Susan elizabeth phillips ti si dobro znao tko sam ja

Page 1

I. Kenny Traveler bio je lijenĉina. Zato je i zaspao u klubu TWA Ambasador u zrakoplovnoj luci Fort Worth u Dallasu, umjesto da je na vrijeme doĉekao putnike leta British Airwaysa broj 2193. ĉista lijenost. Plus ĉinjenica da uopće nije ţelio doĉekati let 2193. Na njegovu ţalost probudio gaje ulazak dvojice buĉnih muškaraca u poslovnim odijelima. Protegnuo se, a zatim je neko vrijeme zijevao. Zgodna ţena u sivom sakou i kratkoj suknji nasmiješila mu se i on joj uzvrati osmijeh. Pogleda na sat i shvati da kasni pola sata. Ponovno zijevne i protegne se. — Oprostite — reĉe ţena — ne bih vam ţeljela smetati, ali... izgledate mi veoma poznato. Niste li vi...? — Da, gospoĊo, jesam. — On lagano nakrene svoj stetson i nasmiješi joj se, još uvijek napola zijevajući. — I zaista sam polaskan što me prepoznajete izvan rodeo ringa. Većina ljudi ne bi. Izgledala je zbunjeno. — Rodeo ringa? Oprostite, mislila sam da ste... Tako ste nalik Kennvju Traveleru, profesionalnom igraĉu golfa. — Igraĉ golfa? Ja? O ne, gospoĊo. Ja sam previše mlad da bih se bavio staraĉkom igrom kao što je golf. Meni se sviĊaju pravi sportovi. — Ali... — Rodeo, e, to je pravi sport. Ragbi takoĊer, i košarka. — Polako je sa svojih metar i devedeset centimetara ustao iz stolca. — Kad govorimo o tenisu, tu stvari postaju neizvjesne. A golf nije nešto ĉemu bi se pravi muškarac ţelio previše pribliţiti. Ţena u sivom odijelu nije bila od juĉer i nasmiješila se. — Ipak, ĉini mi se da sam vas ove zime gledala na televiziji kako pobjeĊujete na turnirima AT&T i Buick Invitational. Kunem se, mislila sam da će se Tigar rasplakati za vrijeme onog zadnjeg kruga na Torrev Finesu. — Osmijeh joj izblijedi. — Još uvijek ne mogu vjerovati da je povjerenik Beau... — Bio bih vam zahvalan da Antikristovo ime ne izgovarate preda mnom, gospoĊo. — Oprostite. Što mislite, koliko dugo ćete biti suspendiram? Kennv pogleda na svoj zlatni Rolex. — Mislim da bi to moglo ovisiti o tome koliko će mi biti potrebno da stignem do British Airwaysa. — Molim? — Zaista mi je bilo zadovoljstvo razgovarati s vama, gospoĊo. — Kenny dotakne obod svog stetsona i lagano odšeće iz predvorja kluba.


Jedna Kennvjeva nesretna bivša djevojka rekla je kako se lagana šetnja u njegovu sluĉaju doista moţe smatrati trĉanjem. No, Kennv nije vidio nikakvog smisla u trošenju vlastite energije bilo gdje osim na terenu za golf. Volio je stvari ĉiniti polako i smireno, ali je u posljednje vrijeme to bilo priliĉno teško. Prošao je pored kioska odbijajući pogledati novine koje su objavile priĉu o njegovoj nedavnoj suspenziji. Suspendirao ga je Dallas Fremont Beaudine, povjerenik Udruţenja profesionalnih igraĉa golfa, i to usred niza pobjeda nezapamćenih u povijesti profesionalnog golfa. Zbog toga neće igrati u finalu koje se ima odrţati za manje od dva tjedna. — Bok, Kennv. Kimnuo je poslovnom muškarcu odviše revna izraza, kakav su ljudi ĉesto imali kad bi ugledali njegovo polupoznato lice. Vidio je da je sa sjevera jer mu je izgovorio ime potpuno pravilno, umjesto »Kinny« kako su to ĉinili Juţnjaci. Ubrzao je u sluĉaju da mu ne padne na pamet da ga upita o trijumfalnoj završnici prošlog mjeseca u Bay Hillu. Ţena s ogromnom frizurom, odjevena u uske traperice, pomno gaje odmjerila od glave do pete, ali s obzirom da nije bila nalik oboţavateljicama profesionalnih golfera, Kenny zakljuĉi da ju je privukao njegov izgled. Još jedna od njegovih bivših izjavila je da bi, ako Hollywood ima namjeru ikad snimiti film o Kennvjevu ţivotu, Pierce Brosnan bio jedini dovoljno zgodan glumac. Kennvja je to uţasno razbjesnjelo. Ne zato što ga je nazvala zgodnim, to je mogao razumjeti, nego zbog glumca. Odmah je odvratio da bi Pierceu Brosnanu dopustio da ga igra tek kad bi ga najprije rašĉupali i riješili onog pretjerano ĉistunskog stranog naglaska, a zatim ga dobro nahranili pohanim pilećim odrescima, tako da više ne izgleda kao da će ga otpuhati prva oluja iz zapadnog Teksasa. A najviše od svega, morali bi dobrog starog Piercea nauĉiti kako je Bog zamislio muškarca koji zamahuje palicom za golf. Od hodanja se umorio. Zastao je da se odmori pokraj kolica sa slatkišima. Kupio je bombone od ţelea i pomalo oĉijukao s meksiĉkom ljepoticom koja ih je prodavala da bi je nagovorio da izvuĉe one s okusom banane. Iako je volio miješane ţele-bombone, nije volio one s okusom banane, no, s obzirom da je za njega biranje bio prevelik napor, obiĉno je nastojao nagovoriti nekog drugog da to uĉini. Kad mu to ne bi uspjelo, jednostavno bi ih pojeo.


Izlaz za putnike British Airwaysa bio je prazan. Naslonio se na jedan od potpornih stupova i iz vrećice izvukao punu šaku bombona. Ubacio ih je u usta razmišljajući o razliĉitim stvarima, a ponajviše o tome kako bi rado zavrnuo vrat odreĊenoj Francesci Serritella Day Beaudine, ţeni koja je navodno bila njegova prijateljica, slavnoj Antikristovoj supruzi, koji je ujedno bio i povjerenik Udruţenja profesionalnih igraĉa golfa. — Samo mi napravi tu malu uslugicu, Kenny — rekla je. — Ako se pobrineš za Emmu sljedeća dva tjedna, jamĉim ti da ću nagovoriti Dalliea da ti skrati suspenziju. Prepustit ćeš finale, ali... — Kako ti to misliš uĉiniti? — upitao ju je. — Nikad nemoj sumnjati u moje metode kad se radi o mom suprugu. I nije. Svima je bilo poznato daje Francesca trebala samo pogledati Dalliea Beaudinea pa bi se ovaj odmah otopio, a bili su vjenĉani već dvanaest godina. Djeĉji vrisak praćen vedrini engleskim glasom prene ga iz razmišljanja. — Reggie, odmah da si pustio sestrinu kosu ili ću se doista naljutiti na tebe. I, Penny, nema potrebe za ovakvim ponašanjem. Da ga nisi liznula, ne bi te udario. Okrenuo se i nacerio ugledavši ţenu i dvoje male djece. Najprije je primijetio njezin šešir, ţivahan slamnati model podignuta oboda, s mnoštvom trešanja u sredini. Na sebi je imala zelenu suknju od gaze s uzorkom ruţa i široki ruţiĉasti top iste boje kao i ravne sportske cipele. Jednom je rukom ĉvrsto drţala malenog djeĉaka i torbicu veliĉine drţave Montane. Drugom je drţala djevojĉicu zloĉesta lica, kišobran s, naravno, cvjetnim uzorkom i torbu na kotaĉima boje maline, prekrcanu knjigama, novinama i još jednim ţivopisnim kišobranom. SvijetlosmeĊa kosa kovrĉala joj se na sve strane ispod oboda šešira, a ako je i imala ikakvu šminku kad je krenula na put, već se odavno skinula. Što je vjerojatno bilo dobro, zakljuĉi Kenny, jer je i bez rumenila ta ţena imala najerotiĉnije usnice koje je ikad vidio. Bile su široke, donja mesnata, a gornja naglašeno srcolika. Unatoĉ frivolnoj odjeći, imala je snaţnu ĉeljust, ali su joj obrazi bili okrugli kao u djeteta, a kosti lica profinjene. Nos joj je bio pomalo uzak, ali ne toliko da bi Kenny izgubio zanimanje, a imala je i ĉudesne zlatnosmeĊe oĉi s gustim trepavicama. U mislima ju je odjenuo u usku majicu, kratku suknju i cipele s visokim petama, a zatim joj dodao crne mreţaste ĉarape. Nikad u ţivotu nije


plaćao seksualne usluge, ali zakljuĉio je da bi njoj drage volje platio ako bi se ona ikad odluĉila za dodatnu zaradu kako bi svojim klincima platila aparatiće za zube. Na njegovo ĉuĊenje, pogledala je prema njemu. — Gospodin Traveler? Mašta je bila jedno, a stvarnost nešto sasvim drugo i dok je gledao u djecu koja su galamila, najednom osjeti slabost. Ĉinjenica da gaje oĉekivala ukazivala je daje ona lady Emma Wells-Finch, ţena koju je Kennv pristao ĉuvati sljedeća dva tjedna. Ali, Francesca nije spominjala nikakvu djecu. Prekasno je shvatio da je automatski kimnuo na njezino pitanje, umjesto da je smjesta izišao iz zrakoplovne luke i ušao u svoj caddy. Samo, on si to nije mogao dopustiti jer se više od svega ţelio vratiti u igru. — Sjajno! — Smiješila se od zadovoljstva. Istodobno je krenula naprijed (suknja joj je vijorila), povlaĉeći za sobom djecu i kišobrane, dok su novine i ĉasopisi lepršali na povjetarcu, a njezina kosa boje karamele letjela na sve strane. Umorilo gaje i samo gledanje u nju. Pustila je djevojĉicu, zgrabila Kennvjevu ruku i snaţno je stiskala. Za tako malenu ţenu imala je doista snaţan stisak. — Beskrajno mije drago, gospodine Traveler. — Trešnje su poskakivale na njezinu ţivahnom slamnatom šeširu. — Ja sam Emma Wells-Finch. Maleni je djeĉak skinuo tenisicu i prije no što se Kenny mogao izmaknuti, snaţno ga udario u potkoljenicu. — Ne volim te. Kenny bijesno pogleda djeĉaka. Pomisli da ga treba udariti, a zatim pomisli kako umjesto djeĉaka treba udariti Francescu, i to ĉim joj kaţe svoje mišljenje o najobiĉnijim ucjenjivaĉima. Lady Emma se okrenula prema djetetu, ali umjesto da ga je lupila kao što je zasluţio, samo se namrštila. — Reggie, dušo, izvuci prst iz nosa. Doista nije nimalo privlaĉan. I ispriĉaj se gospodinu Traveleru. Dijete obriše prst o Kennvjeve traperice. Kenny je upravo htio nokautirati malo ĉudovište, kad se odjednom pojavi ţena uţurbana izgleda. — Hvala vam, Emma dušo, što ste mi ih pripazili. Reggie, Penelopa, jeste li bili dobri gospoĊici Wells-Finch? — Pravi anĊeli — odgovori lady Emma tako iskrenim glasom da se Kenny umalo udavio ţeleom okusa kisele jabuke skrivenim u kutu ustiju. I onda ga je lady Emma poĉela lupkati po leĊima. Na nesreću, lupala je


jednako kao što se i rukovala pa je Kenny bio siguran da mu je napuklo rebro. Kad je povratio dah, Djeca prokletih već su nestala zajedno s majkom. — Onda... — lady Emma mu se nasmiješi. — Evo nas. Kenny osjeti vrtoglavicu. Dijelom je to moglo biti zbog slomljena rebra, ali moţda i zato što je u glavi nastojao spojiti svu tu razdraganost engleske više klase s licem koje bi trebalo obasjavati crveno uliĉno svjetlo. Dok se Kenny oporavljao, Emma gaje odmjerila. Kao ravnateljica Svete Gertrude, škole za djevojĉice, zadnje dvije godine — a tamo je bila i nastavnica i uĉenica od svoje šeste godine — navikla se brzo prosuĊivati ljude. Trebao joj je tek trenutak da bi zakljuĉila da je ovaj sveameriĉki kauboj upravo to što joj je potrebno — ĉovjek boljeg izgleda nego karaktera. Crna mu se kosa kovrĉala ispod oboda svijetlog stetsona koji je na njegovoj glavi izgledao tako prirodno, kao da mu je trajno priĉvršćen. Mornarskomodra majica s logotipom cadillaca isticala je i više nego pristojan torzo, a isprane traperice prijanjale su uz uske kukove i vitke, mišićave noge. Primijetila je rukom izraĊene kaubojske ĉizme. Bile su pristojno iznošene, i znala je da to nije od teškog stajskog rada. Nos mu je bio oštar, jagodiĉne kosti snaţne, usne lijepo oblikovane, a zubi ravni i bijeli. I oĉi. Oĉi boje divljih zumbula i poljskih ljubiĉica. Sramotno da muškarac ima takve oĉi. Ĉak i letimiĉan pogled rekao joj je sve što je trebala znati o njegovom karakteru. U njegovu je nemarnom drţanju vidjela lijenost, u naĉinu na koji je nakrivio glavu — drskost, a u napola sklopljenim oĉima boje divljih ljubiĉica naznaku neĉeg nedvojbeno seksualnog. Potisnula je drhtaj. — Krenimo, gospodine Traveleru. Malo kasnite, zar ne? Nadam se da nitko nije uzeo moju prtljagu. — Pruţila mu je torbu na kotaĉima, ali ga je pritom udarila u prsa. Ispao joj je ĉasopis Times, nova biografija Sama Houstona koju je ĉitala i jedna ĉokoladica koja njezinim bokovima uopće nije trebala, ali u kojima je Emma svejedno uţivala. Sagnula se kako bi sve pokupila, upravo u trenutku kad je on iskoraĉio. Obod njezina slamnatog šešira udario je o njegovo koljeno i odletio na hrpu na podu. Namjestila ga je ponovno preko neukrotivih kovrĉa. — Oprostite. — Obiĉno nije bila nespretna, ali je u zadnje vrijeme bila toliko uzrujana


zbog svojih nevolja da joj je najbolja prijateljica, Penelope Briggs, rekla kako joj prijeti neposredna opasnost da će se pretvoriti u jednu od onih »luckastih, dragih ţenica« koje oboţavaju britanski pisci kriminalistiĉkih romana. Pomisao da će postati »luckasta, draga ţenica« s jedva trideset godina nepodnošljivo ju je deprimirala i nije dopustila daljnje razmišljanje o tome. Osim toga, ako će sve ići po planu, ta će briga nestati. On joj nije pomogao prikupiti stvari niti joj je, kad je bila gotova, ponudio uzeti torbu. Ali, koliko se inicijative moţe oĉekivati od muškarca koji se rodio s takvim fiziĉkim blagoslovom? — Krenimo onda. — Usmjerila je kišobran u pravom smjeru. Skoro je stigla do izlaza, kad je shvatila daje on ne slijedi. Okrenula se pitajući se što nije u redu. Zurio je u njezin ispruţen kišobran. To je bio savršeno obiĉan kišobran i nije joj bilo jasno zašto je toliko hipnotiziran njime. Moţda shvaća sporije no što je mislila. — Ti... uvijek pokazuješ smjer na taj naĉin? — upita je. Pogledala je u kišobran s cvjetnim uzorkom i pitala se o ĉemu on to govori. — Moramo ići po prtljagu — strpljivo mu objasni, lagano njišući ruĉkom kako bi naglasila svoje rijeci. — Znam. — I onda? Izgledao je blago ošamućen. — Nema veze. Ĉim se pomaknuo, krenula je i ona. Suknja joj je lepršala oko nogu, a uvojak kose sletio joj je preko obraza. Trebala se malo urediti prije no što je izišla iz zrakoplova, ali toliko je bila okupirana djecom koja su sjedila preko puta njezina sjedala da se nije sjetila. — Gospodine Traveleru, ĉini mi se... — Shvati da opet govori sama sebi. Stane, ogleda se i ugleda ga kako promatra izlog dućana sa suvenirima. Strpljivo je stajala lupkajući nogom i ĉekala da joj se pridruţi. On je nastavio zuriti u izlog. Ona uzdahne i odmaršira do njega. — Nešto nije u redu? — Molim? — Moramo ići po moju prtljagu. On je pogleda. — Mislio sam da bi mi dobro došao novi privjesak za kljuĉeve. — I ţelite ga sada kupiti?


— Moţda. Ĉekala je. Pomaknuo se desetak centimetara ulijevo da bi bolje vidio. — Gospodine Traveleru, zaista mislim da bismo trebali krenuti. — Vidite, imam ovaj Guccijev privjesak koji mi je prijatelj darovao prije nekoliko godina. Ali ne sviĊaju mi se baš stvari s tuĊim inicijalima. — Dobili ste taj privjesak prije nekoliko godina? — Da, gospoĊo. Sjetila se propovijedi kako Bog ponekad ljudima koji se rode s odreĊenim manama, nedostatke obilno nadoknaĊuje na drugom podruĉju. Netko tko se rodi izrazito zgodan, na primjer, moţe biti — tupav. Obuzme ju suosjećanje praćeno osjećajem olakšanja. Njegova će tupavost uĉiniti sljedeća dva tjedna beskrajno lakšima. — Dobro. Ĉekat ću. I nadalje je prouĉavao ponudu. Ruke su je poĉele boljeti od teţine stvari koje je nosila. Napokon je ispruţila torbu. — Biste li vi ovo uzeli? Sumnjiĉavo ju je pogledao. — Izgleda teška. — Da. Teška je. NeodreĊeno je kimnuo, a zatim pozornost ponovno usmjerio na izlog. Prebacila je torbu na drugo rame. Napokon, to više nije mogla podnijeti. — Treba li vam pomoć? — Mogu ja sam platiti privjesak. — Nisam to mislila. Treba li vam pomoć pri odabiru? — Vidite, zato i imam problem. Dopustio sam da mi netko drugi odabere privjesak za kljuĉeve. Ramena su joj poĉela vrištati od protesta. — Gospodine Traveleru, doista bismo trebali krenuti, zar ne? Moţda ovo moţete uĉiniti neki drugi put? — Moţda bih i mogao, ali izbor moţda neće biti tako dobar. Njezino se strpljenje potrošilo. — Onda dobro. Kupite onaj s kaubojem. — Doista? Taj vam se sviĊa? Natjerala je ĉeljust da joj se otvori. — Oboţavam ga. — Onda će biti kauboj. — Zadovoljnog izgleda ušao je u dućan, zastajući putem kako bi se divio ponudi kuhinjskih krpa, a zatim je beskrajno dugo ĉavrljao sa ţenom za pultom. Napokon se pojavio s malenim paketom koji je smjesta odloţio meĊu njezine zgrĉene prste.


— Izvolite. — Što je to? Izgledao je ogorĉen. — Privjesak za kljuĉeve. Rekli ste da vam se sviĊa kauboj. — Privjesak je bio za vas! — Zašto bih ja ţelio privjesak s kaubojem, kad u dţepu imam savršeno dobar Guccijev privjesak? Krenuo je hodnikom i mogla se zakleti da je zviţdao Hail Britannia. Dvadeset minuta poslije stajali su u garaţi na parkiralištu i Emma je u oĉaju zurila u njegov automobil. Bio je to ogroman ameriĉki luksusan automobil, zadnji model cadillaca Eldorado boje šampanjca. — Ovo si ne mogu nikako priuštiti. On otkljuĉa prtljaţnik laganim pokretom zgloba. — Molim? Emma je bila uspješna što se tiĉe financijskog poslovanja škole »Sveta Gertruda«, ali oĉajna s vlastitim prihodima. Budući daje odrţavanje starih zgrada skupo, nikad nisu imali dovoljno novca. Emma je ĉesto posezala u vlastiti dţep svaki put kad je školi oĉajniĉki trebao novi fotokopirni aparat ili kakav dio laboratorijske opreme. Zbog toga je sad ţivjela od veoma skromnog budţeta. Nije uspjela sakriti zbunjenost. — Bojim se da je došlo do nesporazuma, gospodine Traveleru. Moj je budţet ograniĉen. Kad sam rekla Francesci da vozaĉa mogu plaćati pedeset dolara dnevno, odgovorila mi je da će to biti dovoljno za vaše usluge. Ali to nije ni pribliţno dovoljno za ovakav automobil. — Pedeset dolara dnevno? Ţeljela je vjerovati da joj se u glavi vrti od leta, ali ona je uvijek dobro podnosila putovanja pa je posumnjala daje glavobolja posljedica frustracije. Komunikacija s ovom zgodnom budalom bila je teţa od razgovora s najsporijim uĉenicama. Ne samo što je hodao brzinom puţa, nego se ĉinilo da ne razumije nijednu njezinu uputu. Ĉak i nakon nesporazuma s privjeskom za kljuĉeve, jedva ga je dovu-kla da podignu njezinu prtljagu. — Doista mi je neugodno. Mislila sam da je Francesca s vama sve dogovorila. Ali vi oĉekujete više od pedeset dolara, zar ne? IznenaĊujućom lakoćom podigao je oba teška kovĉega i stavio ih u prtljaţnik mada se tek koji trenutak prije ponašao kao da nošenje tih istih kovĉega do automobila predstavlja prijetnju njegovoj kraljeţnici. Pogled joj je ponovno odlutao do njegovih lijepo razvijenih mišića koje


majica nije uspjela posve sakriti. Zar osoba s takvim tijelom ne mora potrošiti veliku koliĉinu energije na vjeţbanje? — Mislim da to ovisi o tome koje bi troškove, osim prijevoza, tih pedeset dolara trebalo pokrivati. — Uzeo je njezinu torbu s kotaĉima i ubacio je u prtljaţnik pokraj kovĉega. Zatim je pogledao njezinu ruĉnu torbu. — Ĉudim se da vas nisu natjerali da i tu stvar predate zajedno s ostalom prtljagom. Da i nju stavim u prtljaţnik? — Ne, hvala. — Glavobolja je putovala od sljepooĉica prema straţnjem dijelu glave. — Moţda bismo se trebali vratiti do terminala gdje moţemo sjesti i o svemu porazgovarati. — To nam je predaleko. — Prekriţio je ruke i naslonio se na prtljaţnik. Dok je razmišljala što da mu kaţe, promatrala je vedro travanjsko nebo iznad parkirališta i pomislila koliko je opreĉno njezinim ţalosnim mislima. — Poduĉavala sam povijest prije nego što sam postala ravnateljica škole »Sveta Gertruda« i... — Ravnateljica? — Da, i... — I ti doista samu sebe nazivaš ravnateljicom? — To mi je posao. Izgledao je kao da se ludo zabavlja. — Za normalne ljude vi, Britanci, doista imate duhovite nazive za poslove. Da je bilo koji drugi Amerikanac izjavio nešto tako, Emma bi se nasmijala. Ali, nešto u naĉinu na koji je on to rekao natjeralo ju je da se ukoĉi poput Helen Pruitt, nastavnice kemije. — Bilo kako bilo... — Zastala je dok joj je formalna fraza odjekivala u glavi. Ĉak je i zvuĉala kao Helen Pruitt. — Ĉitavu sam prošlu godinu provela pišući rad o lady Šarah Thornton, Engleskinji koja je sedamdesetih godina 19. stoljeća putovala Teksasom. I ona je bila uĉenica škole »Sveta Gertruda«. Rad je skoro gotov, ali moram još posjetiti nekoliko ovdašnjih knjiţnica kako bih ga dovršila, a budući da sam na praznicima izmeĊu proljetnog i ljetnog semestra, ĉinilo mi se da je to dobro vrijeme za putovanje. Francesca vas je preporuĉila za mog vodiĉa i rekla je da će pedeset dolara dnevno pokriti troškove vaših usluga. — Usluga? — Kao mog vodiĉa — ona ponovi. — Mog vozaĉa. — Hm, hm. Dobro. Drago mije što ĉujem daje to sve što od mene oĉekujete. Jer, kad ste rekli usluge, pomislio sam da mislite nešto drugo, a u tom sluĉaju pedeset dolara ne bi bilo ni pribliţno dovoljno.


Još uvijek je izgledao kao da se dobro zabavlja, iako ona nije shvaćala zašto. — Morat ćete me mnogo voziti. Uz Dallas, morat ću posjetiti knjiţnicu teksaškog sveuĉilišta i... — Voziti? To je sve što ţelite? To nije bilo ni pribliţno sve što je ţeljela, ali sada nije bilo vrijeme da mu spomene da će je trebati upoznati s mraĉnom stranom ţivota u Teksasu. — Ipak je to velika drţava. — Mislio sam, ne trebaju vam druge usluge. — Kakve druge usluge nudite? Nacerio se. — Hajdemo ovako. Poĉet ćemo s osnovnim paketom, a onda moţemo razgovarati o dodacima. S ograniĉenim financijama, nije joj bila ugodna takva neizvjesnost. — Mišljenja sam daje uvijek bolje razjasniti stvari odmah na poĉetku, zar ne? — Za sada smo sve razjasnili. — Krenuo je prema suvozaĉevu mjestu i otvorio joj vrata. — Plaćate me pedeset dolara dnevno da vas dva tjedna vozikam naokolo. — Imam popis. — Kladim se da ga imate. Pazite na suknju. — Zalupio je vratima i sjeo na mjesto vozaĉa. — Mogli biste uštedjeti novac, znate, kad biste kupili nekoliko cestovnih karata i vozili se sami. — Zalupio je vratima i gurnuo kljuĉ u bravu. Prostrana unutrašnjost automobila mirisala je na udoban ţivot i glavom joj proleti slika vojvode od Beddingtona. Ona je potisne. — Ja ne vozim — reĉe. — Svatko stariji od ĉetrnaest godina vozi. — Ovlaš je pogledao preko ramena, natraške izišao iz parkirališta i krenuo prema izlazu. — Koliko dugo poznajete Francescu? — Skrenuo je na autocestu. Odvojila je oĉi od brzinometra na kojem se kazaljka, bar se tako ĉinilo iz njezina poloţaja, uspinjala uznemiravajućom brzinom. Pretvarala se da ta kazaljka biljeţi kilometre. — Upoznala sam je prije nekoliko godina kad je njezina producentska kuća odluĉila snimiti intervju s nekoliko britanskih glumaca za emisiju Francesca danas na posjedu »Sveta Gertruda« — a posjed je doista divan. Uţivale smo u druţenju i otada smo u vezi. Namjeravala sam je posjetiti tijekom mog boravka ovdje, ali ona i suprug privremeno su preselili na Floridu. Zrakoplovi lete i za Floridu, pomisli Kennv. Poĉinjao je sumnjati daje Francesca toĉno znala kakva gnjavatorica moţe biti lady Emma i da ju


je upravo zbog toga namjerno ostavila njemu. — Što se tiĉe vaših troškova... — lady Emma izgledala je zabrinuto promatrajući njegov caddillac. — Ovaj je automobil tako velik. Samo troškovi benzina mora da su ogromni. Ĉelo joj se lagano naboralo i ona poĉne grickati donju usnicu. Poţelio je da to ne ĉini. Do ludila gaje uzrujavala od trenutka kad je otvorila usta i zakleo se da će joj slomiti kišobran preko vlastita koljena sljedeći put kad ga u nešto uperi. Ali, gledajući u akciji te vlaţne usne vrijedne dvjesto dolara na sat, poĉeo se pitati kako će preţivjeti sljedeća dva tjedna. U krevetu. Ta mu je misao jednostavno uletjela u glavu i zadrţala se. Osmjehnuo se. Upravo je zbog ovakvog naĉina razmišljanja postao šampion triju kontinenata. A da ne bi došao u napast i ubio je, najbolje je da je skine do gole koţe što je prije moguće. Po mogućnosti u sljedećih nekoliko dana. Brzinsko upucavanje zacijelo će biti izazov, ali nije imao pametnijeg posla i zakljuĉio je daje dorastao zadatku. Pomislio je i na pedeset dolara dnevno koje bi mu ona trebala plaćati, a potom se sjetio tri milijuna koje će ove godine pobrati od reklamnih kampanja i ponovno se nasmiješio u sebi. Otkad gaje njegov pokvareni poslovni upravitelj uvalio u skandal zbog kojeg je suspendiran iz profesionalne igre, po prvi put se radovao novcu. No, osmijeh mu se pretvori u grimasu jer je zamislio Fran-cescino uţivanje kad je lady Emma ponudila pedeset dolara za njegove usluge, a još veće naslaĊivanje kad je odluĉila da mu neće prenijeti tu poslasticu od informacije. Uvijek iznova bi ga zapanjila ĉinjenica da Dallie Beaudine, taj nitkov kamenog srca i ĉeliĉnog pogleda, nije mogao bolje nadzirati vlastitu ţenu. Jedina ţena koja je ikad mogla nadmudriti i iskoristiti Kennvja bila je njegova luda majka. Ali, ona mu je umalo upropastila ţivot i to ga je nauĉilo lekciji koju nikad neće zaboraviti. Otada je dobro pazio da ga nijedna ţena ne drţi na uzdi. Pogledao je lady Emmu s kovrĉama boje karamela, lutka-stim obrazima, nemarnim ruţiĉastim ruţama i trešnjama što poskakuju. On je uspješno vladao ţenama ĉitavog svog odraslog ţivota i nijednoj nije dopustio da zaboravi gdje joj je mjesto. Toĉno pod njim.


2. Ovo nije hotel.« Emma je zadrijemala, ali sada se sasvim razbudila. Kroz prozor caddillaca vidjela je da su u malenom dvorištu bogate rezidencijalne nastambe. Nije namjeravala zaspati, zato što je tako dugo ĉekala da prvi put vidi teksaške krajolike. No kako je on zanemario sva njezina ljubazna upozorenja da vozi sporije, bila je prisiljena sklopiti oĉi. A umor od leta pobrinuo se za ostalo. Kod kuće je izbjegavala automobile i umjesto njih koristila je bicikl ili je hodala, što je uvelike zabavljalo njezine uĉenice. Imala je deset godina kad je doţivjela strašnu automobilsku nezgodu u kojoj je njezin otac poginuo. Ona je prošla tek sa slomljenom rukom, ali od tada se u automobilu nije osjećala ugodno. Bilo ju je sram tog straha, ne samo zato što se bojala automobila nego zato što joj se nije sviĊala vlastita slabost. — Budući da ste toliko štedljivi — reĉe on — mislio sam da biste voljeli odsjesti ovdje umjesto u hotelu. Rezidencijalno je dvorište bilo okruţeno skupim kućicama sa štukaturom i krovovima od zaobljena zelenog crijepa, a koje su Amerikanci nazivali gradskim kućicama. Posvuda je bilo cvijeće, a vrtlar se posebno bavio bugenvilijom koja je bogato rasla uzduţ malenoga razdjelnog zida. — Ali ovo izgleda kao privatna kuća — pobunila se Emma dok su se vozili prema kući. — To je kuća mog prijatelja. — Pritisnuo je gumb i vrata garaţe su se otvorila. — Trenutaĉno nije u gradu. Moţete uzeti sobu pokraj moje. — Vaše? Zar ste i vi ovdje odsjeli? — Što sam maloprije rekao? — Ali... — Ako ne ţelite besplatan smještaj, menije svejedno. — Ubacio je mjenjaĉ u rikverc. — Naravno, to bi vam moglo uštedjeti sto dolara dnevno, no, ako vi tako ţelite, odvest ću vas ravno u hotel. — Polako krene unatrag. — Ne! Ne znam. Nisam sigurna... Zaustavio je automobil tako da je napola virio iz garaţe i strpljivo je promatrao. Nije navikla na vlastitu neodluĉnost, posebice zato što nije znala zašto se buni. Ionako je bilo svejedno što je i on ovdje odsjeo. Zar nije krenula na put s jasno utvrĊenom namjerom — izgubiti dobru


reputaciju? Ţeludac joj se zgrĉi na tu pomisao, ali donijela je odluku i neće razoĉarati školu »Sveta Gertruda«. — Jeste li se napokon odluĉili? — Jesam. Sigurna sam da će mi ovdje biti odliĉno. Uvezao je automobil natrag u garaţu. — U unutarnjem je dvorištu krasna kada s toplom vodom. — Kada? — Zar vi u Engleskoj nemate kade? — Imamo, ali... Zaustavio je automobil i izišao. Emma je izišla za njim. Najednom kraju garaţe bilo je naslagano nekoliko kutija uz nešto što je izgledalo kao samostojeći vinski podrum. Kroz staklena vrata vidjela je daje dobro opskrbljen. On je krenuo prema kućnim vratima. Ona ga zaustavi. — Gospodine Traveleru? Okrenuo se. — A moji kovĉezi? Umorno je uzdahnuo i krenuo prema prtljaţniku, otkljuĉao ga i pogledao u njegovu unutrašnjost. — Znate, osobe s problematiĉnom kraljeţnicom ne bi trebale tegliti naokolo ovakve stvari. — Vi imate problema s kraljeţnicom? — Ne sada, sada nemam. Zato vam baš i govorim. Potisnula je osmijeh. On ju je izluĊivao, ali i zabavljao. Da bi ga nauĉila pameti, odmarširala je prema prtljaţniku i sama izvukla teške kovĉege. — Ja ću ih ponijeti. Umjesto da bude posramljen, ĉinilo se da se zabavlja. — Ja ću otvoriti vrata. Razdraţeno je uzdahnula i unijela kovĉege u kuću. Ušli su u malenu kuhinju s vapnenim podom, granitnim stolićima i ormarima s radiranim staklenim frontama. Kasno poslijepodnevno sunce, koje je dopirale kroz prozor na stropu, otkrilo je niz modernih kućanskih sprava. — Divno je. — Spustila je kovĉege na pod i kroz kuhinju odšetala do dnevnog boravka ureĊenog u bijeloj, modroj i razliĉitim nijansama zelene boje. Nekoliko lisnatih biljaka raslo je pokraj staklenih vrata koja su gledala na maleno, uvuĉeno unutrašnje dvorište okruţeno drvenom ogradom obraslom vinovom lozom. Prostrana kada osmerokutnog oblika stajala je na jednom kraju dvorišta. On je objesio svoj stetson na naslon stolca, odloţio kljuĉeve na stolić od


bronce i stakla, a zatim pritisnuo gumb na modernoj automatskoj sekretarici. Soba se ispunila ţenskim otegnutim teksaškim govorom. — Kinny, Torie je. Da si me odmah nazvao, ti kujin sine, ili ti se kunem da ću nazvati Antikrista i reći mu da kibiciraš katoliĉke djevojĉice. A u sluĉaju da si zaboravio, komplet tvojih palica Ping zakljuĉan je u prtljaţniku mog Beemera, zajedno s Velikom Berthom s kojom si osvojio Kolonijalni kup. Ozbiljno ti govorim, Kinny, sve ću ih razbiti ako mi se ne javiš do tri sata poslije podne. On zijevne. Emma pogleda na elegantan sat na stoliću. Bila su ĉetiri sata. — Zvuĉi priliĉno srdito. — Torie? Ona i inaĉe tako govori. Emma nije mogla izdrţati. — To vam je ţena, zar ne? — Nikad se nisam ţenio. — Ah. — Ĉekala je. Srušio se na kauĉ kao daje upravo istrĉao maraton. — Moţda zaruĉnica? Ili djevojka? — Torie je moja sestra. Na nesreću. Sebi usprkos, Emma je bila sve znatiţeljnija zbog tog divnog lijenog Teksašanina. — Nisam baš razumjela sve što je rekla. Velika Bertha? Pink palice? — Ping palice. Palice za golf. — Dakle, vi ste golf-igraĉ. To objašnjava vašu vezu s Franc-escom. Nekoliko ĉlanova mog osoblja takoĊer igra golf. — Ma nemojte. — Ja za vjeţbu vozim bicikl. — Uh, uh. — Istinski vjerujem u vaţnost tjelovjeţbe. — Ja istinski vjerujem u vaţnost piva. Ţelite li pivo? — Ne, hvala. Ja... — Zastane. — Zapravo, ţelim. Baš bi mi godilo pivo. — Dobro. — On ustane s kauĉa. — Smjestite se u spavaću sobu na kraju hodnika na katu. Naći ćemo se u vrućoj kupelji ĉim se skinete. Ja ću donijeti dva hladna piva. Nestao je prije nego je uspjela odgovoriti. Namrštila se. Za nekoga tko je tako spor, ĉinilo se da je pokrio veliko podruĉje u veoma kratkom vremenu. Kenny je leţao udobno zavaljen u vrućoj kadi u sjeni malenog privatnog unutarnjeg dvorišta. Bila je to luksuzna kada i, unatoĉ imenu,


opremljena uobiĉajenim sustavom rashlaĊivanja koji je vodu tijekom vrućih teksaških ljeta drţao ugodno hladnom. Sada je, kad je kasnoposlijepodnevna temperatura bila negdje oko dvadesetak stupnjeva, toplija voda bila ugodnija. Kadu je dao postaviti ĉim je kupio ovu kućicu. To je bila jedna od tri koje je imao, pored posjeda malo izvan grada Wynette i kuće na plaţi u Hilton Headu, koju je namjeravao prodati kako bi se izvukao iz zakonskog i novĉanog nereda u kojem gaje ostavio »Ljigavko«, njegov bivši poslovni upravitelj Howard Slatterv. Ĉuo je zvonjavu telefona, ali se nije obazirao jer je pomislio da je to ponovno Torie. Primaknuo je koljeno bliţe mlazu vode. Lady Emma ne zna tko je on, pomisli. Moţda bi mu to trebalo vrijeĊati taštinu, ali bilo mu je draţe što nije zaglavio s osobom koja bi neprestano preţvakavala pojedinosti skandala. Kućna vrata su se otvorila i na njima se pojavi lady Emma. On se naceri. Bila je pokrivena od glave do pete. Imala je drukĉiji slamnati šešir, sunĉane naoĉale i tanku ruţiĉastu haljinu posutu bijelim cvjetovima. Lady Emma je nedvojbeno voljela cvijeće. Ispio je gutljaj piva, a zatim je grlić boce uperio prema njoj. — Jeste li ispod toga goli? Njezine zlatnosmeĊe oĉi zablistale su preneraţeno. — Naravno da nisam. — Ne smijete u kadu odjeveni. To je pravilo mog prijatelja. U oĉima joj se primijetilo da se poĉela zabavljati. —Vaš prijatelj to ne mora znati, zar ne? — Prste zatakne za široku vrpcu oko pasa. — Jeste li vi goli? On ponovno ispije gutljaj piva i nevino je pogleda. — E pa sad, to je nešto što bi svaka ameriĉka dama znala i bez pitanja. Zastala je na trenutak, a zatim razveţe pojas i dopusti da joj haljina sklizne s tijela. Umalo se udavio. Upravo tu, u vodi punoj mjehurića, njegov je spolni organ bio u stanju pune pozornosti. I nije to bilo zbog njezina kupaćeg kostima. Imala je najkonzervativniji jednodijelni kupaći kostim na kojem je bio uzorak perunike. Ne, bilo je to zbog njezina tijela. Ova dama, za razliku od nekih njegovih bivših djevojaka, zacijelo nije vjerovala u trĉanje u kupaonicu nakon jela i guranje prstiju u grlo. Lady Emma imala je tijelo ţene, s lijepim oblim bokovima i doista okruglim grudima. S njom u krevetu muškarac ne bi morao najprije provjeravati oĉima, kako bi bio siguran da dodiruje


prave stvari. Koţa joj je bila mlijeĉnobijela i besprijekorna. Noge su joj doduše bile malo kratke, ali lijepo oblikovane. I glatko izbrijane, zbog ĉega je osjetio olakšanje jer s tim strankinjama nikad ne znaš. Prije tri godine gadno se razoĉarao u jednu slavnu francusku filmsku glumicu. Primijetio je daje kod lady Emme sve ĉvrsto unatoĉ oblinama. Iako joj tijelo nije bilo nabildano, jedino što se na njoj njihalo, bilo je ono što se i trebalo njihati. Mora daje to od voţnje biciklom. Narumenjela je usnice svijetloruţiĉastim, a ne kurvinsko crvenim ruţem i to je odobravao jer ova usta sa crvenim ruţem ne bi mogao podnijeti. Lady Emma je jedna od velikih šala prirode, odluĉi on. Takvo lice i tijelo dati ţeni s karakterom višestruko odlikovanog generala! Mora da se Svevišnji dobro zabavljao. Podigao je njezino pivo — ni za trenutak nije vjerovao da će ga piti — i pruţio joj ga. Domarširala je do njega i neraspoloţenje mu se vratilo. Izgledala je kao da se sprema osloboditi Kinu, a ne relaksirati u vrućoj kupelji. Ta se ţena uopće nije znala opustiti. Smjestila se u vodu što je dalje mogla od njega. Ubrzo su se iznad mjehurića mogla nazrijeti samo njezina ramena i tanke bijele naramenice. — Ovdje smo u sjeni — reĉe on. — Moţda biste ţeljeli skinuti šešir... — mislim, ako vam nije previše neugodno zbog... znate. — Zbog ĉega? On spusti glas. — Zbog ćelavosti. — Ja nisam ćelava! On odglumi pogled suosjećanja. — Ćelavosti se ne treba stidjeti, lady Emma, iako, priznajem, prihvatljivija je u muškaraca nego u ţena. — Ja nisam ćelava! Zašto ste to pomislili? — Svaki put kad vas vidim, na glavu vam je nalijepljen šešir. Prirodno je da sam to pretpostavio. — Ja volim šešire. — Vjerujem da mogu biti istinski prijatelji ljudima s malo kose. — Ja nemam malo... — Ona zakoluta oĉima i zbaci šešir s glave. — Vaš je smisao za humor doista ĉudan, gospodine Traveleru. On pogleda ĉupavu krunu uvojaka boje karamele. Bili su tako mekani i lijepi da je na trenutak zaboravio kakva je ona gnjavatorica. Taj je trenutak prošao kad je progovorila. — Moramo razgovarati o sutrašnjem rasporedu.


— Ne moramo. Hoćete li piti to pivo ili ga samo drţati? I zovem se Kenny. Sve drugo zvuĉi kao da sam uĉitelj, bez uvrede. — Dobro, Kenny. I molim te, zovi me Emma. Nikad ne koristim titulu. Tehniĉki govoreći, to i nije titula, nego ono što se naziva poĉasnim naslovom. — Nakrenula je grlić boce prema usnama, pote-gnula dobar gutljaj a da nije ni trepnula i odloţila bocu na rub kade. — Sad, ja baš ne razumijem zašto ne bi koristila titulu — reĉe on. — To je jedina dobra stvar kod Britanaca. Ona se nasmiješi. — Nismo valjda tako grozni. — Kako sije dobila? — Moj je otac peti grof od Woodbournea. Na trenutak je razmislio o tome. — Dakle, ti si grofovska kći i, zaustavi me ako sam previše intiman, ĉudi me da ĉlan kraljevske obitelji mora paziti na svaki novĉić. — Ja nisam ĉlan kraljevske obitelji. I velik dio britanske aristokracije ţivi u siromaštvu. Moji roditelji tu nisu bili iznimka. Oboje su bili antropolozi. — Bili? — Otac je umro dok sam bila dijete. A kad sam napunila osamnaest godina, mama je umrla u Nepalu. Ona nije bila sretna ako najbliţi telefon nije bio barem sto kilometara udaljen, tako da nisu mogli pozvati pomoć kad joj je puklo slijepo crijevo. — Mora da si odrasla na priliĉno izoliranim mjestima. — Ne. Odrasla sam u »Svetoj Gertrudi«. Mama me je ostavila u školi kako bi mogla raditi. Lady Emma nije zvuĉala ogorĉeno, ali Kenny svejedno nije mogao imati visoko mišljenje o ţeni koja je svoje dijete ostavila kako bi mogla juriti svijetom. S druge pak strane, da je njegova majka trošila više vremena jurcajući uokolo, a manje mazeći njega, djetinjstvo bi mu bilo mnogo jednostavnije. DoĊi, daj mami pusicu, lutkice moja. Moj krasni deĉko. Mama te voli najviše na svijetu. Nemoj to nikad zaboraviti. — Imaš li braću ili sestre? — upita je. — Nemam. — Ona se uvali dublje u kadu. — Ţeljela bih što prije zapoĉeti s istraţivanjem, ali voljela bih i malo razgledati grad. No, prije nego što uĉinimo ijedno od toga, morala bih kupiti novu odjeću. I, znaš li moţda gdje si mogu dati napraviti tetovaţu? Zagrcnuo se i mlaz piva izišao mu je kroz nos. — Molim?


Stavila je naoĉale na vrh glave i ozbiljno ga pogledala. — Ja bih odabrala maćuhicu. Ali, bojim se da bi zbog boje izgledala poput modrice, a to bi bilo grozno. Ima toliko vrsta cvijeća koje volim, na primjer, mak i suncokret, no oni su veliki. Ruţa bi bila dobar izbor, ali je već postala klišej u tetovaţi, zar ne? — Uzdahnula je i vratila naoĉale na nos. — Obiĉno lako donosim odluke, ali sada se muĉim. Što bi mi savjetovao? Po prvi put u ţivotu izgubio je dar govora. Ovo ga je istinski zbunilo, pa je zaronio pod vodu i tako ostao neko vrijeme da bi se sabrao. Iako, ne dovoljno dugo. Prije no što je ostao bez daha, ona ga je potapšala po glavi. Izbezumio se i kad je izronio mrko ju je gledao. — Ţeliš tetovaţu? Ĉak se i nasmijala. — Nisam znala da će jezik biti problem u Sjedinjenim Drţavama. A sljedeći put kad ţeliš tako umoĉiti glavu, molim te, upozori me. Mislila sam da ćeš se utopiti. Osjećao je kako mu se diţe tlak i još je više podivljao. — Nema to nikakve veze s jezikom! Radi se o tome da se osoba poput tebe ne treba tetovirati! Po prvi se put otkad ju je upoznao u potpunosti umirila. Na trenutak nije uopće reagirala, a zatim je jedna ruka izronila iz mjehurida i lagano maknula naoĉale. Spustila ih je na rub kade pokraj boce piva, a onda ga pogledala medeno smeĊim oĉima. — Što toĉno misliš? Netko kao ja? Vidio je da je razdraţena, ali nikako nije mogao razumjeti zašto. — Netko ugledan, kao prvo. I konzervativan. Izdigla se iz vode, a izraz njezina lica govorio mu je da je upravo poslan ravnatelju škole, a to je — ona. — Za tvoju informaciju, gospodine Traveleru, ja sam najmanje konzervativna osoba koju si ikad upoznao! Htio se nasmijati, ali se zbunio gledajući kako se voda slijeva niz njezina ĉvrsta bijela bedra. — Ma nemoj — uspio je istisnuti. — Ja sam, ja sam... potpuno sramotna! Pogledaj me! Sjedim u kadi s muškarcem kojeg prije nekoliko sati nisam ni poznavala! — Ali nisi gola — morao je naglasiti. Pocrvenjela je. Sljedeće što je napravila bilo je daje utonula u kadu i poĉela se migoljiti. Pred njegovim je zaprepaštenim pogledom skinula kupaći kostim, a mlijeĉnobijelo tijelo sakrivali su samo mjehurići. Zavitlala je kupaćim kostimom i izbacila ga iz kade. Kostim je mekano sletio na šljunkom pokriven ploĉnik.


— Evo! I da nikad više nisi rekao da sam konzervativna! Nacerio se. Bila je povrijeĊena poput djeteta kojemu je netko oteo bombon. I dok je gledala u njegove bijele zube koji su blistali na nasmijanom potamnjelom licu, shvatila je da je pretjerala. Imala je groznu narav, ali istinski se trudila i već godinama joj se nije dogodilo da je izgubila nadzor nad sobom. Rukom je napipala pivo i otpila dugi gutljaj pokušavajući se smiriti, ali ĉinjenica da je potpuno gola nije joj pomagala u tome. Znala se ophoditi s buntovnim uĉenicima, nerazumnim roditeljima, zahtjevnim osobljem i iznurenim radnicima iz odrţavanja. Kako je mogla dopustiti da je jedan muškarac tako lako uzruja? I dok je nastojala povratiti dostojanstvo, postala je svjesna tople vode oko njezina naga tijela. Osjećala je kako se u njoj budi za-pretena senzualnost. Emma snaţno potisne taj osjećaj, spusti pivo i oštrije nego je bilo potrebno izgovori: — Sada kad smo to sredili, voljela bih da do sutra poslije podne pronaĊeš ime nekog ĉistog mjesta gdje bih se mogla tetovirati. Njegov bezizraţajan pogled bio je pogled osobe sa psihiĉkim oštećenjem. Tjelesno je, naravno, sve s njim bilo u redu. Sunĉevo svjetlo treperilo mu je na snaţnim ramenima. Sada, kad nije imao šešir na glavi, vidjela je da je njegova modrocrna kosa gusta i lagano kovrĉava, kao kod tamnog arkanĊela. Daje sluĉajno koji renesansni kipar ikad osjetio potrebu na friz katedrale uklesati teksaškoga kauboja, Kenny Traveler bio bi ĉovjek za njega. — Usluge istraţivanja nisu uraĉunate — reĉe on. — Kako to misliš? U što? — U cijenu. Onih pedeset dolara dnevno koje ćeš mi plaćati ne pokriva usluge istraţivanja. — Za tebe je mjesto gdje ću se tetovirati usluga istraţivanja? — Da, gospoĊo, tako je. Slutila je daje cijena njegovih usluga predobra, a da bi bila istinita. — A što toĉno pokriva pedeset dolara? — Uglavnom voţnju. Kao što rekoh, pronalaţenje mjesta za tetovaţu je ekstra usluga. I ne pravim frizure i ne ureĊujem nokte. — Nisam ni traţila da... — U tih pedeset dolara ukljuĉena je i masaţa. Ali, to naravno znaš. — Mas... — Navlaĉenje kovĉega samo jednom dnevno. Više od toga stoji


dodatnih tisuću dolara. Pokazivanje znamenitosti grada ukljuĉeno je u osnovnu cijenu, ali budem li morao prevoditi sa španjolskoga, morat ću naplatiti po satu. Što se seksa tiĉe, to je dodatnih pedeset dolara. Je li pošteno? Zurila je u njega i pitala se je li joj voda ušla u uši. Odmahnuo je glavom. — Ne, imaš pravo. Nije sezona, pa moram dati popust. Ovako ćemo. Neka bude trideset za seks, i to za cijelu noć, a ne samo jednom, razumiješ. Putnik ograniĉenog budţeta kao što si ti zna da nigdje neće naći povoljniju ponudu. Jezik joj se polako odlijepio od gornjeg nepca. — Seks? — Ĉitava noć za trideset dolara. — Laktovima se naslonio na rub kade. — Nedavno sam mislio kako je to nepravedno. Ţena moţe uzeti više stotina dolara za ĉitavu noć, ali muškarac... K vragu, to je diskriminacija, eto što je. Kunem se, baš sam nedavno razmišljao kako ću uloţiti ţalbu kod EEOC-a. Nije mogla prestati gledati u njega. Istodobno, bio joj je i odbojan i ĉudnovato privlaĉan. — Ţene plaćaju za seks s tobom? Pogledao ju je kao da je ona ta koja sporo shvaća. — Unajmila si eskort uslugu. — Mislila sam da sam unajmila vozaĉa. — I vodiĉa. Eskort muškarca. To ti je isto. Zar ti Francesca nije objasnila eskort usluge, odnosno vozaĉe? — Oĉito nije — protisne Emma. Odmahnuo je. — Morat ću s njom razgovarati o tome. Trebala je znati da ne razumiješ kako ovdje stvari funkcioniraju. Sad je mene stavila u neugodan poloţaj. Ne volim s mušterijama raspravljati o novcu. Najviše volim razgovarati o uţitku. Od naĉina na koji je oklijevao prije no što je izgovorio zadnju rijeĉ, a onda je otegnuo šećerno slatkim teksaškim akcentom, njezinom kraljeţnicom proĊu srsi. Iznenada, bez ikakve svjesne namjere, njezin mozak zapoĉne ubrzano misliti. Iznajmljeni seks? Nije li to upravo rješenje svih njezinih problema? Ţeludac joj se stisne. Ne. Bilo je nezamislivo. Nemoguće. Ali zašto? Imala je samo dva tjedna da bi pobjegla iz mreţe koju je prezira vrijedan Hugh Holrovd tako ĉvrsto ispleo oko nje i škole »Sveta Gertruda«, a ovo bi bilo daleko skandaloznije od teto-vaţe. Pomisli da je Francesca predloţila Kennvja Travelera za njezina vodiĉa upravo iz tog razloga. Doduše, Francesca nije znala o Holrovdovim


planovima, ali znala je nešto drugo — Emma joj se ĉesto ţalila na neiskustvo s muškarcima. Prije nekoliko mjeseci njih su dvije pile poslijepodnevni ĉaj u Emminoj kućici na posjedu škole. Francescina otvorena ispovijed o njezinu bolnom prijelazu u zrelost dopustila je i Emmi da otkrije ponešto vlastite prošlosti. Francesca je znala koliko Emma voli »Svetu Gertrudu« i da je to bio jedini dom kojeg je ikad imala. Odrastajući u školi za djevojĉice, nije ĉesto bila u prilici druţiti se sa suprotnim spolom. Ĉak i kad je otišla na fakultet stvari se nisu znatno poboljšale. Nakon majĉine smrti ostala je doslovno bez prebijenog novĉića pa je morala raditi da bi platila studij. IzmeĊu posla i predavanja, imala je malo slobodnog vremena za društveni ţivot, a većinu muškaraca koji su je privlaĉili plašila je. Ĉinilo se da su im draţi mekši tipovi ţena, one koje su imale blaţe manire i nisu imale sklonost preuzimati stvari u svoje ruke. Nakon diplome znala je da bi bilo razumnije ostati kao nastavnik u Londonu, ali je »Sveta Gertruda« bila njezin dom i staro ju je mjesto privuklo nazad. Na nesreću, izbor prikladnih osoba muškog spola u malom mjestu kao što je Lower Tilby bio je ograniĉen, a ponovno se ĉinilo da ona u njima izaziva više poštovanja nego strasti. Upravo se poĉela miriti s ĉinjenicom da će ostati sama i bez djece, kad je, postavši ravnateljicom škole, zaposlila Jeremvja Foxa kao nastavnika povijesti. Za nekoliko mjeseci zaljubila se u njega. Jeremv je bio drag, dobroćudan i privlaĉan na neki uĉen, razbarušen naĉin koji joj se uvijek sviĊao. Na ţalost, bio je i njezin podreĊeni, ali imali su toliko toga zajedniĉkog pa su se bez obzira na to sprijateljili. Emma je bila zadovoljna njihovim ugodnim drugovanjem. Sve do jednog kišovitog dana prošle jeseni, kad je nekoliko sati provela sa šestogodišnjom djevojĉicom drţeći je u krilu jer je ĉeznula za svojim domom. Tmurno vrijeme, njezin nadolazeći trideseti roĊendan i topli dodir djeĉje glavice pod njezinom bradom, nadvladali su Emmin zdrav razum i suzdrţanost. Te je veĉeri otišla u Jeremvjevu sobu i što je suptilnije mogla naznaĉila mu da za njega osjeća više od prijateljstva. Jedan pogled na njegov zaprepašten izraz lica rekao joj je da je uĉinila groznu pogrešku. Bio je zagušljivo drag dok joj je objašnjavao da ona njega ne privlaĉi ni na koji naĉin osim kao prijateljica. Ti si tako jaka, Emma. Pravi voĊa.


Znala je da to nije kompliment i nakon nekoliko mjeseci bila je prisiljena smješkati se na njegovu vjenĉanju sa zgodnom, dvadeset jednogodišnjom prodavaĉicom koja nije razlikovala Magmi Cartu od linije Maginot. Enima se prisjetila Francescina suosjećajnog izraza kad joj je ispriĉala za Jeremvja. — Dakle, još uvijek si djevica — izjavila je jezgrovito. Emmi je bilo neugodno. — Imala sam ja deĉke. I nekoliko puta sam... — Odustala je. — Da. Potpuno si u pravu. Ĉudno, jel' da? — Nimalo. Samo si drukĉija. Ali, bez obzira na Francescine ljubazne rijeĉi, Emma se osjećala kao nakaza. Ipak, nikad joj ne bi palo na pamet platiti muškarcu seksualne usluge da se nije pojavio Hugh Holrovd, vojvoda od Beddingtona. Nakon toliko tjedana muĉnog razmišljanja kako spasiti školu, je li rješenje bilo tako jednostavno? Ili, tako teško? Morala je više saznati. — Tvoje seksualne usluge... — Proĉisti grlo. — Što toĉno one podrazumijevaju? Pivska boca koju je prinosio ustima zastala je na pola puta, a osmijeh koji mu je lebdio na licu nestane. Dugo je zurio u nju, a zatim otvorio usta da bi progovorio. Zatvorio ih je. Ponovno otvorio. Ispio je gutljaj piva. Gledala je kako mu se pomiĉu vratni mišići dok je gutao. Bio je oĉito iznenaĊen i gotovo mu je mogla ĉitati misli. Bio je uvjeren kako je ona duboko privrţena staromodnim nazorima te da sebi ne moţe dopustiti upuštanje u nešto takvo kao što je unajmljivanje muškarca i njegovih seksualnih usluga da je poţalio što je tako brzo spustio cijenu. Stavio je pivo na rub kade. — Ovaj... sve što mušterija ţeli. Mislima su joj projurile razne mogućnosti, pa se morala pri-brati. Ovo ne bi smjela primati emotivno; ovome treba pristupiti logiĉno i praktiĉno. — A što je s bolestima? — Bilo joj je nemoguće pogledati ga u oĉi, pa se pretvarala da prouĉava mjehuriće. Na trenutak je pomislila da neće odgovoriti, ali kad je progovorio, njegov je glas zazvuĉao kao da se zagrcnuo. — Ja prakticiram stopostotno siguran seks. — Tako nešto ne postoji. — Devedesetpet postotni. Kao što Torie uvijek kaţe: ţivjeti je riskirati. Ali, siguran sam da nemam nikakvu opasnu bolest, ako si to htjela znati. A ti?


— Ja? — Ona podigne glavu. — Nemam. Apsolutno ne. — Ponovno spusti pogled. Kroz mjehuriće je ugledala svoju put i pitala se koliko je moţe on vidjeti. — Ovo je ĉista trgovina? Profesionalno obavljena? — U sluĉaju da kupac nije zadovoljan, nudim povrat novca. — I... kupac moţe odrediti kako će...se dogaĊaj razvijati? Pravio se da razmišlja o tome. — Kupac odreĊuje parametre. Ja odreĊujem pojedinosti. Na primjer, ako dama ima kakav odreĊeni fetiš... — O, ne. Nikakav. — Jedini fetiš kojeg je imala bila je ţelja voditi ljubav s muškarcem koji je voli, a to Kennv Traveler nije bio. On nudi samo seks. — ...ili, na primjer, ako kupac kaţe nešto kao »Kennv, dušo, ţeljela bih da mi staviš lisice Ona naglo podigne glavu. — ... tada bih se morao sloţiti sa zahtjevom jer je to parametar, ali redoslijed dogaĊaja nakon stavljanja lisica ovisi uglavnom o meni. — Razumijem. — Osjećala je kako joj obrazi gore. Zar je doista razmišljala o tome da spava s njim? Dopustiti daje razdjeviĉi Kennv Traveler? U svakom sluĉaju spavanje s njim bilo bi djelotvornije od tetovaţe. On je bio savršen muškarac za taj posao — fiziĉki neodoljiv, a bio je i toliko daleko od njezina pojma srodne duše da poslije neće morati lijeĉiti nikakve emotivne oţiljke. Mogla bi to obaviti i zatim zaboraviti. — Moram ti reći da ne nosim ţensku odjeću i ne koristim biĉ. Dame doduše uţivaju u laganom muĉenju, i to je u redu. Mislim, ne bih baš imao mnogo posla da nema onih lisica koje sam spomenuo, tako da sam više nego sretan udovoljiti zahtjevu. — Ti ţenama stavljaš lisice? — Bila je šokirana. Ne zato što se to dogaĊalo, nego zato što je to po njegovim rijeĉima bila uobiĉajena praksa. — O, ne. — Nemoj sada odmah osuĊivati. Nisam ni ja mislio da će mi se sviĊati dok nisam prvi put škljocnuo lisicama oko para tako... Neću više govoriti. Ukoliko se to tebi ne sviĊa, probat ćemo nešto drugo. Duboko je uzdahnula. Nije joj trebala svijetleća neonska strelica uperena u njega kako bi shvatila da bi on mogao biti spas i za njezinu slobodu i za »Svetu Gertrudu«. Pa zašto je onda bila na rubu suza? Skupila je svu hrabrost. Kad je krenula na ovaj put znala je da njezin ţivot nikad više neće biti isti. I ne dajući si više vremena za


razmišljanje, kimnula je. — Dobro onda. Moţe. To zvuĉi zadovoljavajuće. On trepne. — Doista? — Veĉeras će biti u redu. — Veĉeras? Konaĉno ga je uspjela pogledati. — Imaš li veĉeras drugu obvezu? — O, ne. Veĉeras mi odgovara. Osjetila je olakšanje. Nije htjela mozgati o tome što će se dogoditi jer bi poludjela. Prisilila se usredotoĉiti na praktiĉne stvari. — Primaš li putniĉke ĉekove? Njegove su stalne štićenice oĉito bile upućenije od nje, jer se na njezin upit nacerio. Hladno gaje promatrala sve dok kroz kutak usana nije promrmljao. — Da, gospoĊo. I American Express i Visu. Primio bih i Diners, iako nerado. — Ja imam putniĉke ĉekove. — Onda nema problema, zar ne? — Ne, nema. Više od svega ţeljela se sakriti u svojoj sobi na katu, ali bila je gola golcata i uhvaćena u zamku. Bilo joj je muĉno, a usta su joj bila suha. Zatvorila je oĉi i potonula dublje u vodu. Kennv Traveler je gledao kako lady Emmina ramena nestaju u mjehurićima. Uzrujano je lickala usnice i, dok je ruţiĉasti vrh njezina jezika prelazio preko pregiba usnica, mislio je da će eksplodirati. Nije mogao vjerovati. Kad je zapoĉeo govoriti o svojim navodnim uslugama i njihovim cijenama, samo se zabavljao. Ni za trenutak nije pomislio da će mu ona povjerovati. Ali, ona je bila ozbiljna ţena. Mislio je da će mu trebati nekoliko dana da je zavede, no bilo je potrebno malo više od dvadeset minuta. Jest da mu je uvijek išlo sa ţenama, ali ovo je bio rekord. I dok je gledao vodu koja je burkala uz korijen njezina vrata, na trenutak osjeti oklijevanje. Tada se podsjeti kako se šefovski ponašala, a to je najmanje volio kod ţena, i oklijevanje nestane. Lady Emma nije bila nikakva djevica rosnih oĉiju i toĉno je znala što radi. Mogao je zamisliti njezine ljubavnike, vjerojatno hrpu staraca s imenima Rupert i Nigel. Dopuštali su joj da povlaĉi sve poteze, nisu joj se protivili, ali je nisu ni uzbuĊivali. Ali, sada je bila na odmoru i nije bilo nikog tko bi je ogovarao, a ona je tako ĉeznula da se poševi s nekim tko još uvijek ima svoje zube. Rado će joj udovoljiti.


Podigla je vjeĊe i njezin pogled susretne njegove oĉi. — Ţelim da svjetlo ostane upaljeno. To mu sigurno neće smetati. — U redu. — Bez cigareta. — Ne pušim. — Konjak, mislim. Ili moţda malo serija. — Uh, hu. — I glazba. Klasiĉna bi bila najbolja. Barokna, vjerujem. Prokletstvo. Davala mu je popis i to je trebalo prekinuti prije nego što odabere boju plahti. — Bez glazbe. Od nje se ne mogu usredotoĉiti na sve divne erogene zone. — Oh. — Ona proguta. — Onda u redu. Bez glazbe. — Pogleda u vodu. — Vjerojatno ti trebam reći da sam škakljiva. — Unaprijed obaviješten znaĉi unaprijed naoruţan. — I pomalo sam klaustrofobiĉna tako da poloţaj moţe biti vaţan u... — Oprosti što te prekidam, ali dopusti mi da naglasim da sam ja iskusni profesionalac. — Oh, da. — Ona ponovno zagrize usnicu. — Još nešto. Kad bude gotovo, gospodine Traveleru, nećemo o tome razgovarati. Uz uzdah zadovoljstva on potone u vodu. — Lady Emma, upravo si se pretvorila u san svakog muškarca. 3. Emma je kupila seksualne usluge. Još uvijek nije mogla vjerovati da je to uĉinila. Nakon ţivota koji je provela principijelno, okrenula je leĊa svemu u što je vjerovala. — Smiješ pogledati — reĉe on. Osjećala se kao budala. Ĉim se poĉeo podizati iz kade, ona je zagnjurila glavu poput kakve plašljive usidjelice. Zašto nije mogla biti blazirana i sofisticirana? On nimalo nije bio zbunjen zbog vlastita tijela. Bilo je prirodno da ga ona ţeli vidjeti. I to jako. Pogledala ga je i usta su joj se osušila. Oko kukova je omotao ruĉnik, a ĉvor je bio nisko, mnogo niţe od njegovog pupka. Mlazovi vode klizili su poput tankih prstiju niz njegova prsa i po ĉvrstom trbuhu. Imao je prekrasno tijelo, a ona gaje unajmila za tu noć. — Je li ti hladno? Ona pogleda prema njemu. — Oprosti? — Zadrhtala si.


— O... da, postaje mi malo hladno. Hoćeš li mi dodati ruĉnik? — Ona stisne oĉi. — Mislim, ako to dodatno ne naplaćuješ. Nasmiješio joj se razornim osmijehom kojeg je za ţene nedvojbeno koristio sve od kolijevke. Bio je bez ikakvih skrupula. I zbog toga je bio savršen za ono što je ona trebala. Ĉim je nestao kroz staklena vrata, ona izjuri iz kade i navuĉe haljinu. — Ne treba — poviĉe mu ĉim je dograbila kupaći kostim i ušla u kuću. Poţurila je na kat, prikupila toaletne potrepštine i odnijela ih u kupaonicu. Veĉeras će napraviti divovski korak prema vlastitoj slobodi i sigurnosti »Svete Gertrude«. Ĉim je, nakon kratkog odmora, sišla u kuhinju Kenny joj je podvalio rekavši da će veĉerati ovdje. Sve što je morao uĉiniti bilo je da joj spomene kako će kuhanje kod kuće uštedjeti novac, ali je prava istina bila ta da nije ţelio da sada bude u blizini drugih ljudi. Da se sluĉajno ne bi urazumila. Za promjenu nije izdavala nareĊenja dok je izvlaĉila pileće kotlete iz zamrzivaĉa, a potom zapoĉela pripremati salatu. Od pranja i stavljanja nekoliko krumpira u pećnicu on je napravio cijelu mudrost. Ona ni u kom sluĉaju nije bila izazovno odjevena. Nije da njezina odjeća nije bila u redu. Na sebi je imala hlaĉe beţ boje i ţuti pamuĉni pulover s dva biserna gumba na vratu i malenom vrpcom od kukiĉanog svilenog konca na dnu. Odjeća joj je bila svjeţa i izgledala je nekako krhko. Sve joj je dobro pristajalo, a ništa se nije otkrivalo. Ipak, nedostajalo mu je cvijeće. Primijetio je daje lady Emma nervozna u njegovoj blizini. Kako nije imao snage ponovno je oraspoloţiti, odluĉio joj je dati malo prostora za disanje. Ispriĉao se, otišao u radnu sobu i nazvao nekoliko brojeva, ali ne i Torie. Pronjuškao je malo oko svojih veza s novinarima. Svojim legendarnim golferskim zamahom, nizom pobjeda u osamnaest mjeseci te ĉinjenicom daje davao dobre intervjue, Kennv je osvojio pozornost javnosti. MeĊutim, nikad nije uspio dobiti i njezino divljenje. Ljudi vole sportaše koji nadvladavaju nesreće — posebice siromaštvo ili neku kroniĉnu bolest — ali uz Kennvja Travelera išao je osjećaj da se sve dogaĊa previše lako. Sportski je svijet prema njemu ipak bio blagonaklon i Kennv se nije ţalio. I onda, prije mjesec dana, FBI—jev posjet okrenuo je njegov svijet naglavaĉke. Saznao je daje Howard Slatterv, njegov dugogodišnji poslovni upravitelj, prelijevao velike koliĉine Kennvjeva novca u


nezakonite transakcije s drogom, s vezama u Meksiku, Kolumbiji i, napokon, u Houstonu. To gaje dotuklo. Kennv nije ni u najdivljijim danima nikad bio upleten u drogu i spoznaja daje njegov novac pridonosio bijedi drugih ljudi bila je nepodnošljiva. Slatterv je uhićen pri pokušaju bijega iz zemlje, a Kennvjevi financijski podaci postali su javno vlasništvo. Iako istraga nije bila završena, bilo je jasno i saveznoj vladi i javnosti da Kennv nije znao ništa o tome što se dogaĊalo. Ipak, taj se ĉitav incident ruţno odrazio i na Profesionalni savez i do ludila razjario povjerenika Dallasa Beaudinea. Ovo je zadnja kap, Kenny! Zafrkavaš se otkad te poznajem, paradiraš u javnosti s privatnim ţivotom, zanemaruješ posao i ne trudiš se ni oko ĉega osim golfa. E, pa ovog je puta tvoja lijenost bacila veliku sjenu na Profesionalni savez i to će te koštati. Suspendirat ću te iz natjecanja sljedeća dva tjedna. Ne moţeš to uĉiniti, ti kurvin sine! Prepustit ću Masters! A ja nisam napravio ništa loše. Nemaš nikakva razloga! Imam i te kakav razlog. Vrhunsku glupost! Moţda će ti malo vremena izvan natjecanja dati priliku kako bi se sabrao i shvatio da u ţivotu postoji mnogo više nego udaranje loptice za golf. Kennvju se ĉinilo kao da u tom trenutku moţe shvatiti sve ono što mu je izmicalo u protekle trideset tri godine. Prstima je stisnuo korijen nosa i, umjesto glasa povjerenika, zaĉuo majĉin glas: Kako se usuĊuješ optuţiti mog slatkog Kennvja daje pretukao ono tvoje derište! Ljubomoran si jer je moj Kenny pametniji od druge djece u ovom jadnom gradu! Otresao je to staro sjećanje iz djetinjstva i vratio se sadašnjem problemu. Dva dana nakon što ga je Dallie suspendirao, Kenny se javno potukao sa Sturgisom Randallom, preplaćenim, koristoljubi-vim, razbludnim televizijskim najavljivaĉem golfa, koji bi uvijek kad je opisivao Kennvja i njegovu karijeru koristio fraze kao »roĊen sa srebrnom ţliĉicom u ustima«, »šampion playboy« i »srećković«. Nikad se ne ispriĉavaj, nikad ne objašnjavaj, bio je Kennv-jev moto. Nije podnosio kad su sportaši cvilili novinarima kako su neshvaćeni, tako da se iz principa nije htio braniti pred reporterima. Umjesto toga dopustio je da govore njegove palice za golf i smatrao da ljudi to mogu prihvatiti ili ostaviti. Ali takav stav nije znaĉio da je bio protivan tresnuti nekog kretena koji je zaboravio pristojno ponašanje. Ĉak i u tom sluĉaju, on ne bi udario Sturgisa da ovaj nije prvi udario njega.


Samo mu je to bilo potrebno. Upravo kad je Sturgis poĉinjao shvaćati pravi razmjer svoje pogreške, niotkud se pojavila Jilly Bradford, najistaknutija novinarka kablovske televizije i Kennvjeva bivša djevojka. Sluĉajno, Kenny ju je zahvatio šakom u rame. Kamer-man je snimio ĉitav dogaĊaj, ukljuĉujući i prizor Jillynih patetiĉnih suza nakon incidenta i okrvavljenog Sturgisa kako je tješi. I još uvijek je Kenny mogao izbjeći sljedeći skandal da je Jilly bila poštena. Znala je da udarac nije bio namjeran, ali otkad je završila njihova ljubavna veza javno je govorila o svojoj nesretnoj vezi s Kennvjem. Naravno, sada su svi mislili da se radi o obiteljskoj razmirici i odjednom je Kennv, pored toga što su smatrali da je previše glup da bi se brinuo o vlastitu novcu, postao i ljigavac koji se fiziĉki iţivljava na ţenama. Ako je mislio da je Dallie srdit na njega prije tuĉe s Randallom, to je bilo ništa u usporedbi s tim kako je reagirao nakon Kennvjeva drugog skandala. Još uvijek si onaj isti niškoristi, razmaţeni bogatunĉić koji je roĊen s više prirodnog dara nego što zasluţuje i koji je totalno zajebao prioritete. Što se mene tiĉe, ti si već davno odrastao. I od sada, tvoja je suspenzija beskonaĉna. I upozoravam te... ukoliko ţeliš da te vrate u igru prije nego što postaneš prestar za seniorska natjecanja, bolje ti je da taj svoj nos drţiš besprijekorno ĉistim. Kennv se odbio braniti. Nije vidio smisla u tome. Dallie je znao da je Sturgis Randall kreten jednako dobro kao što je znao da Kennv ne bi nikad namjerno udario ţenu. Ali, ĉinilo se da to ne predstavlja nikakvu razliku. Kennv je sada razumio kako je to biti izdan od ĉovjeka koji ti znaĉi više od ikoga na svijetu. Otkad je suspendiran, svakodnevno je proklinjao ĉinjenicu da je roĊen i odrastao u Wynetti, u Teksasu, Beaudineovu rodnom gradu, kao što je proklinjao i ĉinjenicu da se Dallie poĉeo zanimati za njega dok je Kennv još bio šmrkavi klinac koji je jurio gradom u novom porscheu što mu ga je majka kupila za šesnaesti roĊendan. Samo, kad je mislio razumno, Kennv je znao da mu je Dallie spasio ţivot. Odrastanje uz ludu majku, koja gaje gušila opsesivnom ljubavi, i dalekog oca, koji nikad nije bio uz njega, odvelo je Kennvja prema najgoroj vrsti nevolja. Bio je nasilnik koji bezobzirno stremi uništiti sve što moţe u Wynetti. Samo mu je Dallie Beaudine stajao na putu. To gaje najviše boljelo. Jer, Dallie gaje poznavao bolje od ikoga na svijetu,


razumio je ono što nitko drugi nije — da je u Kennvjevu ţalosnom, razmaţenom ţivotu golf jedino do ĉega mu je stalo. Kad je završio s još jednim licemjernim pozivom poznaniku iz lista USA Today, zaĉuo je kako lady Emma šuška u kuhinji pa se mrviĉak njegove depresije izgubio. Znaĉi, zanimanje za seks ipak nije izgubio. Još prije suspenzije se zabrinuo. On je oduvijek imao aktivan seksualni ţivot, ali nakon prekida s Jilly nije osjećao poriv da se vrati u igru. Bio je zaraţen općim osjećajem kako ĉovjek s toliko pobjeda mora biti sretniji sa svojim ţivotom. Ali, sada se pojavila lady Emma i u nekoliko sati njegovo se tijelo probudilo. I unatoĉ njezinu kišobranu i izdavanju naredbi, bila je razonoda kakvu je upravo trebao. Posebice sada kad su vrhunski svjetski profesionalci kretali u Augustu na Masters, a on je sjedio doma zbog hira ĉovjeka koji mu je navodno bio prijatelj. I nije se trebao brinuti da će Emma, kad je ostavi, izazvati novi skandal — njegovoj karijeri to je najmanje potrebno. Konzervativna duša, kao što je ona, sigurno neće razglasiti da je ljetne praznike provela u zadovoljenju ţelje i da je uskoĉila u krevet sa strancem. Uz to, beskrajno gaje zabavljala. To gaje ĉudilo, jer općenito nije mogao podnijeti dominantne ţene. Ali, lady Emma nije imala pojma tko je ili što je Kenny Traveler, i druţenje s njom bila je savršena privatna šala. A onda ta usta... i ta njezina energija... Nasmiješio se razmišljajući o njezinu entuzijazmu, razmišljajući kako se naga svija pod njim. Sada će razmišljati o njoj, a ne o Augusti, Dallieu Beaudinu i ţivotu koji mu se ĉinio sve besmisleniji. Da, lady Emma bila je upravo ono što mu treba. Emma je već treći put ispustila noţić za guljenje. Bio je to umjetniĉki dizajnirani njemaĉki instrument. Ugrize se za usnu i ponovno vrati pozornost na mrkve. Za nekoliko sati sve će biti gotovo. — Kakvi su krumpiri? I ĉetvrti je put ispustila noţić. Okrenula se prema njemu. Nacerio se dok joj se polagano pribliţavao. Tek sada je primijetila da ima sportske hlaĉe boje koţe i crnu polo-majicu s logotipom American Expressa. Te neutralne boje u kombinaciji s njegovom tamnom kosom i potamnjelom koţom bile su u oĉaravajućoj suprotnosti s njegovim ljubiĉastim oĉima.


Otvorio je vrata pećnice, uzeo noţ i bockao krumpire. — Skoro su gotovi. Je li piletina spremna? — Piletina? — Zaboravila je na piletinu. Uspravio se i kimnuo prema mrkvama koje je upravo ogulila. — Ako Zekoslav Mrkva naleti na veĉeru, bit će to jedan veoma sretan zec. Ona trepne i spusti pogled. Umjesto nekoliko mrkvi, ogulila je ĉitavo pakovanje. Dostatno za desetak salata. Nacerio se i poput pravog majstora, u nekoliko lijenih pokreta, izvadio zdjelu i tavicu iz razliĉitih ormarića. Odjednom se pojavila i posuda s brašnom i paket maslaca. Sporim pljeskanjem rukom panirao je piletinu i stavljao je na vrelo ulje. — Pripazi na ovo dok ja donesem vino. Buljila je u piletinu. Srce joj je lupalo, a ţeludac kao da joj je pao u noţne prste. Za trenutak je postala svjesna svega što je gubila — desetljeće sanjarenja o ugodnom, uĉenom suprugu s koţnim zakrpama na laktovima i mrljama od tinte na prstima. Druge ţene moţda sanjare o kroćenju neke beskrajno zgodne vucibatine s gustom tamnom kosom, savršenim tijelom i ljubiĉastim oĉima, ali to nikad nije bilo ono što je ona ţeljela. Kennv se vratio iz garaţe s bocom vina i smanjio plamen ispod tavice s piletinom koja se već poĉela dimiti. — Lady Emma, moraš se opustiti ili ćeš umrijeti prije nego što uopće stignemo do spavaće sobe. — Opuštena sam! Potpuno opuštena! — Ona duboko udahne shvaćajući kako je to glupo zazvuĉalo kad je bilo oĉito da je napeta kao pluteni ĉep u boci vina koje je Kennv drţao u ruci. — Molim te, zovi me Emma. Nikad ne koristim titulu. — Ako si tako opuštena, zašto poskoĉiš svaki put kad te pogledam? — Ja ne skaĉem! — Progutala je knedlu gledajući njegove ruke kako okreću vadiĉep kao da ima sve vrijeme ovoga svijeta. Pomisli kako se te ruke lijenim pokretima igraju s njom, a onda se podsjeti da na njegovu palcu nema mrlje od tinte i da nema ţuljeva od olovke ni na jednom od njegovih dugih vitkih prstiju. — Onda dobro. Stavit ću te na probu. — Izvukao je ĉep, iz ormarića iznad štednjaka izvadio dvije kristalne vinske ĉaše i natoĉio vino. — Evo što ću ja uĉiniti. Samo da ti dokaţem. Dotaknut ću jedan dio tvog tijela, a ti moraš ostati potpuno mirna. Ako poskoĉiš, ti gubiš, a ja pobjeĊujem. — Ti ćeš me dotaknuti? — Dio tijela po mom izboru.


— Mislim da to nije dobra ideja. — To je odliĉna ideja. — Dodao joj je ĉašu. Prsti su im se dotakli i ona poskoĉi. — Izgubila si. — U oĉima mu je svjetlucao trijumf. — Nije pošteno! — Zašto ne? — Zato što... kad si rekao dio tijela... ovaj, naravno da sam mislila... Podigao je obrvu. — Sto si mislila, lady Emma? — Samo Emma! Mislila sam... Oh, nema veze! — Ona zgrabi krastavac. — U pravu si. Pomalo sam nervozna. Ali, to je prirodno. Nikad nisam... uĉinila nešto sliĉno. — Ona pogleda krastavac koji je stiskala u ruci, shvati što drţi i ispusti ga poput vrućeg krumpira koji se pekao u pećnici. On se nasmijulji. — Nikad nisi kupila muškarca za jednu noć? — Gospode... moraš li to tako reći? — Trudio sam se zvuĉati pristojno. — On okrene piletinu. — Zašto ne bi dovršila salatu pa bismo mogli jesti? S mukom se usredotoĉila i nakon još nekoliko pogrešnih koraka, ipak su sjedili za staklenom ploĉom jedaćeg stola, koji je imao nogice od crnog glatkog mramora. Pribor kao da se pojavio niotkuda: bijeli laneni podmetaĉi s odgovarajućim ubrusima, porculanske posuĊe s plavim i zlatnim prugama, teški srebrni jedaći pribor sa zavi-nutim drškama. Njezin je pratitelj znao odabrati prijatelje. U Engleskoj je upoznala nekoliko Kennvjevih duplikata i nisu joj se svidjeli — zgodni, bez prebitog novĉića, muškarci koji su trampili šarm za gostoljubivost svojih prijatelja. Od pomisli na hranu postane joj muĉno, pa otpije gutljaj vina. Bilo je divno — mirisno i oĉito skupo. On je već jeo i ona primijeti da njemu uzrujanost nije utjecala na tek. Zagrize komadić peĉenog krumpira. Zapne joj u grlu. ĉinilo se da mu je savršeno ugodno u tišini, ali njoj nije. Moţda će je malo razgovora opustiti. — Tvoj prijatelj ima profinjen ukus. Ogledao se po luksusnoj blagovaonici kao daje vidi prvi put. — Valjda je tako. Iako bi nekoliko sportskih postera lijepo pristajalo. Nekoliko La-Z-Boysa u dnevnoj sobi. I televizor s velikim ekranom. Dok jedemo mogli bismo gledati ESPN. Njegova ju je vedra glupost ţivcirala, iako on vjerojatno nije bio loš,


nego samo previše lijen uĉiniti išta od samoga sebe. Moţda se nitko nikad nije potrudio oko njega. — Jesi li ikad posumnjao u naĉin na koji zaraĊuješ za ţivot? — upita ga. — Zapravo i ne. — On se primi piletine. — Eskort usluge mi sasvim odgovaraju. Ona podlegne prirodnom instinktu da drugim ljudima pomogne izgraditi karakter. — Ali, zar ti to nikad nije predstavljalo problem? Kad te netko pita što radiš, a ti moraš reći da si eskort? — Problem? — Ljudi znaju daje to... no, oprosti ako sam previše izravna, malo ljepši naziv za... no... ţigola. — Ţigolo! Nije namjeravala biti gruba i već je poĉela smišljati ispriku, kad se on iscerio. — Ţigolo. SviĊa mi se. — To je pogrdni naziv — mislila je da ima obvezu objasniti. — Moţda u onoj socijalistiĉkoj drţavi u kojoj ti ţiviš, ali ovdje u zemlji slobodnih, zemlji hrabrih, ljudi poštuju ĉovjeka koji je voljan od opsluţivanja usamljenih dama uĉiniti svoj ţivotni poziv. — Ja nisam usamljena! — Ili seksualno frustriranih. Ona otvori usta kako bi zanijekala, ali ih odmah zatvori. Neka misli što ţeli. Jer, ona je zaista bila seksualno frustrirana, ali ga nije zbog toga angaţirala. Rukom potraţi ĉašu. On zareţe drugi komad piletine i Emma primijeti da mu je ponašanje za stolom besprijekorno. Bez obzira što radio, ĉinio je to kombinacijom profinjene lijenosti i minimalnog pokreta. U ţivotu je preĉesto stavljala vlastite ţelje na stranu samo zato da bi udovoljila drugima. Ali, veĉeras to neće biti tako i hrabrila se za ono što mora biti uraĊeno. —Veĉeras... tijekom našeg... susreta. .. ţelim biti sigurna da mogu prekinuti kad god poţelim. — Nema problema. — Dobro. — Jer jamĉim da nećeš ţeljeti prekinuti ni u kojem trenutku. Osim, naravno, ako si lezbijka. Iako, ĉak i tad... — Nisam lezbijka. Imao je drskosti izgledati razoĉaran. Ona nastavi. — Mislim da bi bilo bolje utvrditi neka temeljna pravila. On uzdahne.


— Ja sam ipak kupac, a kupac... — Hoćeš li ti pojesti taj krumpir ili ga samo bockati? Ona zabije vilicu u krumpir. — Jednostavno ţelim naglasiti... — Gore. — Molim? — Idi gore. — Odmakne se od stola i ustane. — Vidim da neću moći uţivati u jelu dok ne obavimo posao. Ona pogleda u njegov prazan tanjur. On prstom upre prema njezinoj vinskoj ĉaši. — To ponesi sa sobom, ako ţeliš. Ili, daj, ja ću ti ponijeti. Znam da voliš kad ti drugi naokolo tegle stvari. — Mogu i sama nositi ĉašu. — Zgrabi je od njega. — Samo kovĉezi su... — I prije nego što je mogla dovršiti misao, nekako je već bila na nogama, voĊena prema stepenicama. Njegova je ruka toplo poĉivala na njezinim leĊima. — Idemo u moju sobu. Krevet je veći, a ja volim imati mnogo prostora za manevar. — Došli su na vrh stepenica. — Prokletstvo, zaboravio sam lance za gume. Prstima je umalo zdrobila drţak ĉaše. — Molim? On zakoluta oĉima. — Šalim se. Ti sve shvaćaš previše ozbiljno. Nije se mogla sjetiti nikakva odgovora zbog kojeg neće izgledati još nervoznija, pa je drţala jezik za zubima. Uveo ju je u sobu, upalio svjetlo, a zatim ga prigušio do zlatnog sjaja. Kao i sve ostalo u kući, i ova je soba bila elegantno namještena. Na pozadini boje ljuske jajeta isticale su se modra i šumsko zelena boja. Pokućstvo je izgledalo kao umjetniĉko djelo — elegantan bureau, veliki ormar sa srebrnim lišćem, krevet u stilu art decoa sa uzglavljem od srebrnog lišća. Pogledala je krevet i pomislila: — Ovdje će se to dogoditi. — Tamo, ispod uzglavlja dizajniranog za muzej i s ĉovjekom kojeg plaća da obavi taj posao, napokon će izgubiti djeviĉanstvo. Iznenada joj se to uĉinilo najtuţnijim dogaĊajem koji joj se ikad dogodio. — Ja... moram na toalet. — Samo ravno. — Uzeo joj je ĉašu iz ruke. — Na vratima visi crna svilena kućna haljina. Zašto je ne bi odjenula? Baš kao kod lijeĉnika, pomisli ona. — Ili, mogu te i ja razodjenuti. — Ruka mu krene prema biseru na ovratniku pulovera. Ona pobjegne u kupaonicu.


Dok su se vrata uz lupu zatvarala, Kenny se nasmiješi u sebi. Moţda je lady Emma ukoĉena, ali on se zabavlja kao nikad u ţivotu. — Ta je haljina doista ugodna na goloj koţi — dovikne joj. S druge strane vrata ništa osim tišine. Već je primijetio da se lady Emmi sviĊaju njegova prsa tako da je povukao majicu preko glave i bacio je na stranu. Nakon što se riješio cipela i ĉarapa — ne i hlaĉa, jer je ţelio stvoriti dojam išĉekivanja — iz ormara je izvukao stereosistem i disk Michaela Boltona. Nije previše mario za Boltonovo pjevanje, ali bilo je dobro za predigru i, unatoĉ onome što je rekao prije, mogao je sasvim dobro obaviti stvar i uz glazbu. Dok je romantiĉna balada ispunjavala sobu, zakljuĉio je da je najbolje to što se u predigri ne moţe istodobno ljubiti i davati naredbe. Razmišljajući o njezinim usnama, tijelom mu prostruji toplina. Bilo je smiješno da lady Emma nije imala pojma kakvim ju je oruţjem dragi Bog oboruţao. Mora da su njezini ljubavnici tu tajnu ĉuvali za sebe. Udobno se smjestio u jednu od fotelja i pio njezino vino. Bio je to odliĉan burgundac iz 1995. godine. Polako gaje pijuckao i gledao u vrata kupaonice, ţeleći da se otvore. Nisu se otvarala i napokon je shvatio da će ipak morati otići po nju. Shvatio je i to da išĉekivanje ima opasan uĉinak na njegov libido. Umjesto da se opusti, postao je napetiji nego na prošlogodišnjem turniru Wester Opena nakon svoje kratke pobjedniĉke igre. Ako se ubrzo ne dovede u red, neće vrijediti ni pišljiva boba, a kamoli onih trideset dolara koje mu plaća. A sve zbog onih usnica i — nije smio ni pomisliti — onog malog oblog tijela kojeg se nije uspio ni pribliţno dovoljno nagledati. On stavi njezinu ĉašu na sag i poĊe do vrata kupaonice, lup-ne o njih zglobovima prstiju, a zatim ih otvori. — Lady Emma? Ona je stajala smrznuta nasred kupaonice, odjevena u njegov crni svileni ogrtaĉ, a njezina je odjeća bila uredno sloţena na polici. Ĉovjeĉe. Ogrtaĉ je poput vruće vode prianjao uz svaku njezinu oblinu. Dok ju je promatrao, najednom su se pojavila dva opojna pupoljka i uznemirila glatku svilu preko njezinih grudi. Upravo tamo, umalo mu je pobjeglo. Zatim primijeti da rukama grĉevito drţi ogrtaĉ sa strane i on osjeti koliko je istinski nervozna. I dok je gledao razbarušene ko-vrĉe boje karamele i uplašene oĉi boje toplog konjaka, ono malo ĉasti što mu je


preostalo podigne svoju nepozvanu glavu i on se postidi samoga sebe. — Znaš, lady Emma, ne moraš to uĉiniti, ako ne ţeliš. Njezina se mala brada podigne, ramena pomaknu unatrag, a pune usne skupe u tvrdoglavu liniju. — Glupost. Odgurne ga i odmaršira u spavaću sobu, umalo ga srušivši dok je prolazila pokraj njega, a njegovo se suosjećanje pretvori u raz-draţenost. Prstima je još uvijek grĉevito drţala vrpcu ogrtaĉa. — Moţeš nastaviti. Nastavit će, bez brige. Izludit će joj taj mali šefovski mozak. On otkopĉa svoj koţni remen i njezine se oĉi zadrţe na kopĉi kao da gledaju bombu koja se sprema eksplodirati. Ostavio ga je visi-ti. — Prije nego nastavimo, moram u glavi imati oblik tvog tijela. — On zatakne palac u rub hlaĉa, toĉno iznad otvaraĉa i priĊe joj. A zatim je u velikom stilu sklopio oĉi i stavio joj ruke na ramena. Ona poskoĉi, ali je on to oĉekivao i nije ih maknuo. Jednostavno je dopustio da mu ruke ostanu na njezinim ramenima dok nije osjetio lagano opuštanje njezinih mišića. Zatim je dlanovima kliznuo niz njezina ramena. Nakon toga ruke su je milovale gdje su htjele. Niz kraljeţnicu. Preko njezinih rebara. Oklijevajući, s izvanjske strane bedara. Stajala je nepomiĉno dok ju je milovao kroz svilu. Hrabri maleni vojnik. Dok nije došao do grudiju. Uklizale su mu u ruke, tople, pune i okrugle. Zadrţala je dah dok ih je doticao. Zatim je meko uzdahnula. Ruke joj se podignu i dlanovi smjeste na njegovim golim prsima tako da su mu se uzburkala sva ĉula. Otvorio je oĉi i pogledao je. Ţmirila je. Blijeda bora od koncentracije nastala joj je u korijenu nosa. Palĉevima je lagano prešao preko njezinih bradavica. Bile su tvrde poput cvjetnih pupoljaka. Ona uzdahne i usnice joj se razdvoje. Te nabrekle napuĉene usne. Zamaglile su mu se pred oĉima dok je spuštao glavu i zahtijevao ih. Bilo je kao da ljubi tople ruţine latice. I mirisala je na ruţe. Mislima mu proleti da ova odluĉna oštra ţenica ima najmekša, najslaĊa usta koja je ikad poljubio. Drţala ih je ĉedno zatvorenima, ĉak i kad joj je tijelo prionu-lo uz njegovo. Vrškom jezika prešao je preko njezine donje usnice, a zatim po sredini usta. Više joj nije preostala ni mrvica tvrdoglavosti i rastvorila je usta da ga pusti unutra.


On je volio spore, ali temeljite francuske poljupce. Mnoge ţene nisu shvaćale znaĉenje takvih poljubaca, ali lady Emma je oĉito bila pametna i nije imala poteškoća. Dopustila mu je da uzme vremena koliko ţeli dok joj se jezik lagano pomicao uz njegov, a krv tutnjala njegovim tijelom. Grudi joj se smjeste dublje u njegove ruke i on shvati da je bio toliko zaokupljen njezinim usnama pa ih je zanemario. A to je za njega bilo osnovno. Lagano ih stisne. Ona se izvine uz njega i šire rastvori usta. Još jednom joj protrlja bradavice. Postale su još ĉvršće i on je oĉajniĉki ţelio jezikom preći preko njih, ali još mu nije bilo dosta njihova poljupca. A moţda ni njoj, jer je sad osjetio kako mu vrh njezina jezika prodire u usta i unatoĉ svom onom preseravanju o tome kakav je pastuh, mislio je da će u tom trenutku eksplodirati. Zastenje i povuĉe je leĊima na krevet, ali promjena mjesta nije mu dovoljno skrenula misli da se moţe u potpunosti kontrolirati. Morao je vidjeti više i dok su uranjali u madrac odmaknuo se nekoliko centimetara. Ubrzano je disala, a njezin je dah pomicao njegovu kosu poput toplog proljetnog povjetarca. — Hoćeš li... moţeš li sad skinuti odjeću? Bila je to prošaptana molba, a ne naredba i ruka mu krene prema gumbu na hlaĉama. Otkopĉa ga, ali imao je takvu erekciju da je prtljao po zatvaraĉu poput tinejdţera, a zatim mu paţnju odvuĉe ubrzano dizanje i spuštanje njezinih grudi. Više se nije mogao ni trenutka suzdrţavati. Drţeći jedan kraj svilenog ogrtaĉa prstom, odgurne ga s njezine dojke. Tkanina zapne na bradavici, a zatim padne sa strane i ostavi je izloţenu njegovu pogledu, lopticu od blijedog, plavim ţilama protkanog mramora ukrašenog naškubljenim pupoljkom marelice, i sve to uokvireno crnom svilom u obliku slova V Sagnuo se da okuša. Emma je osjetila kako mu usne dodiruju njezinu bradavicu i dah joj napusti tijelo. Usnice mu se toplo zatvore oko nje. Vrhom jezika lickao ju je gore-dolje. Osjećala se kao da će joj tijelo odletjeti i zabila je prste u svileni poplun kako bi se drţala usidrenom. Poĉeo ju je sisati. Tijelo joj je drhtalo vatrom i ledom. Suze su joj zamaglile oĉi. Ţeljela je da to radi zauvijek. Umrijet će ako prestane. On više nije bio lijepa ništarija koju je iznajmila za tu noć. Bio je njezin prvi ljubavnik. Polagan i njeţan. Beskrajno dragocjen.


Udovi joj se stope s krevetom. Kroz svilu koja joj je pokrivala drugu bradavicu osjeti lagani dodir njegova palca i njezino se tijelo ponovno pretvori u vatru. — Ne mogu... ne mogu to podnijeti. — Ona se zagrcne. Kao odgovor, on joj ustima dublje obuhvati dojku. Primi joj drugu bradavicu meĊu prste i stisne je... Bila je to najslaĊa bol koju je ikad osjetila. Suze joj se preliju preko kapaka i kapnu na jastuk. Na rubu orgazma, ona rastvori noge i poţeli da mu ruke krenu tamo. Samo daje okrzne. Samo daje dodirne. Samo je to trebala. On je ponovno stisne i ona lagano zajeca. Njegova se glava podigne i on se namršti kad ugleda njezine suze. — Boli li te? Nije bila u stanju odgovoriti mu. Umjesto toga, leţala je kao bludnica, izloţene dojke, vlaţne napućene bradavice, nogu raširenih pod izguţvanom svilom. Vidjela je da su mu hlaĉe otkopĉane i da ima punu erekciju, ali od svilenih crnih bokserica nije mogla vidjeti impozantan stup. Nastojala je uhvatiti dovoljno zraka da ga zamoli da ne prestaje, daje ponovno dodiruje, da ga usrdno zatraţi da skine hlaĉe i spali crne gaćice. Pomaknuo se do ruba kreveta i rukom prošao kroz kosu. — Moramo usporiti? — Glas mu je zvuĉao napuklo, kao da rijeĉi istiskuje kroz najuţe otvore. — Ne! — Ona se uspravi u sjedeći poloţaj. Zurio je u nju. Oblizivala je usnice. Rukavom ogrtaĉa brisala je suze. Gutala zrak. Ostavila ogrtaĉ rastvoren na prsima. — Ne. — Podvukla je noge pod sebe. — Potpuno je u redu. — Malo sam se zanio. — Zapravo nisi. Mislim, jesi, ali... ja nisam... zapravo, svidjelo mi se kako si... Nebesa, ona je blebetala. Pogledala je u stranu kako bi pri-brala misli i shvatila da svira glazba. Udahne i ugleda detalje po sobi. Na toaletnom je ormariću stajala novĉarka pored hrpice sitniša. Ĉarape su leţale na podu. Pokraj njih su vrata garderobe s ogledalom bila djelomiĉno otvorena. Ona ponovno udahne. Na stoliću pokraj kreveta bilo je nekoliko knjiga, ukljuĉujući i svezak o povijesti Teksasa i biografija Theodorea Roosevelta. Nekoliko ĉasopisa


o golfu. Na naslovnici jednog od njih bila je fotografija nekog tko je izgledao poznato. Nekog koga je prepoznavala. Ĉudno. Koga bi ona znala? Pogledala je pobliţe i osjetila kako joj sva krv juri iz glave. 4. Emma se nije sjećala da je podigla ĉasopis, ali bio je u njezinoj ruci, dakle mora da gaje podigla. Buljila je u njega i rijeĉi sa naslovnice su joj plivale pred oĉima. ZLOĈESTI DEĈKO PROFESIONALNOG SAVEZA KENNY TRAVELER GOVORI O SVOJOJ IGRI, POLITICI TURNIRA I MILIJUNIMA — Uh, Emma? Povukla je noge sa strane kreveta što dalje od njega i slobodnom rukom skupila ogrtaĉ na grudima. Fotografija je bila stara i pokazivala je Kennvja usred zamaha, lagano nakrivljenog tijela, zamahnute palice. Zloĉesti deĉke Profesionalnog saveza, Kenny Traveler... U njoj se razbukta bijes. Mislila je da nema ništa bolnije od poniţenja kojeg je otrpjela kad je prostrla svoje osjećaje prec Jeremvja Foxa, ali ovo je bilo stoput gore. Bila je najgluplja, najnaivnija ţena na svijetu. On nije bio profesionalni eskort! On je sportaš milijunaš, koji ju je zaveo. Bacila je ĉasopis, skoĉila s kreveta i slijepo krenula premg kupaonici po svoje stvari. — Ne misliš li da bismo trebali porazgovarati o ovome? — upita on iza nje. Uţurbano je prošla pokraj njega s odjećom u ruci i krenuli prema svojoj sobi. — Lady Emma? Uletjela je u sobu, zakljuĉala se i poĉela navlaĉiti donje rublje. Pokucao je na vrata spavaće sobe. — Znam da je ona naslovnica probudila tvoju znatiţelju pa zašto ne bismo dovršili našu bocu vina dok odgovaram na sva tvoja pitanja? Ne odgovorivši na njegovo blebetanje, pobacala je odjeću u jedan kovĉeg, a zatim zatvorila drugi. Skupila je sve, pa zajedno s torbom na kotaĉima i ruĉnom torbicom promarširala kroz vrata. Stajao je na drugoj strani hodnika. Iako su mu hlaĉe bile zakopĉane,


nije se potrudio obući košulju. Bijes izazvan gaĊenjem prema samoj sebi jurio je kroz njezino tijelo. Prošla je pokraj njega i poţurila niz stepenice što joj je brţe njezin ĉudan teret dopuštao. — Emma! Grozno bubnjanje odjekivalo je u njezinoj glavi. Stigla je do ulaznih vrata i prstima slijepo traţila kvaku. — Emma, mraĉno je. Ne smiješ izlaziti. — Došao je iza nje i zgrabio je za ruku. Otrgne se od njega i snaţno ga udari kovĉegom u preponu. On zajauĉe od bola i zatetura unatrag. Ona izjuri napolje. Okruţio ju je vlaţan noćni zrak. Nije imala pojma gdje se nalazi i nije marila. Jedino je znala da mora pobjeći. Hranila je ljutnju sve dok nije potisnula ţelju za plakanjem. On nije bio ni glup ni bedast, niti išta od onog što je ona o njemu mislila. Jednostavno se igrao s njom zbog zabave za jednu noć, a ona je nasjela. Teški kovĉezi visili su joj oko ruku dok je hodala prema kraju dvorišta, ali nije osjećala njihovu teţinu. Što bi bilo da nije vidjela ĉasopis? Što bi bilo da je išla do kraja prije nego što je otkrila tko je on zapravo? Nije mogla o tome sada razmišljati. Pogledala je prema ulici koja je presijecala dvorište. Morala je naći telefonsku govornicu i nazvati taksi, no vidjela je samo skupe kuće s luksusnim automobilima parkiranim na kolniku. Nikoga nije bilo na vidiku, i noć je bila tiha, samo su lagano šuštali podzemni sustavi za prskanje travnjaka. Paţljivije je oslušnula i pomislila da ĉuje lagani zvuk prometa u daljini. Kovĉezi su je bolno lupali o noge kad je krenula prema zvuku. Nastavila je hodati dok nije morala odloţiti teret kako bi odmorila ruke, a onda je zaĉula motor luksusnog automobila iza sebe. Zgrabila je kovĉege i nastavila ih vući. Krajiĉkom oka ugledala je poznati Cadillac boje šampanjca. Staklo na prozoru pokraj vozaĉeva sjedala se spusti. — Zar ne misliš da ipak malo pretjeruješ? Obrazi su joj gorjeli. Gledala je ravno pred sebe i nije usporila korak, iako su joj ramena gorjela. — Najbliţi hotel je deset milja odavde. A ako nisi primijetila, ovuda ne prolaze ni taksiji. Ona je nastavila hodati. — Boţe, kako mrzim mrzovoljne ţene. — Mrzovoljne! — Ona se okrene prema njemu. — Ostavi me na miru!


Ili ti nije bilo dovoljno zabave za jednu veĉer? Prošao je automobilom pokraj nje, parkirao ga tako daje zaprijeĉio ĉitavu ulicu, a zatim ga zaustavio i izašao iz njega, ostavljajući upaljen motor. Još uvijek je imao raskopĉanu košulju, a bose noge bile su u sportskim sandalama. Osjeti zrnce zadovoljstva vidjevši da je i on smeten, ali se pomalo i uspaniĉari. Iako ga se nije fiziĉki bojala, jedva je odrţavala pribranost i morala je pobjeći. Lagano teturajući pod teţinom prtljage, poţurila je prema najudaljenijem dijelu ulice. Stigao ju je i grubo joj oduzeo oba kovĉega. — Vrati to. Ne obazirući se, dograbio je i njezinu torbu i torbu na kotaĉima, a zatim sve zajedno odnio do automobila. Otvorio je straţnja vrata i stvari ubacio na zadnje sjedalo, kao da ne teţe više od šaĉice oblutaka. — Za ovo mi duguješ tisuću dolara. Ona se ugrizla za usnicu, zatreptala i nastavila hodati. Spustio je ruke na kukove. — Reci mi, koliko daleko misliš da ćeš stići bez putovnice, novca i odjeće? A da ne spominjem one kišobrane. Nedvojbeno, uĉinio joj je nepravdu, ali umjesto isprike, još je više pogoršavao situaciju. Pokušala je razmisliti što bi mogla uĉiniti, ali je shvatila da nema izbor. Usporila je korak. — Smjesta me od-vezi u hotel — konaĉno uspije protisnuti. — Drage volje. Na trenutak je zastala, ali se natjerala do automobila. On joj je otvorio vrata. Ne pogledavši ga kliznula je na sjedalo, a zatim se zagledala kroz prozor pokušavajući biti što nevidljivija. Usnice su joj bile nateĉene i sjetila se onih dubokih neiskrenih poljubaca. — Hajde, izribaj me. Znam da umireš od ţelje da to istreseš iz sebe. — Prije je vozio poput neĉastivog, ali sada je automobil puzao ulicom. Ona ne reĉe ni rijeĉ. — Dobro, našalio sam se s tobom kad sam se pretvarao da sam na prodaju. Ali nisam oĉekivao da ćeš me ozbiljno shvatiti. A onda kad jesi... Mislim, i ja sam samo ĉovjek, a prije nego što me osudiš zbog toga što sam muškarac, predlaţem da se dobro pogledaš u ogledalo. A onda, zamisli što bi ti uĉinila na mom mjestu kad bi srela nekog tko izgleda kao ti. Kako je bilo okrutno od njega što je zadirkuje zato što nije lijepa. Nije se mogla suzdrţati. — Ne bih lagala! Nikad ne bih ponizila drugo


ljudsko biće ovako kako si ti ponizio mene. — Ponizio? — Zvuĉao je iskreno uvrijeĊen, ali se sjetila da je dobar glumac. Prošao je pokraj niza kuća i izašao na nešto promet-niju ulicu. — Poniţavanje nije bilo dio igre. Ono što sam napravio, napravio sam zato što mi se pruţila prilika, to priznajem, ali radilo se uglavnom o zdravoj poţudi. — Molim te, gospodine Traveleur, nisam ja od juĉer. Nije se tu radilo o poţudi. Ti si bogat, zgodan, profesionalni sportaš. Sigurna sam da moţeš imati svaku ţenu koju poţeliš. Ne moraš se zadovoljavati s ocvalom uĉiteljicom. — Mislim da znam prepoznati poţudu kad je osjetim! Ali, moraš priznati da si mi olakšala. Iako ne mogu shvatiti zašto smatraš da bi morala plaćati muškarca. — Da, ja sam ti olakšala situaciju. Bolno olakšala. On stane na crvenom svjetlu semafora i pogleda prema njoj. — Vidi, Emma, nisam te ţelio povrijediti. Istina je da sam se zanio. Ali, ti si bila tako odluĉna u avanturi sa strancem, da zaista nisam vidio nikakvo zlo u tome što sam radio. — Lagao si mi. Ti si poznati profesionalni igraĉ golfa, a ne eskort. I po naslovnici onog ĉasopisa, ti si i multimilijunaš. — Taje spoznaja opet pogodi. — Ono uopće nije kuća tvog prijatelja. To je tvoja kuća, zar ne? Sve što si mi rekao bila je laţ. — Izazivala si me. — On se pomakne sa svjetla. — Ja! Nisam ništa uĉinila. — To je bestidna laţ. Od trenutka kad si me ugledala poĉela si nareĊivati, praviti popise, izdavati naredbe i bockati me onim kišobranom. — Nikad te nisam bockala kišobranom. — Tako se meni ĉinilo. — Ispriĉavam se — reĉe ona ledeno. — Dobro, i ja se ispriĉavam tebi, pa smo kvit. — Ni pribliţno. Prvi put ona se zamislila i nad Francescinim udjelom u cijeloj stvari. Sada se nije mogla sjetiti je li Francesca ikad rekla daje Kennv profesionalni eskort. Opisala gaje kao prijatelja. Unatoĉ tome, Emma je stekla dojam daje on profesionalac i jasno se sjećala da ju je upitala hoće li sedamdeset pet dolara dnevno biti dovoljno da pokrije njegove troškove.


Sjetila se kako se Francesca nasmijala. — Reci mu da sam ja rekla da će raditi za pedeset. — Njezina prijateljica nije mogla zamisliti da će se njezina mala šala Emmi gadno osvetiti. Više nije imala snage svaĊati se s njim. — Ovo nije dobro za nas, gospodine Traveleru. Oĉito je da ti se ne sviĊam, a ni ti se zacijelo ne... — To nije potpuno toĉno. Kad ne lamataš kišobranom i ne nareĊuješ mi, priliĉno je ugodno biti s tobom. — On skrene na autocestu s ĉetiri trake. — Bar nisi dosadna, a to ne bih mogao reći za većinu ljudi koje poznajem. — Kakav kompliment. Ĉinjenica je da se mi nikad nećemo oporaviti od ovako lošeg poĉetka. Sutra ujutro nazvat ću Francescu i zamoliti je da mi preporuĉi nekog drugog. Više se ne moramo vidjeti. Automobil uspori. — Nazvat ćeš Francescu? — Reći ću joj da imamo sukob liĉnosti. Shvatit će. — Ovaj... ja bih radije Francescu ostavio izvan svega toga. — Ne mogu. Inzistirala je da je nazovem i da joj kaţem kako mi je na putovanju. — Kladim se da jest — promrmlja on, a zatim je pogleda. — Ovako ćemo. Plaćam sto dolara dnevno, ako dopustiš da ti ostanem vodiĉ. Vozit ću te kamo god ţeliš ići. Morat ćeš samo uţivati u krajolicima i jasno i glasno govoriti Francesci da je meĊu nama sve u redu. Lijena budala je nestala. Umjesto nje pojavio se odluĉni stranac ĉvrstog lica i ţestokog pogleda. Kockice su se smjesta sloţile. — Francesca te drţi u šaci, zar ne? Zato si i pristao na ovaj aranţman. — Moglo bi se tako reći. — Skrenuo je s autoceste na parkiralište luksusnog hotela. — Ĉime? — Mislim da smo oboje imali dovoljno drame za jednu veĉer. — Reci mi. — Sto dolara dnevno. Pristaješ? Hipnotizirana, buljila je u njega. S njegova lica nestao je svaki trag humora, a usta koja su se prije stalno smiješila pretvorila su se u ravnu crtu. Bio je to muškarac naviknut dobivati ono što ţeli. Sada je znala da ga je od trenutka kad su se sreli podcijenila i pitala se koliko je još ljudi naĉinilo istu grešku. Bila je to greška koju ona ne bi više nikad ponovila. — Dvjesto — zaĉula se kako izgovara iznos. Samo da bi ga kaznila. — Plus troškovi. — Jedan dio nje upitao se nije li izgubila razum, ali je


drugi postao potpuno neuraĉunljiv od olakšanja. Shvatio on to ili ne, upravo joj je dao moć koja joj je bila potrebna da bi njime vladala sljedeća dva tjedna. Od ovog trenutka Emma je posjedovala Kennvja Travelera i, nakon onoga što joj je veĉeras uĉinio, nije sumnjala treba li ga iskoristiti kako bi dobila ono što ţeli. Dok je parkirao na hotelskom parkiralištu, njegov natmuren izraz lica govorio je kako je shvatio da se ravnoteţa snaga upravo promijenila. Napetost je umanjila mekoću njegova otegnutog teksaš-koga govora. — Uzet ću ti sobu. I daješ li mi ĉasnu rijeĉ da ćeš me sutra ujutro u devet ĉekati u hotelskom predvorju? — Bez brige, ĉekat ću te. — Njezino novostvoreno samopouzdanje mora da se odraţavalo i u njezinim oĉima, jer su se njegove suzile, a tada je odluĉila da će otkriti ĉime gaje toĉno Francesca ucijenila. Deset minuta poslije portir ju je dopratio do raskošnog apartmana, na katu gdje je bio i hotelski nadstojnik. Na trenutak je osjetila krivnju, ali je taj osjećaj brzo išĉezao. Znala je prepoznati potkupljivanje, a Kennv Traveler ju je nastojao podmititi. To mu neće uspjeti. Ali, moţda on to još ne treba znati. Sljedećeg ju je jutra probudila telefonska zvonjava. Odmakla je kosu s oĉiju i podiţući slušalicu pogledala na sat. Bilo je šest sati i osamnaest minuta. — Halo. — Molim vas ostanite na liniji, treba vas njegovo gospodstvo vojvoda od Beddingtona. Potonula je natrag u jastuke. Pitala se koliko će mu trebati daje pronaĊe. I dok je ĉekala, dogaĊaji prošle noći lagano su oţivjeli. Gotovo joj je bilo drago kad ju je prekinuo dobro poznat glas. — Emma, draga moja djevojĉice, pa gdje si ti? Dobrano sam se pomuĉio dok sam te pronašao. Prenula se od nazalnih tonova koje je proizvodio Hugh Weldon Holrovd, jedanaesti vojvoda od Beddingtona. Ĉovjek koji je, ne samo izgledom, nalikovao Henrvju VIII. On je bio i vlasnik posjeda na kojem je sagraĊena škola »Sveta Gertruda«. Nakon smrti njegove majke vojvotkinje, udovice, osam mjeseci prije, on je takoĊer bio i najveći dobroĉinitelj škole. — Dobro jutro, vaše gospodstvo. — Molim te, ništa od toga, dušo. Moraš mi se obraćati sa Hugh, iako samo kad smo sami, razumiješ. — Na trenutak je zastao i ona je mogla


zamisliti kako pogaĉicu s maslacem trpa u mesnata usta. Zapravo, Hugh nikad nije ništa trpao u usta. I kad bi konzumirao ogromne koliĉine hrane, njegovi su maniri bili besprijekorni. Jednom je, uz ĉaj, poharao ĉitav pladanj sendviĉa, a da mu nije ispala nijedna mrvica. Privid pristojnosti bio mu je jednako vaţan kao i njegova titula. — Emma, Emma, ĉini se da se nismo sasvim dobro razumjeli. Trebala si me nazvati juĉer kad si stigla. Moram priznati da te je bilo priliĉno teško pronaći. — Oprosti — slagala je. — Bila sam tako umorna da sam posve zaboravila. — Savršeno razumljivo. Nadam se da si dobro spavala. — Priliĉno dobro. — Njegovo je prijateljsko ponašanje nije moglo prevariti. Nauĉila je daje vojvoda od Beddingtona ĉovjek koji će uĉiniti sve kako bi dobio ono što ţeli. Sjetila se njegovih dviju mrtvih ţena i protrnula. Njihove smrti, doduše, nisu bile sumnjive — prva je umrla na porodu, a druga je stradala u lavini na skijanju u Alpama. Ali, od njega ju je, s obzirom na njegovu sliĉnost s Henrvjem VIII., smrt tih ţena i te dvije djevojĉice koje je spremio u školu pre-stiţniju od »Svete Gertrude«, proţimala jeza. — Rekla si da si unajmila vozaĉa, ali nisi spomenula da se radi o jednom od najĉuvenijih profesionalnih igraĉa golfa na svijetu. Znam koliko si naivna, draga, i siguran sam da ti nije ni palo na pamet da takav aranţman ne moţe biti svrsishodan. Osjetila je lagano zadovoljstvo. — Nemojte se zabrinjavati, vaše gospodstvo. Preporuĉila gaje moja prijateljica Francesca. — Nije se ni potrudila zapitati kako je saznao da je Kenny njezin pratitelj, budući je Hugh Holrovd ĉovjek koji ništa nije prepuštao sluĉaju. Od trenutka kad mu je rekla za putovanje, znala je da će unajmiti nekoga tko će je slijediti. — Siguran sam da se nisi zapitala koje će to imati posljedice. Znam koliko uţivaš u Prancescinu društvu, ali ona je ĉovjek s televizije, dušo, što je ĉini jedva vrijednom poštovanja. A kao buduća vojvotkinja od Beddingtona trebala bi misliti na takve stvari. Prsti joj se ĉvršće obaviju oko telefonske ţice. — Sigurna sam da to neće biti problem. Imam samo dva tjedna kako bih dovršila istraţivanje, a trebala sam nekog pouzdanog. Gospodin Traveler veoma dobro poznaje ovo podruĉje. — Dušo, ne radi se o tome. Ĉim se vratiš, objavit ćemo naše zaruke i ne


bi trebala provoditi toliko vremena s drugim muškarcem. Ĉak i ako je samo pratitelj. Nikakve zaruke oni neće objaviti, ali on to još nije znao. Kao što nije znao da će uĉiniti sve što je u njezinoj moći kako bi »Svetu Gertrudu« zaštitila od njegove ucjene. — U Teksasu sam, vaše gospodstvo. Nitko iz kruga vaših poznanika nikad neće saznati. — Zaboravljaš da imam poslove u svim dijelovima svijeta. Zapravo, krenut ću u New York upravo kad se budeš vraćala kući. Nadao sam se da ću te vidjeti u Londonu ĉim se vratiš, ali bojim se da ćemo to morati odgoditi. Zapravo, draga, što više o tome razmišljam, to sam uvjereniji da bi se trebala odmah vratiti kući. Taj tvoj put od poĉetka mi se ne dopada. — Hvala vam na brizi, ali bojim se da je to nemoguće. Nakon što objavimo zaruke znam da ne ţelite da i nadalje budem ravnateljica. — Toĉno. To bi bilo apsolutno neumjesno. U 17. stoljeću, ti grozni ĉovjeĉe! — Onda ćete shvatiti zašto moram ostati. Obećala sam izdavaĉima New Historiana da ću dovršiti ĉlanak do prvog svibnja, a zacijelo ćete se sloţiti da ne smijem pogaziti zadanu rijeĉ. — Ona napravi stanku zbog dramatiĉnog uĉinka. — Pomislite kako bi to izgledalo da buduća vojvotkinja od Beddingtona izbjegava obveze. Kad je zaĉula zlovolju u njegovu glasu, znala je daje pogodila pravo mjesto. — Ipak, ne dopada mi se daje tvoj pratitelj muškarac koji je toliko ozloglašen. Znam da zvuĉim kao zaljubljeni muţ, draga, ali ne bih si mogao oprostiti da se uz tvoje ime vezuje i najmanji skandal. — I neće, vaše gospodstvo. — Suzila je oĉi zbog oĉite laţi. Ako će sve biti kako treba, ona će izazvati skandal dovoljno velik da će mu zauvijek izbiti iz glave pomisao na zaruke, a istodobno će osigurati »Svetu Gertrudu«, koja će i dalje ostati sigurno i udobno utoĉište još jednoj generaciji djevojĉica. Kad je napokon spustila slušalicu, drhtala je. Izjurila je iz kreveta. Ppdnijeti dva tako grozna ĉovjeka u manje od dvadeset ĉetiri sata bilo je gore nego izaći na kraj s ĉitavim razredom neposlušnih uĉenica. Donedavna nije bila prisiljena kontaktirati s Hughom. Do svoje smrti vojvotkinja je bila Enimina jedina veza s tom obitelji. Hugha je znala jedino po ĉuvenju, zbog njegova javnosti dobro poznatog dara stjecanja goleme dobiti od ulaganja u suvremenu tehnologiju. No, unatoĉ njegovim financijskim sposobnostima i modernoj tehnologiji kojom se


bavio, bio je staromodni aristokrat i toliko napuhan ponosom zbog slavnog obiteljskog imena, da mu je društveni utjecaj bio vaţniji od zarade. U dva braka dobio je samo djevojĉice i, kao i Henry VIII., bio je opsjednut muškim nasljednikom. Ako ne dobije sina, drevna titula će pripasti njegovu nećaku, dugokosom bubnjaru nekog rock and roll sastava. To je bilo nezamislivo. Već nekoliko mjeseci nakon smrti druge ţene, osoblju je dao zadatak da mu potraţe sljedeću. Podrazumijevalo se da osoba bude dobra roda. Nikakva kiĉasta Šarah Ferguson koja bi njegovo ime dovela na zao glas. Naravno, radije bi djevicu. Mogla je zamisliti reakciju njegova osoblja kad je izrazio ţelje. Poslije je saznala da su jedine ţene koje su mogli pronaći, a koje su odgovarale njegovim zahtjevima, bile trinaestogodišnje djevojĉice. Napokon, njegova se sestra sjetila Emme i predloţila da na godišnjoj proslavi osnutka škole »Sveta Gertruda« umjesto nje Hugh predstavlja obitelj. I dok mu je Emma posluţivala ĉaj u svom uredu tog poslijepodneva, prekorio ju je jer je usred razgovora odgovorila na poziv zabrinutog roditelja, a onda se namrštio zbog njezine svjetlucave ogrlice, rukom naĉinjenog roĊendanskog dara jedne sedmogodišnje uĉenice. Nije ga mogla podnijeti. Sljedeći tjedan ponovno je došao. I tjedan nakon toga. Izmišljala je razliĉite isprike kako bi ga izbjegla, ali ju je jednog poslijepodneva zatekao u uredu. S velikom koliĉinom oholosti izvijestio ju je daje odluĉio kako je ona prikladna supruga za njega. Njihove će zaruke biti objavljene ĉim prestane biti upraviteljica »Svete Gertru-de«. Emma je bila preneraţena. Morala je odoljeti prvom porivu da provjeri u stolnom kalendaru nije li nenadano otputovala u rano 19. stoljeće. — Vaše gospodstvo, ja nemam nikakvu namjeru udati se za vas. Jedva se poznajemo. Ĉitava je ta zamisao smiješna. Njezina je netaktiĉnost bila pogrešna. Skupio je oĉi, koĉoperno se uspravio i izjavio daje stvar riješena. — Uopće nije riješena! — Ti si djevica s titulom, odgovarajuće dobi, uzorne reputacije i skromna izgleda — odgovori joj on. — Nemamo više o ĉemu raspravljati. Zaboljele ju je kad je ĉula na kako je dosadan opis svedena, pa je, izgubivši strpljenje, napravila kobnu pogrešku.


— Nisam djevica! Spavala sam s gomilom muškaraca. Mornarima, kamiondţijama, a prošlog tjedna i sa školskim domarom! — Ne budi djetinjasta. Nikad nisi imala ozbiljnu vezu. Ako nisi djevica, to se iskustvo dogodilo tako davno daje posve nevaţno. — S prezirom je krenuo prema vratima njezina ureda. — Naš je razgovor završen, Emma. Ukoliko nisi dovoljno inteligentna da bi shvatila kakvu ti ĉast ukazujem, zacijelo nisi ni dovoljno inteligentna da upravljaš »Svetom Gertrudom«, pa ćeš biti otpuštena. Njegova ju je prijetnja zaprepastila i trebao joj je trenutak da se oporavi. — Kakvu bi to predstavljalo razliku? I ako napravim što traţite od mene, izgubit ću radno mjesto. Vrata su se zalupila i njoj se uĉinilo da se poznata soba vrti oko nje. Od njegove je prijetnje klonula duhom. Srušila se u stolac i pokušala shvatiti taj nasilni besmisleni razdor njezina dobro ureĊena ţivota. Sljedećeg ju je dana nazvala Hughova sestra kako bi se dogovorile oko datuma objave zaruka. Emma je rekla da vjenĉanja neće biti. Prošao je tjedan i nije bilo nikakvih vijesti. Poĉela je zaboravljati ĉitav taj bizarni dogaĊaj, kad je na školski posjed stigla ekipa geodeta. Srce joj je uznemireno lupalo dok je trĉala prema njima da bih ih upitala zašto su na posjedu i kad je bila obaviještena da rade po nareĊenju vojvode od Beddingtona. Na njezin je telefonski poziv odgovorio tako spremno daje znala da gaje oĉekivao. — Vaše gospodstvo, recite mi odmah što se dogaĊa! Zašto ste nam poslali geodete? — Zar vam nisam rekao? Mora da sam zaboravio. Razmišljam o tome da prodam posjed jednom graĊevinskom poduzetniku. — Napravio je stanku kako bi Emma u potpunosti shvatila znaĉenje njegovih rijeĉi. — On ţeli srušiti te stare zgrade i izgraditi skupe obiteljske kuće. Shvatila je daje on izlaţe najvulgarnijoj ucjeni. Škola je bila jedini pravi dom koji je ikad imala. Ali, nije se radilo samo o njezinoj emotivnoj vezanosti. Unatoĉ protestima Hughove majke, ona je uredila da škola stipendira skupinu bistrih i ambicioznih uĉenica. Što će se dogoditi s njima ako ih vrate u škole lošije od »Svete Gertrude«? Sjetila se svog nesigurnog glasa kad ga je upitala: — A ako se udam za vas, što će se dogoditi sa školom? — Draga moja, pa ja nikako ne bih mogao prodati mjesto toliko drago srcu vojvotkinje od Beddingtona.


Tada je zakljuĉila daje on potpuno lud. Nakon dvije probdjevene noći smislila je rješenje svoje nevolje. Sljedećeg gaje dana našla u uredu. — Oprostite što sam bila tako teška, vaše gospodstvo. Prepala sam se. Naravno da ću biti presretna prihvatiti vašu ponudu... mišjim, ako ste još uvijek voljni oţeniti se nekim ispod vaše razine. — Ĉekala je puna nade. — Naravno da jesam. Jedva je uspjela prikriti svoje razoĉaranje. Rekla mu je da zaruke mogu biti objavljene ĉim dovrši svoje obveze profesionalne naravi, a koje ukljuĉuju i put u Sjedinjene Drţave, izmeĊu zimskog i proljetnog semestra, da bi završila istraţivanje koje je zapoĉela za New Historian. Govorila je istinu o reportaţi, ali nije mu rekla da joj je potrebno tek nekoliko dana da dovrši istraţivanje. Preostalo vrijeme iskoristit će za nešto mnogo bitnije. Za gubljenje dobre reputacije. Njezin plan nije bio nimalo siguran, ali je to bilo najbolje ĉega se mogla dosjetiti. Morala je Beddingtona pokolebati kako bi povukao braĉnu ponudu, ali ne toliko da on posumnja da ona njime manipulira. Ako posumnja, osvetoljubiv kakav je bio, mogao je uništiti školu. Na ţalost, nijedan plan nije joj dopuštao nastavak karijere u »Svetoj Gertrud.« Beddington ne bi dopustio da osoba okaljane reputacije ostane u školi, ali već će ona naći novi posao. »Sveta Gertruda« se brinula za nju kad je bila najranjivija, a sad će se ona pobrinuti za »Svetu Gertrudu«. 5. Koraĉajući kroz hotelsko predvorje prema Kennvju, Emma primijeti daje stranac ĉeliĉna pogleda, koji ju je prošle veĉeri dovezao u hotel, nestao i da je njegovo mjesto ponovno zauzela ljubazna lijenĉina. Ovaj je put to nije zavaralo. Na trenutak je dopustila da zaboravi kakav je nitkov i jednostavno je uţivala u pogledu. Stetson je ostavio kod kuće, a njegova kovrĉava crna kosa blistala je na svjetlu koje je dopiralo izvana. Nosio je izblijedjelu majicu teksaškog sveuĉilišta, kratke hlaĉe boje koţe i smeĊe radne ĉizme iznad kojih su se vidjele snijeţnobijele ĉarape. Ali, kad mu se kut usnice podigao u nešto nalik podsmijehu, smjesta joj se vratio zdrav razum. — Dobro jutro, lady Emma. Vrlo mi je drago što si ponijela kišobran.


Ove će godine sigurno kišiti. Pogledala je prema kišobranu s cvjetnim uzorkom kao da ne zna zašto joj se našao u ruci, a zatim se vedro nasmiješila i namjerno ga uperila prema vratima. — Krenimo. Zadovoljno je primijetila da su mu se oĉi suzile. — Najprije doruĉak, pa onda posao. — Već sam doruĉkovala. Nehajnim pogledom svojih ljubiĉastih oĉiju i sporim otegnutim glasom ponovno ju je natjerao u red. — Lady Emma, nemoj mi reći da si zaboravila na ĉijoj si platnoj listi. Trebala je to oĉekivati. — Ja bih palaĉinke s borovnicama. — Prsti mu se oviju oko njezine nadlaktice. — A ti? Pomislila je da mu spomene ugodan razgovor s Francescom prije pola sata, kao i ĉinjenicu da svoju dobru prijateljicu moţe uvijek nazvati, kad god poţeli. Alije odustala. Bilo bi mudro to oruţje ostaviti za veće bitke. Hoće li pojesti još jedan doruĉak tog jutra i nije tako vaţno. Dok su se smještali u separe hotelske kafeterije, sjetila se što je sinoć umalo uĉinila s tim ĉovjekom i zapitala se nije lije umor od putovanja lišio zdravog razuma. Što se nadala postići uskakanjem u krevet Kennvja Travelera u manje od dvanaest sati od dolaska u ovu zemlju? Ako je namjeravala s nekim spavati, barem je trebala biti sigurna da su joj Hughovi psi ĉuvari za petama. Njezina je naglost bila neuobiĉajena i zbog toga se nije osjećala ugodno. — Samo ĉaj, molim vas — rekla je konobarici koja je došla uzeti njihovu narudţbu. Nasmiješio joj se s odobravanjem. — Dobar izbor. Ali, dodajte i nekoliko palaĉinki s borovnicama i komadić slanine. I ja ću to isto, ali zaboravite ĉaj i donesite mi kavu. Izazivao ju je, ali se ona samo nasmiješila. — Palaĉinke s borovnicama zamijenite za tost, molim vas. A umjesto slanine, donesite mi zdjelicu jagoda. Konobarica je ţurno Kennvju natoĉila kavu, a zatim odjurila prije nego što su joj dodatno mogli zakomplicirati narudţbu. Trebali su još svašta uraditi, a Emmi je bilo dosta njegovih gluposti. Na trenutak je uţivala u cvijeću pokraj vrata, a zatim je prešla na stvar. — Jesi li pronašao salon za tetovaţu?


— Nećeš se tetovirati. Ta ideja je smiješna. — Tetovirat ću se. I to danas. I tu nema rasprave. — Sumnjala je da će sama tetovaţa prekinuti njezine zaruke, ali trebala je natjerati Hugha da posumnja u svoj izbor. Ogledala se po kafeteriji pitajući se je li ijedan od muškaraca što su se pogurili iza svojih novina unajmljen daje prati. Nitko joj nije izgledao sumnjiv, ali ni na trenutak nije vjerovala da bi je Hugh pustio dva tjedna bez nadzora. Ĉinjenica da ju je jutros tako jednostavno pronašao to je dokazivala. — Kako ćeš s tom tetovaţom na oĉi svim onim djevojĉicama kojima si ravnateljica? — upita je Kennv. Neće ona pred oĉi svim tim djevojĉicama, ali mu to ne treba reći. — To će im pomoći da lakše uspostave odnos sa mnom. — Ako je to sve što ţeliš, zašto ne ideš do kraja i probušiš si jezik? Ili kosu obojiš ljubiĉasto? Već je razmišljala o naušnici, ali se bojala infekcije, a bojanje kose u neku divlju boju bilo bi preoĉito. Malena tetovaţa bila je najviše što se usudi uĉiniti. Hugh je morao povjerovati da je pogriješio i krivo procijenio njezin karakter, a ne da ona njime namjerno manipulira, ili će »Svetu Gertrudu« sravniti sa zemljom. Konobarica se pojavila s ĉajem, a zatim nestala. — A gdje se misliš tetovirati? — Na ramenu. — Do kraja ţivota morat će nositi rukave. — Dame ne stavljaju tetovaţe na rame. One ih stavljaju na zglobove ili straţnji dio ramena, ili, ako ţele biti doista diskretne, a to bih ja preporuĉio u tvom sluĉaju, kad bih ti ţelio išta preporuĉiti, a ne ţelim, na dojku. Šalica joj zastane na pola puta do usta. Ta ju je jedna rijeĉ prisjetila svega. Svile koja klizi niz njezinu koţu, topline njegovih poljubaca, njegovih usta koja grickaju njezinu bradavicu. Naravno, savršeno je znao što radi. — Doista? — Natjerala se otpiti gutljaj ĉaja, a zatim je poloţila šalicu na stol. — Sigurna sam da ti o tome sve znaš. — Još uvijek si nadrkana zbog prošle noći, zar ne? — Zlovoljna, gospodine Traveleru. Ravnateljice nikad nisu nadrkane. On se naceri i pogleda je s djeĉaĉkom iskrenošću. — Popuni rupe u mom znanju, hoćeš li? Kako ja to vidim, ti si vrlo privlaĉna neudana ţena koja bi u ţivotu ţeljela malo seksualne promjene. Savršeno prirodno. Ali, u Engleskoj moraš misliti na svoju reputaciju, pa ne


moţeš eksperimentirati. U slavnoj drţavi Teksas nitko neće ništa znati. A ono što bih ja ţelio znati je sljedeće: Kakve veze ima jesam li ja profesionalni ţigolo ili profesionalni igraĉ golfa? Imam svu potrebnu opremu i rado ću ti dopustiti daje upotrijebiš. — Previše si velikodušan sa svojim igraĉkama, ali ĉinjenica je... Ne bih ti dopustila da me ponovno takneš i da si posljednji muškarac na kugli zemaljskoj. — Ĉim je izgovorila te rijeĉi u glavi joj se upali alarmna lampica. Ova je lijena budala, koja uopće nije budala, zaraĊivala natjecanjem i, ukoliko ne griješi, uĉinilo joj se da mu u oĉima vidi sjaj izazova. — To ćemo još vidjeti, lady Emma, zar ne? Srećom, u tom se trenutku pojavi konobarica. Emma je pojela većinu jagoda, ali je uspjela progutati tek nekoliko zalogaja tosta. Kennv je najprije pojeo palaĉinke, a zatim zaronio u ostatke njezina doruĉka. — To nije higijenski. — Već smo prošle noći razmijenili bakterije, pa me ovo previše ne brine. Nije ţeljela dopustiti mu da je dovede u neugodnost prisjećanjem na njegove spore duboke poljupce. — Koliko jedeš, ĉudo je da nisi debeo. — Dnevno trošim mnogo energije. — Na što? — Ljenĉarenje je teţak posao. Morala je potisnuti osmijeh i to ju je zasmetalo. Neće je tako lako pridobiti laţnim šarmom. — Ukoliko mi ne ţeliš pomoći, pogledat ću u telefonski imenik i sama pronaći salon za tetovaţu. U meĊuvremenu, moram još nešto kupiti. — Mislio sam da si došla zbog istraţivanja. — On konobarici da znak da donese raĉun. — I jesam, ali istraţivanje mi neće uzeti ĉitavo vrijeme. Poslije podne ţelim u Povijesno društvo u Dallasu. Dogovorila sam se da pogledam neke njihove dokumente. TakoĊer imam nešto posla i u Austinu u knjiţnici teksaškoga sveuĉilišta i u San Antoniju. — Priĉaj mi o toj dami o kojoj pišeš ĉlanak. — Lady Šarah Thornton? Pišem za New Historian. Iako više nisam nastavnik, volim biti u tijeku. Lady Šarah bila je izuzetna ţena, plemkinja, ali za svoje vrijeme priliĉno neovisna i nezasitno znatiţeljna. Sama je putovala ovim krajevima 1872. godine. — Sama je uspjela putovati? — namjerno je upita.


— Lady Šarah bila je hrabrija od mene. Njezin je putopis fascinantan jer je ona Teksas gledala i oĉima strankinje i oĉima ţene. Bila je u Dallasu onog dana kad je prvi vlak stao na ţeljezniĉkoj postaji. Njezin opis proslave i roštilja s bizonom veoma je ţivopisan. On stavi nekoliko novĉanica na stol i ustane. — Ĉudno je da je ţena 1872. imala hrabrosti potpuno sama putovati Teksasom, a moderna neovisna ţena poput tebe takva je kukavica. — Lady Šarah nije morala imati posla s automobilima — naglasi Emma slijedeći ga. Lady Šarah takoĊer nije trebala izazivati skandal javnim putovanjem u društvu zgodnog muškarca zbog tamo nekog vojvode. Dok su se vraćali u hotelsko predvorje, ona mu pruţi dva dolara. — Za ĉaj. Natjerao si me da naruĉim ostalo, pa je u redu što si i platio. — Zadrţi svoja dva dolara. — Ne moraš se odmah duriti. — Spremila je novĉanice natrag u torbicu i, kako bi ga rasrdila, uperila kišobran prema vratima. — Ovuda. On gaje zgrabio iz njezine ruke i dobacio vrataru. — Spalite ga, molim vas. — Dostavite ga u moju sobu, molim — reĉe Emma vrataru. — GospoĊica Wells-Finch, soba broj 820. Krenula je prema parkiralištu. Osjetila je da Kennv nije iza nje, a nije imala pojma gdje je ostavio automobil. Ogledala se. On se brzinom puţa na tabletama za spavanje vukao pokraj hotelskog ulaza za automobile. Lupkala je vrškom sandale. Pozdravio je dvojicu muškaraca u poslovnim odijelima, zatim se stao diviti ploĉicama. Uzdahnula je i pogledom potraţila njegov automobil. Nije ju iznenadilo kad ga je ugledala parkiranog na mjestu za invalide. Nestrpljivo je ĉekala da joj se Kennv pribliţi. Napokon je otkljuĉao vrata. — Sigurna si da danas moraš kupovati? — upita je dok je sjedala na mjesto i vezivala pojas. — Da. Negdje gdje se prodaju moderne stvari, ali jeftine. — Onda nemaš sreće jer ja nemam pojma gdje se jeftino kupuje. Kupi što ţeliš i stavi to na moj raĉun. — Izašli su na autocestu. — Ne dolazi u obzir! — Zašto si odjednom stidljiva? Nisi se bunila zbog onih sto dolara dnevno koje ću ti plaćati kako bi drţala usta zatvorenim.


— Dvjesto dolara. Ali, to je novac od ucjene, dakle sasvim nešto drugo, zar ne? — Samodopadno ga pogleda. Njegov pogled prijeĊe preko odjeće koju je odabrala za taj dan: kratka traper suknja u boji draguna i svijetla majica zagurana u suknju. Na majici je bio nacrtan prizor iz vrta i dvije ptice modrovolj-ke. — Lijepa majica. — Hvala ti. To su mi na kraju semestra darovale uĉenice pete godine. Dok su se vozili autocestom, napokon je imala priliku vidjeti nešto od ljepota drţave koju je poznavala samo iz povijesnih knjiga. Nisu je zanimali trgovaĉki centri, jumbo plakati ifastfood restorani. Od veliĉine ove drţave zastajao joj je dah. Nije mogla zamisliti ništa što bi bilo u većoj suprotnosti »Svetoj Gertrudi«, njezinim drevnim zgradama od crvene cigle, urednim travnjacima i starom drveću Lower Tilbevja. Što je tek mislila lady Šarah Thornton kad je vidjela takvo prostranstvo zemlje i neba? Nagnula se naprijed kad je Kennv usporio kako bi parkirao na mjestu za invalide. — Ne dolazi u obzir. — Nisam se namjeravao parkirati — reĉe on s izrazom povrijeĊene nevinosti. — Kupovanje s damama nije moja najdraţa aktivnost, pa ću te samo iskrcati i otići na trening. Pokupit ću te za tri sata. — Gospode Boţe, ja toĉno znam što ţelim kupiti i neće mi trebati tri sata. — Izvukla mu je kljuĉeve motora. — Idemo. On zgrabi kljuĉeve, ali svejedno krene s njom, iako je gunĊao ĉitavim putem do dućana. — Imaš pola sata. Ozbiljno mislim, lady Emma. Za pola sata ja i moj caddv odlazimo bez obzira jesi li ti s nama ili ne. — Uhm. — Prouĉavala je izloge i odmah ugledala ono što je ţeljela. Pokazala mu je prema okrugloj betonskoj klupi. — Priĉekaj me tamo. Odmah se vraćam. — Ti si najprokletija, najnepodnošljivija ţena koju sam imao nesreću upoznati! Misliš li da ja mogu jednostavno sjediti usred najvećeg ameriĉkoga trgovaĉkog centra, a da ne izazovem pobunu? — Što to trabunjaš? — Ja sam poluslavna osoba, eto što. I kao za potvrdu njegovih rijeĉi, dvije se mlade ţene s ruţiĉastim vrećicama iz butika Victoria Secret zajure prema njemu. — Kinnv! On je pogleda. —Vidiš što si uĉinila? — Neću se dugo zadrţati. Obećavam. I nije, ali kad se vratila, oko njega je bila gomila ljudi i izgledao je kao


da drţi improvizirano savjetovalište za golf. — Kad doĊete do vrha, pazite da prvi udarac bude lijep i gladak. Brzinu ćete povećati kako budete napredovali... Uhvativši njegov pogled, ĉinilo se da, unatoĉ prijašnjem protestiranju, uţiva i da se ne ţuri pobjeći. Ušla je u butik s modnim priborom i kupila jeftin moderni nakit. On se konaĉno otrgnuo od oboţavatelja. — A sada tetoviranje — reĉe ona kad su ponovno bili na cesti. — Ti to doista ozbiljno? — Apsolutno. Nekoliko je minuta razmišljao. — U redu, ako si tako odluĉila, pomoći ću ti. Ali, trebat će mi vremena kako bih pronašao salon u kojem moţeš biti sigurna da koriste ĉiste igle. - Igle? — A što misliš kako stavljaju tetovaţu? — Da, naravno, mislim... Znam da koriste igle, ali naĉin na koji si to rekao... — Boljet će te, kraljice Elizabeto. Pa, ako ne moţeš podnijeti bol, moţda bi trebala još jednom razmisliti. — Neće baš toliko boljeti. Njegov podsmijeh nije bio ohrabrujući. — Samo me ţeliš obeshrabriti. — E pa, oprosti što sam suosjećajno i briţno ljudsko biće. — Ha! — O. K. Pobijedila si. Pozabavit ću se tim salonom ĉim te odbacim u Povijesno društvo. Bar je jednom razmišljao djelotvorno. — Odliĉna ideja. Krenuli su prema parku State Fair gdje se u impresivnom paviljonu u obliku slova T, nazvanom Hali of State, nalazilo Povijesno društvo. Nakon što su se dogovorili da će se naći u tri sata, na parkiralištu je izišla iz automobila. Iako se namjeravala zaputiti ravno u ured Povijesnoga društva, zakljuĉila je da prije toga ţeli pogledati divovske murale koji su okruţivali unutrašnjost ĉetverokatnice teksaške Velike dvorane, na kojima je bila ilustrirana povijest drţave od 1528. do 20. stoljeća. Kad je napokon stigla u ured Povijesnoga društva, srdaĉno je doĉekana i sljedećih je nekoliko sati provela usporeĊujući bilješke koje je izvadila iz dnevnika lady Šarah s drugim izvorima iz istog razdoblja. Bila je toliko zaokupljena da je izgubila pojam o vremenu i na mjesto


dogovora s Kennvjem stigla tek u tri i petnaest. Cadillac je ĉekao zajedno s Ijutitim vozaĉem. — Kasniš! To mrzim! — Doista, Kennv, nemaš nikakva prava ţaliti se. Kako sam mogla znati da ćeš danas biti toĉan, kad si juĉer toliko kasnio? — Juĉer je bilo drukĉije. — Zato što si juĉer zakasnio ti, a ne ja. — Tako nekako. — Doista si nemoguć. Jesi li pronašao salon za tetovaţu? — I bolje od toga. Pronašao sam gospoĊu koja tetovira kod kuće. — Doista? I misliš da je pouzdana? — Stup društva. Pouzdanije od nje nećeš naći. Jedini je problem u tome što je veoma zauzeta i ne moţe te primiti prije deset sati naveĉer. I za to sam je morao praktiĉno moliti. Nadala se da će Hughovi detektivi biti u blizini. — To je u redu. — U ţelucu joj zakrĉi. — Dobro bi mi došao ruĉak. — Znam pravo mjesto. Dvadeset minuta poslije uvezli su se kroz kamenu kapiju napadno ekskluzivnog seoskog kluba. Prolaz izmeĊu drveća završavao je ispred zgrade izgraĊene po uzoru na drevne grĉke graĊevine. Kad je Kennv parkirao, izišla je iz automobila i krenula prema glavnom ulazu. Ponovno joj je trebalo neko vrijeme prije no što je shvatila da on nije iza nje. Okrenula se. Stajao je i promatrao je ruku na bokovima. — Znaš li kamo trebaš ići? Ona se osvrnula oko sebe. — Ne baš. — Zašto onda ti vodiš? — Ne znam. Uvijek to radim. — Prestani. Meni se to ne sviĊa. Nije se sviĊalo ni Jeremvju Foxu. Ali, ona nije bila tip ţene koja će rado slijediti druge. Većinu ţivota bila je prepuštena sama sebi i vrlo je rano nauĉila da treba voditi ili će biti pregaţena. Palcem je pokazao prema manjoj zgradi. — Tamo idemo. — Oprosti. — Osjećala se blesavo dok ga je slijedila prema vratima iznad kojih je stajao natpis s ukrašenim izrezbarenim zlatnim slovima ukazujući da je to elitni klub. Ljudi su ga pozdravljali kao da je kralj. — Bok, Kinnv, kako je? — Dugo te nismo vidjeli. — Jesi li ĉuo da je juĉer na sedmici Charlie imao dva ispod rupe? Toliko je bio uzbuĊen da mu je srce otkazalo i nije završio igru.


Kenny im je odvratio pozdrave. Ne, nije ĉuo za Charlieja. Poveo je Emmu do susjedne prostorije sa staklenim zidovima. — Nadam se da ti neće smetati što ćeš jesti sama. — Obratio se domaćici. — Pobrinite se za nju, Marvann, molim vas. Ja ću malo lupati loptice. — Naravno, Kenny. Znaš li daje ĉitavo osoblje potpisalo peticiju Antikristu da te vrati u igru? — Hvala, doista to cijenim. Zahvali i ostalima u moje ime. On nestade, a Marvann smjesti Emmu za stol pokraj prozora. — Odavde ga moţeš gledati. I, dušo, nije li to sjajan prizor? Nitko ne barata dugim štapovima kao Kenny Traveler. Emma joj uzvrati pogledom za koji se nadala da je suzdrţano prijateljski. Nije ju zanimao Kenny Traveler koji dugim štapovima udara loptice. Dok ga nije vidjela. Iako je još uvijek nosio kratke hlaĉe boje koţe, umjesto radnih ĉizama obuo je cipele za golf, a majicu teksaškoga sveuĉilišta zamijenio je tamnosmeĊom golfaškom košuljom s nekim drugim logotipom, ali je bila predaleko da bi vidjela kojim. Mišići su mu bili skladni i napeti dok je udarao loptice, jednu za drugom, tako daleko da ih nije mogla vidjeti gdje slijeću. Nije je iznenadila njegova otmjenost, ali joj se zavrtjelo u glavi od snage koja je izlazila iz nekoga tako temeljno lijenog. Bio joj je potpuna tajna. Imala je osjećaj da mraĉne vode vrebaju ispod te apatiĉne vanjštine, ali nije mogla ni naslutiti koliko duboko ili kako daleko teku. Sjetila se što joj je rekao u automobilu kad joj je jasno dao do znanja da još uvijek ţeli spavati s njom: »Kakve veze ima jesam lija profesionalni ţigolo ili profesionalni igraĉ golfa? Imam svu potrebnu opremu i rado ću ti dopustiti da je upotrijebiš.« Ali, imalo je veze. Još uvijek bi imala više samopoštovanja da je kupila njegove usluge nego da je postala jedna od onih groupie djevojaka koje ovaj bogati profesionalac gleda s potajnim prezirom. Nastojala je ne misliti o prošloj noći, ali dok je jela sendviĉ s piletinom s roštilja i gledala ga kako udara lopticu za lopticom, njegova ju je snaga grijala i uznemiravala. Natjerala se logiĉno razmišljati. Tetoviranje i promjena garderobe neće biti dovoljne da bi u potpunosti obeshrabrile Hugha Holrovda. Moţda će ga malĉice pokolebati. Znala je da mora uĉiniti nešto dramatiĉnije. Naći ljubavnika? Ta ju je ideja zaokupljala neko vrijeme. Ali, ne Kennvja Travelera. Nakon onoga što se dogodilo prošle noći, to bi bilo nemoralno. Nije mogla toĉno


objasniti zašto, ali je znala da je to istina. Morala je pronaći nekoga drugog. Te su je misli deprimirale u tolikoj mjeri da je izgubila tek. Kennv Traveler nije bio pošten i bio je vrijedan prezira. Ali, zacijelo je bio seksi i, unatoĉ odbojnosti prema huljama, njezino je tijelo ţeljelo njega. Bezvoljno je bockala sendviĉ s tunjevinom, a zatim je naruĉila šalicu ĉaja koju nije ţeljela. Bilo što, samo da joj odvrati bolnu pozornost od figure na igralištu za golf. Prije nego što je otišao u stan da bi se presvukao u ono što je nazivao »odjećom za salon za tetovaţu«, Kennv ju je odbacio do hotela. U sedam i trideset krenula je prema hotelskom predvorju. Kad je stigla, ogledala se u nadi da će uoĉiti osobu koja bi mogla biti detektiv, ali oko nje su bili samo poslovni ljudi i turisti. Kennv je prošao kroz pokretna vrata. Na sebi je imao mor-narskomodre hlaĉe i bijelu polo-majicu s logotipom Deana Wittera. Pitala se ima li on uopće odjeću koja na sebi nema potpis proizvoĊaĉa. Kad ju je ugledao, sledio se. — Za ime svega, što si uĉinila sa sobom? — Tko je Antikrist? — Sada ne razgovaramo o njemu. Razgovaramo o tome da umjesto Mary Poppins, nalazim Madonnu. — Njezina je nova odjeća bila kupljena u jednom od jeftinih butika za tinejdţerice. Crna haljina bez rukava bila je opasno kratka i uska, s patent-zatvaraĉem na ovratniku. Otkopĉanim. Ili, barem toliko otkopĉanim da bi se to spomenulo u memorandumu Londonu. — Doista? Misliš da izgledam kao Madonna? — Uopće ne izgledaš kao Madonna. — Glas mu se pretvorio u rezanje, ton koji je poĉela prepoznavati. — Izgledaš kao nimfoman-ka Mary Poppins. Ništa nije nedostajalo odjeći koju si prije nosila i ţelim da se smjesta preodjeneš. — Gospode, Kennv, zvuĉiš kao bijesni otac. Njegovo je mrgoĊenje postalo izraţenije. — I ti si sretna zbog toga, zar ne? Sretna si što hodaš takva, ne ostavljajući ništa mašti. — Nije tako loše, zar ne? — Moţda je ipak pretjerala. Ako playboy poput Kennvja Travelera smatra da izgleda prenapadno, moţda se ipak trebala odjenuti profinjenije. Do kraja povuĉe patentni zatvaraĉ. — Evo. I dalje ju je kritiĉki promatrao. — Našminkala si se. — Ĉitav sam dan našminkana.


— Ne tako jako kao sada. — Našminkana sam s mjerom i nemoj mi govoriti da nisam. — Ne radi se o tome. — Nego o ĉemu? Otvorio je usta da joj kaţe, a zatim zavrtio glavom. — Ne znam. Znam jedino da zbog prošle noći, tvoje opsjednutosti teto-vaţom i ovoga sada, poĉinjem imati loš predosjećaj. Jedno je ţeljeti malo slobode na ljetnim praznicima, a drugo je promijeniti se u sasvim drukĉiju osobu. Hoćeš li mi reći što se to toĉno dogaĊa u tvojoj glavi? — Ništa. Povukao ju je na stranu i tiho rekao. —Vidi, Emma. Budimo otvoreni. Tebe nešto svrbi i to je savršeno razumljivo. Ali, ne moţeš dopustiti baš svakome da te poĉeše. Tako odjevena izgledaš kao da si na draţbi. — Besmislica. Ti ćeš sa mnom biti ĉitave veĉeri, zar ne? Kako mi se išta moţe dogoditi? — Krenula je prema vratima hotelskog predvorja. — Nije u tome stvar — reĉe on hodajući za njom. — Preodjeni se pa ću te odvesti na veĉeru u odliĉan meksiĉki restoran. — Zar te je strah da će tvoja reputacija doći u pitanje ako te vide sa ţenom koja je prenapadno odjevena? — Radi se o tebi, a ne o meni. — Mislim da sam pogodila. — Ona mu se nasmiješila kako bi pokazala da se ne ljuti i krenula prema parkiralištu. Putem do automobila na uši je poĉela stavljati tri sićušna seta naušnica pokraj svojih srebrnih. Stigao ju je. — Ne ţelim preuzeti odgovornost za ovo. Kad budeš ĉavrljala s Francescom sljedeći put, jasno joj daj do znanja da sam ja uĉinio sve što sam mogao kako bih te urazumio. Ĉekala je dok nije krenuo s parkirnog mjesta za invalide. — Tko je Antikrist? — Osoba ĉije ime ne ţelim izgovoriti. — On promijeni temu. — Kako je bilo u Povijesnom društvu? Jesi li saznala što novo o lady Šarah? — Potvrdu da je bila pronicljiv promatraĉ. Njezin opis ţeljezniĉke proslave slaţe se sa svim drugim izvorima, ali ona daje više pojedinosti. Pitao ju je o metodama koje koristi u istraţivanjima i ona mu je priĉala ĉitavim putem do restorana. Kad je vidjela da su stigli, bilo joj je neugodno. — Oprosti, ponekad se zaneseni. — Nema veze — odgovori on dok su hodali prema ulaznim vratima. — Volim povijest. I volim kad ljudi uţivaju u svom poslu. Previše jadnika ţivot provodi radeći ono što mrze. — On joj pridrţi vrata. — Kladim se


da si bila dobra nastavnica prije nego što su te se doĉepali trgovci mesom i pretvorili te u ravnateljicu. Ona se nasmiješi. — Oboţavam uĉionicu. Ali biti ravnateljica ima svojih prednosti. — Sva ta krzna i dijamantske narukvice. — »Sveta Gertruda« je prekrasno staro mjesto koje treba modernizirati. Dopao mi se taj izazov. — Govoriš o školi kao daje osoba. — Teško je to objasniti. Škola ima divnu osobnost, poput stare dobre bake. »Sveta Gertruda« je zaista posebna. On je pogleda sa zanimanjem, ali se pojavi domaćica. Pozdravila ga je po imenu i povela ih do njihova stola. 6. Restoran je bio u staroj kući nepravilna oblika, s malim sobama u zemljanim tonovima i škripavim podovima. Praćeni ugodnim mirisima zaĉinjene hrane, stigli su do jedne od straţnjih prostorija. Neki gosti pozdravljali su Kennvja, dok su ostali ustajali da bi ga bolje vidjeli. Ema se sjetila oboţavatelja iz kupovnog centra i postalo joj je jasno koliko je Kennv Traveler slavan. Osjećala se nelagodno. Što je uĉinio da je morao pristati na Francescinu ucjenu? Domaćica ih je povela do stola u kutu, prekrivenog tamnoze-lenim stolnjakom s crvenim i naranĉastim prugama. Zidovi restorana bili su od grubog smeĊeg štuka ukrašenog meksiĉkim reklamnim po-sterima s kraja stoljeća. Pojavio se konobar s košaricom ĉipsa i umakom. Kennv ga je poslao po ljući umak, a zatim naruĉio Dos Equis za sebe i ekstra veliku margaritu za Emmu. — Velika će biti dovoljna. — Ekstra veliku — reĉe Kennv konobaru koji je kimnuo i nestao s oĉitom ţeljom da ugodi slavnom klijentu. — Zbog ĉega uvijek mijenjaš moje narudţbe? Ne mogu mnogo popiti. — Zaboravljaš na igle. Za nekoliko sati radit će ti tetovaţu koju toliko silno ţeliš, a ja sam ĉuo da to boli kao ludo. Ozbiljno preporuĉujem da se postupku podvrgneš polupijana. Kako Emma definitivno nije voljela igle, zakljuĉila je daje u pravu. Poĉela je prouĉavati jelovnik, a onda ga odloţila. Kakve koristi ima od toga? Ionako će on naruĉiti za nju.


Bila je u pravu. Stigao je konobar s pićima i Kennv mu je izdiktirao toliko dugu i zamršenu narudţbu da Emma nije imala pojma što će jesti. Kad je konobar konaĉno otišao, ona mu ponovno postavi pitanje koje je izbjegavao. — Jesi li spreman kazati mi tko je Antikrist? — Zar smo ponovno na tome? — Muškarac ili ţena? On uzdahne. — Muškarac. — Dugo ga poznaješ? — Predugo. — Je li on vezan uz tvoj poslovni ili privatni ţivot? — Moglo bi se reći. Pomislila je da ga upita je li veći od kutije za kruh. — Reci mi! Oklijevao je, a zatim je slegnuo ramenima. — Suprug tvoje dobre prijateljice, eto tko. — Dallie? Trznuo se. — Ne govori to! Ne mogu podnijeti to ime! — Ĉak i ja znam da je on poznati igraĉ golfa, ali... — Najpoznatiji igraĉ golfa na svijetu. Pobijedio je na svim većim natjecanjima i na više redovnih turnira no što itko moţe izbro-jati. Sljedeće će godine napuniti pedeset i poĉet će rasturati seniorsku ligu. — Ali, mislim da je Francesca spomenula da je on predsjednik nekakve profesionalne golf organizacije. — Samo privremeno. Nedavno je imao operaciju ramena i dok se ne oporavi pristao je biti povjerenik Profesionalnog golf udruţenja. Udruţenje je ţeljelo vrijeme kako bi na miru pronašlo osobu koja bi tu duţnost trajno obnašala. On je bio jedan od nekolicine za kojega svi pogrešno smatraju da će tu duţnost u meĊuvremenu dobro obavljati. On to baš i nije ţelio, ali su ga odreĊeni ljudi nagovorili. — On se namršti. — A ti si bio jedan od njih. — Bila je to najgluplja stvar koju sam ikad uĉinio, ako uzmeš u obzir da mu taj posao pruţa više mogućnosti zloupotrebe moći nego bilo kojem juţnoameriĉkom diktatoru. A on ih je sve upotrijebio protiv mene. — To mi je teško povjerovati. Francesca priĉa o Dallieu kao najdivnijem, najljubaznijem ĉovjeku. — On je krvoţedan manipulator, arogantni kujin sin koji oboţava moć, eto što je. Moţemo li sada razgovarati o neĉemu drugom? Nisam ništa jeo od doruĉka, a zbog tebe sam upravo izgubio ţelju za hranom. — Konobarica iz kluba spomenula je nešto o potpisivanju peticije da te


se vrati u igru. Znaĉi li to da trenutaĉno aktivno ne igraš? — Suspendiran sam na neodreĊeno vrijeme — reĉe on napeto. Njegove ljubiĉaste oĉi postale su tvrde poput kremena. — Dal... mislim, Francescin suprug te je suspendirao? Kimnuo je. — Zašto? — Stvari se dogaĊaju, to je. Nije se trudio pobliţe joj objasniti pa gaje pomnije pogledala. — Kako se ja u sve to uklapam? Dolazak predjela dao mu je izliku da se ne obazire na nju. Bacio se na punjene jalapeno papriĉice, dok je ona pijuckala smrznutu margaritu. Nekoliko zrnaca soli zalijepilo joj se na donju usnicu. Makne ih vrškom jezika. — Trebam samo nazvati Francescu i pitati je. Buljio je u njezinu donju usnicu toliko dugo da se pobojala da nešto nije u redu. Obriše je ubrusom. Trepnuo je. — Francesca ima velik utjecaj na svog supruga. — I? — Iskoristit će ga da me vrati u igru. — A tako. — Sad joj je bilo jasno. — Ali, samo ako ti pomo-gneš meni. — Tako nekako. Još nešto je nedostajalo u cijeloj priĉi. Zašto bi Francesci bilo stalo da je baš Kenny prati? To nije imalo smisla. — Što je htjela postići? Morala je znati da ćemo biti poput vode i ulja. — Godine koje je provela radeći talk-show ostavile su nekakav sadistiĉki trag na njezinu mozgu. Ona voli suoĉavati nevjerojatne karaktere, a zatim gledati kako se kolju samo da bi se ona mogla poĉastiti ostacima. To nije bilo nalik Francesci. Tu je definitivno nešto nedostajalo, ali od Kennvja vjerojatno neće doznati što. Pogledao ju je nezadovoljno. — Namjeravaš li jesti ili ćeš samo lickati usnicu? — Lickati usnicu? — Ja neću biti taj koji će baciti prvi kamen, budući da i ja imam loših navika, ali zaista bi trebala ostaviti tu donju usnicu na miru. Uvijek je grickaš ili lickaš ili nešto sliĉno. To me dekoncentrira. — Znaš, Kennv, već me popriliĉno ţivciraju tvoje primjedbe. — Uh, uh. — On joj u usta ubaci tortilju koju je upravo napunio. Umak je bio ljut i kad je napokon uspjela povratiti dah, već je stigla i


ostala hrana. Dok su jeli, Kennv ju je zabavljao lokalnim anegdotama i ona se ubrzo uhvatila kako se smije njegovim priĉama. Mogao je biti šarmantno društvo kad je ţelio. Ili se jednostavno radilo o ţaru njezine ogromne margarite, budući da je ubrzo bila obavije-na pahuljastom izmaglicom. Ispriĉala se i otišla u toalet. Kad se vratila, ĉekala ju je još jedna margarita. Bila je donekle drukĉijeg okusa, ali jednako ukusna. Sjetila se igala, pa se prepustila uţivanju. Šarene duge poĉele su plesati po zidovima. Napokon je Kennv odgurnuo zadnje ostatke peĉenog sladoleda s cimetom i platio raĉun, iako mu je rekla da ga ĉasti veĉerom. — Skoro će deset sati — reĉe on. — Trebamo krenuti. Odnosno, ako to još uvijek namjeravaš uĉiniti. — O da. — Glas joj je bio preglasan i pokušala ga je sniziti. — Nisam se predomislila. — Ustala je i soba se poĉne vrtjeti oko nje. — Samo mirno. — On je uze za ruku i povede kroz restoran. Putem prema izlaznim vratima, odvraćao je pozdrave oboţavateljima koji su mu ţeljeli privući paţnju. Oĉekivala je da će se oporaviti od svjeţeg zraka, ali nije. Svjetla na parkiralištu vrtjela su se oko nje, ali njoj uopće nije bilo bitno što je previše popila. — Kennv, nisi mi rekao što si to uĉinio da si suspendiran. — Ne bi ti se dopao odgovor. Poţeljela je raširiti ruke, zagrliti noć, zagrliti njega. — Nema toga što mi se veĉeras ne bi dopalo. — Onda u redu. IzmeĊu ostalog, udario sam jednu ţenu. Bilo je to zadnje ĉega se sjećala. Emma je zaĉula vodu kako teĉe i shvatila da su njezini uĉenici drugog razreda ponovno pustili vodu iz cijevi ispred njezine kuće. Voljeli su napuniti kadicu za ptice, ali ne bi se uvijek sjetili zatvoriti slavinu. Namrštila se i nastojala smisliti rijeĉi koje će im reći, ali nije joj uspijevalo. Voda je prestala curiti. Utonula je dublje u udoban krevet. — Emma? Podigla je kapke jedva dovoljno da bi ugledala bijeli strop. Previše bijel, a da bi pripadao njezinoj ljubljenoj kućici. I gdje je pukotina u obliku latice iznad njezina kreveta? — Emma?


Natjerala se potpuno otvoriti oĉi i ugledala Kennvja kako prilazi krevetu. Što je on radio u njezinoj kući? Oko bokova imao je zamotan ruĉnik, a drugi mu je bio prebaĉen preko ramena. Kosa mu je bila mokra i razbarušena. Svijet je kliznuo natrag na svoje mjesto i shvatila je da je u Kennvjevu stanu. U njegovu krevetu. Zastenjala je. — Ustaj, kraljice Elizabete. — Što radim ovdje? — zagrakće. — Dolje imam vrĉ svjeţe skuhane kave koja bi ti se mogla svidjeti. Definitivno ne podnosiš alkohol. — Molim te... — uspjela je protisnuti, primjećujući izguţvan krevet. — Reci mi da ti ne dugujem trideset dolara. — Draga, nakon onoga što se sinoć dogodilo, ja dugujem tebi. Zastenjala je opet i zabila lice u jastuk. Smijuljio se. — U krevetu si prava divlja maĉka, moram priznati. Prisilila se pogledati ga, a zatim je, ugledavši vragolasti sjaj u njegovim oĉima, potonula u jastuke. — Nemoj se truditi. Ništa se nije dogodilo. — Kako si to zakljuĉila? — Još uvijek stojiš na vlastitim nogama. On se ponovno zasmijulji. Uzimajući u obzir vlastitu fiziĉku iscrpljenost, pomislila je da je njezin odgovor priliĉno bezobrazan, ali je bila isuviše mamurna da bi u njemu uţivala. Lagano se pridigla u sjedeći poloţaj. Na sebi je imala majicu teksaškoga sveuĉilišta, grudnjak i gaćice. Nije se mogla prisiliti razmišljati o tome kako je skinula odjeću. — Da pustim vodu za tuširanje? Zateturala je prema vratima kupaonice. — Uĉinit ću to sama. Ti mi moţeš donijeti kavu. — Naravno, vaše gospodstvo. Zatvorila je vrata kupaonice, preko glave potegnula njegovu majicu, ispustila grudnjak i okrenula se prema umivaoniku. Tada je vrisnula. S druge strane vrata Kenny se cerio. Emmin se vrisak pretvorio u jecaj. Još se jaĉe iscerio, a onda je zaĉuo korake na stepenicama. Namrštio se. — Sranje. Vrata spavaće sobe naglo su se otvorila i uletjela je prekrasna ţena ugljeno crne kose i tijela manekenke. — Isuse, Kennv, jesi li ovog puta nekoga ubio?


Emma je izjurila iz kupaonice omotana velikim ruĉnikom i oĉiju veliĉine pristojne vododerine. — Što si mi to uĉinio! — Emma, dopusti da ti predstavim svoju mlaĊu sestru, Torie. Torie, ovo je lady Emma Wells-Finch. I dok je Emma pokušavala natjerati vlastita usta da progovore, Kennv je primijetio daje Torie, kao i obiĉno, savršeno odjevena. Imala je haljinu Niemana Marcusa, jednostavnu malenu krpicu koja košta više od nacionalnog duga, i skupe talijanske sandalice. S usnih resica blistao joj je par poput busena velikih dijamantskih naušnica, vjenĉani dar njezina bivšeg muţa. Kosa joj je bila tamna poput njegove i sezala joj je do brade. Imala je dvadeset osam godina, bila je visoka, vitka, zelenih oĉiju i oĉaravajuća. TakoĊer je bila i beskrajna gnjavatorica. Ipak, on ju je volio i vjerojatno bio jedina osoba na svijetu koja je razumjela koliko se nesreće skriva iza njezina ţivahna razmetanja dobre djevojke. — Zar ti nikad ne zvoniš? — prigovorio je. — Zbog ĉega bih zvonila kad imam kljuĉ? — Sa zanimanjem je pogledala u Emmu. — Dušo, to je jedna Ċavolska tetovaţa. Ne obazirući se na nju, suznih oĉiju Emma je pojurila prema Kennvju. — Kako si mogao dopustiti da se ovo dogodi? On je stao prouĉavati crveno-bijelo-plavu zastavu drţave Teksas, koja je sada lepršala dobrim dijelom njezine nadlaktice, i ispod nje manju zastavicu s natpisom Kennv. — Ništa ja tu nisam mogao uĉiniti. Znaš kakva si kad nešto odluĉiš. — Bila sam pijana. — To je istina. — Barem nije uobiĉajena tetovaţa — rekla je Torie u nastojanju da bude ljubazna. Emma je zurila u nju dok joj je ona pruţala ruku. — Drago mi je, lady Emma. U sluĉaju da ti je promaklo upoznavanje, ja sam Torie Traveler. Imala sam i nekoliko drugih prezimena, ali sam ih se nedavno riješila i vratila se na poĉetak. Nemoj se uvrijediti ako ti kaţem da imaš grozan ukus što se muškaraca tiĉe. — Ona ispusti Emminu ruku i okrene se prema Kennvju. — A ti si mogao odgovoriti barem na jedan moj poziv, kurvin sine. — Zašto? Samo bi mi rekla da moram u Wynettu, a ja sada ne ţelim ići u Wynettu. — Fino. Onda me smiješ ignorirati sve do vjenĉanja.


— O, zar ćete ti i Phillip Morris izreći sudbonosno da? — Njegovo ime je Phillip Morrison, a ti dobro znaš da ne priĉam o tom vjenĉanju. — To izmeĊu vas nije štimalo, pretpostavljam. — Htio je da prestanem psovati i da mu pustim deset udaraca fore. — Otmjenu je ruku stavila na bok. — Kunem ti se da nisam mogla ostatak ţivota gledati tu njegovu palicu za golf, a da mi pritom ne padne na pamet kakav poluopsceni komentar. — Prekinula si s njim jer ti se nije sviĊala njegova palica? — Zbog toga i zbog toga što je dao ime svom pimpeku. — Mnogo muškaraca to radi. — Da, ali, zovu li im se Barbie? Kenny uzdahne. — Izmišljaš. — Da bar. Emma više nije mogla izdrţati i stala je ispred Kennvja. — Kako sam dobila ovu tetovaţu? — Bila si prokleto uporna. — Ţeljela sam cvijet, cvjetić! — Sinoć nisi. I, dušo, trebala bi mi biti zahvalna, a ne urlati na mene, jer si na drugoj ruci htjela imati Union Jacka. A kad sam se ja usprotivio, gadno smo se posvaĊali. Na kraju sam te morao iznijeti iz salona, a ti si me udarala i vikala. Bilo me je strah odvesti te u hotel i tako smo završili ovdje. Emma se spustila na rub kreveta. — Ali popila sam samo dvije margarite. Kako sam mogla izgubiti pamćenje nakon samo dva pića? — Obje su bile priliĉno jake. Izgleda da ne podnosiš alkohol. Ona je zarila glavu u dlanove. — Od trenutka kad sam te upoznala, sve je naopako. — A to bi ti trebalo biti dovoljno da bi stvorila sliku kako će izgledati ostatak vaše veze — reĉe Torie i krene prema ogledalu provjeriti frizuru. — Kenny ima ne baš tako tajan otpor prema intimnostima zbog nezdravog odnosa s našom pokojnom, neoplakanom majkom. — Daj, zaveţi! No, Torie izvuĉe krivu repliku. — On vrluda izmeĊu fufica, — zato što su mu one sigurne, i pravih ţena sa pravim mozgom, — jer mu se takav tip po prirodi više sviĊa. Ali kljuĉna rijeĉ u ovome svemu je »vrluda«. Što se tiĉe veza s obvezom, on ti je poput Bermudskog trokuta. Smatraj se sretnicom ako ti to dovoljno rano postane jasno. — Daj se gubi odavde! — reĉe Kennv prije no što je Emma imala


prilike objasniti prirodu njihove veze. — Ne, dok ne obećaš da ćeš doći u Wynettu. Tata planira odrţati vjenĉanje dok si još pod suspenzijom, tako da bude siguran da ćeš biti prisutan. — Upravo si rekla da ste Phillip i ti prekinuli. — Dobro znaš o ĉemu govorim! O mom vjenĉanju s onim kretenom od Dextera O'Connera. — Kad ćeš napokon shvatiti da oni ne mogu imati vjenĉanje bez tvoje suradnje? — On odbaci ruĉnik koji je nosio oko vrata. — Lako je to tebi govoriti, ali me tata pritišće. Dao mi je trideset dana da na prst stavim Dexterov prsten ili će poništiti sve moje kreditne kartice. A kako ću onda plaćati raĉune za hranu? — Blefira. — Kennv je krenuo prema ugraĊenoj garderobi. — Ovaj put ne. — Glas joj postane tanak i obeshrabren. — Moţda se trebam udati za Dextera. — Nasmijala se samosaţaljivo. — To i rastave braka su jedine dvije stvari koje mi idu od ruke. — Prestani se saţaljevati. — Misliš li da bih ikad o tome razmišljala da nisam oĉajna? — bijesno mu odvrati. Oni emui postaju sve veći, a njihova hrana me košta ĉitavo bogatstvo. Tata se već neko vrijeme ţali zbog toga, ali dosad mi nije prijetio da će mi uzeti kartice. — Da si te ptice poslala na veliki nebeski emu-pašnjak, kao što sam ti rekao, ne bi ti se to dogodilo. — Znaš da to ne mogu uĉiniti! Emma je privremeno zaboravila na vlastiti jad. — Emui? — Izgledaju kao nojevi koje je netko namoĉio u ĉaĊu iz dimnjaka — objasni Kenny. — Ptice s najruţnijim guzicama na svijetu. — Nije istina! — usprotivi se Torie, a zatim slegne ramenima. — U redu. Moţda i nisu previše lijepe, ali su draţesne. — I u tome i jest problem — Kenny će otegnuto. — Moja sestra, genijalna poduzetnica, prije nekoliko godina navukla se na emu-groznicu, kad su ljudi poĉeli govoriti kako uzgojem tih ptica mogu zaraditi ĉitavo bogatstvo jer ne zauzimaju mnogo prostora, a za njihove proizvode postoji veliko trţište. — Morala sam biti financijski neovisna kako bih se izvukla iz braka — prekine ga Torie. — A ulje emua je izvanredno ljekovito. Koristi se pri lijeĉenju povreda u NFL-u. Uz to, meso emua ima više proteina, a upola manje kalorija i masnoća od govedine. I jednakog je okusa.


— Kako ti to znaš kad nikad u ţivotu nisi okusila ni zalogaj tog mesa? — Jednog dana hoću. On prezirno puhne. — Na nesreću, trţište proizvoda emua sporo se razvijalo. Ali to mojoj sestri ionako nije bilo bitno, jer kad je imala priliku prodati koju pticu za meso, ona je odbila. Ona se okrenula Emmi. — Kad god bih pomislila da će ih zaklati, lice bi mi se osulo. Pokušala sam prodati parove za rasplod, ali ih ovih dana nitko ne kupuje. — I sada je zapela sa svakim danom sve većim, jatom emua koje treba hraniti, a koje nitko ne ţeli. — To ti je poput neke egzistencijalne noćne more. — Ona je duboko uzdahnula, a zatim joj je kut usnice zaigrao. — S druge pak strane, ţivot uvijek ima vedriju stranu i barem nemam teksašku zastavu na ruci. Emma je pogledala prema uţasnoj tetovaţi i stresla se. Do kraja ţivota će morati nositi duge rukave. Zbog lagane vrtoglavice, traume izazvane tetovaţom i siline kojom je Torie upala u Kennvjevu spavaću sobu, Emma nije mogla uhvatiti pravi sadrţaj njihova razgovora, ali sada ga je poĉela shvaćati. — Znaĉi li to da te tvoj otac pokušava natjerati da se udaš za nekoga tko ti se ne sviĊa? — Ili ću odustati od kartica kojima sam plaćala hranu za ptice, a da ne spominjem još nekoliko manjih potreba kao što je, na primjer, pristojna odjeća i benzin. Moj tatica i Dexterov stari su me namamili u zamku. Nisu mogli smisliti nijedan drugi naĉin ujedinjenja, osim spajanja Dextera i mene. — Ujedinjenja? Kenny je izišao iz garderobe, još uvijek golih prsa, zakopĉavajući platnene hlaĉe. — Naš je otac vlasnik TCS-a, Traveler kompjutorski sustavi. Dexterov je otac vlasnik Com Nationala. I njegov je najţešći suparnik. Njihovo je najveće postrojenje u Austinu, ali su, samo kako bi napakostili mom starom, izgradili i manji objekt za istraţivanje i razvoj u Wynetti. Dvije se kompanije bore još od sedamdesetih i koriste se svim ljigavim trikovima kojih se mogu dosjetiti kako bi ostale u vodećem poloţaju. Na nesreću, toliko su bili zauzeti mrţnjom jedan prema drugome, da su prestali obraćati pozornost na mlaĊe kompanije koje su im jurile za petama. I sada su i TCS i Com National u nevolji, a jedini naĉin da preţive jest da se ujedine. Ako to uspiju, bit će nepobjedivi.


Emma odmahne glavom. — Još uvijek ne razumijem kakve to ima veze s Torie. Poduzeća se ujedinjuju, a ljudi se ne moraju zato vjenĉavati, posebice kad im se oĉevi meĊusobno mrze. — AT ne ova poduzeća — reĉe on izvlaĉeći iz garderobe svi-jetlomodru traper košulju. — Njih dvojica su jedan drugome toliko toga podmetali, ne samo u poslu nego i u privatnom ţivotu, tako da nijedan od njih ne vjeruje onom drugom, ali obojica ţele stapanje. — I zato sam ja ţrtveno janje kako bih tu ĉitavu stvar drţala na okupu. — Torie je iz torbice izvukla kutiju cigareta samo da bi je Kenny zgrabio i bacio u koš za smeće. Emma se zbunila. Zar je svijetom vladala epidemija brakova pod ucjenom? Kako se moglo dogoditi da susretne još jednu ţenu u sliĉnoj situaciji? Ĉinilo se isuviše bizarnim da bi bilo sluĉajno i sjeti se Francesce Serritelle Day Beaudine. Ali, to nije imalo smisla. Francesca je moţda znala za Torinu nevolju, ali ništa nije znala o Emminoj. Morala je biti sama kako bi razmislila, pa je ustala s kreveta. — Ispriĉajte me, idem se otuširati, a onda se moram vratiti u hotel. Pola sata poslije izišla je iz spavaće sobe i krenula u prizemlje. Odjenula je kratku haljinu preko koje je navukla Kennvjevu majicu da bi sakrila odvratnu tetovaţu. Pomisao da će do kraja ţivota ţivjeti sa zastavom Teksasa na ruci bila je dovoljno grozna, ali to da joj je Kennvjevo ime trajno urezano u koţu bilo je zaista nepodnošljivo. Kenny i Torie su sjedili za kuhinjskim šankom, pijuckali kavu i jeli krafne. Torie je plavozelenim noktom pokazala prema otvorenoj kutiji. — Ţeliš li krafnu? Tamo je jedna punjena kremom koje se tvoj ljubavnik još nije dograbio. — On nije moj ljubavnik i mislim da će mi u ovom trenutku kava biti i više nego dovoljna. — Ako ti nije ljubavnik, kako to da si bila gola u njegovoj spavaćoj sobi? — To je sluĉajno. Mi ne spavamo. On mije vozaĉ. — Vozaĉ? Kennv, što se dogaĊa? On joj je objasnio, iako je, prema Emminu mišljenju, nepotrebno negativno naglašavao njezine sposobnosti voĊe. Kad je završio, Torie reĉe: — Dakle, ti si doista lady. — Da, ali ne koristim titulu. — Budi sigurna da bih ja svoju koristila kad bih je imala. — To sam i ja rekao. — Kennv je pogledao Emmu jednim od onih


»rekao sam ti« pogleda. Emma je odustala. — Wynette nije daleko od Austina, lady Emma. — Torie je ustala s barskog stolca otmjeno poput maĉke i krenula prema umivaoniku da bi isprala ljepljive prste. — A doista je krasan grad. Kad si već u Teksasu, zašto ne bi vidjela kako ţive domoroci, a ne obilazila samo turistiĉka mjesta. Kennv te moţe voziti u knjiţnicu kad god poţeliš, a ni San Antonio nije daleko. Što kaţeš? U znak ţenske solidarnosti, hoćeš li mi pomoći da ga vratim u rodni grad? — Ona nema nikakvo pravo odluĉivanja — progovorio je Kennv vidno razdraţen. Emma je razmišljala o prijedlogu. Bez obzira na to što je svima govorila, istraţivanje nije bilo pravi razlog njezina dolaska u Teksas. Dok god je imala pristup knjiţnicama koje je trebala, mogla je za nekoliko dana dovršiti posao. Daleko vaţnije je bilo baciti sjenu na svoju reputaciju, a to je mogla jednako lako u Wynetti kao i bilo gdje drugdje. Uz to, društvo tako neobuzdane ţene kao što je Torie Traveler zacijelo će naljutiti Hugha. A moţda će Beddingtonovim detektivima biti jednostavnije slijediti je u malenom gradu. Morala je priznati da joj se pomisao da joj je baza u Wynetti sviĊa više od selja-kanja od jednog do drugog bezliĉnog hotela. — Dobro, moţe. Mislim da će to biti u redu. — Ne — reĉe Kenny. — Ne dolazi u obzir. — Pomisli samo na našu maćehu — reĉe mu Torie. — Ona će se popisati od uzbuĊenja što je u gradu prava, ţiva predstavnica britanskoga plemstva. — To jest i razlog zašto bi to trebalo izbjeći — odgovori joj Kenny. Torin je izraz lica postao lukav. — Moram li te podsjetiti na ono boţiĉno jutro kad smo bili djeca i kad te je mama obasula darovima vrijednim nekoliko tisuća dolara, a meni nije kupila ništa? Emma se uspravila. Što je to bilo? Kenny je pogledao sestru oĉajniĉkim pogledom. — Posljednjih sam sedamnaest godina proveo nastojeći ti nadoknaditi nesretno djetinjstvo i više me nećeš navući da se osjećam krivim. — Onda ću ti spomenuti kad sam svojim dţeparcem kupila onaj divni kolaĉ u obliku Minnie Mouse. Imao je mašnu i zgodne male uši koje su stršale. Sjeti se kakvu si scenu napravio jer si ga ţelio i kako me je ona ošamarila kad sam ti ga odbila dati. Stao si ravno ispred mene i pojeo


ĉitav kolaĉ dok sam te ja gledala. On se namrštio. — Torie, svi na svijetu znaju daje ona bila luda, a ja razmaţeno derište. — Sjećam se da je ostalo nekoliko zalogaja od mašne... — Torie... — u glasu mu se osjećala prijetnja. — Ali, umjesto da mi ih daš, ti si ih bacio u... — Dobro! Pobijedila si! Ali, ovo je protiv mog uvjerenja. Na trenutak, Torie se ĉinila gotovo krhkom. Zatim mu je jednu ruku obavila oko vrata i pritisnula usnice na njegov obraz. — Hvala, braco, dugujem ti uslugu. — Duguješ ti meni više od jedne usluge — on uzdahne. — Ali, svejedno, ja se nikad neću moći iskupiti. 7. Tvoja je sestra zacijelo pretjerala — reĉe Emma. — Vaša majka nije mogla doista dopustiti nešto takvo. Ali, Kenny obrati paţnju na krajolik kojim su prolazili. — Pogledaj ove bluebonnete i indijanske ĉetkice. Nije li to nešto najljepše što si vidjela? Oĉito nije ţelio razgovarati o djetinjstvu i Emma je još jednom dopustila da joj paţnju odvuĉe ljepota teksaškoga krajolika. Bili su zapadno od Austina, nedaleko od Wynette, na cesti s dvije trake, s koje se pruţao ĉaroban pogled na breţuljke protkane vapnencem i dolinu s poljima poljskog cvijeća, koja su se pruţala dokle je god pogled sezao. A onda su prošli pokraj pašnjaka na kojem je pasla stoka, ugledala je i nekoliko jelena pa pticu koja je kruţila oko kristalno ĉiste rijeke koja je blistala na suncu, a koju je Kennv prepoznao kao crvenorepog sokola. Ipak, odvratila je misli od krajolika i ponovno se usredotoĉila na sastavljanje dijelova priĉe koju je jutros ĉula. Iako se to nje nije ticalo, nije si mogla pomoći. Jednostavno je o njemu morala saznati više. — Priĉaj mi o svom djetinjstvu. Pitam te to kao pedagog, razumiješ. Fascinirana sam djelovanjem koje rani odgoj ima na ponašanje odraslih ljudi. — Vjeruj mi, da sam dopustio da na mene utjeĉe moj odgoj, sada bih bio u zatvoru. — Zar je bilo tako gadno? — Na ţalost, jest. Znaš li one stare tinejdţerske filmove u kojima neki ljigavi bogatunĉić muĉi siromašnog, ali hrabrog junaka? — Znam.


— E, pa ja sam bio takav bogatunĉić. — Ne vjerujem ti. Ti jesi nezreo i iritantan, ali nisi okrutan. On podigne obrvu i pogleda prema njoj. — Molim te, reci mi. — Odmotala je sir i krekere, koje je ţurno kupila na benzinskoj postaji kad je shvatila da nije zainteresiran za ruĉak. Slegnuo je ramenima. — Svi u Wynetti znaju kako sam odgojen, tako da pretpostavljam da ćeš sve ĉuti ĉim stignemo u grad. — Kliznuo je u lijevu traku, pretjeĉući dostavno vozilo. — Moja je majka bila lijepa i iz bogate obitelji, ali ne previše poznata po pameti. Emma je odmah pomislila na Torie, ali je zakljuĉila da nije pravedna. Bila je uvjerena daje Torie Traveler izuzetno inteligentna, ali to skriva, jednako kao i njezin brat. — Otac je odrastao u siromašnoj obitelji — reĉe Kenny — ali je bio bistar i vrijedan. Mislim da je to bio tipiĉan primjer suprotnosti koje se privlaĉe. Ubrzo su se vjenĉali, a zatim shvatili da se zapravo ne mogu podnijeti. Nijedno od njih nije htjelo ni ĉuti za razvod. Moj otac ne bi nikad priznao da u neĉemu nije uspio, a majka je tvrdila da ne bi preţivjela tu sramotu. — Priliĉno staromodan stav. — Moja je majka provela ţivot na tankom rubu izmeĊu neuroze i psihoze. Kako je postajala starija, tako je psihoza prevladavala. Bila je klasiĉan primjer narcisoidne ţene udane za ĉovjeka koji ju je zanemarivao tako da je, ĉim sam se ja rodio, od mene uĉinila središte svog svijeta. Davala mije sve što sam ţelio, ĉak i kad to nisam smio dobiti. Nikad mi nije rekla ne, i oĉekivala je da je zbog toga oboţavam. — Jesi li? — Naravno da nisam. Uzvraćao sam joj lošim ponašanjem. I što mije više ugaĊala, to sam je više odgurivao od sebe. Krivio sam je za sve loše što mi se u ţivotu dogaĊalo. Bio sam najneugodnije dijete koje moţeš zamisliti. Nije ni ĉudno, pomisli ona, osjećajući saţaljenje prema tom djeĉaku, ali i nevoljko divljenje prema njegovoj iskrenosti. — A gdje je bio tvoj otac dok se to sve dogaĊalo? — Stvarao je kompaniju. Mislim da je ĉinio što je mogao kad je bio u blizini. Obvezno mi je ukazivao na sve moje mane i nastojao me podvrgnuti ĉvrstoj stezi. Ali, nikad nije bio dovoljno kod kuće da bi to imalo uĉinka. Ja sam bio tako odbojan klipan i ne krivim ga što nije bio više kod kuće.


Ali, krivio ga je. Ĉula mu je to u glasu. Moralo je to biti vrlo zbunjujuće: imati jednog roditelja koji ti previše dopušta i drugog koji te samo kritizira. — Prema onome što sam ĉula — oprezno je rekla Emma — ĉini mi se da tvoja majka nije osjećala jednaku ljubav za Torie kao za tebe. — Zbog toga je doista smatram krivom. Ja sam imao ĉetiri godine kad se Torie rodila, a kao i svi ĉetverogodišnjaci nisam bio presretan sa strancem u kući. Umjesto da zaštiti Torie, majka ju je ostavila babysittericama. Ništa nije smjelo uznemiriti njezina malog savršenog Kennvja, shvaćaš. A pogotovo ne još jedna ţena u kućanstvu. — Jadna tvoja sestra. On kimne. — Srećom se otac zaljubio u Torie ĉim ju je ugledao. Kad je bio kod kuće, uvijek je bila uz njega, poklanjao joj je svu paţnju i pobrinuo se da babysitterice odgovaraju izravno njemu. Ali, nije ga bilo dovoljno kod kuće i ona još uvijek ima mnogo oţiljaka. Oĉito, Torie nije bila jedina s oţiljcima. Oĉevo favoriziranje kćerke moralo je za njega biti jednako štetno kao i majĉina prevelika ljubav. — Gdje ti je sad mama? — Umrla je od aneurizme mozga nedugo prije mog sedamnaestog roĊendana. — I ti si ostao s ocem. — Tada se u mom ţivotu pojavila druga osoba koja se iz nekog nerazumljivog razloga zainteresirala za mene. Nauĉio me je sve što sada znam o golfu, a istodobno se pobrinuo da nauĉim i teška pravila ţivota. Boţe, kako je bio strog. Ali, pruţio mi je priliku. Zanimljivo je bilo to daje netko drugi, a ne njegov otac, uvidio Kennvjeve mogućnosti. — Tko je to bio? Ĉinilo se da je Kenny nije ĉuo. — Jednu lekciju sam nauĉio vrlo rano, a to je kako da se ponašam prema sestri. — Nasmije se. — Prije nego što bismo krenuli prema terenu za golf, nazvao bi je i ukoliko mu ona ne bi rekla da sam se prema njoj lijepo ponašao, ne bi mi dao udariti prvu lopticu. Moţeš li to zamisliti? Sedamnaestogodišnjak je bio zatoĉenik svoje dvanaestogodišnje sestre. — Ponovno se nasmije. — Srećom, Torie nije baš krvoţedna i nakon nekoliko mjeseci izgubila je ţelju za osvetom. A onda smo otkrili da se volimo. Postali smo nešto kao najbolji prijatelji. — A ti i tvoj otac? — Rašĉistili smo sve prije mnogo godina. — Zazvuĉao je suviše


leţerno. — Kad sam poĉeo pobjeĊivati na turnirima, shvatio je da nisam potpuno bezvrijedan. Sada svoj raspored obveza podešava tako da me moţe gledati dok igram. Znaĉi, na taj je naĉin stekao oĉevo odobravanje. PobjeĊivanjem na turnirima. Dok je razmišljala o ĉinjenici daje djecu moguće zlostavljati na razliĉite naĉine, zazvonio je mobitel. Kennv se javi, zbunjeno je pogleda i preda joj slušalicu. — Neki tip koji kaţe da je vojvoda. Emma odloţi sir i krekere, koje još nije ni zapoĉela jesti, i prisloni telefon uz uho. — Dobar dan, vaše gospodstvo. — Ovdje nije dan, dušo — odgovori joj neugodno poznat glas. — Kasno je i trebao bih biti u krevetu, ali bio sam previše zabrinut za tebe da bih mogao zaspati. Gdje si bila? Reĉeno mi je da se sinoć nisi vratila u hotel. Dakle, njegovi su psi ĉuvari bili na mjestu. — Sinoć? — Znam da si bila u hotelu, naravno, gdje bi drugdje mogla biti, ali volio bih da si nazvala. — Ali... — Zašto si otišla iz hotela? Mislio sam da ćeš ostati u Dallasu. Uzrujalo ju je što nije ni pomislio da je moţda ĉitavu noć banĉila. Prisjetila se kako on ima nesretnu naviku da vjeruje u ono što ţeli vjerovati. — Kennv i ja smo na putu za Wynettu. Njegov rodni grad. A što se prošle noći tiĉe... — Wynettu? Zvuĉi mi poznato. Zašto, zaboga, idete tamo? — Kennv ima neki privatni posao, a ja sam rekla da ću mu se pridruţiti. — Razumijem. I gdje ćeš odsjesti? Planirala je ostati u hotelu, ali sada ne moţe dopustiti takvo konzervativno ponašanje. — Na Kennvjevu rancu, naravno. Kennv je zakrivudao. Ona se ĉvrsto primi za šofersku ploĉu. Hugh je pobjesnio. — Nemoguće! On nije oţenjen i ti ne smiješ biti tamo s njim. — Ţao mi je što te to uzrujava, ali i to je prijeko potrebno za moje istraţivanje. Vrlo mi je vaţno da... u potpunosti doţivim Divlji zapad. — Eto ti, pomislila je ona. Neka misli što hoće. — Dat ću ti ja Divlji zapad — promrlja Kenny. Rukom je prekrila slušalicu i utišala ga. — Emma, dušo, vjerojatno ti nije palo na pamet da si malo neoprezna u


ponašanju. Ĉak i u stranoj zemlji morala bi biti smotre-nija. Prstima je lupkala po krilu dok joj je on drţao predavanje o doliĉnom ponašanju, njegovu obiteljskom imenu i njezinoj reputaciji. — Odsjest ćeš u hotelu — reĉe Kenny kad je napokon uspjela prekinuti razgovor — a ne kod mene. A sada bi mi napokon mogla reći tko je to bio i što hoće od tebe. Iako joj je upravo povjerio neke bolne pojedinosti svog privatnog ţivota, Emma nije bila voljna uĉiniti isto. — Bio je to Hugh Holrovd, vojvoda od Beddingtona. On je vlasnik »Svete Gertrude«. Moţeš li malo usporiti? — Otkud mu broj mog telefona? — Nemam pojma. On je priliĉno utjecajan ĉovjek i uvijek naĊe naĉin kako da dobije što ţeli. Vidi! Opet poljsko cvijeće! — Mislim da je vrijeme da mi kaţeš što se toĉno dogaĊa. — Govorio je mrtvaĉki neraspoloţenim glasom kojeg se nauĉila uţasavati. — Molim? — Poĉinjem nešto ĉudno osjećati upravo ispod koljena. Jednak osjećaj ponekad imam prije nego što s metra udaljenosti promašim rupu. Bez upozorenja je skrenuo na malo pošljunĉano ugibalište, s tri stola za izletnike. Za jednim od stolova sjedila je obitelj s dva djeĉaka. On je izišao iz automobila, ali je ona odluĉila ostati u automobilu. Otvorio joj je vrata i pogledao je pogledom koji je obećavao da će je, ne izaĊe li sama, na silu izvući iz automobila. U zadnji je trenutak zgrabila kišobran samo da bi ga uzrujala, a zatim se, dok ga je otvarala, potrudila da ga boĉne u glavu. — Ovo sunce nemilice prţi. — Ni pribliţno tako nemilice kao moj gnjev. — Oteo joj je kišobran, zatvorio ga i ubacio u automobil. Obitelj izletnika znatiţeljno je promatrala kako Kenny vodi Emmu pokraj njihova stola prema kvrgavom stablu na rubu izletišta, gdje su mogli imati malo privatnosti. Konaĉno joj je pustio ruku. Probadao ju je oĉima koje su je sada više podsjećale na kirurške lasere, nego na divlje ljubiĉice. — Poĉni otpoĉetka. — Poĉetka ĉega? — oprezno će ona. — Ne seri. Instinkt mi je sve vrijeme govorio da je nešto ĉudno u ĉitavoj ovoj stvari, ali pogriješio sam što se nisam obazirao na to. A sada ću ti sve to lijepo nacrtati. Nad glavom mi visi suspenzija i karijera mi je u opasnosti. Znaĉi, ne mogu dopustiti slijepo srljanje u tuĊe probleme. Reci mi toĉno o ĉemu se radi.


Za sebe nikad ne bi rekla da je plašljiva, ali on je izgledao zastrašujuće. — Ne znam na što misliš. — Dopusti da te podsjetim kako si usred strane zemlje s ĉovjekom koji je nedavno suspendiran zbog trgovine drogom i zbog toga što je udario ţenu. Prije nego što je otišla, Torie je Emmi ispriĉala što se dogodilo s Kennvjevim poslovnim upraviteljem. — Nisi suspendiran zbog trgovine drogom, a ovo za ţenu ti ne vjerujem. — Dušo, imam to na videu. — Doista, Kenny, to se tebe ne tiĉe. — Malo sutra! Moja je karijera u pitanju, a nju ne ţelim ni zbog koga riskirati. Kakva je tvoja veza s onim tipom? — Rekla sam ti. Vojvoda od Beddingtona je vlasnik »Svete Gertrude«. On je takoĊer najveći dobroĉinitelj škole. — I? Dok je promatrala nepopustljivi izraz njegovih usana, osjetila je nostalgiju za onim zgodnim blesanom kakvim ga je u poĉetku smatrala. — I ništa. Dugo je gledao u nju. — Izgleda da sam te krivo procijenio. Mislio sam da imaš petlju, ali ti nisi dovoljno hrabra da bi bila iskrena. To je zaboli. — Ovo nema nikakve veze s tobom! Nije joj odgovorio. Prouĉavao ju je i ona se mogla zakleti da je na njegovu licu ugledala razoĉaranje. Osjećala se kao kukavica. Ali, mrzila je pomisao da će mu otkriti intimne pojedinosti svog ţivota, a posebice da bi mu se zbog njih mogla uĉiniti patetiĉnom. — Apsolutno si okrutan u ĉitavoj ovoj stvari — reĉe ona. On je ĉekao. Bio je u pravu. Bila je kukavica. Bilo bi mnogo jednostavnije sve mu priznati. Nakon toga, mogla bi ostvariti što ţeli, a da ništa ne mora skrivati od njega. Da bar istina nije tako neugodna. Dvojica djeĉaka poĉela su se igrati lovice. Zavidjela im je na slobodi. — Dobro, reći ću ti — nevoljko reĉe. — Ali, pristaješ li da budem kod tebe na rancu? — O tome ćemo razgovarati nakon što ĉujem tvoju priĉu. — Ne. Najprije mi obećaj. — Ništa ti neću obećati dok ne ĉujem što ćeš reći. — Prekriţio je ruke i naslonio se na deblo koprivića. Smogla je hrabrosti podsjećajući se da nije uĉinila ništa loše. Zacijelo joj nije trebalo dobro mišljenje Kennvja Travelera. Ipak, zbog toga se


nije osjećala bolje.. — Vojvoda od Beddingtona u Engleskoj je veoma utjecajan — zapoĉe ona oklijevajući. — Iz stare je obitelji, ĉini se daje i genij za ulaganja u nove tehnologije jer je priliĉno bogat. Na nesreću, pomalo je lud. On je... — prstima je guţvala hlaĉice — .. .on me ţeli oţeniti. Paţljivo ju je promatrao. — Ĉini mi se da bi većina ţena bila polaskana udajom za nekog vojvodu. — Vjeruj mi, u njegovoj ponudi nema niĉeg osobnog. Iz prethodnih brakova ima dvije djevojĉice i treba mu muški nasljednik. Ţena mora biti iz dobre obitelji i neokaljane reputacije. Boţe oslobodi da se obiteljsko ime ukalja puĉankom koja ima normalan seksualan ţivot. — Shvatila je smisao toga što je rekla i ţurno nastavila. — Znam da to zvuĉi kao da smo u 17. stoljeću, ali je on smrtno ozbiljan. Ja sam ga, naravno, odbila, ali on se na to nije obazirao. Nastavila je i ispriĉala mu o svojoj panici kad je Hugh zaprijetio prodajom škole i o planu koji je smislila u oĉaju. — Morala sam pristati, Kenny. Ne mogu mu dopustiti da zatvori »Svetu Gertrudu«. Ali, ne mogu se ni udati za njega. Zagrijavajući se za temu, Emma mu opiše svoj plan da skandalom prisili Beddingtona da odustane od zaruka. Kad je napokon završila, Kennv ju je trenutak gledao bez rijeĉi, a zatim odšetao do najbliţeg stola i sjeo. — Kad si rekla da nisi imala normalan seksualni ţivot, što si toĉno time mislila? Nije mogla vjerovati da je to jedino što ga je u ĉitavoj prici zainteresiralo. — To je jedino pitanje nakon svega što sam ispriĉala? — Prvo ono najvaţnije. Dvojica djeĉaka koji su se lovili po izletištu jurnu meĊu drveće. — Nikad nisam rekla da nisam imala normalan seksualni ţivot. — To si dala naslutiti. O kakvoj toĉno abnormalnosti govorimo? — Ni o kakvoj! Ne govorimo ni o ĉemu. — Nisi pritajena vladarica, zar ne? — Ne budi smiješan! — Već si mi rekla da nisi lezbijka i to sam sklon povjerovati. Jesu li ti stopala fetiš? — Ne! — Moţda si mazohistkinja? — Ne budi smiješan. — Sadistkinja?


— Gluposti. Oĉi mu se suze. — Smjesta mi reci da nisi pedofil. — Za ime Boţje, djevica sam! Tišina. Obrazi joj se zaţare. — Hajde, smij se. Znam da to ţeliš. — Ĉekaj da najprije doĊem do zraka. — Oĉi su mu odlutale prema njezinim grudima. — Kako itko moţe biti tvojih godina i djevica? — Jednostavno se tako dogodilo. Nije mi bila namjera da ispadne tako. — Malo je podigla bradu. — Bila sam zaposlena, a s muškarcima mi ne ide najbolje. — To je zato što voliš zapovijedati. — Nisam te pitala za mišljenje. — Prenuo ju je vrisak višeg djeĉaka. Gledala ga je kako onog mlaĊeg baca na zemlju, glave opasno blizu zaoštrenom rubu betonske ploĉe koja je pridrţavala jedan od stolova. — Oprezno, deĉki! Ako se ţelite hrvati, idite malo dalje. Braća su prestala i zagledala se u nju. Isto su uĉinili i njihovi roditelji. Kenny je zakolutao oĉima. — Daj, ne petljaj se u tuĊe stvari. Okrenula mu je leĊa. — Znala sam da ćeš mi praviti probleme. Zato ti i nisam ţeljela reći. On je stao ispred nje. — Naravno da pravim probleme. Prije dvije noći uskoĉila si sa mnom u krevet, a nisi mi nijednom spomenula tu odreĊenu informaciju. — Nije bilo bitno. — Meni je itekako bilo bitno. — Zašto? Kakve to ima veze? — Velike. Ti si me iskorištavala! Zurila je u njega bijesno, ali i s nekim perverznim osjećajem zabave. — Koliko se ja sjećam, bilo je upravo obratno. Pokušavaš li uvijek izokrenuti stvari kad znaš da nemaš pravo? Namrštio se. — Znaš li uopće kako si patetiĉan? — Ja? — Njegove su se obrve podigle. — Ti si ta koja se u ţivotu nikad nije poševila. — Ţivot se ne sastoji samo od seksa. — Da, ali ni golf ne igraš. — Krenuo je prema automobilu uzrujaniji nego što je imao pravo biti. Pojurila je za njim. — Ti si najsebiĉnija i najegocentriĉnija osoba koju poznajem. Upravo sam ti rekla da mi se ţivot raspada, a ti jedino moţeš misliti kako to utjeĉe na tebe.


— Prokleto si u pravu. — Okrenuo se prema njoj. — Slušaj me, Emma, jedini naĉin da se vratim u igru jest taj da ono malo reputacije što mi je preostalo oĉuvam blistavo ĉistom. E sada, kako ja to shvaćam, ti i ja smo u potpuno suprotnim poloţajima, jer ĉini se da si ti prokleto odluĉna uništiti svoju. — Nemam izbora. — Sigurno ga imaš. Rješenje tvojih problema oĉito je poput nosa na tvom licu. — Prstima pokaţe prema automobilu. — Iz ovih stopa uzmi telefon i reci tom jebenom vojvodi da nemaš nikakvu namjeru udati se za njega. — Zar ti nisi ĉuo što sam ti rekla? Ako ne pristanem na njegovu ucjenu, prodat će »Svetu Gertrudu«. — To nije tvoj problem. Dobit ćeš drugi posao. — Otkljuĉao je vrata i ušao u automobil. Emma pojuri na drugu stranu i stane potezati kvaku, dok joj on napokon ne otvori. — Ne znaš što govoriš. — Ušla je u automobil. — »Sveta Gertruda« je posebna. Zapoĉela sam novi program za uĉenice sa stipendijom. Ako se škola zatvori, one će biti na cesti. A »Sveta Gertruda« je moj dom. Jedini koji sam ikad imala. — To je samo hrpa stare cigle. — Meni ne. Ma, zašto se ja uopće trudim? Znala sam da nećeš razumjeti. — Ja ne razumijem kako si mogla dopustiti da ĉitava situacija postane tako zamršena? — Beddington nije glup. Bude li moje ponašanje previše napadno, odmah će shvatiti što pokušavam uĉiniti i riješit će se »Svete Gertrude« samo da bi me kaznio što mu prkosim. Moram to uĉiniti što suptilnije, pretvarati se da se slaţem s njim i istodobno ga uvjeriti daje loše procijenio moj karakter. Namrštio se i zabio kljuĉ u bravicu motora. — E, pa, ja neću spavati s tobom, ako ti je to na pameti. — Ja ne ţelim spavati s tobom! Iz nekog ludog razloga ova gaje izjava izgleda smirila. Ruke su mu se opustile, a pogledom je lijeno proputovao preko gumba njezine košulje. — Neku noć si i te kako ţeljela, kraljice Elizabete. Nadala se da nije primijetio kako se sva najeţila. Uspravila se u sjedalu. — Tada sam mislila da si ĉastan. — Ĉastan! — Ponovno se naljutio. — Rekao sam ti da sam ţigolo.


— Barem si bio iskren. — Lagao sam od glave do pete. — Da, ali ja to tada nisam znala. — Frknula je nosom. — I ako u sljedeća dva tjedna odluĉim s nekim spavati, to nećeš biti ti. — Sljedeća dva tjedna ti nećeš ni sa kim spavati. Sve dok mi Francesca prati svaki korak, kući ćeš se vratiti u jednako nedirnutu obliku u kakvom si došla. A djeviĉanstvo ćeš, lady Emma, izgubiti kad te bude ĉuvao netko drugi. Zaustila je da mu odgovori, ali su joj rijeĉi izmakle kad su se njegove oĉi zaustavile na njezinim usnama. Izraz lica mu se polako promijenio. Gledala je kako mu se usne neznatno otvaraju, a oĉi postaju tamnije. U glavi joj se zavrtjelo. Nakon njezine izjave kako ne ţeli spavati s njim, sada je ona bila ta koja je lagala od glave od pete, jer ju je sve na njemu mamilo — njegov izgled, vitko tijelo, teksaški otegnuti govor, ĉak i njegov neobiĉan smisao za humor. Mrzila se, ali je jedan dio nje ţalio što onaj ĉasopis nije pronašla tek nakon voĊenja ljubavi. Odvratio je pogled s nje. — To je to! Odsjest ćeš u hotelu! — Neću! — Nije smjela odsjesti u hotelu. Beddington je upravo to oĉekivao. — Nisam ţeljela do sada spominjati, ali bojim se da me tjeraš da te podsjetim da još uvijek mogu nazvati Francescu. — Ne uvlaĉi Francescu u ovo. — Stalno zaboravljaš koliko sam oĉajna. No, sigurna sam da će se Francesca ljutiti kad ĉuje da si me napio, a onda odvukao u onaj grozni salon za tetovaţu gdje su me unakazili do kraja ţivota. — Zar ne uviĊaš da ovo ĉinim za tvoje vlastito dobro? Zar ne shvaćaš da je staviti nas dvoje pod isti krov ĉista glupost? — Znam da smo se dosta svaĊali, ali ako se oboje potrudimo bi ti pristojni... — Ne govorim o svaĊama. — Nego o ĉemu? On je duboko uzdahnuo. — Za jednu pametnu damu, doista si glupa. Pomnije gaje promotrila. Zar je moguće da gaje ona privlaĉila? Naglo se ukoĉila. Nije vrijeme zanositi se maštarijama. Osim toga, on je bio playboy, a ona samo što nije postala draga usidjelica u toĉkastim haljinama. — U redu — reĉe on. — Ovu rundu si pobijedila. Moţeš ostati na mom rancu, ali ću ti to naplatiti dvjesto dolara dnevno. Time će izgubiti zaradu. — Sto dolara.


— Dvjesto pedeset. — Dobro — uţurbano reĉe Emma. — Dvjesto. Sljedećih su se nekoliko kilometara vozili u tišini, ali ni veliĉanstven krajolik kojim su prolazili više joj nije mogao popraviti raspoloţenje. Nije ţeljela razmišljati o svojim problemima, pa se natjerala misliti o drugim stvarima. Ubrzo su joj misli odlutale ka Torie Traveler. — Ne nalaziš li daje sliĉnost izmeĊu moje ĉudne situacije i poloţaja tvoje sestre previše sluĉajna? — Uopće nije sluĉajna. OdreĊena je engleska pametnjako-vićka zabila svoj nos tamo gdje mu nije mjesto. A ovog puta ne govorim o tebi. — Francesca nema pojma o mojoj situaciji s Hughom. — Francesca sve zna. I zbog toga je mogla tolike godine odrţati svoju emisiju. Ona je poput Boga, samo je seksi. — Nazvat ću je veĉeras i upitati je. Namjestio je štitnik protiv sunca. — Pitaj koliko hoćeš, ali ako ti Francesca ne ţeli reći, ništa nećeš saznati. — Doista misliš da ima neki plan i da nas je zato spojila? — Kladim se da je tako. — Ali kakav? — Sadistiĉki. Kad dovoljno dugo ţiviš s Antikristom, i sam postaneš zao. U luksusnoj spavaćoj sobi unajmljene kuće u Palm Beachu na Floridi, elegantno lijepa ĉetrdeset ĉetverogodišnja Engleskinja kestenjaste kose i srcolikog lica zavukla se dublje u plahte boje breskve. Zadovoljno je uzdahnula gledajući udubljenje na jastuku pokraj nje. Vrijeme je samo poboljšalo ljubavniĉke tehnike njezina supruga. Iz kupaonice se ĉuo šum tuširanja. Tiho se nasmijala pitajući se kako su Emma i Kennv. Zacijelo je bilo zloĉesto od nje što ih je spojila, ali nije mogla odoljeti. Bilo je to njezino vlastito sentimentalno putovanje — Francesce Serritelle Day Beaudine. Ali, ne bi se moglo reći da se radi o sluĉaju u kojem se povijest ponavlja, jer Emma nije bila nalik maloj razmaţenoj bogatašici kakva je bila Francesca kad ju je prije dvadeset tri godine Dallie Beaudine pokupio na nekoj sporednoj cesti u Louisiani. Od trenutka kad je upoznala Emmu, Francesca je prema njoj osjećala bliskost. Ispod Emmine duboke inteligencije i uroĊene dobrote, naslutila je usamljenost. A onda, tu je i Kennv Traveler... njezin dragi, nesretni Kennv...


Francesca je sklopila oĉi i prisjetila se još jednog suviše zgodnog teksaškoga profesionalnog igraĉa golfa koji je svoju igru ugrozio zato što je previše vremena provodio boreći se protiv demona koje nikome drugome nije htio pokazati. Ipak, Emma i Kennv? Što joj je bilo na pameti? Da nije bilo Torina problema, nikada joj ne bi palo na pamet da ih spoji. Francescini su izvori bili nepogrešivi i saznala je za Beddingtonovu osobitu potragu za mladenkom gotovo odmah ĉim je zapoĉela, ali se zapanjila kad je ĉula daje zapeo za Emmu. Sliĉnost izmeĊu Emmina i Torina poloţaja odmah ju je pogodila. Zbog toga je poĉela razmišljati o Kennvju, a onda joj se u glavi stvorila najnevjero-jatnija slika. Kennv i Emma zajedno. Naravno, bilo je smiješno vjerovati da će dvoje toliko razliĉitih ljudi moći pomoći jedno drugome. Ali, dogaĊala su se i veća ĉuda. Voda je u kupaonici prestala teći. Iako je morala uĉiniti tisuću stvari, lijeno se protegnula. Najprije je trebala nazvati najbolju prijateljicu, Hollv Grace Beaudine Jaffe, koja je ujedno bila i Dallieva prva ţena, a sada majka ĉetvorice djeĉaka — petorice, ako se broji i Hollvn drugi suprug Gerry. Zatim se morala primiti posla. Imati vlastitu emisiju jednom mjeseĉno na televiziji nije lak posao i nije se dogodio sluĉajno. Morala je nazvati mnoge ljude, poĉevši od producenta u New Yorku. Vrata kupaonice su se otvorila i ona zaboravi na sve pozive zaĉuvši suprugov dubok otegnut glas. — DoĊi ovamo, ĉudesna guzo. Kennvjev se ranĉ nalazio u dolini juţno od Wynette. S glavne je ceste skrenuo na sporednu uţu cestu, a zatim se zaputio putelj-kom oznaĉenim parom grubih vapnenaĉkih stupova s rustiĉnim lukom od kovana ţeljeza. — Ovdje zapoĉinje moj posjed. — Emma je zaĉula lagani ponos u Kennvjevu glasu. Provezli su se kroz ulaz, pokraj voćnjaka bresaka koje su upravo poĉele cvasti, pa širokim drvenim mostom koji se pruţao preko plitke kristalno bistre rijeke. — To je rijeka Pedernales. Kad su velike oluje naraste i poplavi most, ali svejedno je volim imati u dvorištu. I tamo je upravo i bila, shvatila je Emma — u njegovu dvorištu. Kennvjeva je kuća bila na vrhu lagane uzvisine mjestimiĉno prošarane hrastovima. Sama je kuća bila nepravilnog oblika, izgraĊena od bijelog vapnenca s modrim kapcima i rubom. Dvostruki dimnjaci uzdizali su se


sa širokog metalnog krova kakve je već vidjela na mnogim kućama u tom podruĉju. Vjetrenica u obliku konja u trku lijeno se okretala na proljetnom povjetarcu. Na prednjem su trijemu stajali veliki drveni stolci za ljuljanje i kao da su neĉujno pozivali na odmor dok se promatra vijugavi tok Pedernalesa. Na jednoj je strani ugledala mlin, štalu od vapnenca i bijelu ogradu oko ţivopisnog pašnjaka na kojem su pasli konji. — Imaš konje! — uzviknula je dok je Kenny zaustavljao automobil pokraj kuće. — Samo dva. Sjenu i Kinu. To su trkaći konji. U osmijehu mu je vidjela ljubav prema tim ţivotinjama i nastojala ju je svu upiti. — Boţe, Kennv, imaš toliko toga. Konje, onaj prekrasan stan u Dallasu, ovaj ranĉ... — Da, nije loše za klinca koji je roĊen sa srebrnom ţliĉicom u ustima, zar ne? Uplašila ju je gorĉina koju mu je osjetila u glasu i nakrenula je glavu da bi ga pogledala. — Zar je ta srebrna ţliĉica uĉinila ĉudo pa se sve ovo pojavilo samo od sebe? — Pretpostavljam da sam to zaradio — reĉe on nerado. — Ako naĉin na koji ja zaraĊujem zoveš radom. — Izraz na njegovu licu ukazivao je da on baš ne vjeruje daje tako. Bilo joj je ĉudno da mu sve to što je postigao uopće ne imponira. — Za mene je to rad. Sigurna sam da ti nitko nije predao prva mjesta na turnirima samo zbog tvog zgodnog lica. A ĉini mi se i da reklamiraš nekoliko tvrtki. — Ja jesam priliĉno zgodan. — Lukavo joj se nasmijao, a zatim izvukao njezine kovĉege iz automobila, a da ga to nije zamolila. To ju je zbunilo, što mu je vjerojatno bila i namjera dok je ispred nje hodao prema prednjem trijemu. Kad su stigli do trijema, vrata su se naglo otvorila i muškarac u kasnim dvadesetim godinama izletio je iz kuće. Bio je sitne graĊe, kovrĉave kose boje mrkve, izraţajnih oĉiju i ogromnog osmijeha. — Kenneth! Daj mi to prije nego što ti pukne kraljeţnica. Na što ti misliš? — Zgrabio je kovĉege. — Grozno si zloĉest zato što mi nisi javio da dolaziš. Jedva sam stigao pripremiti kuću. Da me Torie nije nazvala i upozorila, ne znam što bih uĉinio. — Oprosti. Bila je to odluka u zadnjem trenutku. — Kenny je pošao za mladićem u hladno i tiho predvorje koje je bilo obojano širokim


prugama vanilije i beţ boje. — Patrick, ovo je lady Emma. Neko će vrijeme ostati s nama. Na ţalost. Stavi je što je moguće dalje od mene. Emma, ovo je Patrick. Moj domaćin. Emma je znatiţeljno promatrala mladića. Kennv je doista poznavao ĉudne ljude. — Lady Emma? — uzvikne Patrick. — Boţe, recite mi da ste pravi, a ne još jedna striptizeta. Mladić je bio toliko šarmantan, da se morala nasmiješiti. — Prava sam, ali molim te, zovi me Emma. Patrick je stavio ruku na neonski zelenu svilenu košulju. — Moj Boţe. Naglasak ti je ĉudesan. Nije mogla odoljeti malom izazovu, pa je pogledala prema Kennvju koji je listao gomilu pošte izvaĊene iz malenog drvenog sanduka na kojem je stajala majolika vaza prepuna proljetnog cvijeća. — Još jedna striptizeta? — Ne gledaj u mene — on reĉe. — Torie ju je dovela ovamo. Patrickove oĉi su zasijale. — Tvoja će maćeha doţivjeti javni orgazam kad upozna lady Emmu. — Molim te! — zareţao je Kenny. — Vidi, vidi. Netko je loše volje. Mislim da će to srediti jedan fini Clos du Roy Pronsac iz 1990. — On podigne njezin kovĉeg. — DoĊi, lady Emma. Pokazat ću ti sobu dok se Kennv malo ne oraspoloţi. — Samo Emma — reĉe ona s uzdahom. Kennv se nasmiješio ne podiţući pogled s pošte. Dok je slijedila Patricka prema stepenicama, pogledala je nadesno prema dnevnoj sobi sa zidovima prekrivenim jednakim prugama kao i hodnik. S naslonjaĉima, udobnim prenatrpanim kauĉom i izlizanim orijentalnim sagovima, soba je izgledala toplo i domaće. Patrick je zamijetio njezino zanimanje. — Ţeliš li vidjeti ostatak prizemlja? — Voljela bih. — Kuhinja je najbolja. Kad je doma, Kenneth u njoj najviše boravi. — Spustio je njezinu prtljagu i poveo je hodnikom do ogromne seoske kuhinje koja se prostirala straţnjim dijelom kuće u obliku slova L. Zatreptala je od iznenaĊenja. — Divna je. — Hvala ti. Ja sam je dizajnirao. Zidovi i strop bili su obojani vedrom ţutom bojom, a pod je bio poploĉan velikim ploĉicama od terakote, koje su prostor uĉinile još


toplijim. Ispred kamina bio je prostor za sjedenje s kauĉom cvjetnog uzorka u nijansama ţute, koraljne i smaragdne boje i nekoliko udobnih stolaca. Francuska vrata otvarala su se na suncem okupan trijem, s kojeg je svjetlo obasjavalo niz šarenih apstraktnih slika koje su ukrašavale zidove. Prostor za ruĉavanje imao je prozorĉić i elegantni stol u Regencv stilu, okruţen mišmašom stolaca raznih stilova, Chippen-dale, Louis XVI. i ranoameriĉke stolice prekrivenie razliĉitim tkaninama skladnih boja. Na ulaštenoj ploĉi stola odraţavao se buket cvijeća aranţiran u glinenom vrĉu. — Sve je tako lijepo. — Bilo je riskantno, ali Kennethu je potrebno udobno gnijezdo. — Patrick naĉini sitnu, lepršavu gestu. Emma nije ţeljela buljiti u njega, ali njegova ju je prisutnost iznenadila. On je rukom prošao po ploĉi stola. — Pitaš se što netko kao ja ovdje radi, zar ne? — Pitam? — Umirala je od znatiţelje, ali je bila prepristoj-na da bi ga sama upitala. — Maleni gradovi u Teksasu nisu previše ljubazni prema homoseksualcu. — Da, pretpostavljam da nisu. Licem mu je prešla sjenka tuge, a zatim odmah nestane. — Pokazat ću ti tvoju sobu. 8. Emma je za veĉerom bila sama. Patrick ju je obavijestio da je Kennv na treningu. Servirao joj je ukusnu salatu od tjestenine, zeleni grah s maslinovim uljem i ĉešnjakom, hrskavu francusku rolicu, a za desert pitu od borovnica. Veĉerala je na otvorenom trijemu, namještenom sjajnim pokućstvom od crnog ratana s prugastim zelenobijelim jastuĉićima. Na antiknim stolovima bile su rustikalne vaze pune cvijeća. Iza kuće rasla su stabla pekana. S druge strane bilo je dvorište s bazenom. U daljini se nazirao pašnjak s konjima, ograĊen bijelom ogradom. Već se prije prošetala uz rijeku i uţivala u poljskom cvijeću. Unatoĉ mirnom ozraĉju i mirisnom zraku koji je dopirao kroz vrata, bila je nemirna. Zašto se Kennv nije vratio? Rekla mu je da mu neće stajati na putu. Ţeljela je da mu njezina prisutnost nije toliko neugodna. Patrick je odbio ponudu da mu pomogne sa suĊem, pa je raširila


bilješke i neko vrijeme radila. Polako se mraĉilo. Leptiriće su se, privuĉene svjetlima na trijemu, zalijetale u zaslon, cvrĉci su cvrĉa-li. Ĉula je tihi šum perilice za posuĊe i pjevanje neke noćne ptice. Taj ju je mir podsjetio na »Svetu Gertrudu« u vrijeme nakon što djevojĉice zaspu. Oneraspoloţila se. Ovakvim tempom u Englesku će se vratiti s reputacijom nedirnutijom no ikad. Vidjela je Patricka koji je prelazio travnjak i išao prema malenom stanu iznad garaţe. Impulzivno mu je povikala: — Imaš li Torin broj? — Na hladnjaku ti je popis. Nekoliko trenutaka poslije razgovarala je s Kennvjevom sestrom. — Ne, nemam nikakvih planova — rekla je Torie kad joj je Emma objasnila što ţeli. — Ali, mislim da barovi u Wynetti neće biti baš po tvom ukusu. — Kakvi su to praznici, ako ne iskusim nešto novo? — Onda dobro. Ako si tako sigurna, doći ću po tebe za pola sata. Emma je odjenula hlaĉe koje je juĉer kupila. Rastezljiva bijela majica bila je dovoljno kratka da otkrije tanki pojas koţe oko struka i dovoljno uska da joj naglasi grudi. Iako su kratki rukavi sakrili većinu teksaške zastave, vidjela se zastavica s Kennvjevim imenom. Poniţavajuće, ali potrebno, zakljuĉila je i zaklela se da se neće pogledati u zrcalo. Nadala se jedino da je Beddingtonov sluga dovoljno mudar te da će imati fotoaparat. Torie je po nju došla u tamnoplavom BMW—u koji je vozila uznemiravajućom brzinom. Emma se zatvorenih oĉiju primila naslona za ruke. — Izgledaš nervozno. — Ne podnosim baš najbolje automobile. — To ţivot moţe uĉiniti kompliciranijim, posebice u Tek-sasu. — Torie je usporila. — To komplicira ţivot svuda. Sad kad više nisu jurile, Emma je prouĉavala svoju pratilju. Torie je na sebi imala tirkizni bodi, a na beskrajno dugim nogama crne traperice. Concho pojas svjetlucao se oko njezina pasa. Na ušima su se njihale srebrne meksiĉke naušnice. Izgledala je bogato, divno i divlje. Beddingtonu ne bi ni u snu palo na pamet oţeniti se Torie Traveler. Torie je pogledala u retrovizor. — Doista bi trebala nauĉiti voziti. — Uhmm...


— Doista. Ja te mogu nauĉiti. — To je divno od tebe, ali mislim da neću. — Mora da te je vraški strah, zar ne? — Valjda je tako. — Mislim da znam kakav je to osjećaj. Emma je u njezinu glasu zaĉula ţalost, i nešto joj je govorilo da Torie ne muĉi samo brak s Dexterom O'Connerom. Lepršav nastup i razmaţeno ponašanje malene bogatašice prikrivali su veliku tugu. — Slaţeš li se dobro s Patrickom? — upitala je Torie. — On se priliĉno zaštitniĉki ponaša prema Kennvju i zna biti ĉudan s ljudima. — Veoma mi je pomogao — odgovori Emma. Torie se nasmije. — Tatu izluĊuje to što na rancu s njegovim jedincem ţivi deklariram homoseksualac. Ali, svi znaju da je u ĉitavoj drţavi Patrick najbolja domaćica i, ako mene pitaš, dan kad ga je Kenny spasio bio je sretan za obojicu. — Spasio? — Patrick se vozikao okolicom i fotografirao za knjigu koju ţeli napisati o kavanama na sporednim cestama. Stao je u gradiću blizu kamenoloma i naletio na skupinu huligana koji su muţevnost odluĉili dokazati tako što će ga prebiti na mrtvo ime. Ĉetvorica na jednoga. Tad je naišao Kenny. Takve situacije on ne moţe podnijeti. To ga izluĊuje. — I što je uĉinio? — Recimo samo to da Kenny ĉesto ne gubi ţivce. Ali, kad ih izgubi, to je ĉudesan prizor. Završilo je tako što je Patricka dovezao k sebi da se oporavi, a sljedećeg jutra kad je ustao, vidio je kako iz pećnice izlazi protvan s kolaĉima od cimeta. Kenny je pomirisao i smjesta zaposlio Patricka. Naveliko su ih ogovarali, a ne bih spominjala probleme u kojima je Kenny bio sa Savezom kad je tuĉnjava dospjela u novine. — Ali, uĉinio je pravednu stvar. — I ja tako mislim. Ipak su ga kritizirali. Kunem ti se, ako slušaš ovdašnje ljude, jedino što Kenny moţe uĉiniti kako treba jest pobjeĊivati na turnirima. — Ljudi ga ne vole? To me doista iznenaĊuje. — O, ne. Ljudi ga vole. Svi znaju da je za zajednicu uĉinio više dobra od svih nas zajedno. Izgradio je gradski centar i osigurao poĉetni kapital za gradnju nove knjiţnice, l još mnogo sliĉnih stvari. I posuĊuje ime svakoj dobrotvornoj akciji koja se organizira. Ali, zagorĉavati Kennyju ţivot omiljena je razonoda ovoga grada toliko dugo da više


nitko o tome i ne razmišlja. — Zašto? — Ljudi pamte i još uvijek mu zamjeraju neke situacije iz nepromišljene mladosti. Nitko još nije nadmašio njegov rekord u broju iskljuĉenja iz srednje škole. A umirovljeni šef policije mogao bi ispriĉati priĉe od kojih bi ti se digla kosa na glavi, ĉini se da mu svi nešto zamjeraju. Judy Weber ga stalno podsjeća kako je u ĉetvrtom razredu od nje prepisao test iz matematike, a zatim je nastavnika na zamjeni uvjerio da je ona ta koja je varala. U šestom je razredu Bobu Frazieru ukrao sliĉicu igraĉa bejzbola Hanka Arona i poderao je. Klincima je uzimao novac za ruĉak i trgao im igraĉke. Na sve je strane ostavljao djevojke. Uvelike je uništavao sve na što je nailazio, dok ga konaĉno, nakon što je majka umrla, pod svoje nije uzeo Dallie Beaudine. Dakle, Dallie Beaudine bio je tajanstvena osoba koju je Kenny toga dana spomenuo. Oĉito je Kennvjev odnos s Prancescinim suprugom bio mnogo sloţeniji nego što je pretpostavljala. — Ipak, ĉini se daje od dvadesete nadalje bio uzoran graĊanin. Ĉini mi se da bi ljudi trebali zaboraviti prošlost. — Kennvju ne smeta što ga zafrkavaju. Moţda on sada i jest uzoran graĊanin, ali sigurno je da ima velikih mana. Ukoliko nisi primijetila, lijen je. — Primijetila sam — reĉe Emma suho. — Ali lijenost nije zloĉin. — Kod njega ponekad jest. On jednostavno... ne znam. Teško je to objasniti. Jednostavno ne mari ni za što drugo osim golfa. Zato mu je ona krvopija od poslovnog upravitelja isisala toliko novca. Kenny se nikad nije potrudio provjeriti što on radi. Emma se prisjetila prozaiĉnog naĉina na koji joj je Kenny opisao svoje djetinjstvo, ne pokazujući pritom ni mrvicu suosjećanja prema okolnostima koje su ga dovele do takva ponašanja. Iako je vjerovala da odrasle osobe ne smiju nesretno djetinjstvo uzimati kao opravdanje za potonje neuspjehe u ţivotu, u karijeri je vidjela mnogo nesposobnih roditelja i bila je uvjerena da zbog njih djeca ne moraju podnositi pokoru kad odrastu. Ipak, ĉinilo se da Kenny radi upravo to. — Udaljava se od svega osim golfa — nastavi Torie. — Posebice od ţena. Prema svakoj djevojci koju je imao ponašao se kao prema kraljici; kupovao skupe darove, slao cvijeće, ali, ĉim bi se ona poĉela nadati da je veza trajna, on bi nestao.


Emma je shvatila daje Torie suptilno upozorava, ali ništa nije rekla. — Svi ţele biti Kennvjevi najbolji prijatelji, ali ja sam jedina kojoj dopušta da mu se donekle pribliţi. Nikad nisam upoznala ĉovjeka s toliko odluĉnosti da se drţi odvojeno od ostalih. To je vjerojatno iz straha da će osoba za koju se veţe njime manipulirati kao što je to ĉinila naša majka. Kenny je teško postao muškarac i zacijelo neće dopustiti da ga išta ugrozi. — Ironiĉno je da je netko s toliko prirodnog šarma u osnovi usamljenik. — On je naj prijatelj skije raspoloţen ĉovjek na svijetu, sve dok ga netko ne razljuti ili mu pokuša proĉitati misli. Tada šarm koristi za zaštitu. Ili se pravi blesav. A, to mene apsolutno izluĊuje, budući da je on najpametniji ĉovjek kojega poznajem. Moj brat proţdire knjige onako kao što većina ljudi proţdire ĉips. Torie zašuti. Emma joj je htjela reći da doista nema nikakvu namjeru spetljati se s njezinim bratom, ali nije ţeljela ispasti budalasta. — Ĉudno je to — reĉe Torie. — Za razliku od Kennvja, moj drugi muţ imao je savršeno djetinjstvo, pa se pretvorio u nemoralnog ljigavca. S ljudima nikad ne znaš. — Koliko ste dugo rastavljeni? — Godinu dana. Već smo neko vrijeme i prije toga ţivjeli odvojeno. Tommv je ţenskaroš. Tata me je upozorio da se ne udam za njega, ali nisam htjela slušati. — Licem joj je prošao izraz duboke tuge. — Moţda bi se Tommv sredio da sam ja mogla imati djece, ali nisam. — Sumnjam da bi zbog djeteta bio vjeran. — Znam da si u pravu. Ipak, teško je biti dvostruki gubitnik. — Rukom je prošla kroz kosu. — Moj je prvi suprug bio školska ljubav koja je propala. Pio je, i kad je pio, najprije bi plakao, a zatim bi uništio ĉitav stan. Brak nije potrajao ni godinu dana. — Posegnula je za radijem. — Tata kaţe da se meni ne moţe vjerovati kad se radi o muškarcima i zato ţeli da se udam za Dextera. Ali, ja to ne ţelim... — pogledala je u retrovizor, a ruka joj se primiri na radiju. Namrštila se. — Onaj me kujin sin prati otkad smo pošle s Kennvjeva ranca. Kunem se da je bio tamo parkiran i ĉekao me. — Doista? — Emma se okrenula i ugledala je tamnozeleni taurus. — Misliš da nas prati? — Moglo bi biti. Emmina su se usta osušila. Beddingtonov pas ĉuvar bio je na zadatku. Wynette je bio šarmantan stari grad sa sjenovitim trgom u središtu i


malim trgovinama koje nije uspio zamijeniti nikakav veliki kupovni centar. Budući da je Kennv zaobišao Wynettu kad su se vozili prema rancu, ovo je Emmi bila prva prilika da upozna gradić. Torie ju je povela u obilazak koji je završio ispred jeftinog lokala po imenu Roustabout. Zeleni ih je taurus sve vrijeme slijedio. Dok su ulazile u lokal, Emma se osvrnula preko ramena da vidi tko ih to slijedi. — Ovdje dolaze svi iz grada — reĉe Torie. — Radi već godinama. Za razliku od udobnih pubova u Lower Tilbevu, Roustabout je bio ogromna, otvorena prostorija s ĉetvrtastim drvenim šankom u sredini. Tu su bila još dva bilijarska stola, red strojeva s videoigrama i maleni plesni podij s dţuboksom iz kojeg je tutnjala country glazba. Iako je bio radni dan, većina stolova i separei uzduţ zida bili su zauzeti. Emma je ponovno bacila pogled preko ramena i ovaj put ugledala kako kroz vrata ulazi krupan muškarac u sportskoj košulji cvjetnog uzorka. Koţa na vratu joj se najeţi jer je zurio u nju. Srce joj brţe zakuca. Je li to Hughov špijun? Je li to ĉovjek u zelenom tauru-sul Torie je pošla ispred nje i povela je do bara. Podigla je jednu ruku do usta, a zatim prodorno zazviţdala. — Slušajte me svi! Iako je dţuboks i dalje svirao, razgovor je zamro dok su je svi sa zanimanjem promatrali. — Ovo je lady Emma — objavi Torie. — Kennv će joj nekoliko dana pokazivati okolicu. Iz Engleske je. I takoĊer je prava, ţiva aristokratkinja, unatoĉ ovoj tetovaţi na ruci. Lady Emma, reci nekoliko rijeĉi ovim seljacima, tako da znaju da si prava. — Drago mi je što smo se upoznali — rekla je zbunjeno. Pokušala je spustiti ramena da bi joj rukav prekrio crteţ, ali se on nije ni pomaknuo i nekolicina zadrţi pogled na njezinoj tetovaţi. Unatoĉ tome, ĉinilo se da ih je zadivio njezin britanski naglasak. Torie je uzela Emmu za ruku i okrenula je prema šanku. — Joey, ĉašu Chardonnaya, molim te. Što ćeš, lady Emma? — Dţin i tonik, molim. — Emma nije voljela dţin i tonik, ne toliko kao što je voljela margarite, ali je ţeljela da svi vide da pije. Istodobno, na nadlaktici je imala trajni podsjetnik da mora ostati trijezna, tako da je odluĉila uloviti priliku i alkohol zamijeniti vodom. Nitko neće ni primijetiti. Šanker ih je posluţio, a nekoliko se gostiju došlo osobno upoznati s Emmom. Jedan od muškaraca savjetovao joj je da zakljuĉa sve vrijedne


stvari prije nego što ih Kenny ukrade, a neka je ţena rekla da Kennvju nikako ne smije dopustiti da joj vrti uţe za preskaki-vanje jer će joj sigurno podmetnuti da padne. Oba su komentara bila pozdravljena vaţnim kimanjem publike. Na posljetku ju je Torie odvela do stola u kutu za kojim je sjedio mladić od dvadesetak godina i pijuckao pivo. Dok su mu se pribliţavale, Emma se pitala postoji li nešto u wynettskoj vodi zbog ĉega su svi ljudi tako zgodni. Najprije Kenny, pa Torie, a sada ovaj mladić. Imao je kovrĉavu kestenjastu kosu i snaţne crte lica s visokim jagodicama i ĉetvrtastom, ĉvrstom bradom. Ramena su mu bila široka, tijelo mršavo, ali mišićavo. — Bok, Tede. Kako si? —Torie je sjela za stol ne ĉekajući poziv, a zatim pokazala Emmi prazan stolac s druge strane. — Ne mogu se poţaliti. A ti? — Kao i uvijek. Ovo je lady Emma. Dok mu je kimala glavom, mladić po imenu Ted pogledao je u njezinu tetovaţu, a zatim se lijeno nasmiješio zbog ĉega je poţeljela da je deset godina mlaĊa. — GospoĊo. — On ima samo dvadeset dvije godine — rekla je Torie kao da ĉita Emmine misli. — Nije li to grozan zloĉin prema nama starijim ţenama? Ted se nasmiješio i pognuo glavu kao da prouĉava svoju bocu piva. — Jesi li vidio Kennvja? — upitala ga je Torie. — Bio je ovdje prije minutu. Ĉinjenica daje Kenny izišao u grad, a daje nije pozvao, bila je iritirajuća. Ĉini se da će ponovno morati spomenuti Francescino ime kako bi ga podsjetila tko je gazda. Kao da ga je time dozvala, Kenny se pojavi lijeno prolazeći prostorijom. U jednoj je ruci drţao bocu piva, a u drugoj mu se lagano njihala palica za golf. Bacio ju je šankeru koji ju je spremio. Oĉi su mu se lagano suzile kad je ugledao Emmu, a zatim je pogledao Teda. — Sljedeća lekcija u hodniku je tvoja. Randv Ames uporno traţi da mu popravim udarac, ali ne ţeli uĉiniti ništa što sam mu rekao. Moţda ćeš ti imati više sreće. — I ti si golfer? — upitala je Emma Teda, namjerno ne obraćajući paţnju na Kennvja koji je sjedao na stolac pokraj nje. — Igram pomalo. — Iako je Ted oblikovao reĉenice poput Teksašanina, nije nimalo zavlaĉio. Ĉudno. Kenny je frknuo. — Ted je već treću godinu vrhunski amater u drţavi.


Drugi najbolji golfer koji je ikad igrao za teksaško sveuĉilište. — O tome se vode neke rasprave. — Torie je lukavo pogledala u brata. — Ted je uspio osvojiti tri pojedinaĉna naslova, za razliku od nekoga koga bih mogla spomenuti, a koji je osvojio samo dva. Uz to, Ted je uspio i diplomirati. To je još nešto što je odreĊena osoba, koju bih mogla spomenuti, ĉini se, zanemarila. — Teško je na koledţu. — Kennv se poĉešao po prsima. — A rasprava o tome tko je najbolji što se mene tiĉe, riješena je. — Samodopadno je pogledao Teda. — Samo je jedan od nas imao muda postati profesionalac. Ted se stidljivo nasmiješio. Torie se okrenula prema Emmi. — Vidiš, Ted je intelektualac i genij, pa je ĉitavog ţivota rastrgan izmeĊu golfa i uĉenjaĉkog prošla. Ovdje ga ljudi smatraju nekom vrstom genetskog ĉudovišta. Ĉak i njegovi vlastiti roditelji. Umjesto da se uvrijedi, Ted je kimnuo. — Istina. — Upravo je i diplomirao i magistrirao istodobno. — Kenn-yjev je ponos bio oĉit i Emma je osjetila da postoji nešto posebno u odnosu ove dvojice muškaraca. — Igranje golfa za sveuĉilišnu momĉad usporilo mu je akademsku karijeru, inaĉe bi mnogo prije završio. — Nije bilo potrebe za ţurbom. — To sam ti i ja rekao — reĉe Kennv zadovoljno. I dok su njih troje brbljali lakoćom ljudi koji se dugo poznaju, Emma se pretvarala da pijucka piće. Torie je spomenula Kennyjevu suspenziju. — To je tako nepošteno — reĉe. — Svatko tko poznaje Kennvja zna da on ne bi namjerno udario ţenu. On će ih izluĊivati i šarati, ali ih neće tući. Kennv je izgledao ogorĉen. — Nisam zbog toga prvotno suspendiran i nikad u ţivotu nisam šarao kad sam bio sa ţenom do koje mi je bilo stalo, barem od šesnaeste godine nadalje. — Pogledao je prema Tedu. — Kunem se, netko bije trebao istući. — Ne gledaj mene. Jaje se bojim. Torie se nagnula i poljubila Teda u obraz. — Da si samo nekoliko godina stariji, deĉko moj, pokazala bih ti što znaĉi provesti se. — Sumnjam da bih to preţivio. — Ako se mene pita — reĉe Kennv — Antikrist prolazi krizu srednjih godina. Kujin će sin ove godine napuniti pedeset. Mislim da mu je to zaplelo mozak.


Ted je nagnuo svoj stolac na straţnje nogare i ispruţio noge. — Samo je ljut na tebe. — Iskorištava svoju moć — promrmlja Kennv. — Misli daje vraţji predsjednik Sjedinjenih Drţava. Ted se nasmiješio. — Ozbiljan sam — nastavio je Kennv. — Svi koji su u Profesionalnom golf savezu oĉekuju da povjerenik bude pošten. Iako privremeno obavlja tu duţnost, barem bi se trebao praviti da je nepristran. U tom je trenutku Emma ugledala ĉovjeka u cvjetnoj košulji koji ih je slijedio u bar i shvatila da je on pomno promatra. Kroz nju prostruji uzbuĊenje. On je doista Beddingtonov pas ĉuvar! Morala je iskoristiti taj trenutak, ali jedino što joj je palo na pamet bilo je da zgrabi ĉašu sa dţinom i tonikom i potegne dobar gutljaj. To je bilo priliĉno patetiĉno, ali se nije mogla dosjetiti niĉeg skan-daloznijeg. Zatim joj sine druga ideja, mada to nije ţeljela uĉiniti. Ipak, još se manje ţeljela udati za Hugha. Ohrabrivši se, ustala je sa svog stolca, ovila ruku Kennvju oko vrata i smjestila mu se u krilo. On je podigao obrvu. — Nešto sam propustio? Nakrivila je usne u nešto za što se nadala daje zavodniĉki osmijeh i pokušala govoriti, a da pritom ne pomiĉe usnice. — Smjesta me poljubi. — Neću — reĉe on srdito. — Zašto ne? — Zato što mi se ne sviĊa tvoj nastup. Opet se ponijela priliĉno autoritativno, ali to je bilo samo zato što je bila nervozna. — Ispriĉavam se. Oĉi su mu se zadrţale na njezinim usnicama. — Dobro, poljubit ću te. Krupan se muškarac okrenuo na drugu stranu, a Emma je smjesta skoĉila s Kennvjeva krila. Mrko ju je pogledao dok je hvatala ĉašu s pićem. — Jesi li opet pijana? — Naravno da nisam. — Dobro. Jer u Wynetti ne postoji ni polupristojno mjesto za tetoviranje. Krupni je muškarac pošao do dţuboksa i nadalje je promatrajući. Bio je proćelav, s kosom boje slame i izraţene ĉeljusti. Napeto razmišljajući, Emma je pogledala Teda. — Bi li ti smetalo da zaplešeš sa mnom? — Beddington sigurno ne bi volio da ona pleše s nekim, a pogotovo ne s


toliko mlaĊim muškarcem. — Uopće mi ne bi smetalo — odgovori Ted. — On grozno pleše — rekla je Torie. — Ako ţeliš nekog dobrog, izaĊi na podij s Kennvjem. Ted je izgledao uvrijeĊen. — Mene je pozvala na ples, a ne ovog Johna Travoltu. Torie je slegnula ramenima. — To su tvoje noge, lady Emma. Iako ga Emma nije pogledala, osjetila je Kennvjev pogled dok se dizala od stola. Ted ju je uzeo za ruku i poveo prema podiju. Svirala je balada i kad su poĉeli plesati, Emma se osjećala neobiĉno dok ju je podijem vodio privlaĉan mladi muškarac. Veoma mlad, podsjetila se. I veoma zavodljiv. Nasmiješio joj se, a onda je upitao kako joj se sviĊa Teksas. I ona se njemu nasmiješila i odgovorila da joj se veoma sviĊa. Potom je ţelio znati je li uţivala u voţnji od Dallasa i kako joj se sviĊaju Sjedinjene Drţave. Leţerno su razgovarali. Balada je završila i zapoĉela je neka brza pjesma. Plesaĉi se uskomešaju i formiraju liniju. — Moţda je bolje da ovu pjesmu odsjedim. — Pokazat ću ti korake — reĉe Ted. — Torie je u pravu. Ja baš nisam neki plesaĉ, ali ovo je veoma jednostavno. — Odveo ju je na stranu i pokazao joj korake koje je ubrzo uhvatila. Na plesnom podiju ugledala je Kennvja i Torie. S njihovom sjajnom crnom kosom i laganom elegancijom kretali su se kao odraz jedno drugog. Kenny se nasmijao neĉemu što mu je rekla jedna ţena koja je prošla pokraj njih. Torie je oĉijukala sa starijim muškarcem u kaubojskom šeširu. Izgledali su lijepo, bogato i pomalo blazirano. Emma pomisli na Gatsbvja i Daisv Buchanan premještene u teksaški lokal. Glazba uspori. Emma se okrenula kako bi se vratila za stol, ali je Ted potegne za ruku. — Još jedan, lady Emma. SviĊa mi se plesati s tobom. Cijenim kad dama vodi. Nasmijala se i ponovno kliznula u njegove ruke. Bilo je lijepo biti s nekim tko uţiva u njezinu društvu. Ali, jedva su zapoĉeli plesati, kad je Kennv potapšao Teda po ramenu. — Sad ja preuzimam, a ti se vrati do stola i neka se Torie bori s tobom. — Ne ţelim se boriti s Torie — blago će Ted. — Uţivam s lady Emmom.


— A ja sam siguran da i ona uţiva s tobom, ali sada ti predlaţem da se makneš. Emma je osjetila laganu uzbunu dok je Ted procjenjivaĉki gledao Kennvja. Iznenada je izgledao stariji od dvadeset dvije godine. — Ti i ja se moramo obraĉunati. — Samo reci kad. — Sutra ujutro u sedam. — Vrijedi. Emma je podigla ruke. — Odmah da ste prestali! Kennv se namrštio. — Prestali što? — Prijetiti jedan drugome. Ponašate se kao djeca. — Mi ne prijetimo. Mi ćemo igrati golf. — Ja ću igrati golf. Vidjet ćemo što će ovaj John Travolta raditi. — Ted se lagano nasmiješio Emmi i otišao. Dok gaje Emma gledala kako odlazi, na trenutak je osjetila slabost u koljenima. Ako je Ted ovako neodoljiv s dvadeset dvije godine, kakav će tek biti za deset godina? Kennv ju je uzeo u naruĉje i njoj ponovno zaklecaju koljena. Instinktivna privlaĉnost koju je za njega osjećala naljuti je. — Vrati oĉi natrag u glavu, lady Emma. — Molim? — Ne pravi se luda. Toĉno znam što radiš. U glavi ocjenjuješ kandidate koji će staviti kraj na znaš-ti-što. Tvoje djeviĉanstvo — doda'on u sluĉaju da nije shvatila. — A moj se mali prijatelj upravo popeo na vrh popisa. — Ne budi smiješan. Premlad je. — Nije mogla odoljeti, pa je dodala. — Ali veoma seksi. — Da, pa vjeruj mi... tvojoj prijateljici Francesci ne bi se svidjelo da pokušaš zavesti njezina sinĉića. Spotaknula se. — Njezina sinĉića? On je ponovno uhvatio ritam. — A da ne spominjemo što bi Antikrist rekao. On je veoma ponosan na svog sina. — To je njihov sin? — Zatreptala je. — Moj Boţe... ona ga uvijek spominje kao Teddvja. Nisam ni pomislila... — Theodore Day Beaudine. Jedino Francescino i znaš-već-ĉije dijete. — Imala sam dojam da je njezin sin mnogo mlaĊi, još dijete. Nikad nisam mislila... — E, pa poĉni sad misliti, gospoĊo Robinson, jer on definitivno nije


dijete, a tebi je zabranjen. — Nisam ga doista namjeravala zavesti. Mogao bi mi biti uĉenik. Kako si mogao pomisliti nešto tako grozno? — Moram li te podsjetiti na odreĊene nesretne dogaĊaje prije dvije noći? — To je bilo drukĉije. Tebi sam namjeravala platiti. On se zadovoljno smijuljio i rukom joj pogladio leĊa. Osjetila je kako mu prst klizi golom koţom izmeĊu majice i pojasa hlaĉa. Nije bila sigurna je li to sluĉajno ili namjerno. Nehotice je zadrhtala. Glas mu se za nijansu produbi. — Do ovog trenutka nije mi palo na pamet da si toliko oĉajniĉki gladna seksa da bi mogla vrebati neduţnu djecu našega grada. — Teško da je on... — Moţda ću se ipak morati odreći svojih principa i sam poći u krevet s tobom. Opet se spotakla, a on je ponovno podigao svoju tamnu obrvu. — Iako, da budem iskren, nisam siguran da sam ja za sav taj posao sa znaš—već—ĉim. No, pretpostavljam da u ţivotu svakog muškarca postoji vrijeme kad se mora ţrtvovati za dobro zajednice. Stala mu je na nogu. — Oprosti. — To si uĉinila namjerno! — Ni u kom sluĉaju. Jedan trenutak nije rekao ništa, a zatim je teatralno uzdahnuo. Istodobno je palac podvukao ispod ruba njezine majice. — Dobro, pobijedila si. Dopustit ću ti da se muvaš oko mene. Iako je znala da je zafrkava, u sebi je zatreptala. Zatim je poţeljela da sa jednog od stolova dohvati kriglu piva i izlije mu je na glavu. Kako se toliko arogancije uspjelo smjestiti u jednog ĉovjeka? — Hvala ti, ali ne bih ţeljela da se muĉiš. Privukao ju je bliţe. Grudi su joj se stisnule uz njegova prsa. — Nije to neka muka. Ja ću leţati i dopustiti da ti obaviš sav posao. To bi ti se vjerojatno najviše sviĊalo. Prije nego što je uspjela smisliti odgovor, on je prestao plesati. — Uh. Upravo kad misliš daje sve u redu... Emma se ogledala i spazila muškarca u ranim tridesetim godinama, razbarušene kose, zguţvane plave majice, s naoĉalama sa ţicanim okvirima, kako prilazi stolu za kojim su sjedili Torie i Ted. Ted je smjesta ustao i ispruţio ruku, oĉito zadovoljan.


Torie pak nije bila sretna. Naglo se ispravila i mjerkala muškarca otrovnim pogledom. — To je Dexter O'Conner — rekao je Kenny. — Nasljednik Goni Nationala, ĉovjek za kojeg bi se Torie trebala udati i najveći kreten u Wynetti, Teksas. Uglavnom je Ted jedina osoba u ĉitavom okrugu koja zna o ĉemu Dexter govori. Emu je Dexter O'Conner podsjećao na Jeremvja Foxa. Obojica su bili ugodno neuredni, iako je ovaj muškarac bio viši i mršaviji. Njegovo košĉato lice kakvog znanstvenika moţda je bilo malo predugo, ali je ipak bilo privlaĉno. Imao je široko, inteligentno ĉelo, razmaknute oĉi i ĉupavu smeĊu kosu. Nije joj trebalo dugo da bi shvatila daje Dexter O'Conner upravo onakav tip muškarca kakav joj se oduvijek sviĊao. Kenny je pusti. — Bolje da se vratimo tamo prije nego što Torie izgrize jadnika i pusti ga da iskrvari na smrt. — Vratio se stolu poput maskiranog osvetnika. — Što ti, do vraga, radiš ovdje, O'Co-nneru? — Dex je došao radi mene — reĉe Ted. — Ti i Torie ste na-metljivci pa zato idite. Lady Emma, ti moţeš ostati. Ona mu se nasmiješila. — Hvala ti. Ted je predstavi Dexteru, a ovaj je pozdravi kratkim pogledom i ljubaznim kimanjem glave. Nešto u njegovu ponašanju uĉinilo je da Emma prema njemu osjeti toplinu. Skinuo je naoĉale i otkrio par veoma lijepih sivih oĉiju. Iz dţepa je izvukao maramicu i obrisao stakla. — Zapravo bih volio da i Victoria i Kennv ostanu. Kad smo već svi ovdje, mislim da bi nam dolikovalo da postignemo nekakav dogovor. — Ĉuješ li ti to Kenny? Dolikovalo? Govori kao da je progutao prokleti rjeĉnik. I, Dexteru, kunem ti se Bogom, sljedeći put kad mi kaţeš Victoria, odalamit ću te. — Sumnjam da je to moguće. — On natakne naoĉale. — Priliĉno sam viši od tebe. Torie se naglo nagnula naprijed i uhvatila ĉelo rukama. — Isuse... kakav si ti kreten. — On je pametan kreten — naglasio je Ted. — I za razliku od tebe, Dex je doista zaradio svoj dio obiteljskog novca. — Zaveţi, mala budalo. — Torie je posegnula za cigaretama, ali joj ih Dex uzme iz ruke. — Doista mi se ne sviĊa kad pušiš, Victoria. — E, ovo je previše! — Uz rezanje, poskoĉila je na noge i bacila se na njegov vrat.


Kenny ju je uhvatio oko struka prije nego što je dograbila Dexa. — Smiri se. Znaš da mrziš kad ti se odjeća uprlja krvlju. — Dobacio je Dexteru pogled upozorenja, dok mu se Torie otimala u rukama. — Bolje da ideš, Dex. Ne znam koliko ću je još moći drţati. — Ne vidim razlog za odlazak — odgovorio je Dex. — S njom moram o neĉemu razgovarati. A i ti si dobrodošao. Kad je Torino bijesno rezanje postalo još glasnije, Ted je ustao. — U pravu si, Kennv. Netko bije trebao nalupati po guzici. Ja ću je odvesti dok se ne smiri. — Uzdahnuo je. — Iako to ne ţelim. — Zgrabio je Torie oko struka i istrgnuo je Kennvju iz ruku. — Idemo igrati stolni nogomet. I ovaj mi put dopusti da ja pobijedim! Torie je otrovno gledala u Dextera dok ju je Ted odvlaĉio od stola. Emma je sa zanimanjem prouĉavala Dextera. Znala je da će Teksas biti fascinantan, ali nije oĉekivala da će se naći usred tako zanimljive drame. Ovo je bilo Dallas, samo sa mnogo draţim ljudima. Osim Kennvja Travelera, dakako. A onda je ponovno ugledala krupnog muškarca koji ih je motrio i osjetila uzbuĊenje išĉekivanja. Beddington bi mrzio da bude umiješana u nekakvu javnu sablazan. Kennv je sjeo. — Savjetujem ti da ne hodaš mraĉnim uliĉicama, Dex. Ona se ne bori kao djevojĉica. — Što su, siguran sam, njezini bivši muţevi otkrili. — Dex se smjestio u stolcu u kojem je prije sjedila Torie. — Ne bojim se ja tvoje sestre, Kennv. Mislio sam da ćeš to shvatiti. Ona se zapravo boji mene. Kennv se nacerio i odmahnuo glavom. — Vjeruj u što ţeliš. Dex je izgledao rezigniran. — To sam trebao i oĉekivati. — Okrenuo se Emmi. — Koliko dugo poznajete Victoriju, lady Emma? — Zovite me Emma. Upoznala sam je tek jutros. — Pretpostavljam da je to prekratko vrijeme da biste imali ikakav utjecaj na nju. Šteta. Ĉinite mi se vrlo razboritom osobom. Kennv je ispruţio ruku. — Lady Emma, biti razborit nije isto što i biti konzervativan pa, prema tome, ne skidaj odjeću. — Nisam ni namjeravala. Dex ju je pogledao sa zanimanjem. — Zašto Torie ne ostaviš na miru? — upitao gaje Kennv. — Nije to tako jednostavno. Zapamti da su tu umiješani naši oĉevi. — Da imaš muda, Dex, obojici bi rekao da idu do vraga i ne bi im dopustio da ovako muĉe Torie.


Pogledao je Kennvja dugim, zagonetnim pogledom. — Pretpostavljam da me ne smije ĉuditi tvoja reakcija. — Uz slijeganje ramenima, Dex je ustao. — Poslije ću razgovarati s Tedom. Drago mije što smo se upoznali, lady Emma. Nadam se da ćemo se ubrzo ponovno vidjeti. — Kimnuo je Kennvju i, ni ne pogledavši prema Torrie i Tedu, krenuo prema izlazu Roustabouta. — Hladnokrvni kujin sin. — Meni se ĉini veoma ugodan — rekla je Emma. — Naravno da ti se sviĊa. Baš je tvoj tip. — Upravo tako. — Vidim li ja to u tvojim oĉima sjaj špekuliranja? Kad nije odgovorila, on se namrštio. — Najprije si ganjala deĉkića. A sad si kroz šiške ugledala Dexa. Ne moţe se reći da si izbirljiva. Nije mu mogla dopustiti da je razdraţi. — Oĉajne ţene ne smiju biti izbirljive. — Onda je bolje da zaplešemo. — Izrekao je to upravo onoliko nerado koliko je bilo potrebno da joj da do znanja kako joj ĉini uslugu. — Oh, ne — ugodno mu se nasmiješila. — To bi zahtijevalo previše napora s tvoje strane. To ga je toliko naljutilo da je poĉeo škrgutati zubima. Prokletstvo, nešto gaje na ovoj ţeni stalno izluĊivalo. Veĉeras se ţelio maknuti od nje, a onda se pojavila. Najgore od svega bilo je to što se jedan dio njega zbog toga radovao, pa se zato i nije ponašao suviše pristojno. Nije ţelio biti sretan što vidi djeviĉanski netaknutu ravnateljicu. Ona nije krila da joj se on ne sviĊa, a njemu se nije sviĊalo to da joj je on tek zgodna usputna seksualna prilika i ništa više, iako je i on isto mislio o njoj. Ili, barem je mislio da tako razmišlja. Nije naviknuo biti zbunjen zbog ţena. Misli mu se vrate na osobu zbog koje je postao takav. Da nije Prancesce, moţda bi nagovorio Emmu na diskretnu avanturu. Njih dvoje mogli bi iskoristiti jedno drugo i sve zaboraviti. Ali, Dallieva ţena mogla je otkriti privatne stvari drugih osoba brţe od bilo koga. I, nikad mu ne bi oprostila ako bi pomislila da je iskoristio njezinu prijateljicu. Naravno, ne bi imalo nikakva smisla reći joj da je sve zapoĉela lady Emma kad je pokušala kupiti njegovo tijelo. Osjećao se klaustrofobiĉno, kao da gaje netko satjerao u sobicu bez prozora i izlaza. Lady Emma je suviše autoritativna i ima tešku narav. Bila je jedna od onih ţena koje su mogle muškarca pregaziti i iscrpiti ga


svojim zahtjevima toliko da bi se spljoštio poput kojota iz crtica. Frustriran, povukao ju je na noge i ne baš njeţno poveo natrag na plesni podij, gdje je nakon nekoliko sekundi ponovno izgubio strpljenje. — Prestani voditi! — Onda se kreĉi brţe. — Ovo je balada. — To ne znaĉi da moraš zaspati. — Ne spavam! Kunem ti se... — Ali, što god je kanio izgovoriti, pobjeglo mu je iz glave kad je njezina kosa okrznula njegovu bradu. Za trenutak se mogao zakleti da je osjetio miris ljubiĉica, što je bilo veoma ĉudno jer nije imao pojma kako mirišu ljubiĉice. Ali je odnekud znao da mirišu upravo poput lady Emme. 9. Iako je znala da bi trebala pametnije iskoristiti vrijeme i raditi na ĉlanku, Emma je sljedećeg jutra dokono uţivala. Pogledala je Kennvjeve konje, još se jednom prošetala uz rijeku, a zatim se presvukla u kupaći kostim, zgrabila slamnati šešir i s Patrickom sjela uz bazen. Ispod suncobrana pili su ledeni ĉaj od breskve i jeli još topli tamni zaĉinjeni kolaĉ s glazurom. Patrick ju je upućivao u neke lokalne obiĉaje i priĉao ponešto o knjizi fotografija na kojoj je radio. Zatim je otišao razvijati film u tamnoj komori u podrumu. Emma se preselila u jednu od leţaljki u sjeni i otvorila bilješke iz dnevnika lady Šarah. Dan je bio topao i ţeljela je skinuti majicu. MeĊutim, bojala se da će se Patrick vratiti, a nije joj se sviĊala pomisao da će vidjeti tetovaţu na njezinoj ruci. Jedno je bilo paradirati pred Hughovim ljudima, ali je nešto sasvim drugo privatno je pokazivati. Bila je zahvalna na vlastitu oprezu jer je ugledala privlaĉnu plavušu s djetetom u naruĉju koja je prilazila bazenu. Ţena je bila nekoliko godina mlaĊa od Emme i pomalo bucmasta, ali veoma privlaĉna. Sve je na njoj odavalo bogatstvo, od dijamantne narukvice koja joj je blistala na potamnjelom zglobu, do lanene tunike i kratkih hlaĉa. Imala je sjajnu kratku plavu kosu i besprijekoran ten naglašen malo jaĉom šminkom. Ţena se široko nasmiješila Emmi. — Lady Emma, takva je ĉast imati vas u Wynetti. Ja sam, naravno, Shelbv. — ZaĉuĊena, Emma je odloţila bilješke i ustala iz leţaljke. Dok su se rukovale, dijete je zacvililo i uhvatilo majĉinu kosu. — Ovo je Peter. — Osmijeh joj je


izblijedio i ona je procijedila: — Zaboravljeno dijete. — Drago mi je. Bok, Peteru. Djeĉak se stidljivo slinavo nasmiješio sa svoja ĉetiri zubića, a zatim zakopao lice u majĉin vrat. Bio je boţanstven i Emma je osjetila ţalac zavisti. Imao je tamnu kovrĉavu kosu, maleni nos i prekrasne oĉi uokvirene ĉaĊavo crnim trepavicama. Oĉi su mu bile neobiĉno modre boje, tako duboke da su izgledale gotovo ljubiĉaste. Nešto ju je neugodno stegnulo u grlu. Ţena je sjela za stol ispod suncobrana i prebacila dijete na koljena. — Mislila sam da će Kennv biti kod kuće, ali trebala sam znati da nas izbjegava. — On, ovaj, jutros igra golf. — Emma je sjela pokraj nje. — Koliko je star Peter? — Devet mjeseci, i još uvijek ga dojim. Pravi je bik. Na zadnjem je pregledu imao deset kila i sedamdeset pet centimetara. — Automatski je odgurnula Emminu praznu ĉašu izvan djetetova dohvata. — Kennv je od juĉer u gradu, ali se nije potrudio doći kući i to mu neću oprostiti. Ignorira vlastitu krv. Emmi se stisnuo ţeludac. Vlastitu krv. Uoĉila je djeĉakovu tamnu kosu i ljubiĉaste oĉi. Kennv je vjerojatno kao dijete izgledao isto tako. Osjetila je vrtoglavicu. Njegovo dijete. Ĉak i kad je to pomislila, borila se za neko drugo objašnjenje. Ali, te sjajne ljubiĉaste oĉi bile su toliko neobiĉne da sliĉnost ne moţe biti sluĉajna, a ova ţena ne bi bila ni pribliţno tako uzrujana da je samo daljnja roĊakinja. Od mogućnosti daje Kennv nekome napravio dijete i otišao, Emmi je postalo muĉno. — Ţao mi je — uspjela je protisnuti. — Nisam ti zapamtila ime. — Shelby. Okrenula se i vidjela kako im prilazi Kennv u gaćicama za plivanje boje koralja. Oko vrata je prebacio ţuti ruĉnik. Na zvuk Kennvjeva glasa, djetetu su se noţice najprije ukoĉile, a zatim je poĉeo uzbuĊeno mahati. Ne obazirući se na Shelbv, Kennv je odbacio ruĉnik, a zatim uzeo djeĉaka i prinio ga licu. — Bok, stari, kako si? Baš sam te danas poslijepodne htio doći vidjeti. Ţena je kratko frknula. Mjehurići sline curili su s Peterove donje usnice, dok je Kennvja povlaĉio za kosu i lupao svojim bucmastim bosim noţicama. Bili su toliko nalik jedan drugome daje Emma mogla jedino zuriti u


njih. Istodobno, osjećaj muĉnine u njezinu ţelucu nije prestajao. Kako je mogao napustiti tako lijepo dijete? Ali, zašto se ĉudi? Ovaj se ĉovjek, ĉini se, uvijek izvlaĉio na lakši naĉin. — Ţeliš li plivati, Petie? — upitao je Kennv. — Nemoj da mu se smoĉe hlaĉice. Juĉer sam ih kupila u Baby Gapu. Kennv je otkopĉao naramenice i skinuo djetetu hlaĉice. — Mislim da ćemo tu pelenu ostaviti, u sluĉaju da zaboraviš biti gentle-man. — Ispustio je hlaĉice na stol i udobno primio dijete. Pogledao je Emmu. — Ţeliš li s nama? Vrat joj je bio toliko ukoĉen da je jedva uspjela odmahnuti glavom. — Hajdemo, Petie. Izgleda da idu samo deĉki. Dok je Kennv nosio dijete u vodu, Emma je pokušala smisliti što reći Shelbv. Zaĉula je tiho šmrcanje. — Prokletnik. Pogledala je preko stola i ugledala kako se Shelbvne oĉi pune suzama dok je promatrala Kennvja i dijete. Emma je osjetila suosjećanje. Dijamantski nakit i skupa odjeća pokazivali su da je Kennv bio velikodušan u financijskoj podršci, ali to nije znaĉilo ništa ukoliko je zanemario odgovornost. Bila je ispunjena poraznim i iracionalnim osjećajem razoĉaranja. Unatoĉ svemu, od njega je oĉekivala više. Emma se nagnula preko stola i suosjećajno potapšala Shelbv po ruci. — Baš mije ţao. Ţena je šmrcnula i smeteno se nasmijala. — Pretpostavljam da to ne bih trebala uzimati tako k srcu. Moţda me još uvijek drţi lagana postporoĊajna depresija, a još nisam ni skinula sve kile i tako to. Ali, kad ih pogledam zajedno... — Lice joj se izobliĉilo i obrazom joj je kliznula velika suza. — Ne ţeli biti odgovoran! A Peter je njegova krv i meso! Emma je osjetila kako postaje bešćutna prema Kennvju. Logika joj je govorila da je njezina reakcija pretjerana — poznaju se tek nekoliko dana — ali emotivno si nije mogla pomoći. — Vrijedan je prezira — reĉe koliko sebi, toliko i Shelbv. Shelbv je izgledala najprije pomalo uplašena Emminom reakcijom, a zatim zadovoljna. — Mislim da mije bila potrebna nepristrana osoba koja će jasno sagledati situaciju. U Wynetti svi samo sli-jeţu ramenima. Kaţu, Kenny je takav, a onda priĉaju priĉe kako je u neĉiji prozor bacio kamen ili je iznevjerio djevojku koja mu je trebala biti pratilja na


maturi. Budući da sada pobjeĊuje na turnirima, za njega ne vrijede ista pravila pristojnosti kao za druge ljude. — Njezine su se oĉi ponovno napunile suzama. — A ja jednostavno volim tog malog toliko da... — Prtljala je po dţepu tunike da pronaĊe maramicu. — Oprosti, lady Emma. Obiĉno nisam ovakva i doista sam ţeljela ostaviti dobar dojam. Ali, za promjenu, divno je imati nekog tko suosjeća sa mnom. — Ustala je, ispuhala nos, a zatim podigla Kennvjev odbaĉeni ruĉnik i pošla do ruba bazena. — Donesi ga ovamo, Kenny. Moramo ići. — Tek smo ušli. Dobro se zabavlja. Zar ne, Petie? Dijete je zavrištalo od zadovoljstva i rukama lupilo po vodi. — Mora ići na spavanje i ţelim ga odmah! Kennv se namrštio i donio dijete do ruba bazena. — Isuse, Shelbv, što je to s tobom? — Ti si to što je sa mnom! DoĊi, Petie. Ona se nagnula, zgrabila dijete iz Kennvjevih ruku i omotala ga u ruĉnik. Dok je uzimala hlaĉice i torbicu, kolebljivo se nasmiješila Emmi i uĉinila nešto za što se Emma bojala da je mali naklon. — Hvala, lady Emma. Ovo mi je mnogo znaĉilo. Emma je kimnula, a Shelbv je otišla i ne pogledavši Kennyja. Emma je zaĉula lagano pljuskanje i okrenula se upravo u trenutku kad je Kennv zaronio. Mnogo poslije pojavio se na drugom kraju bazena i poĉeo plivati kraul. Jedan zamah za drugim. Sporo, lijeno. Poput ĉovjeka koji nema ništa vaţnije za raditi. Nikakvog poštenog posla. Nikakvih obaveza. Nikakve djece koju je napustio. Okrenuo se na leĊa i poĉeo plutati. Dok ga je pjromatrala, njezin bijes je spalio sva njeţna milostiva mjesta u njoj. Ţivot je posvetila zaštiti djece, a ovaj je ĉovjek predstavljao sve što je prezirala. U ţelucu joj se smuĉilo od gaĊenja prema samoj sebi kad se sjetila koliko je bila blizu tome da mu dopusti da je zavede. Izišao je iz bazena i pogledom potraţio ruĉnik. Onda se oĉito sjetio da ga je Shelby odnijela omotavši njime njegova nezakonitog sina. Dlanovima je s koţe smicao vodu. Dok je gledala te duge spore pokrete od muĉnine skoĉi na noge. Maglovito je shvaćala da ovo nije njezina bitka, ali nije mogla razumno sprijeĉiti lavinu ljutnje koja se u njoj pjenila. Bijes i strašno razoĉaranje što nije takav kakav je mislila da jest. To ju je gurnulo naprijed, prema rubu bazena. On ju je pogledao. Lijeno joj se nasmiješio.


Nije to planirala uĉiniti. Nije ni osjetila da joj dolazi. Ali, odjednom se njezina ruka našla u zraku i šaka joj se spojila s njegovom bradom. Iz nekog udaljenog mjesta obavijenog crvenom maglicom gledala je kako mu se glava trznula i kako kapljice vode prskaju. Na bradi, gdje ga je udarila, pojavi mu se mrlja. Ţeludac joj se skvrĉio. — Što ti je, do vraga? — opsovao je, buljeći u nju. Oĉi su mu postale tamne i duboke kao i masnica na bradi. Imala je osjećaj da su joj noge vodene. Nije ga smjela udariti. Nikako. To nije bila njezina briga i nije imala pravo postaviti sebe za krvnika. Oĉi su mu plamtjele. — Sad bih te gurnuo u taj bazen, samo imaš kupaći kostim pa ne vidim smisla. Njegova ju je ljutnja ponovno ispunila bijesom. — Odvratan si. Na njegovoj je povrijeĊenoj ĉeljusti iskoĉio mišić. Stisnuo je šaku. — Do vraga... — Bez upozorenja ju je dograbio i bacio što je dalje mogao u bazen. Izronila je Ijutita i bijesna, samo kako bi vidjela gdje ide prema kući. Odlazio je od nje jednako kao što je otišao od onog prekrasnog djeteta. — Kakav si ti to ĉovjek? — povikala je. — Kakav to ĉovjek napušta svoje vlastito dijete? On se zaledio. Polako se okrenuo. — Što si rekla? Šešir je plutao pokraj nje. Zgrabila ga je dok je gazila kroz vodu. — Biti muškarac znaĉi više od toga da posadiš spermu i onda ispisuješ ĉekove s velikim iznosima. To znaĉi... — Posadim sper... Ona se ponovo razbjesnjela. Napredovala je kroz vodu prema rubu bazena, a zbog teţine njezine mokre majice pokreti su joj bili ĉudni. Izgubila je šešir kad je došla do stepenica, ali sad je imala misiju i nije je bilo briga. — On je prekrasno dijete! Kako si mogao... — Ti si pravi idiot! Stajao je nasred travnjaka dok mu je sunce blještalo u mokroj kosi, a kapljice vode blistale na koţi. Izgledao je kao da se sprema ubiti je. — Taj prekrasan djeĉak je moj brat! U trenutku se sve u njoj utišalo. Njegov brat? Moj Boţe... Doista je bila idiot! — Kenny! Ali, on je već odlazio. Izvukla se iz vode i oĉajno promatrala kako se on povlaĉi. Što joj je bilo? Nikad nije bila osoba koja bi napreĉac donosila zakljuĉke. U »Svetoj Gertrudi« uvijek bi saslušala obje strane u nekoj razmirici i tek


onda poduzela nešto. Sad, s njim, to nije htjela uĉiniti. Dugovala mu je ispriku i mogla se jedino nadati da će on imati dobru volju primiti je. Bila je kukavica, pa se najprije otuširala i preodjenula. Zatim je pošla u potragu za njim u nadi da se imao priliku ohladiti, ali je otkrila da je već izišao iz kuće. Sjena nije bio na tratini uz staju i ona je ugledala muškarca na konju kako odjahuje s ranca. Patrick se vratio iz tamne komore i pozvao je da s njim poĊe u grad po namirnice. Prihvatila je poziv, nadajući se da će moţda pronaći kakav dar za Kennvja kojim bi mu se ispriĉala. Ali, kad su došli do grada, shvatila je da nikakva boca kolonjske vode ili skupa knjiga neće izbrisati uvredu. Sjena je ponovno bio na pašnjaku kad su se vratili, ali još uvijek nije bilo ni traga Kennvju. — Vjerojatno je u sobi za vjeţbanje — rekao je Patrick na Emmin upit. — On vjeţba? — To je moderno, ne! Slijedila je Patrickove upute i stigla do sobe na kraju drugog kata. Vrata su bila pritvorena. Dok ih je otvarala, dlanovi su joj bili vlaţni. Obrisala ih je o hlaĉice. Kennv je vjeţbao na spravi koju je pomicao naprijed-natrag kao da vesla. Kad je ušla, podigao je pogled i namrštio se. — Što hoćeš? — Ţelim se ispriĉati. — To ti neće pomoći. — Polako je ustao sa sprave i nogom je s puta odgurnuo beţiĉni telefon. — Ţao mi je, Kennv. Doista. Nije se obazirao na nju, nego se spustio na sag na podu i poĉeo raditi trbušnjake. Kondicija mu je bila odliĉna — morala je priznati — ali ĉinilo se kao da se baš pretjerano ne napreţe. — Nisam imala pravo zabadati nos u nešto što me se uopće ne tiĉe. On je i nadalje izbjegavao njezin pogled i vjeţbao. — Zbog toga se ispriĉavaš? Što si zabadala nos u moje stvari? — I što sam te udarila. — Krenula je dublje u sobu. — Oh, Kenny, tako mi je ţao zbog toga. Nikad u ţivotu nisam nikoga udarila. Nikad! Nije odgovorio. Jednostavno je i nadalje lijenim pokretima radio trbušnjake, jednako onako kao što je i plivao. Uĉinilo joj se da je namirisala blagi miris muške vreline ili muške topline njegova tijela, ali nije vidjela znoj. Njegovo tijelo odjeveno samo u mornarskomodre sportske hlaĉice


zbunjivalo ju je i morala se usredotoĉiti na to što će reći. — Ne znam što me spopalo. Toliko sam se uzrujala, tako razoĉarala u tebi. Bilo je to nešto poput privremenog ludila. On protrlja bradu i dalje izbjegavajući njezin pogled. — Mogu ti oprostiti udarac. — Ali... — Molim te, samo iziĊi. U ovom te trenutku ne ţelim ĉak ni gledati. Pokušala je još nešto reći što bi moglo sve izgladiti, ali se niĉeg nije mogla sjetiti. — Dobro. Da. Razumijem. — Natraški se kretala prema vratima, posramljena i jadna. — Doista mi je ţao. Njegovi su trbušnjaci postali brţi. — Ţao ti je zbog krive stvari, ali to ĉak ni ne razumiješ. A sad se gubi odavde! A ako ţeliš nazvati Francescu i reći joj da sam te upravo opsovao, samo daj! — Neću to uĉiniti. — Okrenula se prema vratima, a zatim ponovno prema njemu jer je morala znati. — Ako mi moţeš oprostiti to što sam te udarila, onda mi reci, što mi to ne moţeš oprostiti? — Ne vjerujem da me to moraš pitati. — Nastavio je s trbušnjacima. Nabijao je mišiće bez ikakva napora. Bez kapi znoja. — Ĉini se da moram. — A kako ti se ĉini to da ţena koju sam smatrao prijateljicom misli da sam ja neki ljigavac koji bi napustio vlastito dijete? — Poznajemo se tek tri dana — morala je naglasiti. — Ne poznajem te baš tako dobro. Pogledao ju je postrance, a u pogledu je uspješno kombinirao bijes i zapanjenost. — Ti me poznaješ prokleto dobro da bi toliko o meni znala! — Disanje mu se ubrzalo i ona je osjećala da je to od ljutnje, a ne od vjeţbe. — Ali, Kennv, tvoja je maćeha tako mlada. Nema ni trideset godina. Nije mi ni palo na pamet... — Ne ţelim više ĉuti ni rijeĉ! Ozbiljno to mislim, Emma, izlazi odavde. Obećao sam Shelbv da ću te veĉeras dovesti na veĉeru. Vjeruj mi da ne ţelim, ali ću to ipak uĉiniti. Što se mene tiĉe, naše je prijateljstvo gotovo. Do ovog trenutka ona zapravo nije ni znala da su prijatelji. Ali sad, kad je ĉula daje izgubila njegovo prijateljstvo, osjetila se ĉudno napuštenom.


10. Te je veĉeri Kenny bio izrazito pristojan dok je vozio prema oĉevoj kući. Nije zadirkivao, nije pokušavao manipulirati, niti ju je kritizirao. Bilo je jasno daje duboko povrijedila njegovu ĉast. Ali, kako je mogla znati da je ovom ĉovjeku dostojanstvo toliko vaţno, kad ju je samo prije tri dana naveo da povjeruje daje ţigolo? Dok su kroz ukrašenu kapiju ulazili na imanje Travelerovih, poţeljela je da nije pristala poći s njim, ali sad je bila nemoćna. Ispriĉala mu se. Više ništa nije mogla uĉiniti. Usredotoĉila se na okolinu. Njegova je obiteljska kuća bila pravo imanje. Cesta je vijugala kroz paţljivo ureĊen krajobraz. Ugledala je kuću maurskoga tipa sa štukaturom boje ruţe i krovom na kojem su bile puškarnice i krunište. Kuća je imala nekoliko krila, zaobljene prozore i krov od crijepa. Zbog ogromne fontane pokraj ulaza izgledalo je kao da je ĉitavo zdanje izišlo iz Šeherezadinih priĉa, a ne iz Teksasa. — Majka je ţeljela nešto neobiĉno — pristojno je rekao dok je parkirao automobil. Ĉekala je neku šalu o sultanima ili haremima, ali nije rekao ništa više. Izišla je iz automobila. Veĉernja svjeţina joj je prodrla kroz svijetloţutu haljinu od krepa s uzorkom grimiznih makova. Rukavi do lakta pokrivali su tetovaţu. Beddingtonu bi se dopala njezina odjeća, pomislila je mrko, ali jednostavno nije mogla provariti ideju da uvrijedi Kennvjevu obitelj dolaskom u modernoj odjeći. Osim toga, vojvodin pas ĉuvar ne moţe je pratiti na privatni posjed. Postala je još ne-raspoloţenija kad je shvatila da ĉitavog dana nije uĉinila ništa da si pokvari ugled. Pošli su prema izrezbarenim vratima s okvirom od kovane mjedi. Kuća je bila impresivna i egzotiĉna, ali ne previše ugodna. Morala ju je usporediti s Kennyjevim udobnim ranĉom. Kako li mu je bilo odrastati na takvom mjestu kao majĉinom malenom sultanu i velikom oĉevu razoĉaranju? Kennv joj je pridrţao vrata i Emma je ušla u hodnik, poploĉan i ukrašen kao u engleskim ladanjskim kućama, iako nije bio ni pribliţno toliko rustikalan. Na ulaštenom Hepplewhite stolu bile su dvije drezdenske figurice, a velik dio boĉnog zida prekrivala je slika engleskoga pejzaţa, nimalo u skladu s maurskom arhitekturom predvorja. Takav je poredak bio pomalo iznenaĊujući, ali ne i neprivlaĉan. Torie je sišla niz stepenice. Na sebi je imala haljinu bez rukava boje


šartreza i crnu majicu. — Dobro došla^ lady Emma. — Ovlaš je poljubila Kennvja u obraz. — Bok, braco. Ĉudovišta nas ĉekaju na terasi. Jest ćemo na otvorenom. — Blago nama. Slijedila je Kennvja i Torie kroz dnevnu sobu koja je imala visok strop i bila ukrašena pokućstvom iz 18. stoljeća te nizom fotografija u srebrnim okvirima i grafikama s lovaĉkim motivima. Maurska vrata s mozaikom vodila su na ugodno zasjenjenu terasu, poploĉanu ruţiĉastom ciglom sloţenom poput riblje kosti, s rubovima plavih i ruţiĉastih ploĉica. U zidove od štukature bile su ugraĊena sjedala sa zaobljenim ruĉkama, a na njima su bili ţivopisni jastuĉići. Velik stol s mjedenim fenjerom u sredini bio je postavljen za veĉeru. Na jednoj strani terase, u ogradici za igranje, bilo je tamnokoso dijete koje je poĉelo potezati mreţu i pumpati nogicama ĉim je ugledalo Kennyja. — Bok, sine! Kad su ušli, Emmu nije trebalo upoznati s ĉovjekom koji je ustao i znala je daje to Kennvjev otac. Bio je krupnija inaĉica svog sina, još uvijek zgodan, ali grubljih crta lica i guste kose prošarane sje-dirama. Njegov suviše srdaĉan pozdrav i pretjerano revan osmijeh odavali su ĉovjeka koji se osjeća nelagodno. I dok se pribliţavao sinu, Emma je osjetila gotovo nevidljivo Kennvjevo povlaĉenje. Iako je dopustio zagrljaj, nije mu odvratio. I tada je Emma osjetila da Kennv još uvijek nije oprostio ocu tolike godine zanemarivanja u djetinjstvu. Isto je tako osjećala da je njegovu ocu veoma stalo do tog oprosta. Kennv se oslobodio ĉim je mogao i krenuo prema ogradici. Uzeo je dijete u naruĉje. — Kako si mi ti, mali braco? Je li to Emma umislila ili je nepotrebno naglasio zadnju rijeĉ? Peter je zaciĉao od uţitka. Istodobno je ušla Shelby. Imala je bijele uske hlaĉe i veliki pulover s V-izrezom boje limete. Izgledala je kao kći gospodina Travelera, a ne kao njegova ţena. — Lady Emma, ĉast mi je što si veĉeras s nama. Ne znam je li ti Kennv rekao, ali ja sam luda za svime što ima ikakve veze s Engleskom. Imam cijelu zbirku knjiga o princezi Diani, ako ih ţeliš vidjeti. Je li te itko upoznao s mojim suprugom "VVarrenom? On joj se toplo nasmiješio. —Lady Emma, drago mije. — Samo Emma, molim vas. Hvala vam što ste me pozvali. — Ĉast nam je — Shelbv je bila pretjerano ushićena. Zatim je pokazala


prema sjedalima. — Reci nam kako ti je u Teksasu? I ja i Warren volimo London, zar ne, Warrene? Ţiviš li blizu središta? Emma joj je objasnila da ţivi u Warwickshireu, nekoliko sati voţnje automobilom od Londona, a zatim joj odgovori na pitanje o Teksasu. Ubrzo ju je Shelbv poĉastila priĉama o putovanju Engleskom s naprtnjaĉom na leĊima nakon koledţa i o istraţivanju o D. H. Lawrenceu. Dok je govorila, Torie je stajala sa strane i polako ispijala vino, promatrajući Kennvja i Petera s izrazom duboke tuge na licu. Warren se ĉinio zadovoljan, pijuckao je burbon i dopustio da mu ţena vodi razgovor. U ovoj obitelji tamnokosih polubogova, debeljuškasta Shelbv plave kose bila je tek zgoĊušna. Pogledala je u Torie koja je palila cigaretu. — Ugasi to. Znaš da ne volim kad pušiš u Peterovoj blizini. — Vani smo. Ĉak mu nisam ni blizu. — Ne, nikad mu nisi blizu, zar ne? — Tuga je zamaglila Shelbvne oĉi, a Emma se sjetila da Torie ne moţe imati djecu. Je li to uzrokovalo ţalost koja je bila iza Torina nedoliĉna ponašanja? — Warrene, lady Emma nema piće — reĉe Shelbv. — Što ţelite? — Neki sok, molim vas. Warren je pošao do bara smještenog na drugom kraju terase i suviše se srdaĉno obratio sinu. — Kennv, a ti? Imam jedno od onih crnih vina za curice kakvo ti voliš. — Poslije. — Kennv se nije potrudio ni pogledati oca. Stavio je Petera na ramena, drţeći ga za ruke zbog ravnoteţe i odnio ga do masline da bolje vidi vjevericu koja se popela u krošnju. Torie je smjestila svoje tijelo manekenke u jedno od sjedala i prekriţila noge. — I, kako ti se ĉini majka Shelby, lady Emma? — Prstima je prošla kroz svoju tamnu kosu, pa se nalaktila na jastuĉić. — Znam da umireš od znatiţelje, ali si suviše pristojna da pitaš. Shelbv ima dvadeset sedam godina, toĉno je trideset jednu godinu mlaĊa od našega tate i godinu dana mlaĊa od mene. Zar ti se od toga ne okreće ţeludac? — Torie, moţeš li barem priĉekati da Petie ode u krevet? — upitao j e Kenny. Ona se nije obazirala na njega. — Tata ju je napumpao prije godinu i pol i morali su se vjenĉati. Warren je izgledao kao da se zabavlja, ali se Shelbv ukoĉila.


— Morat ćeš oprostiti Torie na bezobrazluku, lady Emma. Ona se osjeća veoma ugroţenom zbog mog odnosa s njezinim ocem. — Zgroţenom je bolji izraz — prasnula je Torie. — To je dosta, djevojke — blago je progovorio Warren, kao da je naviknut na njihove zadjevice pa ga više nisu smetale. Popio je gutljaj i pogledao Emmu. — Shelbv je bila Torina mlaĊa sestra u njihovu sestrinstvu na koledţu. Godinama su bile najbolje prijateljice, iako se sada to ne bi reklo. Ĉak su i zajedno stanovale izmeĊu Torinih brakova. — Ja sam se udavala samo dvaput — odgovorila je Torie. — Kad tako govoriš, zvuĉi kao da sam ih imala deset. Osim toga, prvi mi je brak trajao jedva šest mjeseci, pa se i ne raĉuna. — Natjerala si me da kupim onu groznu ruţiĉastoljubiĉastu haljinu za djeverušu — rekla je Shelbv — pa se svakako raĉuna. Torie ispuhne tanki trak dima. — Dobro, svi znamo da te Kennv iz te haljine izvukao prije ponoći, pa prema tome nije bila baš tako grozna. Emma se malo ispravila na stolcu. Veĉerašnja epizoda Dallasa imala je neoĉekivan obrat. Pomislila je da će moţda ĉinjenica daje povezana s obitelji Traveler biti dovoljna Beddingtonu da posumnja u njezin karakter. Kennv je uzdahnuo. — Nisam je ja izvukao iz te haljine, i to dobro znaš. — Poljubio je Petera u vrh glave i stavio ga natrag u ogradicu. — Moramo li to ĉiniti svaki put kad se naĊemo? — Pusti ih — rekao je Warren. — To im je dio rituala. Torie se suho nasmijala. — Zamisli kako bi to bilo smiješno da te je i Kenny napumpao, majko Shelby? Jedna od onih situacija kad se zbliţe jednako napaljeni oĉevi i sinovi? — To je odvratno ĉak i za tebe — rekao je Kenny. — Sad se smiri, Torie. Ozbiljno to mislim. Shelby i ja smo samo jednom izašli. Poljubili smo se na rastanku i to je bilo to. — Jesi li se koristio jezikom? — Ne sjećam se — zareţao je. — Ja se sjećam. — Shelby je uputila Torie superioran pogled. — I neću ti reći. Kenny je krenuo prema baru. Warren Traveler se zasmijulji. — Dome, slatki dome. Zar ne, sine? — Što god. Rolex na Warrenovoj ruci zasjao je dok je ispijao još jedan gutljaj pića. — Ĉujem da ste ti i Ted Beaudine danas igrali. Priĉa se da si ga


pobijedio za tri udarca... — Bio je dva ispod. Obojica smo imali pristojan rezultat. — Kunem se, kad se doĉepam tog kuĉkinog sina Beaudin-ea... Da sam ja na tvom mjestu, već bih angaţirao odvjetnike. Emma je shvatila da ne govori o Tedu, nego o njegovu ocu Dallieu. — Riješit ću ja to — odgovorio je Kenny. — Još je samo tjedan dana do prokletog Mastersa! Svi vrhunski igraĉi svijeta kreću za Augustu, osim Kennyja Travelera. Ne smiješ dopustiti da se Beaudine izvuĉe. Moraš samo nazvati Cros-levja. On je najbolji odvjetnik u drţavi i rekao mije... — Molio sam te da se ne miješaš, dobro? — Emma je zaĉula metalnu oštricu u Kennvjevu glasu i vidjela je kako se Warren povukao. Torie se bezvoljno pomakne na sjedalu. — Umirem od gladi. Ako skoro nećemo veĉerati, kunem se da ću naruĉiti pizzu. Kao po zapovijedi, pojavila se sluţavka s velikim pladnjem salata. Shelby je ustala i usmjerila ih prema njihovim mjestima za stolom. Dok se Kenny pribliţavao stolu, Peter je zajaukao i molećivo ga pogledao. Zatim je ispruţio ruke da ga Kenny uzme. — Ostavi ga — rekao je Warren. — Razmazit ćeš ga. — Za to sluţe starija braća, zar ne Petie? — Ne obazirući se na oca, Kenny je pošao do ogradice i podigao Petera. Shelbv se namrštila muţu. — Dijete se ne moţe razmaziti samo ako ga se nosi, Warrene. To ti stalno govorim. Ja nisam tvoja prva ţena. Peter neće postati beskorisno i lijeno stvorenje kao što je Kennv, pa se zato prestani brinuti. Uz to, u svim mojim knjigama piše da im se mora udovoljiti potrebama dok su maleni, inaĉe ćeš platiti kad narastu. Blaga srdţba u njegovu pogledu nije mogla sakriti ljubav prema suviše mladoj supruzi. — Mislim da bih ja mogao znati malo više od tebe o odgoju djece. — Kao da si napravio sjajan posao — odgovorila mu je. — Tu te je sredila, stari. — Kennv je dobacio ocu lagano ironiĉan pogled dok je namještao Petera na rukama. Sluţavka je posluţila pet porculanskih tanjura sa salatama od zelene salate, kriški avokada i komada zrelih krušaka posutih mrvicama gorgonzole. Shelbv je uzela Petera i pokušala ga smjestiti u stolac za hranjenje, ali se Peter poĉeo komešati pa ga je Kennv uzeo natrag k sebi. Sastrugao je gorgonzolu i pruţio djetetu komadić kruške. Dok je jeo svoj obrok, Kennv je bio potpuno nesvjestan kašastih komadića


voća koji su mu curili na hlaĉe. Shelbv je ispitivala Emmu o njezinim vezama, bez obzira kako dalekim, s kraljevskom obitelji, a potom se umiješala i Torie s priĉom o njezinu i Shelbvnu boravku u Europi prije nekoliko godina. Njih dvije su se nadopunjavale rijeĉima i za trenutak se ĉinilo da su zaboravile neprijateljstvo. Nakon salate došla je peĉena janjetina sa zaĉinskim biljem i peĉeni krumpir. Kennv i njegov otac zapoĉeli su diskusiju o nekom novom kompjutorskom kojeg je razvijao TCS. Emma je primijetila da se Warren ponaša kao da Kennv nije u stanju razumjeti tehnologiju, iako se ĉinilo da Kennv nema nikakvih problema. Kad je Warren spomenuo Dextera O'Connera, Torie je smjesta reagirala. — Moţemo li razgovarati o neĉem drugom? Shelbv se nagnula preko Emme i obrisala Peterovu bradu. — Ne znam zašto ti se Dex ne sviĊa, Torie. Svima je drugima veoma drag. — Meni ne — rekao je Kennv. Torie ga je zahvalno pogledala. Warren je naglo odloţio pecivo koje je upravo namazao putrom. Moţda je bio nesiguran kad se radi o njegovu sinu, ali ne i kad se radi o njegovoj kćeri. Emma je ugledala snagu volje koja ga je i uĉinila uspješnim poslovnim ĉovjekom. — Nema veze sviĊa li se on njoj ili ne. Dvaput se udala zbog sebe, ovaj će se put udati zbog obitelji. Za razliku od njezinih bivših muţeva, Dex nije propalica. Jedan je od najbistrijih mladih umova i TCS će to iskoristiti. — Ne ţelim se udati za Dextera O'Connera samo zato da bi se ti doĉepao mikroĉipskoga ĉudotvorca. — Onda se pripremi da ćeš sama uzdrţavati farmu emua, princezo, jer ja to više neću dugo raditi. Smirenost njegova tona Emmi je govorila da ne blefira. Pretpostavljala je da je to i Torie shvatila. Iako je bilo jasno da Warren voli kćer, oĉito je zakljuĉio da je prevršila svaku mjeru. Okolnosti u kojima su se našle Emma i Torie bile su previše sliĉne, a da Emma ne bi suosjećala s njom. Ali, isto se tako pitala ne ĉini li Warren kćeri uslugu tjerajući je da stane na vlastite noge. Torie se povukla. Popila je gutljaj vina i okrenula se Emmi. — Onda, hoćete li Kenny i ti sutra ići u Austin? Emma je izbjegavala pogledati Kennvja. — Nisam sigurna. Torie je pozorno pogleda. — Nešto se dogodilo? — Kako to misliš?


— Oboje se ĉudno ponašate ĉitave veĉeri. Previše ste pristojni, kao da je jedno od vas doista Ijutito, samo što nisam sigurna tko. — Ja — rekao je Kenny. Torina je vilica zastala u zraku. — Što je napravila? — Ne ţelim je sramotiti priĉom o tome. — Odgurnuo je tanjur izvan Peterovog dohvata. — To nije fora. Reci nam što se dogodilo, lady Emma. — Nesporazum s moje strane, to je sve. — To je oĉito bio velik nesporazum — rekla je Shelbv. — Kennv se nikad ne ljuti. — Oh, doista? — Emma je vilicom probola komadić janjetine i osjećaj da je zlostavljana nadvladao je njezinu britansku rezervi-ranost. — Na mene je ljut od trenutka kad smo se upoznali! Kennv je bijesno pogleda. — Nisam! — Ljutiš se. — Svi su ih gledali, ali je u njoj bujala nepravda pa više nije marila. — Prigovaraš mi zbog svega. Ne nosiš moju prtljagu, ne sviĊa ti se moj kišobran, a ni ĉinjenica da brzo hodam. Kaţeš da sam suviše konzervativna i govoriš mi da se autoritativno ponašam. Ne prihvaćaš moju ispriku zbog sasvim prirodnog nesporazuma. Ĉak ti se ne sviĊa ni naĉin na koji plešem! — Kad vodiš! — A tko je izmislio pravilo da samo muškarci smiju voditi? Svi su ih napeto promatrali. Jedino je Peter bio zabavljen puhanjem mjehurića sline pomiješane s kruškom. Poniţena vlastitim izljevom gnjeva, Emma je spustila vilicu i pokušala vratiti dostojanstvo. — Jednostavno sam krivo shvatila Shelbvn posjet danas poslijepodne. Kao rezultat, naljutila sam se na Kennvja, a sad se on ljuti na mene. I dalje su je gledali sa zanimanjem. Kennvju se ĉelo namrš-tilo. — Kad kaţe da se naljutila, zapravo ţeli reći da me je pljusnula. — Moj Boţe! — Torie zine. — Nisi valjda! — Shelbv je razrogaĉila oĉi. Kenny je bijesno pogledao Emmu. — Pljuska nije vaţna i ti to znaš. — Reci nam zašto si to napravila? — pitala je Torie. — Ţalim, Kenny, ali kladim se da je imala dobar razlog. — Baš ti hvala na povjerenju — Kenny je pogleda s gaĊenjem. — Pa... — Emmin uroĊen osjećaj dobrog odgoja borio se s potrebom da se brani. Zatim se sjetila da ovi ljudi oĉito nisu imali griţnju savjesti


iznoseći svoje prljavo rublje pred nju. Kad si u Americi, ponašaj se kao Amerikanci. — Zbog onoga što mi je Shelbv rekla, povjerovala sam da... — Osjetila je kako zamuckuje pa se ispravila na stolcu kako bi mogla istresti istinu. — Pogrešno sam zakljuĉila daje Peter Kennvjevo dijete i da gaje Kenny napustio. Torina vinska ĉaša zastala je u zraku. Uh-oh. Shelby je izgledala šokirano, ĉak je i Warren bio zateĉen. — Nijedan muškarac u obitelji Traveler ne bi uĉinio nešto takvo. Ĉak ni Kenny. Emmi je postalo jasno da Traveleri imaju veoma neobiĉan moralni kodeks. Bilo je prihvatljivo da se Kenny pretvara daje ţigolo, da se Torie dvaput udaje i ţivi na oĉev raĉun, da Warren ima dijete sa ţenom trideset jednu godinu mlaĊom od njega, ali nije bilo prihvatljivo da ona nešto pogrešno shvati, iako je imala dobar razlog. Shelby je nazvala Petera zaboravljenim djetetom — naglasila je oštro. — Rekla mi je da je Kenny zanemario svoju odgovornost prema vlastitoj krvi. A Peter izgleda kao minijaturna Kennvjeva inaĉica, zar ne? Što sam drugo mogla pomisliti? Torie je pogledala Kennvja i slegla ramenima. — Tako postavljeno, pretpostavljam daje to prirodan zakljuĉak za nekoga tko te ne poznaje baš dobro. Ali Kennv nije htio ni ĉuti. — Poznaje me ona dovoljno dobro. — Zapravo te ne poznajem — naglasila je Emma. — Upoznali smo se prije tri dana i, tehniĉki govoreći, ti si moj namještenik. Od toga su se Warrenove obrve skupile posred ĉela, ali je Kennv samo frknuo nosom. Shelbv je šutjela, a onda iznenada, kao daje netko pod njom potpalio vatru, izjavila. — Peter izgleda isti kao ti kad si bio dijete. Nalik ste kao jaje jajetu i zbog toga je ova situacija tako ruţna. Kennv Traveleru, imaš samo jednog brata na ovome svijetu, a okrenuo si mu leĊa. Kennv je odmaknuo stolni noţić od Petera. — Nisam mu okrenuo leĊa. Ali se Shelbv zahuktala. — Lijen si i neodgovoran. Ne ideš u crkvu, potucaš se ĉitavom drţavom, odbijaš izlaziti s dragim djevojkama koje sam ti pronalazila, novac daješ preprodavaĉima droge i ne pokazuješ nikakve znakove da ćeš se smiriti. Ako to ne znaĉi zanemarivanje odgovornosti prema mlaĊem bratu, ja onda ne znam što to znaĉi. Emma je nije baš slijedila, ali dok je pokušavala shvatiti što je Shelbv govorila, Shelbvn se glas prigušio. — Otac ti ima pedeset osam godina! Ne hrani se pravilno. Ne vjeţba dovoljno. Ĉeka ga srĉani udar i mogao


bi svakoga trenutka umrijeti! Tada ćemo Peter i ja ostati sami. A ako se nešto dogodi meni, tada će moj deĉko ostati sam na svijetu. — Lice joj se zgrĉilo. — Znam da mislite da sam smiješna, ali to je zato što nitko od vas ne zna kako je biti majka. Torie je ustala od stola i krenula prema baru. Shelbv je nastavila. — Nikad nisam mislila da bih nekoga mogla voljeti ovako kako volim Petera i jednostavno ne mogu podnijeti pomisao da bi mi dijete moglo ostati samo na svijetu. — Ne bi bio sam — rekao je Kenny s tako pretjeranim strpljenjem pa je Emma posumnjala da su već vodili ovakav razgovor. — Kao prvo, šanse da ćete oboje umrijeti prije nego što on odraste neznatne su — Nemoj mi to govoriti! Takve se stvari stalno dogaĊaju! —... i rekao sam ti da ću mu ja biti skrbnik. — Kakav bi ti bio skrbnik malenom djeĉaku? Ja ne mogu spavati od brige. Ţiviš po cijeloj drţavi i trenutaĉno si nezaposlen! Upadaš u tuĉnjave i vuĉeš se s bezobzirnim ţenama. — Brzo je pogledala Emmu s isprikom. — Nisam mislila na tebe. — Hvala ti. — Emma je primijetila da nitko nije spomenuo mogućnost da bi i Torie mogla biti Peterova skrbnica. Zašto? Shelbv je pogledala muţa. — Slaţeš se sa mnom, zar ne, Warrene? — Nisam još spreman leći u grob, ali moram reći da je teško zamisliti Kennvja kao bilo ĉijeg skrbnika. Emma se ukoĉila i, iako se to nje uopće nije ticalo, nije mogla prešutjeti. — Kenny bi bio odliĉan skrbnik. Svi su pogledali u nju. Zatreptala je, nesigurna što joj je došlo, ali bila je sigurna da mora govoriti. — Oĉito je da voli Petera, a i Peter njega oboţava. Shelbv, suosjećam s tvojom brigom, ali kao pedagog, vjerujem da sa sigurnošću mogu reći da za nju nemaš nikakve potrebe. Ako se samo pogleda Kennvja i Petera, odmah se vidi da za tvog sina nećeš pronaći boljeg zaštitnika. Svi su pogledali Petera koji je zaposleno trljao desni o Kennvjev palac. Shelbv je skupila obrve. — A danas poslijepodne si mislila da gaje Kennv napustio. Zar nisi neobiĉno brzo promijenila mišljenje? Emmin odgovor bio je jednostavan: — Sad ga bolje poznajem. Prvi put nakon svaĊe, u Kennvjevu pogledu upućenom njoj nije bilo ledeno hladne uljudnosti. U kutu usana lebdio mu je poĉetak osmijeha, ali kakav god odgovor je mislio dati, izgubio se kad se Shelbv nagnula


prema Emmi. — Ali, Peteru će trebati i majĉinska ruka. A što ako se Kennv oţeni nekom groznom ţenom kao što je ona kuja Jilly Brad-ford? Torie se vratila od bara s ĉašom vina u ruci. — Ne znam zašto si je ikad pozvao van, Kenny. Jedino što se na njoj moţe preporuĉiti jest hendikep od jedanaest bodova. I D-košarica na grudnjaku. — Imala je ona i drugih stvari — branio se Kennv. — Za razliku od tvojih i Shelbvnih prijateljica, ona ima troznamenkasti kvocijent inteligencije. — To nije pošteno — na to će Shelbv. — Izlazio si s mojom cimericom, Kathy Timms, a ja se jasno sjećam daje bila ĉlanica Fi Beta Kapa sestrinstva. Ili je to bilo Fi Mu? — Bilo je Fi Mu. — Torie je sjela. — Ali, znam da si izlazio i sa starijom sestrom Brandvja Ĉartera, a Brandy je išao na napredniju matematiku od nje. Sjećaš se, Shel? Uvijek se ţalila zbog toga. — Sigurna si da je bila matematika? Moţda se radilo o satovima obiteljskog ţivota i seksualnosti, gdje je morala izraĉunati tjedni budţet. Kenny je zakolutao oĉima. — Znam da ne moţeš vjerovati, lady Emma, ali i Shelby i Torie su završile koledţ. Torie se nacerila i okrenula bratu. — Neko vrijeme si hodao i s Debbie Barto. — Bila je to njezina starija roĊaka Maggie — upala je Shelby. — Pa, krv nije voda, a Debbie je bila doista pametna. — Torine oĉi su zasjale. — Sjećaš se, Shel? Kakva god namirnica bila spomenuta, toĉno je znala koliko ima kalorija. Kenny je uzdahnuo. — Kunem se da ovaj razgovor upravo potvrĊuje zašto se ostatak svijeta sprda na raĉun teksaških ţena. Mogu se samo ispriĉati, lady Emma. Nisu sve naše ţute ruţe tako tu-poglave. — U redu je — odgovorila je Emma — iako se bojim da se ponešto toga gubi u prijevodu. — Smatraj se sretnicom. Torie je podigla obrvu prema bratu. — Samo se ti rugaj. Ali, kladim se da nemaš pojma koliko kalorija ima u ĉokoladici Mars. — Ne mogu reći. Trijumfalno ga je pogledala. — Onda predlaţem da svoje mišljenje o inteligenciji teksaških ţena zadrţiš za sebe.


11. Još nije bilo devet sati naveĉer. Svjetla u dućanu bila su upaljena kad je Kennv parkirao na parkiralištu, blizu ulaznih vrata. — Samo trenutak. Potrgala mi se vezica na najdraţem paru cipela za golf pa moram kupiti novu. — Idem i ja s tobom. Ţeljela bih kupiti film. Iako je napetost meĊu njima popustila, nije se trudio razgovarati otkad su otišli iz kuće njegove obitelji. Već se ispriĉala i nije imala namjeru puzati pred njim. Sljedeći je potez bio njegov. Pridrţao joj je vrata, a onda smjesta krenuo prema straţnjem dijelu dućana. Ona je otišla do police s filmovima. Za ovo doba veĉeri u dućanu je bilo priliĉno kupaca. Upravo se spremala izabrati film, kad je ugledala kako ulazi krupni ĉovjek koji ju je slijedio u Roustabout. Na trenutak mu je pogled zastao na njoj, a zatim ga je odvratio. Bilo joj se ubrzalo i smjesta je poţalila što na sebi ima ovu konzervativnu ţutu haljinu. Zatim joj sine da moţda ipak ne treba otpisati ovaj dan, ali morala je brzo djelovati. Što bi tako skandalozno mogla uĉiniti u dućanu? Njezin se pas ĉuvar pretvarao da prouĉava kreme za sunĉanje. Ne razmišljajući, Emma zgrabi mala kolica za kupovinu i pojuri niz prvi red polica gledajući lijevo-desno. Uzela je knjigu, ubacila je u kolica i skrenula iza ugla. Oĉi su joj automatski pretraţivale policu sa šamponima. Uoĉila je plastiĉnu boĉicu i ubacila je u kolica. Bez vremena za promišljanje, krenula je prema sljedećem redu i ubacila još ponešto stvari u kolica. Nije ni pokušala racionalno odluĉivati; jednostavno je djelovala. Još redova s policama, još stvari, dok dno kolica nije bilo prekriveno razliĉitim proizvodima. Krupnije ĉovjek pogledao prema njoj dok mu se pribliţavala, a zatim polako krenuo prema kasi. Morala je stići prije njega tako da moţe vidjeti što je kupila pa je jureći umalo prevrnula kolica u ţelji da stane u red prije njega. Kad je došla do bezizraţajne blagajnice, tinejdţerice s tam-nosmeĊim ruţem na usnama, Emma je bila lagano uspuhana. Osjetila je kako pas ĉuvar dolazi iza nje i zapoĉela stvari iz kolica stavljati na pult. Nije se ţurila kako bi bila sigurna da će svaku stvar staviti tako daje on jasno vidi. Blagajnica je poĉela skenirati, a zatim zastala kad je shvatila što skenira. Sa zanimanjem je pogledala Emmu. Iako je to bilo teško, Emma je zadrţala smirenost. — Dodajte tome i


kutiju Camela, molim vas. — S police je izvukla nekakav tabloid sa slikom Elvisa koji ljubi princezu Dianu. — I ovo. Blagajnica se okrenula da uzme cigarete, a Emma je kradom pogledala krupnog ĉovjeka. Zurio je u stvari koje je kupovala. Ruke su joj se tresle dok je posezala u novĉanik po kreditnu karticu. Da li joj se napokon osmjehnula sreća? Ovo bi svakako moralo biti dovoljno da uvjeri Beddingtona daje strašno pogriješio. Blagajnica je sve stvari stavila u vrećicu te je Emma stala sa strane i ĉekala Kennvja. Krupnije ĉovjek kupio boĉicu kreme za sunĉanje i napustio dućan. Vidjela je da je zastao, a zatim prešao cestu. Kladila bi se u sve što ima da će ih vrebati iz svog automobila kad iziĊu iz dućana. Kenny je došao do kase i platio vezice. — Oprosti mi što sam se toliko zadrţao. Morali su ići u skladište da pronaĊu pravu veliĉinu. — Ugledao je nabreklu plastiĉnu vrećicu u njezinim rukama. — To je mnogo filmova. — Trebalo mi je još nekoliko stvari. — Drţala je skupljene ruĉke vrećice da ne bi vidio što je unutra, a zatim je privukla bliţe tijelu. Pogledao ju je ispitivaĉki, a zatim krenuo prema vratima. Kad su izišli iz dućana, pogledom je potraţila tamnozeleni taurus, ali duţ ulice je bilo parkirano mnoštvo automobila. Bio je negdje tamo i za nju je to bila još jedna zlatna šansa. Srce joj je poĉelo uţurbano lupati. Sad! Emma se brzo okrenula i bacila na Kennvja. IznenaĊen, zateturao je natraške te se zabio u zid od cigle koji je razdvajao dućan od kemijske ĉistionice. Ne obazirući se na njegov bolni jauk, Emma se stisnula uz njega. Njezina plastiĉna vrećica udarala ga je u bedro dok ga je slobodnom rukom grlila oko vrata i ljubila ga što je jaĉe mogla. Rijeĉi su mu bile nerazumljive dok su mu se usnice micale ispod njezinih. — Što, do vraga, radiš? — Ljubim te. — Usta je drţala priljubljena uz njegova dok mu je odgovarala i pomicala tijelo. — Zagrli me. — Zašto se tako vijugaš? — Posrćem. — Što radiš? — Poĉeo je povlaĉiti glavu unatrag, ali mu je zabila prste u kosu kako bi ga zadrţala na mjestu. Zubi im se sudare. — Pravi se da me ljubiš. — Ponovno nareĊuješ, Emma?


Osjetila je kako mu se vilica stisnula i znala je da je njezina navika da zapovijeda opet izazvala bijes u njemu. Zašto nije manje izravna? Spremao se odgurnuti je, ali nije uspio — ne, kad je sve išlo tako dobro. Nije mu to mogla dopustiti. Smekšala je usnice, razdvojila ih i dala mu sve što je imala. Sekunde su prolazile. Oh, Boţe... On je bio doista inteligentan muškarac. Nije mu trebalo dulje od sekunde pa da situaciju poĉne promatrati njezinim oĉima. Ruke mu se toplo smjestiše na njezinim leĊima, a njegova usta omekšaju, a zatim se otvore... Jezik mu se pokrene, lagano klizne u njezina usta i ona je zaboravila i na krupnog ĉovjeka i na zapovijedi. Zemlja se otvorila i progutala je. Zgromila ju je spoznaja da je gladna njegovih poljubaca. Ţeljela je njegove usne posvuda — na grudima, na struku, meĊu nogama. Da, i tarno! Ţeljela je daje u cijelosti voli, daje ispuni. Ţeljela je osjetiti kako je pritišće njegova teţina, iskusiti trljanje njegove gole koţe o njezinu. Proizvodili su neke zvukove, zemaljske, sirove. On je imao erekciju, spreman za penetraciju, a ona gaje ţeljela toliko oĉajniĉki da je umalo zajecala od olakšanja kad mu se ruka ovila oko njezine straţnjice. Ne prekidajući poljubac, naslonio ju je na zid i njegovo tijelo zaklanjalo ju je pogledima s ulice. Ruka mu je kliznula pod njezinu haljinu na bedra. Imala je sandale i nije nosila ĉarape — blaţene gole noge! Snaţnim ju je prstima milovao po unutrašnjoj strani bedra. Raširila je noge i pozvala ga na mjesto na koje pripada. Ruka mu je krenula tamo, obuhvatila ga, protrljala... Zaĉula se automobilska truba. Kenny je naglo izvukao ruku ispod njezine haljine i odskoĉio. Ona je kliznula uza zid od cigle. Oboje su teško disali. Prstima je prošao kroz kosu. — Sranje. Pogled na njegovo Ijutito lice bio je porazan. Kako moţe tako izgledati nakon onoga što su upravo prošli? Zgrabio ju je za lakat i poĉeo vući prema automobilu, dok su krhotine njihova prekrasnog poljupca leţale oko njih. — Da više nikad nisi uĉinila nešto takvo! Morala je krenuti u protunapad, ali je bila suviše prazna i nije mogla pronaći prave rijeĉi. Ugurao ju je u automobil, a onda je još uvijek se pjeneći i sam ušao. — Skoro smo to uĉinili! Upravo ovdje u samom središtu naj-prometnije


ulice u Wynetti, Teksas! — caddy je krenuo s parkirališta. — Još nekoliko sekundi i suknja bi ti bila oko struka, a moje hlaĉe otkopĉane. I ne pokušavaj poricati! Do vraga, Emma! Još juĉer sam ti rekao da me ništa neće sprijeĉiti da se vratim u igru, ali ĉini se da me nisi slušala. Ili si moţda zaboravila da je ovo rodni grad gospodina povjerenika i da ga svi poznaju. Ništa nije rekla. Izišli su na autocestu. — Do sutra ujutro znat će svaku pojedinost — kako sam šlatao dragu, djeviĉansku prijateljicu njegove ţene usred glavne ulice. Ukoliko ti izmiĉe poenta ĉitave ove priĉe, za mene ovo nije bio najbolji naĉin da steknem reputaciju sportaša sa ĉvrstini moralnim karakterom! — Molim te, prestani vikati na mene. — Moţda ga je ĉinjenica što je to izrekla blago, umjesto da se izderala na njega, natjerala da pogleda prema njoj. Namrštio se i uzdahnuo. — Dobro. Nije samo tvoja greška. Mogao sam prestati. I trebao sam. Ali, do vraga, Emma, ja sam muškarac, a ta tvoja usta... — Ĉula sam i previše reĉenica o tome kako volim zapovijedati. Ukoliko su moje liderske sposobnosti prijetnja tvojoj muškosti, onda ćeš se jednostavno morati nauĉiti nositi s tim. Izgledao je zaprepašten. — Nisam ja govorio o tvojim liderskim sposobnostima, govorio sam o tvojim... Nema veze. Da sam znao da sam ti toliko neodoljiv, mogli smo se za to pobrinuti nasamo. On je njoj bio neodoljiv, ali na potpuno pogrešan naĉin. — To nema veze s tvojom neodoljivošću. Radi se o tome da si mi bio pri ruci. Pratio me je detektiv kojeg je unajmio Beddington i morala sam uĉiniti nešto skandalozno. — Netko te doista slijedi? — Rekla sam ti da će se to dogoditi. Sinoć se pojavio u Roustaboutu. — Kako izgleda? — Krupan, proćelav muškarac s veoma okruglom glavom i kosom boje slame. Moţda vozi tamnozeleni taurus. Poznaješ ga? Dugo ju je promatrao. — Moţda. — Kennv, imam još samo deset dana prije nego što ću se vratiti u Englesku. — Potpuno sam svjestan te ĉinjenice. — Svjetla automobila koji im se pribliţavao naglo su mu osvijetlila lice. — Znaĉi, opet si me iskoristila?


— Bilo je potrebno — odgovorila je ukoĉeno. A zatim, da povrati ponos dodala: — Bio si jedini muškarac u blizini. On je pomno zagleda, a zatim spusti ruku niţe na volan. — Da ti nije palo na pamet da tako nešto pokušaš s Tedom Beaudineom ili Dexterom, ĉuješ me?! Ozbiljno ti govorim, Emma. Ti su ti muškarci izvan dohvata. Svi su ti muškarci izvan dohvata. — Priĉa mog ţivota — promrmlja ona. — Što to znaĉi? — Ništa. — Mogla se ugristi za jezik i stoga je brzo promijenila temu. — Uţivala sam veĉeras gledajući Petera. Ĉitave veĉeri nije htio biti ni s kim osim s tobom. — Osim sa svojom majkom kad je došlo vrijeme hranjenja. — Usporio je kad im je na vidiku bila cesta koja je vodila prema rancu. — Ţelim da znaš da veoma cijenim ono što si veĉeras rekla Shelbv, a da ne spominjem kako si ih sve izdrţala. Odluĉio sam ti oprostiti poslijepodnevni dogaĊaj. — Hura — suho je rekla Emma. Skrenuo je na stazu i pogledao prema njoj. — Igrat ćeš ţestoko? — Vjerujem da je tako. — Valjda sam rnalo pretjerao. Kad si me ošamarila, trebao sam uzeti u obzir tvoju naviku da ispravljaš nepravde. Povrijedila si mi osjećaje, i to je sve. — Ja zacijelo znam kakav je to osjećaj — vaţno je rekla. Parkirao je automobil u garaţu s boĉne strane kuće. — Ako bi time ţeljela reći da sam ja povrijedio tvoje osjećaje, zaboravi. Oboje znamo da je to nemoguće jer tebi nije nimalo stalo do mojega dobrog mišljenja. — To je istina — odgovorila je Emma samo kako bi ga razljutila. Ali nije joj upalilo, jer on se nacerio i zgrabio plastiĉnu vrećicu iz njezina krila. — Ja ću ti to ponijeti. — Ne, ja... — Ali već ju je uzeo pa je morala poţuriti za njim u kuhinju. Svjetlo koje je Patrick ostavio upaljeno bacalo je blagi sjaj na pokućstvo i slike po zidovima. Bila je previše usredotoĉena na vrećicu, a da bi se divila prostoriji. Dok je Kenny hodao prema stolu u blagovaonici, Emma je na svoj uţas primijetila da su se ruĉke vrećice koje je svezala nekako odvezale. Spustio je vrećicu na stol. Vrećica se prevrnula i nekoliko stvari ispalo je iz nje. — Da vidimo što tu imamo?


Pojurila je naprijed, ali je on već podigao prvu stvarĉicu koja je ispala. — Krema za hemoroide? To je malo više no što sam o tebi ţelio znati, lady Emma. — To nije... zapravo ih nemam... Vrati mi to! Ne obazirući se na nju, posegnuo je u vrećicu i izvukao meko ukoriĉenu knjigu. Odgovori Prozacu. Svakako mi moraš reći što toĉno moram govoriti. — Ne! — Poskoĉila je dok mu se ruka obavijala oko plastiĉne boĉice. — Daj mi... Drţao ju je izvan njezina dosega i prouĉavao etiketu. — E pa, tko bi pomislio da ĉlanica britanske aristokracije ima problem s ušima u kosi? — To je sezonski — uspjela je promucati. Gurnuo je na stranu cigarete, tabloid i test za utvrĊivanje rane trudnoće i uzeo u ruke niz kutijica. — Sheik lubricirani, Trojanski nazubljeni, Ramses Extra, Ultra tanki. Sad znam od koga ih mogu posuditi ako mi ikad ponestane. — Odgurnuo je paketić s konopom za sušenje rublja. — Za ovo te neću ni pitati. U vrećici je preostala još samo jedna stvar. Moţda je nije primijetio. Moţda neće... — Što to imamo ovdje? — On je izvuĉe i podigne. — Vaginalni ovlaţivaĉ. — Obrve su mu se naglo skupile. — Za kog vraga je to? Lice joj se zaţarilo. — Pa, ne znam... pretpostavljam daje za... — Ovdje povlaĉim crtu! Dovoljno je loše što će svi u gradu misliti da spavam s deprimiranom ušljivom strankinjom s hemoroidi-ma, koja voli da je se veţe i moţda je trudna, iako ne znam kako se to moglo dogoditi, budući da je upravo kupila gotovo sve kondome na trţištu. Ali neću dopustiti, a sad me slušaj, Emma, apsolutno neću dopustiti da itko pomisli da je mojoj ţenskoj potreban vaginalni ovlaţivaĉ, ĉuješ me? — To je... — progutala je i pokušala smireno govoriti. — To je bila nepromišljena kupovina. Frknuo je nosom. — Rekla sam ti da me je pratio Hughov ĉovjek. Ušao je u dućan pa sam na brzinu kupila sve ovo. — Bio je u dućanu? — Sve je vidio! — Njezin je entuzijazam isplivao na površinu. — Mislim da bi ovo moglo biti dovoljno! Posebice s onim što se meĊu nama dogodilo izvan dućana. Znam da nisi presretan zbog toga, ali sve ću objasniti Francesci kad se budemo ĉule. Beddington će biti zapanjen


kad sve ĉuje i do sutra u ovo vrijeme zaruka više neće biti. — Na to se sveo tvoj veliki plan? Uvjeriti vojvodu da nas dvoje imamo avanturu? — Nije tako zapoĉelo. Doista. Ali moram iskoristiti ovo što imam. — A to sam, pretpostavljam, ja. — Kenny je prebacio vaginalni ovlaţivaĉ iz jedne ruke u drugu. Izgledao je zamišljen. — Emma, ti previše kompliciraš. Nazovi ga i jednostavno mu reci da se nećeš udati za njega. Nije u redu što mu dopuštaš da ti toliko zapovijeda. — Ne smijem to uĉiniti. Ako ga naljutim, zatvorit će školu. Moram biti suptilna. — Suptilna? — Odmahnuo je glavom. — Ti doista daješ novo znaĉenje staroj priĉi o vjernosti svojoj školi. — Ne radi se samo o školi. To je moj... — Znam. To je tvoj dom. Ali, oprosti što moram naglasiti da je to i više nego patetiĉno, iako, nakon svega što si veĉeras vidjela u mojoj obitelji, mislim da nemam baš mnogo prostora za priĉu. Ona je za trenutak zapela. — Peter je doista neodoljiv. Nasmiješio se. — Već imam nekoliko palica za njega, koje samo ĉekaju da dovoljno poraste pa da moţe gaĊati lopticu. — Sigurna sam da će mu se to svidjeti. Posebice ako si ti s njim. MeĊu njih se spustila tišina. U noćnoj tami kuća je bila tiha. Pogled joj je uronio u njegova usta i ona se prisjeti njihova poljupca. Pitala se sjeća li ga se i on. — Idem plivati — rekao je on naglo. — Vidimo se sutra. Pošao je, a zatim se najednom sjetio što drţi u rukama i okrenuo se kako bi joj na dlan stavio tubicu vaginalnog ovlaţivaĉa. — Moţda će ti trebati ako potpuno poludiš pa odluĉiš zavesti Dextera O'Connera. Prije nego mu je mogla odgovoriti, nestao je. Torie je bila sama na trijemu i pušila je zadnju cigaretu prije spavanja. Stalno je govorila da će prestati, ali ovaj put će to doista i uĉiniti. Ĉim joj se ţivot sredi. U Peterovoj se sobi upalilo svjetlo. Shelbv je provjeravala san svoga sina. Torino se srce stisnulo od zavisti. Peter je bio tako drag i savršen. Voljela ga je svim srcem, a ipak jedva ga se usudila pogledati. Samo jednom je Shelbv, i to kad se tek bio rodio, spomenula da bi mu Torie mogla biti skrbnica. Torie se pobrinula da se ta tema više nikad ne


spomene. Vrata terase su se otvorila. Pogledala je prema njima oĉekujući oca, ali umjesto njega pojavio se Dexter O'Conner. — Kog vraga ti radiš ovdje? — Tvoj me otac pustio. Bio sam pozvan na veĉeru, ali sam imao poslovni sastanak i nisam se mogao izvući. Shelby joj nije rekla da je pozvan i Dexter. Još jedna izdaja. Gurnuo je ruke u dţepove i pogledao u nebo. Do nje dopre miris njegove kolonjske vode. Mirisala je svjeţe i ĉisto kao zrak. — Kakva lijepa noć. Nešto poput strahopoštovanja odjeknulo je u njegovu glasu, kao da je bistra zvjezdana noć bila nešto magiĉno, a ne nešto uobiĉajeno. Morala se prisiliti da ne pogleda u nebo u potrazi za onim što je propustila. Umjesto toga, prekriţila je ruke na prsima i bijesno ga gledala. — Dosta mi je svega, Dexteru. Postoje zakoni protiv uhoĊenja. — Ja te ne uhodim, Victoria. Juĉer nisam znao da ćeš biti u Roustaboutu. A veĉeras sam pozvan. — Daj da budem malo jasnija. Ne sviĊaš mi se i ne ţelim više nikad razgovarati s tobom. — Ĉinjeniĉno govoreći, mi se ne poznajemo dovoljno da ti se ne bih sviĊao. Znaš, kad bi samo prestala biti toliko uplašena ovom situacijom, moţda bismo naš problem uspjeli lakše riješiti. — Uplašena? Od kretena kao što si ti? Nemoj si laskati. — Da nisi uplašena, ţeljela bi sa mnom razgovarati pa bismo ovo riješili. Bio je u pravu, ali nikad to ne bi priznala. — Nemamo mi što rješavati. Ne ţelim se udati za tebe! Ne mogu reći jasnije od toga. Ponovno je pogledao u nebo, a zatim nagnuo glavu kao da ţeli vidjeti zvijezde iz nekog drugog kuta. Morala je primijetiti ĉiste i jake crte njegova profila. Imao je široko ĉelo, lijepo oblikovan nos i usta koja su bila alarmantno senzualna. IznenaĊena svojom reakcijom na njegove usne i njegovom smirenošću nasuprot njezinim uskomešanim emocijama, Torie se razbjesnjela. — Znaš što mislim? Mislim da si sve to ti zakuhao. Ţeliš me, ali znaš da nikad ne bih dvaput pogledala idiota kao što si ti, pa si smislio ovaj plan, a onda uvjerio oca da se s time sloţi. Izgledao je blago preneraţeno. — To misliš? — Prokleto si u pravu da mislim.


— Fascinantno. Dok je hodao prema banketi, uhvatila se kako prouĉava njegova ramena ispod izguţvane košulje. Nisu bila previše široka, ali su izgledala sasvim solidno. Okrenuo se i njoj se uĉinilo da joj moţe ĉitati misli. — Zapravo je to bila zamisao tvog oca. — Da, da — podrugljivo će Torie. Gurnuo je ruke u dţepove, pritom rasteţući hlaĉe preko ĉvrstog trbuha. — Suprotno tome što, ĉini mi se, ti misliš, meni doista nije tako teško pronaći ţensko društvo. — Pošao je do jedne bankete, sjeo i ispruţio noge. — A, što se mog oca tiĉe... — Na trenutak joj se uĉinilo da u njegovim oĉima vidi traĉak veselja, ali je to bilo nemoguće, budući da on nije imao smisla za šalu. — Da budem iskren, on baš i nije lud za tobom. Ali, ţeli da se kompanije ujedine, a tvoj je otac vrlo jasno rekao da će jedino na ovaj naĉin dati svoj pristanak. Ona je naglo uvukla dah. — Laţeš! Doista misliš da ću ti povjerovati daje ovo zamisao moga oca? Ponovno onaj sjaj u njegovim oĉima^koji bi, na svima drugima, mogao biti samo znak da se zabavlja. — Ĉini se da te se oĉajniĉki ţeli riješiti. Ţeljela mu se baciti na grkljan, onako kako je to prošle noći htjela uĉiniti, ali je bila suviše sleĊena da bi se pomaknula. Kako je smio i natuknuti da je njezin otac iza ĉitave priĉe? To je bio njegov otac! Morao je biti. — Da ste ti i tvoj brat sinoć bili voljni razgovarati sa mnom — tiho je rekao Dexter — sve sam vam mogao objasniti. Srce joj je tako snaţno lupalo daje poţeljela rukama pritisnuti grudi kako joj ne bi iskoĉilo. — Tata ne bi nikad sam predloţio nešto tako uţasno. Ne znam zašto laţeš. Sve što moram uĉiniti jest da ga pitam. — Nadam se da ćeš ga pitati. Otkrit ćeš daje Warren taj koji ucjenjuje, a ja sam otkupnina. Ako moj tata ţeli ujedinjenje kompanija, mora platiti. — Otkupnina! — Iza njezinih vjeĊa treperile su iskre. — Slušaj me, ti moronu! Vjenĉanje sa mnom bilo bi vrhunac tvog jadnog ţivota! Izgledao je zamišljeno. — O tome bi se dalo diskutirati. Istina je da si priliĉno lijepa, ali si isto tako veoma teška ţena. Torie je pokušala usvojiti ĉinjenicu daje Dexter O'Conner, navjeći idiot u Teksasu, moţda ne ţeli. — Nisam! — Dvostruka si gubitnica što se brakova tiĉe — rekao je polako. — Obiteljska situacija ti je nestabilna. Psuješ poput koĉijaša.


Siguran sam da bi me pobijedila u svakom sportu koji poţeliš. I pušiš. A ja pušenje prezirem, iako razumijem da je to još jedan pokazatelj koliko malo drţiš do sebe. — Zastao je, a glas mu postane ĉudno njeţan. — I ĉini se da ne moţeš imati djece. Kao da ju je netko udario. — Seronjo. — Glas joj je zvuĉao usiljeno i napeto. — Tko ti je to rekao? Ustao je i krenuo prema njoj. Stao je nakon nekoliko koraka. — Wynette je maleni grad. — Gubi se. — Ne pokušavam te povrijediti. — Govorio je s njeţnošću koja je suviše nalikovala saţaljenju. — Ali ja ne igram nikakve igre i jedino je pravedno ako ti kaţem da bih ja silno ţelio imati djecu. Torie je osjetila da će se rasplakati, ali odbije popustiti suzama. — Onda je dobro što se ne ţeliš oţeniti mnome jer sam ja jalova kao Sahara, ti kuĉkin sine! — To mi tvoj otac nije rekao. Rekao je da ne postoji medicinski razlog zašto ne moţeš zanijeti. Shelbv vjeruje da tvoje tijelo ĉeka pravog muškarca. Nevjerojatno, ali tko moţe reći da nije tako? Grlo joj se tako steglo da je jedva procijedila. — Oni su o tome raspravljali s tobom? — Došlo je u razgovoru. Osjećala se toliko iznevjerenom da nije mogla govoriti. Shelbv je nekoć bila njezina najbolja prijateljica. A što se tiĉe njezina oca... godinama je bio jedina sigurna luka u njezinu ţivotu. A onda ga je Shelbv zavela i odgurnula Torie u pozadinu. Sada je otac ţelio da mu se Torie makne iz ţivota kako bi se mogao usredotoĉiti na novu obitelj. Ironija je bila daje Kenny, zli muĉitelj njezina djetinjstva, ostao jedina pouzdana osoba. Vratila je ponos i podigla glavu. — Za nekoga kome je ideja vjenĉanja sa mnom odbojna, detaljno si se raspitao. — Nisam rekao da si mi ti odbojna. Sluĉajno, veoma si mi privlaĉna. Njegove su rijeĉi bile poput malog flastera preko njezinih otvorenih rana, ali bio je dovoljan pa je napućila usnice i narugala se. — Kao da je to neka novost. On se nasmiješio. — To je veoma ĉudno. Ja inaĉe nisam nasilan. Ali, otkad je Ted juĉer rekao da bi te netko trebao nalupati po straţnjici, stalno mi pred oĉi dolazi slika tvoje straţnjice preko mojih koljena. Torina krv uzavrije. Nimalo joj se to nije svidjelo, pa je zareţala: —


Jesam li odjevena? Ĉinilo se da razmišlja o pitanju. — Duga suknja ti je prebaĉena preko glave, a gaćice smotane oko gleţnja. Vrelina je u njoj skoĉila još desetak stupnjeva i ona je shvatila da ju je najveći kreten u Wynetti, Teksas, upravo uspalio. Osjećala se izgubljenom. Ona je trebala biti besramna. Istodobno, nije smjela dopustiti da shvati da ju je nadmudrio. — I što će biti, Dex? Ţeliš li me oţeniti ili ne? — Nisam siguran. Vjerojatno ne. S druge pak strane, tu je ta privlaĉnost. Ipak, ogorĉen sam što tvoj otac ovako manipulira mnome. — Konaĉno smo se oko neĉega sloţili. — Da, to sam ti mogao odmah reći. Ali, ti si cijeloj situaciji pristupila emocionalno umjesto logiĉno. — U redu, gospodine Logiĉni, i koje je tvoje rješenje? — Doista jednostavno. I to sam ti sinoć pokušao reći. Moramo se druţiti. Nijedno od nas neće moći uvjeriti tvog oca da odustane, ako se ne potrudimo vidjeti moţemo li zajedno. — Biti zajedno? Pa mi nemamo ništa zajedniĉkog. — Zaboravljaš seksualnu privlaĉnost? — Ti si taj koji osjeća seksualnu privlaĉnost! Ja mislim da si ti knjiški moljac. Podigao je ruku i pogledao dlan. — Nevjerojatno. Dlan me doista svrbi. Nikad nisam vjerovao da ću poţeljeti udariti ţenu. Ona je ponovno osjetila uzbuĊenje. Moţda Dex i nije tako dosadan kako je mislila. — Za to bi ti trebala ĉitava obrana Dallas Cowboysa. — Jaĉi sam nego što izgledam, Victoria. — Prestani me tako zvati! — Prestani pušiti. — Neću! — Onda dobro... Victoria. Nešto je u njoj puklo i ona se bacila na njega. Nije se mogla suzdrţati. Bio je tako samouvjeren, tako nadmoćan i snishodljiv da mu je ţeljela smrskati lice, ali zadovoljila bi se i time da ga samo nabije na zid. Na nesreću, kad je rukama udarila u njegova prsa, a on se nije ni pomaknuo, shvatila je da to neće biti tako jednostavno. Uhvatio ju je za zglobove. Pogledala ga je u sive oĉi prošarane zelenim toĉkicama i s ĉudnom nelagodom osjetila da on viri kroz sve njezine paţljivo


podignute obrambene zidove. Ta ju je misao paralizirala. Oporavila se tek kad je shvatila da će je poljubiti. U ţivotu ju je mnogo muškaraca ţeljelo poljubiti pa sada ne bi trebala biti iznenaĊena. Ono što ju je iznenadilo bila je njezina ţelja da on to uĉini. Sklopila je oĉi. Tijela im se priljube jedno uz drugo. Osjetila je kako joj njegova vitka i mišićava prsa pritišću grudi. Usnama joj je okrznuo obraz. Ona je pruţila usnice prema njemu. — Ne mogu doĉekati da te poljubim — prošaptao je. — Ali, ţelim da bude savršeno. Ovo ćemo dovršiti kad ne budeš imala okus cigareta. Oĉi su joj se naglo otvorile. Poljubio joj je vršak nosa, a zatim je odmaknuo poput draţesnog, ali dosadnog djeteta. — Rekao sam ti svoje mišljenje kako se trebamo ponašati. Sada je red na tebi. Nakon još jednog, zadnjeg pogleda u noćno nebo, ostavi je samu. 12. Već nakon doruĉka, Emma je bjesnjela. Kenny je ponovno otišao na trening prije nego što su isplanirali ovaj dan. Njezin raspored rada na ĉlanku tuţno je ostajao po strani. On je uporno zaboravljao da bi on trebao raditi za nju. Telefon je dvaput zazvonio i Patrick ju je zazvao s drugog kata. — Za tebe je i mislim da ću se onesvijestiti. Ĉovjek kaţe da je vojvoda! Konaĉno! Beddington je ĉuo za prošlu noć i zove je da prekine zaruke! Poletjela je kroz kuhinju, duboko uzdahnula i podignula slušalicu s telefona koji je visio na zidu pokraj pulta. — Dobro jutro, vaša milosti. — Emma, dušo, ĉuo sam neke uznemirujuće vijesti. Mišići joj se zgrĉe od oĉekivanja. To je, dakle, to. Za nekoliko minuta će ga se riješiti i, ako ima sreće, »Sveta Gertruda« će biti spašena. — Do mene je doprlo da si viĊena kako kupuješ nekakav tabloid. Sitnica, priznajem, ali ipak me uznemirava. Nisam imao pojma da ĉitaš takvo smeće. Ona se namrštila. Kupnja tabloida bila je sitnica, najmanje skandalozna od svih njezinih aktivnosti. A što je s ostalim? Ĉekala je da vojvoda spomene ostale stvari koje je kupila ili prokomentira ĉinjenicu da se grozno ponašala u Roustaboutu. A što je s ĉinjenicom daje poljubila Kennvja ispred dućana? — Ako moraš ĉitati te grozne dronjke, neka ti ih barem kupuje netko drugi.


Zadrţala je dah i priĉekala njegov komentar o testu za rano utvrĊivanje trudnoće, kondomima, šamponu protiv ušiju! — Umalo sam zaboravio. Sestra me je zamolila da ti kaţem da je pronašla haljinu koju ćeš odjenuti na zarukama. Ĉekat će te kad se vratiš. Emma je potonula na jedan od barskih stolaca za pultom i pokušala razmisliti što da mu kaţe. — Dao si me pratiti? — Pratiti? Naravno da nisam. Jednostavno imam svoje izvore. — I to je sve što ti je tvoj izvor rekao? Da sam kupila tabloid? — Ne razumijem zašto te zanimaju takve gluposti. Ipak, ako ti je to najgori grijeh, siguran sam da mogu ţivjeti s time. Anne, moja druga ţena, veoma je voljela tabloide. — Nastala je stanka kad se okrenuo kako bi nešto rekao jednom od svojih pomoćnika. — Moram ići, Emma, imam drugi poziv. I od sada nadalje, molim te, na-stoj upamtiti da se sve što ti ĉiniš odraţava na meni. Prekinuo je vezu prije nego što je uspjela odgovoriti. Kolaĉić s borovnicama u kojem je uţivala za doruĉak zgrušao joj se u ţelucu dok je sjedila na barskom stolcu sa slušalicom u ruci i telefonskom ţicom omotanom oko prstiju. Kako je saznao za tabloid, a za ostalo nije? Nastojala je srediti misli, ali ništa nije imalo smisla. Patrick je ušao u kuhinju, nestrpljiv da ĉuje o Emminoj vezi s vojvodom. Ispriĉala mu je skraćenu inaĉicu, i on ju je upravo zapoĉeo ispitivati o pojedinostima kad je iz prednjeg hodnika ušla Torie. — Hej, lady Emma. Idemo kupovati. Na sebi je imala bijele hlaĉe i svijetlomodru majicu. Kosu je nehajno prikopĉala na vrh glave ţarko ţutom kopĉom. U ustima je imala ţvakaću gumu. — Kamo idemo? — Na satove voţnje. — Torie ispljune ţvakaću gumu u smeće i iz dţepa odmah izvuĉe drugu. — Nemam nimalo ţelje nauĉiti voziti. — Znam, ali ipak ćeš to uĉiniti. — Ubacila je svjeţu ţvakaću gumu u usta. — Torie, doista... — Pokrenite guzicu, vaše gospodstvo. Moja kraljevska koĉija ĉeka. Ili si kukavica? — Naravno da sam kukavica! Što misliš zašto sve ove godine nisam išla u vozaĉku školu?


— Moraš se samo provozati dolje-gore po Kennvjevu prilazu. Znaš upravljati, zar ne? — Vjerojatno, ali nema smisla. — Uvijek ima smisla povući vraga za rep. — U Torinim je zelenim oĉima bio izazov. Patrick je uzeo Emminu ruku i povukao je sa stolca. — Uĉini što kaţe, lady Emma. Ţivot je suviše kratak da bismo ga proveli u strahovima. Emma se mogla boriti s jednim od njih, ali ne protiv oboje, a da ne ispadne potpuni beskralješnjak. — Dobro — nevoljko reĉe. — Samo po prilazu. Ali to je sve. Naravno da nije bilo. Nakon pola sata voţnje po prilazu, Torie ju je, uz obećanje da se nitko tom cestom ne vozi, uspjela nagovoriti da se izveze na cestu. Vlaţnih dlanova i mokre majice Emma se našla kako vozi automobil s volanom na pogrešnoj strani. Dok su joj prsti ĉvrsto drţali volan, borila se protiv prisjećanja na onaj grozni dan kad je kao desetogodišnjakinja gledala u svijetloţuti kamion koji je jurio prema njihovu automobilu. Došla je previše blizu crte i naglo okrenula volan. — Opusti se — rekla joj je Torie. — Prsti će ti se ukoĉiti. — Prestani puckati ţvakaćom gumom! — K vragu, baš si zagriţena. Usput, u ovoj se zemlji vozi desnom stranom ceste, a ne lijevom. — Oh, Boţe! — Emma je naglo zakrenula volan udesno, ali ga nije ispravila na vrijeme pa su gume zastrugale po šljunku na ban-kini. Konaĉno je uspjela ispraviti automobil u pravoj traci. — To si mi trebala odmah reći! Mislim da ću se onesvijestiti. — Duboko diši. — Ne mogu vjerovati da si me nagovorila na ovo! Gospode, Torie, iza nas je neki automobil. — Sve dok ne nagaziš koĉnice, nemaš se ĉega bojati. — Zašto mi to radiš? — Odluĉila sam prestati pušiti i potrebna mije neka razonoda. Uĉinilo mi se dobrom idejom zagorĉavati ţivot nekom drugom. — Torin je glas odjednom postao ratoboran. — I odriĉem se cigareta zbog sebe, a ne zbog nekog drugog. Tako, ako netko nešto kaţe o ĉinjenici što više ne pušim, reci mu da brine o svom idiotskom poslu! — Ja više ne mogu. Ţelim stati. — U gradu ima restoranĉić. Tamo ćemo stati.


— U gradu? Ne mogu ja to! — Sad kad si ispravila sklonost da voziš po pogrešnoj strani ceste, ide ti sasvim dobro. — Ne ide... nemam dozvolu. — Većina policajaca u okolici su mi prijatelji. Ništa ne brini. — Nisam ja zabrinuta. Umirem od straha. — Još uvijek smo ţive. To bi trebalo nešto znaĉiti. Uspjela je dovesti ih do grada i parkirati na širokom prostoru ispred restorana. Ugasila je motor i s olakšanjem se zavalila u sjedalo. Torie se cerila. — Jesi li ponosna na sebe? Emma je srdito pogleda. — Daj, priznaj. Uĉinila si nešto što si mislila da ne moţeš. Sada, kad joj se puls vraćao u normalu, moţda je i bila pomalo ponosna. Ĉinjenica da ne zna voziti na mnoge je naĉine ograniĉavala njezin ţivot. Ali, nije se moglo reći da sada zna voziti. — Priznat ću ti da sam sretna što smo ostale ţive — rekla je nevoljko. Torie se nasmijala. — Hajde, ĉastim te kavom da proslavimo. Ušle su u restoran. Maketa vlaka vozila je traĉnicama toĉno ispod stropa. Oko stolova prekrivenih kariranom crno-bijelom tkaninom stajali su stolci od kroma. Iznad stolova su bila dva stropna ventilatora. Na ploĉi pokraj ulaza bila je ispisana specijalna ponuda za ruĉak toga dana: peĉena piletina, svinjski odresci, kuhana okra sa salatom od mrkve i »graţĊica«. Emmi se nije svidjela pomisao da će neko dijete vidjeti taj natpis pa je od ţene za kasom zatraţila komad krede i ispravila pogrešno napisanu rijeĉ. Torie zazviţdi i zagrli je. Sjele su. Na stolu su bile boĉice umaka za steak i Tabasca i niz drugih uobiĉajenih zaĉina. Na zidu pokraj njih visila je slika pijetla i crveni lampion. Dok je maketa vlaka prolazila iznad njihove glave, vidjela je daje na svakom vagonu natpis neke lokalne firme. Torie je pijuckala kavu koju joj je donijela konobarica. Emma se, ĉekajući ĉaj, sjetila razgovora s Beddingtonom. Zašto mu krupni muškarac nije ispriĉao sve što je vidio? Kakvog je to nesposobnog špijuna angaţirao Hugh? — Dobro jutro, dame. Dexter O'Conner pribliţio se stolu. Sada je imao ţutu košulju. Izgledao je simpatiĉno rašĉupan, pomalo rastresen i priliĉno neodoljiv. Ona mu se nasmiješila. — Bok, Dexter. — Emma. Victoria.


— Za tebe je ona lady Emma — prasnula je Torrie. On je podignuo obrvu. — Vidim da nisi promijenila ponašanje. Zašto ne bi naruĉila i vjenĉanicu? Emma je oĉekivala da će Torie skoĉiti, ali umjesto toga, ĉinilo se da se pokušava sabrati. Ĉak se uspjela i ukoĉeno nasmiješiti Dexteru. — Mislim da to neće biti potrebno. Ako lady Emma nema ništa protiv, moţeš nam se pridruţiti. — Naravno da nemam ništa protiv. Dexter se nasmiješio i sjeo na kraj stola. — Danas ne radiš? — upitala gaje Torie s isforsiranom Ijubaznošću. — Upravo idem na posao. Već sam tjednima u uredu do kasno naveĉer, pa sam danas odluĉio uzeti malo slobodnog vremena. A vas dvije? — Uĉila sam lady Emmu voziti. — Zar ti ne znaš voziti? — Sada zna — odgovorila je Torie. — Samo bi vrlo milosrdna osoba opisala ono što sam radila kao voţnju. — Emma je bezbriţno opisala što se dogaĊalo na cesti, ali umjesto da se nasmije, on ju je ohrabrio. Ponovno je zakljuĉila daje veoma drag i istodobno se poĉela pitati je li veza Torie i Dextera baš toliko neobiĉna kako su svi mislili. Oboje su inteligentni, privlaĉni i imali su ono nešto što je ovome drugome bilo potrebno. Jer, Dexterova bi se stabilnost s godinama mogla lagano pretvoriti u ukoĉenost, a Torie je bilo potrebno sidro u ţivotu. Razgovor je skrenuo na druge teme i Torie se pomalo opustila, tako da je Emma poĉela vjerovati da moţda uţiva u Dexterovu društvu. To se promijenilo kad je Emma pogriješila i spomenula daje Torie prestala pušiti. Torie se razbjesnjela, a zatim zabila prst Dexteru u prsa. — Mjesecima sam planirala prestati pušiti. To nema nikakve veze s tobom! Razumiješ? Dexter ju je mirno pogledao. — Naravno da razumijem. — Ne obazirući se na francusko izmanikirani nokat zabijen u njegovu košulju, okrenuo se prema Emmi i upitao je kakvi su joj današnji planovi. S jednim okom na Torie, Emma mu je rekla da se nada da će ići u Austin. — Ţeljela sam provesti nekoliko sati u knjiţnici teksaš-kog sveuĉilišta, ali ĉini se da je Kennv nestao. — Bit će mi drago odvesti te. — Zar ne moraš raditi?


— Naš je glavni ured u Austinu, a moram i sresti neke ljude. To ću uĉiniti dok si ti u knjiţnici. — Siguran si? — Ne bih se ponudio da nisam ţelio. — Onda super. Sigurno ti ne smeta, Torie? Torie se namrštila. — Zašto bi mi smetalo? Oĉigledno joj nije bilo drago, pa je Emma oklijevala. Potom se sjetila svoje lekcije voţnje i odluĉila da ona nije jedina osoba koja mora pogledati vragu u oko. Moţda će biti dobro da Kennvjeva sestra otkrije da Dexter nije neprivlaĉan svim ţenama. — Odliĉno. U torbi mi je biljeţnica, spremna sam za polazak. — Zahvalila je Torie na poduĉi iz voţnje, a zatim dopustila da je Dexter odvede iz restorana. Torie se namrgodila dok je gledala kako se za njima zatvaraju vrata. Krasno! Nadala se da će jedno drugo na smrt ugnjaviti. Kroz prozor je ugledala i Teda Beaudinea. Došao je do Dextera i Emme i nekoliko su minuta ĉavrljali. Zatim je i Ted ušao u Dexterov audi i njih su troje krenuli prema Austinu. Bez nje. — Ţeliš li još kave, Torie? — upitala je Mary Kate Pling nagnuvši se preko pulta. — Uh, ne. Ne, hvala. — Naslonila se u stolcu i pomislila da joj se sviĊa lady Emma. Ipak, nitko je ne bi nazvao oĉaravajuće prekrasnom. Kako se onda dogodilo daje upravo uspjela odvesti Dexa i Teda, dok je Torie Traveler, jednoglasno smatrana najljepšom djevojkom u gradu, ostala po strani? Ona se namrštila, pogledala u praznu šalicu i sve pripisala lošem raspoloţenju zbog nikotinske krize. Kennv je bio bijesan. — Kako to misliš da je Emma s Dexom u Austinu? Torie je izišla iz bazena i omotala ruĉnik oko tri vrpce najlona boje ametista, koje su trebale biti kupaćim kostimom. — I Ted je otišao s njima. — I zato bi to trebalo biti u redu? — U ĉemu je problem? Oni su odrasli ljudi. — Ne mogu vjerovati da je nisi sprijeĉila. Barem si trebala poći s njima kao njezina pratilja. Zašto to nisi uĉinila? — Zato što me nisu pozvali! Uz to, lady Emma baš i ne treba pratilju. — To ti misliš. — Kennv je pošao do stola i zgrabio jednu od ĉaša ledenog ĉaja koje im je donio Patrick.


Njegov ga je domaćin upitno pogledao. — S okusom pas-sionfruita, Kenneth. Moţda bi bilo bolje da popiješ nešto drugo. Ne ţeliš se valjda predozirati. Kennv se nije obazirao na njega. Toĉno je znao zašto Emma nije pozvala Torie. Nije ţeljela suparnicu. Neće ništa pokušati s Tedom, budući da je znala ĉiji je sin, ali je Dexter privlaĉi od prvog trenutka. Obratio se sestri: — Dobro me slušaj. Za Dextera si ti odgovorna i ţelim da ga drţiš podalje od Emme! — Ja! — Kapljice vode poletjele su s njezine kose dok se okretala prema Kennvju. — Prokletstvo, Kennv, jesi li ti ljubomoran? To gaje doista razbjesnjelo. — Ljubomoran! Naravno da nisam. Samo, u ovom trenutku Emma je nešto poput seksualne grab-eţljivice, a Dexter joj je na nišanu. Kako izgleda i sve ostalo, mislim, njezine usne. Radi se o tome da joj, ako se odluĉi, neće trebati dugo da ga odvuĉe u krevet, a to ne bi bilo dobro... za njega. — Seksualna grabeţljivica? — Torie je zurila u njega. — Budući da si ti ţena, moţda ti je teško to razumjeti, ali vjeruj mi. — Ja nisam ţena — otegnuto će Patrick — i mislim da si potpuno poludio. Kennv se nije ţelio poniţavati objašnjavanjem oĉite situacije. — Oboje ćete mi morati vjerovati na rijeĉ. Emma je jedna od onih ţena koje su roĊene s... Ĉim je heteroseksualni muškarac pogleda, on moţe misliti jedino na... njezine usne i... — Emma? — Torina su usta zjapila od ĉuĊenja. Patrick je prekriţio noge. — Moţda ne govorimo o istoj osobi. Ima britanski naglasak? Dobar tek? Pjevuši pjesmice iz Kralja lavova kad misli da je nitko ne ĉuje? Kennv je od frustracije ĉvrsto stisnuo ĉeljust. — Znao sam da me vas dvoje nećete razumjeti. Ne znam zašto sam se trudio objašnjavati. — Bijesno je pogledao sestru. — Samo drţi Dextera što dalje od nje! Izrekavši to, krenuo je prema automobilu. Nije bio siguran kamo će, jedino je znao da neće više ostati kod kuće dok ga Patrick i Torie ismijavaju. Torie je promatrala kako njegov automobil klizi stazom, a zatim pogledala Patricka. — Što je to bilo? Patrick je potišteno maknuo sunĉane naoĉale na vrh glave. — Ĉini se da imam ozbiljnu suparnicu za Kennethovu ljubav. — Prije deset minuta rekla bih da si lud, ali sad više ne. Emma mi je


veoma draga, ali Kennv joj je nedostiţan. To je kao da spojiš Snjeguljicu i... Kennvja Travelera. — I meni se sviĊa. Zapravo je oboţavam. Ali, u pravu si. Ona nije njegov tip. Ipak, moram priznati da me pogodio Kennvjev mali napad bijesa. — On je duboko i tragiĉno uzdahnuo. — Nemaš pojma kako je biti ţrtva beznadeţne strasti. Torie ga je suosjećajno pogledala. Svi su, osim Kennvja, znali da je Patrick zaljubljen u njega od trenutka kad je u onoj gostionici upotrijebio šake u tuĉnjavi. Torie je prvo ţalila Patricka, ali kad gaje bolje upoznala, shvatila je da on dramu neuzvraćene ljubavi voli jednako kao što voli i Kennvja. Ipak, Kennv je ţudio za lady Emmom? Znala je daje suspenzija u njemu pokrenula vrtlog razliĉitih emocija. Moţda mu je sad potreban emocionalni mir pa je zato odabrao lady Emmu. Ona je bila stabilna, dostupna i potpuno privremena. Zahvaljujući njihovoj ludoj majci, on nije znao kako se ponašati prema ţenama kao prijateljicama i emotivne je potrebe brkao sa seksualnima. Torie se namrštila, već zabrinuta za Emmu. Jednom kad je odluĉi osvojiti, nijedna ţena ne moţe odoljeti Kennvju, a lady Emmi je, bez obzira na inteligenciju, nedostajalo iskustvo zbog ĉega je bila ranjivija od ostalih ţena. Ako se Kennv ne urazumi, ona će imati slomljeno srce. Ako je se Dexter ne doĉepa prvi. Torie je ubacila ţvakaću gumu u usta i pokušala se uvjeriti da bi meĊusobna privlaĉnost Emme i Dextera riješila mnoge probleme. Što se tiĉe vjenĉanja, Torie bi bila slobodna, a Emmi Kenny neće slomiti srce. Svi su mogli vidjeti da su Dexter i lady Emma savršeni jedno za drugo. On je idiot, ali... Dobro. On je seksi idiot. A lady Emma je slatka budalica. Njih dvoje su kao stvoreni jedno za drugo. Zašto onda Torie nije sretnija? Moţda zato što je upravo u ovom trenutku shvatila nešto potpuno ludo. Radovala se da će bolje upoznati Dextera. Ali, to se neće dogoditi ako mu je lady Emma privukla paţnju. Kenny je sjedio na leţaljci buljeći u svjetla bazena, u veoma ozbiljnoj ljubavnoj vezi s buteljom skupog crnog pinota. Već je prošla ponoć, a Emma se još nije vratila iz Austina. Iako Kenny nije bio pijan, nije bio ni potpuno trijezan. To mu se ĉinilo sasvim u redu jer je trijezan uvijek mnogo ljubazniji, a sad nije ţelio biti ljubazan. Izišao je do bazena nakon što se potpuno dotukao gledajući


videosnimku prošlogodišnjeg finala Mastersa. Ali, tu je snimku gledao samo da bi odvratio misli od razmišljanja kako se Emma razodijeva za Dextera. Da nije bilo Dalliea, sad bi se pripremao za Augustu, a ne bi razmišljao o goloj Emmi. Nikad nije bolje igrao, riješio je problem koji je imao s udarcem, a već mjesecima nešto je u njemu govorilo da je ovo njegova pobjedniĉka godina. Ali umjesto toga, morao je ĉuvati tridesetjednogodišnju dominantnu djevicu. Upalila su se svjetla u njezinoj sobi. Dakle, konaĉno se vratila. Oĉi su mu se suzile jednako kao kad se pripremao za ubacivanje loptice u rupu nizbrdo. Polako je ispio vino, a zatim ponio bocu u kuću. Obiĉno se ĉinilo da ga njegov dom ljubazno doĉekuje, ali veĉeras nije bilo tako. Moţda je kuća znala što smjera. Sag je prigušio zvuk njegovih koraka po stepenicama. Ĉuo je kako u gostinjskoj kupaonici teĉe voda i bez kucanja otvorio vrata Emmine spavaće sobe. Soba je već nalikovala na nju. Slamnati šešir s trešnjama visio je preko jednog od postera iznad kreveta i, iako je vaza s cvijećem na komodi odisala Patrickovim umjetniĉkim dodirom, buket poljskog cvijeća koje je raslo uz ogradu pašnjaka u svijetloţutom ĉajniku mogao je biti jedino Emmino djelo. Posvuda su leţale otvorene knjige i bilješke za istraţivanje. Tu je bila i boĉica ruţiĉastog losiona. Ogromna Cadburv crna ĉokolada bila je odmotana na rubu gdje ju je grickala. Haljina i grudnjak boje lavande s uzorkom malenih bijelih ivanĉica leţali su na krevetu. Na sagu pokraj njezinih sandala, bile su bikini gaćice takoĊer s uzorkom ivanĉica. Na trenutak je zurio u njih, a zatim prošetao sobom. Podigao je boĉicu s losionom, otvorio je i po-mirisao. Puder za djecu, cvijeće i zaĉin. Ĉak i u ovom ne-baš-trijez-nom stanju, shvatio je simboliku kombinacije. Odnio je boĉicu do pretrpanog stolca, sjeo na njega i ispruţio noge. Umoĉio je prst u losion i utrljao ga u palac. Bio je svilenkast i potpuno ţenski. Pomirisao je i pomislio kako ţenske stvari mogu smiriti muške osjete. Ali ne i njegove, nikad potpuno, jer ispod sve te njeţne svilenkaste ţenstvenosti postoji i ţenska potreba da muškarca oblikuje tako da odgovara njezinoj slici onoga što ona misli da bi on trebao biti. Teško se izborio za vlastitu muškost. Nikad nije bio u napasti riskirati je tako da dopusti nekoj ţeni da ga zaguši, posebice ne tako tvrdoglavoj. U


njemu je postojalo tajno mjesto zbog kojeg je bio to što je bio, a koje nitko nikad nije dotaknuo. Ipak, danas je to Emmi uspjelo. I ne znajući. Ali, uspjelo joj je, a on će to sada zaustaviti. Dok je utrljavao miris u dlan i zatvarao boĉicu, pomislio je kako ţene nisu jedine koje manipuliraju. Njegova potreba da preţivi kao muškarac uĉinila je od njega struĉnjaka u suptilnom dobivanju onoga što ţeli, a da pritom ne mora ni od ĉega odustati. Vrata kupaonice su se otvorila. Uzviknula je od iznenaĊenja kad ga je ugledala i poĉela je prtljati oko ruĉnika. Naĉas je ugledao dojke ruţiĉaste od tuširanja, mekane bradavice i vlaţne kovrĉe stidnih dlaka malo tamnije od kovrĉa oko njezinih obraza. U prepone mu navali krv. — Prokletstvo! — Konaĉno je uspjela uĉvrstiti ruĉnik. — Na smrt si me preplašio! Što radiš ovdje? — Malo smo kasno došli doma, zar ne? Emma je osjetila kako joj je od straha srce poĉelo brţe kucati. Izgledao je opasno — senzualne usne su mu se stanjile, ljubiĉaste oĉi zamraĉile. Nešto se dogodilo i naljutilo ga. — Nisam znala da ćeš me ĉekati. — Mora da si zaboravila da sam ja odgovoran za tebe. — Sranje. Ja sam sama odgovorna za sebe. A sad odlazi. Podigao se sa stolca i dugo je intenzivno promatrao. — Je li ti veĉeras uspjelo? Trebao joj je trenutak da shvati što govori, a zatim joj na usne provali ogorĉen odgovor. U zadnjem je trenutku ipak stala jer je znatiţelja bila jaĉa od njezina ogorĉenja. Sto gaje toliko muĉilo daje izgledao kao isljednik u hladnom ratu? — Pitaš me jesam li spavala s Dexterom? O tome se radi? Na ţalost, od njezine se izravnosti nije povukao. — Moţda je bilo teško s Tedom u blizini. Ali, moţda ste ga se vas dvoje uspjeli riješiti. Što da uĉini prvo? Odjene kućnu haljinu ili mu izlije vrĉ vode na glavu? Odluĉila je još malo zadrţati se na ovoj temi. — Iskrcali smo ga pred njegovom kućom prije tri sata. — Znaĉi, otada ste ti i Dexter bili sami? Samo vas dvoje. Vrĉ sa cvijećem bio je predaleko. Odmarširala je do ormara i izvukla kućnu haljinu. — I uţivala sam u svakoj minuti koju smo proveli zajedno. — Ruke je provukla kroz rukave haljine, izvukla ruĉnik i zavezala haljinu u struku. — Ako o tome namjeravaš još nešto reći, što ti ne preporuĉujem, moţemo razgovarati ujutro. — Ništa se nije dogodilo izmeĊu tebe i Dexa, zar ne? — Licem mu je


prešao ĉudan izraz. Gotovo... olakšanje? — Strast s kojom on vodi ljubav nadmašili su samo moji ek-statiĉni vriskovi. Krenuo je prema njoj, ali ĉinilo se da govori sebi. — Naravno da se ništa nije dogodilo. Ĉitavo vrijeme sam to znao. — Jednom je rukom obgrlio naslon kreveta. — Ali se moglo dogoditi, i upravo ti zbog toga govorim da ne ţelim da ponovno budeš nasamo s njim. — Da si ti jutros bio u blizini — naglasi ona — ne bih bila nasamo s njim. — Nisam namjeravao dugo izbivati. — Ja to nisam znala, zar ne? — Ispustila je odjeću na stolac. — Odsad nadalje ćeš znati. Odmah ujutro idemo na teren, a ostatak dana sam tvoj. — Hvala. A sad, laku noć. Nije se ni pomaknuo. — Još je rano. Hajdemo plivati. — Upravo sam se istuširala. — Pa što? Istuširat ćeš se ponovno. Zapravo, i ja ću se istuširati s tobom. Ili, znaš što? — On je zastao, a pogled mu se spustio na njezine usne. — Kako bi bilo da zaboravimo plivanje i odemo odmah pod tuš? Više nije osjećala da vlada situacijom kao prije. — Što smjeraš? — Mislim da je to oĉito. Brinuo sam se zbog tebe. — Zbog ĉega? Spustio je ruke s naslona kreveta. — Jer vjerujem da ne shvaćaš koliko si ranjiva. Mislim da ni ja to ranije nisam shvaćao, jer nikad ne bih rekao da se meĊu nama ništa neće dogoditi. Ona je trepnula. Što je toĉno time mislio? — Ja nisam ranjiva. — Naravno da jesi. Prokletstvo, odluĉila si da ćeš s nekim spavati i to oboje znamo. Na ţalost, ja zbog toga poĉinjem patiti od nesanice. Nemaš ni blijedu ideju o tome što radiš. Ona se nakostriješila. — Uzimajući u obzir ĉinjenicu da si ti u mojoj sobi i da sam ja gotovo gola, pretpostavljam da se ne mogu usprotiviti. — Kad si gotovo gola, ja sam najpouzdaniji ĉovjek na svijetu s kojim bi mogla biti. — Ti? Pouzdan? — Naravno da sam pouzdan. — Ĉinilo se da ga je njezina nevjerica uzrujala. — Razmisli o tome. Proĉitala si me ĉim smo se sreli. Znaš da me zanima jedino seks i nemaš nikakvih iluzija o meni. Vjerujem da sam zbog toga upravo savršen za ono što trebaš.


Ona je progutala. — To je istina. — Samo što to nije bila potpuna istina. Kenny je rado isticao najgoru moguću sliku o sebi, ali nije bio nitkov kakav se pretvarao da jest. Zadovoljno je kimnuo. — Veĉeras sam odluĉio da više neću riskirati jer ćeš se spetljati s nekim potpuno neprikladnim. — Nekim kao što je, na primjer, Dexter O'Connor? Oĉi su mu se suzile. — On je tvoja najgora noćna mora. Kao prvo, ĉovjek poput Dextera o seksu moţe znati samo ono osnovno, tako da bi prvi put zacijelo bio traljav. A kao drugo, negdje po putu bi se zanio i zaboravio na kontrolu zaĉeća. I za ĉas bi u trbuhu nosila malog kretena, a stari bi ti Dexter zaboravio i ime. Ona se nasmijala. Oĉito ga nije poznavao ni pribliţno onako dobro kako je mislio. Pitala se kako će reagirati kad shvati da je taj »kreten« privlaĉio njegovu sestru, unatoĉ njezinim protestima. Pitala se i što će Torie poduzeti. Ironija je bila i to da je Dexter upravo tip muškarca u kakvog se oduvijek ţeljela zaljubiti, a ipak se nijednom tog dana nije ulovila da ga zamišlja golog. Bio je izvrstan vodiĉ, divan sugovornik i lijepo su se proveli, ali nije mu gledala usnice i zamišljala kako se ljube. Skrenula je pogled s Kennvjevih usana. — Dakle, kaţeš da si se predomislio? — Moram se predomisliti, zar ne? Od njegova izraza velike ţrtve poludjela je. — Nemoj se ţrtvovati. — Nisi mi odgovorila na pitanje. Ţeliš li najprije plivati ili ćemo odmah pod tuš? — Oprosti mi što nisam oĉarana tvojom izrazito romantiĉnom ponudom. — Nisi zainteresirana, ha? — Nimalo. On je polako koraknuo prema njoj. — Znaĉi li to da te ne privlaĉim? — Oprosti. — Primijetila je gaćice na podu, zgrabila ih i za-gurala u dţep haljine. Uzdahnuo je. — Onda dobro. Mislim da sam dovoljno odrastao da se nosim s iskrenim odbijanjem. Iskreno je, zar ne? — Naravno da je iskreno. — Ne sumnjam u tvoju rijeĉ... — On joj se pribliţi. Lijeni i senzualni pokreti podsjete je na ulje koje klizi po vodi. — Ali, htio bih biti siguran... — Hlaĉama je okrznuo njezinu haljinu. Zaustavio se ispred


nje. — Kennv... On je poljupcem zatomio njezin protest. Neće to uĉiniti! Neće popustiti tom vulgarnom nadmetanju koje on pogrešno smatra zavoĊenjem. A zatim mu je jezik kliznuo rubom njezinih usana ostavljajući za sobom vrelinu. Njezina je uzrujanost poĉela blijedjeti dok ju je polako ljubio, ne poţurujući je. Postoji nešto divno kad te ljubi lijenĉina. Njegova bedra priljubila su se uz njezina i ona kraljeţnicom udari u naslon kreveta. Već je bio uzbuĊen, veoma uzbuĊen. Reakcija njegova tijela ushitila ju je i ona ga dublje poljubi. Ruka mu je leţala na njezinu vratu, spremna zaroniti niţe i obuhvatiti joj dojku. Izvila se prema njemu, ţudeći za dodirom, ali se on igrao u njezinim ustima, ovdje—ondje u intimnoj igri jezicima koja se nastavljala sve dok naslon kreveta i njegovo tijelo nisu bili jedino što ju je drţalo uspravnom. Dojke su joj vapile za njegovim rukama, ali on ih još uvijek nije dotaknuo. Protrljala se o njegova prsa da ga poţuri, dopuštajući da joj svila njezine haljine i tkanina njegove košulje okrznu bradavice. Ne, nije shvatio. Više nije bila toliko zadovoljna njegovom lijenošću pa mu je ruke poloţila na bokove i obuhvatila mu bedra. Bila su jednako ĉvrsta kao i ostatak tijela, toliko razliĉitog od njezina, mekog i podatnog. Poljubac im je postao divlji. Voljela gaje ljubiti. Nije znala da ljubljenje moţe biti takvo. Ali, ţeljela je više i gurnula je ruku izmeĊu njihovih tijela da odveţe pojas haljine. Povukao ju je na krevet, ali umjesto da krene dalje, samo ju je ljubio. Zadrhtala je. Prela je. Zastenjala je u njegova usta: — Kenny, molim te... Usnama je krenuo na njeţni dio upravo ispod njezina uha i neko se vrijeme tamo poigravao. Koţa joj se najeţila, prsti skvrĉili. Shvatila je da će se rastopiti na pokrivaĉu i prije nego što doĊe do dobrog dijela. Niţe! Zašto ne poţuri? Oĉito mu je bilo potrebno malo poţurivanja s njezine strane, tako da se ona morala usredotoĉiti i posegnuti za kopĉom na njegovim hlaĉama. Smjesta je legao preko nje i ustima istraţio ubrzani puls na njezinu


vratu. Njezine dojke! Zašto joj ne ţeli dotaknuti dojke? Ţeljela ga je moliti da to uĉini, ali je shvatila da nema snage govoriti. On je pronašao nevjerojatno osjetljivu toĉku na njezinu vratu i ona je zajeĉala. Ruka mu je krenula niţe. Konaĉno! Ali je njezino olakšanje bilo kratkotrajno, jer mu je palac kliznuo ispod rukava haljine i zastao na zglobu. Na zglobu! IzluĊivao ju je! On je trebao biti iskusan ljubavnik, a ĉinilo se da nema pojma kako da pronaĊe osjetljive dijelove ţenskog tijela. Unutrašnjost njezine ruke podrhtavala je od njegovih dodira, a njezinim su središtem prolazili sićušni valovi šoka. Umjesto da iskoristi njezinu oĉitu uzbuĊenost, on se i nadalje igrao! Kako je mogla svladati njegovu prirodnu lijenost? Kako ga je mogla usmjeriti u pravom smjeru? Jednostavno će morati biti izravna. 13. Kenny... — pomućenih ĉula Emmi je bilo teško govoriti. Usredotoĉila se oblikovati rijeĉi jer je iskrena komunikacija izmeĊu seksualnih partnera od vitalne vaţnosti, a on je morao shvatiti da ona ima potrebe! — Moja haljina... — progutala je slinu — skini me. Svući je s mojeg... Vrškom jezika pronašao je osjetljivu toĉku na njezinu vratu i ona je zastenjala. Prošlo je dosta vremena prije nego što je ponovno uspjela sabrati misli. — Ne... ne samo tu. — Zajeĉala je. — Dotakni mi... moju... skini se i dotakni mi... Odmaknuo se od nje i namrštio. Usne su mu bile nateĉene kao i njezine, a njegove ljubiĉaste oĉi posrebrene strašću podsjetile su je na ljubiĉice sa šećernom glazurom. — Nešto nije u redu? Primila gaje za bradu, uhvatila dah i nasmiješila mu se da shvati da ga ona ne kritizira, nego mu daje dobronamjerne i potrebne upute. — Moţemo li malo brţe? — Malo... brţe? — Rijeĉi je izgovarao poput metaka. — Aha. — Ţeliš da idemo brţe? — Ako ti ne smeta. — Jel' se tebi moţda ţuri ili nešto? — Nešto. — Nemoj mi reći da i za ovo imaš raspored.


— Nemam raspored, naravno da ne. Ali, ja sam... mislim... bit će ti drago da ĉuješ da sam potpuno uzbuĊena i vjerujem da moţemo krenuti na... onaj... sljedeći dio. Onaj dobar dio. Izvio je obrvu. — Ovaj ti dio nije bio dobar? Shvatila je da ga je uvrijedila i poţurila se odobrovoljiti ga. — Naravno da mi je bio dobar. Divan. Doista, Kennv, ti se fenomenalno ljubiš, ali malo si spor i... — Izraz lica postao mu je prijeteći. — Super mi je, doista. Ali, sad smo s tim dijelom gotovi. — Njezin je glas postao slabiji. — Nismo li? Okrenuo se na leĊa i promrmljao: — Trebao sam to oĉekivati. Ne znam zašto se uopće ĉudim. Na njezin oĉaj, on se odgurnuo s kreveta i stao pokraj njega. Uperio je prst u pravcu Emmina lica. — A sad ti poslušaj mene, Emma, jer ću ovo reći samo jednom. Odsad nadalje, dok oboje ne budemo iscijeĊeni, ja vodim. Ĉuješ li me? — Ali... — A znaš zašto? Zato što sam ja struĉnjak, a ne ti! Njezino se srce pobunilo. — Nikad nisam rekla da sam struĉnjak. — Zašto mi onda nareĊuješ? — upitao je s isforsiranim strpljenjem. — Samo sam mislila... — Nemoj više razmišljati! — Usta su mu se skupila u tvrdoglavu crtu, a dlan je poloţio na uzglavlje kreveta. — Evo, kako će biti. Nas dvoje ćemo vjeţbati malu seksualnu nastranost zvanu dominacija i pokornost. Ja ću dominirati, a ti ćeš se pokoravati! U sluĉaju da nisam bio dovoljno jasan, to znaĉi da ti ne smiješ izdati nijednu zapovijed. Nijednu. Smiješ stenjati. To je u redu. Smiješ uzdisati. I to je O. K. Ali, nema nareĊivanja. I tek kad kaţem da smo gotovi, tek onda smiješ govoriti. I onda samo dvije rijeĉi. Hvala i ti. Trebala je biti uvrijeĊena — on ju je uvrijedio — ali istodobno obuzeo ju je poriv da se nasmije. Bio je boţanstveno arogantan. I bio je u pravu. Ponekad je suviše šefica. Nastavio je mrgoditi se. — Je li sad sve jasno ili moram pronaći ono uţe koje si sinoć kupila? Samo da bude drska, lijeno je odmahnula rukom prema kutu sobe u kojem je odloţila vrećicu sa stvarima. Njegove oĉi su se suzile. Ĉedno ga je pogledala. — Mogla bih i iskoristiti ono što sam kupila, ali


mi ovlaţivaĉ zacijelo neće biti potreban. — Prokleto si u pravu. Upravo kad se poĉela osjećati samodopadno jer nije prasnu-la u smijeh na njegovo busanje u prsa, potpuno se uspaniĉarila vidjevši ga gdje odlazi u kut sobe u kojem je ostavila vrećicu. Naglo se uspravila. — Kenny, šalila sam se! Ono s uzetom. — Aha. — Mislim da ne bih mogla podnijeti da me... da me zaveţeš. — Poslije. Kad budeš imala više iskustva. Okrenuo se i ona mu je u rukama ugledala dvije kutije kondoma. Dok joj je prilazio, izraz na njegovu licu kao daje izazivao pitanja. Uz teţak udarac tresne ih jednu pored druge na noćni ormarić. Progutala je. U oĉima mu je bio prijeteći sjaj. — Ţeljela si nešto reći? Odmahnula je glavom. Teorijski, bila je protiv bilo kakve vrste muške dominacije, ali sad ju je to definitivno uzbuĊivalo. — Dobro. — Odgurnuo je svoje cipele, a zatim je od glave do pete obuhvatio pogledom od kojeg se zaţarila. — Gdje sam ono stao? Tako si me prokleto uzrujala, da sam zaboravio što sam radio. — Sjeo je na rub kreveta i poĉeo se igrati rubom njezine haljine. Prstima joj je okrznuo noţni zglob, a zatim polagano pomicao rub dok nije došao do koljena. Zaustavila je dah i shvatila daje ipak razumio. Laganim kruţnim pokretima milovao je meku koţu s unutarnje strane njezina koljena, vrhom nokta lagano urezao osmicu, a potom zarez. Raširila je koljena, šutke ga ohrabrujući da nastavi s taktilnim hijeroglifima pruţajući mu veću površinu za pisanje. On se iznenada povukao i uzdahnuo. — Nisam tu stao. Znam koliko voliš da sve bude po redu, pa pretpostavljam daje bolje poĉeti ispoĉetka. Zacvilila je. Nije si mogla pomoći. Kutovi usana podigli su mu se zadovoljno. A zatim je poĉeo sve ispoĉetka... Duboki lijeni poljupci, lagano milovanje jezikom, paperjasti dodiri po toĉkama njezina tijela za koje nije ni znala da ih posjeduje. Ĉak ni njezina grozna tetovaţa nije bila pošteĊena. Ĉinilo se da su prošla desetljeća prije nego je konaĉno raz-maknuo njezinu haljinu i vrhom jezika dotaknuo sam vrh bradavice. Teško je


disao, a košulja mu je bila vlaţna pod njezinim rukama, ali još se nije razodjenuo. Osjetila je njegov vrući dah, osjetila kako teško odrţava samokontrolu i pitala se kad će se slomiti. Nadala se... Jezikom se igrao njezinom bradavicom. Glava joj je pala na stranu, a tijelo joj se izvilo na krevetu. Bila je vlaţna i mokra, svilena i uzdrhtala. Ţeljela je još. Misli su joj bile obamrle dok se odrţavala na rubu ogromne kataklizme. Usne je smjestio oko tvrdog ahata njezine bradavice. Snaţno povukao. Dva puta. Tri puta. Još. Rastopila se uz vrisak. On se ukoĉio. Povukao ju je u naruĉje i ĉvrsto drţao privijenu na svoje grudi dok se nije prestala tresti. Lagano ju je poloţio na jastuk i s lica joj maknuo pramen kose. — Jesi li svršila? — prošaptao je. Zvuĉno je progutala slinu. Klimnula glavom. Na oĉi joj pojure suze. — Pokušala sam ti reći, ali nisi me htio slušati. Umjesto da izgleda primjereno kaţnjen, usne mu se izviju u osmijeh zadovoljstva. — Slatka moja lody E. Ti si doista nešto posebno. — Nadam se da si zadovoljan — promrmljala je, ne više tako uzrujana. — Još nisam. Bez upozorenja je odmaknuo njezinu haljinu i rukom joj kliznuo meĊu razmaknuta bedra. Hvatala je zrak dok je razmicao na-tekle nabore, a zatim njeţno uveo prst duboko u nju. — Još nisam — ponovno je prošaputao. Dah joj se pretvorio u tanko piskanje. Paţljivo ju je promatrao i izvlaĉio i uvlaĉio prst. Maglovito je vidjela koliko je uzbuĊen, primijetila znoj na njegovu vratu. Osjetila je napetost. Duboko unutra. Prigušeno je vrisnula i sva se zgrĉila. Ponovno ju je zagrlio i privio sebi na prsa. Usnama joj dotakne obraz. — Mora da sam najsretniji ĉovjek na svijetu. Dok je hvatala dah, on je ustao i skinuo odjeću. I kad je ona uspjela prodisati, već je bio gol. Boţe, kako je bio lijep, sve je na njemu bilo od napetog mesa i ĉeliĉnih mišića. Spustila je pogled. Svaki njegov dio. Ustala je i spustila se na pete. On joj se primaknuo. Nagnula se naprijed, nagnula glavu i polizala mu trbuh. Ovog je puta on zajeĉao. Lagano je zagrizla u napet mišić koji je dijagonalno prelazio jednom stranom njegova abdomena, prstima prateći unutrašnjost njegova bedra i zarila glavu u šupljinu pokraj


njegova spolovila. Bila je spremna igrati se ĉitav dan. Njegove prigušene rijeĉi dale su joj na znanje da se to neće dogoditi. — Reci mi da te neću morati vezati. Samo je trenutak oklijevala, a zatim je legla na krevet, podigla ruke dok dlanovima nije dotakla naslon za glavu i nasmiješila se: — Nema potrebe. Nije mogla shvatiti zašto mu toliko vjeruje ili zašto je bila voljna prihvatiti njegova smiješna pravila. Znala je samo da se osjeća sigurnom. Sigurnom i — uprkos dva orgazma — nevjerojatno uzbuĊena. Sjeo je na krevet, dlanovima prekrio njezina koljena i raširio joj noge. Zatim je kleknuo izmeĊu njih i pogledao u nju, otvorenu i svjetlucavu, nabreklu. — Tako si lijepa — rekao je. Dok ju je on promatrao, ona se opijala njegovim tijelom. To je bila ljepota. Mramor i ĉelik. Ţudila je za tim da ga dotakne — morala ga je dotaknuti — ispruţila je ruku. Odmahnuo je glavom. — Ne sad, draga, molim te. Imam još samo mrvicu samokontrole. A tebi ovo mora biti savršeno. — Skinuo joj je haljinu i iznova zapoĉeo s milovanjem. Duboki lijeni dodiri. Vrh prsta. U njoj. Grickanje. Grickanje. Grickanje. Grickanje. A onda... dugo sporo lickanje jezikom. To je bilo previše! Nasmiješio se kad je ponovno vrisnula. — Najsretniji ĉovjek na svijetu — ponovio je. Zgrabio je kutiju s noćnog ormarića i uskoro se smjestio na njoj, grickajući njezinu donju usnu nateĉenu od poljubaca i polako ulazeći u nju. Unatoĉ svemu, nije bilo jednostavno. — Samo polako, dušo. Uţivajući u teţini njegova tijela, ĉvrsto se primila za njegova vlaţna ramena i izvila kukove. Zajeĉao je. — Molim te... dušo... nemoj sad pokušavati preuzeti kontrolu. — Ali... moram... — Znam. Znam. Imala je samo dio njega. Ţeljela je još.


— Polako... polako... — zapjevušio je njoj ili samom sebi, nije znala kome. Nije ni marila. Znala je jedino da leti sve više i više. Zajecala je kad se raspukla. A zatim ga je imala ĉitavog, i to nije bio kraj, nego tek poĉetak. Duboko je ulazio u nju. Ljubiĉaste oĉi postale su boje ponoći. Rukama je prikivao njezine ruke uz jastuk. Njegova teţina na njoj. U njoj. Sve više. Osjetiti i omirisati tog muškarca. Još jedan uspon. Još jedna spirala. Godine... desetljeća... eoni... Gusta vruća navala. I... mnogo poslije... povratak. Hvala. Ti. Emma je u ogrtaĉu izišla iz kupaonice, koţe još vlaţne od tuširanja. Trgnula se kad je shvatila da juri prema komodi po donje rublje. Kenny je škiljio na jutarnjem svjetlu i cerio se s njezina tuţno izguţvanog kreveta. — Rekao sam ti da je onaj zadnji put previše, ali ti nećeš slušati. Ne, nećeš. Uvijek misliš da znaš najbolje. Pokušala je izbrojati koliko je onih boţanstveno eksplozivnih orgazama prošle noći doţivjela, ali se izgubila u brojanju. — Nisam si mogla pomoći. Pomahnitala sam. — Da? — I ti si, pa ne moraš izgledati baš toliko zadovoljan sam sobom. — Ja sam svakako bio. Konaĉno sam svu tu tvoju energiju usmjerio u pravom smjeru. Odgurnuo je plahtu i iskoraĉio iz kreveta nesvjestan golotinje. Dok je iz ladice izvlaĉila komplet ukrašenog donjeg rublja, gledala je kako se jutarnje svjetlo igra na brdima i nizinama njegova mišićava tijela. Njegova kovrĉava tamna kosa bila je razbašurena. Na njegovim leĊima uoĉila je ogrebotinu, a na vratu poĉetak modrice. Priliĉno joj se svidjela ĉinjenica daje ona ostavila takve neuredne tragove na tako ekstravagantnom primjerku muške ljepote. Poĉeo je skupljati odjeću s poda. — Shelbv je nazvala dok si bila u kupaonici. Ima nekakav sastanak, a Luisa mora doktoru, pa me je zamolila da tijekom jutra uzmem Petieja na nekoliko sati. Znam da sam ti rekao da je današnji dan tvoj, ali moţemo li odloţiti odlazak u Austin za poslijepodne? — Naravno. — Najprije bih volio trenirati. Moţda ti moţeš ĉitati dok ja treniram. Moţeš li biti spremna za pola sata?


Kad je ona kimnula, prebacio je odjeću preko ruke i, još uvijek gol, napustio njezinu sobu. Nekoliko sekundi poslije, Patrick je zavrištao u hodniku. — Sljedeći me put upozori, hoćeš li, Kenneth? Nemam uvijek sa sobom mirišljavu sol. Kenny se nasmijao, a zatim je zaĉula kako se zatvaraju vrata njegove sobe. Uzdahnula je dok je pošla prema ormaru. Bilo bi lijepo daju je poljubio prije nego je otišao. Doista se izvanredno ljubio. I bio je divan ljubavnik. Paţljiv, nesebiĉan, uzbuĊujuće šašav i tako lijep kad je gol da bi se rasplakala. Zapravo, pomislila je da bi se sad doista mogla rasplakati. Ali, ne zato što je on prekrasan kad je gol. Potonula je u prenatrpanu fotelju i zagrizla donju usnicu. Još joj je preostalo nešto više od tjedan dana i morala se sjetiti daje Kenny Traveler bio ĉovjek za uzbuĊenja, za skandal, ĉak i za sjećanje, ali nije zauvijek. Bez obzira što je njoj prošla noć znaĉila, njemu je to bilo samo neznatno skretanje s urednog golferskog terena njegova ţivota. Podijelio je s njom svoje tijelo, ali ništa od onog što on jest i, u budućnosti, ako je se uopće ikad sjeti, bit će to samo zato što je drukĉija od ostalih ţenskih trofeja. Ali, ona neće nikad zaboraviti. Sa sobom će u grob ponijeti uspomenu na ovu noć i znala je da se neće sjećati orgazama, nego samo intimnosti i osjećaja povezanosti. Kad s nekim spavaš, kad te tako njeţno drţi u naruĉju, kad ĉuješ kako mu srce kuca. Kad si dopustiš da se, makar nekoliko kratkih trenutaka, pretvaraš da si s nekim spojen. Pogledala je kroz prozor i pomislila kako se većina osoba koje je poznavala s lakoćom vezivala uz druge ljude. Ali, ne i ona. Otkad pamti, njezin je ţivot niz slomljenih ljubavi. Sjetila se kako je sa šest godina na vratima Orchard Housea gledala kako joj roditelji odlaze na osmomjeseĉno putovanje u Afriku. Voljeli su je, ali ne toliko koliko su voljeli posao. Pokušala se vezati uz uĉiteljice i domaćice. Neke su je voljele, ali imale su vlastitu djecu ili bi pronašle drugi posao i odselile se. Samo se »Sveta Gertruda« nikad nije promijenila. Ĉvrsta, utješna, uvijek na svom mjestu. Stara je dama bila s njom nakon što su njezini roditelji umrli, kroz duge


praznike tijekom kojih je bila jedino dijete ostavljeno u školi. I poslije, kad je postala nastavnica i kad se poĉela brinuti o tuĊoj djeci, »Sveta Gertruda« bila je jedina ljubav u njezinu ţivotu koja je nije iznevjerila. Ali ne zadugo. Uskoro će morati otići iz ljubljene stare hrpe cigle i kamenja. S tom prerezanom vezom, više neće biti mjesta na ovom svijetu koje bi mogla nazvati domom. Bila je u iskušenju popustiti samosaţaljenju, ali neće. Bez obzira kamo je novi ţivot odvede, uvijek će biti zadovoljna što je škola preţivjela i što će i dalje pruţati utoĉište usamljenim djevojĉicama. Zasad neće misliti dalje od sadašnjosti. Još će nekoliko dana jednostavno njegovati svaki trenutak ove kratke fiziĉke strasti s ĉovjekom koji je ne voli. 14. Emma je stajala s izvanjske strane ograde u malenom zoološkom vrtu i promatrala kako Kenny nosi Petera prema središtu minijaturnog prikaza seljaĉkog dvorišta. — U redu je, Petie. Taj ti stari jarac neće uĉiniti ništa naţao. Petie mu baš nije vjerovao i jaĉe se privio uz Kennvjev vrat. Emma se nasmiješila. Zoološki je vrt postavljen na parkiralištu kupovnog centra koji je slavio prvu godišnjicu rada. Na zgradama su pastelnim bojama bili naslikani prizori s Divljeg zapada, a sluţili su kao pozadina vrtuljku, klaunima koji su dijelili balone i raznim obiteljskim tvrtkama koje su besplatnom hranom i igrama promovirale svoje proizvode. — Ovaj mi jarac izgleda priliĉno gladan. — Kenny se sagnuo i pruţio mu punu šaku hrane. Jarac je gurkao Kennvjeve noge traţeći još hrane, a Petie se popeo još više na bratova prsa. Kenny se nasmijao i ispustio hranu na pod. — Moţda je bolje da odemo do zeĉeva. Mislim da će ti oni više odgovarati. Emma je nastojala da joj se slika njih dvojice ne upije u srce. To što je s muškarcem provela jednu noć, nije joj dalo pravo da poĉne zamišljati da on u rukama drţi njezino dijete. Smiješna, oĉajna Emma. Toliko gladna ljubavi daje ţeljela zamišljati kako ima dijete s ĉovjekom koji za to nije nimalo prikladan. Je li zaboravila da joj se nikad nisu sviĊali probisvjeti? Zgadila joj se vlastita bijeda. Ipak, istina je istina, a ona nije mogla zanijekati ono što je oĉito. Kenny Traveler ju je potpuno zaludio. Zaludio, podsjetila se, nije se zaljubila. Oni nemaju ništa zajedniĉkog


da bi ga zavoljela. Ali, istina je, bila je zaluĊena. ZaluĊena ne samo njegovom duhovitošću, njegovim laganim šarmom, njegovom ljubavlju prema mlaĊem bratu, nego i naĉinom na koji je njegova brza inteligencija tjerala njezin mozak na punu pozornost. Ali, neće se pretvarati da u njezinoj zaluĊenosti ne postoji i neĉeg opasnijeg. Ostatku svijeta moţda se Kenny ĉini samo beskrajno zgodan sportaš s preobiljem šarma, ali ona gaje znala bolje. Njega je proganjala ĉitava gomila demona. Vidjela je kako se Peterovo ĉelo namrštilo kad je janjad za-blejala i kako je povukao koljena prema sebi da se zaštiti od njihovih njuškica. Kenny ga je poljubio u tjeme i iznio iz vrta do Emme. — Mislim da sam siguran da nećeš napraviti karijeru farmera, Petie. Ona je poškakljala dijete po trbuhu. — Ti si još malen, zar ne, ljubavi? Imaš ti još mnogo vremena naviknuti se na divlje ţivotinje. — Da, kunem se da je ono janje oko oĉiju imalo izraz kao Hannibal Lecter. — Lako se njemu šaliti kad je tako velik, zar ne? Peter joj se slinavo naceri i uperi joj vlaţni prst u usta. Krenuli su prema klaunu s balonima. Putem im se pribliţila mlada ţena s transparentom. — Sljedeća runda Pelenskog derbija uskoro će zapoĉeti ako biste vi i vaš suprug ţeljeli prijaviti vaše dijete. U Emmi se neugoda pomiješa sa ĉeţnjom. — Nije to moj... — Što je to Pelenski derbi? — upitao je Kenny. — Utrka u puzanju beba. — Utrka? — Licem mu se raširio osmijeh. — To je ono pravo! — Podigao je Petera visoko na ruke, primio ga poput vreće krumpira jednom rukom i okrenuo se prema igralištu za Pelenske utrke. — Slava dolazi na sljedeću generaciju Travelera. — Kenny, moţda bismo trebali razmisliti o tome. — Ali, govorila je njegovim leĊima. Utrka se odrţavala na šest traka odijeljenih bijelim linijama, iza barikade visine struka, a na podstavljenom crvenom otiraĉu dugom oko deset i širokom sedam metara. Jedan bi roditelj stavio dijete na poĉetni poloţaj, dok bi drugi stajao na cilju i bodrio dijete da puzi. Prvo dijete koje stigne na cilj je pobjednik. — Evo, kako ćemo — reĉe Kenny nakon što je razradio plan. — Petie će brţe puzati prema meni nego prema tebi. Ti ga stavi za start, a ja ću ga ĉekati na cilju.


Pogledala je prema okupljenim gledateljima. — Nisam sigurna, Peter nije bio lud od sreće u zoološkom vrtu, a ovdje je priliĉno buĉno. — Petie se ne boji male buke s galerije, zar ne, braco? Peter se glasno nasmijao i šakom udario o logotip Top Flitea Kennvjeve košulje. Kennv mu je uzvratio smijehom, lagano ga odbacio u zrak i predao Emmi. Prepustio joj se bez problema. Srce ju je zaboljele dok je gledala u njegove bistre ljubiĉaste oĉi s tankim rubom bodljikavih trepavica. Unatoĉ svom iskustvu s djecom, nije baš mnogo vremena provela s bebama. Sad je osjetila tako intenzivnu ĉeţnju pa se iznenadila. Otklonila je taj osjećaj i promatrala kako Kennv ide prema suprotnom kraju otiraĉa. Shvatila je da on zapravo prouĉava natjecatelje i još je ĉvršće zagrlila Petera. — Bojim se da se od tebe mnogo oĉekuje, ljubavi. Vidjela je kako Kennv odmahuje glavom na malenu vilu odjevenu u ţute kratke hlaĉice s redovima ĉipke preko guze. Zatim je pogledom prešao preko plavokose bebe neodreĊenog spola koja se oĉajniĉki drţala uz majku. Na trenutak mu je pogled zastao na ţivahnim blizancima boje ĉokolade, ali ĉinilo se da su oni više zainteresirani jedno za drugo, nego za dogaĊaj koji ih ĉeka. Iznenada se ukoĉio. Oĉi su mu se suzile i Emma je gotovo mogla ĉuti kako mu u mozgu svira naslovna melodija filma Rockv. Pronašao je jedinog ĉovjeka koji je stajao izmeĊu Travelera i sportske slave. Izazivaĉ je imao jedan jedini pramen crvene kose koji mu je stršao na gotovo ćelavoj glavi. Tijelo mu je bilo jako i mišićavo, odjeveno u majicu i karirane hlaĉice s tregerima. Stopala su mu bila oklopljena minijaturnim Nike tenisicama, a nogama je snaţno lama-tao u nastojanju da ga mama spusti. Deset kilograma sirovog dinamita. Tog je muškarca trebalo pobijediti. Mlada ţena zaduţena za utrku dala je upute. Dok je s Peterom u krilu sjedila iza startne linije, Emma je paţljivo promotrila Kennvja. Ĉinilo se da on sve ovo shvaća previše ozbiljno. Nakon što je bacio zadnji pogled na crvenokosog razbijaĉa u stazi do Peterove, Kennv je ĉuĉnuo iza cilja i povikao svom mlaĊem bratu: — Moraš ostati koncentriran. Natjeraj ih da igraju tvoju igru, Petie. Sto deset posto. Moraš uloţiti sto deset posto. Majka djevojĉice u ĉipkastim hlaĉicama pogledala je Kennvja kao daje pobjegao iz ludnice.


Emma je uzdahnula i pomilovala djetetovu mekanu ruĉicu. Nastojala je uhvatiti Kennvjev pogled. Ali je on bio usredotoĉen jedino i iskljuĉivo na natjecanje, sto deset posto. — Priprema, pozor, sad! — Na tu je naredbu Emma stavila Petera na startnu liniju i pustila ga. Veliĉanstvenim izlaganjem fino izbrušenih vještina puzanja jednog Travelera, Peter je pojurio prema bratu. Kennv lupi po otiraĉu. — Tako je dobro! Brţe. Peter je usporio. — Poţuri, Petie. Idemo! Dijete je stalo. Namrštilo ĉelo. Sjeo je. Kennv je ispruţio ruke. — DoĊi, Petie! Nemoj sad stati. Vodio si. Peter je zabio prst u usta i pogledao prema gledateljima koji su bodrili natjecatelje. Kennvjevo koljeno lagano se pomaklo preko linije cilja. Dvije linije dalje, dijete u androginoj odjeći spustilo se na otiraĉ i lijeno se poĉelo vući postrance. — Idemo, Petie! Idemo! — Kennv je ponovno udario o otiraĉ dok mu je i drugo koljeno prelazilo liniju cilja. Peterova se donja usnica objesila u ţalosnom drhtaju. Crvenokosi je razbijaĉ kriknuo i pojurio prema startnoj linijiKennvjeve obrve su se spojile. — Sad ih imaš, Petie! Veliki je frajer gotov! Peterove oĉi napununile su se suzama. — Ne, ne! Nemoj to raditi! Blizanci boje ĉokolade kretali su se istom linijom i prevrtali jedan preko drugog. — Padaju kao muhe! Moţeš ti to, Petie! Blizu cilja si! Peterova su se prsa tresla od jecaja. — Prestani plakati i doĊi Kennvju. — Još je više ušao u stazu. Peter je ispustio zaglušujući urlik. — Nema plakanja, kompa! Ne daj da te vide kako plaĉeš. DoĊi, ovdje sam. Peter je kao zaleĊen sjedio na otiraĉu i jecao. Djevojĉica u ţutim ĉipkastim hlaĉicama projurila je preko cilja i pobijedila, ali je Kenny bio previše zaposlen puzanjem na sve ĉetiri da bi to primijetio. — Ne odustaj! Nitko ne pamti gubitnika. Daj, Petie! Ne smiješ odustati! Emma više nije mogla podnijeti. Poţurila je prema otiraĉu i podigla


malenog uplakanog djeĉaka u naruĉje. — U redu je, ljubavi. Neću dati da te dograbi taj luĊak. Kenny se vrati iz transa i pogleda je. Odjednom se ĉinilo da shvaća gdje se nalazi. Na sve ĉetiri. Na trećini staze. Usred trkališta za bebe. Malena se gomila utišala. Kenny se zacrvenio i skoĉio na noge. Tišina je postala još intenzivnija. Zatim je sjedokosi muškarac s kapom poput Johna Deerea pozdravio Kennvja s oboţavanjem. — Eto, tako se od djeteta pravi šampion. 15. Kenny nije mogao disati dok su na njega jurili duhovi njegove prošlosti. Emma je ĉvrsto stiskala Petiea uz grudi. Gledala je duţ prostirke u Kennvja pogledom u kojem kao da je bilo saţaljenja. Nije to mogao podnijeti i pojurio je prema njoj. — Daj mi ga. Petie je zavrištao i još se ĉvršće primio Emmi oko vrata. — Pusti ga na minutu — rekla je. Ali, on nije imao minutu. Izvukao je novĉanik iz dţepa, pruţio ga Emmi i zgrabio Petera. — Kupi si nešto. Odmah se vraćam. Odjurio je prema automobilu noseći dijete koje je vrištalo. Ostavio ju je. Nije mogao dopustiti da ona ovome bude prisutna. Uz Petieve zaglušujuće krikove sa straţnjeg sjedala, Kenny je skoĉio za volan i izvezao s parkirališta. — U redu je, kompa, u redu je. Trepnuo je i odjurio prema predgraĊu. Dijete nije prestaja-lo vrištati. Konaĉno je pronašao samotno mjesto kakvo je trebao, usku uliĉicu koja je vodila do šumice. Parkirao je automobil toĉno na istom mjestu na kojem je sakrio bicikl kad je bio dijete koje se iznutra raspadalo. — Zašto si me istukao, Kenny? Ništa ti nisam uĉinio. Dok ga je histeriĉnog izvlaĉio iz automobila, Petie je izvinuo kraljeţnicu nastojeći mu pobjeći. Njegovo vrištanje boljelo je Kenny-jeve uši, ali pogled iznevjerenosti u djetetovim oĉima, slomio mu je srce. — Ţao mije, kompa. Veoma mije ţao. — Kenny je pritisnuo usne na vruću, vlaţnu bratovu sljepooĉicu i ponio ga u šumu prema zvuku rijeke. — Šššš, ne plaĉi. Ne plaĉi. Gotovo je.


Dok gaje njihao i tiho mu pjevušio, dijete se smirivalo. Šetao je s njim uz rijeku, milovao ga po leĊima, pjevušio mu i govorio gluposti, dopuštajući da šum rijeke smiri dijete jednako kao što je smirivao njega kad bi dolazio da se oporavi od kakve nepodopštine koju je napravio Torie ili kojem školskom kolegi. Konaĉno se Peter smirio pa se Kenny smjestio u hladu javora. Naslonio se na deblo i posjeo dijete u krilo. — Znam, Petie, znam... Dijete je podiglo glavu i Kennv je u njegovim oĉima vidio koliko je beskrajno povrijeĊen. — Nikad više ti to neću uĉiniti, obećavam. Stari će ti biti dovoljno loš. Ne treba ti to i od mene. Petie je izbacio drhtavu usnicu. Bio je izdan i nije mu namjeravao suviše lagano oprostiti. Kennv je djetetovom svijetlomodrom majicom obrisao njegovu slinavu bradicu. — Ne moraš pobijediti u utrci da bi te ja volio, kompa. Razumiješ li? Unatoĉ onome što se tamo dogodilo, nisam ja kao tvoj stari. Menije svejedno ako si uvijek zadnji, ako budeš grozan u svim timskim sportovima, ĉak, i ako se dogodi ono najgore i budeš mrzio golf, nema veze. Razumiješ li? Mi smo zauvijek braća. — Podigao je dijete do lica i poljubio mu slinavi obraz. — Moţda ćeš se morati boriti za ljubav svog starog, ali obećavam ti da se nikad nećeš boriti za moju. Emma je stajala usred gomile i buljila u novĉanik koji joj je Kennv gurnuo u ruku. Nakon prošle noći, osjećala se kao da ju je netko ošamario. Upravo kad se ogledala ne bi li pronašla neko osamljeno mjesto, ugledala je Teda Beaudinea koji joj se pribliţavao. Stidljivo joj se nasmiješio. — Ĉuo sam da si ovdje, lady Emma. Kamo je otišao Kenny? — Otišao je s Peterom. — Izgledaš uzrujano. Te njegove oĉi kao u kakvog starca vidjele su previše. — Malo. — Otvorila je torbu da u nju gurne novĉanik, ali joj ga Ted uzme iz ruke. — Je li ovo Kennvjev novĉanik? — Turnuo mi ga je u ruku upravo prije nego što je odjurio. — Nije mogla ne dodati: — Rekao mije da si nešto kupim. — Šališ se. — Tedove su se usne izvile u lagani osmijeh. — Tata mi je bogat, mama zgodna, a danas mi je sretan dan. Emma se namrštila dok je on gurao Kennyjev novĉanik u svoj straţnji


dţep. — I mama ti je bogata, a ĉula sam da ti tata izgleda poput filmskog glumca. I vrati mi taj novĉanik. Njegove oĉi boje lješnjaka namreškale su se u kutovima. — Daj, lady Emma. Ja sam polusiromašan dvadesetdvogodišnjak koji je upravo diplomirao na koledţu i nije zaposlen. Kennv, pak, ima više novca nego što ima snage izbrojiti ga. Hajdemo se malo provesti. — Tede, mislim da doista ne bismo... Ali, on je već krenuo. Uhvatio ju je ispod ruke i poveo prema parkiralištu i priliĉno razlupanom crvenom Jeepu s otvorenim krovom i crnim šipkama. — Ako netko od vas vidi Kennvja — povikao je skupini tinejdţera — recite mu daje lady Emma u Roustaboutu. Emma se zatekla kako je Ted vozi automobilom u prtljaţniku kojeg su zveckali štapovi za golf dok je vrpca s diplome visjela na retrovizoru. — Moţda bi mi trebao dati taj novĉanik — rekla je kad se ukazao Roustabout. — Hoću. Poslije. Nakon što upotrijebimo ono što je unutra. — Nećemo trošiti Kennvjev novac, bez obzira koliko ga ima. To nije ispravno. — Teksaške ţene se ne bi sloţile. Kod nas se ţene vole osvetiti. Znaš li da su se moji roditelji jednom posvaĊali upravo na ovom parkiralištu? Još uvijek se priĉa o tome. — Vjerujem da svaĊe na javnim mjestima mogu postati pomalo gadne. — Nije ovo bila svaĊa. Bila je to tuĉnjava. Fiziĉki obraĉun. — Nasmijao se. — Kako bih volio da sam to mogao vidjeti. — Kakav si ti krvoţedan deĉko. I ne vjerujem ti ni rijeĉ. Tvoji roditelji imaju divan brak. — Sad da, ali trebalo im je vremena. Moj tata nije ni znao da postojim dok nisam napunio devet godina. Oboje su morali odrasti. Od bilo kojeg drugog dvadesetdvogodišnjaka ta bi primjedba bila duhovita, ali nešto ju je u Tedu Beaudineu natjeralo da mu povjeruje. Izišli su iz automobila i krenuli prema Roustaboutu. Emma je primijetila: — Ĉudim se da još nisi pronašao posao. Prema onome što su rekli Torie i Kenny, imaš odliĉne ocjene. — Oh, imao sam ja mnogo ponuda, ali ţelim ostati blizu Wynette. — Ovdje si odrastao, zar ne? — Odrastao sam ja posvuda, ali ovo je mjesto koje moja obitelj naziva domom i priliĉno sam vezan uz njega. — Pridrţi joj vrata. — To me ograniĉava na dvije tvrtke.


— TCS i tvrtku Dexterova oca. — Obje su uĉinile sve što su mogle da me zaposle. Na ţalost, to me pretvorilo u nagradu u još jednom od njihovih ratova. Situacija je postala nekako ruţna, pa sam se pritajio dok ne vidim hoće li Torie ikad shvatiti kako je Dexter odliĉan tip. — Ako doĊe do sjedinjenja, više nećeš imati problema, zar ne? — Toĉno tako. U meĊuvremenu sam potpuno švorc. I nijedno od mojih roditelja, koji su sami stekli vlastito bogatstvo, nema samilosti. — Izvukao je Kennvjev novĉanik iz dţepa. — I zato mi je ovo maleni dar bogova. Prije no što ga je mogla zaustaviti, izvukao je jednu od Kennvjevih kreditnih kartica i okrenuo se gomili poslovnih ljudi, ra-nĉera i kućanica koji su se okupili za ruĉak. Iako je jedva podigao glas, gomila se utišala da ga ĉuje. — Ţelim vam nešto objaviti. Bit ćete presretni kad ĉujete da vas Kenny ĉasti ruĉkom. I ţeli da naruĉite što god hoćete, pa vas molim da mu ne povrijedite osjećaje i ne budete skromni. Dok je šankeru pruţao kreditnu karticu, jedan od ranĉera poviĉe: — U straţnjoj je prostoriji sastanak Lions kluba. — Kenny je oduvijek podupirao Lions — odgovorio je Ted. — Ne smiješ to uĉiniti! — prosiktala je Emma ispod glasa. Pogledao ju je onim budalastim pogledom koji su muškarci iz Wynette usavršavali još u kolijevci samo kako bi izluĊivali ţene. — Zašto ne? — Zato što to nije ispravno. — Je li bilo ispravno od Kennvja što te je ostavio? — Nije. — Onda nemamo problema, zar ne? Za mirnog mladog ĉovjeka bio je priliĉno siguran i poveo ju prema separeu. Dok je sjedala na podstavljeno sjedalo, zakljuĉila je da on ima pravo i nekoliko minuta poslije kad im je prišla konobarica, prkosno je naruĉila dodatni sir na sendviĉu od puretine. Dan nije bio ni nalik onome kakvom se nadala. Zamišljala je Kennvja i sebe zajedno, moţda kako se drţe za ruke i osmjehuju jedno drugome. Njezina su maštanja bila smiješna. Odluĉila se protiv njih boriti hranom. I baš kad je nastojala izabrati izmeĊu ĉokoladne torte i sladoleda s voćnim sirupom, ugledala je krupnog muškarca kako ulazi u


Roustabout. Pogledao je prostorijom i zastao kad ju je ugledao. Kad je shvatio da gaje vidjela, odvratio je pogled. Bila je veoma zbunjena. Je li on bio Beddingtonov špijun ili nije? Ako je bio špijun, zašto Hughu nije prenio sve što je kupila u dućanu? Juĉer je zakljuĉila daje pogriješila i optuţila pogrešnu osobu, ali sada više nije bila potpuno sigurna. Ovaj je ĉovjek definitivno pokazivao više od sluĉajnog zanimanja za nju. Dok je Ted prijateljski oĉijukao sa zgodnom crvenokosom djevojkom koja je prišla njihovu stolu, Emma je pokušala riješiti zagonetku. Primijetila je da je krupni muškarac promatra u zrcalu kojim se reklamira pivo i njezina neodluĉnost nestane. Bio je to Beddingtonov ĉovjek. Definitivno. Podigla je torbicu, otvorila je u krilu i posegnula za boĉicama u kojima je bila sol i papar. Brzim pokretom ruke ubacila ih je u torbicu. Okrenula se da se uvjeri da ju je vidio, a zapanjen izraz na njegovu licu uvjerio ju je da jest. Potisnula je poriv da odmaršira do njega pa da mu naredi da napiše toĉno ono što je vidio kako ne bi zaboravio o tome izvijestiti svog gazdu. Na ţalost, krupan ĉovjek nije bio jedini koji je svjedoĉio njezinoj kraĊi. — Za ime svega, što to radiš? Bila je toliko zabavljena vlastitim mislima da nije ni primijetila da joj prilazi Kenny. Bio je sam. Vjerojatno je Petera već ostavio kod kuće. Kad se pribliţio, gosti Roustabouta poĉeli su mu dovikivati: — Bok, Kenny. Hvala na ruĉku. — Hvala ti, Kennv. Bubreţnjak je bio doista sjajan. Nije mogla vjerovati. Ponovno ju je ulovio u neprilici. Danas je bio dan kada je on taj koji griješi. Terorizirao je mlaĊeg brata, a nju je napustio bez upozorenja. On je bio grešnik. Ali, zašto su se onda svi negativni bodovi pojavljivali samo na njezinu raĉunu? — Kenny, Lions klub je rekao da ti zahvalim — povikala je sredovjeĉna konobarica. — I Deever i ja ti zahvaljujemo — dodao je rumeni ĉovjek s predstojećim srĉanim udarom. — Moraš i sam probati pitu od peka-na. Kennv se namrštio. — O ĉemu oni govore? — Sve si nas poĉastio ruĉkom — objasnio je Ted. — I svi smo ti zahvalni. Joe ima tvoju kreditnu karticu. Kennv je slegnuo ramenima, sjeo u separe pokraj Emme i posegnuo za njezinom torbicom. Pokušala ju je zadrţati, ali je on uspije oteti. —


Kunem se da svakog dana postaješ sve ĉudnija — zareţao je. Dok ih je Ted promatrao sa zanimanjem, Kennv je izvukao boĉice sa solju i paprom i vratio ih na stol. — Pogodit ću. Odluĉila si za vojvodu prirediti još jednu predstavu. — Njegov istraţitelj je opet ovdje. — Glavom je pokazala prema krupnom muškarcu. — Morala sam nešto uĉiniti. Kennv se zabuljio u smjeru koji je pokazala. Podigao je jednu obrvu. Zatim odmahnuo glavom i vratio joj torbicu. — Nikad nisam poznavao ţenu koja bi se mogla osramotiti tako kao ti. Zbog prošle noći nije mogla otrpjeti njegovu snishodljivost. — Pusti me van! — Neću. — Namjeravala sam ih vratiti. — Zastala je. — Sto ja to radim? Zašto ti objašnjavam? Nakon onoga što si ti danas uĉinio, ne moram ti ništa reći. — Ja sigurno nisam zdipio nikakvu soljenku. Ted se udobno naslonio uţivajući u njihovoj svaĊi. — Taj je ĉovjek rekao Beddingtonu da sam u dućanu kupila jedino tabloid! — Doista grozno. Prepuno laţi. Znaš li kakvu su priĉu jednom objavili o meni? Da sam navodno imao strasnu ljubavnu vezu s uĉiteljicom iz srednje škole. — To je zapravo bila istina — naglasio je Ted. Kennv se nije obazirao na njega. — Ne vidim zašto bi ţeljela ĉitati nešto takvo. — Nije u tome stvar! — povikala je Emma. — Ali, ti to dobro znaš. Ti misliš daje pametno praviti se glupim. — Pa si odluĉila ponuditi mu još nešto o ĉemu neće izvijestiti? Ţeljela mu je s lica pogrebati svu tu samodopadnost. Koliko dugo će dopuštati drugim ljudima da diktiraju tijek njezina ţivota? Beddingtonu? Kennvju? Toj nesposobnoj budali pokraj šanka? Već je krajnje vrijeme da poĉne sama odluĉivati o vlastitoj sudbini. — Pusti me da proĊem! Ozbiljno ti govorim, Kenny. Riješit ću ja to s njim jednom zauvijek. — To ti ne preporuĉujem. — Ili me pusti da proĊem ili ću puzati ispod stola. — Savršen primjer zašto ste vi uopće ostali bez ove zemlje.


— Hoćeš li se pomaknuti? — Naravno da hoću! — Skoĉio je na noge. Nekoliko ljudi koji su svjedoĉili raspravi gurkali su jedan drugoga. Kenny će im prirediti novu zabavu o kojoj će moći razgovarati. Projurila je pokraj njega i krenula ravno prema krupnom ĉovjeku. — Moram razgovarati s vama. Trepnuo je. — U redu. — Kao prvo, vi ste unajmljeni da obavite posao. Ali, niste ga baš dobro obavili, zar ne? Izgledao je zbunjen, ali Emma nije mogla dopustiti da popusti slabosti. — Ponajprije, ne dajete Beddingtonu cjelovite informacije. A ne plaća li vas on upravo zbog toga? Na primjer, niste se potrudili spomenuti mu sve što sam prije dva dana kupila u dućanu, zar ne? Zacrvenio se od vrata sve do tanke kose boje slame. Ona je prekriţila ruke. — Molim vas, recite mi zašto to niste uĉinili. — Ovaj... — Jeste li upravo vidjeli kako kradem one boĉice sa soli i paprom? Kimnuo je. — Ukrala sam ih, razumijete. Ja sam kradljivica! Onda, hoćete li mu reći o tome ili ne? — Ovaj... Izgledao je toliko smeten da je njezin gnjev malo popustio i poĉela ga je saţaljevati. — Dopustite mi da vam dam jedan savjet. Beddington je vrlo zahtjevan poslodavac. Ako sazna da ste mu uskratili informacije, bit će veoma ljut. A iz vlastita vam iskustva mogu reći da je odvratan kad je ljut. Sad je izgledao još jadnije. Osjećala se poput nasilnice i srdţbe je nestalo. — Svi mi griješimo. Ali, ono što je vaţno je naĉin na koji ispravljamo greške, zar ne? Predlaţem da paţljivo naĉinite bilješke prije nego što nazovete Beddingtona. Recite mu sve o dućanu. I nemojte zaboraviti biti posebno odreĊeni što se tiĉe soljenke i pa-prenke? Kako vam se to ĉini? Progutao je. Ona je ĉekala dajući mu vremena da razmisli o svojim mogućnostima. — Tko je Beddington? — konaĉno je upitao. Zurila je u njega. Izgledao je zbunjen, smeten, bilo mu je neugodno... Iz grudi joj je prema grlu pojurila vrućina. Osjećala je kako joj se penje uz bradu i smješta u dva ţarka kruga na obrazima.


A zatim je zaĉula poznati otegnuti glas toĉno iza lijevog ramena. — Gnjavi li vas ova luda ţena, oĉe Josephe? Otac Joseph? Emma je zacvilila. Kennv ju je primio za ruku prije nego što se uspjela okrenuti i pobjeći. — Lady Emma, mislim da se niste pristojno upoznali s ocem Josephom Antellijem. On je svećenik u crkvi Svetog Gabrijela već... Koliko dugo, oĉe? Dvadeset godina? — Devetnaest. — Tako je. Ja sam još uvijek divljao kad ste vi došli ovamo. Svećenik je kimnuo. Ona je ponovno zacviljela. — Ali vi... vi ne moţete biti svećenik. Ulazite u barove i nosite naranĉaste majice i... — Lady Emma, nije baš pristojno kritizirati Boţjeg ĉovjeka zbog nedostatka modnog ukusa. A u Roustaboutu je najbolja hrana u gradu. Ukoliko ne griješim, lokalno svećenstvo ovdje odrţava i inter-denominacijske sastanke, zar ne oĉe? — Prve srijede svakog mjeseca. — Ali... promatrali ste me. — Veoma mi je ţao zbog toga, lady Emma — rekao je on posve iskreno. — Oduvijek sam pomalo anglofil i ţelio sam s vama popriĉati o Engleskoj. Ove jeseni otac Emmett i ja planiramo putovanje u Englesku. Trebao sam vam se jednostavno predstaviti, ali kad sam shvatio koliko vam je... zamršen privatan ţivot, odluĉio sam ne smetati vašoj privatnosti. — Moj Boţe. To vam mogu objasniti. Sve one stvari koje ste vidjeli, mislim neku veĉer... i kako sam sjedila Kennvju u krilu... i sad soljenka, to je... — Njezini će se prijatelji pobrinuti da doista brzo dobije lijeĉniĉku pomoć — rekao je Kenny. Otac Joseph promatrao ju je blago. — Ne treba se sramiti psihiĉkih problema. Molit ću se za vas, lady Emma. Dok ju je Kenny odvlaĉio, mogla je samo tiho stenjati. — Zbog tebe sam ispala prava budala! Kenny ju je slijedio dok je jurila iz Roustabouta. — Oprosti što ti to naglašavam, ali to si sve uĉinila sama. — Trebao si mi reći tko je taj ĉovjek. — Kako sam mogao znati da ćeš odjuriti do njega i napasti ga poput boţanske ratnice Xene? Uz to, tebi nitko ne moţe ništa reći. Ti sve znaš


najbolje. — Ne znam! — Shvatila je da su poneki znatiţeljni ljudi krenuli za njima van kako bi bili prisutni njihovoj svaĊi, ali ništa joj više nije moglo biti neugodno. On je jurio ispred nje. — Voliš nareĊivati i tvrdoglava si. I imaš ĉudne ideje. Na primjer, ĉitav tvoj plan je ĉudan. — Dosta mi je tvojih kritika, posebice nakon onoga što sam danas vidjela! Za promjenu, mogao bi razmisliti o vlastitom luĊaĉkom ponašanju, a ne brinuti se o meni. Iza nje su se otvorila vrata i još je gostiju Roustabouta poĉelo izlaziti. — Moje luĊaĉko ponašanje nema nikakve veze s tobom! Toliko ju je razljutio da je posve zaboravila na gomilu. — Oĉito ima, jer si pobjegao i ostavio me bespomoćnu u djeĉjem zoološkom vrtu! — Nisam pobjegao! — Ha! Okupilo se još ljudi. Kenny ih je konaĉno primijetio i prstom pokazao prema cadillacu. — Ulazi u automobil. — Prestani mi nareĊivati! Samo zato što ti to dopuštam u spavaćoj sobi, ne znaĉi da ću to i sada trpjeti! — Samo ti njemu reci! — povikala je jedna od ţena. Kad je shvatio da su opet priredili pravu predstavu, Kenny je postao napet. — Ulazi u automobil! — rekao je ispod glasa. — Idi do vraga! — Zgrabila je kljuĉeve iz njegove ruke i odjurila do vozaĉkog sjedala. Oĉekivala je da će je zaustaviti, ali umjesto toga je zaĉula zvuk ĉizama koje se kliţu, zatim psovku i tup udarac. Neki su muškarci iz gomile zajeĉali kad je Kenny tresnuo na asfalt. Iskoristila je njegov pad i uskoĉila u automobil. Nekim ĉudom, kljuĉ koji je gurnula u motor bio je pravi. U retrovizoru je vidjela kako je skoĉio na noge. Okrenula je kljuĉ i pritisnula gas. Motor je zabrujao, ali automobil se nije pomaknuo. Pomaknula je polugu mijenjaĉa i automobil je poskoĉio prema naprijed. Zaĉula je njegov bijesan urlik: — Ti ne znaš voziti! Putem s parkirališta jedva je izbjegla crno dostavno vozilo. Bila je znojna. Usta su joj se osušila. Što to radi? U retrovizoru je vidjela Teda Beaudinea kako stoji usred gomile s ogromnim osmijehom na licu. Sjetila se da su se nekoć njegovi roditelji posvaĊali upravo na ovom parkiralištu. Zatim je ugledala Kennvja koji


je trĉao, doista trĉao, za njom i zaboravila je sve ostalo. Ţurno je pogledala lijevo-desno i vidjela da je cesta blagoslovljeno prazna. Desnom stranom. Desnom stranom. Snaţno je okrenula volan i skrenula na cestu. Dlanovi su joj bili toliko vlaţni da su se klizali po volanu. Nikad nije ni pomišljala da ima tako grozan temperament. I vidi gdje je dospjela — za volan automobila kojeg nije znala voziti, a za njim niz autocestu juri profesionalni igraĉ golfa i multimilijunaš. Dok se koncentrirala da odrţi veliki cadillac izmeĊu bijelih crta, bacala je poglede u retrovizor i vidjela daje sustiţe. Ugrizla se za unutrašnjost usnice i snaţnije pritisnula gas. Igla je pokazivala dvadeset kilometara na sat. Za njom se poĉela stvarati kolona. Mrzila je voţnju! Zašto je to uĉinila? Vrata suvozaĉeve strane su se otvorila. Kennv je provirio glavom i povikao: — Skreni! Ţudila je za tim da nagazi gas, ali koliko god je ţeljela da umre, ipak ga nije doista ţeljela ubiti, pa je oklijevala. To se pokazalo greškom, jer je on uskoĉio u automobil. — Skreni s ceste! Nastavila je voziti, oĉiju uperenih ravno ispred sebe, prstiju zgrĉenih oko volana kao u mrtvaca. Zalupio je vrata. — Ako ne namjeravaš stati, onda, za ime Boţje, ubrzaj prije nego što se netko zabije u tebe. — Znam što radim! Torie me je nauĉila voziti. — Onda vozi! Ugrizla se za donju usnicu i stisnula gas. — Eto, vozim pedeset kilometara na sat. Nadam se da si zadovoljan. — Ograniĉenje brzine je na sto kilometara. — Misliš da me je strah voziti stotku? Nije! — Iako je premrla od straha tisuću puta, kazaljka se popela na osamdeset kilometara. Automobili su se i nadalje gomilali iza nje. Ĉula je kako škripi zubima. Rijeĉi su mu zvuĉale zbijeno. — Skreni tu desno. Daj ţmigavac. I zato što je ţeljela stati, uĉinila je to što joj je rekao. — Tamo pokraj onog nakrivljenog drveta. Tu skreni. Za njom su treštale trube dok je prebrzo skretala i završila na pješĉanom tlu pored uske zemljane cestice. — Najprije si trebala usporiti — povikao je.


— To mi nisi rekao. Rekao si mi da ubrzam. — Ne kad skrećeš! — Ponovno je ĉula ono grozno škripanje zubima, a zatim duboki udisaj. — Nema veze. Nastavi dok ne proĊeš ono drveće. Kad je napokon zaustavila automobil, osjetila je takvo olakšanje da su joj se svi mišići naglo opustili. Rukom se naslonila na volan, naslonila glavu i sklopila oĉi. Osjetila je nekakav pokret i ĉula kako je Kenny iskljuĉio motor. Dok se smještao u sjedalo, zaškripala je koţa. Vrijeme je prolazilo. U ušima joj je turpijao neujednaĉen zvuk njezina disanja. Konaĉno ju je nešto toplo pomilovalo po vratu. Malo protr-Ijalo. — Plaĉeš, lady Emma? — Ne — odgovorila je što je odluĉnije mogla. — Samo razmišljam. — Zašto ne doĊeš ovamo i ovdje razmišljaš? — Privukao ju je i sljedeće ĉega je bila svjesna bilo je da mu je stisnuta uz grudi. Bilo je udobno. Utješno. Lijepo je mirisao. Ĉista košulja i djeĉji miris. Odbijala je plakati. Ipak je bio dobar osjećaj biti tu gdje je sad bila. Njegov joj je dah škakljao uho dok je govorio hrapavim glasom: — Hoćeš li misliti da sam bezosjećajna budala ako ti stavim ruke u košulju? Razmislila je o pitanju i odmahnula glavom. Škakljao ju je prstima dok joj je otkopĉavao gumbe na košulji, a zatim grudnjak. Palcem je slijedio liniju njezinih grudi, a zatim je poljubio. Meko je rekao: — Uţivao sam prošle noći. -I ja. — Proizvodiš krasne zvukove u krevetu. — Doista? — Aha. — Dotakne joj bradavicu. Ona je zadovoljno zaprela. — Kao ovo. — Blago ju je okrenuo i usne smjestio na osjetljiv vršak njezine bradavice. Potegnuo je. Izvila se i prepustila prekrasnom osjećaju. Kad više nije mogla ostati mirna, izvukla mu je košulju iz traperica i zavukla ruku da osjeti njegovu toplu, napetu koţu pod rukama. Ĉinilo se da mu je to bilo dovoljno ohrabrenje. Ubrzo joj je košulja visjela s ramena, hlaĉice leţale na hrpi, a gaćice bile omotane oko jednog zgloba. Ni ona nije bila besposlena i uskoro se njegova košulja pridruţila njezinim hlaĉicama. Kroz otvoreni zatvaraĉ njegovih traperica, ugledala je mornarskomodre bokserice. — Ja... moram to uĉiniti. — Pomaknuo ju je tako da se naslonila na


suprotnu stranu. Zatim joj raširio noge i spustio glavu. Kovrĉava tamna kosa milovala joj je unutrašnjost bedara, klizila mekom koţom, pomicala se sve dok nije osjetila njegove usne. Tako... Zadahtala je. Prodihala njegovo ime. Izgubila dah. Ni s time nije ţurio, kao ni sa ĉim drugim. Zaboravila je neudoban poloţaj u kojem je bila, zaboravila da su u automobilu, zaboravila je sve osim dodira njegovih prstiju i dubokih vlaţnih milovanja. Svršila je uz glasne jecaje koji su joj potresli ĉitavo tijelo. On je nastavio. Nadalje se igrao. Doveo je ponovno do vrhunca. Oh... to je bilo prekrasno. Nije bila svjesna vlastitih ruku koje su ga milovale, dok ih on nije primirio. Kroz svilu bokserica osjetila je njegovu uzbuĊenost i znala je da je nije zaustavio zbog toga što je nije ţelio. Podigla je glavu i upitno pogledala u njegove zamagljene ljubiĉaste oĉi. Izgledao je tjeskobno i ĉinilo se da je jedva u stanju govoriti. — Treba mi novĉanik. Nemam ništa sa sobom. Ona se nasmiješila. — Uzimam pilule. — Pilule? Pa... zašto mi to nisi sinoć rekla? — Naredio si mi da ne govorim. — Usnama je okrznula njegove. — I nisam ţeljela objašnjavati. Već sam neko vrijeme na piluli. Za svaki sluĉaj. — Za svaki sluĉaj ako... Prekinuo je kad gaje objahala. Smiješeći se, pritisnula je usne uz njegovo uho. — Uz tvoje dopuštenje... Zastenjao je i posegnuo ispod nje. Ovaj put je ona ţeljela voditi, ali on je imao druge zamisli, i dok je pokušavala smjestiti se na njemu, zadrţao joj je kukove. — Paţljivo, dušo. — Ispustio je dubok, neodgonetljiv zvuk i preuzeo nadzor, dopuštajući joj da ga prima malo-pomalo. — Ja... — mrmljala je — ja ţelim... Paţnju joj je skrenuo dugim intenzivnim poljupcem i dok je jezikom istraţivao njezina usta, lagano je potpuno ušao u nju. Ali, ĉak i kad ga je ĉitavog primila, nije joj dopustio da vodi. On je odredio ritam, instinktivno znajući što joj treba i dajući joj sve što je ţeljela osim nadzora. Bradavice su joj se trljale o svijetle dlake na njegovim prsima. Traperice koje nije potpuno svukao greble su unutrašnjost njezinih bedara. Sad, kad su njezine usne bile na njegovima, poljubac je bio


drukĉiji i ona je uţivala u toj novosti. Ali je ţeljela više. Ţeljela je da joj vjeruje dovoljno da joj dopusti da ona vodi. Ruke joj je sklopio oko bokova i palcima, upravo na mjestu gdje su se spajali, izveo trik kakav nije mogla ni zamisliti. — Nemoj prestati... — uspjela je prošaptati. — Što god ĉinio, nemoj... I nije. Otplavila ih je slatka vruća bujica. 16. Emmi je bilo drago zbog posla oko prtljanja s papirnatim maramicama i potrage za odjećom. Ĉinilo se da je i Kennyju drago. Moţda je i on osjećao isto što i ona, da postoji nešto opasno u tolikoj hitnosti, nešto jasno prijeteće u ĉinjenici da dvoje nespojivih odraslih ljudi toliko ţude doĉepati se jedno drugog, s tako divljim nestrpljenjem da ne mogu ĉekati da pronaĊu krevet. Pitala se mora li svaku ţenu jednom u ţivotu privući zloĉesti deĉko. Nju je oĉito morao. Moţda je trebala Kennvja Travelera izbaciti iz svog sustava tako da jednog dana bude mjesta za pravi odnos, zdrav i prikladan. Moţda je njoj Kennv Traveler bio potreban kao što su nekome bile potrebne injekcije za podizanje imuniteta. Jedna će je doza do kraja ţivota zaštititi od svih playboya kao što je on. Zakopĉavala je košulju dok je o tome razmišljala. Kennv je izišao iz automobila. Gurao je košulju u traperice i primijetio da Emma krivo kopĉa gumbe, ali je znao da će se, ako joj to kaţe, ponovno razljutiti i reći daje kritizira. Gledala ga je, usne su joj bile nabrekle i napućene, a razbarušena karamelasta kosa podsjećala ga je na kremu od sladoleda. Nešto se ĉudno dogodilo u samom njegovu središtu. Prošle je noći bilo tako dobro da nije ţelio misliti o tome, ali to je bilo jedino o ĉemu je mogao razmišljati. Zbog toga je vjerojatno i poludio tijekom utrke beba. A danas... u jednom trenutku se svaĊaju, a onda su tijelom uz tijelo u njegovu automobilu. Nije se mogao sjetiti kad je zadnji put vodio ljubav u automobilu. Skoro nikad. Bogata djeca to nisu morala. Bogata djeca su imala kolibe ili, ako to nije bilo dovoljno osamljeno, dovoljno gotovine za motel. Boţe, kako je volio voditi ljubav s njom. Sav taj ţar. Nije znala ništa prikriti. Davala se sto deset posto, upravo kako je volio. Zbog krivo zakopĉanih gumba, košulja joj se prilijepila uz jednu dojku, a on se sjetio kako mu je lijepo ispunjavala ruku. Gledao ju je i osjetio


je izdajniĉku njeţnost. Postao je uzrujan. Ona je previše voljela zapovijedati, previše je zahtijevala. Budući daje znao koliko je nuţno da se vrate u sigurnost društva drugih ljudi, nije mogao vjerovati kad su mu iz usta izišle sljedeće rijeĉi: — Bi li ţeljela prošetati uz rijeku? Trepnula je lijepim medenosmeĊim oĉima. — Baš bih voljela. Kao da ju je pozvao da mu se pridruţi na ĉaju i kolaĉićima. Kliznula je preko sjedala. Pomogao joj je izaći i zadrţao joj ruku. Bila je malena, ali jaka. Ţuljevitom stranom palca protrljao je njezin dlan. Šum rijeke pravio im je društvo dok su šetali. Ĉuo je će-retanje vjeverice, zov kukavice, sve osim Emminih naredbi. Za nekoga tko toliko voli govoriti, zašto je baš sad morala biti tiha? Od njezine šutnje izgubio je hladnokrvnost i progovorio je bez razmišljanja: — Ovdje sam doveo Petiea nakon utrke. — Smirio se? — Da. — Proĉistio je grlo. — Nas smo dvojica morali popriĉati. Ona se nakostriješila. — Naravno da ste morali. Pretpostavljam da moramo biti zahvalni da je nešto pozitivno ispalo iz tog ruţnog incidenta. Takvo nešto mu više nikad nećeš uĉiniti. Njezin oštar odgovor trebao gaje razljutiti, ali osjećao se dobro, gotovo relaksirano. Znala je koliko mu taj deĉko znaĉi i da mu je ţao zbog onoga što je uĉinio. Ipak, on nije ţelio da Emma postane previše samouvjerena. — Moraš ih oĉvrsnuti dok su maleni ili će se pretvoriti u sla-biće. Imala je drskosti nasmijati se. — Prestani, Kenny. Kad se radi o Petieu, ti si potpuno mekan. — Da, pa on je nešto posebno. — Nasmiješio se i poĉeo mijenjati temu, a zatim je shvatio da to ţeli prodiskutirati s njom. Ne baš na osobnoj razini, više na profesionalnoj. Ona je bila struĉnjak za odgoj djece, nije li? — Vidi, radi se o tome da... stari zna biti gadan i... Jednostavno se brinem za Petiea, to je. Njezine medenosmeĊe oĉi nanišanile su ga poput kakva oruţja visoke tehnologije. — Bojiš se da će Peteru tvoj otac biti jednako loš roditelj kao što je bio tebi? Sad se on nakostriješio. — Otac je uĉinio što je morao. S obzirom da se moja majka ponašala onako kako se ponašala, zacijelo mi se nije mogao i on ulizivati. — Nije, ali je otišao predaleko u suprotnom smjeru. To se dogodilo i


nekim mojim uĉenicama. Prema onome što si rekao, ĉini se da tvog oca baš nije bilo mnogo u blizini kad ti je bio potreban, a i onda kad je bio u blizini, vjerujem da je bio kritiĉan prema tebi. — »GospoĊa Sneed me nazvala na posao. Rekla je da si otrgnuo glavu Mary Bethinoj Barbiki, a onda je bacio u odvod. Samo kukavica moţe tako nešto uĉiniti djevojĉici. Zloĉesta mala kukavica.« Bio sam deran. — Da, ali dobar dio toga bila je i njegova krivnja. Sigurna sam da si oĉajniĉki ţudio za njegovom paţnjom, a ruţno ponašanje mora da je bio jedini naĉin da tu paţnju dobiješ. Bio si zdrav djeĉak kojeg je gušila neurotiĉna majka, a ĉini se da ti se otac nije umiješao kad je trebao. Doista, Kenny, tvoji su roditelji bili tako loši da je ĉudo da nisi postao muĉitelj ţivotinja. I nije ĉudno da ocu još uvijek zamjeraš. — To nikad nisam rekao. Ništa nije moglo zaustaviti lady Emmu jednom kad bi krenula i nastavila je kao da on nije ništa rekao: — Doista bi mu morao oprostiti, zbog obojice. Slegnuo je ramenima, ponašajući se vrlo leţerno. — Nemam pojma o ĉemu govoriš. — A onda, tu je i problem s Peterom. Bojiš se da će ga otac zanemariti jednako kao što je nekoć zanemario tebe. Da će se Peter morati boriti za njegovu ljubav kao i ti, umjesto da mu pripadne kao pravo po roĊenju. On se natjera zijevnuti ukoĉenom ĉeljusti. — Toliko si puna sebe da bi trebala biti gnojivo. Umjesto da se razljuti, Emma je stisnula njegovu ruku za koju je, do tog trenutka, zaboravio da je ĉvrsto ovinuta oko njezine. — Ne brini toliko o Peteru. Shelbv nije kao tvoja majka i sigurna sam da će se ţestoko boriti za Peterova prava. Vjerujem, takoĊer, da je tvoj otac mnogo nauĉio iz svojih pogrešaka. Naĉin na koji te promatra kad ga ne gledaš, doista slama srce. Ĉak i ako sam u krivu, Peter ima prednost koju ti nisi imao. Poĉešao je ruku s izrazom dosade. — Da? Što to? — Tebe, naravno. Kao da ga je netko nokautirao. Bilo mu je teško odgovoriti joj leţerno kako je htio. — Nije to baš nešto. — To je zapravo mnogo. Bezuvjetna ljubav je veoma moćna. — Valjda jest. — Kad se sjetiš svog djetinjstva, Kenny, nadam se da si oda-ješ priznanje što si tako dobro preţivio. Teško je zamisliti daje moguće


imati gore roditelje od tvojih. — A što je s Torie? — Torie je barem imala bezuvjetnu ljubav jednog roditelja. Ti je nisi dobio ni od jednog. — O ĉemu ti govoriš? Majka je oboţavala tlo po kojem sam hodao. U tome i jest bio problem. — To nije bila prava ljubav. Uz osjećaje prema tebi, u njoj je moralo biti još tisuću drugih stvari. Bila je u pravu. Od njega se oĉekivalo da oboţava majku kao da je jedina osoba u njegovu ţivotu. — Kenny, dušo, nećeš se valjda igrati s onim bijelim smećem?! Ostani sa mnom. Kupit ću ti onaj novi zrakoplov na daljinsko upravljanje koji smo vidjeli na televiziji. Svi će ga oni ţeljeti i ti ćeš biti najpopularniji deĉko u školi. Umjesto toga, još su ga više prezirali. Nastojao je ponašati se nonšalantno. — Da, mogla bi biti u pravu. — Ja sam ipak struĉnjak na tom podruĉju. Zaĉuo je oštrinu u njezinu glasu. — Pretpostavljam da ne govoriš samo profesionalno. Slegnula je ramenima. — Ne u potpunosti. Vjerujem da su me roditelji voljeli, ali su više voljeli svoj posao. Bila sam priliĉno usamljena. — Odmaknula se od njega i odšetala do obale rijeke. Dok ju je slijedio, bilo mu je drago da su napokon promijenili temu. Nasmiješila mu se kad je došao do nje. — Nema ništa dosadnije od slušanja uspješnih odraslih ljudi koji jadikuju kako su ih maltretirali kad su bili djeca, zar ne? — Tu si potpuno u pravu. — Podigao je glatki kamenĉić i bacio ga preko rijeke prema vapnenaĉkoj obali s druge strane. Odbio se o površinu vode ĉetiri puta prije nego što je potonuo. — Vjerujem da mogu razumjeti zašto ti je toliko stalo do Svete Gertrude. Kao što je meni stalo do Petera. — Bacio je još jedan kamenĉić i pogledao Emmu, napet, iako nije znao zašto. — Kad kaţeš vojvodi što se dogodilo izmeĊu nas, bit ćeš slobodna. ' v Nije odmah odgovorila. — Ne znam. Ĉini se da on vjeruje ono što ţeli vjerovati, zar ne? — Ĉelo joj se namrštilo, a u oĉima zasja-jio ubojit pogled. — Ne ţelim mu reći ništa o tome što se meĊu nama dogodilo! To je nešto privatno i prokleto ga se ne tiĉe!


On se nasmiješio, sebiĉno zadovoljan njezinim odgovorom. — Ĉini se da si se doista uvalila. Promrmljala je nešto što nije mogao razumjeti, ali ĉinilo mu se daje ponovila rijeĉ »prokleto«. — Kladim se da ga mogu pogoditi. — Pokazao je prema kamenu koji je virio iz vode s druge strane rijeke i uzeo kamenĉić. Bacio ga je, ali nedovoljno daleko. — Dva od tri. — Voda je ovdje tako bistra. Mjesto je doista prekrasno. — Uvijek mi se sviĊalo. Ovdje sam dolazio kao dijete, kad bih nekog istukao ili rasplakao. — Bacio je drugi kamen. — Sigurna sam da si vjerovao da će ti, budeš li dovoljno zloĉest, netko prije ili poslije stati na kraj. — Valjda je tako. — Ponovno je promašio. — Još jedan. — Kamenĉić se odbio o kamen. — Odliĉno. — Nasmiješila se. — A to je uĉinio Dallie, zar ne? On te je zaustavio. — Tko ti je to rekao? — Zbrojila sam dva i dva. — Mislim da mi je za danas dovoljno psihoterapije. Uz to, ti si luda, a ne ja. Samo pitaj oca Josepha. Trgnula se. — Dobro je što ubrzo odlazim. Nikad ga više neću moći pogledati u oĉi. Nije volio razmišljati o njezinu odlasku, iako je, na odreĊen naĉin, jedva ĉekao daje se riješi. — Ja ću mu objasniti što se dogodilo. Barem većinu. — Rukom ju je pogladio po vratu. — Ako još uvijek namjeravaš do Austina, krenimo. Moţemo stati kod kuće, ako se ţeliš preodjenuti. — Voljela bih. Odvezli su se do kuće, ali je spavaća soba bila previše privlaĉna. Nisu dospjeli do Austina. Torie je emue zatvorila u tor na kraju oĉeva posjeda. Tako barem njezina ludost nije bila na vidiku, ako mu je već bila na pameti. Prije razvoda, dok je ţivjela u Dallasu, drţala ih je na rancu juţno od grada, ali to joj je postalo preskupo pa je nagovorila oca da joj dopusti preseliti ih na njegov posjed. Sad je imala osamnaest ruţnih ptiĉurina nalik nojevima, dugih vratova, ĉaĊavo tamnog perja i dugih tankih nogu. Ponekad se pokušavala uvjeriti da su lijepe, ali se uglavnom nije trudila. Odvratila je pogled od gnijezda s još tri ogromna jaja boje


smaragda. — Onaj pokraj ograde je Elmer — rekla je. — On je jedan od prvotnih parova za rasplod. A njegova dama Polly u sredim je one skupine tamo. — Dala si im imena? Već je poţalila što je bila nepromišljena pa je pozvala Dextera da vidi njezine ţivotinje. — Što je tu loše? Pogledao ju je i zelenkaste oĉi iza leća njegovih naoĉala odraţavale su duboku znatiţelju koja ju je obeshrabrivala. — Ja nisam ranĉer — rekao je — ali ĉuo sam da se općenito smatra teţe ubiti ţivotinju kojoj si dao ime. Veĉernji povjetarac dopuhnuo joj je pramen kose preko obraza. — I bez imena ih vjerojatno ne bi mogla dati... Nema veze. — Nestrpljivo je stavila pramen kose iza uha. — Ulaganje u emue je bilo glupo, ali se moj brak s Tommvjem raspadao i tada mi se to ĉinilo dobrom idejom. — Ţeljela si biti u stanju izdrţavati se sama. To je razumljivo. — To je bilo glupo. Gurnuo je ruke u dţepove još jednih iz njegove naoko beskrajne kolekcije kaki hlaĉa. — Ti si osoba koja je spremna riskirati. Takve se stvari dogaĊaju svima. Barem nastojiš ispuniti svoje obveze. Ĉujem da je mnogo ljudi jednostavno pustilo emue kako ih ne bi morali hraniti. — Ja jesam neodgovorna, ali ĉak ni ja ne bih uĉinila nešto takvo. — Ja ne mislim da si neodgovorna. Rekao je to tako iskreno da se osjetila polaskanom. Bilo je lijepo imati podršku nekoga toliko ozbiljnog kao Dexter O'Conner. Ali je taj ugodan osjećaj nestao kad je ponovno progovorio: — Jesi li razmislila što bi ţeljela raditi u ţivotu u sluĉaju ako se vjenĉamo? — Mi se nećemo vjenĉati! — Vjerojatno nećemo. Ali, ako se vjenĉamo, trebat ćeš pronaći bolji naĉin trošenja vremena od kupovine i brige o emuima. — Ti imaš hrpu love. Mogla bih kupovati godinama, a da to ne osjetiš. — Shvatila je da ju je ponovno navukao u razgovor o nezamislivom. — Ne radi se o tome. Kad naveĉer doĊem doma, vjerojatno ćeš me pitati kako sam proveo dan, a ja ću ti prepriĉavti ono što bi te moglo zanimati. Zatim ću ja tebe pitati što si ti radila, a ti ćeš mi jedino moći reći da na sportskom odjelu u Niemansu imaju rasprodaju. To bi za tebe bilo poniţavajuće. — Baš si ĉudan. — Ne govorim nuţno o osmosatnom radnom vremenu. Ali, vrijeme je


da svijetu doprineseš još neĉim osim svojim lijepim licem. Nećeš nikad biti sretna, ako u ţivotu ne budeš imala viši cilj od kupovanja. — Nemaš ti pojma što mene usrećuje! On se nije obazirao na njezine rijeĉi. — Da moţeš uĉiniti sve što ţeliš sa svojim ţivotom, što bi uĉinila? I ne govorim o odgoju djece, jer oboje već znamo što o tome mislimo i samo će vrijeme reći. Ĉekala je da osjeti bol kakvu je uvijek osjećala kad bi se spomenula ta tema, ali se nije pojavila. Nije razumjela zašto. Što je to bilo tako utješno u tom šašavo pametnom Ĉovjeku? Pomislila je na svaĊu s ocem nakon što je saznala da je isplanirao njezinu udaju za Dextera. Nije ni pokušao poreći, nije se ĉak ni ispriĉao. Samo joj je rekao daje voli i daje sad dosta. Nakon tog razgovora osjećala se potpuno bezvrijedno. — Ja znam samo psovati, igrati golf i lijepo izgledati u odjeći. — I? — strpljivo je ĉekao. — I ništa. — To je moţda dovoljno drugim ţenama, ali ne i tebi. Ti si prepametna za to. Izraz lica bio mu je toliko iskren da nije mogla odoljeti. — Dobro. Moţda sam negdje spremila tajno maštarenje o radu s... — Zastala je, a zatim pomislila: Zašto ne? — Moţda bih radila nešto s fotografijom. — Fotografijom? Zanimljivo. Doista se ĉinilo da ga zanima i ona je shvatila da mu ţeli reći više. Poĉela je oklijevajući, ali se ubrzo zagrijala za temu. — Prošle sam godine mnogo nauĉila od Patricka. Posudio mi je jedan od svojih fotoaparata i mnogo vremena provodimo zajedno razvijajući fotografije. U zadnje mije vrijeme dopustio da mu neke fotografije samostalno razvijeni. Kaţe da imam oko. — Bilo joj je neugodno zbog vlastita entuzijazma. — Vjerojatno je samo ljubazan. — Siguran sam da to nije istina. — Zvuĉao je potpuno iskreno i ona mu je poţeljela reći još više. — To mi se sviĊa, Dex. Kad poĉnem raditi, izgubim pojam o vremenu. I obilazim igrališta. Kunem se, uhapsit će me jednog dana jer ću im biti sumnjiva, ali volim fotografirati djecu. Tako su... — Zastala je. — U redu je, Torie. Neću ti se rugati. U njegovu je glasu ĉula razumijevanje, a to je mrzila. — Ne znam zašto prolazimo kroz ovu šaradu. Priznao si da ti je vaţno imati djecu, a znaš da sam jalova. Zašto me jednostavno ne ostaviš na miru? — Lijeĉnici nisu zakljuĉili da si jalova, pa zašto bih onda ja? Ali, ako se


to pokaţe istinom, moţemo usvojiti dijete. U grudima je osjetila ono posebno lupanje, kao da joj je srce preskoĉilo otkucaj. — Uĉinio bi to? — Naravno. Rekao sam ti da ţelim djecu. — Tommy nije ţelio ni razgovarati o usvajanju. — Pokazala si više razuma kad si kupovala emue, nego kad si se udala za Tommvja. Nasmijala se. — U pravu si. Alije Tommy zacijelo bio zgodniji. — Nije sve u izgledu. — Po prvi je put zazvuĉao zaštitniĉki. — Nisi ti ruţan, Dex. Nemoj se sad umisliti, ali od svih kretena koje poznajem ti si najzgodniji. Osim Teda, ali Teda moţe pobijediti samo Kennv, pa se ne moţeš zbog toga ljutiti. — Koliko toĉno kretena poznaješ? — Hej, pa ti razgovaraš s kraljevnom mikroĉipova. Nemoj zaboraviti da sam ja odrasla okruţena kretenima. Kad sam bila malena, tata me vodio na posao sa sobom. — I doista misliš da sam ja najzgodniji? Jedva je uspjela zadrţati osmijeh. Doista je bio sladak na neki šašav naĉin. — Apsolutno. — Inaĉe mi ne bi bilo vaţno, razumiješ, ali znam da je tebi vaţan fiziĉki izgled. Nešto u naĉinu na koji se sav ukoĉio, a istodobno izgledao zabrinut, dirnulo ju je u srce. Da i ne spominjemo neka druga mjesta. Do sada je nitko nikad nije tako zbunio. Mogla se sjetiti samo jedne stvari koju bi sada rado uĉinila. — Dobro, Dex, odluĉila sam. Odvest ĉu te na pokusnu voţnju. — Kako to misliš? — Igrat ćemo prljavo, Dex. Ti, ja i madrac. Mislim daje vrijeme da ti dam priliku da pokaţeš što znaš. Njegove je uškrobljenosti nestalo, a njezino je mjesto zauzela naslada. Nešto u naĉinu na koji je naborao vjeĊe, valove topline koji su se u njoj razmotavali pretvorilo je u plamen. — Misliš li? A, što ako ti kaţem da se ĉuvam za našu prvu braĉnu noć? — Šališ se? Ne ţeliš spavati sa mnom? — Jedva mogu razmišljati o iĉemu drugom. Ali, sirovo reĉeno, zašto bi ti kupovala junetinu, kad ti ja poklanjam teletinu? — Misliš da si neka nagrada? — Definitivno. — Oĉi su mu zasjale. — Ne ţelim biti arogantan i


sigurno ne bih ništa rekao da ti sama nisi spomenula ovu temu, ali ja sam odliĉan ljubavnik. — ĉovjeĉe... — Zakolutala je oĉima. Nasmijao se, privukao je u naruĉje i poljubio je tako da je ostala bez daha. U najudaljenijim kutovima mozga primijetila je da nije suviše ravnodušan prema šlatanju, ali njegova je ruka dobro pristajala oko njezine dojke pa joj se nije ţurilo daje odgurne. Dex se doista trudio oko poljupca. Dok je jezikom istraţivao njezina usta, pokušala sije reći daje nešto patetiĉno u njezinoj oĉajniĉkoj ţudnji za ljubavlju, pa se spustila na ljubljenje s Dexterom O'Connerom. Ali, njegov poljubac nije bio patetiĉan. Bio je sladak i erotiĉan i ţeljela je još. Razdvojili su se i ĉim joj se razbistrilo u glavi, shvatila je da je gospodin Trezveni jednako potresen kao i ona. — Dobro — nesigurno je rekao. — Oţenit ću te. Privinula se uz njegove jake tople grudi, osjetila njegov dah na ĉelu i na djelić sekunde poţeljela pristati. — Oh, Dex... poţalit ćeš za mjesec dana. — Neću. A nećeš ni ti. Trebala se jednostavno odšetati, ali joj neki vrag u njoj nije dopustio. — Najprije krevet. Onda ću odluĉiti. Neću kupovati maĉka u vreći. Pogledao ju je s blago opasnim osmijehom u kutu usana. — Zasad ćemo oboje ostati odjeveni. Ali, ako se predomislim, ti ćeš prva saznati. 17. Setajući s Kennyjem prekrasnim rijeĉnim šetalištem u slabije naseljenom dijelu San Antonija, Emmi je palo na pamet daje lady Šarah Thornton bila šašava ţena zato što se vratila u Englesku kad je toliko voljela Teksas. U toj je drţavi bilo nešto posebno na što je ĉovjek morao reagirati: njezina energija, ljudi i sama veliĉina. Uhvatila se kako bez ikakva razloga duboko udiše, kao da su joj se pluća proširila. Ovdje se osjećala nekako odvaţnijom i, na neki neobjašnjiv naĉin, manje sputanom. Zadnjih pet dana bilo je ĉarobno. Kennv ju je odveo u dva najţivopisnija grada u Teksasu: Austin i San Antonio. U Austinu ju je poĉastio anegdotama svojih studentskih dana dok su obilazili campus teksaškog sveuĉilišta. Kad je završila s radom u knjiţnici, proveo ju je kroz zgradu Kongresa, pa su potom obilazili gradske parkove i dućane.


Naveĉer su bili u divnim restoranima i slušali najbolju glazbu u Austinu. San Antonio bio je još ljepši. Ujutro, kad je Kennv bio na treningu, ona je u knjiţnici u Alarmi dovršavala istraţivanje o kćerima Republike. Popodneva su provodili zajedno. Nikad se u ţivotu nije toliko smijala, niti toliko svaĊala. Tijelo joj je od voĊenja ljubavi postalo toplo i podatno. Nije mogla zamisliti kako će ponovno moći ţivjeti bez njega i bez njegova voĊenja ljubavi. Oblak depresivnosti nadvio se nad nju. Njezino je vrijeme u Texasu skoro gotovo. Posljednjih nekoliko dana bilo je ĉarobno, ali već je bio petak, a u nedjelju naveĉer leti doma. Okrenula je lice prema povjetarcu ne htijući turobnim mislima pokvariti ovo malo vremena što joj je preostalo. Umjesto toga, razmišljala je o Alamu koji je s Kennvjem obišla tog poslijepodneva. Dok ju je vodio kroz najpoznatije teksaško svetište, shvatila je da sve one povijesne i biografske knjige koje je vidjela u kući na rancu Patrick nije stavio za ukras. Ruka mu je bila velika i utješno obavijena oko njezine. Divila se prekrasnoj staroj zgradi na drugoj strani rijeke, a zatim mu se nasmiješila. — Doista si zaljubljenik u povijest, zar ne? — Zašto to pitaš? — Kao prvo, o povijesti Teksasa znaš više od većine ljudi. — Htio sam diplomirati povijest na koledţu, ali su mi ocjene iz srednje škole bile tako bijedne, da mi je savjetnik preporuĉio da to ne uĉinim. — Kakva šteta. — Pa i nije. Vjerojatno je bio u pravu. Ĉak i kad sam na sveuĉilištu uzeo lakše predmete, jedva sam dobivao trojku. A, onda sam odustao i postao profesionalni igraĉ golfa. — No, dobro, vjerojatno je bilo teško imati više od trojke, kad te skoro nikad nije bilo na nastavi. Pogledao ju je sa znatiţeljom. — Otkud to znaš? — Znala sam nakon pet minuta u tvom društvu. Doista Kennv, ne poznajem nikog tko se tako boji izazova. On je ispustio njezinu ruku. Izgledao je ogorĉeno. — Stojiš ovdje s ĉovjekom koji je u zadnje tri godine osvojio dva finala. Ja znam sve što se moţe znati o izazovima. — Ali, pobijediti na turnirima je drukĉije, zar ne? — Primila ga je za ruku i utješno je stisnula. Znala je da mu je ovaj vikend posebice teţak


jer se u Augusti igrao Masters, ali je stoiĉki šutio o tome. — Teren za golf je vjerojatno jedino mjesto na svijetu na kojem se ne bojiš dopustiti ljudima da vide kako marljivo radiš. — To je stoga što je golferski teren jedino mjesto na svijetu na kojemu marljivo radim. Nasmiješila mu se i na trenutak pritisnula obraz uz njegovu ruku. — Predaj se, Kennv. Ti si marljiv u mnogim stvarima. Na primjer, kad vjeţbaš. Ali, sve što radiš ĉini se tako jednostavnim, pa izgleda da se uopće ne trudiš. — Tako si puna tog... — Da bi trebala biti gnojivo, znam. Ti ţeliš da ljudi vjeruju da si lijen. To je kao da smatraš da ne zasluţuješ niĉije dobro mišljenje. — Sereš. — Kut usnice napeto mu se pomicao i znala je da je pogodila bolnu toĉku. Postojalo je mnoštvo tema o kojima nijedno od njih nije ţeljelo razgovarati, ukljuĉujući njegovu suspendiju i njezine probleme s vojvodom od Beddingtona. Prošlih je pet dana Emma plutala u sladostrasnoj izmaglici i ponašala se kao da sutra nikad neće doći. Nije vidjela nikakve znakove da ih itko slijedi i sad, kad se za dva dana trebala vratiti u Englesku, morala se suoĉiti s ĉinjenicom da se ponašala neodgovorno. Nije ni pokušala stupiti u vezu s Hughom i nije uĉinila ništa što bi ga uzrujalo. Kao da je bila uljuljkana u svijet osjeta u kojem nije postojala budućnost. Kroz ţeludac joj proĊe panika i s njom oslabi zadovoljstvo prekrasno provedenog dana. — Siguran si da se ne sjećaš imena nikoga tko je one veĉeri bio u dućanu? — Zadnji put kad si to spomenula, rekao sam ti da sam bio usredotoĉen na odgovarajuće vezice, tako da nisam obraćao paţnju na druge kupce. — Ali, sigurno si s nekim razgovarao. — Ne sjećam se. Oneraspoloţila se. Nije bila u nimalo boljem poloţaju sad nego kad je iskoraĉila iz zrakoplova. — Beddington je znao da sam kupila tabloid, tako daje njegov špijun morao biti u dućanu. Ali, zašto ga nije izvijestio o ostalome? Prema njima je trĉala zgodna djevojka s konjskim repom, ali ĉinilo se da je Kenny nije ni zamijetio. Cijenila je ĉinjenicu da Kenny ne gleda druge ţene dok je s njom. Unatoĉ njegovim slabim stranama, doista je bio divan muškarac. Bio je inteligentan i zabavan. TakoĊer je imao


iznenaĊujuće staromodan osjećaj za uĉtivost. Danas su ga nekoliko puta presreli oboţavatelji, a on je prema svima bio ljubazan dok im je istodobno jasno davao do znanja da mu je ona prva obveza. Došli su do kraja rijeĉnog šetališta i krenuli natrag. Bilo je mirno, daleko od gradskih ulica i jedino što je povremeno remetilo tišinu bio je rijeĉni taksi ili zalutali turist. Taj ju je osjećaj privatnosti podsjetio na »Svetu Gertrudu« u kasna poslijepodneva. Ĉak i kad su djevojĉice jurile naokolo, uvijek su postojala divno samotna mjesta. — Nisam smjela pretpostaviti da je špijun muškarac — rekla je Emma. — Jednako tako bi to mogla biti i ţena. — Sad sam se sjetio da sam u dućanu vidio staru gospoĊu Cooligan. Ona ima barem osamdeset godina, ali je doista ţivahna. — Samo se ti rugaj. Jeziv je osjećaj znati da te netko prati, a ne moţeš otkriti tko je to. I zašto je prestao? — Razumijem te, dušo. I znaš što mislim o tvojoj vezanosti za tu hrpu kamenja s druge strane bare pa zato neću više ništa reći. — Znam što misliš. — Emma gaje svadljivo pogledala. — Misliš da ću se pretvoriti u pravu usidjelicu. Da ću poĉeti priĉati sama sa sobom i da ću skupljati maĉke i nositi otrcane stare haljine od dţer-seja koje smrde na naftalin. — Moram priznati da mi to nije ni palo na pamet. Sad, vidjeti te s crnim podvezicama i... — Samo zato što sam Britanka i neudana, i zato što poštujem tradiciju, ne znaĉi da sam ekscentriĉna. — Mislim da si upravo krenula ĉudnim putem. Kamo toĉno smjera ovaj razgovor? — Ne znam. Zaboravi. — Znaš što, lady E, umjesto da mene optuţuješ za psihiĉke poremećaje, mogla bi malo zaviriti u svoj zbrkani mozak. — Ja? Moj je mozak bistar poput ĉaše vode. — Ako je tako, zašto u sebi stalno vidiš neku sasušenu usidjelicu? — Ne znam. Ali, znam da nisam baš neka seks-bomba. — To nije istina. — To je... — Pogledala ga je. — Što si rekao? — Da si seksbomba. — Ti se samo trudiš biti ljubazan. — Ja sam samo muškarac. Vidi, postoji nešto u tvojim usnama što... — Ponovno zapoĉinješ. Nije pošteno. Da sam muškarac, smatrali bi me


jakim voĊom. Ali, zato što sam ţena, misliš da se ponašam šefovski. — Ne govorimo o ponašanju, iako se ti zaista ponašaš šefovski. Govorimo o ĉinjenici da imaš najseksipilnija usta koja sam na ţeni vidio. — Moja su usta seksi? — Aha. Progutala je slinu. Pogledala ga. — Sad znam da laţeš. — Laţem samo o stvarima koje nisu vaţne. Moram li te podsjetiti što si s tim ustima radila jutros oko osam sati? Nije mogla shvatiti kako se mogla zacrvenjeti pred njim, ali se zacrvenjela. — No, dobro, hvala ti. Nasmijao se i privukao jek sebi. — Hvala tebi. Umjesto daje pokušala nazvati Hugha, sljedećeg je jutra dugo i lijeno vodila ljubav s Kennvjem. Nije mogla zamisliti da bi ijedna ţena mogla imati uzbudljivijeg i paţljivijeg ljubavnika, ali ţeljela je da mu nije toliko stalo do vladanja. Nije svaki put ţeljela preuzeti vodstvo, jer bilo je divno imati nekoga tko je tako boţanstven. Ali, povremeno je htjela ona biti ta koja vodi, bar kako bi mogla eksperimentirati na njegovu divnom tijelu. Bila je sigurna da bi taj problem s vremenom riješili, ali preostalo im je samo par dana. Nakon leţernog doruĉka, krenuli su prema štalama i sljedećih su nekoliko sati jahali kroz šumu, a zatim uz rijeku Pedernales. Kenny je jahao na Sjeni, nemarno sjedeći u zapadnjaĉkom sedlu, dok je ona jahala Kinu na engleskom sedlu. — Kennv, jesi li primijetio...? Vjerojatno su to samo puste ţelje, ali ĉini se da mije tetovaţa malo izblijedjela. — Samo ti se smješta dublje u koţu. — Vjerojatno si u pravu. — U šumi je zaĉula neko šuškanje, a zatim je ugledala pasanca kako kopa u blizini palog debla. Od jahanja donji dio leĊa ju je ugodno bolio ili su to moţda bile posljedice voĊenja ljubavi. On je spustio stetson na oĉi. — Razmišljao sam... sljedeći semestar poĉinje za tjedan dana, a Antikristu se oĉito ne ţuri ukinuti moju suspenziju. Dakle, nema potrebe ţuriti se natrag. Zašto ne bi ostala dulje? Uspravila se u sedlu i naglo ga pogledala. — Imam zrakoplovnu kartu koja se ne moţe promijeniti. — Ja ću se pobrinuti za kartu. Ništa se ti ne brini. Bar mu se više nije ţurilo daje se riješi. Njegova ju je ponuda trebala


usrećiti, ali se osjećala deprimiranom. Da ne spavaju zajedno, Kennv ne bi ţelio da ostane. — Ja sam ravnateljica. Moţda nastava ne poĉinje odmah, ali moj posao poĉinje. Dva tjedna su najdulji odmor koji sam mogla uzeti. — Ne razumijem. Već si mi rekla da će te vojvoda otpustiti. Kakve onda ima veze ako se ne vratiš? — Još me nije otpustio i dok me ne otpusti, ja sam odgovorna za Svetu Gertrudu. — Grizla je donju usnu. — Još uvijek imam dvadeset ĉetiri sata. Moţda ću se neĉega sjetiti. Skrenuli su, a iza zavoja u daljini ugledala je kuću. Pomislila je koliko joj je draga. Voljela je ovaj ranĉ, ovu drţavu. Ovdje se osjećala kao drukĉija osoba, a ta osoba nije bila toliko usamljena. Namrštio se. — Jednostavno mi se ne ĉini da moraš odjuriti sad kad se tako dobro zabavljamo. Odliĉno su se zabavljali — najbolje u njezinu ţivotu — ali nije mogla potisnuti traĉak sjete. —Bolje je prekinuti dok je još dobro, zar ne? Priĉekao je trenutak prije nego što je odgovorio. — Valjda si u pravu. — Naravno da sam u pravu — rekla je ţivahno, prikrivajući bol koju je odjednom osjetila. Ako je i ţelio još što dodati, to se izgubilo kad su ugledali štalu. Kenny se uspravio u sedlu i izrekao doista gadnu prostotu, istu onakvu zbog koje bi djevojĉice u »Svetoj Gertrudi« morale doći u Emmin ured na razgovor o pristojnom rjeĉniku. Slijedila je njegov pogled i ugledala skupinu ljudi koji su stajali uz bijeli kombi. Jedan je muškarac na ramenu drţao profesionalnu videokameru i snimao ih dok su se pribliţavali. Drugi je stajao postrance i gledao u biljeţnicu u ruci. Bio je niţi od ostalih, odjeven u tamnosmeĊi sportski sako i blijedozelenu sportsku košulju. Dok su im prilazili, Emma je primijetila zlatne mamuze kako sjaje na koţi skupih niskih cipela. — Drţi usta zatvorena — zareţi Kenny. — Ozbiljno ti govorim. — Tko su ti ljudi? — Nevolja. Emma je primijetila daje Kennvjevu paţnju privukao ĉovjek s biljeţnicom. Bio je srednje graĊe, ĉetvrtaste brade, malenog nosa i kose ošišane na ĉetkicu. Oko njegova mišićava vrata na vezici su visjele moderne sunĉane naoĉale. Kamerman se pribliţio, uperivši kameru ravno u Kennvja dok je


zaustavljao konja. — Ovo je privatan posjed, Sturgise. — Nikad nisam vidio tvoj ranĉ, Kenny. Ĉuo sam daje lijep. Kako bi bilo da me povedeš u obilazak? — Ĉovjek je imao dubok i dobro modeliran glas profesionalnog najavljivaĉa. Osmijeh mu je bio laskav i Emma je smjesta osjetila odvratnost prema njemu. — Mislim da neće ići. — Kenny je sjahao i dodao uzde ko-njušaru, a zatim pomogao Emmi da siĊe s konja. — Ovo je posao, Kennv, i ţelim intervju. — Ti si posljednji novinar na svijetu kojem bih dao intervju. Usput, kako ti je oko? Zacjeljuje? Tko bi rekao da ćeš ti krvariti? Muškarac je pogledao Kennvja pogledom nerazrijeĊenog neprijateljstva, a zatim se okrenuo prema Emmi. — Ja sam Sturgis Randall. Radim u emisiji Svjetski sport danas za MeĊunarodni sportski program. — Ovo je Emma — rekao je Kennv prije nego što je uspjela odgovoriti. To je bilo sve — bez prezimena, bez titule, i to od ĉovjeka koji je svima koje bi susreli, od trgovaca u dućanu do vozaĉa autobusa, volio govoriti da je ona iz kraljevske obitelji iako je znao da nije. Strugis je kimnuo i okrenuo se. Više gaje zanimalo njegovo poslanje od Kennvjeve pratilje. — Dok si se ti igrao kauboja, Tigar je u Augusti postigao već deset ispod. Ĉinjenica da ti nisi tamo da bi ga izazvao velika je vijest i ja ću izvijestiti o tome. — A ja sam pomislio da si ti za mene već dovoljno uĉinio. Sturgis se nakostriješio. — Napao si me pred oĉima nekoliko milijuna ljubitelja golfa. Emma je tu priĉu ĉula od Torie i znala je da ga je Sturgis udario prvi, ali se Kennv, kao i obiĉno, nije branio. — Obojica smo profesionalci — nastavio je Sturgis. — Zaboravimo što je bilo. Hajdemo pogledati ranĉ. — Neki drugi put. — Ljudi u Global Nationalu misle daje intervju dobra ideja. A budući da su oni jedan od tvojih sponzora i da se mnogo reklamiraju u mojoj emisiji, ĉini se da oni odreĊuju. Ali, moţda bi ţelio izgubiti sponzora... Emmu je preplavio bijes zbog ovakvog udara na Kennvjevu privatnost. Ĉinjenica daje on javna osoba ne daje nikome pravo ovako ga napadati. Kennvjevo je lice bilo poput kamena. — Nema intervjua. To sam već rekao tvom šefu. — I svim ostalim novinarima u zemlji. — Glas mu je postao neiskreno


usrdan. — Ja te razumijem, Kenny, i znaš što... samo ćemo ti snimiti guzicu dok bjeţiš. Lice mu je poprimilo samodopadan izraz, dok je Kennvjevo postajalo sve tamnije od bijesa. Trebao joj je trenutak, a onda je shvatila da je Sturgis situaciju uĉinio nemogućom i da će, ako odbije, Kenny izgledati prostaĉki neotesan. Randall je znao da Kennv nije u stanju podnijeti pomisao da ga ameriĉki ljubitelji golfa vide kako okreće leĊa kameri. A zatim joj se koţa najeţila kad je shvatila da joj se pruţila zlatna prilika. Novinar! Televizijska kamera! Upravo kad je htjela odustati, pruţila joj se prilika da se osramoti na mnogo javniji naĉin nego što je ikad pomišljala! Uhvatila je dah. Ni Beddington takvo nešto neće moći zanemariti! Kennv je ĉuo kako je Emma naglo udahnula i ugledao je proraĉunat izraz na njezinu licu. Oĉi su joj jurile od Sturgisa prema kamermanu, a svaka dlaka na vratu joj se najeţila. Lady E je upravo shvatila da joj je pri ruci nacionalna publika spremna posvjedoĉiti sve podvale koje će im predoĉiti. On se pripremio. Emma je bila brza i ubrzo će mu se baciti u naruĉje ili se skinuti naga ili poĉeti hula ples. Ukoliko nije ţelio zauvijek zapeĉatiti svoju karijeru, morao ju je odvući odavde, ĉak i ako je to znaĉilo podvrgnuti se intervjuu. — Dobro. — Slegnuo je ramenima. — Zašto ne? Bit će to dobra prilika da rašĉistimo stvari. — Okrenuo se prema Emmi. — Emma, ovo će biti dosadno. Ĉekaj me unutra, hoćeš li? Pripremio se za najgore i nastojao ne misliti o ĉinjenici da bi ga mogla u ĉas pretvoriti u najveću šalu profesionalnog golfa. Obijesne šale Leeja Trevina, komentari Bena Wrighta o golfericama lezbijkama, ĉak i Fuzzy Zoellerove primjedbe o peĉenoj piletini, neće biti ništa u usporedbi s onim što bi mu Emma mogla sruĉiti na glavu. A onda... ništa. Zapanjeno je gledao kako je duboko udahnula, kimnula i okrenula se. Poţelio se uštipnuti. Ona će doista otići? I ne pogledavši kamere, Emma je pošla ravno do kuće, ostavljajući za sobom moţda zadnju priliku da će izazvati skandal. A Kenny je toĉno znao zašto nije digla buku. Nije ga ţeljela povrijediti. — Spremni smo — povikao je kamerman. — Ovamo. Odvratio je misli od Emme i krenuo prema ogradi, nastojeći ne razmišljati o tome što je upravo ţrtvovao. Kroz glavu su mu prolazile slike Emme koja spava pokraj njega namrštenog ĉela kao da u snu


pokušava smisliti kakav skandalozan plan. Sjetio se kovrĉa boje karamele razasutih preko svijetlomodre navlake jastuka, poput traka meda koje putuju nebom. — Kenny? Postao je napet. Otkad takav stari deĉko kao što je on razmišlja o trakama meda? Sigurno mu sad nije potrebna takva smetnja i on odluĉno obrati pozornost na Sturgisa. — Riješimo se i ovog pasjeg sina. Glupaĉa! Emma je s treskom otvorila ladicu u potrazi za vadiĉepom. Dopustila je da joj prilika ţivota isklizne iz ruke! A zašto? Zato što je idiot, eto zašto! Pravi pravcati idiot. Vrata su se zalupila kad je ušao u kuhinju. Izgledao je napet i razdraţljiv. Super! Baš joj je trebala svaĊa. Ţudjela je za svaĊom! Bilo što što će je riješiti ove grozne frustracije. Stao je pokraj pulta, skinuo šešir, pogledao je i nasmiješio se. Dok ju je gledao, kao da se otopila sva napetost iz njegova tijela, a taj je preobraţaj bio toliko zapanjujući da ga nije mogla u potpunosti pojmiti. Kao da je jedna jedina zraka svjetla rastjerala ogroman olujni oblak. Osmijeh mu je bio tako topao da je osjetila kao da se kupa u njemu. Njegove oĉi... te divne oĉi... Koţa joj se najeţila, srce poĉelo lupati, ţilama joj je pojurila krv. U ušima joj je odzvanjalo, vid joj se zamaglio, kosti su joj drhtale. Primila se za rub pulta. Nakon svih ovih dana u kojima ga je bila toliko seksualno svjesna da joj se ĉinilo daje njezino tijelo u stanju stalne uzbuĊenosti, ovo je bilo potpuno drukĉije. Ova je reakcija došla iz nekog mjesta duboko u njezinoj unutrašnjosti za koje nije znala da postoji. Svi njezini nagoni za samoodrţanje poĉeli su vrištati. Ne to! Molim te! Sve osim toga! Ne s tim ĉovjekom! Molim te, Boţe, ne... ljubav. Voljela ga je. Nije to bila nikakva zaluĊenost. I saznanje o toj ljubavi nije joj došlo poput laganog otkrovenja, kako je uvijek zamišljala, nego kao kataklizma od koje se potresao ĉitav njezin ţivot. Bilo je to tako neprimjereno. Tako nepraktiĉno. Tako grozno, pretjerano bolno. — Nešto nije u redu? — Ne. Sve je u redu. Naravno da je sve u redu. Kako je prošao intervju? — Nadala se da nije primijetio kako joj ruke drhte kad je konaĉno pronašla vadiĉep i pokušala ga staviti u bocu vina koje je on prije odabrao. Uzeo je bocu iz njezine ruke. — Prošao sam kroz intervju i nisam ga


udario, pa mislim da je bilo dobro. — Okrenuo je vadiĉep i ponovno je prokleo osmijehom od kojeg se tope kosti. — Hvala ti što nisi iskoristila prisutnost kamera. Ona je zgrabila soljenku samo da bi se neĉim zaposlila. Patrick je ĉitav dan bio vani i fotografirao. Prije bi joj bilo drago što su sami, ali sad je ţeljela da se Patrick što brţe vrati. — Kako to misliš? — Znaš ti toĉno kako mislim. Ugrizla se za donju usnicu i prstom prešla po keramiĉkom vrhu soljenke. — Ti si silna osoba, znaš, lady E? I to ne samo u spavaćoj sobi. Okrenula mu je leĊa, a glas joj je bio tih i nesiguran, nimalo joj nalik. — Misliš da sam silna u krevetu? — Ti ne misliš? — Mislim, ali to je zbog tebe, zar ne? Prepredeno joj kinine. — To je apsolutno zbog mene, pa se pripremi na ogromno razoĉaranje kad to poĉneš iskušavati s nekim drugim. — Htio se smješkati, ali su mu se usta nekako iskrivila. Odjednom je shvatila da ne moţe zamisliti da vodi ljubav s bilo kim drugim. Nije mogla zamisliti da bi s nekim drugim mogla biti tako nesputana i ranjiva. Zašto sije dopustila da spava s njim? Nikad ništa nije ĉinila usputno, pa zašto je onda mislila da će seks biti iznimka? Kad mu je dala svoje tijelo, nesvjesno mu je davala svaki djelić svog bića, ĉak i ono što nije traţio i nije ţelio. Zajeĉalaje. — Što se dogodilo? Izgledaš kao da si upravo pojela pokvarenog raĉića. — Gore je od toga. — Emma. — Ne mogu govoriti o tome. — Naravno da moţeš. Reci mi. Da mu kaţe da ga voli? Ni govora! Mogla je zamisliti njegovu reakciju. Najprije bi izgledao zapanjen, zatim uţasnut. Više joj ne bi predlagao da produlji boravak u Teksasu, više ne bi bili opušteni i ne bi joj davao one blistave osmijehe od kojih se osjećala kao da se utapa u oceanu sunĉeva svjetla. A zatim joj padne na pamet izvanredna zamisao. Zašto ne bi bila iskrena? Uvijek joj je bilo u prirodi izravno se suoĉavati s problemima, a ovo je savršen naĉin da se spasi. Ako mu kaţe istinu, to će biti poput amputacije. Brzo i brutalno. Njegova uţasnuta reakcija stavit će kraj


njezinim smiješnim sanjarenjima o djeĉici ljubiĉastih oĉiju i »tako su ţivjeli sretno...« Ne dopustivši si dulje promišljanje, Emma otvori usta i zaĉuje se kako govori: — Dogodila se nevjerojatno apsurdna stvar. — Proĉistila je grlo. — Upravo sam shvatila da... Potpuno je nepriliĉno, potpuno glupo, ali... — Jezik joj je bio nespretan u ustima. — Bit ćeš doista zapanjen. Vjerojatno i ljut. I ja to razumijem. Strpljivo je ĉekao. — Nema veze. Zaboravi. — Ali, ĉim se poĉela povlaĉiti, zaustavila se. Imala je ona mnogo mana, ali kukaviĉluk nikad nije bila jedna od njih. I tko je izmislio to pravilo da ţena moţe zaštititi svoj ponos samo ako sakrije najdublje osjećaje? Ona je bila saĉinjena od nepokolebljivog materijala i bubnula je rijeĉi: — Znaš, ja sam se zaljubila u tebe. Zurio je u nju kao da joj iz ušiju iskaĉu zmije. Naglo je podigla glavu. — Da nisi rekao ni rijeĉ! Toliko sam bijesna na samu sebe da bih najradije vrištala. Moţeš li to zamisliti? To je tako prokleto besmisleno! Ti! Od svih ljudi! — Ona je s pulta zgrabila vilicu za meso. — Zašto si jednostavno ne zabijem ovo u srce? Ili, odluĉim da sam zaljubljena u Toma Cruisea? Ili... Daniela Day Lewisa? Ili u neku glupu rock zvijezdu? To bi bilo jednako iracionalno. — Bacila je vilicu, prekriţila ruke na grudima i poĉela lupkati nogom kako se ne bi slomila. — No dobro, neću se ja pomiriti s tim, zar ne? Neke se stvari jednostavno ne mogu podnositi. Odmah ću to okonĉati. Njegova su se usta otvorila, pa zatvorila, pa opet otvorila. — Kako, kako ćeš to uĉiniti? Podigla je bradu. — Upravo jesam, zar ne? Bilo ju je strah da će se rasplakati, a nije više mogla podnijeti ni mrvicu poniţenja. Zazvonio je telefon, ali se nije obazirala. — Znam da to nije tvoja greška, ali u ovom sam trenutku priliĉno bijesna na nas oboje, pa me, molim te, ispriĉaj. Telefon je ponovno zazvonio. Emma je htjela izaći iz kuhinje, ali se zabila u barski stolac i umalo ga prevrnula. Bijesno je podigla slušalicu. — Halo! — Torie je. Zgrabi Kennvja i doĊite k nama! — Što se dogodilo? — Vidjet ćeš kad doĊete. Poţurite! — Ne nudeći nikakve dodatne informacije, Torie je prekinula razgovor. Emma je tresnula slušalicom. — Tvoja sestra ima nekakvu krizu.


— Što je pak sad? Ţeljela je samo pobjeći u privatnost svoje sobe, ali to oĉito više nije bilo moguće. — Ne znam, ali ţeli da oboje smjesta doĊemo k njima. — Onda bolje da idemo. Vjerojatno je ubila Dexa i sad ţeli da zakopamo njegov les. Voţnja do posjeda Travelerovih bila je pravo muĉenje. Nije mogla podnijeti da bude ulovljena u zamku njegova saţaljenja ili neugode i smještaje ukljuĉila radio dovoljno glasno da se ne moţe razgovarati. On ga nije utišao, pa je znala da ni on ne ţeli razgovarati. Ĉim su ušli u kuću, pojavila se Shelbv. Oĉi su joj blistale, obrazi bili rumeni od zadovoljstva. — Oh, lady Emma, imamo neoĉekivanog posjetitelja. War-renova poslovnog znanca, velikog ulagaĉa, ali mislim da ovdje nije zbog Warrena. Mislim da je ovdje zbog tebe! Samo ĉekaj dok svi u gradu ĉuju da mije u posjetu pravi, ţivi vojvoda! 18. Emma se sledila. — Vojvoda? — upitao je Kenny. — Vojvoda od Beddingtona! — uskliknula je Shelbv. — U dnevnoj je sobi! Warren ga zove Hugh. — Snizila je glas pa je zvuĉao kao scenski šapat. — Oĉito se znaju već godinama. Vojvoda je investitor Warrenove tvrtke od ranih osamdesetih, ali sad se prvi put susreću. Idi i upoznaj se s njim. Ja moram donijeti još jedan pladanj kanapea. On ima priliĉan tek. Emmu kao da je netko okrenuo naglavaĉke. Najprije je spoznala daje zaljubljena u Kennvja, a sad ovo. Znala je da se Hugh obogatio ulaganjima u tvrtke koje su se bavile razvojem visoke tehnologije, ali bilo ih je tako mnogo. Kako je mogla znati da je TCS jedna od njih? A sutra ide kući. Zašto je odluĉio prevaliti tako dug put? Kenny je primio Emminu ruku. — Vraćaš se na ranĉ. Ne moraš to trpjeti. Njegov ju je zaštitniĉki odnos utješio. Bilo je primamljivo vratiti se na ranĉ s njim, ali znala je da ne smije. Nesigurno mu se nasmiješila. — Hvala, ali ja ću se pobrinuti za to. Prikupljajući odluĉnost, krenula je prema dnevnoj sobi. — Emma, dušo. — Stolac je zaškripao dok je Hugh ustajao. Bio je besprijekorno odjeven u trodijelno tamnosivo odijelo, krojeno tako da


izgleda mršavije. CrvenkastosmeĊa prorijeĊena kosa bila mu je uredno zaĉešljana od okruglog lica, a ĉupave obrve nadvijale su se nad malene blijede oĉi. Oko njega je mirisala skupa kolonjska voda. Iza sebe, ĉula je Kennyja kako šapuće: — Kujin sin je pljunuti jebeni Henry... Brzo je krenula prema vojvodi. — Ja sam zapanjena, vaša milosti. Sto vi radite u Teksasu? V Hughovi mesnati prsti ovili su se oko njezinih. — Ţelio sam te iznenaditi. Sljedećih nekoliko tjedana moram biti u Sjedinjenim Drţavama zbog posla, pa te ne bih mogao vidjeti kad se vratiš. A tvoji opisi Teksasa toliko su bolni da sam ga morao sam posjetiti. To je bila besramna laţ. Njega nimalo nisu zanimala putovanja. Prevalio je ĉitav taj put samo da se uvjeri da je još uvijek njegovo vlasništvo. Nije mogla shvatiti zašto mu je tako stalo do toga. U Engleskoj je bilo tisuće ţena koje su bile ljepše od nje i mnogo voljni-je udati se za njega. S njegovom titulom i bogatstvom, mogao je birati. Zašto se prilijepio baš za nju? Kujin sin! Kennv je gledao kako su se oĉi Hugha Holrovda zaustavile na Emminim usnama i toĉno je razumio zašto je vojvoda od Beddingtona tako opsjednut ravnateljicom »Svete Gertrude«. Napa-Ijeni jarac. Stisnuo je šaku. Emma je bila prava naivka kad je smatrala da je Holrovdu stalo samo do njezine titule i besprijekorne reputacije. Kennv bi se kladio u svoj ranĉ da je vojvoda postao lovac na divljaĉ visoke klase samo zbog Emmina zaobljenog tijela. Hugh je zacijelo zamišljao kako mu seksi usnice lady Emme ĉine upravo ono što su ĉinile Kennvju. A to se neće nikad dogoditi. Kennv se još nije privikao na Emmino zapanjujuće objavljenje u kuhinji. Ne bi bio toliko iznenaĊen da mu je to rekla neka druga ţena — bio je naviknut braniti se od izjava ljubavi — ali, lady Emma je izuzetno dobro procjenjivala karaktere pa mu nije bilo jasno kako se uspjela uvjeriti da je zaljubljena u njega. Podsjetio se daje, bez obzira na sva hvalisanja, zapravo bila ĉistunka. Zbog vlastita duševnog mira vjerojatno se morala uvjeriti da se upustila u nešto vaţnije od rekreacijskog seksa. Morala je vjerovati da se zaljubila, ali to nije bila istina i to joj je morao pojasniti.


Ta ga je pomisao deprimirala, ali sad nije imao vremena razmišljati jer gaje njegov otac, u pretjerano srdaĉnom raspoloţenju, rezerviranom samo za velike ulagaĉe, upoznavao. — Hugh, ţelio bih ti predstaviti mog sina, Kennvja. Godinama sam zvao Hugha da nas posjeti i drago mi je što je konaĉno prihvatio poziv. — Ah, da. — Hugh se rukovao kao da umjesto ruke ima mokar ruĉnik. — Doista mije drago, Ken. Ne mogu vam reći koliko sam vam zahvalan što se tako dobro brinete za moju Emmu. Kennvju se stisnula ĉeljust. — Nema problema. Torie je istupila, a iz naĉina kako je zaštitniĉki obgrlila brata bilo je jasno da mu moţe proĉitati misli. — Hej, braco, Hugh je takoĊer golfer i baš sam mu priĉala o mom rezultatu jutros. Da nisam promašila, imala bih sedamdeset devet bodova. Hugh joj se pokroviteljski nasmiješio. — No, da, predloţio sam tvojoj sestri da malo nakrivi glavu kad ubacuje u rupu. I ja sam nekoliko puta promašio na kratkoj udaljenosti. Ne ĉesto, da se razumijemo. Iako ja nisam tvoj rang, Ken, odigrao sam mnogo udaraca. — Doista? Shelbv se vratila u sobu, noseći Petera na jednom boku, a pladanj kanapea u drugoj ruci. Djetetov je obraz bio nabran i šakom je trljao oko. — Oprostite što me nije bilo tako dugo. Peter se probudio. Hugh je zurio u dijete kao da je Shelbv upravo donijela ĉegrtušu, ali se ĉinilo da Shelbv to ne primjećuje. — Peter ima devet mjeseci i zjenica je oĉeva oka. Warren se nasmiješio. — Nešto se mora reći o drugoj obitelji, Hugh. Dobiješ priliku ispraviti stare greške. Kenny se trgnuo zbog lagane sjete koju je zaĉuo u oĉevu glasu. — Daj mi Petera, Shelbv, a ti ponudi Hugha kanapeima. Hugh se nakostriješio nezadovoljan zbog neformalnog ophoĊenja s njim, ali se Kenny pretvarao da to ne primjećuje. Shelbv mu je dodala dijete i krenula Beddingtonu. — Morate probati Louisine punjene gljive, vaša visosti. Odliĉne su. I uzmite malo sira po receptu Marshe Stewart. Ja sam nadzirala pripremu. — Hugh se ponovno smjestio u naslonjaĉ s ubrusom punim kanapea uredno stavljenim preko njegova ogromnog krila. Sumnjiĉavo je promatrao Petera koji je nosom trljao logotip cadillaca na Kennvjevoj košulji. — Znate o ĉemu razmišljam? — U Torinim oĉima svjetlucao je nestašluk. — Trebali bi Hughu pokazati noćni ţivot Teksasa. Naći


ću se s Dexom u Roustaboutu. Zašto ne bismo svi pošli i poveli Hugha? Jesi li ikad plesao u liniji, Hugh? Hugh se opet namrštio na obiteljski ton. — Emma i ja moramo o mnogoĉemu razgovarati, tako da ćemo veĉerati na miru u hotelu. Emma, bit će mi zgodnije ako i ti tamo odsjedneš. Moja je tajnica već rezervirala sobu. Na odvojenom katu, naravno. Kennv je otvorio usta da bi Hughu rekao što moţe uĉiniti s tom sobom, ali ga Shelbv prekine. — Ne dolazi u obzir, vaša milosti. Warren i ja ne moţemo dopustiti da odsjednete u onom starom hotelu. Luisa vam već priprema sobu na katu. Imat ćete svoju kupaonicu i lijep balkon. Shelbv je inaĉe uţivala biti šupljoglavka, ali je ton njezina glasa ovaj put bio oštar poput noţa i Kenny se pitao što se dogaĊa. Pokušava li mu pomoći tako što će Hugha drţati podalje od Emme ili joj je samo bilo stalo do hvalisanja daje udomila engleskoga vojvodu? I posljednji kanape nestao je u Hughovim ustima. Ubrusom je obrisao kutove usana. — To je doista ljubazno od vas, ali ne vjerujem... — Nitko to ne ţeli priznati — dodao je Warren — ali hotel ima problem sa ţoharima. Bilo je to prvi put da je Kennv tako nešto ĉuo i pomnije je promotrio oca. Što su toĉno smjerali? A onda je shvatio. Njegov je otac ţelio Hugha u svojoj blizini kako bi izmuzao više novca i moţda odgodio stapanje kompanija. — Ţohari? Moj Boţe... Petie je lagano zastenjao i Kennv se sjetio da se upravo probudio. Brzo je pošao prema Hughu. — Nisi uspio vidjeti mog malenog bracu, a od Emme znam koliko vi Britanci volite djecu. Evo ti ga. Kennv je njeţno, ali vaţno, smjestio Petieja u Hughovo krilo. Hugh se ukoĉio. Peter ga pogleda i namršti se. Kennv gaje oštro pogledao. Samo ti to obavi, braco. Dijete se smirilo, ali nije izgledalo previše sretno. Hugh je izgledao još nesretniji. — Vidite... — Emma je rekla da i sam imaš djecu. — Kennv mu se ljubazno nasmiješio, istodobno ne ispuštajući Petera s oĉiju. Peter je postupno postajao sve crveniji u licu. — Dvije djevojĉice, zar ne? — Ovaj... da... sad su u školi. Petie je zastenjao. — U školi? — upitao je Kenny. — Zar nisu na praznicima, kao Emma? Peterovo stenjanje postajalo je sve glasnije, a lice crvenije. Shelbv je


bila zauzeta sluškinjom koja je ušla u sobu i ništa nije primjećivala, ali je Warren vidio što se dogaĊa i, na Kennvjevo ĉuĊenje, nije progovorio ni rijeĉ. — No, da, jesu, ali ja sam priliĉno zaposlen, a za njih je bolje da ostanu u školi. Prvorazredno mjesto. Ne kao »Sveta Gertruda«. Nije »Sveta Gertruda« loša; — Emma je napravila izvanredan posao, ali pojedine djevojĉice nisu baš nešto. Imamo program za djecu sa stipendijom, ako razumijete što vam ţelim kazati. Oh, razumio je on dobro. — Naše uĉenice sa stipendijom su najbolje — ĉvrsto je rekla Emma. Soba se poĉela puniti mirisom napunjene pelene. — Tako treba, braco. — Kenny se ponosno nasmiješio Peteru. Deĉkić je bio toĉan kao sat. Hugh se namrgodio i pokušao Petera udaljiti od sebe. — Sto si rekao, koliko imate uĉenica sa stipendijom? — ljubazno je upitao Kennv. — Ja... ovaj... — Hugh je stavio Petieja na sam rub koljena. Kennv je primijetio da se dijete poĉinje vrpoljiti, ali još je uvijek izgledao dosta zadovoljan samim sobom. — Svake ih godine primamo petnaest — rekla je Emma. — Nije li to sjajno! Reci mi, Hugh, kakav je osjećaj biti odgovoran za toliko bistrih mladih ljudi? Petie se doista pošteno olakšao i vojvodino rumeno lice poĉelo je blijedjeti. Ali, bio je previše pun sebe da bi spomenuo nešto što je, ipak, bilo sasvim prirodan dogaĊaj. — Ĉovjek mora ĉiniti ono što mu je duţnost. — I te kako si u pravu. — Kennv je zapoĉeo dug priprost govor o vrijednostima obrazovanja i radostima filantropije. Sve se dogaĊalo baš kako je ţelio, sve do trenutka kad je Shelbv završila razgovor sa sluškinjom i pomirisala zrak u sobi. — Peter Traveler, što si to uĉinio, mali nevaljalĉe? — Smijući se, uzela je dijete. — Brzo ćemo se vratiti. Kennv, Emma, imamo mnogo hrane, tako da ćete ostati na veĉeri, a poslije ćemo do Roustabouta i pokazati njegovoj visosti kakav je Teksas. Hugh je izgledao kao da bi radije pojeo glistu. Torie mu se zadovoljno smiješila. — Odliĉna ideja. Jedva ĉekam da te nauĉim dvokorak, Hugh. Ĉak ću ti dopustiti da nosiš moj stetson. U tom trenutku Kennv je sam sebi obećao da će joj kupiti ĉitav kamion


hrane za emue, ţeljela to ili ne. Za vrijeme veĉere Kennv je oĉekivao da će se Emma poĉeti privijati uz njega i nazivati ga ljubavi, ali naprotiv, ponašala se kao da joj je on tek sluĉajni poznanik. Nevjerojatno! Dok još nisu bili ljubavnici, ţeljela je da svi misle da to jesu. Ali, sad kad jesu, nije ţeljela da itko to zna. Pokušao se ljutiti zbog toga, ali je osjećao neku ludu toplinu. Bilo je mnogo ţena koje su ga godinama iskorištavale, ali Emma zacijelo nije bila jedna od njih. Sjetio se što mu je rekla dok su šetali uz rijeku — ne ţeli reći Hughu da su ljubavnici. »Ţelim da to bude privatno. Samo izmeĊu nas.« Ipak, morala je znati da će se tog pompoznog gada riješiti jedino ako mu da do znanja da ima ljubavnika. Kennvju to ne bi smetalo. U meĊuvremenu, bilo je lijepo promatrati je kako se drţi svojih naĉela. Bilo mu je drago znati da misli da ga voli, iako je znao da je samo zbunjena. U Roustaboutu je te veĉeri bilo više ljudi nego inaĉe. Dok su ulazili u kafić, vojvoda je izgledao kao da je upravo ugazio u sadrţaj Petiejeve pelene. Shelbv je s njim brbljala, dok ih je Torie sve vodila prema velikom stolu u pozadini. Ĉim su došli do stola, Emma se ispriĉala i najkraćim putem otišla do Teda Beaudinea koji je sjedio za šankom i ĉitao Platonovu knjigu Posljednji Sokratovi dani. Iz velikog vrĉa pijuckao je nešto što je izgledalo kao Mountain Dew. Kennv ju je promatrao dok je ozbiljna lica nešto govorila Tedu. Ted ju je smjesta otpratio na plesni podij, a zatim je ĉvrsto pritisnuo uz sebe dok ih je vodila u ritmu lagane balade. Dobro je znao kako će se to završiti i nije se zaĉudio kad se Tedova ruka spustila prema Emminoj straţnjici. Ted mu se iscerio preko Emmine glave. Što bih trebao uĉiniti? Ona me tjera da to radim. Kennv gaje mrko gledao i zavjetovao se u sebi da će mu dobro isprašiti tur sljedeći put kad se naĊu na terenu. Hugh je razgovarao s Warrenom pa nije promatrao plesaĉe, ali Torie i Shelbv jesu. Izmijenile su poglede. Zatim je Torie, oĉito u pogrešnoj ţelji da zaštiti reputaciju lady E, ustala i inzistirala da Hugh i ona smjesta zamijene mjesta kako bi, kao da je to neka velika prednost, Hugh imao bolji pogled na šank. Uspjela gaje smjestiti leĊima okrenutim plesnom podiju da ne moţe vidjeti kako Emma oĉijuka s Tedom. Jadna lady E! Koliko god se trudila, ĉinilo se da ne moţe uništiti svoj ugled.


I od tog trenutka sve je krenulo nizbrdo. Hugh je bio toliko zaposlen nastojanjem da bude ljubazan pa nije primijetio kako Emma drţi Tedovu ruku dok ga je vodila do stola da se upozna s Hughom. Niti mu se uĉinilo daje išta loše u tome što je Emma naruĉila tekilu. Kenny je jedini primijetio kako je pozelenjela nakon prva dva pića. Naruĉila je i treće, i ĉetvrto. Ali, prije nego što je uspjela popiti zadnje, odjurila je u ţenski toalet. Deset minuta poslije, kad se vratila, bila je samo blijeda, ne i zelena. Kenny je znao gdje su tekile završile. Utješno joj je stisnuo ruku ispod stola i poţelio da joj moţe pomoći, ali morala je to uĉiniti sama. On jednostavno nije imao snage pomoći joj uništiti ugled. Veĉer se sporo vukla. Nakon nekoliko rundi najboljeg sin-gle—malt scotcha koji se u Roustaboutu mogao popiti, Hugh ih je poĉastio tako detaljnim opisom podrijetla njegove obitelji daje ĉak i Shelbv postalo dosadno. A onda se pojavio Sturgis i njegova filmska ekipa. Sturgis je spomenuo da će se u gradu zadrţati još jedan dan kako bi snimio neke lokalne znamenitosti, a to je oĉito ukljuĉivalo i Kennvja koji dangubi u Roustaboutu dok se Tigar odmara za finalnu rundu sutrašnjeg Mastersa. Kennv je kipio od bijesa dok je promatrao Sturgisa koji je razgovarao s Kennvjevim starim školskim kolegama, a koji su se prisjećali svih priĉa kako je Kennv prava nevolja. Sturgis mu je gotovo uništio ugled u javnosti, a njegovi će ga prijatelji dokrajĉiti. Hugh je uporno pokušavao ostati nasamo s Emmom, ali Torie to nije ţeljela dopustiti. Kennv je znao da se njegovoj sestri ovaj Englez ne sviĊa jednako kao ni njemu. Iz oĉaja, Hugh je zamolio Emmu za ples, ali je Torie ustala i rekla da Emma nema pojma o plesu i da će mu ona sama pokazati kako se to radi. Ĉini se da se lady Emmin ţeludac primirio club-sodom pa je odluĉila ponovno pokušati uzrujati Hugha. Raspriĉala se Torie i Shelbv kako je Ted divan. Zar ne misle da je on najzgodniji muškarac kojeg su ikad vidjele i zar mu te traperice ne stoje odliĉno, i sve u tom stilu, ali Hugh ništa od toga nije ĉuo. Zatim se pojavio Dex i Kennv se našao u stanju pune pripravnosti. Jedno je bilo kad Emma oĉijuka s Tedom, ali nije bilo šanse da će on mirno sjediti i gledati je kako to pokušava s Dexom. Na njegovo iznenaĊenje, umiješala se Torie. Prije nego što je Emma bilo što poduzela, Torie je odvukla Dexa na plesni podij. Kennv je


promatrao kako se privija uz njega i ponaša kao da uţiva, iako joj je partner muškarac kojeg prezire, i još jednom je shvatio koliko joj duguje. Kad su se vratili do stola, Torie je sve vrijeme razgovarala s Dexom. I da nije znao da ga pokušava samo drţati podalje od Emme, pomislio bi da uţiva u njegovu društvu. Gledao je Dexa pogledom koji mu je prenosio priliĉno jaku poruku — moţda je Warren Traveler okrenuo leĊa svojoj kćeri, ali njezin je veliki brat još uvijek bio uz nju. Lady E je izgledala priliĉno oĉajna i to više nije mogao podnijeti. Ustao je. — DoĊi, srce, idemo plesati. — Rekao je to naglašeno njeţno i potrudio se da bude dovoljno glasan da probije ĉak i vojvodinu zaokupljenost samim sobom. Njegovo kraljevsko gnjavatorstvo se namrštilo. Kennv je osjetio Emmin otpor dok ju je povlaĉio sa stolca. Još uvijek se ĉvrsto drţala svojih naĉela. To što se dogodilo meĊu njima trebalo je ostati privatno. — Ja ne bih... to je... — U glasu joj se nazirao oĉaj. — Tede, jesi li siguran da se nećeš ljutiti ako zaplešem s Kennvjem? Pogledao je mladića tako bijesnim pogledom obećavajući mu da će, ako samo otvori usta, u njih zagurati sve loptice koje sljedećeg tjedna promaši. Ted je shvatio poruku i slegao ramenima. Kennv je poveo Emmu na plesni podij i, ne obazirući se na televizijsku ekipu koja će ih vjerojatno snimiti, snaţno je stisnuo uz svoje grudi. — Zatvori usta i stavi ruke oko mojih ramena. Daj da već jednom završimo s time. Odmaknula se od njega koliko god je mogla i gledala ga prepuna oĉaja. Vidjevši kako se njegova ĉvrsta i borbena mala ravnateljiĉa slama, srce mu je umalo puklo. — Ţelim ti pomoći — rekao joj je njeţno. — Ne mogu to uĉiniti, Kenny, jednostavno ne mogu. Okaljao je sve druge dijelove mog ţivota i ne mogu mu dopustiti da okalja i ovo. — Potreseno je uzdahnula. — Ja... ja imam drugi plan. Bilo mu je potpuno jasno da ona nema nikakav plan, ali se još uvijek nadala kako će nešto smisliti. — On je idiot, dušo. Samo mu to reci i pustit će te. — Upoznao si ga. Vidiš da je njegov ego ogroman. Zaruke mora prekinuti on ili će mi se osvetiti. A oboje znamo kako će to uĉiniti. Da je izrekla još jednu rijeĉ o toj prokletoj školi, Kennv bi nešto razbio. Poĉela je grickati donju usnu, planirajući što uĉiniti. — Kad budemo na odlasku, strastveno ću poljubiti Teda. Već je rekao da se slaţe. — Kladim se da je to rekao.


— A onda, ĉim Hugh i ja ostanemo sami, reći ću mu da smo se Ted i ja zaljubili jedno u drugo. — Nećeš mu to reći. Gledala ga je molećivo. — Molim te, Kennv, nemoj se uzrujavati. Ne postoji drugi naĉin. Tedu ću kad-tad vratiti uslugu. Tedu? Ona će Tedu vratiti uslugu? Pogledala ga je jednim od onih odluĉnih pogleda kakvim je samo ona znala. — Neću reći Hughu za nas. Znam da mi je to bila prvotna zamisao, ali... to što se dogodilo meĊu nama, suviše je posebno. — Izazovno ga je gledala kao da na njezinu satu neće dobiti peticu ako do kraja tjedna ne proĉita deset knjiga. — Barem meni jest. Nešto se u njemu dogodilo. Nešto ludo. Potreba da se smije. Nešto toplo. Ali, onda ga je poĉelo svrbjeti, a jedino što bi taj osjećaj moglo zaustaviti bio je skok u ledeno jezero. Uzdahnula je i odmaknula se od njega. Znao je da ju je razoĉarao jer joj nije rekao da je i njemu to posebno. Toliko posebno da o tome ne ţeli razgovarati. I kad ju je slijedio nazad do stola, osjećao se bijedno, istodobno ljut i na sebe i na nju. Lady E je odmah primijetila da nema Teda i njezini su se djeĉji obrazi snuţdili. — K... kamo je otišao Ted? Warren je kimnuo prema straţnjem dijelu lokala. — Jim Pearl ima problem s dugim štapovima pa ga Ted poduĉava. Rekao je da ti kaţem da će se odmah vratiti. Hugh je ustao. — Putovanje je bilo priliĉno naporno. Meni je veĉeras dosta. — I meni. — Shelbv je ustala zajedno s njim. — Poĉelo mije curiti mlijeko. Moram nahraniti Petera. Hugh je problijedio. Shelbvna usta su se rašila u širok osmijeh. —Priĉekajte samo dok ne osjetite kako je udoban madrac u gostinjskoj sobi. Zar ne, Warrene? Kennvjev se otac nasmiješio i pogledao ţenu pogledom zbog kojeg je izgledao kao osamnaestogodišnjak. — Ali, ja... doista... moram... — Emma se oĉajniĉki ogledavala oko sebe u nadi da će se nekom magijom pojaviti Ted pa da ga moţe pošteno poljubiti. Kenny ju je morao doslovno odvući do vrata. Na parkiralištu je primijetio kako postaje još uznemirenija. Budući da je već bio prisutan neredima koje Emma moţe prouzroĉiti kad je oĉajna, znao je da je mora što brţe odvući odatle.


— Moj je automobil ondje — rekao je Dex obraćajući se Torie. — Odvest ću te kući. Umjesto da izmisli neku ispriku, Torie je samo klimnula glavom. Shelbv im je mahnula. — Vidimo se ujutro. — Laku noć, Emma. — Hugh joj je hladno klimnuo, kao da je ona kriva za sve. Kennv je znao da joj priprema ogromnu prodiku ĉim budu nasamo. A, to se neće dogoditi. Jedina osoba kojoj je dopušteno kritizirati lady E bio je on sam. Hugh je krenuo za Warrenom i Shelbv prema njihovu automobilu. Emma je napeto drhtala. Kennvja je obuzeo loš predosjećaj. — Ĉekajte! — Emmin je vrisak bio tako glasan da su ga ĉuli svi na parkiralištu. Kennv nije znao što će se dogoditi, ali je pretpostavljao da mu se neće svidjeti. Oklijevao je, a Emma je naglo koraknula i stisnula dlanove o svoje grudi. — Ne mogu više ţivjeti u laţi! Oh, sranje. — Nastojala sam to zadrţati za sebe, ali ne mogu si pomoći. Osjećao se kao sluĉajni prolaznik koji gleda kako se dogaĊa automobilska nezgoda, a ne moţe uĉiniti ništa da bi je sprijeĉio. — Istina će me osloboditi! — Emma je duboko uvukla zrak. — A istina je... — Još jednom je udahnula. — Zaljubljena sam u Torie! — Molim? — Torine su se obrve podigle do sredine ĉela i automatski se povukla korak unatrag. Ali, lady Emma je bila u punom zamahu i ništa je nije moglo zaustaviti. U velikom je luku raširila ruke i strastveno poljubila Torie ravno u usta. 19. Obrazi su joj gorjeli. Rukom je ĉvrsto drţala Torie oko struka i sve ih izazovno gledala. Torie je nosila ĉizme pa je bila dobrih petnaest centimetara viša od Emme i nalikovala je na nekog tko je kibernetski zamrznut. Dexov izraz lica bio je lagano zbunjen. Shelbv je stajala otvorenih usta. Warren je problijedio. Iz Hughovih usta dopirao je kreštav zvuk i oĉi su mu bile toliko izbuljene daje izgledao kao divovska riba koja hvata zrak. — Bojala sam se priznati — rekla je Emma. Torie se poĉela oporavljati od šoka. Pogledala je Emmu. — Nisam znala da me voliš. Kenny je bio bijesan i jedva se suzdrţavao. Ta tvrdoglava, sveznajuća i zaslijepljena ţena upravo je kroz prozor bacila karijeru uĉiteljice malih


djevojĉica. Grickajući donju usnicu, konaĉno je pustila Torie iz zagrljaja. Hughovo lice postalo je ljubiĉasto. — Ti, perverznjaĉo! A, onda se dogodilo sve odjednom. Hugh je krenuo naprijed, zamahnuo rukom i snaţno ošama-rio Emmu. Televizijska ekipa se prekasno stvorila iz Roustabouta da bi vidjela Hughov napad, ali upravo na vrijeme da snimi Kennvja koji se bacio na vojvodu. Hugh je bio jaĉi nego što se ĉinilo, ali se ipak nije mogao mjeriti s Kennvjem, pa je zateturao. Prije nego što je uspio pasti, Kennv ga je zgrabio i šakom udario u trbuh. Kamera je zujala i nesmiljeno snimala prizor u kojem visok i mišićav sportaš kukaviĉki napada niskog, debeljuškastog i sredovjeĉnog ĉovjeka. Hugh se skvrĉio, ispustio nekakav visok zvuk i pokušao zabiti glavu u Kennvjev ţeludac, no ovaj je podigao nogu i koljenom ga pogodio u bradu. Hugh je zajeĉao od bola i srušio se na asfalt. Bio je pri svijesti. Pogledao je Kennvja, a lice mu je bilo izobliĉeno od straha. Kenny se sagnuo kako bi mu pomogao ustati, ali gaje otac uhvatio za jednu, a Dex za drugu ruku. Obojica su ga drţala. Još uvijek bijesan, Kennv je ugledao kameru i shvatio daje sve snimljeno. Hugh se sopćući teturavo podigao na noge, dok mu je iz kuta usana curila krv. Modrica na Emminu obrazu postajala je plaviĉasta i Kennvja više nije bilo briga za televizijske kamere. Jedino što je ţelio bilo je uništiti ĉovjeka koji ju je udario. — Dobro sam — rekao je ocu i Dexu. — Moţete me pustiti. Pustili su ga. A onda je šakom snaţno udario Hugha u bradu. — Oh, Kennv... — Emma se pokušala baciti na njega, ali je Torie, koja je znala prepoznati pravednu osvetu, odvuĉe. — DoĊi ovamo, mali moj strastveni cvjetiću. Ja ću te utješiti. — Ĉvrsto je zagrlila Emmu oko vrata i privinula je na svoje grudi. — Veoma se trudim — promrmljao je Dex gledajući kako se ţene grle — ne uzbuditi se. Kennv je snaţno uvlaĉio zrak dok je gledao Hugha skvrĉenog na podu. — Kennv! — Okrenuo se prema Emminu zapovjednom glasu. Njezina mala obla usta bila su odluĉna i izgledala je kao uĉiteljica koja se


sprema prekinuti tuĉnjavu na školskom igralištu, uĉiteljica s ruţnom crvenom mrljom na obrazu. — Nemoj, molim te. Torie je pustila Emmu i Kennv joj je prišao i prstima dotaknuo obraz. — Jesi li dobro? Kratko je kimnula glavom. Mogao je osjetiti koliko je potresena i poţelio je još jednom propustiti Hugha Holrovda kroz šake. Krajiĉkom je oka vidio kamere, bliţile su se poput vampira. Sve su snimili — sve osim trenutka kad je Hugh ošamario Emmu. Odmah je znao što će biti. Kamera će prikazati zloĉestog deĉka Kennvja Travelera koji se baca na bespomoćnog Ĉovjeka. Nikad se ne ispriĉavaj. Nikad ne objašnjavaj. Sturgis Randall pojurio je prema njima i zabio mikrofon Kennvju pred lice. — Reci nam što se dogodilo. Zašto si zapoĉeo tuĉnjavu? — Gubi se — zareţao je Kennv. — Ne! — Emma ga je zgrabila za ruku. — Reci mu toĉno što se dogodilo. Ali, Kennv je danas već jednom progutao ponos kad je razgovarao sa Sturgisom i nije imao namjeru to ponoviti. Uz to, nije bilo smisla. Sturgis je imao snimku i nije ga zanimala istina. U ţelucu mu je kljuĉala kiselina. Ne rekavši ni rijeĉ, Kennv se otrgnuo od Emme i krenuo prema svom automobilu. Randall je viknuo još jedno pitanje, ali Kennv se nije obazirao. Upravo je odbacio svoj ţivot i morao je biti sam. Gledajući ga kako odlazi, Emmu je preplavio oĉaj. Što je to uĉinila? Cadillac je odjurio s parkirališta, a ona se suoĉila s groznom spoznajom da bi dogaĊaji koje je pokrenula mogli uništiti sve što je preostalo od Kennvjeve karijere. Warren joj je naglo prišao. Bila se navikla gledati ga jadnog kad se radilo o njegovu sinu, ali sad je vidjela odluĉnog poslovnog ĉovjeka. — Dex, odvezi Hugha u hotel. Kad bolje razmislim, ĉini mi se da će mu tamo biti sasvim dobro. Ţohari se moraju drţati zajedno. Dex je zgrabio Hugha i poveo ga prema svom audiju. Hugh se u jednom trenutku oslobodio i okrenuo prema Emmi. — Nemoj ni pomisliti da ću ti ikad dopustiti da se pribliţiš toj školi! Ili bilo kojoj drugoj. Izopaĉene i perverzne ţene, kao što si ti, ne bi smjele biti u blizini nevine djece. Prohladan i vlaţan vjetar u Emminu je sjećanju mirisao na uredne engleske travnjake, cvjetne gredice okupane suncem i stare zgrade od cigle koje su pruţale utoĉište usamljenim djevojĉicama. Jedini dom


kojeg je ikad imala. Sturgis je pojurio prema Hughu. — Recite nam što se dogodilo. Zašto vas je Kennv Traveler tako brutalno napao? Dex je stavio mjenjaĉ u brzinu i odjurio s parkirališta prije nego što je Hugh uspio optuţiti Kennvja. Sturgis je bio bijesan i okrenuo se prema kamermanu. — Odnesimo ovaj film u zrakoplovnu luku. — Ne! — Emma je pojurila do kamere. — Snimite me. Sve ću vam reći. Hugh Holrovd me je napao, a Kennv me je jedino branio. Srce joj se stislo kad je opazila sumnjiĉav izraz na Ran dallovu licu. — Je li to vidio itko drugi? — upitao je okupljene ljude. — Svi smo to vidjeli — odgovorio je Warren. Shelbv je pojurila i svjetla s parkirališta osvijetlila su dviji vlaţne mrlje od mlijeka na njezinu puloveru. — Taj je engleski ljiga vac ošamario lady Emmu, a Kennv ju je branio. Randall se, još uvijek sumnjiĉav, okrenuo gomili. — Je li ti istina? Je li to još netko vidio? — Ako je Shelbv rekla da je to istina, onda je to istina — po vikao je jedan od muškaraca. — Prokleto si u pravu da je istina — naglasila je Torie. — J-tebi je bolje da ispriĉaš ĉitavu priĉu. Randall ju je vaţno pogledao i ponovno se okrenuo gomili — Je li itko, tko nije ĉlan obitelji Traveler, vidio što se dogodilo? Tišina. — Dex je vidio! — uzviknula je Torie. — Dexter O'Connei Upravo je odvezao ljigavca u hotel. Razgovaraj s njim. — O'Conner? Nije li to ĉovjek za kojeg ćeš se udati? Ne b se reklo daje baš nepristran izvor. — Tko je rekao da ću se udati za njega? Sturgis je dodao mikrofon jednom od ĉlanova ekipe i zaklo pio biljeţnicu koju je drţao u ruci. — Šanker i barem još šest ljudi. Njegov samozadovoljan izgled sve je govorio i Warren je od mahnuo glavom. — Ne ţeliš znati istinu. Ali, ti si i poznat po tome di voliš ignorirati ĉinjenice. Zbog tebe je Kennv suspendiran, a sad g; ţeliš ponovno objesiti. Randall ga je pompozno pogledao. — Ne stvaram ja vijesti Ja samo izvještavam o njima. — Hoćeš reći, ti ih samo iskrivljavaš — rekla je Shelbv. Ali, Randall Sturgis imao je priĉu baš kakvu je ţelio i nije gi zanimalo ĉuti ništa više. — Spremite se, deĉki, idemo odavde.


Emma je osjetila bol u ţelucu. Oĉajniĉki se ţeljela riješit Hugha, ali nikad joj nije bila namjera pritom uništiti Kennvja. Do ĉetiri ujutro Emma je ĉekala Kennvja, a onda zaspala i stolcu koji je dovukla do prozora svoje spavaće sobe. U šest sati, kac se probudila, još ga uvijek nije bilo. Još uvijek u istoj odjeći od prošle veĉeri, oteturala je u ku paonicu. Zrcalo je pokazivalo tamne kolutove oko oĉiju i blagu masni ću na obrazu gdje ju je Hugh udario. Dodirnula ju je vrhovima prstiju. Nije ju boljela, ni pribliţno toliko kao srce. Danas je trebala letjeti kući. Prisjećala se kako ju je Kenny branio. Bio je to ĉin ĉiste kavalirštine koji se ne samo ponovno preprijeĉio njegovu povratku profesionalnom natjecanju, nego je i trajno nagrdio njegovu reputaciju u javnosti. Da joj je barem dopustio da ona riješi svoj problem. Ali, galantnost je bila dio njegova bića, jednako kao i njegov ĉudan smisao za humor. Znala je da njihova avantura mora završiti, ali nije ni sanjala da će završiti ovako, da će mu ona toliko nauditi. Danas će joj trebati prijevoz do Dallasa i do zrakoplovne luke. Trebalo joj je i tuširanje i ĉista odjeća. Ali, najprije je morala uĉiniti još nešto. Deset minuta poslije bila je za volanom Patrickova automobila i polako gmizala blaţeno praznom autocestom prema gradu. Dok se trudila ostati na pravoj strani ceste, samoj je sebi govorila da su njezini nevozaĉki dani završeni. Moţda se nikad neće osjećati ugodno za volanom, ali više neće popuštati strahu. Ĉim se vrati u Englesku, poloţit će vozaĉki ispit. Djevojka, koja je tog jutra radila na recepciji hotela, bila je ona ista crvenokosa s kojom je Ted oĉijukao u Roustaboutu. Prepoznala je Emmu i nije je trebalo nagovarati da joj da Hughov broj sobe. Pokucala je i odmaknula se dovoljno da je on ne vidi kroz špijunku na vratima. Zatim je pokušala imitirati teksaški rastegnut izgovor: — Posluga u sobu. Prolazile su sekunde. Ĉula je da se u sobi nešto miĉe, a zatim je škljocnula brava. Vrata su se otvorila. — Nisam naruĉio... — Hugh se smrznuo kad ju je ugledao. Preko deţmekastog tijela prebacio je svileni ogrtaĉ ispod kojeg su virile nogavice njegove kraljevsko crvene pidţame. Stopala su mu bila bosa i ruţna, a palac kvrgav. Bilo joj je drago primijetiti da je masnica na njegovu licu mnogo jaĉa od njezine. — Gubi se! — Njegove su malene oĉi projurile pokraj nje i pogledale u


hodnik. Emma je shvatila da se on boji da je i Kenny s njom. Odgurnula gaje i ušla u sobu. — Sama sam. Brzo je zalupio vratima kao da oĉekuje da će se u svakom trenutku pojaviti Kenny. — On je luĊak! Da sam znao da je lud kad sam prvi put s njim razgovarao, ne bih nikad... — Zastao je, a mesnata usta su mu se nakrivila. — Moţeš li uopće pojmiti kakvo sam poniţenje pretrpio zbog tebe? Prijeteći je krenuo prema njoj. Zdrav joj je razum govorio da se povuĉe, ali se nije ni pomaknula. — Ako me samo i dotakneš, vikat ću toliko glasno da će me ĉuti ĉitav hotel. Je li to ono što ţeliš? Bijesno ju je pogledao, ali se više nije pribliţavao. — Gubiš vrijeme. Misliš li doista da bih se još uvijek ţelio oţeniti tobom, sad kad znam za tvoju perverziju? Usta su mu se nakrivila kao daje upravo ispljunuo otrov. Da je doista lezbijka, njegov bi je stav veoma uvrijedio. Rukom je prošao kroz masnu crvenkastosmeĊu kosu, ali umjesto daje izravna napravio je dva ĉuperka koji su Emmu podsjetili na Ċavolje rogove. — Nemoj misliti da ćeš se vratiti u »Svetu Gertrudu«, jer ti dajem otkaz. Ako nogom samo kroĉiš na posjed, dat ću te uhititi zbog ometanja. — Naravno da ću doći u »Svetu Gertrudu«. Tamo mi je sve što imam. — Dat ću spakirati stvari i poslati ih. Neće imati priliku ni oprostiti se, ali znala je da je svoje bitke birala sama i nije smjela popustiti samosaţaljenju. Umjesto toga, morala se usredotoĉiti na sve one djevojĉice koje su ovisile o njoj. — Dobro, Hugh. Ali, ako ne ţeliš da u »Svetoj Gertrudi« zavlada kaos, predlaţem da me zamijeni Penelope Briggs. Veoma je sposobna i dobro će obavljati taj posao. — Ona ţena crvena lica? S onim grozno glasnim smijehom? Penelope je moţda bila glasna, ali je bila i divno vedra i izrazito inteligentna. Kad je ĉula kako ju je Hugh opisao, Emma se razb-jesnjela, ali se potrudila prikriti gnjev. — Dobro se slaţe i s osobljem i s djevojĉicama. I sustavna je. Nećeš pronaći nikog boljeg. — Osim mene, poţeljela je dodati. Ja sam bila najbolja ravnateljica koju je »Sveta Gertruda« imala. Slegnuo je ramenima. — Budući da neće dugo obavljati taj posao, vjerujem daje svejedno. — Kako to misliš?


Gledao ju je, samozadovoljno se smiješeći. — Prodat ću školu graĊevinskom poduzetniku, Emma. Vjerujem da sam spomenuo tu mogućnost. Ispustila je dah u laganom psikanju. On se ţelio osvetiti i znao je toĉno što treba uĉiniti. — Ti bijedni crve. — Mislim da nemaš nikakvo pravo ikoga vrijeĊati, ti patetiĉna ispriko svake ţene. I, upozoravam te odmah, sad ti je bolje da šutiš o svojoj perverziji. Ne bih ţelio da itko ikad sazna daje ravnateljica »Svete Gertrude« bila lezbijka. Više to nije mogla podnijeti. Gubila je sve do ĉega joj je stalo i poraz je ţeljela primiti kao ona sama, a ne kao osoba koja nije bila. — Ja nisam lezbijka — tiho je rekla. — Torie sam poljubila jer sam se oĉajniĉki ţeljela riješiti tebe. — Laţeš. Duboko je uzdahnula. — Da sam lezbijka, ne bih se toga sramila, ali nisam. Odmah sam ti rekla da se ne ţelim udati za tebe. A ti, ne samo što si me odbio poslušati nego si me i ucijenio. — Ja nisam uĉinio ništa takvo. — Ne znam kako ti to nazivaš. Prijetio si da ćeš prodati »Svetu Gertrudu« ako ne udovoljim tvojim ţeljama. Ja tu školu volim, a ti mi nisi ostavio drugi izbor. Uspravio se i pompozno isprsio. — U zabludi si! Kao da ja moram bilo koga tjerati na brak sa mnom. Moje je ime jedno od najstarijih u Engleskoj. Još jednom se prisjetila koliko je beskorisno svaĊati se s njim. Kad se radi o njegovoj vaţnosti, Hughu Holrovdu nije bilo premca. Ispalila je posljednju salvu, znajući kako je slaba: — Upozoravam te, ako zatvoriš »Svetu Gertrudu«, uĉinit ću sve što mogu da te uništim. Njezina ga prijetnja nije uznemirila. Podrugljivo je rekao: — Što moţe takva nula kao što si ti uĉiniti da uništi nekog kao što sam ja? — Mogla bih reći istinu. Izgledao je kao da se dosaĊuje. — To je jedino što moram uĉiniti, znaš. Oh, ne, ja nemam takve uzvišene medijske kontakte kao ti, ali dobro poznajem Colina Gutteridgea iz Lower Tilbev Standarda i poduĉavala sam kćer Evelvn Lumlev. Evelyn radi emisije o kući i vrtu na radijskoj postaji u Lower Tilbeyju. Pravi je ĉarobnjak s ruţama pa ima vjernu skupinu slušatelja. Priznajem, moji su kontakti skromni, ali ĉak i kamenĉić


moţe prouzroĉiti lavinu, a Colin i Evelvn su mi priliĉno odani. Bit će više nego sretni da mogu iznijeti moju stranu ĉitave priĉe. — Nitko im neće povjerovati — podsmjehnuo se. — Ne moţeš ništa dokazati. — Moţda. Ali će već i samo nagaĊanje biti veoma gadno. — Ti doista misliš da tvoji nevaţni mali prijatelji mogu naškoditi nekome na mom poloţaju? — Borit ću se s onim što imam — jednostavno mu je odgovorila Emma. Imala je to zadovoljstvo vidjeti da mu je privukla paţnju. Moţda će ga njezina prijetnja, ma kako ništavna, natjerati da promisli. Rukom joj je pokazao prema vratima. — Odlazi mi s oĉiju. I nemoj oĉekivati da će te zaposliti ijedna pristojna škola u Engleskoj. Ja ću se pobrinuti da se to ne dogodi. Je li doista imao toliku moć? Sumnjala je u to, ali je znala da bi joj mogao onemogućiti da pronaĊe posao za koji je kvalificirana. Drhtala je i morala je otići. Ali, nije mogla prije no što je izrekla sve što je morala: — Ti si uskogrudan i pompozan ĉovjek, Hugh. Ali, što je još gore, imaš zlo srce. »Sveta Gertruda« zasluţuje bolje od tebe. Francesca je buljila kroz prozor spavaće sobe koji je gledao na plaţu. Bilo je lijepo, ali nedostajala joj je Wynette. Paţnju je ponovno vratila na neugodan telefonski razgovor sa suprugom. — Da, dragi, ĉula sam što kaţu na vijestima. Ali, sigurna sam da Kenny ima razumno objašnjenje. Naravno, nije bila nimalo sigurna u to i zatreptala je kad je njezin inaĉe miran muţ veoma glasno izrazio svoje nezadovoljstvo. Napokon se dovoljno smirio pa je mogla govoriti. — Priznajem da su novinski ĉlanci veoma muĉni, ali vojvoda od Beddingtona je priliĉan gad. Dallie, da ga doista poznaješ, jednostavno bi ga prezirao. Sigurna sam da je to zasluţio. Odmaknula je slušalicu nekoliko centimetara podalje od uha kad je Dallie ponovno eksplodirao. Zvao ju je iz Auguste gdje se odrţavalo finalno natjecanje Mastersa. Novinari su ga ĉitavo jutro opsjedali, a nju je izjedala krivnja. Bila je to njezina pogreška jer je Emrau poslala Kennvju. Beddington je u Wynettu došao oĉito samo zbog nje i nešto je, jednako oĉito, drastiĉno pošlo krivo. Ĉim je na jutarnjim vijestima vidjela najavu tuĉnjave na parkiralištu Roustabouta, Francescaje pokušala pronaći Kennvja, ali je stalno bilo zauzeto. Nadala se da će Emma pozitivno utjecati na njega, ali ona gaje,


ĉini se, uvalila u još veću nevolju. Ništa se od ovog ne bi dogodilo da Francesca nije odluĉila iskušati neuobiĉajeno spajanje osoba, što joj je suprug upravo predbacio. Zazvonila je druga linija. Dallie je i dalje bjesnio i Francesca ga stavi na ĉekanje. — Bok, mama, ja sam. — Teddy, dušo! Hvala Bogu da si nazvao. Imam tatu na drugoj liniji i grozno je neugodan. Priĉekaj. Ponovno se vratila Dallieju koji joj je prijetio priliĉno zanimljivom seksualnom varijacijom, ukoliko se ikad ponovno bude bavila spajanjem ljudi. — Dušo, oprosti što te prekidam, ali imam Teda na drugoj liniji. Dallie se smjesta utišao, kao što je i oĉekivala. Od mnogih blagoslova kojima je bila obdarena u ţivotu, ljubav izmeĊu Dalliea i njegova sina bio je najveći. Iskoristila je kratku stanku u njegovu govoru pa je završila razgovor. — Poţuri veĉeras kući, dragi. — A onda, da ga kazni što je bio tako hirovit, snizila je glas do hrapavog predenja kojeg je usavršila još prije šesnaestog roĊendana. — Juĉer sam kupila izvanredno ulje za masaţu. Badem s malo sandalovine. Uvozni, naravno, i besramno skup. Ali, ja inzistiram da koristimo samo najbolje... na svakom dijelu tvog tijela.... koji će dotaknuti... odreĊene dijelove mog tijela. Slijedila je duga, rjeĉita stanka i kad je napokon progovorio, glas mu je zazvuĉao malo napuknuto. — Francie, vjerujem da ću uhvatiti raniji let. Francesca se nasmiješila dok je prekidala vezu. Kao da sam ikad sumnjala. — Ubit ću ga! — uzviknula je Torie, nadglasavajući posljednji poziv putnicima leta 2842 za London. — Doista ću ga ubiti, lady E. Ĉim se ponovno pojavi meĊu ţivima, ubit ću ga. Reci joj, Dex. Reci joj da sve što govorim, uvijek mislim ozbiljno. Umjesto odgovora, Dex je zagrlio Emmu. — Siguran sam da će se Kenny javiti ĉim o svemu razmisli. Pomislila je kako će to biti teško, budući daje spremna za let preko oceana. Bila je bez doma i bez posla. — U redu je. Nakon dogaĊaja prošle noći, ne oĉekujem da će sa mnom ikad više razgovarati. Doista. — Ali se nadala da hoće. Nadala se da će joj oprostiti. Ĉeprkala je po torbi traţeći propusnicu za zrakoplov. Odla-gala je ulazak u zrakoplov, kao što je odloţila i odlazak s ranca, a kad je


konaĉno bilo jasno da se Kenny neće pojaviti, više nije mogla oklijevati. Barem više neće gledati Torie koja je ĉitav dan gnjavila Dextera. Bez obzira što bi on rekao ili uĉinio, Torie mu je pronalazila mane. Njezine je uvrede podnosio sa strpljenjem vrijednim divljenja, a Emma se morala gristi za jezik da je ne pozove na red. Da ispraćaj bude još neugodniji, Emma im je rekla istinu o Hughu i njegovim prijetnjama. Nakon svega, zasluţili su ĉitavu priĉu i, iako su oboje suosjećali s njom, Emma se osjećala kao draga usidjelica, potpuno nesposobna i bez dodira s izvanjskim svijetom. Jedino što im nije priznala bila je ĉinjenica da se zaljubila u Kennvja, ali bojala se da to već znaju. Zabrinut izraz Torina lica samo je pojaĉao taj osjećaj. — Kenny ima sporo paljenje, ali, na ţalost, jednom kad se zapali, treba mu neko vrijeme da se ohladi. A to što je Tigar ponovno pobijedio na Mastersu nimalo nije pomoglo. — Da, dobro, ĉini se daje vrijeme za hlaĊenje iscurilo. — Poljubila je Dextera u obraz i snaţno zagrlila Torie. — Bili ste divni prema meni. Strašno ćete mi nedostajati. Nemate pojma koliko mi je ţao zbog svega što ste zbog mene sinoć morali proći. — Šališ se! Bilo mi je drago što ti mogu pomoći. —Dobacila je Dexteru zlovoljan pogled. — Osim toga, drago mi je bilo biti s nekim tko je spontan i tko ne mora o svakoj prokletoj stvari razmišljati od nemila do nedraga. Dexter se nasmiješio. Torie je stisnula Emmina ramena. — I nemoj misliti da se više nećemo vidjeti, lady E. Bit ćemo u kontaktu. — Nadam se. — Raĉunaj na to. Naša je ljubavna veza moţda bila kratka, ali sigurno ću je pamtiti. Emma se nasmijala i osjetila kako joj se steţe grlo. Nedostajat će joj ovi ludi Teksašani. — Budi dobra prema Dexteru, Torie — prošaptala je. — On je divan ĉovjek. Torie ju je zagrlila nesretnog izraza lica. Emma im se nesigurno nasmiješila, a zatim skupila stvari i okrenula se prema izlazu za putnike. — Emma! Srce joj je poskoĉilo. Okrenula se i ugledala Kennvja koji je jurio


prema njima. Izgledao je strašno. Hlaĉe su mu bile zguţvane, bio je neobrijan, a na glavu je duboko nabio mornarske modru bejz-bolsku kapu Dean Witter. — Stani! — Jurio je i umalo srušio postariju gospoĊu. Stao je pred nju. Prsa su mu se nadimala i duboko je udahnuo hvatajući zrak. A što sad? Gledao je u Emmu koja je stajala ispred ulaza za putnike u zrakoplov i nije mogao doći do daha. Trĉao je ĉitavim putem od garaţe, no to nije bio razlog zbog kojeg nije mogao disati. Radilo se o tome da su mu pluća nekako bila smrvljena u grudima. Sinoć, nakon što je odjurio iz Roustabouta, vozikao se uokolo nekoliko sati, a zatim je krenuo prema Dallasu. Otišao je ravno na igralište za golf, umjesto u krevet. Odigrao je trideset šest najteţih rupa, a onda, kad je ĉuo što je Tigar uĉinio u Augusti, vjeţbao još sat vremena. Oĉiju mutnih od umora, upravo se spremao otići u stan kad se prisjetio koji je dan. Okrenuo se i zaputio u zrakoplovnu luku. — GospoĊo, sad ćete morati u zrakoplov — rekla je stjuardesa ljubazno, ali odluĉno. Kenny je vidio kako se Emma namrštila, a zatim je skupila usne. Udarila ga je torbom u bok dok ga je primala za ruku. — Oh, Kennv, tako mi je ţao zbog svega što se dogodilo. Nije mi bila namjera uvlaĉiti te u to. Nisam razmišljala. Jednostavno sam reagirala i... neću si nikad oprostiti. Sve se dogodilo tako brzo i... Znao je da će, ako je ne zaustavi, zajedniĉko vrijeme koje im je preostalo provesti ispriĉavajući se, ali sad kad je bio pred njom nije se mogao sjetiti nijedne od onih desetak stvari koje joj je morao reći, posebice ne dok ih gledaju Torie i Dexter. Jedino je znao da ne moţe dopustiti da ode, a da joj ne kaţe kako mu je zajebala ĉitav ţivot. I morao je... oprostiti se od nje. Povikao je na sestru: — Odlazi odavde. — Neću dok ne budem spremna. — Spremna si! Dex je iskoraĉio i uhvatio Torie za zglob ruke, povukavši je dovoljno daleko da bi Kennv imao malo privatnosti. — GospoĊo, zatvaramo vrata. Morate se ukrcati. Kennv je bijesno pogledao stjuardesu. — Recite im da priĉekaju sekundu! — Ţao mi je, gospodine, to ne moţemo uĉiniti. Emma je pruţila stjuardesi propusnicu i molećivo pogledala Kennvja.


— Moram ići. Zaškripao je zubima. — Nikamo ti ne ideš dok mi ne kaţeš što namjeravaš uĉiniti sa sranjem koje si napravila od mojeg ţivota. Njezine su se oĉi naoblaĉile. — Pokušala sam sve objasniti onom odvratnom televizijskom reporteru, svi smo to probali, ali je odbio slušati. — Poĉela se natraške povlaĉiti prema prolazu. — Obećavam ti, Kennv, razgovarat ću s Dalliem i popraviti stvari. Ostavila sam mu nekoliko poruka, ali mi se nije javio. Nazvat ću ga ponovno ĉim uĊem u zrakoplov. — Što si napravila? — naglo ju je izvukao iz prolaza. Stjuardesa je prosiktala: — Gospodine! Kennv je lagano pretresao Emmu da bi zadobio njezinu paţnju. — Poţalit ćeš ako Dallieu kaţeš ijednu rijeĉ o ovome. Stjuardesa im se pribliţila: — Ţelite li da pozovem osiguranje, gospoĊo? — Ne, ne — odmahnula je glavom. — Sve je u redu. — Ponovno ga je primila za ruku. — Naravno da moram razgovarati s Dalliem. Ja sam odgovorna. Moram mu objasniti daje sve to moja krivnja. — Naravno daje sve to tvoja krivnja i morat ćeš to dugo nadoknaĊivati, poĉevši od sad. Nemoj ići na taj zrakoplov. — Moram. Moram se vratiti. — I ostaviti me da se sam suoĉavam sa sranjem koje si izazvala? Nema šanse. — Neću. Već sam ti rekla da ću objasniti Dallieu i... — A ja sam ti već rekao da ne brineš tuĊu brigu. — Ali... — GospoĊo, idete li vi ovim zrakoplovom ili ne? — Idem! — Ne, ne ideš! Bez ikakva upozorenja, Emmine su se oĉi napunile suzama. Zašto mu je morala parati srce plakanjem? — Odmah da si prestala! — uzviknuo je. — Neće biti po tvome samo zato što si se pretvorila u prokletu plaĉljivku! — Ja ne traţim da stvari budu po mome. Samo pokušavam sve ispraviti. — Krasno. Upravo sam to ţelio ĉuti. — Pogledao je prema stjuardesi. — Nemojte je više ĉekati. Ne ide s vama. — Kenny, smjesta da si prestao! Ispriĉala sam se i rekla sam da ću nazvati Dalliea i sve mu objasniti, ali ti to ne ţeliš. Ne znam što bih ti


još mogla reći. Što propuštam? Reci mi što to toĉno ţeliš od mene. Sad ga je imala. — To sam i mislila. — Njezino drţanje stroge profesorice govorilo mu je da nema šanse da će se predomisliti. — Zbogom, Kenny. Otrgnula se od njega i okrenula prema prolazu za putnike. — Odmah da si se vratila — povikao je Kenny. — Idemo... — Nešto ga je palilo toĉno posred mozga. — Idemo ravno u Vegas. To ju je zaustavilo — i njega. Pogledala ga je, potpuno zbunjena, od ĉega je postao još bjesniji. — Vegas? Kako to misliš? Rupa u njegovu mozgu svake je sekunde postajala sve veća. — Las Vegas. U Nevadi. — Znam gdje je. Zašto ţeliš ići u Vegas? — Da pobjegnemo. — Te su rijeĉi izletjele poput plutenog ĉepa. — Tamo ljudi idu kad ţele pobjeći. — Pobjeći? — Hodala je prema njemu, ali ne kao da to ţeli, nego kao da je zombi. — Misliš da se vjenĉaju? Ne! Uopće to nije mislio — nije se ţelio vjenĉati! — ali, sad nije mogao ustuknuti, ne dok ova prokleta stjuardesa bulji u njega kao da je nekakav luĊak, dok Emma izgleda kao hodajući mrtvac, a Tigar ponovno nosi zelenu jaknu. U pozadini je njegova sestra, koja je sve vrijeme prisluškivala, poĉela vrištati i skakati kao ĉlanica sestrinstva, što je nedavno još i bila, — Vjenĉat ćete se! Prkosno je pogledao Emmu. — Slaţeš li se? Njezine jantarnosmeĊe oĉi izgledale su kao da će joj isplivati ravno iz lica, a mišići na vratu su joj se stegnuli dok je gutala. — To je... glupo. Ti se ne ţeliš oţeniti mnome. Nikad nije rekla veću istinu, ali on joj to sad neće priznati. — Nemoj mi govoriti što ţelim, a što ne. Samo zato što ćemo se vjenĉati, ne znaĉi da ću podnositi tvoje naredbe. — GospoĊo, bojim se da ćete to morati riješiti izmeĊu sebe. Sretno. Dok je stjuardesa zatvarala vrata, Kennvju se zavrtjelo u glavi od olakšanja. Nije ni pokušao ispitati svoju reakciju. Samo je znao da je upravo pobijedio u odluĉujućoj utakmici s iznenadnom smrću. Torie je iza njega i dalje skviĉala. — Vjenĉat ćete se! Kennv, to je savršeno. Ti i lady E! Shelbv će umrijeti. Moj Boţe! Znaĉi li to da ćeš i ti dobiti titulu? Je li? Lady E, hoće li on sad biti lord Kennv? Kennv je preklinjući pogledao Dextera. — Ako imaš i mrvicu


suosjećanja, vodi je odavde. Dexter je zagrlio Torie oko struka. — Mislim da ovdje nismo potrebni. — Moram nazvati Shelbv. I Teda! Ĉekaj dok kaţem Teddvju Beaudineu o ovome. — Dok je u torbi traţila mobitel, nacerila se bratu. — Znam zašto ti se toliko sviĊa, Kennv. Doista se dobro ljubi. Svi koji su još stajali pokraj izlaza, okrenuli su se i pogledali Emmu. Torie ih je bahato pogledala. — Istina je. 2O. Kennyju nije trebalo dugo da uhvati jednog od sluţbenika zrakoplovne kompanije, kaţe mu tko je pa da dobije VIP tretman. Zanemarujući Emmine prosvjede, dogovorio je let za Las Vegas. Trebala se jednostavno ukopati u mjestu i odbiti pomaknuti, ali je umjesto toga kaskala pokraj njega jedva odrţavajući korak s gospodinom Brzinom. Pokušala je razgovarati, ali je on odbio slušati, odbio je i priĉekati da joj vrate prtljagu i, prije nego što je postala svjesna, bila je već na putu za Las Vegas gdje će se vjenĉati. Neće se udati za njega, naravno da neće. Nije mogla. Bilo je to nezamislivo. Ali, kakvo iskušenje. I toliko pogrešno. — Kennv, moramo razgovarati! — Nemamo o ĉemu razgovarati. — Navukao je bejzbolsku kapu preko oĉiju i naslonio se u sjedalu prvog razreda pored njezinog. — Uništila si mi reputaciju. Sad ćeš je spasiti. — Sereš! Ne moramo se zbog toga vjenĉati. — Već si mi rekla da te je Hugh najurio s posla i izbacio iz kuće. Što ćeš drugo uĉiniti? — Pronaći ću novi posao i novi stan. Nisam bespomoćna i ne treba me spašavati! — Ako nemaš ništa protiv, ţelio bih nadoknaditi nedostatak sna. — Imam protiv. I te kako. Ja... Ma, kakva je korist od toga? Dok ne odluĉiš razgovarati, uzalud trošim rijeĉi. Okrenula se i pogledala kroz prozor zrakoplova. Pitala se kako joj je ţivot u tako kratkom vremenu mogao tako potpuno izmaknuti nadzoru. Kakav grozan dan. Jedva je spavala prošle noći, a jutros je imala onaj odvratan razgovor s Hughom. Nešto ju je muĉilo, nešto što je Hugh rekao, ali se nije mogla sjetiti toĉno što. Pokušala je rekonstruirati njihov razgovor, ali od toga ju je


obuzeo oĉaj. Pokraj nje, Kennv je zadrhtao u snu. Morala gaje natjerati da je sasluša i to će uĉiniti ĉim se probudi. Bez obzira koliko će je to stajati, morala je ispraviti groznu nepravdu koju mu je nanijela. Ali, najprije gaje morala odgovoriti od ove smiješne zamisli o bijegu u Vegas. Ţena na sjedalu iza njezina svaĊala se sa svojim suputnikom ĉitavo vrijeme otkad su uzletjeli, a sada je opet podigla glas. Emma pomisli na Torie. Ĉitav je dan bila grozna prema Dexteru. Zašto je on to trpio? Emma je znala da Torie proţivljava veliku emotivnu krizu, ali doista nije bilo pošteno iskaljivati se na njemu. Pošteno. Kao daje bilo što u ţivotu pošteno. I dok je Emma mozgala o tome koliko je ţivot nepošten, Torie je odvela Dextera u Kennvjev stan u Dallasu. Rekla mu je da mora nešto uzeti iz stana. Zapravo, ţeljela je rašĉistiti situaciju meĊu njima, a radije bi to uĉinila u Dallasu nego u Wynetti. U stanu je bilo zagušljivo, pa je ukljuĉila klimu. Zatim je otišla u kuhinju. Moţda će je hladno piće oraspoloţiti. Dex je pošao do Kennvjeva sterea, ali umjesto da, kao svaki normalan ĉovjek, pregleda kompaktne diskove, izvukao je jednu od komponenti i prouĉavao je sa straţnje strane. Prokletnik. Ĉitav je dan ukoĉen i ušpiĉen. Barem s njom. S Emmom je bio veoma prijateljski raspoloţen i razgovorljiv. A otkad su otišli iz zrakoplovne luke, postao je još gori. Mogla je jednako tako biti i nevidljiva, jer sve što je rekla nije izazvalo nikakvu reakciju. Kritizirala je naĉin na koji vozi, ismijavala njegov rjeĉnik i rekla mu da bi ga bolje ošišao frizer za pse, ali na ništa nije obraćao paţnju. Umjesto toga, samo se još više povukao, kao da ga ona nije zanimala. Zgrabila je limenku Spritea iz hladnjaka, bacila torbicu na kuhinjski pult i odbacila koţne sandale s visokom petom. Nosila ih je uz dugu crnu pletenu haljinu koja joj je naglašavala stas i zbog koje je on trebao sliniti, ali ĉinilo se da nije poluĉila nikakav efekt. Nikad se nije osjećala toliko nesigurno s nekim muškarcem kao sad s Dex-terom. — Ako ţeliš nešto popiti, uzmi si sam — prasnula je. — Ništa, hvala. Njegov smiren ton ju je razbjesnio. — Mogao bi mi dati malo više podrške, znaš. Današnji dan mi baš nije bio lagan. — Zašto? — Zar to nije oĉito? Moj jedini brat se ţeni.


— I ti si zbog toga sretna — naglasio je Dexter sa strpljenjem zbog kojeg je Torie poţeljela zavrištati. — Sjećaš se? — Mrzim kad si sarkastiĉan. — Ja nikad nisam sarkastiĉan. — Ma, ti si doista gospodin Savršeni. Uzdahnuo je. — A da mi kaţeš što te toĉno muĉi? Sve ju je muĉilo! Njemu je s njom bilo dosadno. Nije joj dao nijedan kompliment, nije primijetio da ne puši, nije se ĉak ni branio kad gaje napadala. Znala je toĉno što se dogaĊa. Dosadila mu je jer nije bila pametna kao Emma, niti draga kao Emma, niti zanimljiva kao Emma. Sad je ţelio samo pobjeći od nje. E, pa neće mu to dopustiti. Ne dok ona njega ne odbaci! — Morat ćemo ovdje provesti noć. — Ispruţila se na kauĉu. Dok se namještala na jastucima, haljina joj se podigla. — Preumorna sam da se veĉeras vraćam u Wynettu. Progovorio je niskim ĉvrstim glasom, potpuno drukĉijim od njegova uobiĉajenog obzirnog tona. — Mislim da to nije dobra ideja. — Naravno da ti tako misliš! Zato što si uštogljena budala koja ne bi prepoznala zabavu ni da te ugrize. — Torie... Bijesna, skoĉila je na noge. — Ne moţeš podnijeti istinu? Zakoĉen si i dosadan i... — Predlaţem ti da zašutiš. — Što je? Bojiš se da ću te zaskoĉiti i otkriti da nemaš muda? — E, sad mije dosta! U sljedećem je trenutku naglavaĉke visila s njegovog ramena. — Spusti me! Što to, do vraga, radiš? — Udarala gaje po leĊima. — Nosim te gore da te izlupam po guzici. — Molim! — Bila je toliko šokirana pa ga je prestala lupati. A zatim joj se raspoloţenje naglo popravilo. Konaĉno je zadobila njegovu paţnju. — Šališ se. Ĉvršće ju je primio oko nogu i poĉeo je nositi uz stepenice. — Kako bih se mogao šaliti? Ja nemam smisla za šalu, sjećaš se? — O, da. — Od drmusanja naglavaĉke poĉelo joj se vrtjeti u glavi, ali se istodobno osjećala bolje nego ĉitavog tog dana. Drmusanje je prestalo na vrhu stepenica. Trenutak je oklijevao, a zatim ušao u najbliţu sobu, Kennvjevu spavaću sobu. Spustio ju je nasred kreveta.


— Bojim se da si me suviše izazvala, Victoria. Konaĉno! Iskezila mu je zube i ponadala se da izgleda kao da reţi. — Nosi se! Zgrabio ju je, potegnuo prema sebi i prebacio preko svojih koljena. — Znam da će ovo biti bolno — rekao je svojim knjiškim tonom za koji je znao koliko je ljuti — i politiĉki neispravno, ali to se mora uĉiniti. Prezirno je frknula. Neće se on usuditi to uĉiniti. — Ozbiljno ti govorim, Victoria. Bolje se pripremi na to. Podigla je glavu i pogledala ga. Suho mu je rekla: — A da mi daš komad drveta da ga zagrizem da ne vrištim od boli? On se nacerio. I ona se nasmiješila u sebi. A zatim ju je pljesnuo dlanom po straţnjici. Bila je toliko iznenaĊena da je umalo pokvarila ĉitavu stvar i otkotrljala se iz njegova krila. — Oh, to boli! — Ispriĉavam se. — Ponovno ju je udario. Zatreptala je, a zatim pomislila da ga ugrize za potkoljenicu ili se jednostavno odmakne od njega, ali bila je previše znatiţeljna što će se dalje dogaĊati. A, osim toga, osjećala je i neku ĉudnu toplinu... ili nešto... što nije bilo sasvim neugodno. Dexter O'Conner, najveći kreten u Wynetti, imao je petlju nešto ovakvo uĉiniti. Još jednom ju je udario. Nije to bio dobar osjećaj, ali nije ni boljelo. Na neki perverzan naĉin bilo je divno konaĉno ga toliko razljutiti. — Ti, ţivotinjo — protisnula je. — Vjeruj mi, ovo tebe boli mnogo više nego mene. Napravila je grimasu i pripremila se za sljedeći udarac. MeĊutim, njegov se dlan zadrţao na njezinoj straţnjici i ona je stekla jasan dojam daje on miluje. — Što to radiš tamo straga, Dex? Odmaknuo je ruku i proĉistio grlo, no glas mu je ipak zvuĉao pomalo napukao. — Jesi li nauĉila lekciju? — Aha. — Onda? Jesi li? — Pitam se zna li Kenny da ispod kreveta ima oblak prašine. Udario ju je ponovno, a zatim uzdahnuo. — Jesi li sad nauĉila lekciju? — Ne mogu vjerovati da nosiš smeĊe ĉarape uz plave hlaĉe. Duga tišina. A onda konaĉno: — Ovo neće upaliti, zar ne?


— Moţda, ako to probamo goli i vidimo hoće li biti bolje. Ukoĉila se, oĉekujući da će on odustati i pustiti je. Ali, ponovno ju je iznenadio pomirljivim uzdahom. — Odliĉna ideja. Dok joj je povlaĉio haljinu preko glave, njezinim tijelom proĊe drhtaj uzbuĊenja. Dlan mu se zadrţao na njezinoj goloj straţnjici i ona je zadrhtala. Ĉekala je, ali njegova se ruka nije pomaknula. — Torie... tvoje gaćice... — Da? — Gdje su? — Potraţi komadić svile u boji mesa. — Ne vidim nikakav... Ah, tu su. — Glas mu je postao kreš-tav. — Nekako su ti se zaglavile izmeĊu... — Sigurna sam da bi ih iskusniji muškarac odmah pronašao. — Imam ja dovoljno iskustva. Samo sam navikao gledati gaćice sprijeda. — Zastao je. — Iako je i ovo dobar prizor. — Drago mi je da ti se sviĊa. — Nasmiješila se u sebi. — Dex? — Aha. — Poĉinje mi se slijevati krv u glavu. Moţeš li poţuriti? — Pomaknula se, nalaktila na sag kako bi joj bilo ugodnije i odjednom osjetila da se tijelom naslonila na nešto ogromno. I to doista ogromno. Ponovno je proĉistio grlo. — Da poţurim? Da... naravno. Pljesnuo ju je još jednom po straţnjici, ali to nije uĉinio sa srcem pa je nije ni pecnulo. A, onda ju je poĉeo milovati. Kao da miluje svilu. Bilo je dobro — zapravo divno — no, zbog ĉudnog poloţaja u kojem se nalazila nije mogla uţivati koliko je ţeljela. — Priliĉno sam sigurna da sam nauĉila lekciju. Smijem li ustati? — No... da. Ne vidim razlog da te i dalje poniţavani. — Rukom je još jednom prešao po divnoj oblini njezine straţnjice. Sklopila je oĉi. Osjećaj je bio tako dobar da joj je trebalo neko vrijeme da se prisjeti svog zadatka. Sabrala se i uspravila, a zatim se okrenula prema njemu i potonula na krevet i ne trudeći se spustiti haljinu. Komadić svile u boji koţe koji ju je sprijeda pokrivao nije ni pribliţno bio dovoljno širok da bi nešto znaĉio. Gurnula je vrške prstiju ispod svile i pogledala Dextera. Zatim je kao jeftina porno kraljica oblizala usnice. Problijedio je. Je li to na njegovu ĉelu bio znoj? Jadno dijete. Ponovno se pomilovala. Moţda su njezini trikovi bili podli, ali su zacijelo bili


djelotvorni. Ipak, dok ga je gledala poluotvorenih oĉiju, pokušala se pripremiti na razoĉaranje. Dex je bio intelektualac, a ne pastuh i sigurno će biti mućak. Ĉak i ako je tako, ovamo je došla s njim rašĉistiti situaciju, a ništa neće biti djelotvornije od lošeg seksa. On je ustao i poĉeo otkopĉavati manšete košulje. Njezinim je tijelom prošao pobjedniĉki ushit. Ipak, izgledao je nezadovoljno. — Razumiješ li, filozofski gledajući, ja sam protiv toga da imamo spolni odnos prije braka. Oĉi mu se ipak nisu odvajale od njezinih prstiju koji su se poigravali svilenom trakom. Malo je pomaknula koljeno da bi imao bolji pogled. — Dosta jasno si izrazio svoje mišljenje o toj stvari. Onda je poĉeo otkopĉavati košulju. — Na ţalost, slabost mog karaktera onemogućuje mi da se i nadalje drţim svojih naĉela. — Mora da je to doista bolno. — Nemaš pojma koliko. Morala se naceriti. Košulju je bacio na pod i podigao obrvu: — Zabavljaš se kao nikad u ţivotu, zar ne? Ponovno se nacerila. Ruka joj je odlutala do dojke i onda se, poput ostvarene muške maštarije, poĉela milovati kroz haljinu. Uši su mu se zacrvenjele. Zatim je tvrdoglavo stisnuo usnice i prekriţio ruke preko ţilavih, lijepo graĊenih prsiju. — Ako budemo spolno općili, vjenĉat ćemo se. — Prestani to zvati spolno općenje! To je jeb... — Torie... — Njegov je glas upozoravao. — Dok oboje ne budemo goli, pazit ćeš što govoriš. Napustivši ponašanje porno kraljice, prebacila je ruke preko glave i prostenjala: — Prava si budala. — Toĉno tako. I nemoj to zaboraviti. — Koljenom se naslonio na krevet, obuhvatio unutrašnju stranu njezinog bedra i ispruţio se pored nje. Prvi je put zamijetila zlatni odsjaj u njegovim oĉima, kao da posjeduje neko tajno znanje koje joj je promaklo. Poĉela se osjećati nelagodno. Prstima je dodirivao mekanu koţu njezina bedra. — Ako te, u bilo koje vrijeme, bude smetala moja veliĉina, molim te odmah mi reci. Naglo je otvorila oĉi. On se nasmiješio. Ona je progutala slinu. — Kad kaţeš veliĉina, Dex, misliš na svoju visinu, zar ne? Hoću reći, ti si visok muškarac i... — Ne, Victoria. Ne mislim na to.


— Oh. — Jednostavno je izgubila prisebnost. Pokušala je smisliti kako daje vrati, ali je njegovo njeţno milovanje potpuno uništavalo njezine moţdane valove. — Sad ću te poljubiti. Namrštila se. — Isuse, hoćeš li najaviti svaku prokletu stvar koju ćeš... — Ţelio bih izbjeći nesporazum. Pomislila je da ga udari, ali onda su se njegove usne smjestile preko njezinih. Mmm... Dex se lijepo ljubio. Njezini dani uskraćivanja nikotina više se nisu ĉinili takvom ţrtvom, budući da je pronašao onu savršenu ravnoteţu izmeĊu suhog i slinavog poljupca, a njegov je jezik dao naslutiti sve one slasne stvari koje će tek doći. Zakljuĉila je da bi se s Dexterom mogla satima ljubiti. A onda je shvatila da bi joj on to i dopustio. Za razliku od njezinih bivših muţeva, Dex je cijenio postupak, a ne samo rezultate, i nije se ĉinilo da mu se ţuri da doĊe do glavnog dogaĊaja. Milovao je unutrašnjost njezinih usta i dopuštao da im se jezici igraju. Bio je njeţan, sladak i uzbuĊujući. Rukama gaje milovala po leĊima, bokovima, uţivala u dodiru njegove koţe, ĉistom i iskrenom mirisu. Prvi put u ţivotu osjećala je da vodi ljubav s muškarcem, a ne s djeĉakom. Oĉi su joj se napunile suzama. Osjetio je promjenu u njezinu ponašanju i lagano se odmaknuo. Ali, umjesto da postavi mnoštvo glupih Dex—pitanja, samo joj je poljubio kapke, a zatim se vratio njezinim usnama. Od toga se istinski rasplakala. Ponovno se odmaknuo od nje. Kroz maglicu je vidjela kako se na njegovu ozbiljnom, obzirnom licu odraţava briga. — Hoćeš li da prestanem? Odmahnula je glavom. Povjerovao joj je. Ponovno joj je poljubio kapke i poljupcem osušio suze, a onda se vratio usnama. Obgrlila ga je i više joj se nije plakalo. Bilo je previše slatko da bi to kvarila suzama. I ovaj je put osjetio promjenu u njezinu ponašanju pa se odmaknuo i prošaputao: — Sad ću te dotaknuti. Ne u unutrašnjosti tvojih gaćica. Samo izvana. Osjetila je kako kima glavom. Prstima je pratio tanku traku vlaţne svile meĊu njezinim nogama. Gore—dolje. Trljao je. Milovao. UzbuĊivao je do ludila. Toliko dugo


daje mislila da više ne moţe izdrţati. Zatim joj je prošap-tao na uho: — Moram ti skinuti haljinu. Moram te vidjeti. I htjela mu se pokazati. Oh, da... Skinuo joj je haljinu priliĉno nespretno. Zatim je dotaknuo kopĉu njezina grudnjaka. — Kad ti ovo skinem, ljubit ću ti grudi. Hoće li on najaviti svaki potez? — Ne moraš traţiti dopuštenje. — I ne traţim. — Skinuo joj je grudnjak i pogledao je. — Samo ti dajem priliku da se pripremiš. Osjećala se kao da su njezine grudi najdragocjenija stvar na svijetu. Prouĉavao ih je, ljubio, sisao, štipkao, pa opet prouĉavao. — Mislim — reĉe — daje vrijeme da ti skinem gaćice. — Ja mislim — reĉe ona — da je vrijeme da ja skinem tvoje. Pogledao ju je i ponovno gricnuo. — U redu. Kleknula je i prstima poletjela prema kopĉi na zatvaraĉu njegovih hlaĉa. Prije nego što ga je uspjela otvoriti, dlanom joj je umirio ruku. — Sjeti se što sam ti rekao o vjenĉanju. — Da, da. — Odmaknula mu je ruku i povukla zatvaraĉ. Trenutak poslije gotovo je ostala bez teksta. — Ne brini — rekao je — ići ćemo polako. Usta su joj bila suha dok je gledala u njegove gaće. — Nisam baš zabrinuta. Prije bih rekla zadivljena. Zasmijuljio se i skinuo ostatak odjeće. Bacila je na stranu svoju haljinu i grudnjak, a jedina stvar koja je dijelila njihova tijela bila je svilena traka u boji koţe. Podvukao je palac ispod nje i povukao je. — Nasloni se na jastuke, dušo. Sad ću te voljeti. Oteo joj se uzdah. Nije se mogla sjetiti je li se ikad osjećala tako sigurnom. Dok su minute prolazile, otkrila je nove stvari o Dexu. Volio je sve istraţiti. Pomno. Procijeniti, izmjeriti, podragati. A njegova se znatiţelja ĉinila neizmjernom. TakoĊer je otkrila da ima izvanrednu moć koncentracije, da nije nimalo gadljiv i da je nezasitan. Manje je ugodno bilo otkriće da mu je veliko zadovoljstvo kad ga ţena moli. — Molim te, Dex... ne više... molim te... — Uskoro, dušo, uskoro. Kad je konaĉno ušao u nju — najprije najavljujući svoju namjeru uzbuĊujuće grafiĉkim jezikom — otkrila je da jedno drugome sasvim dobro odgovaraju. Ipak, njegova ju je zadnja najava poslala preko


mjeseca. — Svršit ću u tebe. Nekoliko trenutaka poslije otkrila je daje Dex ĉovjek od rijeĉi. 21. Kenny nije vjerovao da je zaspao, ali Emma je jednog trenutka nešto štektala, a već su drugog kotaĉi zrakoplova poskakivali pri slijetanju u Vegasu. Spavao je ĉvrsto, vjerojatno zbog toga što prošle noći nije dospio do kreveta. A onda se sjetio. Bio je na putu da se oţeni najdominantni-jom ţenom koju je ikad upoznao. Zastenjao je. Ĉelo joj se naboralo kad ga je pogledala. Gledao je kako joj se otvaraju usta. — Da nisi rekla ni rijeĉ. — Zatvorio je oĉi. Ispustila je nekakav bijesan zvuk, ali ništa nije rekla. Kad su sišli iz zrakoplova, Kennv ju je proveo pokraj raznih aparata za igru koji su i u zrakoplovnoj luci Vegasa bili glavna zabava i odveo do pulta Avisa. Bila je gotovo ponoć, ali nije mu trebalo dugo da unajmi automobil pa su krenuli u grad. Tad je ponovno progovorila i ništa što je on rekao nije je moglo zaustaviti. — Sigurno to moţemo riješiti... A kad Dallie sazna istinu... mogu uloviti jutarnji let za London... nema nikakvog razloga da se mi... — I tako je mljela i mljela, i dok je govorila, zrak iz klimatskog ureĊaja u automobilu puhao je u kovrĉe boje karamele koje su joj letjele oko glave. Pramen joj se zaustavio na vrhu malenog, slatkog nosa. Odmaknula ga je rukom, a usta su joj i nadalje radila. — Ĉitava ta zamisao je apsurdna... teško mi je to razumjeti... a ta tvoja ideja da me spasiš... Vozio je prema hotelu na Stripu, ali se predomislio i skrenuo na parkiralište ruţiĉastobijele kapelice na ĉijem je prozoru bljeskalo crveno neonsko svjetlo. Stao je najednom od parkirališnih mjesta i zaustavio motor. U blizini je bila gredica cvijeća koju je ĉuvao okrhnu-ti gipsani vrtni patuljak. — Kennv! Nije više mogao podnijeti ni rijeĉ o stvarima na koje nije imao odgovor pa ju je povukao u naruĉje i zatvorio joj usta poljupcem. Kad im je poljubac postao strastveniji, palo mu je na pamet da bi ĉitava ova


situacija mogla ispasti dobro budu li većinu vremena provodili ovako. Ali, koliko god se trudio, nije se mogao uvjeriti da će baš biti jednostavno. Košĉata sredovjeĉna ţena bodljikave plave kose s crvenim naoĉalama doĉekala ih je na vratima. Nedugo zatim stajali su u sjenici s bijelim rešetkama, prekrivenoj prašnjavim svilenim ruţama i spremali se izreći zavjete. Nije se sjetio Emmina vjenĉanog prstena, ali kapelica je pruţala kompletnu uslugu i, uz dodatno plaćanje, donijeli su i prsten. Lady E je izgledala kao da će se ponovno rasplakati. — Kennv, doista ne mislim... Poljupcem je izbrisao ostatak onoga što je kanila reći i sveĉanost je zapoĉela. I kad je ţena s crvenim naoĉalama poĉela uobiĉajen govor, Kennv se osjećao kao da stoji izvan tijela i promatra što se dogaĊa — uţasnut zbog toga što ĉini, ali nemoćan to prekinuti. Ni nesigurni Emmini odgovori nisu bili nimalo nalik njezinu normalnom odrješitom govoru. Stisnuo joj je ruku da bi je ohrabrio ili je moţda htio ukrasti malo sigurnosti za sebe. Što to, do vraga, radi? Kad su se vratili u automobil, oboje su se tresli. — Bilo je grozno. — Emma je zadrhtala. — Sad je gotovo. Više o tome ne moramo misliti. — Moţemo se razvesti. Ako je tako jednostavno vjenĉati se, onda mora biti jednako tako jednostavno i razvesti se. — Za to bismo trebali odletjeti u Meksiko, ali sam previše umoran. — Upalio je motor. — Ovo ne moţe biti pravovaljan brak. Bilo je previše neukusno. — Drţavu Nevadu nije briga za dobar ukus. Pitam samo iz znatiţelje... Ono što je Torie spomenula... jesam li ja sad lord Kennv? — Naravno da nisi! Kakva apsurdna pomisao... — Stala je kad je shvatila da je zafrkava. Nastavio je jer je znao da će ona, ako ne nastavi, ponovno poĉeti prigovarati. — Ja na to gledam ovako. Imaš dva izbora. Moţeš zadrţati svoje prezime ili moţeš uzeti moje, ali budi sigurna da ih nećeš koristiti zajedno. Nitko te neće shvatiti ozbiljno budeš li se zvala lady Emma Wells-Finch Traveler. Barem ne u Teksasu. Je li to jasno? — Vidio je kako pogledava u svoj novi zlatni vjenĉani prsten. — Savršeno jasno. — Emma je okretala prsten i pitala se hoće li njezin prst do sutra pozelenjeti. Pogledala je Kennvjevu ruku i poţeljela da se i ona sjetila prstena, ali tada joj to nije padalo na pamet.


Vjenĉane je zavjete izrekla vlastitom slobodnom voljom — on je nije prisiljavao — pa, zašto je to onda uĉinila? Zato što mu je bila duţna, a najmanje što je mogla uĉiniti bilo je da mu pomogne vratiti dobar glas. Ali, nije znala kako će to postići vjenĉanjem. Bilo bi mnogo uĉinkovitije da je jednostavno nazvala Dalliea i objasnila mu sve dogaĊaje. A Kenny je eksplodirao svaki put kad bi to spomenula. Lagala je samoj sebi. Istina je bila ta da nije ţeljela reći ne, iako je znala da je to pogrešno. Kriĉava svjetla Stripa prelila su se preko automobila i Emma se sramila vlastite slabosti. Pokušala je misliti na nešto drugo — da će neka strana osoba prekapati po njezinim stvarima u kolibi i pakirati ih, o Penelopinoj reakciji kad sazna da je postala ravnateljica »Svete Gertrude«, o Hughovoj pakosti. Dok je mislila o Hughu ponovno se sjetila da je tog jutra u njegovoj hotelskoj sobi nešto propustila. Što je to rekao? Tada joj je promaklo, ali... Otresla je osjećaj nelagode. Imala je dovoljno stvarnih problema i nije morala stvarati imaginarne. Na primjer, kakve su šanse da će ikad više vidjeti svoju prtljagu? — Nemam odjeću. — S moje toĉke gledišta to i nije neki nedostatak. — Nemaš ni ti. — Zato je Bog izmislio kreditne kartice. — Ne ţelim uzeti tvoj novac. — Naš novac. Sad sve to ide u jedan veliki bazen. Pripremi se da otvoriš svoje bankovne raĉune i predaš mi sve one funte koje si ĉuvala. — Nema ih baš mnogo — rekla je zlovoljno. Nakrivio je usta. — Riješit ćemo to. Pola sata poslije stajala je ispod tuša u prostranoj kupaonici hotelskog apartmana, poploĉanoj mramornim ploĉicama. Iza nje su se otvorila vrata i dvije su je potamnjele ruke obgrlile oko struka. Naslonila je glavu na njegova prsa. — Oh, Kennv, nismo to smjeli uĉiniti. — Ne vidim u ĉemu je problem, s obzirom da si već rekla da me voliš. — Brak je prokleto ozbiljna stvar! — Nemoj psovati. Prostaĉenje nije djelotvorno s britanskim naglaskom. — Gricnuo joj je uho. — Ĉak i kad iznenada ispališ neku veliku psovku, zvuĉi kao daje to nešto što moţeš reći s propovjedaonice. Uzdahnula je. Što da radi s njim? — Operi mi leĊa, hoćeš li?


Nasapunala je rukavicu, kliznula iza njega i poĉela mu prati ramena. Polako se spuštala prema njegovu struku, bedrima, straţnjici. — Moraš biti vjeran — rekla je. — Dok god smo vjenĉani, moraš biti vjeran. Uzeo joj je sapun iz ruke i njeţno odgovorio: — Nisam ja taj koji je pokušao kupiti ţigola. — Ipak... Sagnuo je glavu i poljubio je. Uzvratila mu je poljubac — voljela je njegove usne, klizanje njegova jezika, grebuckanje njegove brade — a, onda se njezin poljubac pretvorio u zijevanje. Povukao se. — Bolje je da priĉekamo dok se ne naspavaš. — Sranje. — Vidjela je koliko ga košta obzir prema njoj i sabrala se. — Zijevnula sam jer prošle noći nisam baš spavala, a već je kasno i... Nastavi. Doista. Dobro sam. Podigao je obrvu, okrenuo je i poĉeo je prati veoma ĉedno, kao da pazi da se ne uzbude. Ali, na njega to nije djelovalo, a kad joj je prstom sluĉajno okrznuo bradavicu, Emma je shvatila da ne djeluje ni na nju. Nasapunanom se straţnjicom protrljala o njega. — Emma... — glas mu je bio hrapav i upozoravajući. Privukla mu je glavu pod tuš i poljubila ga. Uzeo ju je pod tušem, drţeći je uza zid, dok ga je nogama obgrlila oko struka. Poslije, dok su leţali u krevetu, tijela su im bila tako isprepletena da je bilo teško dokuĉiti gdje jedno od njih poĉinje, a drugo završava. Ali, iako je bila potpuno iscrpljena, Emma nije mogla zaspati. Dok je slušala njegovo duboko disanje, pokušala je pojmiti ĉinjenicu da je taj ĉovjek njezin suprug. Znala je da ga voli i nedvojbeno ga je ţeljela, ali ta travestija od braka nije je stvarno povezala s njim. Gdje je osjećaj pripadanja koji je ĉitavog ţivota traţila? Unatoĉ vatrenom seksu i oĉitoj Kennvjevoj naklonosti prema njoj, on je nije istinski volio. Pretvarati se da to nije istina, bilo bi ĉisto ugaĊanje vlastitim ţeljama. Njezin odnos s njim bio je jednako prolazan kao i one privremene veze s nastavnicima i prijateljima, jednako lomljiv kao njezin odnos s roditeljima koji su jedva ĉekali zaboraviti da imaju kćer. Da barem ima neku ideju što on doista osjeća, moţda bi joj bilo lakše, ali pred njom je ostajao zatvoren kao zakljuĉana vrata. Sljedećeg ju je jutra probudio njegov tihi glas iz susjedne sobe. Razgovarao je telefonski. — Neću razgovarati o tome, Shelbv. I neću ti reći gdje smo odsjeli. A sad, daj mi ga. Daj mi ga na telefon. Nastala je stanka, a onda je Kennv ponovno progovorio. Ovaj put mu je


glas bio malo viši. — Bok, Petie. Kennv je. Slušaj, kompa, nisam ti htio nestati. Vratit ću se brzo pa ćemo ići plivati, moţe? Ti i ja. Ema se smiješila. Ovu stranu Kennvjeve liĉnosti najviše je voljela. Nastupila je ponovna stanka, a zatim se njegov glas produbio tako da je Emma znala da je s druge strane opet bila Shelbv. — Ako budeš znala u kojem smo hotelu, izlajat ćeš se pa će me opsjedati novinari. — Ponovno stanka. Suho je rekao: — Da, sveĉanost je bila doista romantiĉna. Aha. Reći ću joj. Pojavio se na vratima, još uvijek rašĉupane kose, a brada mu je poĉela nalikovati gusarskoj. — Pozdravlja te Shelbv. Poznavajući Shelbv, Emma pomisli daje poruka bila mnogo dulja, ali nije ispitivala. Sljedećih su nekoliko sati proveli u krevetu. Kennv je, kao i uvijek, usmjeravao dogaĊaje, ali je bio toliko paţljiv prema njezinim potrebama da se nije mogla poţaliti. Konaĉno su se ogrnuli hotelskim ogrtaĉima i doruĉkovali u sobi. Nekoliko je puta pokušala razgovarati o vaţnosti toga što su uĉinili, ali on je odbijao razgovor kao da su se vjenĉanjem obvezali na nešto toliko neobavezno kao što je izlazak u subotu naveĉer. Ĉinilo se da je seks jedina veza koju je on ţelio imati s njom. Ĉvor u njezinu ţelucu se još više stisnuo. Kad su pojeli, izišli su kupiti odjeću. Kenny se pokušao pre-rušiti uz pomoć modernih sunĉanih naoĉala i kape Dean Witter, ali ga je nekoliko ljudi u dućanu ipak prepoznalo i ţeljelo razgovarati o onome što se dogodilo. Ignorirao je sva njihova pitanja i pravio se da ih ne razumije. Konaĉno su pronašli malo anonimnosti meĊu turistima Stripa. Iako je vidjela Las Vegas na fotografijama, u stvarnosti je ovo utoĉište usred pustinje izgledalo sasvim drukĉije. S antropološkog stajališta Emmi je Las Vegas bio fascinantan, ali nije bio baš po njezinu ukusu. Ĉinilo se da joj Kenny ĉita misli. — DoĊi. Pokazat ću ti mjesto koje će ti se svidjeti. — Gdje? — Vidjet ćeš. Sat poslije, gledali su preko brane Hoover. Veliĉina graĊevine oduzimala joj je dah. — Znam da u Engleskoj imate mnoštvo superdvoraca i strašnih katedrala i sliĉnih graĊevina — rekao je. — Da ne spominjem krasne terene za golf. Ali, moraš priznati, ovo je doista posebno.


Njegov djeĉaĉki entuzijazam natjerao ju je u smijeh. — Doista jest. Stisnuo joj je ruku, a zatim joj njeţno odmaknuo pramen kose s lica. Pitala seje li izraz njeţnosti na njegovu licu igra svjetlosti. — Dušo, znam da bi najradije sjela i do kosti rašĉlanila ovu stvar. Naĉinila bi ogroman popis, ispunila bi ne znam koliko kvizova Cosmopolitana o kompatibilnosti naših karaktera, razglabala o kratkoroĉnim ciljevima i dugoroĉnim planovima, i tko zna što još. Ali, moţeš li to na neko vrijeme pustiti? Moţemo li se opustiti? Lijepo se zabavljati i vidjeti kako će se stvari same po sebi razvijati? Gledajući u njegove ljubiĉaste oĉi s obrubom ĈaĊavocrnih trepavica, sjetila se da je on ĉovjek koji je lijenost pretvorio u svoj ţivotni cilj. Ili, barem privid lijenosti. Kenny nije ţelio da itko ikad sazna da se on oko bilo ĉega trudi. I oĉito nije imao namjeru truditi se oko njihove veze. Ili, jest? Na toliko mnogo naĉina bio joj je još uvijek tajna. Ona nije vjerovala u to da se ţivotno vaţna pitanja mogu jednostavno zanemariti, ali je znala da ga ne moţe natjerati da o tome razgovara. To što ju je pitao bilo je pogrešno, ali moţda je to bio jedini naĉin na koji se on znao nositi s cijelom situacijom. A, moţda ni ona nije ţeljela o tome razgovarati. Ta ju je pomisao uplašila. Ona je bila osoba koja se uvijek izravno suoĉavala s problemima, ali zar je doista ţeljela jasno i glasno ĉuti da mu se sviĊa, ali da je ne voli? Je li doista ţeljela da joj kaţe da nema namjeru njihov brak shvatiti ozbiljno, daje bio uzrujan i beskrajno pospan kad se ţenio i da mu je zbog svega ţao? Bila je posramljena zbog vlastita kukaviĉluka. Pogledala je preko jezera Mead prema paru jedrilica. — Dobro, Kenny. Zasad. Nasmiješio se. — Jesam li ti ikad rekao da si ti jedna sjajna Iady1 — Nisi. Samo da volim zapovijedati. — Jedno ne mora nuţno poništavati drugo. — Ti si lud, znaš li? Potpuno si lud. — Dok mu se smiješila, iznenada se prisjetila juĉerašnjeg jutra i zaĉula Hughov glas upravo onako kako je zvuĉao kad je umarširala u njegovu hotelsku sobu. On je luĊak! Da sam znao da je lud kad sam prvi put s njim razgovarao, ne bih nikad... U rukama osjeti slabost. To ju je juĉer muĉilo. Što je Hugh mislio kad je to rekao? »Prvi put« je impliciralo daje bilo još nekoliko puta. Ali, koliko je Emma znala, njih su se dvojica sreli samo jednom, i to u dnevnoj sobi Shelbv i Warrena Travelera. Ipak, zašto bi Hugh rekao


tako nešto ako su se sreli samo jednom? Zašto bi...? Zasoptala je kad joj je sve postalo jasno. — Ti, gade! — Mol... Torbicom ga je udarila u preponu. Kiptjela je od bijesa i poĉela trĉati. Ali, nije imala kamo pobjeći, a ovaj put nije mu mogla uzeti ni automobil jer su kljuĉevi bili zagurani u njegov dţep. Slijepo je jurila prema turistiĉkom autobusu Gray Line i zalupala na vrata da bi probudila vozaĉa koji je drijemao za volanom. — Pustite me unutra! — Emma, Petera ti, što to... Vozaĉ je otvorio vrata i ona pojuri uz stepenice. — Odmah zatvorite vrata. I što god uĉinio, ne puštajte tog ĉovjeka unutra... Kenny je ušao u autobus. — Moja ţena se ne moţe naviknuti na lijekove nakon transplantacije mozga. Ja ću se pobrinuti za nju. — Ne pribliţavaj mi se! — Dušo... Psovala ga je, povlaĉeći se prolazom izmeĊu sjedala. — Laţljivĉe! — Daj, Emma... — Lasice! — Nisam ja... — Huljo! Trepnuo je. — E, to je doista nešto novo. — Nemoj ni pokušati pametovati! Vozaĉu, izbacite ovog ĉovjeka iz autobusa! Vozaĉ — nizak, proćelav starac od barem šezdeset godina — problijedio je. Emma je bila toliko bijesna da se jedva suzdrţavala. Zašto se nije rodila visoka, mišićava i kao muško? — Zar ne misliš da bismo trebali o tome razgovarati? — Krenuo je prema njoj. — Što god da to jest. — Sad bi ti razgovarao. — Iznenada je koljena više nisu ţeljela drţati i ona je potonula na sjedalo. — Kako si to mogao uĉiniti? Kako si me mogao tako izdati? Lice mu je poprimilo tvrd izraz. Stao je pokraj nje. — Ja ne izdajem svoje prijatelje. Ne samo da je to bila besramna laţ, nego ju je i zaboljele. Znaĉi tako ju je doţivljavao? Kao još jednu prijateljicu? — Znam što si uĉinio. Trebala sam odmah shvatiti što je Hugh time mislio, ali bila sam


previše uzrujana zbog svega što se dogodilo i nisam obraćala paţnju. — Pogledala ga je prepuna bijesa. — Ti si bio Hughov špijun. Duboko je uzdahnuo, a zatim sjeo na sjedalo s druge strane prolaza. Ĉekala je da to porekne — ţeljela je da to uĉini — ali nije. — Netko je morao na tebe paziti. Osjećala se kao da ju je netko rastrgao. — Ja sam se sama pazila! Nisi me trebao ti paziti. — E, pa to je laţ! — Ponovno je skoĉio na noge. — Naravno da sam mu ja davao informacije. Nisam mogao dopustiti da sazna da si kupila šampon protiv uši i da usred grada ljubiš svog pratitelja, a da ne spominjem tetovaţu. — Ali, ja sam ţeljela da on to sazna. — I ona je skoĉila na noge. — No, dobro, to upravo potvrĊuje moju tezu. Najednom joj sine nova misao. — Moja tetovaţa! Naravno da blijedi. Nije trajna, zar ne? — Podigla je rukav svoje majice i novim oĉima pogledala tetovaţu. Naravno daje blijedjela. — Ti... Boţe! — Spustila je rukav. — Sigurno si mi nešto stavio u margaritu. Nisam bila pijana! Bila sam drogirana! A, tetovaţa nije napravljena iglama. To je neka vrsta boje. Jednu je ruku prebacio preko naslona sjedala ispred i nagnuo se prema njoj. — Da mi se nisi usudila reći kako si uzrujana zato što ostatak ţivota nećeš morati nositi moje ime preko ruke! Ako u sljedećih trideset sekundi ne ĉujem hvala, ozbiljno ćemo se posvaĊati. Koţa ju je pekla. — Drogirao si me! — Samo nekoliko kapi da se onesvijestiš. Dobio sam ih od jednog poznanika lijeĉnika. A supruga jednog starog prijatelja obavila je umjetniĉki dio posla. Radi u tekstilnom dizajnu. — Ponašao se kao da je zbog toga sve bilo u redu, kao da su te pojedinosti mogle ublaţiti dubinu njegove dvoliĉnosti. — Što si još uĉinio za što ne znam? — Nedovoljno, u to sam prokleto siguran ili se ne bismo morali vjenĉati! Zaledila se. Njegov glas omekša. — Tvoj je plan otpoĉetka bio lud, to znaš. A budući da sam ja bio taj koji je trebao paziti na tebe, osjećao sam se odgovornim. Samo sam htio biti siguran da ćeš imati posao kad se vratiš kući. — E, pa to ti nije upalilo, zar ne? — uspjela je izustiti.


— Nisam ja zaţvalio Torie nasred prokletog parkirališta! — Nisam je zaţvalila! — Kao da jesi. — Duboko je uzdahnuo. — Hoćeš li dopustiti da ti nakratko proradi mozak, a ne emocije? — Posjeo ju je i sjeo preko puta nje. Sjedio je na rubu sjedala, tako da su njegove duge noge prijeĉile prolaz. Osjećala je pun napon njegovih ljubiĉastih oĉiju. — Od samog poĉetka sam te nastojao natjerati da slušaš razum, ali ti nisi htjela i ja nisam mogao mirno stajati i promatrati kako odbacuješ karijeru zbog nekog idiota koji ne prihvaća »ne« kao odgovor. — To nisi ti trebao odluĉiti. On se nije obazirao. — Onoga dana kad si mi rekla za Hugha, nešto mi je kliknulo u glavi. Sjetio sam se da je moj otac spomenuo Shelbv da je neki vojvoda veliki ulagaĉ u TCS. Nakon toga je bilo jednostavno dobiti njegov telefonski broj. Nazvao sam ga i rekao mu da bi te netko trebao pripaziti i nakon što se on neko vrijeme puhao i durio, izmaklo mu je da je već unajmio privatnog detektiva u Dallasu. Rekao sam mu da te njegov detektiv ne moţe dovoljno dobro paziti, ali da se ja dobrovoljno javljam iz poštovanja prema njegovu dugom poslovnom odnosu s TCS—om. Prihvatio je ponudu i to je manje—više to. Gledala ga je kamena lica. — Hugh se ponašao kao da te ne poznaje kad su vas upoznali. — On je arogantan, a ne glup. Siguran sam daje shvatio da ti ne bi bila sretna kad bi saznala da ti je namjestio špijuna. A mi nismo stari školski prijatelji. Samo smo jednom razgovarali. Nakon toga sam izvještaje davao njegovu sluţbeniku. — Sad znam zašto si me natjerao na vjenĉanje — rekla je ogorĉeno. — Uĉinio si to zbog griţnje savjesti. — Po ĉemu to zakljuĉuješ? Ja se ne moram ni zbog ĉega osjećati krivim. Ponovno je skoĉila na noge. — Lagao si mi! I on je skoĉio. — Nikad ti nisam lagao. Samo ti nisam sve rekao. — Jeste li vi ljudi tamo gotovi? — povikao je vozaĉ autobusa. — Moji se turisti vraćaju. — Gotovi smo — odluĉno je rekla. A zatim je pogleda Kennvja ravno u oĉi tako da je ne bi pogrešno shvatio. — Potpuno smo gotovi. — Nemoj to govoriti! — Na njezino zaprepaštenje, zgrabio ju je za ruku i privukao ĉvrsto uz sebe. — Nisam mislio da lako odu-staješ.


Gdje su sad sva ta sranja o britanskoj odluĉnosti? Malo nevolje na vidiku i ti si već spremna odustati. — Ovo je više od malo nevolje. Ja te uopće ne poznajem. — I odustat ćeš, zar ne? Otići ćeš. — Treba mi vremena da razmislim. — Sigurno će biti nevolje. — Da se nisi usudio biti snishodljiv. Ne mogu igrati po tvojim pravilima, Kenny. Ja jednostavno nisam takva osoba. Ne mogu olako prihvaćati situacije i ĉekati da vidim što će se dogoditi. Treba mi vremena da se prilagodim i promislim. Do hotela su se vozili dugo, praćeni šutnjom. 22. U zrakoplovu je Kenny nos zakopao u knjigu koju je kupio u luci, a Emma se pretvarala da ĉita ĉasopis. Jedva su progovorili rijeĉ, a ovaj put ga nije izazivala razgovorom jer mu nije imala ništa više reći. Bila je beskrajno posramljena samom sobom. Kako je mogla pristati na tu travestiju od braka kad je znala da meĊu njima nema niĉeg osim seksa? Nije bilo iskrenosti, nije bilo razumijevanja, nikakve stvarne predanosti. A ipak se udala za njega, baš kao oĉajna usidjelica u posljednjem pokušaju da se doĉepa vjenĉanog prstena. Kad su stigli u Dallas i krenuli prema izlazu iz zrakoplovne luke, Kennv se vukao sporije nego ikad, a i izgledao je još nedostupni-ji. Ni oboţavatelji koji su ga prepoznali nisu mu se ţeljeli pribliţiti. Tek kad su podigli svoju prtljagu, pogledao ju je. — I što ćemo sad? — upitao je s kamenim izrazom lica. — Hoćeš li poput uplašenog zeĉića otrĉati natrag u Englesku ili ćeš ostati ovdje i boriti se? Otkad su napustili Hoover Dam samo jeo tome razmišljala, pa je već odluĉila što će uĉiniti. — Ovo nije rat. Oĉi su mu bile hladne poput smrznutog ametista. — Recimo onda daje ovo test karaktera. Tko ga ima, a tko nema. — Ţeliš li reći da nemam ĉvrst karakter? — To još ne znam. Hoćeš li pobjeći ili ćeš ostati? Njegov ju je stav razbjesnio. — Oh, vratit ću se ja u Wynettu, bez brige. To sam već prije odluĉila. Licem mu je prošao treptaj zadovoljstva. — Napokon se ponašaš


razumno. — Za razliku od tebe, ja znam da ovo nije igra i vraćam se da sve riješimo. Ali, neću ostati na rancu. — Kako to misliš? — Mislim tako da neću pobjeći, ali neću se ni tebi vratiti. — To više nije ni polurazborito! Ţivjela si na rancu prije nego što smo se vjenĉali. Zašto bi sad otišla? — Prestani izgledati toliko ogorĉen. Ovo nije pravi brak i ti to znaš. — Najpraviji je što moţe biti i ja imam vjenĉani list koji to dokazuje. — Prestani, Kennv, samo prestani. Znaš toĉno što govorim i nemoj se sakrivati iza gnjeva pravednika. — Nemam pojma o ĉemu govoriš. — Podigao je njezin kovĉeg i krenuo prema parkiralištu. Nije se ni trudila hodati ukorak s njim. Pokušat će ţivjeti u skladu sa svojim odgovornostima jer je jednostavno bila takva, ali neće trĉkarati za njim. Kad je konaĉno sjela u automobil, radio je tutnjao svom snagom. Kennv ju je bijesno pogledao i poĉeo se izvlaĉiti s parkirališta. Dok je vezivala pojas, na radiju su poĉele sportske vijesti. Povjerenik Profesionalnog golf udruţenja, Dallas Beaudine još nije dao sluţbenu izjavu u vezi posljednjeg okršaja igraĉa golfa Kennvja Travelera s... Kennv je stisnuo drugi gumb i pojaĉao ton. Nije se trebao truditi, jer ona nije imala namjeru ponovno spominjati temu njihova braka. Sljedeći je potez bio na njemu. Put do Wynette ĉinio se poput vjeĉnosti. Iako nijedno od njih nije ni okusilo hranu u zrakoplovu, nisu bili gladni pa su stali samo po benzin. Prije sumraka nazvala je Torie ţeleći znati kad će se vratiti. Rekla je Kennvju da je noć provela u njegovu apartmanu i Emma se pitala je li Dexter bio s njom, mada se ĉinilo da takva mogućnost Kennvju nije pala na pamet. Kilometri su polagano protjecali i napokon su dospjeli na sjever Wynette. — Hoćeš li me iskrcati u hotelu, molim te? — Još dok je govorila, sumnjala je da uzalud troši rijeĉi jer je znala toĉno što će odgovoriti. — Ako ţeliš pobjeći od kuće, uĉini to sama. Ja ti neću pomoći. Bila je preumorna da bi se svaĊala. Ni sutra neće biti kasno. Naslonila se u sjedalu, zatvorila oĉi i nije ih otvarala dok nisu stigli na ranĉ.


U kuću su ušli iz garaţe. Kenny je hodao naprijed s prtljagom. Spustio ju je da otkljuĉa vrata. Pridrţao joj je vrata i ona je ušla u kuću. U jednom je trenutku kuhinja bila mraĉna, a u sljedećem je zablještalo svjetlo. — IznenaĊenje! — IznenaĊenje! IznenaĊenje! — Evo, mlade... Emma je gledala u vedra nasmijana lica ljudi okupljenih u kuhinji i shvatila da je njezin jadni dan upravo postao još jadniji. — Vrijeme je za rezanje torte! — povikao je Patrick nakon što su se izredale zdravice i predstavili gosti. Emma i Kenny su sa suprotnih strana sobe krenuli prema torti koju je napravio Patrick. Bio je to toranj kremaste vanilije s dvije Peterove Fisher—Priĉe figurice na vrhu. Uz njih su bile papirnate zastavice zemalja mlade i mladoţenje. Emma se pitala je li tko primijetio da su mladoţenja i mlada razgovarali sa svima osim jedno s drugim. Glava ju je boljela i jedino se ţeljela ispruţiti i zaspati. Ljubomorno je gledala Petera koji je spavao na Kennvjevu ramenu, ostavljajući slinu na ovratniku košulje. Pored ĉlanova obitelji Traveler i Dextera, bio je prisutan Ted Beaudine, otac Joseph, nekoliko direktora iz TCS—a i nekolicina prijatelja iz Roustabouta koji su se zabavljali prepriĉavanjem starih priĉa o Kennvjevim nepromišljenim mladim danima: nekoj je ţeni ukrao znanstveni projekt, nekome bacio najbolje tenisice na elektriĉni vod, izgubio je neĉijeg mlaĊeg brata. Potisnula je nagon, koji se još uvijek javljao u njoj, da ga brani od tih veselih priĉa o njegovoj bezglavoj jurnjavi ka samouništenju. On je odrastao ĉovjek i ako se sam nije ţelio braniti, nje se to nije ticalo. Hodala je prema torti s jedne strane, a Kennv je dolazio s druge. Prišao im je Warren, uzeo Petera i pritom njeţno pogledao Emmu. — Ako to nisam rekao prije, dobrodošla u obitelj, lady Emma. Ne bih mogao pronaći bolju ţenu za Kennvja ni da sam je sam traţio. — Pogledao je sina odviše revnim pogledom koji je Emmi uvijek slamao srce. — Ĉestitam, sine. Ponosan sam na tebe. Kenny je jedva obratio paţnju na njegove rijeĉi, dok je stajao ispred torte. Emmu je srce boljelo zbog obojice: zbog oca koji se htio iskupiti za stare grijehe i zbog sina koji mu nije mogao oprostiti djetinjstvo u kojem je bio zanemarivan.


Patrick joj je pruţio noţ za tortu ukrašen crvenim, bijelim i plavim vrpcama. — Prije bi se reklo da je domoljubni, a ne vjenĉani — rekao je nezadovoljno — ali nisam imao mnogo vremena za pripremu. Nasmiješila mu se i pogledala Kennvjev dlan koji se smještao preko njezina. Bio je širok i potamnio. Njezin je bio manji i bjelji. Gledala je kako se njegovi jaki i elegantni prsti isprepleću s njezinima. Od pogleda na njihove spojene ruke na oĉi su joj krenule suze. Da su im barem srca tako ĉvrsto spojena. Kennv je otpio gutljaj vina i krenuo kroz kuhinju prema trijemu ugasiti svjetlo. Lady E je odjurila u sobu istog trenutka kad je otišao posljednji gost i znao je da to nije uĉinila od nestrpljenja da mu uskoĉi u krevet. Ne, lady E će veĉeras spavati sama. Pitao se hoće li ići tako daleko i zakljuĉati vrata spavaće sobe, ali znao je da neće. Ona će se osloniti na njegovu ĉast koja će ga veĉeras drţati podalje od nje. Njegova ĉast. U oĉima javnosti njegova je ĉast bila veoma krnja, ali i sad ga ništa ne bi moglo natjerati da poţali zbog onoga što je uĉinio Hughu Holroydu. Izišao je na trijem i prekasno primijetio da nije sam. Na kauĉu je sjedio njegov otac s Peterom koji mu je spavao na rukama. Ukoĉio se, kao i inaĉe kad bi bio s ocem. — Mislio sam da si otišao. — Poslao sam Shelby s Torie. Ţelio sam nasamo popriĉati s tobom. Warren je bio posljednja osoba s kojom bi Kenny ţelio razgovarati te veĉeri, ili bilo koje druge, što se toga tiĉe. — Ako nisi primijetio, ja sam na medenom mjesecu. — Iz onoga što sam veĉeras vidio, ne ĉini se da je to neki medeni mjesec. Lady Emma je jedva progovorila rijeĉ s tobom. — Peter je lagano zamijaukao u snu i Warren gaje snaţnije privinuo. Je li ikad njegov otac njega tako drţao? Uplašio se kad je osjetio ubod ljubomore. Sramio se zbog nje. A zatim se nešto u njemu opustilo. Emma je bila u pravu. Warren je nešto nauĉio iz pogrešaka u prošlosti i Kennyjeva briga za mlaĊeg brata bila je neutemeljena. Petie se neće morati boriti za oĉevu ljubav. — Petie bi trebao biti u krevetu — rekao je otresito. — Bit će uskoro. — Warren utisne poljubac na vrh djetetove glave. — Bilo mu je toliko udobno da ga nisam ţelio pomaknuti. Kenny je ponovno osjetio onaj ĉudan bolan ubod. Peteru je oĉeva ljubav dana kao dar po roĊenju. I Torie je to dobila. Samo ju je Kenny morao zavrijediti — golf turnirima.


A sad se njegov otac ţelio pretvarati daje meĊu njima sve u redu. Ali, nije bilo. Kennvju je bio potreban otac kad je bio dijete; sad ga zacijelo nije trebao. — Zabrinut sam za tebe i lady Emmu. — Njezino je ime Emma. Ne koristi se titulom. I nemaš se zbog ĉega brinuti. Warren je gladio Petera po leĊima i gledao kroz prozor trijema u tamni šumarak pekana. — Ja se baš ne znam moliti. Jednostavno ne znam kako, ne dolazi mi prirodno. Ostavljam to drugima. Na primjer, Shelbv. E, ona doista dobro zna moliti i kaţe daje Emma odgovor na sve njezine molitve za tebe. — Ja nisam traţio Shelbv da se moli za mene. — Ne nisi. Ja sam je zamolio. —- Ako je dobra u molitvama, zaposli je da me vrati u natjecanje. — Kenny je ispio ostatak i okrenuo se prema kuhinji, ali ga je oĉev glas zaustavio. — Vrati se i sjedni. — Kasno je. Umoran sam. — Rekao sam, sjedni. Bio je to glas iz noćnih mora njegovog djetinjstva: »Odmah da si smjestio guzicu na taj stolac. Ti si prokleta sramota! Znaš to, zar ne? Razmaţeno derište...« Ali, Kenny više nije bio dijete i ako je Warren ţelio obraĉun, onda će se obraĉunati. Poloţio je ĉašu na stol, naslonio se na dovratak i bezobrazno pogledao u oca. — Ako te nešto muĉi, samo daj, reci. — Dobro. — Warren je morao podignuti glavu da ga pogleda, ali ĉinilo se da mu to ne smeta onoliko koliko je to Kenny ţelio. — Znam da nemaš lijepo mišljenje o meni i nije mi tajna zašto je to tako. Nisam bio prisutan kad sam ti bio potreban i to mi ne ţeliš oprostiti. Ali, ti si još uvijek moj sin i ne mogu mirno stajati postrance i gledati te kako si upropaštavaš najvaţniju stvar u ţivotu samo zato što se još uvijek boriš protiv onog što ti se dogodilo kad si bio premlad da bi se mogao obraniti. Kennvjeve usnice su se ukoĉile. — Nemam pojma o ĉemu govoriš. — Govorim o naĉinu na koji tvoja prošlost utjeĉe na tvoju budućnost. SviĊa mi se lady Emma. Svima nam se sviĊa. I kad ste vas dvoje zajedno u sobi, kao da ne moţete odvojiti oĉi jedno od drugoga. Takav nisi bio ni s jednom ţenom.


Nije mu kanio objašnjavati da je njegov brak s Emmom bio više sluĉajnost nego obveza do kraja ţivota. Umjesto toga, ratoborno ga je promatrao. — Oţenio sam je, zar ne? — Da, oţenio si je. Ali, jasno je da vas dvoje imate još mnogo problema koje morate riješiti. — Imamo li mi problema ili ne, tebe se uopće ne tiĉe. — Slušaj me, Kennv. Samo me jednom u ţivotu poslušaj. Nikad u ţivotu nisam ni zbog ĉega bio sretniji nego kad si uspio, iako znam da je za to zasluţan Dallie Beaudine, a ne ja. Više od ikoga na kugli zemaljskoj, ukljuĉujući i tvoju sestru, razumijem što si sve morao svladati da bi bio tu gdje si sad. I reći ću ti: ne postoji mnogo ljudi koji bi to bili u stanju uĉiniti. Za trenutak je Kennvjevim tijelom prostrujala zahvalnost, ali pohvala je došla prekasno. — Reci ono bitno — prasnuo je. — Pokušavam ti reći da... kako sam stariji, bogatstvo koje sam u ţivotu stekao sve mi je manje vaţno. Ponosan sam na svoju tvrtku. Izgradio sam je ni iz ĉega i sigurno neću stajati postrance i gledati kako propada. Ali, kad nedjeljom poslijepodne sjedim na trijemu i poĉnem brojiti sve ĉime sam blagoslovljen, na um mi dolaze samo ljudi koje volim, a ne kompanija. Kennv to nije ţelio ĉuti. — Zvuĉiš kao jebena Hallmark kartica. Njegov se otac, meĊutim, odbio povući. — Imaš priliku ţivjeti pravim ţivotom, ţivotom koji ne zapoĉinje i ne završava na terenu za golf. Imaš priliku izgraditi vezu s dobrom ţenom, imati djecu, jahati i uţivati u ovom rancu. Nemoj to zajebati. Kennv je kiptio od bijesa zbog Warrenova licemjerja. — Moţda bi trebao razmisliti o tom savjetu koji si dao. Ako poĉnem mirisati ruţe, neću više pobjeĊivati na turnirima. A, onda, ti nećeš imati ništa ĉime ćeš se moći pohvaliti na svojim korporacijskim koktelima. Warren nije ustuknuo od tog napada i Kenny se osjetio malim i zlim. Dlanom je obuhvatio Petiejevu glavu i ustao. — U redu je, sine. Razumijem. Kad se o tebi radi već sam se navikao na osjećaj krivnje i ne trebaš mi oprostiti. Petie se uzvrpoljio i pokušao otvoriti oĉi. Warren ga je jaĉe prigrlio i Petie ponovno zatvori oĉi. — Ti si dobar ĉovjek, Kenny. I to zahvaljujući Dallieu, ne meni. Pristojan si i brze pameti. Stalo ti je do drugih ljudi. Valjda ti pokušavam reći da je vrijeme da prihvatiš ono što je ostatak svijeta odavno shvatio: ti si mnogo više od bogatunĉića koji


zna igrati golf. Krenuo je prema vratima, ali ga Kenny nije mogao pustiti da ode samo tako. Imao je dojam da njegov otac ima posljednju rijeĉ. — Bolje je da ne izvodiš nikakva sranja s Petiejem — zareţao je — ili ćeš odgovarati meni. Izraz oĉeva lica postao je takav da ga je Kenny jedva mogao podnijeti. — SviĊa mi se vjerovati da uĉim iz svojih pogrešaka i s Petijem namjeravam postupiti najbolje što mogu. Ĉak i tada, neću biti savršen. Ali, ti to zacijelo znaš. Prebacio je dijete na drugu ruku i nestao. Kenny je ostao s osjećajem daje nešto vaţno ostalo neuĉinjeno. Emma je provela usamljenu i nesretnu noć u gostinjskoj sobi. Nedostajalo joj je ĉvrsto Kennyjevo tijelo uz njezino, naĉin na koji je odvlaĉio prekrivaĉ kad bi se okretao i posezao za njom u snu. Kad je ustala sljedećeg jutra, na putu prema kupaonici, kroz prozor gaje vidjela kako pliva. Umjesto uobiĉajenih sporih zamaha, pljuskao je po vodi kao da je ţeli osvojiti. Naslonila je obraz na prozorski okvir i promatrala ga kako pliva s jedne na drugu stranu bazena. Dok je napadao vodu, razmišljala je kako će ostali reagirati kad saznaju da ovaj brak neće potrajati. »Kenny je ponovno sve upropastio. Oduvijek sam znao da to neće ići. Jedino u ĉemu je dobar je golf.« Legenda o lijenom i razmaţenom Kennvju Traveleru samo će narasti. Rekla je da to nije njezin problem, ali se osjećala turobno. Istuširala se i odjenula, a zatim krenula u kuhinju. Patrick joj je na pultu ostavio poruku daje u hladnjaku zdjela svjeţeg voća. TakoĊer joj je preporuĉio da se ne javlja na telefon. Dok je iz hladnjaka izvlaĉila zdjelu, zaĉula je kako se otvaraju ulazna vrata, a zatim Torin glas i Dexterov tihi odgovor. Torie je uplovila u Ijubiĉastomodrim hlaĉicama i topu od ba-tika, obuvena u zdepaste koţne sandale. — Sad kad ovo više nije momaĉka nastamba, pretpostavljani da bih trebala zvoniti. Oprosti, lady E. — U redu je — Emma se nasmiješila Dexteru. — Uzmite si kavu. — Hvala. — Dexter je krenuo kroz kuhinju, a zatim ugledao Kennvja koji je upravo ulazio. Siva majica prijanjala mu je uz vlaţna prsa, a s kovrĉave kose mu je kapala voda. Bose noge ostavljale su vlaţne tragove na ploĉicama od terakote. — Hej, braco.


Kennv se uspio nasmiješiti sestri, a onda je pogledao Dextera i namrštio se. — Što radiš ovdje? — Ja sam ga pozvala. Kennv ju je mraĉno pogledao. — Zašto? Mislio sam da ga se ţeliš riješiti. — No, da, to je mnogo teţe nego što sam mislila. Namrštio se i pomnije je pogledao. U tri je koraka prošao prostorijom, ispruţio ruku i okrenuo joj bradu premu svjetlu. — Je li on to uĉinio? Je li ti on ostavio ovaj ugriz na vratu? — Valjda jest. — Odmaknula je njegovu ruku. — Usput, juĉer si na telefonskoj sekretarici u stanu imao barem pedeset poruka. Svatko na svijetu nastoji doći do tebe. Tuĉnjava s Hughom ponovno te dovela na naslovnice sportskih novina. Maknuvši ruĉnik s vrata, Kennv se okomio na Dexa. — Napio sije, zar ne? Prošle noći. Nisi je mogao zavesti dok je bila trijezna, pa si je napio. Torie se smjestila na kuhinjski stolac i nasmiješila. — Uĉinio je gore od toga. Mnogo gore. Zar ne, Dex? Kennv se naglo potpuno umirio, pa je Emma imala osjećaj da bi se nešto moglo dogoditi. Ispustio je ruĉnik. Mišići ispod vlaţne sive majice su se napeli. — O ĉemu to govoriš? Što je uĉinio? Oĉi su joj zasjale. — Istukao me. — Što? Emma je stala izmeĊu dvojice muškaraca i poloţila ruku na Kennvjeva prsa. — Sestra te namjerno izaziva. Smjesta prekini, Torie. Torie se pravila daje uplašena. — Da, gospoĊo. Kenny se prijeteći okrenuo Dexu. — Bilo bi dobro kad bi mi rekao što si toĉno uĉinio. Dexter je šalicu, koju mu je dala Emma, napunio kavom. — Torie je veća prijetnja samoj sebi nego što sam to ja. Ali se Torie ţeljela još zabavljati. PovrijeĊena izraza lica, petom se zakvaĉila za stolac. — Ispljeskao me po dupetu. Svladao me, prebacio preko koljena i istukao. Po goloj guzi. Kennv se ukoĉio. Buljio je u Dextera. — Je li to istina? Dex je sipao ţliĉicu šećera u kavu i odsutno kimnuo glavom. Na Emmino zaprepaštenje iz Kennvja je nestala sva napetost i prvi put je Dexa pogledao sa zanimanjem, a ne sa sumnjom. — Nemoj zafrkavati. Ni ja se ne bih usudio uĉiniti tako nešto. Njegova je reakcija uzrujala Torie. — Trebao bi ga prebiti, Kennv!


Iako, upozoravam te da je jaĉi nego što izgleda. Ali, nije Herkul i moći ćeš ga srediti bez velike muke. Dexter je pijuckao kavu i kimnuo glavom Emmi. — Odliĉna kava. Potisnula je osmijeh. — Prenijet ću Patricku tvoj kompliment. Kennv je pogledao najprije Torie, a zatim Dextera. Prišao je pultu i natoĉio si kavu. Naslonio se prouĉavajući drugog muškarca. — Onda, Dex, kako to da si još uvijek ţiv i moţeš priĉati tu priĉu? Dexter je obrisao kavu koja se malo prolila i sjeo na stolac pokraj Torie. — Sve što sam spreman reći jest to da smo tvoja sestra i ja spavali i, budući sam je kompromitirao, namjeravam je oţeniti. Torie je spustila glavu i ĉelom tri puta udarila o pult. — Baš si kreten. — Ne zvuĉi oduševljena tom idejom — rekao je Kennv. — Oduševljena je. — Nagnuo se i pomilovao njezino rame. — Ali, ima svoj ponos. Ujedno je i uplašena, što je razumljivo, iako to ne mijenja situaciju. Ona i ja imamo dogovor i vjenĉat ćemo se. — Kakav dogovor? — To je privatna stvar — rekao je u trenutku kad je Torie otvorila usta da odgovori. Pogledao ju je zabavljajući se. — Victoria, je li ti palo na pamet da doista ne moraš svakome otkrivati naše privatne stvari? — Kenny nije svatko. Dex je podigao obrvu i palcem pomilovao kutak njezinih usta. — No, dobro — promrmljala je Torie. Zatim je, nastojeći povratiti izgubljeni teren, promijenila temu. — Sinoć sam primijetila da se vas dvoje ne ponašate kao zaljubljeni golubovi. Što se dogodilo, lady E? Je li te Kennv poĉeo tući kao Dex mene? Emma je iz sudopera zgrabila spuţvicu i poĉela brisati ĉist pult. — Zamršeno je. — Nije baš tako zamršeno — rekao je Kennv. — Samo bi neki ljudi ţeljeli da tako izgleda. Torie je pogledavala Emmu pa Kennvja. — Ne znam zašto, ali sad sam na strani lady E. Kennv je s treskom spustio šalicu i kava se razlila po pultu. — Ĉak i ne znaš što se dogaĊa! — Znam da je Emma razumna, a ti si ozloglašeno sjeban kad se radi o ţenama. — Razumna? Dopustila je da ĉitav svijet misli da si joj ti ljubavnica! Torie se nacerila Emmi. — To je bilo tako cool.


Kennv je zgrabio šalicu i krenuo prema vratima. — Idem se otuširati. — Zatim je zastao i ledeno pogledao Emmu: — Moţda je bolje da svoju veliku vijest kaţeš prije nego što odem. Ne bih Torie ţelio uskratiti priliku da me optuţuje i zbog toga. Dao joj je uvod koji joj je bio potreban da im kaţe da neće ostati na rancu, nego će se preseliti u hotel. Kennv Traveler ponovno je sve upropastio. Oduvijek sam znao da to neće ići. Jedino u ĉemu je dobar je mahanje golf palicom. Shvatila je da to ne moţe uĉiniti. Juĉer u zrakoplovu njezin joj se plan da se preseli u hotel ĉinio razumnim, ali sad je bila u Wynetti gdje su se vijesti brzo širile. Jednostavno nije mogla podnijeti da Kennv bude ponovno izvrgnut javnom ruglu, posebice zato što je znala da se neće braniti. — E pa, odluĉila sam poloţiti vozaĉki ispit. — Okrenula se Torie. — Budući je Kennv jedini put kad se vozio sa mnom urlao, hoćeš li me ti poduĉavati? Naslonio se na dovratak i, kao da ĉeka drugi udarac, gledao je oprezno. — Ne znam zašto bih tebe krivila jer lady E ţeli nauĉiti voziti, Kenny? Ponekad vjerujem da patiš od manije proganjanja. — Nasmiješila se Emmi. — Hoćeš li me danas poslije podne odvesti do oca Josepha? Kenny je paţnju usmjerio na sestrine rijeĉi. — Zašto ţeliš vidjeti oca Josepha? — Ja ne ţelim vidjeti oca Josepha — odgovorila je oĉito raz-draţena. — Moram ga vidjeti. Zar nisi slušao? — Valjda ne dovoljno dobro. — Zbog ovog s Dexom. — Uzvrpoljila se. — Zbog batina? — Ne, ne zbog toga! Zar nisi obratio paţnju? Ili, nisi ĉuo što je rekao? — Duboko je udahnula. — Ovaj kujin sin me tjera da se udam za njega. Dex je nepokolebljivo gledao Kennvja. — Vjerujem da sam to spomenuo. Torin pogled bratu bio je pun usrdne molbe. Emma ju je poţeljela zagrliti. Torie nije mogla progutati ponos i priznati daje pogriješila što se tiĉe Dextera. Sad je jednostavno ţeljela da Kenny to shvati. Sekunde su prolazile. Torie je primaknula ruku Dexovoj. On je prekrije svojim dlanom. Napokon, Kennv je progovorio: — Onda ćeš se, zacijelo, morati s tim sloţiti. Emma se nasmiješila. Kennv nije bio tako tup kad se radilo o


osjećajima drugih ljudi kao kad se radilo o njegovim. Torie se pribliţila Dexu. U njegovim je ozbiljnim oĉima bio sanjarski izraz. Ona je pak uzdahnula dugim uzdahom patnice. — Ne znam zašto se Dex zaljubio u mene. I ne znam kako ću ikad više proći ovim gradom uzdignute glave. Njegov je hendikep nešto kao trideset tri. — Ispriĉao sam se zbog toga, Victoria. Ali, ako ti se da vjeţbati sa mnom, siguran sam da moţemo skinuti nekoliko udaraca. — Vjerojatno. Mada, ĉak i tada ne vjerujem da ćeš ikad biti nešto više od obiĉnog diletanta. — To je istina. — Skupio je usnice. — I siguran sam da ću ostatak ţivota slušati tvoje prigovore kako si ţrtvovala svoju reputaciju da bi se udala za mene. — Tu si prokleto u pravu. — Nasmiješila mu se umiljatim i za nju potpuno netipiĉnim izrazom u oĉima. Zatim se sjetila da je brat promatra i pocrvenjela od nelagode. Kenny je ipak bio stariji brat pa je nije htio pustiti da se tako lako izvuĉe. — I, što je izazvalo takvu naglu promjenu mišljenja? Osim batina. — Ništa, doista ništa. Samo... Nema veze. — Mogla bi mi baš i reći — rekao je. — Znaš da ću to prije ili poslije izvući iz tebe. — No, dobro. Dex je... ovaj... on ţeli vlastito dijete, ali je ipak... ipak je voljan riskirati sa mnom. — Glas joj je postao mekši. — I, ako stvari ne budu išle, što sam ga već upozorila da će se dogoditi, rekao je da moţemo usvojiti djecu. — A, tako. — Kennv ju je i dalje podbadao. — Znaĉi, zato se udaješ za njega? Zato što ćeš konaĉno biti majka? Emma je gledala kako se Torie bori izmeĊu ponosa i istine. — Zar me moţeš optuţiti zbog toga? Znaš koliko ţelim dijete. A on je... mislim, uza sve njegove mane, svaka budala moţe vidjeti da će biti dobar otac. Osim kad se radi o sportu, ali valjda ti i ja moţemo nadomjestiti njegove nedostatke na tom podruĉju. I, onda, postoji... postoji nešto u njemu. — Nelagodno je slegnula ramenima, dajući jasno do znanja da ţeli završiti razgovor. — Nešto slatko i... ne znam. — Tvoja se sestra zaljubila u mene — rekao je Dex u sluĉaju da Kennv nije shvatio. Torie je pogledala u brata i od nelagode napravila grimasu. — Jednostavno je prokleto dobar. I pun razumijevanja. I zabavan. Ne


toliko kao ti i ja, ali zabavan na svoj ĉudan naĉin. I sviĊaju mu se moji emui. Ne znam kako se to dogodilo... Bog mije svjedok da mije zbog toga neugodno, ali ljudsko srce se ne moţe razumjeti. Kennv je izgledao zabrinuto. — Znaš što, Dex? Zašto ne bismo nas dvojica poradili na tvojoj igri? Torie je uţasan trener. Previše psuje. Emma je znala daje Kennv bio spreman boriti se do samog kraja protiv Dexa, ali iz njegova sporog osmijeha bilo je jasno da mu je drago što to ne mora. — Bilo bi mi drago. Kad su se ulazna vrata zatvorila za zaljubljenim ptiĉicama, Emma se okrenula prema Kennvju. Nije bio obrijan, a kosa mu je stršala na jednu stranu. Ĉak je i takav bio najljepši muškarac kojeg je ikad vidjela i morala se boriti protiv slabosti koja ju je obuzela. — To je bilo veoma lijepo — oštro je rekla. — Mogao si Torie mnogo više oteţati situaciju, ali nisi. — Što si oĉekivala da ću uĉiniti? Zakljuĉati je na tavan? — Ispitivaĉki ju je promatrao. — Promijenila si mišljenje o odlasku u hotel, zar ne? — Jednostavno sam odluĉila da naše privatne stvari ostanu privatne. — Dobro. Pomoći ću ti da svoje stvari preneseš u moju sobu. — Okrenuo se prema stepenicama. — Ne, hvala — rekla je njegovim leĊima. — Ostat ću tu gdje jesam dok ovo ne riješimo. Zastavši na drugoj stepenici, pogledao ju je i nacerio se poput razmaţenog derišta. — Vraga hoćeš. Nije je zaĉudilo što pravi probleme, jer je probleme vidio u svemu što se nje ticalo. — Tako je najbolje. Nemam iluziju da ćeš me razumjeti, ali otkrila sam da nisam prikladne naravi za neobavezan seks. — Mi smo vjenĉani. Igrala se vjenĉanim prstenom. — Da, ali to je samo papir. U srcima nismo vjenĉani, zar ne? Spustio se na stepenicu i promatrao je. — Vidim kamo to vodi. Ţeliš me sloţiti u neki maleni sladunjavi paket koji moţeš izvući i igrati se s njim kad ti odgovara, a zatim pospremiti kad ti više ne odgovara, zar ne? Gledala je u njegovo hladno i tvrdo lice. Bilo je teško povjerovati da je to ona ista lijena budala koju je upoznala dva tjedna prije. Tiho je rekla: — Upravo si opisao svoje pobude, a ne moje. — Da, naravno — podsmjehnuo se. — Oh, Kennv... — Uzdahnula je, podigla ruku, a zatim je spustila. —


Ne mogu sama. Moraš mi pomoći. — Nisam ja taj koji zakljuĉava vrata spavaće sobe. — Ali, ti od mene ţeliš jedino seks. Zar ne vidiš kako to boli? — Ĉak i da je to istina, a nije, ne vidim što je u tome toliko grozno. Budući se nismo vjenĉali zbog uobiĉajenih razloga, moramo se osloniti na vlastite snage. — Takvo razmišljanje moţda bi upalilo s tvojim bivšim djevojkama, ali ne i sa mnom. Moţda nam naše seksualne aktivnosti dopuštaju da se pretvaramo daje sve u redu, ali oboje znamo da nije tako. — E, tu si u krivu. Sve će biti u redu ako se samo opustiš i dopustiš da bude u redu. Toliko brineš o tome što s nama ne valja, da nikad nisi zastala i razmislila o tome što valja. — Seks. — Zar je seks jedino o ĉemu ti razmišljaš? A što je s ĉinjenicom da uţivamo dok smo zajedno, da oboje volimo povijest, Teksas i jahanje. Oboje volimo dobro vino, moţemo razumjeti Torie, Petie te voli i ĉini se da moţeš podnijeti mog oca i Shelbv. Nijedno od nas nije snob i nemamo mnogo strpljenja s licemjerima. Ja mislim da meĊu nama mnogo toga valja. Uvijek se usredotoĉavala samo na njihove razlike umjesto na njihove sliĉnosti i sada je bila toliko zateĉena pa nije ni primijetila da joj se pribliţio, sve dok vrškom prstiju nije dotaknuo njezin lakat. Rastopila se. Prstima joj je milovao ruku i lagano doticao izvanjsku stranu dojke. Najeţila se, udovi su joj oteţali, a tijelo ţudjelo da mu popusti. Bi li bilo pogrešno da bude po njegovu? Bi li bilo veoma loše da reda radi ostanu u braku, iako meĊu njima nije bilo trajne povezanosti? U ĉemu bi bila razlika? Podsjetila se da je navikla ţivjeti s tuĊim emocionalnim ostacima, ali to nije ţeljela s Kennvjem. Što je još vaţnije, ona to nije zasluţila. Odmaknula se od njega. Ruka mu je pala uz bedro, a oĉi potamnjele. Gledala je kako mu usnice postaju sve tanje i znala je da bjesni, kao što je znala da će otići bez ijedne rijeĉi. Nedugo nakon toga otišao je na trening. Prisilila se raditi na laptopu koji je pronašla u njegovu uredu — uredu koji je, kako joj se ĉinilo, koristio jedino Patrick. Ostatak jutra i rano poslijepodne radila je na ĉlanku o lady Šarah Thornton i pravila bilješke za Penelope Briggs s detaljnim informacijama o tome što treba uĉiniti da proljetni semestar


zapoĉne bez problema. Prekinula je kad je Torie došla po nju da se idu voziti. Emma je vozila u grad i vratila se na ranĉ, a da nije ni u što udarila. Dok je iznosila laptop na trijem kako bi nastavila s radom, zakljuĉila je daje Torina sreća jedina svijetla toĉka tog depresivnog dana. Patrick se pojavio iz kuhinje s dvije ĉaše ledenog ĉaja, ukrašenih kriškama naranĉe. — Proĉulo se. MeĊunarodni je sportski kanal upravo objavio obavijest o vašem vjenĉanju. Dok je njezinu ĉašu stavljao na stol, a svoju nosio prema kauĉu, Emmi se uĉinilo da je Patrick zabrinut. — Što nije u redu? — Zapravo, ništa. Vjerojatno sam paranoiĉan. — Otpio je gutljaj, a zatim ispravio svjetiljku na stolu pokraj kauĉa. — Obavijest je bila kratka, bez komentara o tuĉi ispred Roustabouta, samo kratka izjava da se Kenneth oţenio britanskom plcrnkinjom, lady Emmom Wells-Finch, kćerkom petog grofa od Woodbournea. — Novinari bi to prije ili poslije saznali. — Ne brine mene to. — Patrick je prstom klizio po rubu ĉaše. — Uopće nisu spomenuli tvoje zanimanje, niti nagovijestili kakva si osoba. Iz obavijesti se ĉinilo kao da se oţenio jogunastom europskom praznoglavkom. Emma je konaĉno shvatila zašto je uzrujan. — I tako legenda o razmaţenom playboyu i golf profesionalcu samo raste. — Toĉno. — Odloţio je ĉašu na stol i ĉaj se malo prelio preko ruba. — Njegov ugled u javnosti već je krnj, a ovo mu nimalo ne pomaţe. Time što to sam nije objavio, kao da sije namjerno pucao u nogu. Mogu zamisliti što će veĉeras u svojoj emisji reći onaj odvratni Sturgis Randall. Neću ni gledati. Ali, ni on ni Emma nisu mogli odoljeti te je nakon veĉere, na koju Kennv nije došao, Emma donijela šalice s kavom do kauĉa, a Patrick upalio televizor. Sturgis Randall ĉekao je do samog kraja emisije, a onda navalio. — To što mu je karijera u pitanju, ĉini se da ne brine igraĉa golfa Kennvja Travelera. Naprotiv, nezgodni šampion dobio je mladenku. I to ne neku obiĉnu ameriĉku djevojku. Ne, teksaški je milijunaš, koji je ujedno i nasljednik divovskej kompanije Traveler kompjutorski sistemi... — To nije istina! — uzviknuo je Patrick. — Natjerao je Warrena da ga razbaštini prije mnogo godina.


— ... odabrao britansku ptiĉicu plave krvi, lady Emmu Wells-Finch. Wells-Finch sa crticom. Ĉini se daje lijepa plemkinja kći petog grofa of Woodbournea. — Lijepa! — Emma je bila van sebe od bijesa. — Ja sasvim sigurno nisam lijepa! — U meĊuvremenu, Travelerove nevolje s Profesionalnim golf savezom još su se više pogoršale otkad je sudjelovao u brutalnoj barskoj tuĉnjavi s postarijim meĊunarodnim poslovnim ĉovjekom. Emma je skoĉila sa sjedala. — On nije postariji! I nije se radilo o barskoj tuĉnjavi! — Od povjerenika Dallasa Beaudinea još nismo dobili sluţbenu izjavu. — Sturgis se ulagivaĉki nasmiješio kamerama. — Maleni savjet, Kennv... Budući da tvoja golferska karijera ne ide nikamo, moţda bi se ti i tvoja otmjena mladenka mogli primiti lova na lisice. Emma to nije mogla podnijeti. — Kako smije tako bljezgari-ti? — Ima veliku gledanost. U Americi je jedino to vaţno. — Patrick je daljinskim upravljaĉem iskljuĉio televizor. — Hajdemo u kino. Treba nam zabava. Već je prošlo jedanaest sati kad se Kennv vratio na ranĉ, a svjetla su još bila upaljena. Cijeli je dan trenirao, a onda se neko vrijeme igrao s Peterom u oĉevoj kući. Poslije je parkirao automobil uz rijeku da bi pothranjivao razne zamjerke Emmi zato što nešto toliko jednostavno ĉini tako teškim, ali rijeka nije bila dobro mjesto za to. Stalno se prisjećao da su tu vodili ljubav. Dok je ulazio u kuhinju, osjetio je krivnju jer ju je ĉitav dan ostavio samu. Zatim se sjetio da on nije izazvao sav taj nemir u njihovu braku. Krenuo je prema hladnjaku vidjeti je li mu Patrick nešto ostavio. Dok je izvlaĉio tanjur hladne piletine, zaškripala su vrata koja su vodila s dvorišta na trijem. Pogledao je i osjetio kako mu se grlo steţe. Emma je ušla u kuhinju. Kosa joj je bila rašĉupana, a obrazi rumeni od povjetarca. Izgledala je toliko lijepa i silno ju je ţelio. Nije mu se svidio taj osjećaj. Nije volio ţeljeti stvari koje ne moţe dobiti preciznim^zamahom, ĉvrstim palicama i mirnim ţivcima. Ĉim ga je ugledala, poĉela je: — Oh, nisam znala da si se vratio. Ponovno ga preplavi krivnja, ali je odluĉio ne popustiti joj. — Ja sluĉajno ţivim ovdje. — Toga sam svjesna. Zbog njezina smirenog odgovora osjećao se kao idiot. — Ţeliš li


piletine? Ima je dovoljno. — Već sam jela. — Onda vino? Mogli bismo gore ponijeti bocu. — Ne, hvala. Prošao je iza pulta i krenuo prema njoj. Udarao je loptice dok ga mišići nisu zaboljeli, ali je nije mogao izbaciti iz misli. Sad je znao da više ni trenutak ne moţe drţati ruke podalje od nje. Morao je razuvjeriti tu tvrdoglavu ţenu. Ili je zavesti. Valjda je to bilo zbog njezina nepokolebljivog pogleda ili uroĊenog osjećaja dostojanstva koji kao daje nosila sa sobom bez obzira je li kupovala šampon protiv ušiju ili krala soljenke, ali odjednom više nije bio toliko siguran da bije mogao zavesti. U kuhinju je ušao i Patrick. — Vidi, vidi, tko se konaĉno sjetio gdje ţivi. — Mahnuo je komadom papira koji je drţao u ruci. — Došao je faks. Ĉini se daje u Dodge Citvju prava ludnica. — O ĉemu govoriš? — OdreĊeni Dallas Fremont Beaudine zahtijeva da mu sutra ujutro u sedam sati praviš društvo kod prvog stalka u Windmill Creek Countrv Clubu. — Sjajno — mrmljao je Kenny s gaĊenjem. — To je baš sjajno. Patrick se okrenuo Emmi. — Francesca je na dnu našvrljala poruku. Voljela bi da je nazoveš ĉim se probudiš. Kennv je bacio batak koji je upravo podigao s tanjura. — Dakle, vratio se u grad. Nije li to toĉka na i? Patrick je uredno svinuo papir napola. — Da sam ja ti, Kennethe, bio bih veoma dobar prema lady Emmi. Tko zna što bi ona mogla reći Francesci. Ali, dok je Kennv preko pulta gledao u sveĉani izraz na Emminu licu, znao je da Dallievoj ţeni neće reći nijednu ruţnu stvar o njemu. I to gaje muĉilo više od svega ostalog. 23. Jutarnje je sunce oko ove legende velike poput teksaškog neba stvorilo krunu svjetla. Iako su godine natopile srebrom zaliske njegove tamne blond kose i produbile bore oko usana, nisu umanjile snagu visokog vitkog tijela ni potamnile sjaj oĉiju plavih kao u Paula Newmana. Deset godina prije on i veliki Jack Nicklaus sreli su se na terenu zvanom Stari zavjet i odigrali jedan od najvećih golf meĉeva u


povijesti. Tog kobnog dana Jack Nicklaus igrao je za slavu sporta, a Dallas Beaudine za srce ţene koju je volio... I pobijedio je. Ozljeda ramena Dalliea je privremeno odvukla iz natjecanja i natjerala ga u ulogu povjerenika, ali sad se već gotovo oporavio i njegov mandat povjerenika ubrzo će isteći. Seniorska turneja leţala je pred njim poput soĉne kosti koja ĉeka daje se ogloĊe. No, najprije je morao srediti nekoliko stvari. A posebice jednu. Jutarnja rosa blistala je na Kennvjevim golferskim cipelama dok je hodao prema prvoj rupi igrališta Windmill Creek. Kad je ugledao Dalliea, ţeludac mu se stisnuo od nervoze. Uvjeravao se da za to nema razloga. Kroz godine odigrali su stotine meĉeva, poĉevši još u vrijeme kad je Kenny bio tinejdţer s najskupljom opremom koja se mogla kupiti, a bez ikakva pojma kako je upotrijebiti. Dallie gaje svemu nauĉio. Ne, Kennv ne bi trebao biti nervozan, ali tijelo mu se znojilo. Dalliea nije vidio još od dana otkad je suspendiran. Osjećaj daje iznevjeren prikrio je hladnim kimanjem glave. — Dallie. — Kennv. Kennv je kimnuo i prosjedom ĉovjeku s crvenim povezom oko ĉela i tankim repom povezanim gumicom, nalik na Jacka Palan-cea, koji se ispruţio na klupi. Bio je to Skeet Cooper, najpoznatiji caddy. Skeet i Dallie su se sprijateljili prije nekoliko desetljeća, nakon svaĊe na Texaco postaji ispred Caddoa. Tad je Dallie bio petnaestogodišnji odbjegli klinac, a Skeet bivši robijaš bez budućnosti. Otada su zajedno. — Imaš li caddyjal — upitao je Dallie. — Trebao bi svakog ĉasa stići. — Kennvjev caddy bio je ĉarobnjak po imenu Loomis Crebbs, a za vrijeme njegove suspenzije nosio je torbu Marku Calcavecchiju. Nikad mu nije nedostajao toliko kao sad. Ali, pronašao je dobru zamjenu. Iza njih se zaĉula buka štapova. Skeet Cooper je palcem protrljao usnicu i ustao s klupe. — Ĉini se daje Kennvjev caddy stigao. Dallie podigne obrvu, dok je njegov sin s Kennvjevom torbom u ruci prilazio poĉetnoj rupi. Ted se nasmiješio. — Oprostite što kasnim. Mama me je natjerala da doruĉkujem. Onda mije poĉela prtljati po kosi, ne pitajte zašto. Dallie je uzeo štap koji mu je pruţio Skeet. — Ĉudno je što nisi spomenuo da ćeš danas nositi Kennvjeve štapove. — Mora da sam zaboravio. — Ted se nasmiješio i prebacio torbu na


drugo rame. — Rekao sam Skeetu. Dalliev ljutit pogled Skeeta nije nimalo uznemirio. Kennv je pokazao prema poĉetnom mjestu za ispucavanje loptice. — Izvoli, ti si prvi. Vjerujem u iskazivanje poštovanja prema starijima i nemoćnima. Dallie se samo nasmiješio. Prišao je teeju, zamahnuo nekoliko puta da se opusti, a zatim prekrasnim udarcem uputio lopticu središtem pokošenog dijela igrališta. Bio je to jedan od onih udaraca u kakvima je Dallie pravi majstor. Kennv je nastojao smiriti ţivce, ali se nije prestajao znojiti. Uvjeravao se da doista nema razloga uznemiravati se zbog današnje igre. Ne samo da je znao svaku nijansu Dallieve igre, nego će mu i posljedice ozljede zacijelo osigurati prednost. Ipak, napetost nije popuštala jer je današnji meĉ bio nešto više od golfa i to su obojica znali. Kennv je stao na poloţaj za poĉetni udarac, namjestio se i katastrofalnim udarcem uputio lopticu meĊu drveće s lijeve strane terena. Dallie je odmahnuo glavom. — Mislio sam da smo to sredili kad si imao osamnaest godina. Kenny se nije mogao sjetiti kad je posljednji put imao tako loš udarac. Loša sreća, pomislio je dok su praćeni caddvjima krenuli terenom. — Francie mi je rekla da si se oţenio — rekao je Dallie. Kenny je kimnuo. — Najjednostavnije što si mogao uĉiniti, pretpostavljam. — Dallie je ţvakao rijeĉi kao da su lošeg okusa. — Javnost će se teško ljutiti na ĉovjeka koji brani svoju mladu. Najlakši naĉin da se izvuĉeš. Kennv se morao truditi da mu glas ne zadrhti. — Samo netko tko ne poznaje Emmu moţe reći nešto takvo. Ted je zapjevušio iza Kennvjeva ramena. — To sam mu i ja pokušao reći, ali ne ţeli slušati. — Stao je izmeĊu njih. — Tata, radi se o tome da je lady Emma veoma nalik mami kad si nešto utuvi u glavu. — Sumnjam. Tvoja se majka odbila udati za mene dok ne sredim svoj ţivot. A lady Emma, ĉini se, nije toliko izbirljiva. Kennvju se nije svidjela skrivena kritika Emme i upravo je to namjeravao reći, kad se Ted spotaknuo preko niĉega i snaţno ga udario torbom. — Oprosti. Hej, tata, kako ti je rame? — Rame mi je u redu. Igra mi je zahrĊala. Ipak, ne toliko zahrĊala. Ali, Kennvju nije smetala Dallieva loptica koja je leţala usred pokošenog dijela terena, nego samo njegove


omalovaţavaj uĉe rijeĉi o Emmi. — Moţda bih ti ipak trebao dati nekoliko udaraca prednosti — rekao je. — Ne ĉini mi se poštenim iskorištavati hendikepiranog postarijeg graĊanina. Dallie je pokazao ka drveću s lijeve strane gdje je bila Kennvjeva loptica. — Mislim da će se tvoj hendikep izjednaĉiti s mojim. — O kojem hendikepu govoriš? — O ĉinjenici da si se usrao od straha. Kennvjevom kralješnicom prošla je jeza. Trebao je znati da ne smije izazivati vrhunskog stratega kakav je Dallie. No, nije mogao dopustiti da ga Dallie zaplaši i spremao se odgovoriti, ali ga Ted ponovno lupi torbom. — Daj pazi kamo ideš! — Oprosti. Sljedećih devet rupa Kenny je igrao jednostavno ţalosno. Pola rupa je promašio, a i one koje je pogodio, pogodio je traljavo. Srećom, ni Dallieva igra dugim štapovima nije bila kao inaĉe, pa je nakon devete rupe Kennv gubio samo s dva boda. Upravo kad su se vraćali na devetu rupu, pojavila su se gol-ferska kolica. — Kennv, dušo! Britanski naglasak bio je manje zamjetan od onog na kojeg se u posljednje vrijeme navikao, ali jednako poznat. Okrenuo se i nasmiješio, a onda vidio da Francesca Serritella Day Beaudine nije bila sama. Pored divne televizijske zvijezde sjedila je njegova supruga. Na glavi je imala njegov omiljeni slamnati šešir s trešnjama na obodu. Trešnje su poskoĉile kad su golferska kolica udarila u kvrgu. Obje su ţene nosile sunĉane naoĉale. Emmine su bile ozbiljne s okvirom od kornjaĉevine, a Francescine moderne, ovalna oblika i sa ţicanim okvirom. Mahnula je jednom rukom, dok je drugom upravljala kolicima. Francesca je bila jedna od malobrojnih ljudi koje je volio — ne samo da je bila lijepa, bila je i pametna, i zabavna i, na poseban naĉin, draga. Ipak, volio bi daje bilo gdje drugdje, samo ne ovdje. — Emma i ja smo odluĉile doći i dati vam moralnu podršku. Dok su se kolica pribliţavala, Kennv je primijetio Fran-cescinu odjeću nekakva skupog dizajnera, ali mu paţnju privuĉe Emmina jednostavna majica s cvjetovima. Promatrao je kako joj se grudi podiţu i spuštaju ispod ţutog pamuka, a onda se sjetio da prošle noći nije mogao saviti ruke oko njih, jer je njegova novosteĉena supruga zahtijevala da spava


sama. Namrštio se. Posljednje što mu je trebalo u jednom od naj-stresnijih meĉeva koje je ikad odigrao bilo je razmišljanje o Emm-inim grudima. I nije smio dati Dallieu još veću psihološku prednost dopuštajući mu da primijeti da je uznemiren dolaskom supruga. Prisilio se osmjehnuti dok se pribliţavao kolicima. — Bok, Francie. — Dragi moj Kennv! — Obavio gaje oblak kestenjaste kose i skupog parfema. — Oţenio si se u tajnosti, ti zloĉesti deĉko. Nikad ti to neću oprostiti. — Široko mu se smiješila, a zatim su njezine maĉka-ste zelene oĉi pojurile prema sinu. — Teddy, ne nosiš kapu sa šiltom. Jesi li se namazao kremom sa zaštitom od sunca? Kenny je morao odati priznanje Tedu koji je samo jednom zakolutao oĉima. — Jesam, gospoĊo. Onda se okrenula prema muţu. — Dallie, kako ti je rame? Ne napreţeš se suviše, zar ne? — Rame mi je sasvim u redu. Za dvije rupe sam bolji od tvog dragog Kennvja. — Oh! Sigurna sam da obojica igrate priliĉno surovo. Je li tako, Teddy? — Oh, ne, gospoĊo. Obojica su savršeni dţentlmeni. Golf je takva igra. Dallie se nacerio sinu, a i Kenny se morao nasmiješiti takvu odgovoru. Francesca je Dallieu predstavila Emmu koja je, ĉinilo se, ignorirala Kennvja. Nekoliko je trenutaka brbljao s njom, a onda se, oĉito zadovoljan razgovorom, okrenuo prema teeju. — Dame, danas ĉete biti poĉašćene posebnom poslasticom. Uskoro ćete vidjeti kako godine i iskustvo mogu nadvladati mladost i lijenost. Vjerujem da je na mene red. Dok se Dallie spremao za udarac, Kenny je poţelio udaviti tog kujinog sina njegovom vlastitom golf palicom. Jedno je bilo kad su ga drugi zadirkivali pred Emmom, ali nije ţelio da to ĉini Dallie. Sljedećih sedam rupa Kenny je igrao ţešće nego ikad, ali dugi udarac mu nije išao od ruke pa je lopticu uputio preko ĉitavog terena. Srećom, na ţivotu ga je odrţalo ubacivanje i, kad su došli do sedamnaeste rupe, napokon su bili izjednaĉeni, ali su mu ţivci bili u jednako lošem stanju kao i dugi udarac. A prisutnost ţena nije olakšavala situaciju. Ni nakon dvanaest godina braka Francesca nije svladala na-josnovnije golfersko pravilo. Kennyja nije toliko uzrujavalo to što stalno govori, iako ga je i to ljutilo. Ono što mu je doista smetalo bilo je to što bi


Francesca pomicala golferska kolica upravo kad bi se on spremao udariti lopticu. Da bude posve pošten, pomicala ih je i kad se Dallie spremao na udarac, ali ĉinilo se da to Dallieu ne smeta. Kennvju je pak to uţasno smetalo. A jednom kad ju je, prije udarca, ljubazno upitao je li parkirala tamo gdje je ţeljela, izgledala je uvrijeĊeno. Potom ga je Emma ošinula Ijutitim pogledom od kojeg bi se smrznula i moĉvara, a Dallie je prasnuo dok su hodali terenom: — Prošli mjesec nisi ništa nauĉio, zar ne? — Nemam pojma o ĉemu govoriš. — Poĉinjem vjerovati u to. — Okrenuo se Skeetu, a Kennv se okomio na Teda. — O ĉemu on to, do vraga, govori? Ted ga je pogledao sa saţaljenjem, kao da on ima trideset tri, a Kennv dvadeset dvije godine. — O istom o ĉemu godinama govori. Da su neke stvari vaţnije od golfa. Kakav je to odgovor? Kennv je bio toliko oĉajan da bi mogao vrištati, ali to nije smio. Zaškripao je zubima, zgrabio štap i prebacio lopticu pet metara preko zastavice. Emma gaje i dalje ignorirala. Smiješila se Tedu, nasmijala Dallievoj šali, oprezno promotrila Skeeta i brbljala s Francescom. Nekoliko puta kad gaje pogledala stisnuta izraza lica, kao da mu je govorila da se potpuno zakljuĉala pred njim. Kennv se zbog toga osjećao krivim, a to ga je još više razljutilo. Znojio se i kad je drugi put udario lopticu na osamnaestoj rupi, a kad je pala na nekošeni dio terena, majica mu je bila potpuno mokra. Nije smio dopustiti da Dallie pobijedi. Ako se to dogodi, bit će kao daje sve što Dallie o njemu misli istina, kao daje suspenzija nekako opravdana. U ĉitavom ţivotu Kennv je samo jednu stvar radio doista dobro, a sad je ĉak i to uprskao. Dalliev drugi udarac bio je savršen i loptica je sletjela usred terena. Kennv je rukavom obrisao znoj s ĉela i pokušao ne obraćati paţnju na stampedo u ţelucu. Svoju je lopticu morao iskopati iz ne-košenog terena i pribliţiti je zastavici. Samo jedan sjajan udarac. To mu je trebalo da s Dallieva lica izbriše samodopadan izraz. Jedan sjajan udarac. Ted mu je dodao klin. Kennv je zauzeo poloţaj, zamahnuo štapom, ali upravo kad je trebao udariti lopticu, Emma je kihnula. To mu je


odvuklo paţnju dovoljno da lopticu udari prenisko, pa je ona zahvatila prednji dio greena i pala dobrih devet metara ispod zastavice. Štapom je gnjevno udario o zemlju.vBilo je to nešto što nije uĉinio još od svoje sedamnaeste godine. Tada je Dallie uzeo štap, prelomio ga napola i ubacio u Kennvjevu torbu. Vjerujem da ti taj štap više neće trebati. — Mislim da si pretjerao — nepotrebno je napomenuo Ted. Dallie nije rekao ni rijeĉ. A onda je Francesca upitala Emmu je li Patricku ukrala recept za kolaĉ od limuna. Zašto ne odu? Zašto te ţene ne odvezu ta prokleta, buĉna, škripava kolica i, što je još vaţnije, taj slamnati šešir sa skakutavim trešnjama! Kenny je Tedu dobacio klin i odmarširao prema rupi. Ovo je bila Emmina pogreška! Da se ona nije pojavila, bio bi u stanju sabrati se. Ali, ona je bila ovdje i isisavala sve iz njega. Upravo kao njegova majka nekad. A onda se dogodilo ĉudo. Dalliev udarac, izveden savršeno precizno, pomutio je nalet vjetra. Loptica je završila gotovo na jednakoj udaljenosti iznad zastavice, koliko je Kennvjeva bila ispod. — E, pa sad, zar nisu oba udarca ţalosne imitacije pravih golf udaraca — rekao je Dallie kao da sve to i nije posebno vaţno. Ali, Kennvju je bilo vaţno. Obojica su imali duge udarce, ali Dalliev je bio ĉvršći, a Kenny je imao jedan od najmirnijih udaraca na turniru. Prvi put od poĉetka igre, Kenny je poĉeo osjećati sigurnost. Ovu će lopticu ubaciti. Dallie je pokazao prema drvenom mostiću preko kojeg se prolazilo do osamnaeste rupe i podsjetio Francescu da s kolicima ne moţe preko njega. — U redu — odgovorila je Francesca. — Emma i ja ionako moramo protegnuti noge, zar ne? Emma nije odgovorila i Kennv se pitao zna li ona što je sad na kocki. Dok je izlazila iz kola, zlatni vjenĉani prsten zablistao je na suncu. Sjetio se izraza njezina lica dok su izgovarali zavjete, draţesne kombinacije iskrenosti i straha, zbog ĉega ju je poţelio uzeti u zagrljaj i reći da nikad neće dopustiti daje išta povrijedi. Iza njega, ţenske su sandale tapkale preko drvenog mostića na putu prema terenu. Kennv je ĉuo Francescu kako objašnjava daje to zadnja rupa i da su muškarci umorni, a da se nakon svega ĉitav meĉ svodi na natjecanje u pogaĊanju rupe i zar nije golf najblesavija igra.


Nije se mogao zbog toga svaĊati. Skinuo je mokru rukavicu i zabio je u dţep. Ali, iako mu je majica poput ljepila prijanjala uz tijelo, dok je od Teda uzimao štap i kretao prema loptici, osjećao je kako mu navire novo samopouzdanje. Kroz sve ove godine odigrao je više stresnih utakmica nego što moţe izbrojati i sad nije ţelio dopustiti da ga Dallie samo tako izbaci iz takta. Pogledao je Emmu i kad je vidio da ga ona promatra, kroz njegove vene pojurio je adrenalin. Ovo je bio prvi put da ga gleda dok se natjeĉe i neće dopustiti da ona vidi kako gubi od ĉovjeka gotovo dvadeset godina starijeg. Konaĉno je osjetio da vlada situacijom. Ţeludac mu se primirio, um razbistrio i u tom je trenutku znao da će pobijediti. Ništa na svijetu neće ga sprijeĉiti da ubaci lopticu u rupu. Dallie Beaudine će shvatiti da mu je suspendiranje Kennvja Travelera bila najveća pogreška u ţivotu. Nasmiješio se sam sebi. Pogledao je Dalliea koji je ruku drţao na prsima i prouĉavao poloţaj dviju loptica na terenu, jedne na vrhu, druge na dnu, s rupom u sredim. Dallie se nacerio. — Hajdemo se doista zabavljati, Kenny, i ostaviti ovaj meĉ damama. Kenny se zabuljio u njega. — Molim? — Našim ţenama. Neka one završe umjesto nas. Da je govorio grĉki, Kenny bi ga više razumio. — Našim ţenama? — Naravno. — Dallie se okrenuo i nasmiješio ţenama koje su stajale pokraj hrasta. — Francie! Lady Emma! Kenny i ja smo ovdje gotovi, ali da bi bilo zanimljivije, odluĉili smo da vas dvije umjesto nas ubacite loptice u rupu. Nitko ne igra iza nas, tako da imate vremena koliko vam treba. Emma je širom otvorila oĉi, a Kenny je eksplodirao: — Sranje! Nećemo to uĉiniti! Povjerenik Profesionalnog golf saveza okrenuo se prema njemu i ledeno ga pogledao modrim oĉima Paula Newmana. — Ja sam odluĉio da hoćemo. Kenny je osjetio trzaj u kralješnici, a ţeludac, koji je tek nekoliko trenutaka prije bio potpuno miran, ponovno se pretvorio u ĉvor. — Ti, pasji sine! — prosiktao je. Dallie mu se ljubazno nasmiješio, a zatim progovorio toliko tiho da ga je samo Kenny mogao ĉuti. — Moţda nije dobro da te ţena vidi uzrujanog. To bi je moglo uĉiniti napetom, a njeţna ţena ni u ludilu ne


moţe pogoditi rupu ukoliko je nervozna. To ti govorim samo zato jer sam odluĉio da će njih dvije srediti tu stvar izmeĊu tebe i mene. Kroz Kennvja je prošao uţas. — Ne misliš valjda ozbiljno? — Oh, mislim. — Dallieve su tihe rijeĉi pale preko Kennvja poput otrovne pare. — Ako Emma pobijedi, vratit ću te u igru. Ali, ako pobijedi Francie, tvoji će se praznici produljiti. — Ne moţeš to uĉiniti! — Ja sam povjerenik Profesionalnog golf saveza. Mogu napraviti svaku glupost koju poţelim. A tebi je bolje da govoriš tiše, jer ako dopustiš da Lady Emma sazna što je u pitanju, nećeš imati nikakvu šansu dovršiti ovu sezonu. Kroz Kennvjevu glavu nešto je protutnjalo poput fantomskog vlaka. Kroz omaglicu ĉuo je kako Francesca priĉa o nekakvom novom šamponu, a Emma o regeneratoru. — Ti si lud! Ovo nije zakonito i zacijelo nije ni etiĉki! Angaţirat ću odvjetnike! — Samo daj. Uzimajući u obzir koliko je naše pravosuĊe brzo, trebat će ti samo ĉetiri-pet godina da dobiješ parnicu. — Dallie je pogledao prema ţenama, nasmiješio se i ponovno okrenuo Kennvju. — Ti si ovaj meĉ pretvorio u pitanje ţivota i smrti. Zar to nije razlog zbog kojeg si oznojio tu lijepu majicu i prije nego što smo došli do drugog teejal Ja sad samo igram tvoju igru, Kenny. Ali, ţelim je uĉiniti zanimljivom da ne umrem od dosade. Dallie mu je okrenuo leĊa i, zraĉeći šarmom pri svakom koraku, krenuo prema Emmi. — Ne znam koliko poznaješ golf, lady Emma, ali cilj je da Kennvjevu lopticu ubaciš u rupu s manje udaraca nego što će Francie trebati da ubaci moju. Siguran sam da će Kenny biti sretan ako samo daš sve od sebe. Kenny je stao ispred Dalliea i okrenuo se da ga Emma ne ĉuje. Glas mu je bio ledeno bijesan. — To nije ni pribliţno pošteno natjecanje. Emma nije nikad u ţivotu imala štap za golf u ruci. Francesca golf igra već godinama. Dallie podigne obrvu. — Vidio si kako Francesca igra. Svatko u Teksasu zna daje ona najgori igraĉ koji je ikad primio palicu u ruku. Ĉini mi se da sam ja taj koji je ovdje u nepovoljnijem poloţaju. Kenny je stisnuo šake. — Ti si lud, znaš? NajluĊi kujin sin kojeg poznajem. — Tako većina ljudi uţiva u ţivotu, frajeru. Zato što su pomalo ludi.


Ĉekam da i ti to pokušaš. Evo ga ponovno! Opet inzistira da njemu promiĉe nešto što svi ostali razumiju. Dallie poĊe do Francesce, poljubi je u nos i doda joj palicu. — Znam da ti ubacivanje loptica u rupu nije jaka toĉka, dušo, kao što ti nije ni poĉetni udarac, ni dugi udarac, ali ako se malo usredotoĉiš, siguran sam da onu lopticu moţeš ubaciti u rupu. Kenny poţuri do Emme. Ted joj je dodao njegovu palicu — onu istu s kojom je prošle godine pobijedio na Plavers Champion-shipu. Dok ju je uzimala, poĉela je grickati donju usnicu sa zabrinutim izrazom lica od kojeg bi mu se inaĉe stisnulo srce. Sada ga je, meĊutim, uĉinilo nasilnim. Natjerao se da joj priĊe. — Samo se opusti. — Te rijeĉi nisu zvuĉale onako ohrabrujuće kako je ţelio, nego kao oštra zapovijed. Emmini su zubi potonuli u njezinu donju usnicu. — Kenny, što se dogaĊa? Uvijek je sve vrlo brzo shvaćala kad se radilo o njegovu privatnom ţivotu i nije ga iznenadilo daje i sad shvatila da se nešto dogaĊa. Uspio je slegnuti ramenima. — Kuĉkin sin me dokrajĉio kad me suspendirao. Pretpostavljam da sad samo gloĊe kosti. — Ti ne ţeliš da ja ovo uĉinim, zar ne? — Nemam izbora. — Sjeti se što sam ti rekao o ţenskoj psihologiji i golfu — povikao je Dallie s druge strane terena. Kennv je pokušao duboko udahnuti, ali je zrak bio pregust da bi mu ušao u pluća. — Jesi li ikad ubacila lopticu u rupu? — upitao je Emmu što je mirnije mogao. — Naravno da jesam. Osjetio je olakšanje. — Jesi? — Nekoliko puta sam igrala minigolf kao tinejdţerica. Prenuo se. Davnašnje iskustvo s minigolf terenom bilo je gore od beskorisnog. — Onda dobro — uspio je promumljati. — Znaš što treba uĉiniti. S druge je strane Dallie davao upute Francesci. — Znam da ti izgleda daleko, dušo, ali je ĉitavo vrijeme nizbrdo pa će, ako prejako udariš lopticu, preletjeti preko rupe. — Znam — puhnula je Francesca. — Doista, Dallie, pa tu se radi o jednostavnoj fizici. Francesca je prišla loptici i Kennyju je laknulo kad je vidio da se toliko pogrbila da loptica neće doći ni na dva metra od rupe.


Na nesreću, Skeet Cooper je morao otvoriti svoja velika prokleta usta. — Naciljaj više ulijevo, Francie, ili će ta loptica završiti u Tulsi. Francesca mu se nasmiješila osmijehom televizijske zvijezde vrijednim tisuću vata, zauzela poloţaj, zamahnula palicom i udarila toliko jako da je loptica proletjela pokraj rupe i umalo pogodila Kennvjevu lopticu na suprotnoj strani terena. Teddv je zastenjao: — Mama... — Vraţja igra! Dallie je podigao obrvu. — Ĉuo sam kad si rekla da se radi o jednostavnoj fizici. Popela se na prste i poljubila ga u bradu. — Nikad mi nisu išli prirodni predmeti. Francescin divlji udarac odgodio je izvršenje Kennvjeve smrtne kazne ali, kad je ponovno pogledao Emmu, znao je da igra nije ni pribliţno gotova. Ona je drţala palicu tako ĉvrsto da su joj zglobovi pobijeljeli. Morao ju je nekako opustiti, ali je i sam bio toliko ukoĉen od bijesa i ogorĉenosti da nije mogao govoriti. Teci joj se pribliţio. — Daj da ti pokaţem kako ćeš drţati štap, lady Emma. — Izvukao joj je palicu iz ukoĉenih prstiju, a zatim je vratio u pravilnom poloţaju. — Trebaš ga drţati ĉvrsto, ali ne toliko ĉvrsto. I vaţno je da budeš potpuno mirna iznad loptice. To je razlog zašto mama ne moţe ubaciti lopticu u rupu, uvijek se kreće oko nje. Stalno nešto priĉa. — Odmaknuo se. Emmi je trebalo prokleto više poduke od ovog! Kennv joj priĊe bliţe. — Budući da je Francesca promašila, ne moraš prvim udarcem ubaciti lopticu u rupu, ali je moraš pribliţiti rupi. GaĊaj ravno u rupu. I drţi štap malo niţe. Ruka neka ti bude mirna. Samo uĉini ono što ti je Ted rekao. Ţelio ju je ohrabriti, ali su njezini zglobovi ponovno pobijeljeli kad je mrtvaĉkim stiskom primila palicu. Ted ga je Ijutito pogledao, ali Kennvju je previše toga bilo u pitanju da bi besposleno stajao sa strane i dopustio joj da mu zajebe stvar. — Pomiĉi ruke, ali sve ostalo ti mora biti potpuno mirno. Pokret dolazi iz ramena, razumiješ? Zamahni palicom i glatkim pokretom udari toĉno po sredini loptice. Jesi li razumjela? Umjesto da ga posluša, Emma je još ĉvršće primila palicu dok se pribliţavala loptici. Shvatio je da je gurnut u najgoru noćnu moru. Bio je natjeran da nekom drugom preda nadzor nad svojim ţivotom. I to ne


bilo kome, nego dominantnoj ţeni koja mu je iskazala ljubav. Kao da se ponovno vratio u djetinjstvo. Oĉi su mu bile pune pijeska kad je zamahnula palicom i udarila lopticu. Loptica se otkotrljala jedva koji metar i zastala. — Rupa je tamo gore! — povikao je. — Nisi ni blizu. — Nisam je ţeljela udariti prejako, kao Francesca. Zaškripao je zubima. — Francesca je morala ubaciti lopticu nizbrdo. Ti moraš uzbrdo. Uzbrdo moraš jaĉe udariti. — To si mi mogao odmah reći umjesto da me bombardiraš svim onim bljezgarijama. Bljezgarijama! Shvatio je da Dallie bulji u njega pogledom kojim ga je osuĊivao više nego prije. — Francie, ti si na redu. Ovaj put je uzbrdo. Samo pokušaj doći blizu rupi, dobro? — Naravno, dušo. Sva se zgrbila pokraj loptice i Kenny je ubojitim pogledom prostrijelio Skeeta, kako se ovaj ne bi ponovno umiješao. Na nesreću, odabrao je pogrešnu osobu za zastrašivanje, jer ga je ovaj put izdao njegov vlastiti prevrtljivi caddy. — Desnu nogu stavi straga, mama, ili će ti loptica otići sasvim nalijevo. Francesca je uĉinila kako joj je Ted rekao, a zatim zastala da odmakne pramen kose s lica. — Da sam znala da ću igrati, ponijela bih ukosnice. Imaš li ukosnicu, Emma? — Mislim da nemam. Ĉekaj da pogledam u torbu. Te će ga ţene ubiti! — Emma nema ukosnicu! — Kennv je zgrabio Emminu ruku dok se okretala prema kolicima. — Ja sam joj jutros uzeo zadnju. Francesca ga je uobraţeno pogledala, jednom rukom pri-drţala kosu, a drugom zamahnula palicom i udarila lopticu. Kennv je zadrţao dah. Opet je udarila prejako, ali je nekim ĉudom loptica letjela u ravnoj liniji. Ako loptica pogodi straţnji dio rupe, otkotrljat će se u nju. Otkotrljat će se... Ali, loptica je okrznula desni rub rupe, a Kennvjevo je srce stalo dok je ĉekao da padne. Zaljuljala se, a zatim prošla pokraj rupe. Francesca je uskliknula. — Skoro sam uspjela! Jesi li vidio? Jesi li ti to vidio, Dallie? — Naravno da jesam! — Dallie joj se široko osmjehivao. — Što kaţeš, Kennv? To joj je bio najbolji udarac u ţivotu. Malo prejak, ali ideja je


bila dobra. Kenny je osjetio muĉninu. Francescina je loptica zastala jedva dvadesetak centimetara od rupe. Ĉak je i ona s te udaljenosti moţe ubaciti. Ako Emma sljedećim udarcem ne pribliţi lopticu rupi, neće imati šansu ubaciti je. A on više nije vjerovao da ona moţe to uĉiniti. Izgubila je samopouzdanje. Morao je nešto uĉiniti. Srce mu je lupalo kao ludo. Krenuo je prema Dallieu. — Imam ideju, pallie. Francesca i ja. Ja smijem udariti samo jednom, ona dvaput. Što kaţeš, Francie? Ti si tek dvadesetak centimetara od rupe, a ja preko ĉetiri metra. Ako ne ubacim, ti pobjeĊuješ. Francesca je napućila usnice poput djevojĉice, što je bilo potpuno opreĉno njezinu mozgu barakude. — Ne dolazi u obzir! Emma i ja se zabavljamo. Zar ne, Emma? Ispod sunĉanih naoĉala, Emmina je put poprimila zelenu boju i Kennv je znao da je shvatila da je u pitanju mnogo više od obiĉne partije golfa. — Doista, to bi mogla biti dobra ideja da Kennv... — Oh, ne, nećeš! — Francesca je stavila ruku na svoj vitki kuk. — Kennv je jedan od najboljih igraĉa na svijetu, ĉak će i iz te daljine vjerojatno pogoditi rupu, a ja ću izgubiti. S tobom barem imam šansu. — Jednim je manikiranim noktom pokazala prema Kennvjevoj loptici. — Udari je, Emma. Kennv je ĉvrsto stisnuo oĉi. Francesca će pogoditi rupu. Ali, moţe li Emma ubaciti lopticu u rupu s dva udarca? Nema šanse, ako je prvim udarcem ne pribliţi. — Glatko je udari. — Ĉeljust mu je bila toliko stisnuta da gaje boljela. — Samo je moraš dobaciti tamo gore. Ona je zauzela pravilan poloţaj, ali palica joj se ljuljala u ruci dok je zamahivala. Zatvorio je oĉi... zaĉuo Teda kako stenje... i otvorio oĉi... Loptica je bila pola metra od rupe. Sad je njegova loptica bila pola metra ispod rupe, dok je Dallieva bila dvadeset centimentara iznad rupe. Ako obje ţene uspiju ubaciti, bit će neriješeno. Ali, Emma je morala ubaciti s veće udaljenosti. — Sad je moj red! — rekla je Francesca. Njegova je loptica bila dalje i nije bio njezin red. Ĉekao je da je netko ispravi, a kad nitko nije, zaustio je da joj sam to kaţe, ali se u posljednjem trenutku zadrţao. Ako nešto kaţe, svi će buljiti u njega kao da je maĉiću zavrnuo vratom. Krv mu je kljuĉala i osjećao je da poĉinje gubiti ono malo nadzora nad samim sobom što mu je preostalo. — Hoću li igrati sa sunĉanim naoĉalama ili bez njih? — upitala je


Francesca supruga. Kakvo idiotsko pitanje! Ĉitava njegova budućnost bila je na kocki, a Francesca se brinula za naoĉale! Dallie se pak ponašao kao daje njezino pitanje savršeno razumno. — Kako ţeliš. Kako god ti je ugodno. — Hoćeš li i ti igrati s naoĉalama? — povikala je Francesca prema Emmi. Emma se okrenula prema Kennvju i on se osjetio izgubljeno. — Ne znam — reĉe. — Što da uĉinim, Kenny? — Nemoj brinuti o jebenim naoĉalama! Francesca se namrštila na njegovu eksploziju. — Pazi što govoriš pred djecom — rekla je, vaţno gledajući prema Tedu. Ted je uzdahnuo. Dallie se nacerio. Kenny se osjećao kao da mu je netko razmrskao glavu. Francesca je zauzela poloţaj. — Ovo je tako uzbudljivo. Nikad prije nisam pobijedila, a ĉak i ja mogu pogoditi iz ove udaljenosti. Ti se nećeš ljutiti ako ja pobijedim? Zar ne, Emma? Ja baš nisam dobra, ali... Oops! To! Kennv se jedva suzdrţao da ne vrisne od sreće, kad se Francescina loptica otkotrljala desetak centimetara od rupe. — Prokleta glupa igra! Oh, da! Da! Sad kad više nije bila pod pritiskom, ĉak je i Emma mogla ubaciti lopticu. Imala je dvije prilike da pobijedi za njega i samo pedeset centimentara udaljenosti. Njegova seksi, odluĉna Emma! Stao je ispred nje leĊima okrenut ostalima tako da ga nitko nije mogao ĉuti. Sva su mu osjetila bila budna dok ju je uvjeravao da se usredotoĉi. — Dušo, sad me slušaj. Obrati pozornost na svaku rijeĉ koju ti govorim. Moraš ubaciti lopticu sa samo pola metra udaljenosti i imaš dvije prilike da to uĉiniš. Ti to moţeš. Ţelim da lijepo staneš ravno i glatko zamahneš štapom, a ne kao što si uĉinila prošli put. Ne ţelim vidjeti da ti se štap ljulja. I budi potpuno mirna. Ništa se ne treba micati osim tvojih ruku, razumiješ? Zamahni štapom i uputi lopticu ravno prema rupi. Onda, imaš li pitanja? Bilo kakvih pitanja? Ona je zagrizla usnicu i pogledala ga ispod oboda slamnatog šešira. — Voliš li me barem malo? Oh, Boţe... Ne sad! Ne to! Sranje! Zar to nije bilo tipiĉno ţenski? Potisnuo je bujicu psovki i nastojao govoriti razumno. — O tome ćemo


razgovarati kad budemo gotovi s ovim, moţe? Odmahnula je glavom. Trešnje su poskoĉile na šeširu. — Sad moram razgovarati o tome. — Ne, Emma. To ne mora biti sad. — Sa stakla njezinih naoĉala promatrale su ga njegove vlastite oĉi i izgledale su divlje. Lagano je podignula bradu. — Mora. Krv mu je poput kiseline kljuĉala ţilama. — Nemoj mi to raditi. Zašto? Zašto mora biti sad? — Ne znam zašto. Znam samo da mora biti sad. — Brada joj je drhtala, skinula je naoĉale i on je vidio da su joj oĉi tamne od bola. Njegov se nemiran ţeludac stisnuo dok ju je gledao kako se nastoji pribrati. — Nema veze. Budalasto se ponašam. Osim toga, već znam odgovor. — Gurnula je naoĉale u dţep. — Kakva sam ja guska. Potpuno sam luda za tobom. Ti to, naravno, sve vrijeme znaš. E pa, to mora prestati. — Uspjela mu se kratko nasmiješiti. — Dat ću sve od sebe da pogodim rupu za tebe, Kenny. A onda ću otići iz tvojeg ţivota. Njegov ţeludac... nikad više neće biti isti. — Govoriš gluposti. To ne ţelim ni ĉuti. — Ipak, to se mora reći. Barem bi ti morao razumjeti. Ne sjećaš se, Kenny? — Ponovno mu se nasmiješila osmijehom koji para srce, punim jake namjere, ali nekako nesigurnim. Bilo je to nešto najtuţnije što je ikad vidio. — Ljubav koja se mora zavrijediti na terenu za golf ili bilo gdje drugdje, nije toga vrijedna. Ljubav mora biti slobodan dar ili nema nikakve vrijednosti. Samo tako mu je izmaknula svijet ispod nogu. Stala je pokraj loptice i zgrabila štap. Sjetio se oca, Petiea i Pelenske utrke i kako je Emma izgledala kad je uskoĉila u autobus Grey Linea. Zadrhtao je. Ĉitavo jutro se znojio, ali sad je bio promrzao do kostiju. I nekako je znao da će je, ako joj dopusti da udari lopticu, zauvijek izgubiti. Ta mu je spoznaja došla iz nekog veoma dubokog mjesta u utrobi, iz nekog malenog stiješnjenog mjesta u kojem je zakljuĉao mnoge osjećaje. Sad kad su se vrata širom otvorila, vidio je da ovu ţenu voli svakim svojim dahom. Već je zamahnula palicom, u savršenom poloţaju prema loptici i njegovo je srce skoĉilo ravno u njegovo grlo. — Emma! Palica je zadrhtala. Zastala. Emma gaje pogledala. Nasmiješio joj se. Ili je barem pokušao. Vid mu se zamaglio dok se njegov ţivot vraćao na svoje mjesto. — Igra je završena, dušo — rekao


je promuklo. — Sad idemo kući. — Molim? — Dallie je jurnuo prema njima sa sjajem u oĉima. — Ne moţeš to uĉiniti! Ĉuo si što sam ti rekao. Ako odeš, znaš toĉno od ĉega odustaješ. Kennv je kimnuo glavom. — Znam. Ali ovo uznemirava Emmu i neću to dopustiti. — Uzeo joj je palicu iz ruke i bacio je Dallieu. — Predajem ti meĉ. Tvoj je i moţeš s njim uĉiniti što te je volja. Zatim je zagrlio Emmu i poveo je s terena. — Ali tvoj udarac... — rekla je. — Rekla sam ti da ću ubaciti lopticu za tebe. — Sšš... u redu je. Ne moraš zavrijediti moju ljubav ni na kakvom prokletom terenu za golf, lady E. Tvoja je, ako te tko pita. Zastala je i pogledala ga. Kroz prozor je upravo bacio svoju karijeru, ali dok je gledao u njezino lice od kojeg mu je zastajalo srce, znao je da je ova ţena vrijedna tisuću karijera. I s tom je spoznajom konaĉno shvatio sve što mu je toliko dugo izmicalo. Shvatio je da je svaki put kad je igrao osamnaest rupa nastojao opravdati svoj ţivot i da to nikad više neće ĉiniti. Spoznao je da je više od ĉovjeka koji zna mahati palicom za golf, da ima mozak, ambicije i snove za budućnost za koje nije ni znao da postoje. I tako, pokraj osamnaeste rupe, konaĉno je shvatio što mu je izmicalo — da u njegovu ţivotu postoji mnoštvo stvari vaţnijih od golfa i da je naĉin na koji voli ovu ţenu na vrhu tog popisa. Sagnuo se ispod oboda njezina šešira i poljubio je. Do njega je doprlo Dallievo tiho smijuljenje. — Ĉestitam, šampionu. Znao sam da ćeš prije ili poslije shvatiti. I dobro došao natrag u profesionalnu igru. Kenny ga je jedva ĉuo. Bio je previše zabrinut jer mu Emma nije uzvratila poljubac. 24. Vidjevši ranjen izraz Emmina lica, shvatio je da će morati brzo govoriti, ali to nije mogao uĉiniti sada, ne s obitelji Beaudine za petama. Bili su nepredvidljivi i nije imao pojma na ĉijoj će biti strani. Uz to, zbog samozadovoljnog izraza Francescina lica nije se mogao usredotoĉiti. Pitao se je li doista tako loše udarala lopticu kako se ĉinilo. — Mi odlazimo. — Napola je vukao, a napola potezao Emmu prema klubu, s osjećajem hitnje koji nije ni nastojao razumjeti. Inaĉe bi se


prvo istuširao i presvukao u svlaĉionici. Ali, danas neće. Danas će ga morati podnijeti znojnog i nikakvog jer je neće ispustiti iz vida, ne dok ne shvati da je on voli i da su vjenĉani sad i zauvijek. Ne, dok ne shvati da imaju zajedniĉki ţivot koji ukljuĉuje kuću na rancu ispunjenu hrpom djece. Pomisao daje Emma trudna s njim bila je toliko slatka da su mu se proklete oĉi poĉele puniti suzama. Smjesta će je odvući odavde, prije nego što se pred svima osramoti. Ali... kljuĉeve automobila ostavio je u svom ormariću u svlaĉionici. — Slušaj me, Emma. Ostani ovdje, tu, pokraj kolica, dok ja odem po kljuĉeve. Da se nisi maknula! Razumiješ? Skamenjeno gaje gledala. — Ne razumijem te od dana kad smo se upoznali. Njezin odgovor baš i nije bio ohrabrujući, ali svejedno je riskirao i ponovno poljubio njezine ukoĉene usne. — O da, razumiješ, dušo. Razumiješ me bolje od ikoga koga znam. — Krenuo je, leĊima okrenut vratima. — Molim te, samo ostani ovdje. Okrenuo se i jurnuo prema dućanu s golferskom opremom i ne trudeći se otresti blato s cipela, a zatim je potrĉao prema svlaĉionici, krećući se brţe nego što ga je itko u Windmill Creeku ili u ĉitavoj Wynetti ikad vidio da se kreće. Ruke su mu se tresle i jedva je otkljuĉao ormarić, ali, ĉak i tada je bio odsutan tek dvije minute. Ipak, kad se vratio, Emma je nestala. Postojalo je samo jedno objašnjenje. Beaudinei su je imali. Prokleti, perverzni Beaudinei! Oni isti Beaudinei koji su iz smjera osamnaeste rupe prilazili klubu. Ted je vozio kolica, a Dallie i Francesca su zagrljeni hodali za njim. — Što ste uĉinili s njom? — povikao je, ĉak i kad je shvatio da Emma nije s njima i da nisu ništa uĉinili s njom. Dallie se zabavljao, a Francesca je izgledala nesretno. — Oh, Kennv, nisi je valjda već izgubio? Okrenuo se i potrĉao prema parkiralištu. Emma nije imala automobil, a bila je gnjevna i valjda je odluĉila pješaĉiti. Sigurno će biti na autocesti. Marširat će oštro uz bijelu liniju poput narednika i vjerojatno skupljati smeće uz cestu, i Bog neka pomogne svakom tko pljune kroz prozor vozila. Sve zabrinutiji projurio je izmeĊu automobila prema izlazu parkirališta, jer je ona bila suviše Ijutita na njega da bi obraćala paţnju kamo ide. A


on ĉak nije ni znao zašto se naljutila. Ipak, znao je. Od prvog susreta bio je dvoliĉan prema njoj pa više nije vjerovala njegovim osjećajima. Kod izlaza s parkirališta prestao je trĉati i pogledao je niz autocestu, ali osim starog modrog dodgea koji je vozio u jednom smjeru i Park Avenue u drugom nije vidio nikog. Moţda je pogriješio, moţda uopće nije krenula u ovom smjeru. Valjda je ušla u klub popiti hladno piće. Okrenuo se na peti i protrĉao kroz parkiralište, pokraj Beaudinea, ravno u klub. Ali je ni tamo nije bilo. Nigdje je nije bilo. Emma se naslonila na ogradu i zurila u Torine emue koji su kljuckali travu. Više nije bila gnjevna; jednostavno je otupjela. Kennv je njezine osjećaje ponovno upotrijebio protiv nje. Ali će ovo biti posljednji put. Nije imala pojma koji je povod njegovu razmetanju na osamnaestoj rupi. Znala je jedino da joj je opet podvalio. Ponovno ju je iskoristio, ovaj put kao pijuna u namjeri da Dallieu Beaudineu vrati milo za drago. No, njoj je konaĉno dosta. Nije više mogla podnijeti da joj se emocije komešaju u vrtlogu od kojeg je bio saĉinjen ţivot Kennvja Travelera. Kakav je idiot! Kao i svaka ţena u povijesti koja se zaljubila u pogrešnog ĉovjeka, i ona je pomislila da ga moţe promijeniti, ali to se, naravno, neće dogoditi. A danas joj je, svojom laţnom izjavom ljubavi, konaĉno i zauvijek slomio srce. Jedan od viših emua podigao je glavu i prouĉavao je. Bilo je više nego dobrodošlo kad su se na uglu kluba pojavile Shelbv i Torie, upravo u trenutku kad je Kenny otišao u svlaĉionicu. Njima je bio dovoljan jedan pogled na njezino lice da je ubace u BMW i dovedu ovamo. Putem do kuće su je bockale i ispitivale svojim tipiĉno ameriĉkim izravnim naĉinom, zahtijevajući da im oda tajne i sve im ispriĉa. Izbjegavala je odgovore, ali kad su stigli do kuće Travelerovih ponovno su poĉele. Znala je daje njihova znatiţelja dobronamjerna. Nisu joj mogle pomoći ako ne znaju što nije u redu, ali ona im to nije mogla reći. Od istine se osjećala previše jadnom i ţaljenja vrijednom — draga usidjelica koja se nesmotreno zaljubila u prekrasnog nitkova ljubiĉastih oĉiju koji se nije mogao vezati. Osim toga, ona je znala nešto što Kenny oĉito nije mogao shvatiti. Unatoĉ svim njihovim izjavama da nikad više neće progovoriti ni rijeĉ s njim jer ju je opet uzrujao, on je bio njihov i zbog njega bi sve uĉinile. Torie je napokon shvatila daje Emmi silno potrebna samoća i predloţila


joj da odšeće do farme emua i pogleda njezina »ĉudovišta«. Sad, kad je naslonjena na drvenu ogradu gledala te nezgrapne ptice, znala je daje vrijeme da uĉini ono što je trebala uĉiniti u nedjelju. Bilo je vrijeme da sjedne u zrakoplov i ode kući. Kenny je projurio kroz ulazna vrata i umalo se zaletio u oca koji je silazio stepenicama u predvorje. — Gdje je? — Gdje je tko? — Da se niste usudili skrivati je! Torie me je nazvala i rekla da je ovdje. — Ja sam upravo stigao — odgovorio je Warren. — Nemam pojma o ĉemu govoriš. — Ja imam. — Shelbv je ušla u predvorje iz straţnjeg dijela kuće. Ugledavši Warrena, nasmiješila mu se onako kako se srednjoškolska navijaĉica smiješi heroju ragbi momĉadi. — Nisam te ĉula kad si došao. Iako posve oĉajan, Kenny je vidio da su oĉi njegova oca zablistale dok je njeţno ljubio Shelbv. — Upravo sam te htio potraţiti. GdjejePetie? — U dvorištu. Kenny je nestrpljivo prekinuo ljubavno gugutanje: — Neka mi netko kaţe gdje je Emma. — Idemo van razgovarati o tome — rekla je Shelbv. — Ne ţelim ići van. Ţelim... — Mi smo tvoja obitelj, Kenny. Jedina obitelj koju imaš. Tiha intenzivnost u njezinim rijeĉima zaustavila je Kennvja. Pogledavao je ĉas jedno, ĉas drugo i bio je zbunjen. Već je prije na njihovim licima vidio takve tvrdoglave zabrinute izraze, ali nije ih razumio, ne kao danas. S njihovih je lica ĉitao brigu i ljubav... ĉak i kod Shelbv, premlade oĉeve nevjeste, koju je, unatoĉ svemu, poĉeo doţivljavati kao još jednu sestru. Ali, imati još jednu sestru valjda i nije najgore što mu se moglo dogoditi u ţivotu. Volio je Torie i, na neki poseban naĉin, pretpostavljao je da isto poĉinje osjećati za Shelbv. Ona je zacijelo bila dobra majka. I njegova je tatu oca sretnim. Njegov je otac zagrlio Shelby oko struka, a Kenny se osjećao kao da gleda u zrcalo. Ĉitavog je ţivota slušao koliko je nalik ocu, ali sad je to mogao i sam vidjeti. I dok je gledao u to starije poznato lice, konaĉno je shvatio kako ĉovjek moţe zajebati stvari nekome koga voli i to nenamjerno, samo zato što je glup. Duboko je i nesigurno udahnuo. Ništa od toga u tom trenutku nije mogao objasniti ocu, iako će morati pronaći naĉin da mu to objasni


poslije, tako daje samo kimnuo i krenuo prema dvorištu. Ali, kad je tamo stigao, otkrio je da ga ĉeka još jedan šok u danu prepunom iznenaĊenja. — Boys they wanna havefun. Oh, yeah! Boys, they wanna havefunl Usred dvorišta Torie je na rukama ljuljala Petera i pjevala mu široko se osmjehujući. Petie se smijao. Dex je s pivom u ruci sjedio na jednoj od banketa, takoĊer s osmijehom od uha do uha. Promatrajući promjenu na svojoj sestri, onoj istoj sestri koja je jedva mogla pogledati tog malenog deĉkića, Kenny je osjetio ludi poriv da poljubi Dexa ravno u usta, upravo onako kako je Emma poljubila Torie. Sestra ga je ugledala i prestala ljuljati Petiea. Petie se za-smijuljio kad je ugledao Kennyja. Warren i Shelby su izišli za njim. Warren je otišao do pladnja s pićima, a Shelby je sjela na banketu, podigla koljena do brade i zabrinuto promatrala Kennyja. Svi su se okupili da mu pomognu srediti ţivot. Još juĉer bi poludio od same pomisli na tako nešto, ali sad je to bilo gotovo utješno. Petie je ispruţio bucmaste ruke prema starijem bratu i zahtjevno zavrištao. Torie je prišla Kennvju s jednako zabrinutim izrazom kao Shelby. Kenny je uzeo dijete, ali je pogled zadrţao zakovan na sestri. — Gdje je ona? — Ovaj put si gadno zajebao. Doista odlazi. — Ne odlazi — rekao je ĉvrsto. — Već je rezervirala kartu za zrakoplov. Shelby i ja smo je pokušale razuvjeriti, ali znaš kakva je. Zašto ti je trebalo tako dugo da doĊeš ovamo? — Posvuda sam je traţio, a tvoju poruku sam dobio prije nekoliko minuta. — Uklonio je mokru šaku koju mu je dijete nastojalo staviti u usta. — Reci mi gdje je. — Unutra je. Telefonira Patricku i moli ga da joj spakira stvari — rekla je Shelby s bankete. — Mi smo joj rekle da se mora najprije vratiti na ranĉ i popriĉati s tobom, ali je ona rekla da nema potrebe, jer ĉak i ako pokuša razgovarati s tobom, ti ćeš odbiti. To ga je zaboljelo jer je toĉno znao što je Emma time mislila. Okrenuo se prema vratima, ali je naglo zastao kad je vidio daje došla. Zurila je u njega bez rijeĉi, a hladnoća u njezinim oĉima ledila mu je krv. Gledala gaje onim dobro znanim pogledom uĉiteljice, pogledom koji mu je vrlo jasno govorio da moţda više nije suspendiran iz igre, ali je suspendiran iz njezina ţivota.


Ponovno se poĉeo znojiti kroz golfersku majicu. Ovo je bila ţena oštra pogleda. Ţena koju je njezin muškarac previše povrijedio. I sve zato što mu je trebalo previše vremena da kaţe rijeĉi koje je odbijao pustiti iz srca. — Dušo? — Probni ton kojim je to izrekao zvuĉao je kao u slabića, ali više nije bio budala i znao je da mora biti oprezan. Zatreptala je, zabacila ramena i podigla bradu. — Ah, Kenny. — Zatim je naglo pošla prema njemu, puna opasnih namjera i, premda nije imala kišobran, Kenny je mogao osjetiti njegov vršak kako mu se zabada ravno u preponu. — Drago mije da si se pojavio. Sad neću morati pisati poruku. Poruku? Namjeravala mu je ostaviti poruku? Ponovno je poĉeo kipjeti. — Patrick će donijeti moje stvari i već sam razgovarala s Tedom. Pristao je da me odveze u San Antonio. Taj mali seronja! — Naravno, budući da ti posjeduješ ĉitav ovaj grad i sve ljude u njemu, bojim se da nijedan od njih neće htjeti uĉiniti što sam ih zamolila, pa sam ipak nazvala i prevozniĉku sluţbu. Ĉim se spakiram i stignem u San Antonio, uhvatit ću kratki let za Dallas i zaĉas nestati iz tvog ţivota. — Otresla je ruke... otresala ga ravno iz svog ţivota. — To bi trebalo biti dovoljno. Oprosti što nije išlo. Ĉim se smjestim, poslat ću ti adresu tako da riješimo i dosadan zakonski posao. A onda je ona ispruţila ruku, doista ispruţila ruku da se rukuju. — Uh-oh! Zaĉuvši Torino promumljano upozorenje i ugledavši vatromet u Kennvjevim oĉima shvatila je da ga rukovanjem valjda previše izazvala. Ali, odluĉila je da ode mašući dostojanstvom kao ameriĉkom zastavom koja se vijori na vjetru. Kenny je Petera dodao Torie, a onda prstima okovao Emmin zglob. — Ispriĉajte nas, ali moja ţena i ja moramo riješiti neke privatne poslove. Govorio je prijeteći otegnutim glasom, s posebnim naglaskom na rijeĉi ţena. Nastojala se ukopati u mjestu, ali on ju je već potezao prema vratima usred straţnjeg zida. Njezin bivši prijatelj, taj izdajnik Dexter O'Conner, pojurio je ispred Kennvja da mu otvori vrata. Kenny ju je uvukao u sjenovit vrt s travnjakom na jednoj i bazenom na drugoj strani. Pritisnuo ju je uz drvo. — Nećeš, Emma. Kunem ti se Bogom, neću ti dopustiti da odbaciš dobar i ĉvrst brak samo zato što si se razbjesnjela jer sam opet zajebao.


Dobar i ĉvrst brak? Od njegove hrabrosti umalo je ostala bez daha. — Dosad si me već trebala dovoljno upoznati da znaš da za-jebem svaki put kad se radi o tebi. A kakav ćemo to brak imati ako ti odluĉiš, svaki put kad se to dogodi, pobjeći kući u Englesku? Neće te biti većinu vremena. Vrtlog od kojeg je bio naĉinjen Kenny Traveler ponovno ju je uvlaĉio u svoje opasne dubine. Ali, ovaj put ona se neće dati i umjesto da ga pokuša urazumiti, promatrala gaje kamenini pogledom. — Rasprava je završena. Više nemamo što reći. — Znam da nisam odabrao pravo vrijeme da ti kaţem da te volim — nastavio je kao da nije ništa ni rekla — ali nije mi sinulo do danas. To ju je zaboljele toliko da nije mogla pustiti da samo tako proĊe. — Kako prokleto zgodno! Posebice jer te je to iznenadno otkriće uspjelo vratiti u natjecanje, zar ne? Oĉi su mu se suzile, kao da je on taj kome je uĉinjena nepravda. — Zar to misliš? Zar misliš da sam zakljuĉio da će me, ako ti pred Dalliem kaţem da te volim, to nekom magijom vratiti u igru? Bila je nepokolebljiva. — To se dogodilo, zar ne? Na trenutak je samo gledao u nju, a zatim je iz njega provalilo: — To nije istina! Ja mu ne mogu ĉitati misli! Nisam znao daje ĉekao da samo to kaţem! — Samo to! — Nisam to tako mislio. Hoću reći... Snaţno ga je odgurnula i projurila pokraj njega ne razmišljajući kamo ide, znajući jedino daje izgubila dostojanstvo koje je teško pokušavala zadrţati. Mrzila gaje. — Emma! Suze su joj zamaglile vid, suze koje nije mogla dopustiti da vidi. Kad se pretvorila u takvu plaĉljivicu? Bila je gnjevna na sebe zbog vlastite slabosti, posebice kad je ĉula da je iza nje. — Da se nisi usudio taknuti me! Da me više nikad nisi dotaknuo! Zaustavio ju je i stisnuo u zagrljaj, snaţno, uz znojnu golfer-sku majicu. — Slušaj me! Volim te, Emma! Ne znam kako bih ti to jasnije rekao. Izvukla je preostalu snagu iz vlastita bijesa i pogledala ga ravno u oĉi. — Štedi dah, jer ja ne volim tebe. Nikad te i nisam voljela. Bio je to samo seks. Nešto je razarajuće prošlo njegovim licem, nešto zbog ĉega se Emma odjednom posramila. Ali, ona nije bila kriva i njezin ju je


gnjev, zajedno sa snaţnim osjećajem samoodrţanja, spasio. Odmaknula se od njega. Dok je marširala prema kući, ugledala je cijelu obitelj koja se okupila oko vrtnih vratiju i gledala — ti nemogući znatiţeljni Teksašani. I to ne samo Kennvjeva obitelj. Tu su bili i Beaudinei! Svi su bili tu... Odjednom se našla u zraku kad ju je Kenny zgrabio ispod koljena i podigao. Poĉeo je trĉati. Trĉati! S odraslom ţenom na rukama! Potplate cipela udarile su o beton. Osjetila je kako mu se steţu mišići na rukama, a onda je poletjela. Letjela je zrakom dok je padala u bazen obitelji Traveler. Voda joj se zatvorila nad glavom. Potonula je... digla se... promumljala nešto... i treptala oĉima sve dok nije progledala kroz pramenove mokre kose. Kenny je zurio u nju stojeći na rubu bazena s najtragiĉnijim ranjenim izrazom lica koji je ikad vidjela. Dok je ona pokušavala shvatiti o ĉemu se radi, njegovo se tijelo uspravilo i on se, potpuno odjeven i u cipelama, bacio za njom. Sandale su joj spale s nogu dok se odrţavala na vodi, ĉekajući da on izroni. Izronio je mumljajući, oĉajan. — Volim te! — povikao je. — I to s golfom nema nikakve veze, ni s turnirom, ni sa ĉime drugim osim s onim što je u meni! I ti voliš mene! Nije to samo seks. Za to si previše ĉestita. Gledala je u tu tamnu kosu slijepljenu o njegovu glavu. Niz njegovo prekrasno preplanulo lice curila je voda, trepavice su mu bile tamne, a oĉi tinjale napetošću. — Oprosti mi što sam to shvatio u nezgodno vrijeme, ali kad sam ja išta uĉinio prikladno? Ali, ipak sam to napokon shvatio. Shvatio sam mnoge stvari. — Gledao ju je ispitujući njezinu reakciju. — Znam da mnogo traţim. Pomisao da ćeš ostatak ţivota provesti s nekim tako nestabilnim kao što sam ja mora daje zastrašujuća, ali ti imaš petlju i moţeš to samo ako tako odluĉiš. — Zastao je. — Zar ne? Bila je previše zapanjena da bi mogla izgovoriti ijednu rijeĉ. Unatoĉ tome što mu nije odgovorila, on nije odustao i nastavio se probijati kroz vodu dok ju je nastojao uvjeriti. — Znam da ti moţda nikad neću znaĉiti toliko kao ta tvoja škola, ali škola ti ne moţe pruţiti ono što mogu ja. Škola ti ne moţe dati djecu, i škola ne moţe u predveĉerje šetati s tobom uz Peder-nales, i škola te ne


moţe nasmijati. — Glas mu je postao blaţi, a zatim hrapav. — Ja mogu uĉiniti sve to, Emma, i mnogo više. Samo mi daj priliku. Usprkos hladnoj vodi u bazenu, Emminim se tijelom poĉela širiti toplina. Zašto se nije sjetila da Kennv nikad nije bio kao drugi ljudi? Upravo je zbog toga bio toliko iritantan i toliko divan. Teške cipele za golf povlaĉile su ga dublje u vodu, ali i dalje je govorio oĉajniĉkim glasom punim hitnje. — Mi smo vjenĉani, dušo. Moţda se ta sveĉanost dogodila u otrcanoj kapelici u Vegasu, ali ja te zavjete nisam shvatio olako kad sam ih izgovarao, a ne uzimam ih olako ni sad. Ako se ti ne osjećaš vjenĉanom, uĉinit ćemo to ponovno, ovdje u Wynetti, ili moţemo otići u Englesku i vjenĉati se tamo, što god je potrebno da shvatiš da je ovo stvarno. Mi smo sad povezani jedno s drugim i tako mora biti. Povezani. Ovaj je ĉovjek bio povezan s njom? — Znam koliko ti znaĉi ta škola. Moţda bih je mogao, ne znam, kupiti ili nešto takvo. Mogao bih dignuti kredit ili reklamirati još nekoliko kompanija. Morali bismo prodati ranĉ. Voljan sam uĉiniti sve ako će te to usrećiti. Ostala je bez daha. Bio je voljan prodati ranĉ da kupi »Svetu Gertrudu«? Nije to mogla zamisliti — nije mogla ni razmišljati — ali joj je duša poletjela. Istodobno, vidjevši daje oĉaj u njegovim oĉima postao nepodnošljiv, uspjela je progovoriti. — Ovo je drugi put da si me bacio u bazen. Izgledao je potpuno uništen. — Spremala si se zauvijek otići i jedino mi je to palo na pamet. — Baciti me u bazen? Kimnuo je s draţesnim izrazom tjeskobe i tvrdoglavosti. — Morao sam. Samo je Kennv Traveler, strah i trepet Wynette, Teksas, mogao pokušati uvjeriti ţenu da je voli tako što će je potpuno odjevenu baciti u bazen. — Da, uspio si mi uništiti najdraţe sandale. Mirno je stajao, a zatim tiho rekao: — Kupit ću ti stotinu novih sandala. O, ne, neće je tako lako preveslati! Ne, nakon svega kroz što je zbog njega prošla. — Ne radi se o tome. Ja sam te sandale voljela. Bile su talijanske. A ti toneš. Oĉi su mu još uvijek bile oprezne. — Ţeliš li nešto reći? — Naravno da ţelim. Ali, radije bih to rekla na suhom. Trenutak je razmišljao, a zatim nesretno odmahnuo glavom.


— Sve ću uĉiniti za tebe, ali ne mogu ti dopustiti da iziĊeš iz vode dok ovo ne riješimo. Još uvijek si previše gnjevna na mene i mogla bi odluĉiti ponovno pobjeći. — Toneš — ponovno je naglasila. — To ti je zbog cipela — dodala je. — Ne brini se zbog toga. Osjetila je umor, ali se nastavila probijati kroz vodu. — Dobro. Kao p^rvo, nećeš prodati ranĉ. Kakva ideja! A kao drugo... — Što je sa »Svetom Gertrudom?« Iako njegov pogled nije postao manje ozbiljan, uĉinilo joj se daje u njemu otkrila traĉak nade. — »Svetu Gertrudu« moram ostaviti iza sebe. — Ali, dušo, ti voliš tu staru školu. Moţda mogu smisliti drugi naĉin da pronaĊem novac. Sezona se baš zagrijava, a oko golfa ima dosta debelih novĉarki. Bude li sreće, moţda ću uspjeti pobijediti na nekoliko velikih natjecanja. Osjećala je kako se prepušta njegovoj dragosti, ali nije se ţeljela još predati, ne dok mu ne objasni svoj poloţaj. — Nemam namjeru dopustiti ti da mi kupiš »Svetu Gertrudu«, iako cijenim tvoju ponudu. Znam da ću, ako dobro razmislim, smisliti neki drugi plan. Postao je oprezan. — Napokon sam shvatila da ne mogu ĉitav ţivot posvetiti instituciji, iako još uvijek moram misliti o svojim djevojĉicama. — Odmaknula je mokru kosu s oĉiju. — Dakle, što se tiĉe sljedeće toĉke... toĉke broj dva. Morat ćeš se riješiti svakog otpora koji bi mogao imati prema zaposlenoj ţeni, jer ja volim poduĉavati i neću se odreći svog zanimanja. Pomno ju je prouĉavao. — Hoćeš li ga se odreći dovoljno dugo da mi rodiš djecu? Jedva se suzdrţala da mu se ne baci u zagrljaj. — Naravno. — Onda nemam primjedbi. Znala je da mu previše olakšava situaciju, ali pomisao na djeĉicu ljubiĉastih oĉiju potpuno ju je opĉinila i jedva se mogla sabrati. — Toĉka broj tri... — Proĉistila je grlo. — Ovo je veoma vaţno, pa te molim da obratiš pozornost. Ukoliko ikad... ikad!... osjetim potrebu da te javno branim, to ću i uĉiniti, razumiješ? Trepnuo je. — Samo te molim da nikoga ne ubiješ. Trebalo joj je nešto teţe. Nešto s ĉim će mu biti gotovo nemoguće sloţiti se. Nešto malecno što bi joj pomoglo da se osveti tom nitkovu od


muţa za sve muke kroz koje je zbog njega prošla. A onda joj je sinulo. — Idemo, Kennv. Moramo nešto obaviti. Dok je kretala prema izlazu iz bazena, bila je presretna koliko je sluţbeno zvuĉala, ali kad ju je uhvatio za zglob i okrenuo prema sebi, razoĉarala se kad je vidjela da se smiješi, a ne škrguće zubima. — Odluĉila si dobiti svoje sljedovanje mesa, zar ne? Više nije mogla suzdrţati osmijeh. — Ipak su to bile moje najdraţe sandale. Osmijeh mu se širio licem sve dok joj se nije uĉinilo da je obuhvatio i nju. A oĉi su mu bile toliko pune ljubavi da je pomislila da leti. Zatim se on prvi otrijeznio. —Volim te, moja slatka lady E. Znaš to, zar ne? Molim te, reci mi da znaš. — Ĉula je hitnost u njegovim rijeĉima i kimnula je. — I molim te, reci mi da me ti još uvijek voliš. Ponovno je kimnula i stisnula se uz njega. Stenjući, uhvatio joj je bradu rukom. — Bio sam tako prokleto glup. — Palcem joj je protrljao obraz kao da dodirom nastoji zapamtiti njezino lice, a zatim usne priljubio uz njezine. Njegov je poljubac bio obećanje ĉovjeka koji nije olako davao obećanja. Bio je to i zavjet koji ih je zauvijek spojio i ona je shvatila da joj se on daje na sve naĉine na koje je znao. U njegovu je poljupcu osjetila okus svih njihovih budućih dana, vidjela njihovu djecu i osjetila njegovu strast i njeţnost. Bilo joj je ponuĊeno sve o ĉemu je sanjala, a već je prestala vjerovati da će to ikad imati. Napokon su se razdvojili da bi udahnuli. — Najprije ju je skoro utopio — rastegnula je Shelbv — a sada je ljubi. Ĉudan si ti sa ţenama, Kennv. Kennv i Emma su podigli glave i ugledali Travelere i Beaudine koji su se okupili oko bazena i gledali. — Barem je nije istukao po dupetu — rekla je Torie. Dex ju je zagrlio oko ramena i nasmiješio se. Kenny im je uzvratio pogled pun ljubavi i zlovolje, a Emma je shvatila da i ona osjeća tu istu mješavinu osjećaja. Bili su tako znatiţeljni i tako briţni. Oduvijek je ţeljela obitelj, a sad se ĉinilo daje konaĉno i ima. — Je li previše zamoliti malo privatnosti? — zareţao je Kennv. — To nije dobra ideja — rekla je Torie. — Ako te dulje ostavimo nasamo s njom, ponovno ćeš sve zajebati. Emma je zakljuĉila daje vrijeme da konaĉno zauzme stav. — Sad je


dosta, Torie. — Nevoljko se odvojila od supruga i krenula prema Ijestvama. — Nastojim samo raditi u tvom interesu, lady E. — Torie je govorila dok se Emma uspinjala na rub bazena. — Ne, ne nastojiš. Samo zadirkuješ brata. Za njom je došao i Kennv, ali gaje upozorila pogledom podsjećajući ga na njihov dogovor. Zatim se ponovno okrenula njegovoj obitelji. — Ţelim da me svi slušate jer ovo namjeravam reći samo jednom. Kennv je izuzetno inteligentan, izrazito talentiran ĉovjek. I suprotno mišljenju javnosti, niti je razmaţen, niti lijen, niti nesposoban. Je li jasno? Svi su zurili u nju. Svi, osim Dalliea Beaudinea koji se smješkao drţeći ruku u dţepu. — Dopustite mi da vam dodatno pojasnim — nastavila je Emma. — Kennv i ja namjeravamo imati djecu i nemam nikakvu namjeru dopustiti im da rastu slušajući priĉe o mladenaĉkim oĉevim nepodopštinama. Raĉunam da ćete to savršeno objasniti dobrim graĊanima Wynette. Da budem preciznija, ĉujem li još kakvu priĉu od ikoga iz ove obitelji... ili bilo koga iz ovog grada... o torti Minnie Mouse, o ukradenom novcu za ruĉak, o školskim suspenzijama, o raznim uništavanjima posjeda ili o bilo kakvoj drugoj eskapadi o kojoj tek trebam saznati, pobrinut ću se da svi dolari koje Kennv stalno ubacuje u lokalne dobrotvorne svrhe smjesta presuše. — Podignula je ruku i pucnula prstima. — Evo, ovako. — Okrenula se Kennvju u nadi da će razumjeti da to više nije mogla podnositi i da je jednostavno morala uĉiniti to što je uĉinila. — I ne preporuĉujem vam da me izazivate jer ja imam velik utjecaj na supruga. Zar ne, Kenny? I sloţit će se sa mnom. Je li ona bila jedina koja je primijetila kako mu se oĉi nabiru jer se dobro zabavlja, prije nego što je, opravdavajući se, slegnuo ramenima i obratio se obitelji. — Ţao mi je. Natjerala me je da joj obećam da me smije braniti kad god ţeli. Tko je mogao znati da će ići tako daleko? Torie se srdito pjenila. — Kako si se mogao sloţiti s neĉim tako glupim? Emma ju je upozorila pogledom. — Imala je sve karte — odgovorio je Kennv. Torie se namrštila i uzdahnula. — Oprosti, lady E, ali to nam kvari svu zabavu.


— Baš šteta — odvratila je Emma. — Morat ćete pronaći nekog drugog na ĉiji raĉun ćete se šaliti, jer odsad nadalje Kennvja Travelera treba tretirati s poštovanjem, i u obitelji i izvan nje. Je li to kristalno jasno? — Da, gospoĊo. — Da, gospoĊo. — Da, gospoĊo. Kad je zbor napokon prestao, pristala je zadovoljno im kim-nuti glavom. — Odliĉno. Shelbv se nagnula prema Torie i prošaptala: — Daj mi kaţi da nas neće natjerati da ga zovemo lord Kennv. — Neću — odgovorila joj je Emma — ako me ne naljutite. Oprezno su je promatrali. Okrenula se prema Dallieu i nasmiješila. — Hvala vam što ste pazili na njega. Mnogo vam dugujemo. Iza njezinih leĊa, Kennv se poĉeo gušiti. — Bilo mije zadovoljstvo. — Osmijeh s kojim joj je Dallie odgovorio bio je topao poput teksaškoga sunca. I dalje se obraćala Dallieu dok je tapšala Kennvja po leĊima. — Pretpostavljam da ćete objaviti vijest za novinstvo da se Kennv vraća u igru. — Odmah sutra ujutro. — Bi li bilo previše ako vas zamolim da i ja nešto napišem o tome? Dallie je pogledao Kennvja koji je konaĉno bio u stanju disati. — Tvoja ţena, ĉini se, ţeli pisati tvoje obavijesti za novinstvo. Kenny je izgledao malo posramljen, ali ne previše. — Razgovarat ću s njom. Na trenutak je prislonila obraz na njegovu mokru majicu. — To ti neće pomoći. Ti ćeš braniti sve na svijetu osim sebe. — Okrenula se prema skupini. — U sluĉaju da to još uvijek ne razumijete, Kenny ne vjeruje da je zasluţio da ga se brani. To je zato što još uvijek misli da mora okajavati nestašnu mladost. — Pogledala gaje. — Ali, sad je gotovo. Obećavaš? — Toĉka broj ĉetiri? — upitao je. Kimnula je glavom. On se nasmiješio. — O tome sam već već donio odluku. Dallie je ponovno pogledao Emmu oĉima punim poštovanja. — Netko će te od naših ljudi za odnose s javnošću nazvati sutra ujutro. Vas dvoje se moţete telefonski sve dogovoriti. — Svo troje ćemo se dogovoriti — dodao je Kenny. — Moram misliti o svojoj budućoj djeci.


Emma se nasmiješila suprugu. — Sad je vrijeme — tiho je rekla — za toĉku broj pet. — Ĉiniš me nervoznim. — Šteta. — Emma je za sobom zatvorila vrata. — Gdje je ono uţe koje sam kupila? — Uţe! — zastenjao je. — Moţda ga neću morati upotrijebiti. Ako budeš slijedio upute. Oprezno ju je pogledao. Prvo što je uĉinila kad su se vratili na ranĉ bilo je poslati ga pod tuš — samog! — i naglasila je da će se vidjeti kad bude gotov. I eto, sad je bila tu, omotana u nabrani bijeli komadić niĉega s uzorkom ljubiĉica. Navukao je traperice, ali budući da je bio optimist, nije obukao ništa drugo. Nasmiješila mu se blistavo, presretna od glave do pete. Razumio je taj osjećaj. Ta je ţena bila ljubav njegova ţivota i nikad je neće pustiti. Ali, to ipak nije znaĉilo da će dopustiti da im postane dosadno. — Moţda je vrijeme da mi kaţeš što to toĉno podrazumijeva toĉka pet. — Da vidimo... Kako da ti to objasnim, a da bi shvatio... — Kaţiprstom je lupkala po zubu, a zatim se vedro nasmiješila. — Nema mi druge nego biti izravna. Ja dominiram, ti se pokoravaš. — Šališ se. — Oh, ne. — Prišla je noćnom ormariću, podigla njegovu novĉarku, izvukla nekoliko novĉanica i zamahala mu novcem ispred nosa. — Mislim da je ovo dovoljan honorar za veĉeras. — Polako mu je gurala novĉanice u prednji dţep traperica. Prokletstvo, ali on će doista uţivati u braku s ovom ţenom! — Moj honorar? — Za pokoravanje nareĊenjima. Zato što ćeš biti seksualni objekt koji će se pokoravati svim mojim ţeljama. Moj unajmljeni eskort ove noći. — Prouĉavala je njegovo tijelo, a on se osjećao kao da ga vuĉica, doduše veoma zgodna, prouĉava poput svjeţeg mesa. Bio je to dobar osjećaj. Ali, nije joj ţelio pokvariti zabavu i predati se previše lagano. Uspio ju je mrko pogledati. — Što ti to radiš? — Uhmmm... — Obliznula je usne. — Odluĉujem kojim ću se dijelom tvog tijela prvim pogostiti. Krv mu je jurnula tijelom, a koţa ponovno postala vlaţna i ljepljiva. Kleknula je na krevet, provukla prst kroz omĉu pojasa njegovih bolno


uskih traperica i povukla je. — Odabirem... ovo. — Dlanovima mu je obuhvatila bokove i poĉela grickati koţu iznad zatvaraĉa traperica. Prije nego što je uspio shvatiti što mu se dogaĊa, već je bio gol i leţao na leĊima, a ona ga je podvrgnula najdivnijem muĉenju koje je ikad iskusio. Dok se borio zadrţati zdrav razum, nastojao se sjetiti zašto je tako nepopustljivo odbijao dopustiti joj da ona vodi u krevetu. Bilo je to još nešto u ĉemu je dopustio da mu prošlost zajebe ţivot. E pa, više neće... — Mislim... — uspio je prostenjati — da ti je promakla jedna toĉka. — To je mnogo više od toĉke — soĉno je rekla — i ţelim te ĉuti kako moliš. Bilo kako bilo, te je noći u tom krevetu bilo mnogo moljenja, i to ne samo s njegove strane. U većini situacija, ipak je to bio on i bilo mu je kao nikad prije u ţivotu. Toĉka broj pet, zakljuĉio je, ima mnoge prednosti. Negdje pred zoru ponovno su bili budni. — Jesi li ikad zamišljao da moţe biti ovako? — prošaptala je naslonjena na njegovu ruku. — Ni u snovima. — Prstima se igrao jednom od njezinih svi-lenastih kovrĉa. — Toliko te volim, draga. Više nego što moţeš zamisliti. — Mogu zamisliti — odgovorila je. — Jer znam koliko ja tebe volim. Neko su vrijeme leţali milujući se, sretni. — Razmišljao sam... — nasmiješio se glave zagnjurene u njezinu kosu. — S tvojim sposobnostima voĊe i mojim darom da te spašavam iz neugodnih situacija, vjerujem da ćemo doista lijepo ţivjeti. — Veoma lijepo. — Poljubila ga je. — Inzistiram na tome. EPILOG Emma je otkopĉala jedan gumb Kennyjeve svijetlomodre košulje koju je upravo zakopĉao. — Raspoloţena sam za toĉku broj šest. Ruka mu je bila topla kad ju je zagrlio oko bedra. — Ne dolazi u obzir. Zadnji put kad si zahtijevala toĉku broj šest istegnuo sam tetivu. — Pretjeruješ, i nisi istegnuo tetivu. — Skoro. — Okupao ju je osmijehom koji je ĉuvao samo za nju. — Osim toga, trudnice se ne bi smjele baviti toĉkom broj šest. Jedna od najvećih prednosti ĉestog druţenja s Francescom bila je mogućnost da uĉi od majstorice i Emma je uspjela naprćiti usta. — Ali, ja sam tako odluĉila. Gricnuo joj je donju usnu... to je bilo najbolje kod napućenih usnica. —


Sigurna si? — Uhmm... — Onda, dobro. Mislim da moţemo Patricka ostaviti da zabavlja naše goste dok ne siĊemo. — Goste! Zaboravila sam! — Skoĉila je od njega i pojurila prema ormaru. Zgrabila je široku haljinu boje kave. — Boţe, Kennv, stići će svakog trenutka. Sve je to tvoja greška. Da me nisi poĉeo ljubiti... — Ne mogu odoljeti. Ti i tvoj veliki trbuh su najzgodnije stvari koje sam ikad vidio. Nacerila mu se. Bila je trudna tek tri mjeseca i njezin trbuh uopće nije bio velik. Nisu još nikome rekli, iako su planirali to uĉiniti veĉeras, tijekom objeda za Dan zahvalnosti. Ona i Kennv su ĉuvali tu tajnu za sebe, šaputali su o tome prije spavanja, raspravljali o imenima, izmjenjivali tajne osmijehe. Tko bi ikad mogao pomisliti da će zgodni nitkov poput Kennvja Travelera tako uţivati u trudnici? Zbog trudnoće Emma je bila izrazito osjećajna i oĉi su joj bile zamućene. Voljela je biti udana za njega, voljela ga je toliko da je osjećala zadovoljstvo svaki put kad bi samo ušao u sobu. On je bio najbolja vrsta supruga — strastven, pun ljubavi i beskrajno postojan. A i ona je bila priliĉno ponosna što je bila najbolja supruga — barem za njega. Znala je daje i ona djelomiĉno odgovorna zbog toga što više nije dopuštao da mu prošlost oblikuje identitet. Sad je bio muškarac kakav je oduvijek trebao biti — netko tko se dobro osjeća u vlastitoj koţi i ne okajava grijehe iz djetinjstva. Iako je još uvijek ponekad izigravao lijenĉinu, nikoga više nije mogao zavarati. I otkad su se vjenĉali, njegova popularnost u javnosti je procvjetala, dobrim dijelom zahvaljujući Francesci Beaudine koja je zanemarila svoje dugogodišnje naĉelo da u svojoj mjeseĉnoj emisiji Francesca danas ne intervjuira igraĉe golfa — »najdosadnije sportaše na svijetu«. Razgovor je snimljen na trijemu Kennvjeva ranca. Kenny i Emma su sjedili na kauĉu, a Francesca se elegantno smjestila na obliţnjem stolcu. Tijekom razgovora Emma je, izmeĊu ostalog, sam-Ijela Sturgisa Randalla. Branila je supruga i duhovito i srĉano daje uvjerila ameriĉku javnost da Kenny Traveler nije toliko maţen i paţen koliko su mislili — naravno da nije ako je odluĉio oţeniti se takvom obiĉnom ţenom kao što je Emma. I ništa nije smetalo što je Francesca, koja se u svojoj


karijeri nikad nije pretvarala da posjeduje novinarsku objektivnost, takoĊer priskakala u Kennvjevu obranu. — Najneugodniji razgovor u mom ţivotu — poslije je Kenny rekao Warrenu i Dallieu. — To, kako su te ţene krenule, ja sam jedva uspio progovoriti jednu rijeĉ. Obećajte mi nešto, obojica. Ako Emma ikad ponovno odluĉi odvući me pred kamere, nek me jedan od vas jednostavno ubije. Dallie se smijao, a Warren glumio suosjećanje. Emma je znala daje oduševljen što mu je sin javno osvećen. Za razliku od Sturgisa Randalla, Hugh Holroyd je izmakao Emminoj javnoj osudi, ali samo zato što se bojala da će »Svetu Gertrudu« iskoristiti za odmazdu. U to je vrijeme jedina sjena na njezinoj sreći bila stalna briga za budućnost škole. Nedugo nakon toga, smislila je novi plan. Nakon brojnih telefonskih poziva, ona i Penelope Briggs uspjele su okupiti konzorcij roditelja, bivših uĉenica, lokalnih poslovnih ljudi i raznih Travelera koji su ţeljeli kupiti »Svetu Gertrudu«. Na ţalost, Hugh je otkrio da je Emma iza te akcije i perverzno je odbio prihvatiti ponudu. Dok se nije umiješao Kennv. Emma je oko vrata stavila najnoviji dar svog supruga, zlatnu ogrlicu od koje zastaje dah. Nasmiješila se kad se sjetila što se za vrijeme British Open turnira, tri mjeseca prije, dogodilo u Roval Lvthamu i St. Annesu. To što je igrao spektakularno i imao suprugu Engleskinju uĉinilo je Kennvja najpopularnijim ameriĉkim igraĉem u britanskoj javnosti i meĊu novinarima, i upravo prije nego što je ušao u završnicu zamolio je Warrena da nazove Hugha. Prema Kennvjevim uputama, Warren je obavijestio vojvodu od Beddingtona da će Kennv iskoristiti tiskovnu konferenciju kako bi novinare zabavio nekim fascinantnim detaljima o sukobu svoje supruge s bivšim poslodavcem. Naravno, ukoliko se Hugh ne odluĉi ponašati razumno. Jedno je bila prijetnja da će ga Emma razotkriti pred kolumnistima Lower Tilbevja, ali nešto je sasvim drugo bio CNN. Hugh je prihvatio ponudu konzorcija i oprao ruke od »Svete Gertrude«. Pored Emme i Kennvja, sad je i Shelbv bila djelomiĉna vlasnica stare škole. Bilo je to Warrenovo roĊendansko iznenaĊenje supruzi koja toliko voli sve što je englesko. Shelbv je divlje branila interese »Svete Gertrude« i na Emmin prijedlog vješto je zastupala konzorcij na sveĉanosti osnivanja škole.


Otkad su se vjenĉali, Emma je veoma zavoljela Shelbv i Warrena Travelera. Kao što je to kod muškaraca, on i Kennv nisu mnogo razgovarali o ĉinjenici da je njihov odnos napokon zacijelio. Umjesto toga, jednostavno su vrijeme provodili zajedno: na terenu za golf, jašući, igrajući se s Peterom ili samo uţivajući u Kennvjevim pobjedama. On je trenutaĉno bio jedan od najvećih pobjednika na turnirima, iako je pomno birao na kojima će igrati, jer se nije ţelio odvajati od nje. A to je bilo najbolje i kod njezina posla nastavnice na zamjeni. Imala je zadovoljstvo biti ponovno u uĉionici, ali je mogla i putovati s Kennvjem kad god je ţeljela. Kad bude kod kuće s djetetom, planirala je nastaviti sa znanstvenim radom. Ujedno je osmišljavala ĉitav niz radionica za poduĉavanje povijesti u kojima je uvodila nove uzbudljive metode poduĉavanja društvenih znanosti. Prošlog je tjedna predstavila prvu radionicu, koja je imala velik uspjeh kod srednjoškolskih profesora u Wynetti. — Hajdemo, dušo. — Palcem joj je protrljao vrh nosa. — Vladajući šampion British Opena mora biti nahranjen. Sat vremena poslije, okupili su se oko stola za blagovanje kako bi proslavili Emmin prvi ameriĉki Dan zahvalnosti i uţivali u hrani koju su sami pripremili prema Patrickovim uputama. Peter je sjedio na visokom stolcu izmeĊu Warrena i Shelbv. Torie je Dextera hranila posebno soĉnim zalogajima purećih prsa s njezina tanjura. Patrick je punio zdjele i izjedao se zbog prepeĉene korice na jednoj od pita od bundeva, a koje će posluţiti kad im se obitelj Beaudine i Skeet Cooper pridruţe za desert. — Udarila me! — uzviknula je Torie usred zalogaja. — Dex! Popipaj! Dexter je smjesta stavio ruku na Torin sedam mjeseci trudan trbuh, dok je Shelbv kolutala oĉima. — Ozbiljno, Torie, ĉovjek bi pomislio da si ti jedina trudna ţena na svijetu. Otkad je Patrick posluţio puricu, već ĉetvrti put tjeraš Dexa da ti pipa trbuh. — Ne smeta mi. — Dexter se nagnuo svojoj lijepoj ţeni i poljubio je u obraz. Torie mu je uzvratila poljubac i okrenula se Shelbv. — Prestani se ţaliti jer ću inaĉe poĉeti opisivati sve što radim kako bih se pripremila za dojenje. Svi su zastenjali osim Dextera koji je izgledao kao ĉovjek koji je doista zadovoljan sam sa sobom.


Kenny se nasmiješio, sjetivši se zdravice koju je njegova sestra na vjenĉanju posvetila novopeĉenom suprugu. — Diţem ĉašu za tebe, Dex. Mog trećeg i posljednjeg muţa. I ljubav mog ţivota. Sjećaš li se da sam ti rekla da danas imam iznenaĊenje za tebe? Znaš što, ti prekrasni idiote? Napumpao si me! Od tada se s njom nije moglo ţivjeti. Paradirala je, svima pokazivala trbuh i zahtijevala da ga svi, od kamiondţija koji su jeli u Roustaboutu do Patrickova novog posebnog prijatelja Ravmonda, po-pipaju. Za stolom je najviše voljela priĉati o svim pojedinostima njezina probavnog sustava i sustava za izluĉivanje sve dok svi, ukljuĉujući i Emmu, ne bi molili Dextera daje ponovno istuĉe. Kennyjeve oĉi odlutale su do drugog kraja stola za kojim je sjedila njegova ţena. Njegova trudna ţena. Njezina gaje ljubav uĉinila boljim ĉovjekom nego što je ikad sanjao da bi mogao biti. A ona je napokon, nakon tolikih godina osamljenosti, imala osjećaj vezanosti za kojim je ĉeznula. Izmijenili su jedan od onih tajnih osmijeha koji mu je milovao dušu. Nikad nije ni pomišljao da bi mogao tako voljeti ţenu kao što voli nju. Nagnula je glavu prema Torie i podigla obrvu. Odmah je razumio. Planirali su danas s obitelji podijeliti vijest o njihovom djetetu, ali se Torie tako dobro zabavljala paradirajući svojom trudnoćom, daje Emma pomislila da bi trebali odgoditi svoju vijest i dopustiti da Torie još neko vrijeme ostane u središtu pozornosti. I on podigne obrvu. Torie nema pojma kako je sretna što ima šogoricu kao što si ti. Ĉelo joj se namršti. Hoćeš li biti grozno razoĉaran ako priĉekamo još tjedan dana? On dotakne kut usana. Moţda bismo trebali pregovarati s toĉkom broj šest. Nasmijala se. — Eto ih ponovno — gunĊala je Shelbv. — To nijemo razgo-varanje. — Ne znam zašto se ţališ — ubacila se Torie. — I ti i tata to stalno radite. Shelbv je spustila ĉašu za vino. — To me podsjetilo... svi mogu vidjeti koliko se ti i Dex volite. Zašto vas dvoje to ne radite? — Ja pokušavam, ali Dex sve doslovno shvaća i ne razumije nijanse. Dexa nije pogodila njezina kritika. — Razumijem ja nijanse. Samo mije draţa izravna komunikacija.


Torie se potapšala po trbuhu i vragolasto nasmiješila. — Tvoja je izravna komunikacija prokleto dobra. Svi su se nasmijali i Kenny je pomislio kakav je sretnik. Nedugo nakon veĉere došli su Beaudinei i Skeet. Ted koji je sad bio zaposlen u kompaniji koja je nastala nakon stapanja, doveo je djevojku, šarmantnu i izrazito inteligentnu socijalnu radnicu gotovo pet godina stariju od njega, što mu je i odgovaralo. Iako su tvrdili da su toliko siti da ne mogu ni okusiti desert, s uţitkom su izjeli Patrickove slasne pite od pekana i bundeve. Torie je izvukla najnoviji fotoaparat i ispucala ĉitav film samo na Petera. Zatim su se svi smjestili oko kamina, prepuni hrane da bi mogli ĉiniti išta drugo osim uţivati u meĊusobnom društvu. — Pogodite što se novo priĉa u gradu — rekao je Patrick. Svi su ga pogledali. — Ovaj... — Namještao je jastuĉić na sofi samo kako bi produljio napetost. — Prema Pauletti Got, koja je navodno godinama bila glavna tajnica u srednjoj školi u Wynetti... — Od ranih šezdesetih — rekao je Dallie. — Uglavnom... — Patrick se igrao resicama na jastuku. — Prema gospoĊi Got, ĉini se daje dosje odreĊenog Kennetha Travelera trajno nestao. — Šališ se? — Kako se to dogodilo? — Je li sigurna? — To mi je ĉudno. Nastala je tišina. A onda su se svi okrenuli prema Emmi. Kennv se umalo glasno nasmijao kad ju je vidio kako odjednom briţno prtlja namještajući ogrlicu. Njegova vlastita hraniteljica u javnosti. To je bilo neugodno... ali, i divno. — Ne znam zašto svi gledate u mene. — Uspjela je naškubi-ti usta s izrazom povrijeĊenog dostojanstva. — Kao da bih ja uĉinila nešto takvo. — Uĉinila bi, i te kako. — Torie se nasmijala. — I kladim se u dvadeset dolara da ćeš se sljedeće godine u ovo vrijeme uspjeti doĉepati i Kennvjevih burnih svjedoţbi s koledţa. Nitko za stolom se nije htio kladiti. Mnogo poslije, kad su gosti otišli i kuća je ponovno bila samo njihova, zagrljeni su krenuli u krevet. Ali, još nisu došli ni do polovice stepenica


kad je Kennv zastao i pogledao suprugu. — Ţelim nešto od tebe, lady E. I bez pitanja. I bez rasprave. — Oh, dragi... to zvuĉi opasno. — Definitivno je opasno, ali ţelim da pristaneš. Oprezno ga je pogledala. On se nasmiješio. — Samo ţelim da me voliš. Kao što me sad voliš. Ali, do kraja ţivota. Oĉi su joj zasjale. I u tom je trenutku znao — u središtu samog srca — da će ova mala ravnateljica koja voli nareĊivati uĉiniti upravo onako kako je rekao.


Issuu converts static files into: digital portfolios, online yearbooks, online catalogs, digital photo albums and more. Sign up and create your flipbook.