovom trenutku nemamo raspisa nih natječaja za radno mjesto profesora u niti jednom predmetu. Trenutno ne nedostaje kadra u Gimnaziji Dubrov nik. Već duži niz godina potražujemo psihologa u punom radnom vremenu jer imamo zaposlenog samo na pola radnog vremena, ali budući da od 2015. godine traje zabrana zapošljavanja od MZO još nismo dobili odobrenje po kojem bismo mogli raspisati natječaj. Trenutno nemamo nestručne zamjene iako smo ih u ranijim razdobljima imali (matematika, fizika) – naglasit će nam pak Katarina Tolja, ravnateljica Gimna zije Dubrovnik.

U Pomorsko-tehničkoj školi

poljoprivrede, uključeni i razni drugi sudionici. Novim zakonom odredit će se hrana koja će moći biti označena kao hrana proizvedena bez GMO.

Dubrovnik, potvrđuje nam ravnatelj Antonio Lučić, itekako su zadovoljni kadrom. Međutim...

Najkritičnije je s nastavnikom gitare od struč nih predmeta i matematike od općeobrazov nih predmeta – naglasit će nam Begić. U UŠLS je ‘čupavo’ što se tiče instrumenata

Svi nastavnici imaju visoku stručnu spremu i ispunjavaju sve uvjete za rad u općeobrazovnoj i/ili strukovnoj grupi predmeta. Očekuju nas novi natječaji za nastavnike mate matike i engleskog jezika prije početka nove školske godine zbog odlazaka u mirovinu, a dodatne potrebe imamo u stručno-pedagoškoj službi – sma tramo da je 1 pedagog premalo na 400 učenika naše škole. No taj dio je svima izazov jer su zahtjevi sve veći, a jako je teško dobiti odobrenje Ministarstva znanosti i obrazovanja za novim zapo šljavanjima stručno-pedagoških djelat nika – naglašava Lučić.

STEM u ‘Pomorskoj’

Od strukovnih predmeta ne možemo izdvojiti pojedinačne predmete jer kada pronađemo odgovarajućeg nastavnika, na primjer mag. elektro tehnike ili mag.nav. pomorskog pro meta nautičkog smjera, koji mora proći i dodatnu izobrazbu metodičko-peda goških kompetencija, takav nastavnik predava nekoliko stručnih predmeta, obično pet do osam stručnih predmeta – dodaje dalje i ističe objektivan pro blem pri traženju deficitarnog kadra, npr. nastavnika fizike i matematike ili strukovnih nastavnika sa visokom stručnom spremom.

Sa zadovolj stvom Vas mogu obavije stiti da trenut no nemamo niti jedan raspisani natječaj te da su nam za sve predmete – i one najkritičnije kao što su fizika, latinski i matematika – zaposleni potpuno struč ni kadrovi, tj. profesori i ma gistri edukacija pojedinih pred meta – ravnatelj Dubrovačke privatne gimnazije Tomislav Franušić

Oni imaju mogućnosti pronalaska posla izvan odgojno-obrazovnog sek tora po puno boljim uvjetima, prven stveno mislim na financijske uvjete. Iz razgovora s ostalim kolegama znamo da su isti ili vrlo slični problemi s nastavnim kadrom iz matematike, fizike, računalstva ili s već spomenu tim potrebama za nastavnicima struč nih predmeta ne samo u Hrvatskoj već i u svim okolnim državama – zaključuje ravnatelj Lučić.

Sa zadovoljstvom Vas mogu obavi jestiti da trenutno nemamo niti jedan raspisani natječaj te da su nam za sve predmete – i one najkritičnije kao što su fizika, latinski i matematika – zapo sleni potpuno stručni kadrovi, tj. pro fesori i magistri edukacija pojedinih predmeta – kratko nam je odgovorio ravnatelj Dubrovačke privatne giman zije Tomislav Franušić za kraj naše male analize o možebitnom manjku kadra u srednjim kolama. Veseli nas čuti da smo naišli na manje više bolje vijesti od očekivanih!

Pedeset godina ljubavi Ljiljane i Davora Meda

Sada dane pro vode vrtlare njem oko kuće te se tako malo zabave. Davor uzgaja razno povrće, dok se Ljiljana bavi cvijećem

Odvažio se jednoga dana Davor Medo s Kantafiga pitati Ljiljanu Petrovsku za izlazak, na što je ona odmah pristala. Od toga dana nisu se više razdvajali skoro niti jednog dana. To pokazuje i ovo njihovo slavlje. Ljubav su okrunili u Orašcu 1972. godine. Festa je bila u jednom tamošnjem restoranu na kojoj je bilo uzvanika od svugdje. Prekrasan dan ukrasio je njihovo slavlje uz njihove obitelji i prijatelje

Foto Privatna arhiva

Da nam život neka D sprema stvari kojima se ne nadamo, dokaz su i naše dvoje slavljenika zlatnog pira. Prije više od pedeset godina gledali su se oni tako preko prozora dviju susjednih zgrada na aerodromu u Beogradu. Ona mlada knjigovotkinja u zrakoplovnoj tvrtki, on mladi naučnik za kontrolora letenja. Odvažio se jednoga dana Davor Medo s Kantafiga pitati Ljiljanu Petrov sku za izlazak, na što je ona odmah pri stala. Od toga dana nisu se više razdva jali skoro niti jednog dana. To pokazuje i ovo njihovo slavlje.

Ljubav su okrunili u Orašcu 1972. godine. Festa je bila u jednom tamoš njem restoranu na kojoj je bilo uzva nika od svugdje. Prekrasan dan ukrasio je njihovo slavlje uz njihove obitelji i prijatelje.

Ovih pedeset godina bilo je ispu njeno velikim izazovima. Prije svega podstanarstvom u Orsanu gdje su

Svojih pedeset godina braka obilježili su uz svoje najbliže, svoju lijepu obitelj i prijatelje. Bilo je tu pjesme, prisjećanja na sve ove njihove godine, prepri čavanja raznih dogodovština kako to obično i biva na ovakvim festama

dobili dvoje djece, Gordanu i Frana, ali Davor je nakon nekoliko godina podstanarstva ipak dobio stan u Cavtatu gdje se sele 1977. godine. Tamo stječu veliko društvo koje se pomagalo između sebe jer su to bila teška vremena za svakoga, ali ta dru ženja su uvijek bila ispunjena raznima škercima.

Najveći izazov je ipak bilo ratno vri jeme od 1991. godine. Sve staje. Poslovi, životi, druženja. Okupacija Cavtata ih zatječe u skloništu, ali nakon nekog vremena odlaze svi u Dubrovnik kod Davorovog brata. Nakon oslobađa nja Cavtata i Konavala odmah se vra ćaju doma i kreće novo vrijeme. Davor ostaje raditi kao kontrolor letenja do umirovljenja, a Ljiljana u Turističkoj zajednici Konavle, kasnije u Hotelu Croatia gdje dočekuje i mirovinu.

Davor se također pronašao i u riba nju pa je tako često išao i na natjecanja diljem Hrvatske i postizao lijepe rezul tate. Njihovu vitrinu regala u dnevnom boravku krase razni pehari i medalje s tih natjecanja.

Ljiljana je pak voljela različite ručne radove, od tapiserija, kukičanih stol njaka, vezenih stolnjaka pa sve do ukrašavanja tanjura. Kreativna kakva jest svake godine bi šila maškarice za

njenu djecu.

Sada dane provode vrtlarenjem oko kuće te se tako malo zabave. Davor uzgaja razno povrće, dok se Ljiljana bavi cvijećem.

Dočekali su oni i četiri muškarčine, četiri unuka. Kćer Gordana i njen muž Rikard podarili su im Tonya i Rina, a sin Frano i nevjesta Ana Maroja i Lovra. Kao i svi noni i none tako su i oni gle dali kako ih ‘razmaziti’. Njihov komen tar svojoj djeci je da se pomire jer tako to ide. Roditelji odgajaju, a oni razma zuju i sve dozvoljavaju. Vječna borba u kojoj se mnogi nalaze.

Svojih pedeset godina braka obilje žili su uz svoje najbliže, svoju lijepu obitelj i prijatelje. Bilo je tu pjesme, pri sjećanja na sve ove njihove godine, pre pričavanja raznih dogodovština kako to obično i biva na ovakvim festama. Veselja i smijeha nije nedostajalo te se nadamo da će i sve daljnje godine nji hovog zajedničkog života biti takve.

Pedeset godina braka, lijepa je to brojka. Čestitamo.

Dočekali su oni i četiri muškarčine, četiri unuka, Tonya, Rina, Maroja i Lovra

Županija

‘Ruka prijatelja’

Procijenjena vrijednost projekta je 4,3 milijuna kuna te je u pripremi partnerski sporazum između Županije i Grada Metkovića

Nako N provede N og jav N og p oziva, Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske unije doni jelo je Odluku o odabiru projekata koji će se sufinancirati iz Programa podrške regionalnom razvoju. Među izabranim projektima je i Centar za djecu s poteš koćama u razvoju Ruka prijatelja koji je prijavila Dubrovačko-neretvanska županija, a dodijeljen mu je iznos od 360 tisuća kuna.

Podsjetimo, ovu važnu investiciju zajedno će realizirati Dubrovačkoneretvanska županija i Grad Metković, u suradnji s udrugom Prijatelj, a Cen tar će biti smješten u prostorima iznad ordinacija Dnevne bolnice Metković. Procijenjena vrijednost projekta je 4,3 milijuna kuna te je u pripremi partner ski sporazum između Županije i Grada Metkovića kojim će se regulirati među sobne obveze u projektu.

Dodajmo i kako su, u sklopu Odluke Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije, iz Programa podrške regionalnom razvoju, dodije ljena sredstva u iznosu od 250 tisuća kuna za projekt uređenja igrališta pokraj Dječjeg vrtića Radost u Metko viću te 360 tisuća kuna za rekonstruk ciju nogostupa i oborinske odvodnje u Zagrebačkoj ulici u Opuzenu.

Ovu važnu in vesticiju zajed no će realizirati Dubrovačkoneretvanska županija i Grad Metković, u suradnji s udrugom Prijatelj

‘Ruralni turizam izvrsno dopunjuje našu ponudu’

Projekt Suncokret ruralnog turizma Hrvatske iz godine u godinu otkriva sve više atraktivnih ruralnih destinacija, promovira tradicijske sadržaje, povezuje najznačajnije projekte, proizvođače događaje i zanimljivosti, čuva izvornost...

p u N o ulažemo u razvoj ruralnog turizma jer smatramo da je to segment koji izvrsno dopunjuje našu turističku ponudu i ima veliki potencijal – rekao je župan Nikola Dobroslavić na pri jemu dobitnika nagrada Suncokret ruralnog turizma.

Diljem Dubrovačko-neretvan ske županije imamo odlične primjere dobre prakse i mi kao Županija to poti čemo, a bili smo i suorganizatori ove manifestacije – naglasio je župan te dodao da Dubrovačko-neretvanska županija kroz organizaciju i dodjelu nagrada ‘Zlatna naranča’ također potiče izvrsnost u turizmu u ruralnim sredinama.

Prema riječima predsjednice Hrvat ske udruge za turizam i ruralni razvoj ‘Klub članova Selo’ Dijane Katice pro jekt Suncokret ruralnog turizma Hrvat ske iz godine u godinu otkriva sve više atraktivnih ruralnih destinacija, pro movira tradicijske sadržaje, povezuje

najznačajnije projekte, proizvođače događaje i zanimljivosti, čuva izvor nost, vodi računa o održivosti i stvara nove proizvode ruralnog turizma. Restoran ‘Mrs i Mr Caput’, bračnog para Caput, smješten u Dubravci u Konavlima, dobio je brončanu povelju u kategoriji tradicijske (ruralne) gastro nomije. Brončanu povelju u kategoriji posebnih priznanja za izniman dopri nos, očuvanju tradicije i promociji ruralnog turizma dobilo je obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo Mata i Anke Dubelj iz Orašca. U kategoriji posebnih priznanja za očuvanje autoh tone sorte i razvoj novog proizvoda Sanja Protić iz Blata i njezino obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo dobilo je srebrenu povelju koju je vlasnici opg -a danas uručio župan Dobroslavić. Sre brnu povelju u kategoriji tradicijska (ruralna) domaćinstva dobila je Villa Tantini u Konavlima vlasnika Antuna Rilovića Tota.

NOVOST S MLJETA Servisni stupovi s alatom za popravak bicikala i romobila te pumpom za gume postavljeni su u trajeknoj luci Sobra i na dionici ceste D120 u blizini skretanja za Polače. Svi biciklisti koji se zateknu na Mljetu mogu tako uz pomoć sunčeve energije napuniti gume.

Grad Dubrovnik

ZA ZAUSTAVLJANJE

Ispunjen posljednji preduvjet za dodjelu zemljišta

Turističkim agencijama prezentirana nadogradnja online sustava kupnje vaučera

o dluka o donošenju u rbanistič kog plana uređenja stambenog nase lja za branitelje na Nuncijati usvo jena je većinom glasova na 11. sjednici Gradskog vijeća. Tim činom stekli su se svi nužni preduvjeti za pokretanje postupka dodjele zemljišta branite ljima koji su prethodno to pravo ste kli, a sukladno odlukama Gradskog vijeća Grada Dubrovnika i sukladno pravu na stambeno zbrinjavanje izda nom od strane Ministarstva branitelja Republike Hrvatske. Gradonačelnik Mato Franković uvodno je podsjetio da su za u P u braniteljskog naselja na Nuncijati ishođene sve potrebne sugla snosti sukladno Zakonu o prostornom uređenju, dok je Uprava za zaštitu kul turne baštine Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske dala svoju suglasnost da se plan uputi Gradskom vijeću na raspravu i donošenje prije ishođenja mišljenja Centra za svjetsku baštinu unesco -a na Studiju procjene

Sam postupak dodjele zemljišta braniteljima bit će okončan u idućih nekoliko mjeseci.

utjecaja na dobro Svjetsko kulturne baštine (H ia ). Gradonačelnik je rekao i da su branitelji – hrvatski ratni vojni invalidi i članovi obitelji smrtno stra dalih hrvatskih branitelja predugo čekali na nešto što su svojom žrtvom i hrabrošću zaslužili i na što su odavno stekli pravo. –’Današnjim usvajanjem napravili smo jedan veliki korak napri jed prema ispunjavanju zasluženih prava branitelja’, rekao je. Istaknuo je i na činjenicu kako je Grad Dubrovnik u proteklom petogodišnjem razdoblju stambeno zbrinuo 70 obitelji hrvat skih branitelja. Nakon samog usva janja u P u -a Nuncijata Grad Dubrov nik će putem svojih službi pokrenuti izradu geodetskih elaborata kojim se izdvajaju dijelovi u vlasništvu Grada te se formiraju nove čestice koje će se dodjeljivati braniteljima te će provesti postupak upisa na katastru i zemljišnoj knjizi. Na osnovu prethodno izrađene projektne dokumentacije Grad će pod nijeti zahtjev za ishođenje dozvola za izgradnju ceste s pratećom infrastruk turom prema naselju Nuncijata čiji se početak izgradnje očekuje na proljeće iduće godine.

Prezentacija elektroničkog sustava reguliranja sta tusa zaustavljanja i parkiranja turističkih autobusa i osob nih automobila kategorije M1 kapaciteta (7+1) i (8+1) u zoni posebnog prometnog režima (Pile i Ploče) održana je prošlog tjedna u gradskoj vijećnici. Sustav je prezentirao predstavnik izrađivača, Anton Mužić iz tvrtke rao d.o.o., uz nazočnost gradonačelnika Grada Dubrovnika Mata Frankovića i pred stavnika turističkih agencija. Riječ je o nadogradnji internet ske trgovine za kupnju vaučera za autobuse koju je gradska uprava implementirala 2019. godine u cilju bolje koordina cije i upravljanja prometom u kontaktnoj zoni stare gradske jezgre, koja je najviše opterećena za vrijeme gužvi. Nastavno na komentare i prijedloge agencija kao korisnika sustava, u sezoni 2022. nadogradnjom sustava uvode se dodatne usluge, istaknuto je na današnjem predstavljanju. Dodani su termini za područje Ploča, istaknuti su gumbi za promjenu termina ukrcaja/iskrcaja i registarske oznaka. Jedna od novosti koja je uvedena na traženje korisnika je kupnja prepaid vaučera, kao i izdavanje besplatnih vaučera kupnjom grupnog Dubrovnik Carda (Dubrovnik Pass koda) koji je moguće dobiti od Grada, a uskoro će biti dostupni i online. Aplikacija sadržava i por tal za agencije na kojem je korisnicima osim kupnje prepaid vaučera omogućeno upravljati svim vrstama vinjeta, pregled računa, uplatu na transakcijski račun grada i vođenje eviden cije uplata i raspolaganje sredstvima. Kontrola se provodi sustavom nadzornih kamera na pet lokacija u gradu, s uku pno 10 kamera koje automatski očitavaju registarske oznake i tip vozila. Sustav je povezan s MuP -om koji omogućuje pro vjeru vlasnika vozila, korisnika leasinga i broj registriranih sje dala. Također, sustav evidentira i dnevni izvještaj o uplatama i izvještaj o prekršiteljima. Kupnja vaučera online, prema ras položivim vremenskim razdobljima, značajno ubrzava proces na terenu u zoni posebnog režima. Time će se smanjiti gužve i ravnomjerno rasporediti opterećenje na gradskim ulazima i postići održivo upravljanje prometom.

Ova usluga uvelike olakšava organizaciju aranžmana agencijama, jer račun za plaćenu naknadu za zaustavljanje dobiju odmah, dok se proces naplate potraživanja značajno skraćuje.

Dubrovčani izvan Grada

LAURA KLEŠKOVIĆ O STUDENTSKOM ŽIVOTU U NIZOZEMSKOJ

Moji roditelji su moja najveća potpora

Pošto smo živjeli u hotelu prvih deset dana, jer smo čekali da nam se stan oslobodi, morali smo jesti u restoranima. To je za mene bio horor. Fast food me dotukao! No, sada smo u stanu i cijelo vrijeme kuhamo. Rijetko kada naručimo. To mi je drago. Oboje znamo kuhati. Hvala mama i tata što ste nas naučili tomu jer ne znam kako bih ‘preživjela’ na fast foodu

Piše Maria Prkut Foto Privatna arhiva

Laura KLešKović je već u srednjoj školi počela razmišljati o studiranju u inozemstvu. Mlada Dubrovkinja je inače osoba koja voli dobar životni iza zov. Unatoč teškoćama koje je svima zadala pandemija koronavirusa, Laura je u svom naumu uspjela. Od kolovoza prošle godine preselila se u nizozem ski Eindhoven. Tamo studira interna cionalni komunikacijski menadžment baziran na marketingu na priznatom ‘Sveučilištu primijenjenih znanosti Fontys’ (Fontys University of Applied Sciences). S njome je život u novom gradu, svojevrsnoj studentskoj ‘oazi’, započeo i njen mladić.

Voljela bih, nakon zavr šetka fakul teta, ostati u Nizozemskoj barem još neko vrijeme. Ovdje sam zbog iskustva. No, ne isključujem mogućnost da bih se vratila doma. Vrijeme će sve pokazati

S obzirom na to da smo spome nuli pandemiju, treba istaknuti da je Laura šest mjeseci svoga života nese bično odlučila uložiti u borbu protiv koronavirusa. Naime, nakon završene srednje medicinske škole uputila se u Zagreb kako bi radila na CoviD odjelu u Klinici za infektivne bolesti Dr. Fran Mihaljević. I na tome joj skidamo kapu. No, onda je odlučila kako je vrijeme za promjene i vratila se razmišljanju o stu diranju u inozemstvu. U cijelom tom procesu, u izboru fakulteta pomogla joj je tvrtka IntegralEdu koju u ovoj priči

nije htjela izostaviti.

Fakultet u Eindhovenu mi je naj više odgovorao. Jako mi se svidio nji hov pristup i vidjela sam da su na dobrom glasu u Nizozemskoj. Kroz pro ces prijave, veliku pomoć pružila mi je Iva iz IntegralEdu i na tome joj hvala!

‘Fale mi moji ljudi’

Kad je došla u Eindehoven, i shva tila da je ostvarila što je htjela, njenoj sreći nijebilo kraja. Grad joj se na prvu svidio.

Prepun je malih zelenih dijelova, parkova, sve je u cvijeću. Jako drže

DUBROVČANI IZVAN GRADA Iz tjedna u tjedan donosimo priče i razgovore s našim sugrađanima koji su poslom, iz ljubavi ili zbog znatiželje, privremeno, a neki malo stalnije,

do povijesnih građevina, ulažu dosta u njihovo održavanje i rekonstrukciju. Više ima biciklističkih staza nego tro toara. I za mene je bicikl postalo nei zostavno prijevozno sredstvo. Volim napravit’ đir biciklom do jezera. Iako, fali mi more. Fali mi obitelj, fale mi prijatelji. Fale mi moji ljudi. Čujemo se preko video-calla, ali nije to to – govori nam. Voli, navodi dalje kroz smijeh, napraviti i ‘đir’ do Amsterdama.

Do Amsterdama mi treba oko sat i 15 minuta vožnje vlakom. Cijela zemlja ima odličnu željezničku infra strukturu, a dosta dobro su povezani i s drugim europskim gradovima.

‘Nizozemci sve – prže’ Ljudi u Nizozemskoj su, ističe, jako pristupačni.

Svi uzmu vremena i potrude se ponuditi objašnjenje. Prvi put kad sam s došla s mladićem, trebalo nam je jako malo vremena da se izgubimo (smi jeh). Očito su to ljudi vidjeli na našim licima, prišli nam i pitali nas: ‘Jeste li izgubljeni, treba li vam pomoći?’. Nisam mogla vjerovati. Sjećam se kad sam čekala zeleno svjetlo za prijeći pješački prijelaz. Kihnula sam (još su u tijeku bile jake mjere zbog koronavi rusa), a svi su se okrenuli prema meni i rekli: ‘Nazdravlje’ – govori nam Laura. Nizozemci su, ističe dalje, osobe koje na svaki dogovoreni sastanak dođu 10 minuta prije.

Meni je to kao istinskom Hrvatu bio šok! Mi smo se naviknuli reći: ‘Nađemo se u pet’, a svi dođu pola ure kasnije. I to je nama normalno. Moja prijateljica Nizozemka mi je jednom rekla: ‘Dolazim u 17.42’. Ja sam odlu čila doći točno tada, no ona mi je već u 17.35 poslala: ‘Ja sam tu, gdje si ti?’. U svakom slučaju, jako su organizi rani. Poštuju svoje i tuđe vrijeme, ali očekuju da i ti poštuješ njihovo. Kad se kasni na sat, profesor se neće izde rati, ali uvijek opomene – rekla je kroz smijeh. Hrana joj je na početku tako đer predstavljala veliki šok.

Nizozemci sve – prže! Imaju svoje poznato tradicionalno jelo Frikan del koja se pravi od mljevenog mesa. I pomfrit. Pomfrit sa svime – od juhe do lazanja. Pošto smo živjeli u hotelu prvih deset dana, jer smo čekali da nam se stan oslobodi, morali smo jesti u restoranima. To je za mene bio horor. Fast food me dotukao! No, sada smo u stanu i cijelo vrijeme kuhamo. Rijetko kada naručimo. To mi je drago. Oboje

odlučili Dubrovnik zamijeniti drugim gradom ili državom. Oni poznati, a i nešto manje poznati široj javnosti, naći će se u našoj rubrici i podijeliti svoj životni put.

znamo kuhati. Hvala mama i tata što ste nas naučili tomu jer ne znam kako bih ‘preživjela’ na fast foodu – kazala je. Njeni roditelji su joj najveća potpora u cijelom tom životnom putu.

Da nema njih, sigurno ne bih tre nutno bila na ovom mjestu. Jako su sretni i ponosni. Drago im je što sam tu i ostvarujem uspjeh. Obraćamo im se na ‘ti’ Inače, Sveučilište primijenjenih zna nosti Fontys broji preko 44 tisuće stu denata u nekoliko kampusa smješte nih na jugu Nizozemske, a tri najveća nalaze se u gradovima Eindhoven, Til burg i Venlo.

Dosta je drukčiji sustav obrazo vanja, a to mogu primijetiti jer imam puno prijatelja na fakultetima diljem Hrvatske. Neki od njih u jednom semestru imaju 13 predmeta. Rekla bih kako je u Nizozemskoj bolja orga nizacija. Semestri su podijeljeni na dva perioda, tako da ih ukupno imamo četiri. U svakom periodu imamo po pet predmeta. Praktično obradimo dosta toga, jednako kao i u Hrvatskoj, no po mom mišljenju na bolji način. Profe sori su pristupačni, uvijek su dostupni za dodatna objašnjenja – i preko What sAppa. Obraćamo im se na ‘ti’. Ako ih dozovemo s ‘Miss’ ili ‘Sir’, odmah ističu kako ne žele da im se obraćamo na taj način. Ne ‘zatrpavaju’ nas s

Poštuju svoje i tuđe vrijeme, ali očekuju da i ti poštuješ njihovo. Kad se kasni na sat, profesor se neće izderati, ali uvijek opomene

puno materijala. Jako se brinu o nama – rekla je. Školovanje nije toliko skupo, kao što bi se možda promislilo na prvu. Radi pandemije koronavirusa dali su nam 50 posto popusta. Prvu godinu sam tako platila 500 eura – naglasila je. Često se organiziraju razna događa nja na kampusu, a koja posebno vesele Lauru. Također, jako puno butiga nudi popuste za studente.

Tu je i mogućnost besplatnog pokaza. Svaki student može birati hoće li tijekom radnih dana ili vikenda koristiti besplatan pokaz za sav javni prijevoz. Dakle, možemo besplatno obilaziti cijelu Nizozemsku preko tjedna. Jako puno toga osiguravaju za studente – rekla je.

Ovdje sam zbog iskustva Često razmišlja o budućnosti, no u tre nutku se vrati u realnost i reče samoj sebi: ‘Idemo mi ovo prvo završiti’.

Voljela bih imati master. Ne znam još točno iz čega jer oni ovdje imaju toliko izbora. Moram razmisliti i o šestomjesečnom internshipu koji je obvezan na trećoj godini. Nude ga na bilo kojem fakultetu u svijetu. Voljela bih, nakon završetka fakulteta, ostati u Nizozemskoj barem još neko vrijeme. Ovdje sam zbog iskustva.

No, ne isključujem mogućnost da bih se vratila doma. Vrijeme će sve pokazati.

Prve svibanjske

EUROPSKI TJEDAN ROBOTIKE U petak 13. svibnja od 16 sati u Kneževu dvoru u Stonu Zajednica tehničke kulture Dubrovačko-nere tvanske županije u suradnji s Zajednicom

banje

tehničke kulture Grada Dubrovnika, Aeroklu bom Nimbus i Informatičkim klubom Futura u sklopu Du STEM projekta organizira Europski tjedan robotike u Stonu.

Prevrtljivo vrijeme nekako nas ‘koči’ za poći na plažu. Neki od nas nisu toliko neodlučni, kao ove ‘junakinje’ naš fotografije

TemperaT ura m ora je oko 17 stup njeva Celzijusa. Tek nešto malo manje od ‘vanjske’ – ali zato nam kiša ne da mira... Prevrtljivo vrijeme nekako nas ‘koči’ za poći na plažu. Neki od nas nisu toliko neodlučni, kao ove ‘juna kinje’ naš fotografije koje uživaju na Banjama... Uskoro neće biti same na plaži!

Foto Zvonimir Pandža

Kolumne

TJEDNE MUDROSNICE

Vrijeme je porozna spužva, ono odijeva gola, a proljepšava ružna

Vrijeme je beskonačan prostor koji koristimo ovako ili onako. Ono je jednobojna livada koja nudi pre gršt šarenolikog cvijeća. Mirisi cvijeća privlačni su ili ne, ali svakako nude mnoge mogućnosti. Te cvjetove naj bolje koriste pčele radilice koje nepre stano proizvode med. Ako metaforički protumačimo ovo navedeno, vidjet ćemo da je i čovjek sudionik u tom vre menu i da i on, ovisno o svojim radnim sposobnostima ili drugim stvarima, proizvodi i gradi, to jest, koristi to vri jeme koje je blagodat s mnoštvom pri lika. Ovisno o čovjekovim nakanama, vrijeme se popunjava i koristi. Netko bi, onako u prolazu, rekao – vrijeme je novac. No, ja bih se djelomice složio s tim navodom jer vrijeme jest novac, ali novac nije sve. Koliko je samo vri jeme u prvom planu kada se liječi neki bolesnik: primjerice, kada se pregled i moguća operacija obave u što bržem vremenu, bolesnik ima mogućnost da se izliječi. ‘Vrijeme je porozna spužva, ono odijeva gola, a proljepšava ružna.’ Kada sam napisao taj aforizam, držao sam da je vrijeme porozno jednostavno zato što se dijeli na prošlost, sadašnjost i budućnost, pa su i događaji koji su se zbili u tom razdoblju zabilježeni tada, tako da je vrijeme fleksibilno i pruža mnoge mogućnosti. Sigurno se pitate: A zašto ‘ono odijeva gola, a proljepšava

ružna’? To je napisano stoga što vri jeme može trajati kratko, a može biti i dugovječno, pa tako i ono može u duljem roku odjenuti onoga koji nije imao ništa, a proljepšati onoga koji je ružan. Važno je istaknuti da je vri jeme podijeljeno na navedene pojmove prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, te da ono u određenom roku može mije njati svojstva. Mislim da je, kada je vrijeme u pitanju, potrebno koristiti strpljenje, jer strpljenje je taj most koji čovjeku omogućuje da prijeđe podiv ljalu rijeku događajâ koji se zbivaju u nekim razdobljima. Vrijeme je more koje u sebi krije pregršt života. Ono u sebi nosi uzdahe, titraje, doticanja, borbe, mirenja i sve ono od čega se sastoji jedan svijet. Svaki čovjek mora biti svjestan vremena jer on je dio toga ceremonijalnog huka. Vrijeme čovjeka ziba i određuje jer ono je platforma na kojoj se crpi nafta povijesti. Ovisno o tom nalazištu, možemo reći da je povi jest odigrala svoju ulogu, jer joj vrijeme omogućuje da raširi svoja krila činje nicâ. Činjenice povijesti zasađene su u zemlju koja se zove vremenom, i samo naše okopavanje te zemlje dovest će te činjenice na svjetlo dana. Cijenimo vrijeme i nosimo se s njim, a to ćemo moći samo ako se naoružamo strplje njem, najboljim prijateljem bogatog vremena.

O AUTORU Književnik Maro Jović dijete je Grada. Prvi igrokaz ‘Igra Mikrofona’ napisao je kao osnovnoškolac. Svestrani Dubrovčanin glu mio je u nekoliko predstava, objavio je mnoštvo zbirki pjesama, dramskih tekstova, a redatelj je i scenarist dva dokumentarna filma.

Kolumne

O AUTORU Rođen u Gradu, odrastao u Gradu, pomalo stari u Gradu. Nekad davno studirao u Zagrebu, rekreativno igrao mali nogomet, spavao do podne. Danas se diže rano, radi vježbe istezanja, poslije posla razvozi djecu na

STAVI NA JAVNO Dnevnik jedne ljubavi

godina je devedeset i sedma, u mom studentskom kazetofonu do izlizanosti se vrti crna, presnimljena tedeka kazeta s natpisom dami, koju mi je darovala sneki (namignuvši značajno i bezobrazno samouvjereno). nikad neću zaboravit taj čudni zvuk, sa semplovima džeza i sola, i taj melankolično sjetni, hrapavi vokal bet gibons. kultni portished, dao je očaravajuće osobnu, zvučnu sliku jednog vremena, stvorio trip hop, svirao s njujorškom filharmonijom. iz tog glori boksa, rodila se vondering star, dok sam se noćima uspaljivao na ic fajer.

sviđa li ti se fado pitala me jednom nela, na pristojno pitanje, pristojno i odgovorih, nešto neodređeno, misleći u sebi, daj mi nešto živo, u ovo mračno ratno vrijeme, ne mogu slušati portugalsko etno prenemaganje, prepoznavši moje kolebanje, rekla mi je kratko, evo ti jedan fado koji nije fado, i posudila mi miks prvih albuma madredeuša. lav et frst sajt, tereza salgeiro, u čijem glasu i pjesmama ima toliko žudnje, pune uzvišene ljepote, nade i snage. antolođija, u svakom pogledu.

najbolja je to osveta tanga u povijesti frende, znao mi je reći tog ljeta početkom dvijetisućitih, moj dragi prijatelj i susjed ivan, kad smo se on, petra, davor i ja, našpanavali dobrom mjuzom prije izlaska u grad, svojim filmskim i glazbenim ukusom, ivan nije ostavljao prostora za dvojbe. tako je bilo i s debitantskim albumom gotana, tom magijom koja je dab pretvarala u tango, zadržavajući njegovu opojnu ljepotu i ritam, radikalno, osvježavajuće, melodično i ludo. prvi pozdrav je za mjuzu, drugi pozdrav ide vama, treći frendovima koji više nisu s nama.

moja novosadska prijateljica jelena, iz dugih, predratnih mljetskih ljeta, strpljivo nam je objašnjavala, da to što ona usred ljeta nosi duge rebe, crne marte i čudno se šiša, sluša neku glasnu, brzu glazbu, nije ništa drugo nego pank, uvjeravala nas je da su bolji od kleša i seks pistolsa, buntovni, jednostavni, izravni. bubnjevi, gitara, kratke skladbe, definirale su njihov opus, ali i moj glazbeni ukus, a ramonse pretvorili u idole moje mladosti.

na taraci njene vikendice, maja i ja pili smo hladnu limunadu, slušali marlija i nešto manje krevica. svaka čast dobrodržećem gosparu leniju, ali bob je imao ono nešto, taj faktor iks, o kojem mi je pričala prepuna dojmova iz londona. puštala mi je lajv iz liseum tietra, snimljen sedamdeset i pete,

slobodne aktivnosti, puno šeta i premalo čita, do kasnih sati bindža TV serije. Za njega kažu da je neprilagođen, namrgođen, asocijalan, a u biti je samo oženjeni, neispavani, na trenutke kreativni muškarac u krizi srednjih godina.

samo deset dana prije mog rođenja, moćno, ritmično, nabijeno emocijom, kao majin i moj odnos, no vumen no kraj.

sve što su dorsi ikad snimili, nevjerojatno je hipnotično, bezvremenski dobro, najdraži mi je njihov prvi i posljednji album, prvi zbog mračne atmosfere, gitara i orgulja, a drugi zbog tog miksa bluza i roka. moj prijatelj švabo, na najjače je puštao pjesmu rajders on d storm, kao svojevrstan after nakon svojih trodnevnih izlazaka, što mu je pjesma dozvoljavala, zbog svoje poetičnosti i sporog ritma i one kiše i grmljavine koji se čuju u pozadini. od švaba, koji je uvijek bio avangarda, u svemu što je radio, nosio ili slušao, ovu foru s afterom kasnije su pokupili tehno partiji.

dame i gospodo, večeras samo za vas, pavaroti end frends (mahom prvoligaška glazbena ekipa). izvjesna ana mi je dvije i šeste poklonila ovaj ce de, koji smo zajedno slušali tijekom naših vožnji autom. klasična glazba izvedena iz koncertnih dvorana, aterirala je na gradske trgove. dan danas do suza me dovede izvedba pjesme holi mader, još ga uvijek rado slušam u autu s onom istom anom, i naše dvije klinceze na zadnjem sjedištu. kad mi ga je dube, sva ponosna, donijela tog popodneva devedeset i prve, u prvi ef jezične gimnazije, pomislio sam ovo je stvarno remek djelo. uranjajući u svijet tog njihovog neobičnog roka, merkurijevog vokala opsega od četiri oktave, polako sam uviđao genijalnost njihove priče. nekako mi je taj injuendo najdraži, možda zato jer je to posljednji album kvinovaca, možda zato što sadrži dvije oproštajne pjesme, šou mast go on i diz ar d dejs of aur lajvs, a možda i zato jer se sa sjetom prisjećam, svojih srednjoškolskih dana. dejvidova naracija išla je otprilike ovako, anđelo, zamislite da ste noću sami u šumi, puše vjetar, sova se glasa, grane povijaju. skladatelj odabire spori, misteriozni, zloslutni motiv, djevojka izlazi iz mraka, badalamenti pojačava tempo, završavajući melodiju ekstatično i predlaže daljnju razradu glazbene teme. ne, ne mijenjajte nijednu notu, javlja se linč, upravo ste napisali lora palmers tim, nastavljamo s fantazmagoričnom đuli kruz. tvin piks, najbolja filmska glazba ikad, poklon od marinele iz postojne, čudesno, tužno i lijepo. đast lajk d vind, anđelo, đast lajk d vind.

Piše Pavo Jančić, prof.

Kultura

Digitalni sustavi su životniji, a kompjuteri – suvremeni rukopis umjetnika

Ono što je važno jest da tijekom cijelog procesa oni uče nas. Kad pogledate, mi ima dajemo osnove, ali oni su ti na kojima priča ostaje. Njihovi radovi po vještini su i razini au pair profesionalcima, a na njima je – i dakako, mogućnostima tržišta – hoće li uspjeti. Naše kreativno tržište je malo, ali danas ako si dobar možeš raditi za cijeli svijet – ističu mentori mladih maturanata

Generacije maturanata – umjetnika neprestano istražuju nove forme, u njima se pronalaze i odmiču se od tradicionalnog. Da su im njihovi mentori iznimna potpora u cijelom procesu, pokazuju i završni radovi koje ćemo uskoro vidjeti na izložbi. Jedan od njih je i ovaj mural

Ela, StElla, lara, ĐivE, Mara, Kar men, Helena, Roko, Leon i Andrijana maturanti su Slikarskog odjela Umjet ničke škole Luke Sorkočevića. Svi užur bano rade na svojim završnim radovima, onima kojima će položiti ispit zrelosti. Ivana Selmani, Luko Piplica i Maro Krile tu su kao njihovi mentori, prijatelji, oni koji ih usmjeravaju istodobno ih pušta jući da budu – potpuno svoji. Treba li bolji razlog za posjetiti ih na Slikarskom

BILI

IZLOŽBI MATURANATA 18. SVIBNJA

Kao i svaka stvar na ovom svijetu, u osnovi je najvažnije koliko vremena posvećujete svome radu

Piše Mia Njavro Banić Foto Mia Njavro Banić/Miho Skvrce/ UŠLS

Nije lako interpretirati

Bukovca i nje gov precizan rukopis. Tije kom stvaranja završnog rada, krenuli smo od samog početka. I tu zaista mislim od početka – Luko Piplica

odjelu, njihovom drugom domu?

Njihovi mentori pričali su nam o pro cesu koji ih vodi ka završnoj izložbi, koja će se održati 18. svibnja u sklopu dana škole. Motiv, ‘okidač’ za posjetiti ih bio je rad Ele Žuvele, koja u prostorima Vile Banac svojim završnim radom kreira svojevrsni hommage velikanu Bukovcu. O njenom stvaralačkom procesu pričao nam je mentor Luko Piplica, u sklopu predmeta Restauriranje i slikanje kopija, jednom od stručnih predmeta koje imaju na Slikarsko-dizajnerskom smjeru škole.

Izvorna s likarska tehnika

Naši učenici imaju pravo odabrati završni rad iz svakog od stručnih pred meta, ponudi im se neka od tema. Okvir, u sklopu ovog predmeta, zapravo je pro učavanje povijesnih, starih slikarskih tehnika i postupaka. Potom se kreće u izradu kopija. U ovom slučaju odlu čili smo se za Vlaha Bukovca. Bila je to upravo Elina ideja. Unutar predmeta svakako se ponudi i ranije dubrovačko slikarstvo, ide se i ka renesansnom ili srednjovjekovnom s predstavnicima kao što su Božidarević, Dobričević... Dubro vačka slikarska škola. Također, nudi se i novije slikarstvo, ono 19. stoljeća, gdje je još uvijek ta slikarska tehnika izvorna, precizna, zanatski jasno postavljena. Za nju se Ela odlučila, odabravši lik ‘Mlade umjetnice’, Bukovčeve kćeri Ivanke –napominje Luko. Skreće nam pažnju i na specifikum umjetničkih škola u odnosu na završetak školovanja.

Postoje, dakako, tri vrste srednjih škola – gimnazije, stručne i umjetničke škole. Gimnazije nemaju završni rad i ne dobiva se nikakva diploma, već samo potvrda o položenoj državnoj maturi jer

se računa kako ti mladi ljudi idu dalje, prema fakultetu i preciznijem obrazo vanju. Strukovne pak škole imaju izradu završnog, takozvanog maturalnog rada. Oni zapravo pokazuju to što su naučili u tom stručnom dijelu svog obrazovanja. S druge strane, kako svi fakulteti zapravo traže državnu maturu, pa čak i Akade mije, naši učenici zapravo svi odabiru ispite državne mature i isto tako njih polažu, uz svoj umjetnički rad. Upravo tu nastoji im pomoći na način da se što bolje organizira nastava, odnosno da se što bolje opreme za polaganje državne mature. Ukratko, od samih početaka svog školovanja, mladi umjetnici su više angažirani – napominje nam dalje. Mladi slikari imaju problema i s dislo ciranim mjestom gdje kreiraju svoju umjetnost. Ipak, ‘olakotna okolnost’ im je to što nemaju ‘domaći rad’, već sve što rade – rade u radionicama Slikar skog odjela. Ili, kao Ela, pred samom sli kom, lociranom u Umjetničkoj galeriji

18.

Dubrovnik.

Eli odlično ide – ima osjećaj i mate rijal za boju. Nije lako interpretirati Bukovca i njegov precizan rukopis. Tijekom stvaranja završnog rada, kre nuli smo od samog početka. I tu zaista mislim od početka – od pripreme okvira i napinjanja platna, pa do kraja samog procesa rekonstrukcije. Kao zidanje kuće, od samih temelja – ističe dalje Luko Piplica.

Kompjuteri kao suvremeni rukopis Maro Krile mentor je Stelli Burđelez, Lari Miloslavić, Đivi Modrinić Majstorović,

‘VLADIMIR NAZOR’ Odbor Nagrade ‘Vladimir Nazor’ donio je odluke o dobitnicima za najbolja umjetnička ostvarenja u Republici Hrvatskoj za 2021. godinu. U području glazbe, godišnju nagradu za operne uloge u 2021. godini osvojila

je Dubravka Šeparović Mušović. U području filmske umjetnosti Antoneta Alamat Kusijano vić dobila je godišnju nagradu za film ‘Murina’, dok je u području kazališne umjetnosti nagradu za životno djelo dobio Ivica Kunčević.

svibnja održat će se završ na izložba maturanata

Mada smo mi slikarski smjer, nudimo i programe koji ih pripremaju kroz digitalne alate – Maro Krile

Mari Tomašević, Karmen Ban i Heleni Marić. Zatičemo ih u učionici prepunoj kompjutera. Naime, one sve vrijedno rade na ‘Slikarskom projektiranju’.

Većina toga što se radi na ovom predmetu je digitalni rad, kroz razne programe i aplikacije. Od ilustracije, 3D modelinga, animacije... Svatko je izabrao nešto. Danas su kompjuteri suvremeni rukopis i mada smo mi slikarski smjer, nudimo i programe koji ih pripremaju kroz digitalne alate – napominje Maro Krile. Na koji način se učenici pripre maju na ovaj novi-stari svijet umjetno sti, pitamo.

Kao i svaka stvar na ovom svijetu, u osnovi je najvažnije koliko vremena posvećujete svome radu. Činjenica je da, ako su upisali ovu školu, da ih to inte resa. I da, mislim da svi ti digitalni alati na brzinu davaju neki efekt, ali za načinit malo složeniji rad – kao što bi ovaj matu ralni rad trebao biti – osim samog oda bira teme, što je u njih dugotrajan proces, bitan je konstantan rad da bi se došlo do malo većeg nivoa. Cilj je da, kad pogle dajte taj rad, kažete: ‘Netko se stvarno potrudio.’ Poanta jest u temu da oni to samostalno rade, pa i ako fale, da imaju iskustvo da znaju gdje su falili – ističe nam Krile. Kada pričamo o preferenci jama, svi troje mentora složni su u tome da se učenici u zadnje vrijeme okreću ka ilustraciji i njenoj digitalnoj formi, nečemu što bi opisno najviše bilo nalik japanskoj estetici animea i mangi. To je, ističu nam naši sugovornici, prisutno, a i njima kao profesorima odgovara. U kom smislu, zanima nas.

Generacije digitalnog

Svakako, nije idealno da svi idu na Akademiju, nego da traže i nađu svoj put. U novom svijetu ti digitalni sustavi umjetnički su zapravo životniji i na neki način osiguravaju bolju egzistenciju. Dosta naših učenika upisuje Animaciju, završavaju specijaliziranu umjetnost i nalaze posao u dizajnu, IT-u i slično. Ne moraju svi ići na Slikarstvo! Prije je to bilo nekako ‘utabano’ – Umjetnička

Iz ponuđenih tema odabrali su svatko nešto svoje osobno, kreirajući svoj maturalni rad, ispit zrelosti, u kojem se tijekom procesa i sami nalaze. Iako imaju to iskustvo, vještinu crtanja i slikanja, od nosno likovnih disciplina, čeka ih i izazov prezentiranja sebe. Moraju pokazati svoj momenat u kojem odrade zadatak kojeg su sami sebi postavili – Ivana Selmani

škola Luke Sorkočevića, pa Akademija, pa postaješ ili umjetnik ili profesor. Danas s količinom softwarea, besplatnog softwarea i slično, tu svoju kreativnost mogu ispoljiti kroz drugačije kanale i to je dobra stvar. Dosta brzo mogu reagirati – kad su zainteresirani. Prije su postojali profesionalni alati i puno učenja za nau čiti nešto. Danas već postoje aplikacije, templatei... Postoje alati gdje ‘sjedneš’, odmah radiš i dobiješ rezultat. S druge strane akcent se treba postaviti na moti vaciji – napominju nam Ivana i Maro.

Oni pripadaju generaciji koja se odmiče od tradicionalnih formi. Baza im je tradicionalna, a na njih i njihov način komunikacije dosta je utjecala i online nastava. Ostavilo je traga na njih, mada je ova generacija maturanata od početka pokazivala interes za digitalno – ističe Ivana, a Maro dodaje kroz smijeh: ‘Ranije sam im sam objašnjavao kako se što radi, a danas oni već i meni pojašnjavaju neke stvari i gdje su naišli na neku aplikaciju!’.

Znate kako svake godine zapravo svi učenici imaju završne izložbe. Sjećam se, u drugom razredu ove generacije, u onoj prvoj godini korone, već se vidjelo kako su informirani i upućeni u sve moguće softwere, programe i slično. U digitalnoj formi su i imali i tu završnu izložbu, kao spot. Do kraja nastavne godine itekako se vidjelo kako imaju interes prema teh nologijama. Inače, ovdje su stvarno ste kli bazično iskustvo za koje mislim da je jako solidno. Ako će se baviti umjetnič kim disciplinama, bit će im lako nasta viti dalje, a ako neće – imat će neko lijepo iskustvo kroz koje su svladali bazu kojoj se uvijek mogu vratiti – napominje Ivana. Ona je mentorica troje učenika: Roku Roci, Leonu Kokotiću i Andrijani Kasavica.

Predajem im predmete ‘Crtanje i slikanje’ i ‘Slikarske tehnike i materijali’. Iz ponuđenih tema odabrali su svatko nešto svoje osobno, kreirajući svoj matu ralni rad, ispit zrelosti, u kojem se tije kom procesa i sami nalaze. Iako imaju to iskustvo, vještinu crtanja i slikanja,

odnosno likovnih disciplina, čeka ih i izazov prezentiranja sebe. Moraju poka zati svoj momenat u kojem odrade zada tak kojeg su sami sebi postavili. Često se iz predradnji izrodi nešto potpuno novo kroz čitav proces. To je ono što se traži – u tim predmetima imaju prostor u kojem mogu tako djelovati. Roko se primjerice bavi zvukom i glazbom, plan mu je ići na Akademiju za produkciju zvuka. Prati urbanu scenu i street art i njegov rad je nastao, osim samih pre dradnji koje su trajale petnaestak dana, u jedno popodne. Baš kako to profesio nalci rade – priča nam Ivana dok se smje štaju za fotografiju pred Rokovim radom, muralom kojeg je napravio u samim pro storima škole.

Čin zrelosti

To je taj čin zrelosti, da odvažno reali ziraju prvotnu ideju, koja se – što je pot puno prirodno – tijekom procesa mijenja – napominje Ivana. Andrijana se priklo nila klasičnom crtežu na papiru, radi imaginarnu ilustraciju, a Leon radi u sli karskoj tehnici akrilika i još nekih kombi niranih metoda svoju temu koju razvija u glavi, a u kojoj sažima razdoblje od četiri godine u našoj školi na jednom radu.

Naših troje sugovornika – mentora –ni sami ne znaju kako će zapravo izgle dati taj finalni rad, konačni ‘produkt’ dje lovanja mladih umjetnika.

Uloga mentora je da prati, da bude potpora i suodgovoran za rad. Ono što je važno jest da tijekom cijelog procesa oni uče nas. Kad pogledate, mi ima dajemo osnove, ali oni su ti na kojima priča ostaje. Njihovi radovi po vještini su i razini au pair profesionalcima, a na njima je – i dakako, mogućnostima trži šta – hoće li uspjeti. Naše kreativno trži šte je malo, ali danas ako si dobar možeš raditi za cijeli svijet – riječima mentora Mara Krile završit ćemo ovu lijepu priču i mladim umjetnicima poželjeti još puno uspješnog kreativnog izričaja u njiho vom životu, nakon njihovog prvog ispita zrelosti.

Ivana Lazarević nova upraviteljica Zbirke Baltazara Bogišića u Cavtatu

Želimo kolegici puno uspjeha u radu! – naveli su iz Zavoda

U ponedjeljak, 2. svibnja, počela je s radom nova upraviteljica Zbirke Baltazara Bogišića u Cavtatu, dr. sc. Ivana Lazarević, povjesničarka umjetnosti i arhivistica specijalistica

DUBROVAČKO GLAZBENO PROLJEĆE

Ivana Lazarev I ć nova je upra viteljica Zbirke Baltazara Bogišića u Cavtatu. Time je Zbirka ponovno otvo rena za istraživače.

O svemu su javnosti obavijestili iz Zavoda za povijesne znanosti H az U u Dubrovniku.

Detoni i Brass & Percussion u Dvoru

Dva zanimljiva koncerta slijede nam u sklopu Dubrovačkog glazbenog proljeća u Dvoru

ovog petka, 13. sv I bnja, u sklopu Dubrovačkog glazbenog proljeća nastupa uz D so, a pod vodstvom mo. Ivana Huta,pijanist Danijel Detoni. Na programu su: L. Sorkočević: Sim fonija br. 1 u D duru, L. van Beetho ven: Koncert za klavir i ork. u G duru, op. 58 te J. Haydn: Simfonija br. 103 u Es duru, H. 1/103. Koncert u Kneže vom dvoru počinje u 21 sat.

Brass & percussion septet D so -a

nastupa 17. svibnja, također u Dvoru, s početkom u 21 sat.

Brass & Percussion septet D so -a komorni je sastav Orkestra kojeg čine Karmen Pervitić – glockenspiel, Džemal Cakić – flugelhorn, Toni Kur sar – rog, Martin Hrćan – rog, Damir Butigan – euphonium, Ivan Kušelj – truba i Alan Polzer – bubnjevi. Na programu je pop, klasika, filmska i jazz glazba.

U ponedjeljak, 2. svibnja, počela je s radom nova upraviteljica Zbirke Bal tazara Bogišića u Cavtatu, dr. sc. Ivana Lazarević, povjesničarka umjetnosti i arhivistica specijalistica. Želimo kole gici puno uspjeha u radu! – naveli su iz Zavoda.

‘Grofovi i Ajkule –30 godina zajedno’

Izložba ‘Tragovi vječnosti’ nastala je u organizaciji Udruge SJP Grof, povodom 30. obljetnice njenog osnutka, a autori izložbe su Tihana Magaš i Goran Peraica

OvO g četvrtka O bil J ežava S e 31. obljetnica osnivanja osnivanja Spe cijalne jedinice policije Grof. Tim povodom Muzej Domovinskog rata Dubrovnik je u tvrđavi Imperijal na Srđu otvorio dvije izložbe zajednič kog naziva ‘Grofovi i Ajkule – Trideset godina zajedno’.

Izložbe su nastale u sklopu ovogo dišnjeg sveobuhvatnog muzejskog programa pod nazivom ‘Dani ponosa’ i obilježavanja 30. obljetnice uspješne deblokade Dubrovnika i oslobađa nja dubrovačkog područja te izlaska Hrvatske vojske na međunarodno pri znate granice r H na hrvatskome jugu.

Na taj način, u emocijama bogatim

U temelje Republike Hrvatske život je ugradilo deset pripad nika Specijalne jedinice policije ‘Grof’, a uspo menu na njih i Domovinski rat danas čuvaju njihovi suborci okupljeni u Udrugu Specijalne jedinice policije Grof Dubrovnik

Foto Zvonimir Pandža

prostorima tvrđave Imperijal, posta vom ovih izložbi simbolično smo željeli naglasiti njihovo ratno i poratno zajedništvo – ističu iz Muzeja Domo vinskog rata Dubrovnik.

Temeljni cilj izložbi ‘Grofovi i Ajkule – Trideset godina zajedno’, uz suradnju Muzeja Domovinskog rata Dubrovnik i Udruga Specijalnih jedinica policije Grof i Ajkule, je upoznati širu javnost s djelovanjem i ratnim putevima spe cijalnih jedinica policije u Domovin skom ratu.

Izložba ‘SJP Rijeka – Ajkule’ nastala je u organizaciji Specijalne jedinice policije Rijeka Ajkula i Udruge Spe cijalne policije iz Domovinskog rata Ajkula, a njeni autori su pripadnici Specijalne policije Rijeka Ajkula.

Inače, Specijalna jedinica policije Rijeka osnovana je 8. travnja 1991. kao prva borbena postrojba u Rijeci i oko lici. Ratno ime jedinice, koje je postalo i službenim nazivom je ‘Ajkula’. Jedi nica je imala težak ratni put u kojem je život izgubilo osam njezinih pripad nika, a ranjeno ih je više od pedeset. U obrani RH jedinica se nalazila najviše u Lici i na Velebitu, na Banovini, u istoč noj i zapadnoj Slavoniji, na Kordunu i u Dubrovniku. Uz mnoge policijske zadaće, u vojnom smislu aktivno je sudjelovala u oslobodilačkim akci jama na jugu Hrvatske od 10. travnja do 19. lipnja 1992., na Maslenici i u Medačkom džepu, te u akcijama Blje sak i Oluja.

Izložba ‘Tragovi vječnosti’ nastala je u organizaciji Udruge SJP Grof, povo dom 30. obljetnice njenog osnutka, a autori izložbe su Tihana Magaš i Goran Peraica.

Specijalna jedinica policije ‘GroF’ Policijske Uprave Dubrovačko-nere tvanske, osnovana je 5. svibnja 1991. te je odmah počela osiguravati polo žaje na Brgatu prema Ivanici. U srp nju i kolovozu uz ubrzanu obuku, SJP

‘Grof’ već je uspješno izvršavala vojnopolicijske zadaće.

Još malo o povijesti Početkom općeg vojnog napada, srp sko crnogorskih agresora, na Dubrov nik i dubrovačko područje 1. listopada 1991., SJP ‘Grof’ sudjeluje u borbama u Komolcu, na Brgatu, Bosanci, Strinč jeri i Srđu te u borbama kod Bistrine.

Tijekom proljeća i ljeta 1992. SJP ‘Grof’ sudjeluje u operacijama deblo kade Dubrovnika i u oslobađanju Komolca, Mokošice, Zatona i Orašca. Tijekom akcije pokušaja oslobađa nja Golubova kamena u svibnju 1992. došlo je do žestokog okršaja s neprija teljem kojem su naneseni veliki gubitci u ljudstvu i tehnici, ali je na žalost i sama Jedinica imala mnogo ranjenih.

U temelje Republike Hrvatske život je ugradilo deset pripadnika Specijalne jedinice policije ‘Grof’, a uspomenu na

Izložbe se mogu razgledati u svibnju 2022. godine u tvrđavi Imperijal na Srđu svaki dan od 9 do 20 sati

njih i Domovinski rat danas čuvaju nji hovi suborci okupljeni u Udrugu Speci jalne jedinice policije Grof Dubrovnik. Tijekom 1992. godine Jedinica prvi put napušta matičnu Policijsku upravu te odlazi na Papuk gdje sudjeluje u akciji ‘Trokut’, a zatim i na Velebit gdje je zajedno s ostalim specijalnim jedini cama policije držala položaje u sklopu operacije ‘Poskok-1’ i ‘Poskok-2’. Ondje njezini pripadnici sudjeluju i u opera cijama ‘Maslenica’ te ‘Medački džep’, a na Velebitu su dočekali i operaciju ‘Oluja’ u kojoj su sudjelovali u osloba đanju Like.

Mali oglasi

AUTOMOBILI

Prodajem VW Passat Caravan 1,9 u dobrom stanju, pređenih 350 000 km, registriran do 10/2022. Cijena 3 000 eura. Kontakt: 098 867 493

Prodaje se Fiat Uno, 2000. godište, motor 1.0, registriran do kraja 6 mje seca 2022. Novi akumulator. Cijena 3 000 kuna. Kontakt: 091 191 1444

IZNAJMLJIVANJE

Iznajmljuje se dvosobni stan na Obodu, uz magistralu, površine 57 metara četvornih. Kontakt: 385 955 792 985

Zaposlena muška osoba traži

HUMANITARNI PRILOZI

Oglas zaprimljen do ponedjeljka u 12 sati bit će objavljen u broju od srijede. Sve informacije na telefon 020 350 670 ili na e-mail marketing@

garsonijeru ili sobu za sezonu bilo gdje na području Grada ili Rijeke dubro vačke. Ne mora biti ništa posebno opremljeno, dovoljan je krevet, banja i kuhinja. Kontakt: 097 682 0876

Iznajmljujem stan u kući u Župi dubrovačkoj, Čelopeci, prizemnica, 2 sobe, kuhinja s dnevnim boravkom, dvije kupaonice, parkirno mjesto. Kon takt: 091 534 0778

Iznajmljujem dvosoban stan u Moko šici. Kontakt: 091 507 8599

Tražim isključivo na dugoročno jed nosoban stan namješten za stanovanje (nisu potrebni pribor i posuđe za kuhi nju, posteljina, TV i slično). Bilo gdje na području od Mokošice do Trstenog s parking mjestom. Stalno zaposlena

20 kn

je cijena oglasa. Uplatu izvršiti na IBAN: HR0324070001100365865. DuList zadržava pravo uvrštavanja malih oglasa s portala dulist.hr

DVA SKALINA – UDRUGA RODITELJA DJECE S POSEBNIM POTREBAMA : u spomen na pok. majku naše kolegice Marine Ćorić, umjesto cvijeća 600 kuna prilažu djelatnici Odjela za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju OB Dubrovnik; u spomen na svoju prijateljicu Katicu Đečević, umjesto vijenca 200 kuna pri laže Tereza Miljanić; posljednji pozdrav voljenom dundu Mihu, 300 kuna pri laže Perica s obitelji; umjesto vijenca za pok. Miha Katušića, 300 kuna prilaže nepuča Lući Koče s obitelji; u spomen na pok. Miha Katušića, umjesto cvijeća 300 kuna prilaže Luce Katušić; u spomen na dragog gospara Stipa Ruskovića, 300 kuna prilažu Mirjana, Mirna i Ivana Rusković; Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara i medicinskih tehničara donacija 300 kuna; u spomen na pok. Anu Mikulić, 1100 kuna prilažu zaposlenici Odjela ljudskih potencijala i pravnih poslova ALH ; u spomen na pok. Iva Gluhonju, 1000 kuna prilažu kolege Maturanti Nautike 1963. godine. Djeca i roditelji zahvaljuju na dona cijama. IBAN: HR 7924070001100305036. Tekst za objavu molimo slati na:dva. skalina@du.t-com.hr. Tel: 312 315 od 9 do 14 sati. Mob: 095 368 9227 (ranim danom od 9:00 – 17:00)

C ARITAS D UB ROVAč KE B ISKUPIJE darovali su: Zoran i Katica Đurasović u spomen na dunda p. Mata Crnčevića – 300 kuna. Zahvaljujemo na ljubavi pretočenoj u dar potrebitima Caritasa Dubrovačke biskupije: Samo dijelje njem, naša Ljubav postaje djelotvorna! Hvala od srca na vašim donacijama potrebitima! Tekst za objavu molimo slati na: karitativni.rad.caritas@db.hr Sve info na: https://caritas.db.hr IBAN: HR 8024070001100367971 OTP banka.

-banku br. HR 7224070003203480017:

MAŠERA

Svi materijali

dobroj namjeri,

preuzima odgovornost

i

oglasa. Svi predani materijali

prezime, adresu

ženska osoba. Kontakt: 095 863 5089

Iznajmljuje na duže vrijeme stan u kući, 60 metara četvornih, zaseban ulaz – u Buićima (Župa dubrovačka). Kuhinja, dnevni boravak i jedna soba. Kontakt: 091 584 0009

NEKRETNINE

Prodajem trosoban stan, 89 metara

UMRLI (OD 4. 5. – 11. 5. 2022.)

VINKA RADIŠ rođ. Šilje (1957.)

IVO ROzIć pok. Luke (1930.)

MIHO ROzIć pok. Miha (1934.)

kap. IVO GLUHONJA (1944.)

DUŠANKA MRDIć rođ. Papović (1948.)

STOJAN LAKIć pok. Nikole (1944.)

NIKOLA KRMEK (1934.)

JELE SRŠEN rođ. Hazdovac

JELE MARINOVIć Marina rođ. Mojaš VINKO ŠVARC (1932.)

NIKOLA MILANOVIć (1944.)

zDENKA PAVLOVIć ud. Bara rođ. Nakić

MLADEN ŠUŠKO (1950.) ANTE MATIć (1938.)

NAPOMENA UREDNIŠTVA Istinitost objavljivanja oglasa, vlasništvo nad autorskim pravima na tekstove, fotografije, design i ostala

grafička rješenja koja se koriste u objavljenim oglasima u DuListu jamči naručitelj oglasa, kao i kvalitetu roba i usluga.

četvornih, na mirnoj lokaciji – Hlad nica. Stan je okrenut prema istoku i gleda na Gospino polje. Ispred zgrade se nalazi igralište i vrtić. Prehram bena trgovina je ne nekoliko metara od zgrade. Opis stana: nalazi se na drugom katu zgrade. Sastoji se od dnevnog boravka koji ima dva izlaza do prednjeg balkona, kuhinje, hod nika koji vodi do dvije sobe koje su u stanu i jednom vanjskom sobom. Ima kupaonicu sa WC -om i jedan dodatni WC . Cijena 210.000 eura. Kontakt: 099 669 7379

Prodaje se građevinsko zemljište 2000 m2 ravnog terena, ograđeno betonskim zidom sa dva ulaza na parcelu direk tno sa županijske lokalne ceste. Posje dujemo lokacijsku informaciju te je dopuštena gradnja svih vrsta namjena. Cijena je 180 eura po metru četvornom. Zemljište se nalazi u Župi dubrovačkoj u neposredboj blizini svih sadržaja. Naselje – Mandaljena. Kontakt: 099

Prodajem dvosoban stan (60m2), prvi kat, Andrije Hebranga 14. Cijena 240.000 eura. Kontakt: 098 641 632

RAZNO

Poklanjam kuhinjski stol primjera jedan metar u odličnom stanju. Kon takt: 091 886 6986

Prodajem povoljno aluminijsku stijenku dimenzije 3.40mx 2.70m s četiri klizna prozora. Kontakt: 099 202 5633

USLUGE

Uređujem vrtove, đardine i okućnice. Orezivanje maslina agruma, navrtanje, polijevanje, košnja trave i slično. Kon takt: 091 614 3946

SJEĆANJE JELE SRŠEN

Draga naša profesorice Jele,

Radosna, puna duha, iskrena, znala si probuditi u nama ljubav za naš jezik i književnost. Sjećamo se tvoje duho vitosti i da si svakog od nas gledala kao čovjeka. S radošću i zahvalnošću ostaješ u našim srcima, pokoj vječni darovao ti Gospodin.

Tvoj 8 c. (generacija 1997. g.)

Priče iz Žrnova

MNOGA, PA NI VEĆA MJESTA NISU U TO VRIJEME IMALA OVAKAV SADRŽAJ

Pavuletovo kazalište i kino

Piše Ante I. Curać

Za vrijeme kino predstava na sredini galerije je bila postavljena kino aparatura. Po sredini dvorane su visjele 3 velike gole žarulje, radi čega su se morale pogasiti sve ostale po kućama u Postrani jer dinamo iz prese nije imao dovoljno snage za sve osvijetliti

U ono herojsko i udarničko vri jeme moje se malo Žrnovo, a u njemu još manja Postrana na velikoj karti napretka i blagostanja vidljivih kroz ogromna dostignuća petoljetki, pla nova, udarničkih radova i trudodana nisu mogli primijetiti, ali smo imali nešto što mnoga, pa ni veća mjesta nisu u to vrijeme imala: pravo kazali šte i pravu kino dvoranu. Da, gospodo, pravo pravcato kaza lište s dvoranom, pozornicom i

galerijom.

Pozornica. Lijevo gore se vidi mjesto gdje su bila vrata za ulaz. Sobice kojih više nema su bile uz prozore lijevo i desno

Nakon Prvog svjetskog rata, točnije 1921 godine, naš je napredni Postra njanin, stari barba Pavuleto, sagradio kuću za stanovanje u sredini našeg sela. Konoba, kuhinja, jedna soba i tinel u prizemlju, a na prvom katu, na koji se je ulazilo iz gornjeg dvorišta, velika dvorana s galerijom, s pozorni com i s dvije minijaturne sobe u koje se je ulazilo ravno s pozornice. Jedna su vrata iz dvorišta vodila u dvoranu, a

druga, takodjer iz dvorišta preko 5 ste penica, na pozornicu. Kroz ta ista vrata su ulazili i glumci na pozornicu, i sta nari kuće u svoje spavaće sobe.

Odmah nakon onog rata je narodna vlast, dali dogovorom s barba Pavule tom ili bez ne znam, uzela kazalište ‘pod svoje’ i u njemu nastavila tradi ciju zabava, predstava i političkih sku pova novog vremena. Nije se plaćala ulaznica, pa iz toga je za zaključiti da je ‘sve bilo naše’.

Preko zida od vrata od soba, na pozornici, je bila prostrta velika bijela plahta, a iznad nje su naši vrijedni sko jevci od krep papira izrezali i nalijepili neizostavnu parolu tog vremena

SMRT FAŠIZMU – SLOBODA NARODU !

S vremenom su onaj podupirač na R i krila sa Š bili pali, pa se je moglo pročitati

SMPT FASIZMU – SLOBODA

NAPODU !

Borci su na to upozoravali, ali sko jevci nisu imali vremena to popraviti, pa je tako ostalo. Galerija je služila da na njoj sjede naše babe i tete i pomno gledaju što se u dvorani za vrijeme plesa događa, poglavito ako je medju plesačicama bila njihova kćer, unuka ili nećakinja. Za vrijeme kino pred stava na sredini galerije je bila postav ljena kino aparatura. Po sredini dvo rane su visjele 3 velike gole žarulje, radi čega su se morale pogasiti sve ostale po kućama u Postrani jer dinamo iz prese nije imao dovoljno snage za sve osvijetliti.

Što je staroga barbu Pavuleta navelo da, umjesto da sagradi komotnu kuću za stanovanje, napravi privatno kaza lište, nitko ne zna. Moguće je da je on to napravio za inat Prvome Selu koje je imalo neku dvoranu gdje su se

KORČULANSKO – FRANCUSKI PENZIONERSKI DANI

Turistički put gospara Ante Gospar ante Curać rođen 1942. godine u Žrnovu na otoku Korčuli, u osnovnu školu išao u Žrnovu, u gimnaziju u Korčuli, završio Višu turističku u Dubrov niku. Cijeli radni vijek proveo u turizmu kojim se povremeno bavi i danas kao konzultant jedne recep tivne turističke agencije. Radio u hotelijerstvu u Korčuli, u Atlasu u Dubrovniku 15 godina, a od 1986. godine kao organizator putovanja u Francuskoj, spe cijalist za Hrvatsku. Organizirao putovanja i ljetova nja za oko 180 tisuća gostiju iz Francuske, najvećim dijelom u turizmu s kulturnim sadržajem, a od 2001 organizira turizam sa sadržajem šetnje u prirodi s boravkom u selu Žrnovo i po nacionalnim parkovima po Hrvatskoj. Penzionerske dane provodi izmeđju Korčule i Francuske.

Redovito su se u dvorani priredjivali plesovi, a u vrijeme poklada subo tom, nedjeljom popodne i ne djeljom uvečer

održavali plesovi, što se je zvalo ‘socij’ i u kojoj su glavnu riječ vodili orju naši. U Postrani su većinu činili Radi ćevci, pa se inicijativi barbe Pavuleta i toj dvorani može zahvaliti što se nisu u istoj dvorani skupljali jedni i drugi, pa je mnogo manje glava bilo razbi jeno u ono vrijeme kada se je s njima još moglo misliti. Ali poslije je došlo vrijeme jednoumlja i direktiva, pa nije bilo razbijenih glava, čak niti ako bi neki mladić iz Postrane bacio oko na curu iz Prvog Sela ili obratno.

Redovito su se u dvorani priredjivali plesovi, a u vrijeme poklada subotom, nedjeljom popodne i nedjeljom uve čer. Prije plesa su djeca bila zadužena da s domaćim sapunom od kauštike namažu pod od borovih dasaka i za to su imala pravo popeti se na galeriju i gledati parove kako plešu. Plesalo se je pod taktovima harmonike, ‘po starin sku’, uz svirku pokojnih Drageta, Škaj kota, Hajdeta, Kaduje i ostalih doma ćih samoukih harmonikaša.

Prije plesa su djeca bila zadužena da s domaćim sapunom od kauštike namažu pod od borovih dasaka i za to su imala pravo popeti se na galeriju i gledati parove kako plešu

Dvorana s galerijom. Desno je ulaz za publiku, kameno stubište i galerija

U toj dvorani smo gledali prve fil move (sovjetske, naravno), odmah nakon rata, pa je ona bila centar sveko like kulture i prosvjete, sve do izgrad nje Zadružnog doma u Kampušu, sre dinom pedesetih godina. Od tada je Pavuletova kuća prestala biti naš drugi dom, a Kampuš je postao centar našeg večernjeg zabavno-kulturnog i politič kog života.

Pavuletova kuća je još uvijek na svome mjestu, s dvoranom, galerijom i pozornicom. Malo preuredjena, ali još uvijek budi sjećanja na vrijeme prije i nakon II svjetskog rata kada je bila nezaobilazno mjesto zabave i razonode naših težaka i trudbenika. Ako štovani kurijozni čitatelju dođeš u Postranu, možeš ju doći vidjeti. Ključ je u unuka barbe Pavuleta.

Kuća barbe Pavuleta u kojoj je bilo naše kazalište i kino

46 Sport

Oni su najuspješniji dubrovački sportaši!

Najuspješniji sportaš u 2021. godini je član pk Jug Mario Šurković, dok je najuspješnija sportašica Petrunjela Pavić, članica Judo kluba Dubrovnik 1966. Pavić je dobila i priznanje za međunarodne uspjehe

Najuspješnija ženska ekipa u 2021. godi ni je Ženski košarkaški klub Ragusa, a najuspješnija momčad je Auto Klub Dubrovnik Racing

Svečano S t pro glašenja naju S pješnijih dubrovačkih športaša u protekloj godini održala se u pone djeljak u Studentskom domu u orga nizaciji Dubrovačkog saveza športova. Najuspješniji sportaš u 2021. godini je član pk Jug Mario Šurković, dok je naj uspješnija sportašica Petrunjela Pavić, članica Judo kluba Dubrovnik 1966. Šurković je višestruki prvak Hrvat ske (seniorski, mlađe seniorski i junior ski), ekipno treći u Hrvatskoj te europ ski juniorski rekorder. Pavić je osvojila srebrnu medalju na Europskom mlađe seniorskom prvenstvu u Budimpešti

u kategoriji do 78 kilograma. Judašica je dobila i priznanje za međunarodne uspjehe, i to za navedenu srebrnu medalju. Riječ je o kategoriji u kojoj se nagrađuju športaši koji su u Hrvat sku i Grad Dubrovnik donijeli odličja s

međunarodnih natjecanja.

Najuspješniji trener i ekipe Njen trener Mateo Semiz osvojio je pri znanje za najuspješnijeg trenera u pro tekloj godini.

Najuspješnija ženska ekipa u 2021. godini je Ženski košarkaški klub Ragusa, prvakinje Hrvatske i osvaja čice Kupa Ružice Meglaj Rimac. Naj uspješnija momčad u 2021. godini je Auto Klub Dubrovnik Racing, prvaci Hrvatske na kružnim i brdskim stazama.

Posebno priznanje Muharemu Kočiću Dobitnik posebnog priznanja Dubro vačkog saveza športova za sportska postignuća, razvoj unaprijeđenje i promicanje dubrovačkog sporta za 2021. godinu je Muharem Kočić, jedan od najboljih dubrovačkih nogome taša svih vremena, poslije nogometni i malonogometni trener.

Najmlađi Dodijeljena su i priznanja za najmlađe kategorije. U pojedinačnoj katego riji priznanja su osvojili Erik Antolo vić ( AK Dubrovnik), Nikola Vatović

(AK Ragusa Racing), Ana Vukanović (Taekwon-do klub Shark), Nina Vuka nović (Taekwon-do klub Shark), Kar men Topalović (Taekwon-do klub Shark), Toni Mužević (Taekwondo klub Shark), Tomislav Birimiša (Taekwon-do klub Shark), Maroje Capurso (Taekwon-do klub Shark), Nikoleta Popović (Taekwon-do klub Shark), Marko Janičić ( BK Dubrov nik), Patrik Konjuh (BK Dubrovnik), Lučia Galjer (BK Dubrovnik), Patrik Karamatić (BK Dubrovnik), Lea Bura zor (BK Dubrovnik), Erika Konjuh (BK Dubrovnik), Mario Šurković (PK Jug), Vlaho Nenadić (PK Jug), Josip Bulić (JK Dubrovnik 1966.), Šejla Škaljić (JK Dubrovnik 1966.), Leticia Tarocco (TK Ragusa) i Ana Petković (TK Ragusa). U ekipnoj kategoriji priznanje je

NEPTUNAŠI DRŽAVNI PRVACI Neptunovi veslači

prvaci

Foto Zvonimir Pandža

osvojila juniorska ekipa VK Jug Adria tic Osiguranje, predkadetkinje ŽKK Ragusa, djevojčice do 13 godina ŽKK Ragusa, kadetkinje ŽVK Jug, mlađi juniori BK Dubrovnik te kadeti BK Dubrovnik.

Cavtaćani prvaci Hrvatske!

donosi Hrvatski vaterpolski savez, do naslova došli tek boljim izvođenjem četveraca, pobijedivši domaći K p K . Tako su prvi put u povijesti donijeli naslov državnog prvaka u Cavtat. Slav lje je tim veće što v K Cavtat ove godine obilježava 50 godina postojanja.

Nakon osvojene titule, Konavljani su im priredili doček uz pjesmu i bakljadu, a čestitkama igračima, trenerima Pavu Puliću i Andiju Drobcu, trenerici Mati ani Staničić te cjelokupnoj Upravi kluba na čelu sa Zoranom Čagljem, priključio se i načelnik Lasić.

Najboljim igračem Prvenstva

Hrvatske je proglašen Stipe Ćenan iz K p K , najbolji vratar je Luko Vezilić iz Cavtata, dok je v K Osijek pripala nagrada za fair-play.

U utakmici za treće mjesto i bron čanu medalju, zagrebačka Mladost je svladala Jadran iz Splita 6:5 u zanimlji voj utakmici u kojoj je nakon prve dvije četvrtine rezultat glasio – 0:0. Iza prva četiri sastava poredali su se – Zagreb, Barakudice, Solaris, Mornar B s , Med veščak, Zadar 1952, Jug ao, Primorje e B , Galeb mr , po ŠK 1937, Osijek i ov K po ŠK .

Izvor: hvs.hr; foto: Općina Konavle

Ljudi

Cavtaćanin Luko Vezilić najbolji je vra tar Prvenstva

Ljudi moji, prvi put u povijesti imamo prvake! – uzviknuo je kona voski načelnik Božo Lasić u nedjelju, na dočeku malih vaterpolista, prvaka Hrvatske.

Vaterpolisti Cavtata u kategoriji su nada, naime, novi prvaci Hrvatske. U uzbudljivom finalu u Korčuli su, kako

vaterpo L is ti j u g a driatic osi guranja u prvoj su utakmici finalne serije Prvenstva Hrvatske na gostova nju u Splitu pobijedili Jadran 11:10 (2:3, 2:2, 3:2, 4:3). Tako su u finalnoj seriji poveli 1:0.

Prvo ime susreta bio fenomenalni Toni Popadić koji je dovodio ‘do ludila’ napadače Jadrana. Imao je 16

obrana.

Po dva pogotka postigli su Filip Kržić, Stylianos Argyropoulos, Kostas Kaka ris i Hrvoje Benić dok su po jednom loptu iza Marcelića slali Loren Fatović, Maro Joković i Marko Žuvela.

Sljedeća utakmica na rasporedu je 17. svibnja u Gružu.

Izvor: jug.hr

Ragusa u prednosti 2:1

MVP sezone i najbolja skakačica je Kapinga Maweja La Mama iz Plamen Požege

Dubrovkinje nisu nalazile rješenje za plameni trojac La Mama – Ivezić –Podrug. Ragusa ni u jednom trenutku utakmice nije uspjela preuzeti vodstvo. Pri kraju druge četvrtine uspjele su se priključiti Požegi na 36:34 i činilo se da će drugo poluvrijeme biti neizvje sno, no Plamene su vršile konstantan pritisak, a uz lošu Ragusinu preciznost šuta (tek 8 posto za tri poena), ishod treće finalne utakmice nije mogao biti drugačiji – vrlo uvjerljivih 88:56 za domaće.

Najbolji su...

Na poluvremenu utakmice upriličena je svečanost dodjele plaketa najboljim igračicama i treneru u sezoni 2021./22. Dvostruku je nagradu primila Kapinga Maweja La Mama iz Plamen Požege: MV p sezone i najbolja skakačica, a najbolja igračica po izboru trenera je njena suigračica Jelena Ivezić.

Ragusa nije uspjela doći do 3:0 u Požegi. Četvrta utakmica finalne serije igra se u Gospinom polju

KošarKašice raguse nisu uspjele podignuti pokal prvakinja Hrvatske iako su u finalnoj seriji vodile 2:0. Pla men Požega na domaćem je terenu uspjela upisati pobjedu pa je sad 2:1 u

finalnoj seriji. U utakmici u Požegi sla vile su domaće košarkašice s 32 poena razlike.

Prema pisanju Hrvatskog košar kaškog saveza, od samog početka

Square izgubio prvu polufinalnu utakmicu

Malonogo M e taši s q uare upisali su poraz u prvoj polufinalnoj utakmici 1. HM nl . Na gostovanju kod M n K Fut sal Pule izgubili su se 3:0. Prema pisa nju M n K Futsal Pule, nekoliko solidnih pokušaja Dubrovčana odlično je neu tralizirao Luketin te su domaćini na predah otišli s minimalnih, 1:0 za koje je zaslužan David Mataja nakon što je pospremio asistenciju Baisela iza Tur kovih leđa. Raspoložen je bio Daniel Moravac te je u dva navrata zatresao okvir gola. U nastavku ubrzo domaćin dolazi

Treneri su birali i najboljeg unutar svojih redova i izabrali Deana Nemeca (KK Trešnjevka 2009). Najbolja strijel kinja je Šibenikova Imani Iesha Tilford, a najbolja u asistencijama ove sezone bila je Ana Petrak iz Medveščaka.

Četvrta utakmica igra se u Gos pinom polju u srijedu, 11. svibnja s početkom u 19 sati.

do veće prednosti nakon što je Bilić u prazno poslao svojega čuvara i poslu žio Vukmira koji je natjerao Hrkača da zatrese vlastitu mrežu.

Ubrzo su gosti uveli golmana igrača, ali, kako pišu Puljani, naša obrana predvođena sjajnim Luketinom nije se dala iznenaditi.

Dečki su ostavili srce na parketu i to nas je nagradilo u posljednjoj minuti kada je jednu ukradenu loptu kapetan David Mataja poslao u mrežu za veliko slavlje u dvorani Mate Parlov – pišu na Facebooku iz M n K Futsal Pule.

Ante Kolunđija prvi među natjecateljima u kolicima!

Nitko me nije gurao ni u jednom dijelu. To sam i želio, vidjeti koliko mogu sam! Bio mi je cilj ostvariti polumaraton kao prošli vikend na DuMotionu. Uspio sam na kraju prijeći više kilometara nego što sam očekivao – govori Kolunđija

NakoN dvije godiNe staNke u Zadru se održala utrka ‘Wings for Life World Run’ koja je okupila 5 tisuća trkača. Dubrovčanin, DuListov pozitivac Ante Kolunđija sudjelovao je drugi put u utrci, prešao je 23,5 kilometara te tako završio utrku kao prvi među natjecateljima u kolicima. Treba nagla siti kako je Ante cijelu utrku odvozio – samostalno.

Nitko me nije gurao ni u jednom dijelu. To sam i želio, vidjeti koliko mogu sam! Bio mi je cilj ostvariti polu maraton kao prošli vikend na DuMo tionu. Uspio sam na kraju prijeći više kilometara nego što sam očekivao. Ovo je za mene odličan rezultat, nisam znao da ću moći ovoliko, ali drago mi je što sam uspio – rekao je. Nevjeroja tan je osjećaj, kako kaže, sudjelovati u ovakvoj utrci.

Nabrijavanje za utrku kreće i prije samog starta. Toliko ljudi je tu, svi navijaju za tebe. Imao sam zvučnik i glazba mi je držala dobru atmosferu. Da nisam sam sa sobom, pjevao sam skoro cijelim putem i nisam mislio na

umor. Zadovoljan sam, sretan i pono san! Isplatili su se svi ovi treninzi –naglasio je Ante. Prvi put kad je sudje lovao u utrci 2019. godine, pomogao mu je Vlatko Bobanović. Odvozili su 10 kilometara.

Ovo je za mene zato veliki napre dak. Sam sam uspio odvoziti 23,5 kilo metra – rekao je.

Inače, u utrci je sudjelovala i mlada Konavoka Marija Nikoleta Đivanović.

Tu je bilo još naših Dubrovčana. Ane Čerjan otrčala je 11 kilometara, Ines Petrović 15,5 kilometara, a Ante Kova čić 22 kilometra.

Podsjetimo, stopostotni iznos pri kupljenih startnina i donacija ulaže se u međunarodnu neprofitnu zakladu ‘Wings for Life’ koja financira znan stvena i klinička istraživanja u cilju pronalaska lijeka za ozljede leđne moždine.

Čestitke svima!

U utrci je sudjelovala i mlada Konavoka Marija Nikoleta Đivanović. Tu je bilo još naših Dubrovčana. Ane Čerjan otrčala je 11 kilometara, Ines Petrović 15,5 kilometara, a Ante Kovačić 22 kilometra

Oproštaj od Premijer lige

rU kometni klU b hrvatske mla

deži Dubrovnik oprostio se od Paket24 Premijer lige. Iako se Dubrov nik u utakmici protiv Umaga želio na domaćem terenu oprostiti pobjedom, to mu nije pošlo za rukom. Prema pisanju Hrvatskog rukometnog saveza, motiv Umaga bio je veći, jer njima je ulog bio ostanak u ligi, odno sno kvalifikacije.

Gosti su od početka krenuli punim gasom. Nakon 13. minuta već su imali šest pogodaka viška. Domaćin se na trenutak vratio u igru u 20. minuti kad je stigao na minus jedan. Ali, Umag je do predaha ipak uspio stvoriti tri razlike i relativno mirno otići u svla čionicu. Mudrom igrom pogodak za pogodak u nastavku su čuvali svoju, ne pretjerano veliku prednost, ali dovoljnu da nema nervoze u njihovoj igri. Od 50. minute kad je bilo 24:28, do 56. dali su četiri pogotka za redom i riješili pitanje pobjednika. Sa 6 pogo daka iz 6 pokušaja prvo ime Dubrov nika bio je Marko Pedić. Kod Umaga sjajan Gabriel Buvinić s 14 pogodaka uz samo jedan promašaj.

Kadeti u polufinalu Kupa regija!

rezultatom 80:74.

Nakon odličnog početka u prvoj četvrtini, utakmica je dovedena u egal na poluvremenu, i do samoga kraja kadeti Dubrovnika su se borili protiv svojih vršnjaka iz Dubrave i na kraju odnijeli važnu pobjedu.

U osmini finala su savladali kk Alkara, a pobjedom protiv Dubrave u četvrtfinalu su se plasirali na završni turnir koji će se igrati za dva tjedna.

Poraz u odlučujućoj utakmici

k adeti k k d U br ovnika pod vod stvom trenera Željka Vreće plasirali su se u polufinale Kupa regija, pobi jedivši svoje vršnjake iz kk Dubrava

Naš klub se kandidirao za doma ćinstvo te završnice. Čestitke ekipi i treneru na plasmanu u polufinale, i želimo im puno sreće u nastavku natjecanja, nadamo se pred domaćom publikom! – poručuju iz kluba.

U zadnju četvrtinu se ušlo s minusom od 13 razlike, ali nažalost iskusni Bosco nije ispustio uzde ni u zadnjoj četvrtini

U zadnjem kol U l ige za prvaka košarkaši Dubrovnika izgubili su od Bosca rezultatom 89:68. U utakmici koja je odlučivala koja od ove dvije ekipe će uzeti toliko željeno drugo mjesto koje je vodilo u razigravanje za Premijer ligu, Bosco je iskoristio pred nost domaćeg terena, mirnije ušao u utakmicu i od početka zadao ritam koji su držali do kraja same utakmice.

Već na kraju prve četvrtine doma ćini su vodili 24:9, ali Dubrovčani su do poluvremena uspjeli smanjiti na 10 razlike. U zadnju četvrtinu se ušlo s minusom od 13 razlike, ali nažalost iskusni Bosco nije ispustio uzde ni u zadnjoj četvrtini te se utakmica zavr šila s velikih 17 razlike i pobjedom Bosca.

U redovima Dubrovnika u ovoj utakmici nije zaigrao Belikov, koji je putovao s ekipom nadajući da će se stanje promijeniti i da će biti spre man zaigrati. Najučinkovitiji u redo vima Dubrovnika su bili Filip Vujičić (15 koševa, 10 skokova), kapetan Ivan Vodopija (13 koševa, 8 skokova), Petar Dubelj (13 koševa, 4 skoka), Andabaka sa 12 i Šimović sa 11 koševa.

Čestitke Boscu na pobjedi, želimo im puno sreće u nastavku natjecanja, a čestitke i našim momcima i trenerima na svim igrama ove sezone i što su ponosno branili boje kk Dubrovnika i borili se do zadnje utakmice – poru čuju iz kluba.

Iako se igralo na domaćem terenu, RKHM Dubrovnik se nije uspio oprostiti pobjedom

DuList IN

Milk – prvi dubrovački gay bar

Seifried otkrivši tako svoje iznenađe nje koje je najavio DuList. Inače, nosio je haljinu Mani. Tijekom večeri otvo renja nije skrivao ushićenost. Prilikom svog mini ‘nastupa’ kao Mani istaknuo je kako u hrvatskom jeziku postoje ‘divne riječi homoseksualac, gay, a u Dubrovniku je uvijek bilo tubaš’. Pose ban poklon ‘dala’ je suvlasniku kluba Vicku Lazu koji je zahvalio svim pri sutnima na dolasku. Prethodno je sve prisutne glazbenim točkama zabavila poznata hrvatska violončelistica Ana Rucner.

Drago mi je da sam u Dubrovniku, drago mi je da ima ljudi. Svaka čast Tomu, vlasniku bara koji me pozvao, na hrabrosti i poduzetništvu. Ovo je svjetski grad – istaknula je za DuList. Veliko iznenađenje večeri bio je nastup hrvatskog sastava ‘House of Flamingo’. Službeno otvorenje prvog

Ponosan sam što smo napravili nešto drukčije, u slijepoj ulici u kojoj su bila samo skladišta. Otvorili smo, po meni, najbolji lokal u Dubrovniku i šire, bez obzira na tematiku. Više sam nego sretan i zadovoljan – Tomislav Ivušić

Kuma bara ‘m ani G otovac’ reza njem torte u obliku slova ‘Milk’, kao i druga kuma Gianna Apostolski pušta njem balona službeno su obilježile otvaranje prvog gay kluba u Dubrov niku u prepunoj Ulici Marojice Kaboge. ‘Mani Gotovac’ utjelovio je Andrija

gay kluba u Dubrovniku nije propu stio ni gradonačelnik Mato Franković. Na rozom tapitu prošetala je i modna dizajnerica Matija Vuica, kao i dubro vački dizajner Natalio Đangradović. U kasnijim satima u klub je došao i grad ski vijećnik Andro Vlahušić.

Foto

Zvonimir Pandža

‘Nećemo biti dosadni’ Jedan od vlasnika bara Tomislav Ivu šić komentirao je otvorenje za DuList.

STIŽE SHAQ ATTACK! Shaquille O’ Neal, legendarni košarkaš, poznat u svijetu glazbe kao Dj DIESEL, nastupit će ovo ljeto u sklopu programa ‘Culture Cluba Revelin’. Shaquille O’ Neal ne krije oduševljenje Hrvatskom, potvrdio je to u brojnim intervjuima, osobito nakon

nastupa na Zrću 2019. godine. Zanimljivo je da Shaq, za razliku od brojnih kolega sportaša, ne ‘bježi’ od medija, već rado daje intervjue i izjave. Također je oduševljen svojim kolegama košar kašima, a jedan stih, ‘I want to shot like Petro’ posvetio je Draženu Petroviću.

Svaka čast

Tomu, vlasniku bara koji me pozvao, na hra brosti i podu zetništvu. Ovo je svjetski grad – Ana Rucner

Bar će raditi svaki dan uz DJ program. Gosti mogu očekiva ti ‘signature’ nastupe

Ponosan sam što smo napravili nešto drukčije, u slijepoj ulici u kojoj su bila samo skladišta. Otvorili smo, po meni, najbolji lokal u Dubrovniku i šire, bez obzira na tematiku. Više sam nego sretan i zadovoljan – naglasio je. Kako kaže, od prve ideje do njene realizacije i otvorenja prošlo je šest mjeseci.

Od toga smo imali 3 mjeseca inten zivnih radova gdje smo se posvetili sva kom detalju, s obzirom na to da nam

je ovo bila nepoznata tema. No, u tom sam razdoblju, nekad rečem – ušao u tematiku – rekao je. Bar će raditi svaki dan uz DJ program. Gosti mogu očekivati ‘signature’ nastupe gdje će

se uspostaviti interakcija publike s konobarima.

Radit ćemo na tome da budemo drukčiji i da ne budemo dosadni – ista knuo je.

‘Cloud & Co. Jewelry’, nakit koji ćete htjeti nositi zauvijek

Keti mi je predložila ideju: ‘Mogla si otvoriti dućan u Dubrovniku?’. Tada smo se počele smijati, a gle nas sad. S realizacijom ideje krenule smo u 2020. godini. Prvi prostor koji smo pogledali, odgovarao nam je i rekli smo: ‘To je to’. Dućan smo otvorili protekle godine, u jeku pandemije. Sada godinu dana nakon, mogu reći kako sam izrazito sretna – Natalia Đurasek Puhiera

Piše Maria Prkut Foto Zvonimir Pandža/ Cloud & Co. Jewelry

2021.

otvo

butiga

Predivna P osl ovna i kreativna priča spojila je Zagrepčanku i Varaž dinku, Katarinu Radnić Zmazek i Nata liu Đurasek Puhiera, a koju su nasta vile njegovati i u Dubrovniku. Riječ je o hrvatskom brendu nakita ‘Cloud & Co. Jewelry’ koji svoju butigu ima u centru Zagreba, a od prošle godine i drugu, u povijesnoj jezgri Dubrovnika. Upravo je njihova butiga u Ulici od Buže postala jedno od omiljenih mjesta za domaće ljude, ali i goste, gdje će uvijek pronaći nešto za sebe, kao i prikladan poklon za svoje drage osobe. To ni ne čudi jer ‘Cloud & Co.’ nakit krasi mini malizam, kvaliteta i lijep dizajn. Radi se o proizvodima od srebra koji svojim izgledom i elementima, uvijek izazi vaju pozitivne emocije. Ako ste ikad dobili njihov ‘komad’ nakita, sigurno vam je izmamio veliki osmijeh na lice. I nikad ga ne skidate sa sebe jer se radi o izuzetno laganom nakitu, stoga mu u potpunosti odgovara slogan – ‘Never take off jewelry’ ili u prijevodu ‘Nakit kojega nikada nećete skinuti’. ‘Cloud & Co.’ nakit krasi i multifunkcional nost, odnosno možete ga nositi na više načina. Također, u isto vrijeme možete nositi više komada na sebi i tako stvo riti zanimljive kombinacije. Glavni

element je, naravno, oblak, ali i drugi nebeski elementi. Od tuda i potječe ime ‘Cloud & Co’ koji označava – oblak i društvo. Njihov najpoznatiji i najpro davaniji proizvod je ‘invisible’ ogrlica s oblakom. Stvaranju dodatnog šarma ovog brenda doprinosi i način pakira nja nakita, kao i dizajn interijera nji hovih butiga.

Ispušni ventil

Vlasnica brenda i dizajnerica Katarina Radnić Zmazek, koja je cijelu ovu priču i pokrenula, ističe kako je svaki ‘komad’ nakita napravljen – s dušom. S nama se kroz razgovor vratila u djetinjstvo, na same početke. Kaže nam kako je nakit oduvijek bio dio njenog života. Veliki utjecaj je imala njena majka koja se, kako ističe Katarina, osjeća neispu njeno ako izađe vanka bez naušnica. ‘To je prvo što stavlja na sebe’, reći će kroz smijeh. Prve stvari koje je izradila, i u koje je usadila svoju kreativu, bio je nakit.

Izrada nakita bio je i moj ispušni ventil od mog fakulteta. Iskreno, nisam bila sretna s izborom fakulteta. Zavr šila sam pravo. Moja mama je bila odvjetnica i krenula sam njenim sto pama. No, život me odveo u drugom smjeru. Izrada nakita je bio moj hobi koji se tijekom godina razvio u ozbi ljan brend – rekla je Katarina. Nakon otvorenja butige u Zagrebu, u samom centru Grada, na pameti joj je uvijek bilo proširenje brenda u drugim hrvat skim destinacijama. Jedna od njih bio je Dubrovnik.

Velika ljubav prema Dubrovniku ‘Dubrovačku priču’ izgradila je u surad nji s Nataliom Đurasek Puhiera koju je ljubav dovela u Dubrovnik. Vlasnica butige u Gradu dijelom je brenda ‘Cloud & Co. Jewelry’ već dulji niz godina.

Već sam se kao studentica u Zagrebu zaljubila u ovaj brend. Iako sam se nekoliko puta pokušavala baviti poslovima u mojoj struci, politologiji, uvijek sam se vraćala ‘Cloudu’. Prven stveno zbog te kreativne i pozitivne atmosfere te društva predivnih žena. Što se tiče Dubrovnika, radi se o gradu koji već dulje razdoblje ima posebno mjesto u mom srcu. Tamo sam upo znala svog supruga, Dubrovčanina, moga gospara. Za Dubrovnik me veže i najbolja prijateljica. Stoga ni ne čudi da zadnjih desetak ljeta provodim u Gradu. Prilikom planiranja svadbe, Keti mi je predložila ideju: ‘Mogla si otvoriti dućan u Dubrovniku?’. Tada smo se počele smijati, a gle nas sad. S realizacijom ideje krenule smo u 2020. godini. Prvi prostor koji smo pogledali, odgovarao nam je i rekli smo: ‘To je to’. Dućan smo otvorili protekle godine, u jeku pandemije. Sada godinu dana nakon, mogu reći kako sam izrazito sretna – naglasila je Natalia. Posebno joj je bilo drago kako su reagirali

Cloud & Co.’ nakit možete pronaći u Zagrebu na adresi Preradovićeva 9 te u Dubrovniku u Ulici od Buže (Boškovićeva 2). Dio je ponude u butigama partnerskih tvrtki u Splitu, Šibeniku i Hvaru

domaći ljudi prilikom otvorenja.

Ljudi koji su znali za nas prije otvorenja butige u Dubrovniku, bili su presretni i izražavali su oduševljenje od samog početka. Sjećam se kako su govorili: ‘Napokon ste nam i vi dostu pni’. Jer, svi znamo kako je u Dubrov niku uvijek prisutan problem dostave, kao da smo na kraju svijeta. Domaći, koji nisu bili upoznati s brendom prije otvorenja, vraćaju nam se i dalje. Svi će reći i kako im je ‘Cloud’ prvo mjesto kamo dolaze ako im je potreban poklon za rođendane, pričesti, krizme ili ostale lijepe prigode. Neizmjerno smo sretni jer imamo naše stalne kupce i taj se broj svakim danom povećava. Tako đer, jako puno stranaca počelo se jav ljati na naš e-mail govoreći da su bili u dućanu u Dubrovniku i da bi ponovno htjeli nešto kupiti. Riječ je o ljudima iz cijelog svijeta – od Sjedinjenih Ame ričkih Država do Japana – naglasila je. Nedavno se održao i ‘soft opening’ butige ‘Cloud & Co.’ u Dubrovniku kako bi obilježili otvaranje nove sezone. Htjeli su na taj način zahvaliti svima koji su im bili vjerni od samog otvara nja, ali su željeli upoznati nove ljude za koje će Cloud & Co’ postati nezao bilazno mjesto tijekom boravka unu tar gradskih zidina. Katarina i Natalia posebne zahvale šalju svojim, kako kažu, ženama iz proizvodnje bez kojih njihove butige ne bi krasio ovaj predi van nakit.

One ovaj divan nakit pretvaraju u stvarnost. Bez njih ništa od ovoga ne bi bilo moguće!

‘Cloud & Co.’ je nakit od srebra, no možete pronaći ‘komade’ u pozlaće noj ili rosegold varijanti, u kombinaciji s poludragim kamenjima

Bezbrižna nedjelja

Ima li išta ljepše od đira nedjeljom, kad nemate nikakvih obaveza i samo se trebate prepustiti uživanciji, lijepom vremenu i ćakuli s prijateljima? A još kad ste na odmoru, kao naši posjetitelji, tek onda možete bezbrižno ‘surfati’ gradom, bilježiti prekrasne trenutke s putovanja i zauvijek skupljati uspomene

Foto Zvonimir Pandža

Predivne cavtatske mažoretke

Na najljepšoj pozornici, predstavile su se s nekoliko zanimljivih koreografija i privukle pozornost domaće čeljadi, ali i gostiju Grada

Cavtatske mažoretke, one velike, i one male, nastupile su ove subote ispred crkve sv. Vlaha. Na naj ljepšoj pozornici, predstavile su se s nekoliko zanimljivih koreografija i pri vukle pozornost domaće čeljadi, ali i gostiju Grada. Cavtatske mažoretke su najstarije mažoretke u Hrvatskoj. Dje luju u skopu k UD -a Vlaho Bukovac, a mažoretke ne dolaze samo iz Cavtata, već s područja cijelih Konavala. Inače

su članice H rsam saveza (Hrvatski savez mažoretkinja) te će sljedeće godine obilježiti i 50 godina postojanja. Nedavno su se vratile s držanog prven stva s brončanom medaljom, a iza sebe imaju brojne medalje osvojene kako na državnim, tako i na europskim i svjet skim natjecanjima i kupovima.

Cavtatske mažoretke su najstarije mažoretke u Hrvatskoj

Foto DuList

Pjesma ‘Stari moj’ dirnula je ljude do suza

O nekom cjelovitom

osjećaju glede ove pomalo neobične suradnje ćemo moći govoriti nakon što odradimo sve što nam se u ovom trenu čini izglednim, jer se nakon prvih dojmova sama po sebi nameće ideja o čitavom albumu pjesama iz autorove kreativne butige. A hoćemo li to i ostvariti, vrijeme će pokazati –Stanko Šarić

Nako N objave pjesme ‘stari moj’ putem online kanala, dobio sam niz pozitivnih reakcija, unatoč tome što mi ljudi uglavnom govore o suzama koje su im potaknule emocije izazvane slušanjem te elegične melodije. Očito je autor, gospar Pero Šiša, pogodio u mnoga srca temom koju je obradio u tekstu pjesme i zvukovljem proizaš lim iz njegovog dugogodišnjeg bav ljenja klasičnom glazbom. Moj kolega Denis Špegelj majstorski je dodao zvuk tambura, a ja sam na svoj način otpje vao tekst i tako smo dobili buru emo cija – govori nam glazbenik i frontmen ‘Najboljih hrvatskih tamburaša’ Stanko Šarić nakon objave pjesme ‘Stari moj’. Ova je emotivna pjesma dosad imala izrazito pozitivne reakcije kod publike, a nastala je u suradnji s gospodinom Perom Šišom, autorom teksta i glazbe.

– Do suradnje je u biti došlo vrlo jed nostavno. Gospar Šiša, kojeg nisam poznavao od ranije, me nazvao i pred ložio da poslušam nekoliko njegovih skladbi u kojima on čuje moj način pje vanja, a na samu ideju je došao zapravo sasvim slučajno, kada je preslušavajući glazbu na računalu naišao na neke pjesme mog dugogodišnjeg sastava ‘Najbolji hrvatski tamburaši’, nekada ‘Zlatni dukati’. O nekom cjelovitom osjećaju glede ove pomalo neobične suradnje ćemo moći govoriti nakon što odradimo sve što nam se u ovom trenu čini izglednim jer se nakon prvih doj mova sama po sebi nameće ideja o čita vom albumu pjesama iz autorove krea tivne butige. A hoćemo li to i ostvariti, vrijeme će pokazati – rekao je Šarić.

Što su u Vama potaknule pjesme gospodina Šiše?

Potaknule su puno toga, no pokušao bih se ograničiti samo na onaj osnovni autorski glazbeni dio, koji nije lako opi sati. Autor u svojim tekstovima na ori ginalan način sažima slike koje vidi i nastoji ih prenijeti slušatelju. A ono što je posebno jest što svoje tekstove dodatno oplemeni melodijom koju čuje u riječima i zvukom klasičnih instrumenata koji izvrsno poznaje. Sve to protkano zvukom tambura potiče jedinstven osjećaj kod slušatelja.

‘Najbolji hrvatski tamburaši’ više su od 30 godina na glazbenoj sceni. Kakvim opisujete Vaš rad tijekom svih ovih godina? Možete li izdvo jiti neko razdoblje ili neke posebne trenutke Vašeg djelovanja?

Razgovarala Maria Prkut Foto Privatna arhiva

35godina pro fesionalnog djelovanja na hrvatskoj glazbenoj sceni obilježavaju ‘Najbolji hrvatski tamburaši’

Ove godine obilježavamo 35 godina profesionalnog djelovanja na hrvat skoj glazbenoj sceni, a ocjenu našeg rada oduvijek smo prepuštali publici koja nas vjerno prati sve ove godine i na čemu smo iskreno zahvalni. Bez te podrške naš posao ne bi imao smisao i zapravo ne bi postojao. Sada kad je prošlo dosta godina od početka našeg profesionalnog djelovanja, kada je iza nas mnoštvo koncertnih nastupa diljem Hrvatske i svijeta, godine svirki za ljude u privatnim prigodama kojima smo gotovo postali dio obitelji, desetci objavljenih albuma, stotine snimlje nih objavljenih pjesama te niz osvoje nih nagrada, možemo reći kako je naš glazbeni put bio uspješan. Zahvaljujući Bogu, uz sve tegobe koje su nas pratile u ovih 35 godina, još uvijek smo tu i još uvijek u našoj svirci ima dovoljno naboja koji je potreban za održavanje neraskidive veze s publikom. Iz svega proživljenog svakako bih izdvojio godine uoči i za vrijeme Domovinskog rata, kada smo osjećali kako svojim glazbenim doprinosom sudjelujemo u nečemu povijesno važnom. To vri jeme je i zabilježeno na nekoliko naših albuma. Ono što me žalosti je što već dugi niz godina imam dojam kako se to vrijeme od strane neke meni nevidljive

Okolnosti su se po pitanju naših nastupa promijenile, i u samom turističkom koncep tu Dubrovnika i u našem pristupu organizaciji koncerata, no ne krijem iskrenu želju da još koji puta zasviramo u Dubrovniku i ponovno pozdravimo drage prijatelje koje smo stekli svih ovih godina – Stanko Šarić

ruke želi izbrisati iz sjećanja generacije koja je to živjela, a isto tako se želi i pre kinuti prijenos tih važnih povijesnih činjenica budućim generacijama.

Sigurno je kako ste ostavili traga na glazbenoj sceni te to i dalje radite. No, kad promatrate ‘tamburaški glazbeni svijet’, kakvim opisujete trenutnu situaciju unutar istog?

Ostaje li svijet na mladima po pita nju sviranja tambure i poznava nja tamburaške glazbe te sudjelovanja u očuvanju i razvijanju ove tradicije?

Drago mi je ako smo iza sebe ostavili pozitivan glazbeno-emotivni trag.

Kad gledam današnje stanje ‘tambu raškog glazbenog svijeta’, kako ste ga nazvali, s dosta toga mogu biti zado voljan. Primjerice, ako bismo uspoređi vali vrijeme kada smo mi počinjali svi rati, danas stvari izgledaju puno bolje. Imamo puno više ljudi koji sviraju tam bure, tehnička razina je također puno bolja. Danas imamo i akademske usta nove na kojima se izučava sviranje na tamburama, a napredak tehnologije olakšao je i ubrzao napredak i na ovom području. No, možda sam pomalo dosadan kada govorim kako mi se čini nedostatnim koliko je tamburaška i uopće hrvatska narodna glazba zastu pljena na radijskim i TV postajama, naročito onim javnim kojima pla ćamo pristojbu i od kojih očekujem neskrivenu podršku hrvatskoj glazbi općenito, pa tako i narodnoj i tambu raškoj. Nekako stječem dojam zazira nja medija od hrvatske glazbe, pogla vito narodne, kao da je riječ o nekom

diktatu. Volio bih kada bi me vjerodo stojni statistički podaci o tom pitanju demantirali. Tamburaška glazba ima svoju veliku ulogu u tradicijskoj glazbi i očuvanju iste, međutim uvjeren sam kako tamburaška glazba, a i svi drugi glazbeni izričaji hrvatskog naroda, tre baju imati i značajnu ulogu u budućem razvoju narodne glazbe. To bi svakako pridonijelo izgradnji nacionalnog kulturnog identiteta i pri tom očeku jem bezrezervnu podršku svih nas, a posebno političkog vodstva i svih insti tucija kojih se ova tema dotiče.

Vaša neizmjerna inspiracija su Domovina, a posebno Vaša Slavo nija. Koji su za Vas najdraži dijelovi ove žitnice Hrvatske kojima se rado vraćate?

Dobro ste primijetili. U mom dosadaš njem studijskom opusu je puno sni mljenih pjesama posvećeno Domovini. Uoči i za vrijeme Domovinskog rata je to bila nasušna potreba. Poslije se tema nekako medijski ‘ispuhala’ i zapravo mi se čini da je napravljen rez te se jednostavno prestalo emitirati takvu glazbu na radijskim i TV postajama. No, ja sam u tom smislu poprilično uporan, nekima možda i dosadan, ali ne odustajem. Tako sam 2020. godine objavio samostalni album ‘Domovina u pjesmama vol. 1’, čiji sam naslov govori da tu nije kraj. U pripremi je i nasta vak tog programa, no, nažalost, teh nološki napredak je učinio i ogromnu štetu u glazbeno-nakladničkom svi jetu. Naime, kako biste snimili i obja vili neki glazbeni uradak morate ulo žiti poprilična financijska sredstva koja vam se više ne mogu vratiti od prodaje, a glazbu, da bi živjela, morate ponuditi publici. Danas se to radi putem digital nih platformi od kojih prihodi ni blizu ne pokrivaju sredstva koja ste uložili u snimku. To je sada zapravo svjetski problem. I kako sada vratiti uložena sredstva i trud u tematiku o Domo vini, kad je i tema sama po sebi medij ski ‘cenzurirana’ i time je iluzorno oče kivati ikakav prihod od emitiranja na radijskim i TV postajama. A s druge strane ako, primjerice, tražite podršku Ministarstva kulture na javnim natje čajima, uglavnom dobijete odbije nicu. No, kako rekoh, uporan sam pa se možda pojavi netko tko razumije tu apsurdnu situaciju i potpomogne rea lizaciju takvih nastojanja. Osim Domo vine, rodna Slavonija je, naravno, česta tema u pjesmama koje sam do sada snimao jer svi mi volimo čuti pjesme o svojem najbližem kraju u kojem smo se rodili i odrasli. Kao što ljudi rođeni u gradovima pjevaju o asfaltu i gradskim temama, tako i ja pjevam o ljepoti moje Slavonije i o čežnji za rodnim krajem,

‘Vokal s pečatom’

Dubrovački skladatelj i glazbenik Pero Šiša neizmjerno je sretan što je ostvario suradnju s frontmenom ‘Najboljih hrvatskih tamburaša’ Stankom Šarićem. Njegov je vokal, kako kaže dubrovački skladatelj – ‘vokal s pečatom’. Šiša je autor tekstova i glazbe za svih osam pjesama, među kojima je i posebno emotivna pjesma ‘Stari moj’. Riječ je o skladbama koje u svojoj srži spajaju zvuke gudača, timpana i harfi s tamburama.

Ideja o stvaranju ovakvih skladbi pojavila se nakon praizvedbe mog koncerta za gitaru i orkestar u Izraelu. Od tada me žica ‘progonila’, kao i misao – kako spojiti zvuk simfonijskog orkestra, u ovom slučaju gudača, timpana i harfe s bajkovitim slavonskim tamburama. To me ‘opsjedalo’ dugo vremena, dok mi nisu došle ideje za skladanje tih pjesmi. Prvi put sam se upustio u jedan takav projekt. Bio je to veliki eksperiment. S obzirom na to da je riječ o pjesama drugog karaktera, bio sam dosta bojažljiv. Formirao sam, mogu tako reći, jedan ‘žiri’ sastavljen od ljudi za koje sam u životu čuo kako su jako senzibilni prema glazbi. To su Marija Laptalo, Stijepo Ivušić te Danijel i Mladen Harmat. Njima bih slao pjesme jer sam mislio kako će u tim pjesmama čuti nešto više od mene. Nakon toga je uslijedio najteži dio posla u koji sam morao krenuti, a to je pronalazak vokala. Jedne noći, ‘surfajući’ po računalu, pronašao sam ‘Najbolje hrvat ske tamburaše’ i poslušam nekoliko njihovih divnih pje sama. Kad sam čuo vokal Stanka Šarića promislio sam: ‘E, to sam tražio. Ili to ili ništa drugo’. Nismo se nikad prije susreli, ali sve se nekako posložilo. Sretan sam što je prihvatio moj poziv za suradnju i što je njegov sonorni vokal oplemenio cijelu priču – naglasio je Šiša.

za mojim selom Štitarom kojeg sam stjecajem životnih okolnosti napustio vjerujući kako je to samo privremeno, a evo, kraj se bliži, a još se nisam vratio.

Koga biste uvijek izdvojili kao svoje uzore, osobe koje su utjecale na Vaš životni i glazbeni rast? Bilo bi puno tog za reći ako bih detaljno opisao svoj životni put i sve osobe koje su namjerno ili slučajno utjecale na mene. Primjerice, nikako ne smijem zaboraviti svoju pokojnu baku Mandu, koja mi je kao djetetu davala odgovore na pomalo bedasta pitanja koje pam tim i danas i koja je u meni prepoznala pjevački talent, čuvši me potajice kako

nešto pjevušim igrajući se u pijesku. Kasnije me često molila da joj zapje vam tu istu pjesmu, ali ja joj, nažalost, tu želju nisam ispunio. Sad mi je žao. Sljedeći koji je utjecao na mene bio je pokojni tetak Mato Gašparović, poklo nivši mi malu crvenu harmoniku na kojoj sam stekao neka prva iskustva na instrumentu, izuzevši svirale od vrbe koje smo kao djeca izrađivali u proljeće. Za vrijeme srednjoškolskog boravka u đačkom domu u Zagrebu prve akorde na gitari sam naučio od Roberta Čopa iz Lokava u Gorskom kotaru, a prve lekcije na tamburi sam dobio od svojih sadašnjih kolega, poglavito Mate Luka čevića koji je moj susjed u rodnom selu i prijatelj iz djetinjstva s kojim dijelim cjeloživotni glazbeni put kojim idemo 40-ak godina. Ima tu još osoba koje bi trebao spomenuti, ali o njima ćemo nekom drugom prilikom.

Čestitke na nedavnom Porinu! Koliko Vam znači dobiti jedno takvo priznanje?

Hvala Vam! Ne krijem kako sam pre sretan zbog nagrade Porin, tim više što je to moj prvi samostalni i još za Najbolji album tamburaške glazbe. Osjećam zahvalnost prema glasačima, jer izbor predstavlja mišljenje struke, kao i zahvalnost prema svima koji su sudjelovali u realizaciji albuma naziva ‘Treba znati’. Do sada smo kao sastav dobili sedam nagrada Porin, neke za najbolju pjesmu, a neke za naj bolji album. Tu su još i diskografska nagrada Zlatna ptica, nekolicina pla tinastih i zlatnih ploča za nakladu, kao i brojne festivalske nagrada koje sada ne bih nabrajao, što ne znači kako su mi manje drage.

Možemo li Vas očekivati nekad uskoro u Dubrovniku? Nekada na početku glazbenog puta često smo i u raznim prigodama gosto vali u Dubrovniku i čuvamo mnoge sjajne uspomene na drage ljude i sam prekrasni Dubrovnik te neodvojivo Konavle. Okolnosti su se po pitanju naših nastupa promijenile, i u samom turističkom konceptu Dubrovnika i u našem pristupu organizaciji konce rata, no ne krijem iskrenu želju da još koji puta zasviramo u Dubrovniku i ponovno pozdravimo drage prijatelje koje smo stekli svih ovih godina.

Tamburaška glazba ima svoju veliku ulogu u tradicijskoj glazbi i očuvanju iste, među tim uvjeren sam kako tamburaška glazba, a i svi drugi glazbeni izričaji hrvatskog naroda, trebaju imati i značajnu ulogu u budućem razvoju narodne glazbe. To bi svakako pridonijelo izgradnji nacionalnog kulturnog identiteta

Šapa tjedna LJEPOTICA SMEĐE BOJE I BEZ JEDNOG OKA

PREDSTAVITE NAM VAŠE MEZIMCE! Dragi čitatelji, ponosni ste članovi obitelji krznenih ili pernatih ljubimaca, možda čak i onih s ljuskama? Upoznajte nas s njima! Pošaljite nam njihovu fotografiju, otkrijte nam njihove simpatične

navike i odgovorite zašto su vaši dani otkad su vam u životu ispunjeniji. S nestrpljenjem iščekujemo vaše kratke priče koje nam možete dostaviti na e-mail adresu info@dulist.hr. Rado ćemo ih objaviti!

Gagicu njena ljudska obitelj nije napustila

Privukla me je svojom invalidnošću jer nema jedno oko. Bila je napuštena od svoje majke i svoje obitelji, pošli su svojim putem, a nju ostavili samu. Bilo mi je žao i prihvatila sam je kao svoju – piše Gagičina vlasnica Lenka

Naša Ga G ica ima če tiri godine. Smeđe boje, a na kraju repa je žute boje, to nam služi za prepoznavanje od dru gih šapica koje su iste boje kao ona.

Privukla me je svojom invalidno šću jer nema jedno oko. Bila je napu štena od svoje majke i svoje obitelji, pošli su svojim putem, a nju ostavili samu. Bilo mi je žao i prihvatila sam je kao svoju – piše Gagičina vlasnica Lenka.

Sve uvjete je dobila, a i ona daje sve od sebe. Mazi se, socijalizirana je i kastrirana. Ima krasne uvjete za život, dodaje Lenka. Svi je vole i sada će uskoro na operaciju oka kako ne bi došlo do infekcije, napominje.

Ona je ljubimac cijele obitelji, a i ona nama pruža ljubav na svoj način. Lijepi pozdrav od Gagice! – dodaje nam Lenka.

Tekst/Foto Privatna arhiva

Novi albumi starih favorita

četvrti album te grupe, ali prvi nakon punog desetljeća njihove neaktivnosti.

Piše Ivan Jelčić Foto Sony Music

Prvi vikend svibnja donio je čak sedam novih albuma vrijednih spo mena u ovoj kolumni, a prostorne restrikcije natjerale su me da primije nim selektivnije kriterije. Izbor je tako sužen na tri nova naslova bandova koji su me bili iznimno oduševili svo jim prethodnim albumom i plasirali se pri vrhu godišnjih top-lista, a bilo je zabavno dubinski uroniti u glazbu i ustanoviti hoće li se i ovi novi uratci na kraju godine nalaziti na sličnim pozi cijama ili je to bio samo proizvod spe cifičnog vremena i prostora.

Na samom početku pandemije i općenarodnog lockdowna višak slo bodnog vremena potaknuo me da malo dublje zaronim u meni do tada nepoznate izvođače nemetalne pro venijencije, a jedan od albuma na koji sam nabasao u travnju 2020. bio je ‘Eupnea’ britanskog prog-rock tria Pure Reason Revolution. Do tog tre nutka meni potpuni misterij, to je bio

Album me osvojio već na prvo sluša nje, melodični progresivni rock dije lom je podsjećao na Pink Floyd, dije lom na Porcupine Tree, s prstohvatom Musea, a ugodni glas pjevačice Chloë Alper bio je prava stvar za opuštanje i zaboravljanje svih svjetskih problema. Da kojim slučajem još uvijek koristim kompakt diskove, taj specifični komad plastike već bi odavno postao neupo trebljiv od mnogobrojnih preslušava nja albuma. Mojem oduševljenju nije bilo kraja kad sam u petak preuzeo njihov najnoviji album ‘Above Cirrus’, i danas, nakon dvoznamenkastog broja preslušavanja mogu odgovorno tvrditi da je ovo moj apsolutni album godine, i bit će potrebno čudo da ga netko u sljedećih sedam mjeseci svrgne sa pri jestolja. Fantastična mješavina metala, rocka i elektronike najbolje se osjeti u plesno-metalskoj ‘Phantoms’, ‘Dead Butterflies’ i stvarno psiho-somatski izazivaju leptiriće u utrobi, dok na ‘Cruel Deliverance’ u duetu s Jonom Courtneyom svjedočimo konačnoj transformaciji Chloë Alper u modernu inačicu Kate Bush.

Jedno od ugodnih otkrića 2019. bio je britanski hard rock band Puppy sa svojim debitantskim albumom ‘The Goat’. Često spominjani kao grupa koju se mora čuti uživo, u žižu javno sti dospjeli su kao predgrupa spacerockerima Monster Magnet, a hitpjesme ‘Black Hole’, ‘And So I Burn’ i ‘World Stands Still’ podsjećale su na čudan spoj Black Sabbatha i Teenage FanCluba. Novi album naziva ‘Pure Evil’ nastavlja u istom stilu, uz žestoke gitarske Metallica riffove i milozvučne Dinosaur Jr. vokale, od uvodne ‘The Kiss’, preko ‘My Offer’ koja kanalizira duh Kurta Cobaina, ‘Wasted Little Heart’ kao vrhunskog rock ostvarenja osamdesetih, i odličnih hitova ‘…And Watched It Glow’ i ‘Sacrifice’ svih tri naest stvari spretno balansira ozbiljnu tematiku sa tipičnim britanskim crnim humorom. Ako još niste čuli za Puppy,

obavezno u kompletu odslušajte oba albuma, i pripazite da i vas Google i Deezer uporno ne pokušavaju uvjeriti da zapravo želite slušati američku roc kericu Poppy.

Stuck Mojo je početkom devedesetih bio jedan od prvih revolucionara koji su koristili rap vokale na heavy metal glazbenoj podlozi, no nisu bili poznati izvan svoje rodne Atlante sve dok Body Count nije rap-metalu širom otvo rio kapiju. Nakon tri odlična albuma u devedesetima (‘Snappin’ Necks’, ‘Pigwalk’ i ‘Rising’) band prolazi kroz mnogobrojne iteracije postava, a osni vači gitarist Rich Ward i bubnjar Frank Fontsere u slobodno vrijeme pod nazi vom Fozzy Osbourne po lokalnim klu bovima sviraju obrade metal pjesama u karaoke stilu sa bilo kojim pjevačem koji bi se tu slučajno zatekao. Jednu večer na scenu izlazi poznati američki profesionalni hrvač Chris Jericho, kemija je bila očigledna i ubrzo nji hovo slučajno prijateljstvo izrasta u Fozzy. 2017. izdaju svoj sedmi studij ski album ‘Judas’, jedan od najboljih hard rock albuma te godine sa hito vima ‘Painless’, ‘Weight of My World’ i ‘Three Days in Jail’. Nakon punih pet godina ovaj vikend dobili smo i njihov novi album ‘Boombox’ koji nastavlja u svojstvenom heavy metal stilu pri lagođenom mainstream radijskom izvođenju. Jericho je za jednog hrvača odličan pjevač, sigurno bolji nego je The Rock glumac, a uvodna ‘Sane’, ‘I Still Burn’ i ‘Army of One’ su stvari koje ćete definitivno uvrstiti na vašu heavy playlistu. Jedina zamjerka albumu je potpuno suvišna obrada pjesme ‘Relax’ grupe Frankie Goes to Hollywood, no ostalih jedanaest stvari više nego nadoknađuju taj kiks.

U novim albumima nagužvanom tjednu ova tri albuma definitivno su vrijedna vašeg vremena i pažnje, a svaki od njih ima sebi svojstvenu spe cifičnost kojom će vas uvući u svoj svi jet i zadržati vaš interes tjednima, ako ne i mjesecima. Tri albuma, tri čiste preporuke.

U novim albumima nagužvanom tjednu ova tri albuma definitivno su vrijedna vašeg vremena i pažnje

Stigao zanimljiv gost!

Svi su dobrodošli upoznati se s omanskom tradicijom plovidbe, turističkim potencijalima i bogatim kulturnim nasljeđem Omana

Stigao nam je zanimljiv gost!

U Gruž je uplovio školski brod Sha bab Oman ii Kraljevske mornarice iz Omana. Ostat će u gradu do 13. svibnja. Njegovo ime u prijevodu znači Oman ska mladost ii , a jedinstven je jedre njak na svijetu – dužine 87 metara i s čak 29 jedara.

Ovaj brod je uvijek u diplomatskoj misiji, a jedan od njegovih ciljeva je upoznavanje i povezivanje različitih kultura s kulturom Omana te otva ranje različitih mogućnosti suradnje, od kulturne, obrazovne, turističke,

gospodarske i tako dalje.

Brod Shabab Oman ii otvoren je za posjete u srijedu 11. svibnja od 10 do 18 sati. Svi su dobrodošli upoznati se s omanskom tradicijom plovidbe, turi stičkim potencijalima i bogatim kul turnim nasljeđem Omana, kao i vidjeti unutrašnjost ovog impresivnog plovila.

Kako navodi veliki poznavatelj plo vila i ‘kolekcionar dubrovačke povi jesti’, gospar Ivo Batričević, u grupi Dubrovnik nekad, dosada je u grad doplovilo 14 mornaročko školskih brodova.

nas na