obrada i prevod : Klub Brbljivica
Loš momak od milijardu dolara
Goreći do stopala, istrgnula sam ga od njega. «Pravi se da nisi pročitao to.» Razumijevanje je zasijalo u njegovim očima. «Bijesna si na njega, zar ne?» «Zar je tako očito?» Uzdahnuvši, prošla sam prstima kroz kosu. «Izvini, to je bilo zlobno. Ja samo... nisam očekivala da mi opet piše.» «Oh, vjerovatno mi je zbog toga dodatno platio kako bih ti dao ovo.» Zapanjena, pogledala sam dolje u malu crnu torbicu koju je Kerie držao. Nisam mogla da natjeram sebe da se pokrenem i dotaknem je. «Zašto ti je to dao?» Odsječno, klimnuo je glavom prema izgužvanom pismu. «Pretpostavljam da je shvatio da ćeš tako reagovati i nije želio da ovo, šta god da je, bude uništeno.» Silver je bio previše pametan za svoje prokleto dobro. Ali ne dovoljno pametan da me ostavi na miru. Tresući se, otvorila sam i zatvorila moje ruke sa strana mog tijela. Instikt mi je govorio da uzmem poklon i pogledam šta je unutra. Oštro upozoravajući dio mog uma je govorio da odem i ostanem čvrsta. Silver je pokušavao da me kupi nazad. Neću mu dozvoliti. «Hej,» povikao je, trčeći za mnom kad sam pojurila do mog auta. «Gdje ideš?» «Odlučan je da me dobije da razgovara sa mnom.» Popevši se na vozačevo sjedište, ubrzala sam mašinu. «Daću mu šta želi.» Kerie se pomjerio napred, a onda vratio nazad. Ne bih prošla preko njega, ali on se ponašao kao da bih mogla. «Šta se dođavola desilo između vas dvoje?» Udijelila sam mi samo jedan jedini pogled. «Sve.» I to je bila istina. Kad mi se sklonio sa puta, zapalila sam gume ostavljajući trag.