Lo momak od milijardu dolara

Page 1


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

On misli da može da kupi sve što želi. Čak i mene

Još jedno iznenađenje od naše Nelly za Vas. Uživajte kao što sam i ja dok sam radila obradu. Za slikice su nam bile zadužene Slatkica i Sexy. Prstić!

KLUB BRBLJIVICA : Zvončica, Šefica, Sexy i Prstić


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

Paketi u mom poštanskom sandučetu nisu imali ime, ni adresu. Samo neko seksi donje rublje, i pismo koje mi govori da sam potvrđena. Da mu već pripadam. Naravno, mislila sam da je to greška. Niko ne bi poslao nešto kao što je to djevojci poput mene. Najuzbudljiviji dio mog dana je gledanje maratonskog novog šoua na Netflix-u. Ali pokloni su nastavili da stižu. A poruke su postajale sve ličnije. Napisao bi stvari kao, «Kad mislim na tebe podivljam.» Ili, «Kakav će biti osjećaj naših usana kad se najzad poljubimo?» Neću da lažem, počela sam da padam na stranca. Onda je želio sastanak. On je predivan, šarmantan, i ustvari prokleti milijarder. On je sve što djevojka može da poželi. Ali ima tajnu. Šta ako on uopšte nije stranac?


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara PRVO POGLAVLJE Alexis

Paket koji je ispao iz mog poštanskog sandučeta nije bio adresiran na mene. Ustvari, nije bio adresiran na nikog. Smeđi papir, jednostavan lijepak na šavovima; izgledao je obično koliko je to moguće. Mislim, obično koliko misteriozna kutija može da bude. Logično, bocnula sam ga cipelom kako bih bila sigurna da nije nekako opasan. Stalno čujete na vijestima o paketima koji su jednostavno eksplodirali ili je u njima bio otrov ili nešto. Arsen? Zar to nije skoro bila velika stvar? Moja kutija nije eksplodirala. Samo se labavo zavrtjela na jednu stranu. Šta dodjavola? Pitala sam se u tišini, čučnuvši kako bi pogledala izbliza. Je li mi neko poslao paket ali je zaboravio natpis? To je čudno samo po sebi, ja nikad ništa ne dobijam poštom. U svakom slučaju, ništa osim računa. «Jesi li u redu?» Govornik je bila fina, starija žena. Bila je obučena u obično plavosivo kao zapošljenici u pošti. Iako mi se smiješila, njene oči su imale jasnu 'Mislim da je moguće da si luda osoba, molim te odmah odlazi' optužbu. Pročišćavajući grlo, zabrinuto sam izbacila. «Uh, dobro sam. Samo sam malo iznenađena.» To je podcjenjivanje. «Izvinite ako sam napravila scenu.» Žena je podigla obrve povećavajući moju nelagodu. Brzo sam skenirala prostoriju otkrivši da svi bulje u mene. Vjerovatno sam najuzbudljivija stvar koju su vidjeli tokom čitavog dana. Znoj mi je klizio niz vrat; nisam osoba koja voli da je u centru pažnje. Samosvjesno, zavukla sam kutiju ispod ruke. Otprilike je bila veličine lopte za bejzbol, savršeno se uklopivši uz moja rebra. «Opet, stvarno oprostite – ja ću uh, neću vam više smetati,» rekla sam. Zatvorivši poštansko sanduče, brzo sam ga zaključala. Onda sam iskoristila svaki gram snage koji sam imala da polako izađem kroz glavna vrata. Daljina je izgledala kao da je duža od kilometra. Ušavši u moj malecni, previše izudarani folksvagen, duboko sam udahnula. Metalni mjehur je savršeno mjesto da povratim svoju staloženost. Naslonivši glavu na sjedište, zatvorila sam oči. Ovo je bio čudan početak mog dana. Govoreći o čudnom... Ispravivši se, podigla sam malu kutiju. Bila je težine koliko i kivi, a kad sam je okrenula, čula sam da je nešto šušnulo unutra. Odlijepljujući sa zalijepljene strane, namrštila sam se. Šta li samo kriješ u – Sirena je jako zatrubjela; kutija je ispala u moje krilo. Okrenuvši se, primjetila sam auto iza mene na malom parkingu. «u redu, u redu! Odlazim,


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

ohladi malo.» Preko volje, spustila sam paket na sjedište suvozača. Ubacivši ključeve, upalila sam motor, okrećući se kako bi brzobraznom vozaču ustupila moje parking mjesto. Dok smo se mimoilazili uputio mi je zao pogled. Nije bio dug put nazad do mog iznajmljenog stana, ali čitavo vrijeme kroz mozak su prolazile različite ideje. Sadržaj kutije može da bude bilo šta: lak za nokte, baterije, mrtva zlatna ribica. Novac. Novac bi bio fin, razmišljala sam trezveno. Nisam unajmila detektiva da kako bih shvatila da sam na rubu siromaštva. Moj auto je bio otpad – stalno se kvario – a dom ništa čime bi se hvalila. Zaustavivši se kod žutog dvorišta, nešto je iskočilo iz kontejnera prije nego je nestalo u sjenkama. Čak nije bilo ni podne a životinje su bile u mom smeću. Okruženje je bilo prazno, samo nekoliko jadnog drveća, i kuća ili dvije, napuknute ulice i uobičajene mačke lutalice. Ipak, i to je bilo bolje nego ništa. Ugasivši folksvagen, pokupila sam svoje stvari i krenula prema ulaznim vratima. Ova sićušna kuća bila je moj dom zadnjih pet godina. Preselila sam se ubrzo poslije srednje škole. Neko vrijeme, sanjarila sam da odem na koledž u drugi grad, ili da putujem svijetom. Snovi nisu veoma sigurni. Gurnuvši otvorena vrata, spustila sam tašnu na stočić za kafu. Onda sam obavila brzu, paranojičnu provjeru, kako bih bila sigurna da je mi kuća prazna. Čovjek nikad ne može biti previše siguran. Izdahnuvši, bacila sam se na kauč, konačno sama sa kutijom. «Otkrij svoje tajne,» rekla sam samoj sebi. Htjela sam da smanjim napetost. Nije uspjelo. Vrpoljenjem, makla sam lijepak. Kutija se otvorila i mala torbica mi je pala u krilo. Trepćući, pogladila sam luksuzni materijal. Zaintrigrirana, odvezala sam čvor, pažljivo izručivši sadržaj na ruku. Na slabom svijetlu moje jedine sijalice na plafonu, minđuše su zasijale kao svježe sipano srebro. Jesu li srebrne? Smaragdi u sredini su bili veći nego žirevi, tako bogati i duboki da sam se mogla izgubiti u njima ako bih ih dugo gledala. Nisam imala – ili posjedovala – mnogo nakita, ali čak i ja mogu da kažem da su ove skupe. Šta... šta dođavola? Potpuno izgubljena, teglila sam minđuše, uživajući u njihovoj težini. Namijenjene su kraljici, ne djevojci koja ima rupe na svim svojim farmericama. Nije bilo smisla za poricanje, ovaj poklon očito nije za mene.


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

Grickajući stranu mog jezika, stavila sam minđuše na stočić za kafu. Misterija ovog me činila nervoznom. Zar nije ilegalno otvoriti poštu koja nije poslata tebi, federalni zločin ili tako nešto? Moje oči su opet otišle do somotne torbice. Spustivši kutiju sa strane, prokopala sam po torbici. Vrhovima prstiju sam prešla preko čvrste ivice. Željno, izvukla sam parče papira na vidjelo. Bio je grgurav, težak karton. Moje srce je jako lupalo dok sam otvarala belješku. Uvijeno, ručno pisano mastilo se odvilo ispred mene. Belješka je bila kratka i čitala sam je dok mi se trnci širili niz kičmu. Draga Ljubimice, Nadam se da uživaš u ovim. Upravo ih zamišljam prikopčane na tvojim divnim ušima, preklinjući me da ih pogladim kako bi zacvilela. Zeleno će privući svako oko na tebe... ali zar neće biti ljubomorni jednom kad shvate da si već potvrđena? ~S Oštro sam udahnula – zaboravila sam da mi treba vazduh. Ljubimica? S? Ne, sve ovo je grška. Pogrešna adresa, sigurno. Minđuše su za nekog ko je vrijedan udvaranja, i osim ako nisam luda, pismo vrišti 'seks' i 'perverzija'. Moje životno iskustvo me gurnulo daleko od kluba pervrezija. Pakao, gotovo i iz seks kluba. Iako imam dvadeset tri godine, nisam bila u ozbiljnoj vezi cijelu vječnost – činjenica na koju moja majka voli da me podsjeti svaki put kad razgovaramo. Djevica? Oh, ne. Ali bila sam blizu, i kad bi moglo da se postane ponovo, kao što rupice od minđuša zarastu? Dosad bih bila preporođena djevica. Duvajući vazduh kroz usne, kliznula sam na kauč. Minđuše su me mučile, podsjećajući me na sve ono što nisam imala. Ko god ova 'Ljubimica' bila, imala je bogatog obožavaoca. Ali dobro za nju, razmišljala sam mrzovoljno. Verovatno je zgodna, samouvenrena djevojka kad privlači ovu vrstu pažnje. Zadnji tip sa kojim sam izašla je pokušao da me drži za ruku na kraju večeri. Pobjegla sam kao čudak i nikad više ga nisam pozvala. Moja koleginica, Laralie, mi je namestila momka. Kad je čula da sam mu zalupila vrata u lice, bacila je časopis na mene. Nastavlja da mi govori da preuzmem inicijativu... da budem poverljivija, manje uplašena od svijeta. Bilo je nemoguće objasniti joj zašto to ne mogu da uradim. Ljudi kažu da se ožiljci vremenom zaliječe. Ja mislim da se produbljuju, kao korijen drveta. Odmahujući glavom, posegnula sam za nakitom. Zaledila sam se u polupokretu, spuštajući ruke da stegnem koljena i lupkam prstima po njima. Je li užasno što želim da držim minđuše opet? Samo da ih osjetim? Nisam toliko loša, zar ne?


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

Gledajući okolo, kao da neko može da vidi unutar mog stana, zastenjala sam. Ne budi tako patetična. Samo stavi sve u kutiju i... Moje misli su se odjednom prekinule. Šta treba da radim? Nema povratne adrese, nema načina da pošaljem ovaj poklon pravoj osobi. Čak nisam ni znala kako se stvorio u mom sandučetu. Da li bih mogla da pošaljem poštu bez adrese? Da li je neko u pošti zeznuo stvar, ubacio paket u moj sandučić i završio svoj posao? Imala sam tako puno pitanja. Jedno od njih me grizlo veoma žestoko. Pitam se kako bi minđuše izgledale na meni? Lupnuvši se brzo po obrazima, skočila sam na noge. «Ne,» rekla sam sobi. «Neću to da radim. Loša ideja. Misli na nešto drugo.» Okrenuvši se, koračala sam preko izgrebanog poda. U jednu ruku, mogla bih jednostavno da zadržim poklon, ali to izgleda varljivo na sve načine. U drugu ruku... uraditi ispravnu stvar izgleda veoma nemoguće. Moraću sjutra da pitam ljude u pošti ko od njih ih je stavio u prorez mog poštanskog sandučeta. Sigurno, neko je video ovog 'S' ili koga god. Kad sam razmislila o tome, mogla sam da zamislim scenario. Nepoznat čovjek je otišao do pulta, pitao da kutiju stavi u nečiji ormarčić... i radnik je prošao i stavio ga u moj, umjesto u onaj od te 'Ljubimice'. Izdahnuvši, srozala sam se tu gdje sam stajala. To je baš imalo smisla. Ne samo to, ali mi je dalo rješenje. Okrenuvši se, zgrabila sam minđuše i ubacila u torbicu, a onda sam pismo stavila u kutiju. Moje ponovno pakovanje je bilo malo lažno, ali proći će. Do sjutra, moći ću da se udaljim od ovog nereda.


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara DRUGO POGLAVLJE Alexis

«Zdravo ponovo,» vedro sam kazala. Gurnula sam kutiju na pult, gledajući u oči zaposlenu ženu od juče. Njeno mrštenje mi je reklo da me se sjeća. «Ovo će možda zvučati čudno,» rekla sam, «Ali je neko slučajno ostavio ovo u moje sanduče.» Gurnula sam paket ponovo. «Možete li uzeti ovo i dostaviti onome za koga je namijenjeno?» Spustila je obrve, stežući usne jedan dug minut. «Ako želiš da se nešto dostavi ono mora da ima adresu na njemu.» «Ne, znam to.» Odmahujući rukama sa strane, pokušala sam da izgledam više prijateljski. «Kažem da je neko stavio u moje sanduče, a čak nema ni adresu na njemu.» Žena, na čijoj je kartici pisalo 'Betty', prišla je bliže kutiji. «Uh. To uopšte nije standardna procedura.» Klimnula sam strpljivo. «Tačno. Standardno. Pa neko ko radi ovdje je uzeo ovo od nekog tipa i onda stavio na pogrešno mjesto.» «Čekaj,» Betty je rekla gledajući me sumnjivo. «Kako znaš da je pošiljalac neki tip ako nema imena niti bilo čega na njemu?» Crven, rastopljen sram se ukopao u moja crijeva. «Uh.» Jebiga. Sjajno, sada će da obrati pažnju. «Pa, dobro, stvar je u tome... kako nije bilo imena na njemu, otvorila sam ga jer sam mislila da je možda za mene.» Bettyna usta su se izvila u još dublje mrštenje. Znojenje je nastalo u mojim grudima. «Mislim, lako je napraviti takvu grešku. Bio je u mom sandučiću. Ali unutra je bila poruka koju sam pročitala – i očito da ju je poslao muškarac i da je namijenjena nekom drugom i... i...» Čvrsto, Betty je stavila ruke na kutiju. «Vi ste je otvorili?» Progutala sam. «Aha.» «Zar ne znate da je to zločin, gospođo?» Svaki centimetar mog lica je gorio. «Pa – dobro.» «I sad očekujete od mene da je uzmem nazad i magično shvatim kome je namijenjena?» Gubila sam. Napeta kao kanap za pecanje, stavila sam ruke na kukove. «...Da?» Radnica u pošti mi je dala umorni pogled koji je govorio da je završila. Zatim je gurnula kutiju nazad prema meni. «Dušice, ne znam šta da ti kažem. Nemam vremena da izigravam policajca ili istražitelja. Na njoj je nema imena, bila je tvom sandučiću, ti si je otvorila. Samo uzmi prokletu stvar.»


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

Usta su mi bila zatvorena. Refleksno sam uzela kutiju. Betty mi je uputila još jedan pošteđen pogled, a zatim mahnula preko mog ramena. «Sljedeći.» Pometena, otišla sam od pulta. Nisam očekivala da će se stvari ovako odviti. Šta treba da radim sad sa ovim minđušama? Njihovo zadržavanje izgleda pogrešno, da ih bacim – Isuse, sigurno koštaju više nego šest mojih kirija. Čudom, našla sam se ispred mog ormarića opet. Vireći u Betty, bila sam u iskušenju da ostavim kutiju na podu. Zar ne bi trebalo da je ta 'Ljubimica' vidi i zna da je za nju? Nisam znala da li je ovo prvi ili milioniti poklon, kutija je kutija. Odmahujući glavom, odlučila sam da razmislim o novom planu. Nisam ga još imala, ali vremenom će mi nešto pasti na pamet. Moralo je. Zadovoljna mojim razmišljanjem, gurnula sam ključ u moje poštansko sanduče. Bila sam na automatskom pilotu, provjeravala sam svoju poštu svakog jutra, i ako mi posao nije bio usput. Da. Novi plan. u redu. Mala vrata su se otvorila, otkrivajući unutrašnjost mog sandučeta. Probolo me je kroz pluća, rebra su mi se zaledila. Sve je postalo mnogo dalje od sna. Ne. Ne opet. Ispred mene je bila još jedna kutija. *** Pokloni su nastavili da stižu kroz sljedeće dvije nedelje. Ništa što sam radila nije moglo da ih zaustavi; ni razgovori sa osobljem u pošti, ni pitanja o dostavljaču, ni čekanje u mojim kolima po čitav dan kako bih pokušala da uhvatim misterioznog S. Na to zadnje nisam ponosna, ali nije kao da sam izgubila čitav dan. Osim toga, osjećala sam krivicu zbog druge stvari. Otvorila sam sve kutije. Ne na početku, svakako. Čekala sam nekoliko dana prije nego sam se slomila, kutije su bile na mom bifeu u kuhinji. Tražila sam način da opravdam to, kopajući duboko da odbacim talase pogrešnosti zbog otvaranja tuđe pošte. Pitala sam sebe Šta mogu da uradim? Zar nisam sve pokušala kako bih to ispravila? Postepeno, počela sam da ih iščekujem. Čak ni pokloni nisu bili ti koji su me uzbuđivali, bila su to ta vražija pisma! Dolazila su sa svakom kutijom, uvijek pedantno napisana, prožeta erotskom napetošću. Rekao bi stvari kao, «Zamišljam kako ćeš dahtati kad pomirišem ovaj parfem sa tvog vrata,» ili, «Ova boja će se savršeno slagati sa tvojim usnama, jednom kad budu crvene i otečene od želje.»


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

S je znao kako da zadrži moju pažnju. Vremenom, pokloni su postajali sve ličniji. Minđuše su bile gotovo nevine kad se uporede sa Jimmy Choo salonkama (kako Ljubimica i ja nosimo isti broj?) ili Sferra Milos posteljina. Onda se pojavio veš. Kad sam sjela na kauč i podigla mek i gladak, nepodnošljivo preskup korset, gaćice, i podvezice – nešto što nikad ranije nisam vidjela na osobi – u vazduh, bila sam zapanjena. Odgovarajuće čarape sa čipkom na vrhu su upotpunjavale komplet. Brzo, otvorila sam pismo koje mi je poslao – mislim koje je poslao Ljubimici. Morala sam sebe da podsjetim na to. Draga Ljubimice, Vidio sam ovo na lutki. Odmah sam znao da će bolje izgledati na tebi. U iskušenju sam da ti dam moj broj telefona, samo da bi mogla da mi pošalješ sliku dok si u njemu. Drugi put, možda. Za sada, nosi ga za mene, i dok ga nosiš, želim da me zamisliš kako stojim tu i gledam te. Zatvori oči i zamisli kakav će divan osjećaj biti dok moji prsti prelaze preko glatke svile. Kako će osjetljiva biti tvoja koža. Kako će tvoje bradavice biti čvrste. Trebaće tako malo da te dovedem u dalje iskušenje. Jecaćeš i uvijati se dok te budem dovodio tako blizu svršavanja. Tada ćeš me preklinjati da te gurnem preko. Zar neće to biti zabavno? Ostavljam te sa tim mislima. Sledeći put, moje iznenađenje za tebe će biti još izvrsnije. ~S Shvatila sam da stiskam pismo. Srce mi je bilo u grlu, otečeno iza vjerovanja dok se ostatak mene borio da shvati kako se osjećam. Pisma su uvijek bila intezivna, očito privatna, ali ovo... ovo je bilo otvoreno bestidno. Premještajući se na kauču, zadrhtala sam tokom pokreta. Njegove riječi koje sam pročitala su prizvale snažne slike, od kojih je moja koža ispod dosadnih farmerica i maice plamtjela. u redu. Samo udahni i opusti se. Spustivši pismo, odmah sam pogledala u veš. Iz njegovog pisanja imam utisak da je S upznao Ljubimicu, ali možda griješim. Moraju da budu u nekakvom kontaktu, zar ne? Rekao je da ona nema njegov broj telefona. Previše od ovog je i dalje bilo misterija. Jednom dijelu mene je bilo drago što nije dao svoj broj telefona. To znači da nisam u iskušenju da uradim ono što je


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

rekao; da se slikam u toj opermi i – Stani, kaznila sam sebe. Znaš da je to pogriješno, plus ne bi imla petlje. Osim toga, kad bi imala njegov broj, konačno bi mogla da objasniš zabunu. Da, naravno. Onda bi se sve vratilo u normalu. Gladeći kosu pozadi, uzdahnula sam. Dosadno, ali normalno. Zašto je to odjednom izgledalo tako depresivno? Željela sam da zaustavim pakete da stižu, ili... Mislila sam da želim. Vireći u veš, grickala sam usnu. Ovo je opasna igra. S bi mogao da bude bilo ko, Ljubimica bi mogla da bude bilo ko. Upadala sam veoma duboko i njihov mali svet koji nije bio namijenjen meni. Trebala sam sve baciti u smeće, ili najzad da nikad ne otvorim kutije. Zašto je bilo tako teško odoljeti? Srce mi je lupalo, i najzad, dohvatila sam korset. Ispod mojih dlanova bio je hladan i luksuzan. Bespomoćna, protrljala sam ga na obraz. Koliko li je ovo koštalo? Nikad nisam ušla u fensi radnju donjeg rublja, samo bih povremeno vidjela skupi brus dok je trenutno bila rasprodaja u mom lokalnom autlet centru. Dok sam disala u čisti miris tkanine, zamislila sam – ili pokušala da zamislim – ovog S dok je kupovao. Prošao je pored izloga, onda se vratio da bi bolje pogledao. Da li je bio vani namjerno tražeći donje rublje? I... i kakav je osjećaj nositi ovo? Dozvoljavajući mu da me vidi u njemu, bolno željeći da me dodirne dok čeznem za njegovim dodirom? Jeza je prošla do mojih prstiju na nogama. Ustavši, požurila sam u spavaću. Nemoj da radiš ovo, rekla sam sebi. Bilo je uzaludno; farmerice su mi već bile oko članaka. Bacivši odjeću sa strane, željno sam povukla korset preko glave. Na svako mjesto koje je dotakao je donio zadovoljstvo. Ćelije su mi se probudile sa uzbuđenjem. Bilo koji otpor koji sam imala je nestao. Bilo je kao da se rublje sipa preko moje kože, mlijeko u čaši, bezobzirno premazivanje od kojeg me jezik pecka, a oči lepršaju. Lutalo je preko mojih kukova, golicajući mi kožu. Trebala mi je sekunda, dvije da shvatim podvezice, ali kad jesam, bila sam oduševljena. Držale su čipkani vrh svilenih čarapa na mjestu, čvrsto obavijajući moja bedra. To je bilo intimno grljenje, gladeći moje uzbuđenje. Povlačeći gaćice naviše, nisam mogla a da ne zamislim da ih je neko drugi navukao na mene. Neko miran, kontrolišući mišiće... neko ko zna šta želi i odlučan je da mi pokaže.


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

Kad su gaćice stisle moju pičkicu, oštro sam udahnula. Puls mi se neverovatno ubrzao. Radila sam upravo ono što je rekao. To me oduševilo na način koji ne mogu da opišem. Virila sam u novi perverzni svijet. Uhvativši svoj odraz u ogledalu pune dužine, zaledila sam se. Osoba koja me je gledala nisam bila ja. Bila je eleganta, plamteći toplinom i željom da bude dodirnta. Ovo nije bila povučena, sramljiva djevojka, ovo... Ovo je pogrešno. Crveneći, požurila sam da skinem sve. Ispustila sam podvezicu, srušivši se na moj krevet u panici. Skini sve. Krajevi mojih očiju su zatreptali. Zašto sam mislila da je ovo u redu? Svaki komad odjeće je zgužvan na tepih. Teško dišući, pustila sam da čist zrak prolazi preko moje gole kože. Bila sam znojava, vrela iz moje srži. U ogledalu, vidjela sam zbunjenost u mojim očima. Da. Ova djevojka izgleda mnogo više kao ja. Zbunjena, izgubljena. Patetična. Gužvajući kosu, pogledala sam odjeću kao da je bila napravljena od otrova. Bio je tako dobar osjećaj nositi je, ali fantazija nije namijenjena meni. Uranjajući u ovaj privatni svijet koji postoji između dva stranca je užasno. Čvrsto sam zagrlila sebe, plutajući sa sramom zbog svojih postupaka, nisam mogla da poreknem postojanje drugih osjećanja u meni. Nešto oštro i divlje koje je raslo iz dana u dan. Čak iako sam znala da je ovo pogriješno i upozoravala sebe da sam otišla predaleko... Iščekivala sam sljedeći poklon više nego ikad.


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara TREĆE POGLAVLJE Alexis

«To su prelijepe minđuše.» Glava mi se podigla uz puckanje, dok su prsti refleksivno dotakle moje uši. Naspram mekanih jagodica mojih prstiju, srebrne ivice su bile kao bodljikava žica. Znala sam da nisam trebala da ih nosim, samo nisam... mogla da odolim. Postala sam tako loša u kontrolisanju svojih impulsa ovih dana. «Hvala,» promrmljala sam, tjerajući se na osmijeh. Kasirka je klimnula, možda primijetivši moju nelagodu – možda ne. «Gdje si ih nabavila?» Srce mi je stalo. «Uh...» Šta da kažem? «Pa...» Sranje, sranje, sranje. Njeno pitanje je bilo nevino, ali me natjeralo da se prisjetim kako sam se odvratno ponašala. Gdje sam nabavila ove minđuše? Nikad ne bih mogla da objasnim. «One su poklon,» promrmljala sam, lica crvenog i užarenog. «Oh, srećnice,» zakikotala se. «Neko je velikodušan.» Osmijeh mi je bio krut. «Aha. Tačno.» Završila je pakovanje mojih namirnica, brzinski sam platila i otišla. Glupačo, rekla sam sebi, bacajući namirnice na zadnje sjedište mog auta. Trebala si bolje da znaš nego da nosiš ove u javnosti. Ili da ih nosiš uopšte. Smjestivši se u auto, pogledala sam u retrovizor. Ovaj nakit, privlači svako oko – baš kao što je S rekao da će. Makar jednom nisam bila nervozna što se ističem u gomili. Čudno je kako se stvari mijenjaju. Ili kako mijenjaju nas. Nemoj da misliš o tome. Ne možeš da ideš niz taj put. Prošlost je bolno, ranjivo mjesto. I više volim da ga izbjegavam. Upalila sam auto, a onda zastala. Nijedan od ovih poklona koji sam nastavila da primam ne pripada meni. Nebitno koliko je ilegalno što sam otvorila sve ove pakete, šta je sa svim moralnim principima koje sam prekršila? Stežući vilicu, skinula sam minđuše i spustila ih u moj držač za šolju. Skinuvši ih, osjetila sam se i lakše... i nekako praznije. Ovo mora da se završi. Nema više igranja okolo. Nije bitno da li mi se sviđaju pokloni, moja stvarnost je bila čista kao led; nijedna od ovih velikodušnosti nije namijenjena za mene. Pretvaranje da su namijenjeni mora da se završi. Nisam mogla da vratim poklone, ali nisam ni morala da ih nosim kući sa mnom. Niko nije mogao da me natjera da budem umiješana u čitav ovaj nered.


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

Ja kontrolišem moj život. Moram da se sjetim toga. Pojačala sam radio glasnije. Pokrenuvši točkove, krenula sam prema svojoj kući. Ne moraš da budeš tako pasivna. Da. Mogu da ovo uradim. Mogu da vratim poklone. Ko će dođavola da me zaustavi? Spustila sam namirnice kući, provjerivši vrijeme dok sam to radila. Moram da požurim i stignem na posao. Raspetljavajući kosu, krenula sam u spavaću sobu da se presvučem. Preturajući po hrpi običnih majica i pantalona, povukla sam vešalice sa strane. U uglu mog ormara, odsjaj crvenog me pozivao. Hrabro, pogledala sam haljine koje je visile u sjenci. Nevjerovatno da sam zadržala ovo toliko dugo vremena. Bile su iz drugog vremena. Brzo, zgrabila sam majicu boje opala i dugu suknju iz ormara. Sigurno i učtivo – bilo je primjereno mom poslu u kancelariji. Dižući odjeću visoko, okrenula sam se. Stopala su mi se zapetljala u nered na podu, skoro me postaknuvši. Mrgodeći se, ispravila sam se i pogledala po mojoj neraspremljenoj sobi. Stvarno moram da je sredim. Skenirajući mali prostor, pažnja mi je pala na korpu punu veša, poluotvoren ormar i prenatrpan pod. I onda sam ga vidjela. Drhteći, gledala sam rublje sa zavišću ali i sa nelagodom. Svileni materijal me poplavljivao sa previše emocija. Nisam mogla da zakopam prekrasno sjećanje od prije neku noć kako sam se osjećala dok sam ga nosila. Krećući se korak po korak naprijed, oklijevala sam. Ne. Nemoj to da radiš. Prsti su mi se uhvatili za vazduh. Misli na ono što si odlučila. Jesi li zaboravila to tako lako? Tačno. Moja odluka. Škrgutajući zubima, uzela sam rublje vrhovima prstiju. Zatim sam izletjela iz sobe, ne usporavajući dok nisam bacila prelijepu odjeću u kuhinjsko smeće. Kada je bilo izvan mog dohvata, spustila sam se na kauč, teško dišući. Bila sam ponosna na sebe. Takođe, nisam mogla da se oslobodim odvratnog osjećaja da sam proćardala nešto prelijepo. Ne. Čvrsto sam podigla bradu. Ovako treba da bude. Vidjevši veš skoro da me zavelo da ga opet probam. Ili, makar, da ga sakrijem u moj ormar i nikad ne izgubim. Stavivši ruke na grudi, osjetila sam lupanje mog srca. Moj iznenadni smijeh me prestravio. Jesam li prešla preko ovog? Tako sam smiješna. Mali problem sam pretvorila u veliku stvar. Moja majka bi me nazvala dramatičnom.


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

I možda bi bila u pravu. Bacivši pogleda na sat, trepnula sam. I sada ću sa zakasnim na posao. Sjajno. Skinuvši se brzo, navukla sam planiranu odjeću i izletjela kroz ulazna vrata. *** Uspjela sam da okupiram sebe poslom narednih nekoliko dana. Bilo je dovoljno lako; mjesto je bilo ludnica dok smo se pripremali za novo lansiranje časopisa i imala sam puno radova da nadoknadim. Makar malo vremena, mozak mi je bio oslobođen stresa. Do vremena kad sam skupila hrabrosti da odem u poštu, bio je četvrtak. Nikad nije prošlo toliko vremena da nisam provjerila svoju poštu, ali jednostavno nisam mogla da podnesem strepnju od toga šta mogu tamo da nađem. Na kraju, moji nervi zbog zaboravljenih računa i drugih važnih dokumenata su me natjerali. Ušavši u malu, izblijedelu zgradu, krajem oka sam pogledala moj ormar sa rastućom nelagodom. Ali ovo mora da se uradi. Završi sa tim. Nisam mogla da se krijem od svog poštanskog sandučića zauvijek. Kakva ideja. Hrabreći se, uhvatila sam dršku, ubacila ključ unutra, i otvorila vrata polako. Nažalost, pritisak sadržaja konačno je oslobođen, i ma koliko se trudila da budem tiha, kutije i papiri su pali po podu. Koraknula sam nazad sa trzajem. Svi su se okrenuli da me pogledaju, što ne iznenađuje. Postajala sam lokalni klovan. Paketi su se lili kao kiša; ljuta, nadmena kiša. U samo pet dana, S je napunio moj ormarić sa asortimanom poklona. Štrkav mladić obučen u uniformu pošte je pošao ka meni. Skupljenih obrva prelazio je očima preko mene, na nered, pa opet na mene. «Jesi li u redu?» Refleksivno, odmahnula sam glavom. Onda sam pročistila grlo. «Uh, u redu sam. Sasvim u redu.» Bespomoćno sam pokazala na kutije. «Samo nisam očekivala ovoliko pošte.» «To nije sve,» rekao je. Klimajući prema pultu, slegnuo je ramenim. «Nisu svi mogli da stanu unutra. Iza su još četiri paketa. Želite li da –» «Ne.» Prekinula sam ga, brišući moje znojave dlanove o pantalone. «Ne, ne želim ni jedan od njih. Ustvari, voljela bih...» Pogledala sam u ime na njegovoj kartici. «Kerie – ili bilo ko drugi – da prestane da stavlja neadresiranu poštu u moje sanduče.» Kerie se počešao po vratu. «Šta da radimo sa svima njima?»


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

Skupljajući nered, zamumla sam dok sam ustajala. «Bacite ih. U svakom slučaju, to je ono što ja radim.» Okrenula sam se, vukući se iz zgrade velikim koracima. Približivši se kontejneru, bacila sam sve unutra. Kutije su se uzdrmale unutra, udružujući odbijanje. Bila sam umorna od odgovornosti za igru nekog drugog. Srećom, dobiće poruku da je imao pogrešnu metu. S mora da nađe njegovu pravu igračku, ko god ona bila. Otresavši ruke, krenula sam prema autu, zadovoljna svojom odlukom da se sklonim iz ove čudne razmjene s prijateljem s kojim se dopisujem. Da li je stvarno bio prijatelj s kojim se dopisujem, ako nikad nisam mogla da odgovorim? Da li bih ikad odgovorila? Grizući jezik, uskočila sam u auto i otišla odatle. Vozila sam kao da sve iza mene može da eksplodira, kao da je neka vatrena kugla iz akcionih filmova iza. Napravila sam izbor. Niko ne može da me zaustavi. Čak ni on.


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara ČETVRTO POGLAVLJE Alexis

Ponedeljak je stigao kvasan kao što je bio i vikend. Kiša je padala čitavo jutro. Bila sam pametna pa sam uzela kišobran, a ljubičasti materijal je postajao klizav od kapljica. Ipak, dok sam trčakarla preko parkinga do mog posla, nisam mogla da izbjegnem barice. Gledajući u svoje vlažne članke i baletanke sa zaprepašćenjem, žurno sam ušla kroz vrata i uzdahnula. Da li je glupa narandžasta mačka stvarno upravu u vezi sa ponedeljkom? Zgrade u centru su bile velike, parale su oblake na mjestu gdje su se nalazile. Unutra su bili višestruki poslovni odjeli iznajmljeni za svoje sopstvene svrhe. Malecna pločica unutar lifta je pokazivala moju destinaciju – dvadeseti sprat. Popravljajući moju kovrdžavu kosu, ušla sam u izdavačku kuću Salvador and Goldheart. Prostorija je bila u obojena u boju kore jaja, istačkana sa previše zelenih biljaka; većina njih je bila lažna. Blagi žagor ljudi koje prelistavaju novine ili razgovaraju o trenutnim projektima, bio je stalna buka. Ako bih pogledala pažljivije, vidjela bih da su većina mojih zaposlenih kolega bili polupospani u njihovim stolicama. Vodili smo modni magazin poznat pod nazivom Velcro. Mislim, kao sekretarica nisam vodila mnogo od ičega. Nije moj posao iz snova...ali me drži zaposlenom i pomagalo mi je da plaćam račune. Šta je drugo bilo važno? «Oh, Alexis!» Laralie je bila obučena u svoj uobičajeni stil; crne unihopke, crvene lakirane cipele i suknju koja joj je grlila obline na način na koji sam joj zavidjela. Pogledala je u moje blatnjave baletanke ističući očito. «I dalje pada?» Kezeći se, protresla sam moj kišobran. Koraknula je nazad kako bi bila sigurna da je neću isprskati. «Da,» rekla sam. «I dalje je veoma kvasno. Šta se dešava?» Prolazeći prstima kroz njenu kratku, krutu crnu kosu, klimnula je preko ramena. «Moraš da dođeš da vidiš. Malo kasniš, ali mislim da ih je nekoliko ostalo.» «Nekoliko ostalo? Čega nekoliko?» Kačeći moj kaput na naslon stolice, pogledala sam u telefon. Laknulo mi je kad sam vidjela da ništa ne trepće u mene; nema propuštenih poziva. «Stvarno bih trebala da se bacim na posao, gdin Salvador će da poludi ako me ne vidi da sjedim ovdje kad stigne.» «Već je ovdje.» Ignorisala je moj prestrašeni pogled. Zračeći, uhvatila me je za lakat i povukla. «Samo dođi. Prijaće ti nešto hrane. Osim ako nisi već jela?»


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

U tome, moj stomak je zagrčao. «Ovo je zbog hrane? u redu, pobijedila si.» Nisam doručkovala, tako da ako me je nešto čekalo, kako sam mogla to da odbijem? Prateći je kroz kancelariju, oštro smo skrenule u sobu u pozadini. Tu smo jeli naše ručkove, ukoliko bi odlučili da ne idemo po prepunim ulicama centra Portlanda. Laralie mi je blokirala pogled, tako da nisam mogla da vidim šta se nalazilo na okriglom stolu. Primjetila sam druge tri žene koje su stajala i pričale, njihove ruke su držale nešto što je izgledalo kao korpice od papira. Mirsi vanile se jako osjećao i moj stomak je protutnjao sa glađu. Shvatila sam šta su jele; kapkejk. «Je li nekome rođendan?» Pokušavajući da mi napravi mjesta kako bih prošla, Laralie je rekla, «Ne mislim tako, niko ne zna ko ih je donio.» «Šta?» pitala sam. «Kako niko ne zna –» Riječi su mi umrle na usnama. U velikoj rozoj kutiji je bilo je smješteno pet kapkejkova. Očito ih je bilo više, ali čak i sa praznim mjestima, izgled je bio dekadentan. Bili su šćućureni, male debele stvari sa srebrnom glazurom na vrhu. Nikad ranije nisam vidjela tako prelijep dizajn na kapkejkovim. Papir u kojem su bili je sijao, sjajan kao mjesečina. Na vrhu svakog kapkejka bilo je malo, elegantno slovo S. «Zar ne izgledaju prelijepo?» neko je rekao. Bilo mi je teško da ih čujem, uši kao da su mi bile preplavljene vodom. «Alexis?» Podigla sam pogled i vidjela da Laralie bulji u mene. Njene lijepe plave oči bile su raširene sa brigom. «Alexis, jesi li u redu? Izgledaš blijedo. Evo, pojedi nešto!» Ponudila mi je kapkejk, i skoro da sam ga gurnula iz njene ruke. «Izvini!» Podigla sam ruke. «Ja ne – Mislim –» U glavi mi je bubnjalo, gurajući mi oči naprijed tako da su bile prekomjereno iskrivljene. Laralie se namrštila, spuštajući kapkejk. «Možda bi trebala da izađeš malo na vazduh.» Hvatajući se za okvir vrata, klimnula sam. «Da. Vazduh. Tačno.» Sa nervoznim pogledom kojim su me svi gledali, išetala sam iz prostorije. Moje baletanke su bile vlažne; okliznula sam se na pločice, hvatajući se za zid kako bih ostala uspravna. Smiri se! Samo se opusti! Ali kako bih mogla? Jedna stvar je bila da pronalazim pogrešne pakete u mom poštanskom sandučiću. Ovdje, gdje radim...šta je to značilo? Laralie je bila upravu, trebao mi je vazduh. Trebalo mi je da razmislim. Ništa od ovog nije imalo smisla. S mora da je primijetio da ne uzimam poklone, što


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

sam i željela. Ali umjesto da odustane i nađe pravu adresu osobe, poslao je nešto ovdje. Ali to nije namijenjeno meni. Nije. Ne može biti. Čulo se ding na liftu. Vrata su se raširila, ali nisam ušla unutra. Kapkejkovi su za nekog drugog. Nastavila sam da se držim za to kao činjenicu. I kako je to morala da bude istina, neka od mojih koleginica je Ljubimica. Ta ideja mi je svezala stomak. Trebala sam da osjećam olakšanje, ali umjesto toga, nisam bila sigurna kako se osjećam. Držeći se za sljepoočnice, zakikotala sam se – umorano, ogorčeno priznanje. Tako sam smiješna. Ovo nije o tebi. Hvatajući se za ideju da je S pokušavao da stupi u kontakt sa nekim drugim – sa nekim ko slučajno radi ovdje – imala sam smiješan osjećaj. Osjetila sam manji pritisak. Takođe sam osjetila osjećaj griženja oko mog srca. Ovo je bila realnost; niko nikad ne bi otišao na ovakvu daljinu sa mnom. Bila sam niko, i niko nije skliznuo ispod radara. Bila sam sigurna u to. S je jurio nekog iz moje kancelarije. Opcije su mu bile obilne. Laralie je bila predivna i zabavna, Heather je bila plavuša iz Korekture zbog koje su se naše muške kolege obeznanjivali. Čak i Denise, koja je uglavnom na sastancima sjedela i samo klimala, kao da je važna, bila vrijedna tajnog obožavatelja. Da, pomislila sam, prelazivši prostoriju prema usamljenom, bijelom stolu koji je pripadao meni. Ponekad je to jednostavno slučajnost. Spustivši se na stolicu, polu zavrtjela sam se, jako pokušavajući da olabavim svoje raspoloženje. Osmijeh, rekla sam sebi. Razvedri se, prestani da budeš snuždena. Život je normalan – na moj način normalan. Dosadan i monoton, ali siguran. Sigurnost je ono što sam ja tražila. Dok sam se suočavala sa prostorijom, spremajući se da provjerim moje imejlove, oči su mi uhvatile nešto što sija. To me je povuklo naniže, vučeći do mog središta dok mi se stomak nije okrenuo, a usta osušila. Nemoguće. Rekla sam ovo mom mozgu, ali nije bilo važno. Na mom stolu stajao je jedan kapkejk. Ispod njega je bilo pismo. Proguravši, povukla sam papir na vidjelo. Površina je bila glatka, jedna riječ na papiru, skrivena na slatko gošćenje: Ljubimica. Crveneći, podigla sam glavu, gledajući po prostoriji. Da li je iko vidio ovo? Ne. Laralie bi to pomenula. Ona je bila njuškalo, tako da ako ona nije ništa rekla... Grizući se za usne, otvorila sam kovertu. Unutra, isti tip papira koji sam dotakla nekoliko puta me je čekao. Sijao je na svjetlosti koja je bila iznad moje glave. Ljubimice,


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

Ako želiš da ovo završiš, izbor je na tebi. Baci moj sljedeći poklon, i ja ću ovo prekinuti. Uživaj u kapkejku. ~S Zatvarajući oči, opustila sam vilicu. Poruka je bila prvi pravi dokaz koja je učinila nešto potpuno jasnim. Nešto što sam poricala iznova i iznova i iznova. Pokloni su bili namijenjeni meni! Hvatajući se za skunju, gurnula sam ramena u svoje uši. Mišići su mi se grupisali, pokušavajući da kontrolišu divlji udar toplote i nerve koji su igrali unutar mene. S nije napravio nikakvu grešku. Ko god da je on bio, i da je mislio ko gad da sam ja, ovo...sve ovo je bilo za mene. Ja sam Ljubimica. Otvorivši oči, gledala sam u sjajni kapkejk. 'S' na vrhu je izgledalo veće, teže nego ranije. Ovo znači da me on poznaje. Znam li ja njega? Prokletstvo. Stvarno sam imala tajnog obožavatelja! Ali ko? Ko je to uopšte mogao biti. Krijući, provirila sam sa jedne na drugu stranu, očekujući da nađem nekog kako me posmatra. Čak i ovoj zauzetoj kancelariji, bila sam uglavnom ignorisana. Uzimajući karticu, pažljivo sam je presavila. Pored mene je bila kanta za smeće, otvorenih usta koja su čekala. Bacajući sve ovo – pismo, kapkejk – ne čini nikakv napor. Ko bi znao? Koga bi bilo briga? Moje ruke sa pismom su se oborile nisko. Njega bi bilo briga. Oklijevala sam. Kapkejk je stajao tu, očekujući. Podižući izvrsni, glazirani desert, uzela sam zalogaj. Vanila i šećer su eksplodirali na mom jeziku. Bio je bolji od bilo kojeg kapkejka koji sam ikad probala. Gladak, bogat; bila sam blizu da počnem da prevrćem očima u svojoj glavi. Sa poslednjim pogledom na kantu za đubre, stisnula sam pismo. To je bio dokaz da je ova igra bila igrana za mene. Za mene. Kako sam mogla da je prekinem kad sam tek otkrila da sam ustvari ja igrač? *** Unutar mog ormarića je bila jedna kutija. Pogled na nju mi je podigao adrenalin. Zar mi je stvarno toliko nedostajalo da otvaram ove stvari? Ne. Bilo je više od toga.


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

Po prvi put, znala sam da je ovaj poklon za mene. To je čitavoj stvari dalo novu privlačnost. Moja krivica je prošla, olovo u mom stomaku se pretvorilo u leptiriće. Ono što sam doživjela sad je bilo nevjerovatno uzbuđenje. Uzimajući kutiju, odvezla sam se kući, pokušavajući da ne prekršim ograničenje brzine. Prošlo je više od nedelje od poslednjeg poklona; donjeg veša zbog kojeg sad žalim što sam ga bacila u đubre. Utješila sam sebe govoreći kako nisam mogla da znam. Ovo je bila tajna igra, nikad nisam bila uključena u ništa slično ovom. Uobičajene stvari su se jamčano dešavale. Ipak sam, kako god, zadržala smaragdne minđuše. Neopaženo su se provukle u moj držač za šolju u autu. Našla sam ih minut ranije kad sam stavljala kafu u duboko udubljenje, prosipajući malo kad se nije smjestila kako treba. Prelazeći dnevnu sobu, bacila sam moj kaput i ključeve na pod. Nisam razmišljala o tome da budem uredna. Otvaranje paketa je bila opsesija, svrab koji je morao da bude počešan. Ušavši u kuhinju, bacila sam se na stolicu i spustila pamet na okrugli drveni sto. Kao i većina mog namještaja služio je svrsi, a to je sve što sam mogla da tražim. Posegnuvši dolje, primjetila sam da mi se ruke tresu. Polako, polako. Smijući se nervozno, čvrsto sam stisnula pesnicu. Kad sam odlijepila traku, prsti su mi i dalje drhtali. Paket se otvorio, i teška stvar je ispala na sto. Bila je debela kao šargarepa, ali oblika kao neka čudna, ustremljena okuka koja se sužava na jednom kraju, a široka je i tupa na drugom. Gladeći gipku, purpurno crvenu površinu, trepnula sam. «Šta dođavola?» Nije bilo nikog da mi odgovori na pitanje. Nikog osim S, možda. Tražeći po kutiji, našla sam poruku. Ljubimice, Ovo je specijalna jedinstvena naslada za koju vjerujem da će ti pružiti veliko zadovoljstvo. Uživaj u njemu dok ti srce ne bude zadovoljno. Misao na to će me držati veoma, veoma uspaljenog. I veoma čvrstog. ~S Stiskajući usne, spustila sam papir i stavila ga sa strane. Podižući ljubičastu stvar, okrenula sam ga nježno između dlanova. Mali grumen na jednom kraju je bio mljackav; prodrmala sam ga, testirajući težinu uređaja. Kad sam bazu stisnula jače, oživeo je. Dahćući, ispustila sam vibrirajući objekat. Na vrhu mog kuhinjskog stola je vibrirao na mjestu, debeo grumen se vrtio nepristojno.


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

I tada sam znala. Tačno sam znala šta je ovo bilo. On mi je poslao prokleti dildo. Zgrabila sam igračku, boreći se da je izgasim. Basa je imala skriveni prekidač, i nakon nekoliko stiskanja, čitava stvar se ugasila. Moja kuhinja je bila u potpunoj tišini bez konstantnog zujanja. Znoj se spustio u udubljenje moje ključne kosti. Poslao mi je nešto poput OVOG? Viđala sam igračke za seks, nisam bila potpuna čistunica. Ali nikad nisam posjedovala nijedan, i sigurno nikad nisam nijedan dobila na poklon. Šta je on očekivao od mene da radim sa ovim? Usplahirana, ugrizla sam se za usnu. Tačno. Znam šta on očekuje. Nakon sveg, rekao je da će misao na to da ga drži čvrstim. To je tako perverzan koncept. Um mi je vibrirao jače nego što je igračka. Ovo je previše. On ne može biti ozbiljan. Koliko smeo jedan čovjek može biti? Naslanjajući se nazad na stolicu, gledala sam u igračku kao da je zmija. Dodirnuvši je, trznula sam rukom nazad instiktivno. Onda, dišući, stavila sam ga u moj dlan. Materijal je bio napravljen od luksuzne, ne čvrste plastike. Čak i u ovom, S je imao ekstravagantan ukus. Mršteći se, opet sam proučavala stvar. Zamišljajući mog dobrotvora, kako kupuje ovo dok misli na mene... bio je to još jedan aspekt čitavoj ovoj igri. Ne mogu da se ponašam previše zaboravno, rekla sam sebi. Dio mene je morao da zna šta ovaj tip traži. Ali šta sam ja tražila? Prihvatajući odjeću i nakit, gradeći polako zahvalnost i saznanje o ovom strancu... to je bilo sigurno. To je bilo u mojoj udobnoj zoni. Pretpostavljam mislim, sa vremenom, upoznaću ovog S i biće – Šta? Grubo sam prekinula svoje misli. Mislila si da želi da ti poklanja cvijeće i vodi te u šetnje? Muškarac koji je igrao pametne igre i govorio o seksi slikama, vešu, i... i igračkama za seks. Ne. Nisam bila budala da se ponašam naivno. Uzimajući vibrator uzdahnula sam. On nas je vodio na novi nivo. Stomak mi je zaigrao na ovu pomisao. Jesam li bila spremna da idem ovako daleko? Ustavši, ponijela sam igračku u moju spavaću sobu. Da li me je stvarno zamišljao kako koristim ovo na sebi? Prebacila sam ga nelagodno u drugu ruku. Je li me zamišljao kako stenjem, izvijajući se dok konačno ne svršim od njegovog poklona? Koliko bi njega to palilo? Crveneći, ostavila sam dildo u fioku pored kreveta. Nisam imala želudac da bih ga bacila, ne nakon pomisli o vešu koji sam izgubila. Takođe nisam bila spremna da se prepustim ovoj strani igre. Ne još.


obrada i prevod : Klub Brbljivica I moĹžda... nikad.

LoĹĄ momak od milijardu dolara


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara PETO POGLAVLJE Alexis

«Izgledaš drugačije.» Trznula sam se, pogledala sam u Laralie dok se ona naginjala preko mog stola. «Šta?» pitala sam. Pokazala je na mene, smješeći se lukavo. «Tvoja odjeća, način na koji hodaš... Oh moj bože, viđaš se sa nekim, zar ne?» Izvijajući obrve, skliznula sam niže u moju stolicu. «Ššš. I ne, ne viđam. Samo isprobavam neke nove stvari.» Njen pogled mi je govorio da mi ne vjeruje. Kako sam mogla da je krivim zbog toga? Poslednjih nekoliko dana moja odjeća se promijenila. S mi je poslao predivne cipele, firmirane farmerice, haljinu sa slojevima pa čak i Barberi kaput. Bilo je samo pitanje vremena prije nego ostali primijete. Ljuljajući se u stolici, pravila sam se da mi je veoma interesantan ekran kompjutera. «Stvarno nije ništa, Laralie.» «Očito je nešto.» «Nije.» «To je –» Telefonski poziv je prekinuo naše prepiranje. Pokazujući prstom Laralie da se utiša, podigla sam slušalicu. «Salvador and Goldheart, kako vam mogu pomoći?» «Da.» Odlučan muški glas je rekao. «Tražim Alexis Willow.» Leđa su mi se odmah ispravila. Laralie je vidjela i približila se sa znatiželjnim sjajem u očima. «Uh, da. Alexis je na telefonu.» «Alexis, ovdje detektiv Roose. Imate li nekoliko minuta?» Detektiv? Srce ne počelo da mi lupa. «O čemu se radi?» Čula sam ga kako se pomjera u stolici. «Gospođice Willow, prolazim kroz neke stare dosijee. Ovo možda izgleda iznenadno, ali upoznati ste sa pljačkom banke u Old Stone, tačno? Prije pet godina ili tako nešto?» Old Stone. Uhvatila sam se za slušalicu, dok mi se vid mutio. Jesam li ga dobro čula? Jesam, nije bilo sumnje. Ali zašto... zašto sad, i zašto ikad... «Gospođice? Jeste li tu?» Uši su mi gorjele sa šupljom bukom. Sve je zvučalo tako daleko. Laralie me je gledala. Na osnovu njenog lica, znala sam da izgledam užasnuto. Pročistivši grlo, prošaputala sam, «Izvinite, da, ovdje sam.» «Jeste li čuli moje pitanje?»


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

Okrećući se u stolici, bila sam polu okrenuta od Laralie. «Da. Sjećam se Old Stona, zašto zovete zbog toga?» Detektiv – je li rekao da mu je ime Roose? – je pročistio grlo. «Radije bih da o ovome razgovaramo uživo. Treba mi samo nekoliko minuta vašeg vremena. Možemo li da se nađemo ovog četvrtka?» Slike su mi prolazile kroz glavu. Stvari o kojima stvarno, iskreno nisam htjela da razmišljam. Ni sad, ni nikad. Primorala sam se da kažem riječi. «Šta tu ima da se kaže, to je bilo prije pet godina. Vjerovatno znate sve o tome.» Njegov smijeh je bio ljubazan, ali nije mi pomogao. «Stvarno ne želim da razgovaram o ovome preko telefona. Hajde da samo kažem, neke nove stvari su izašle na vidjelo. Mogu da se nađem sa vama u vašoj kancelariji. To je Salvador and Goldheart, zar ne?» Moja vilica se stegla. Naravno da je znao gdje radim, zvao je i našao me. Nisam bila šokirana, ali me je to ostavilo mrzovoljnu. «Pretpostavljam da ne treba da vam dajem adresu, zar ne?» Zvučao je kao da se smije. «Nije da ću vam uzeti čitav dan ili promijeniti vaš raspored. To će mi ozbiljno pomoći, gospođice. Ozbiljno.» Više od svega, žudjela sam da mu kažem ne. Pljačka... kako je to moglo da se vrati da me progoni? Zaboravila sam da dišem, tako da kad sam izdahnula zvučalo je očajnički. «u redu. Nekoliko minuta u četvrtak.» «Hvala vam.» Ako ne griješim, iskreno mu je laknulo. «Dobro. Pustiću vas da se sad vratite nazad na posao. Vidimo se za nedjelju dana, gospođice Willow.» Zatim je bio samo mrtav zvuk. Okrenuvši se, spustila sam telefon. «O čemu je to bilo?» Laralie je upitala, savijajući se preko mog stola. Buljila sam u nju, ošamućena. «Detektiv želi da razgovara sa mnom.» Stisnula je usne, dok su joj oči postajale ogromne kao tanjiri. «S tobom? Šta si uradila, Alexis?» «Ništa.» Popravljajući kosu, uzdahnula sam. «Ne znam. To je o...» Sranje, čak i izgovaranje imena je bilo mučno. «Sjećaš li se pljačke banke Old Stone?» Lice joj se vratilo u život, sijajući sa interesovanjem. «Znam da sam čula kako izgovaraš to ime! Pljačka koja nije bila baš pljačka? Naravno da se sjećam! Kakve to veze ima sa tobom?» Imala sam neke ideje. Nisam se usuđivala da ih kažem. «Pitam se,» promrmljala je glasno.


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

Nakrivila sam glavu. «Reci.» «Dobro.» Ukrštajući prste, iskezila se jedva suzdržavajući uzbuđenje. «u redu. Možda ovaj detektiv traži informacije o Old Stoneu zbog novog hakovanja banke.» Promucala sam. «Š – šta?» Je li soba odjednom postala pretopla? «Ko je hakovao još jednu banku? Kako ti to znaš?» Laralie je protrljala nos. «Ne znam ko. Niko ne zna. I nisu čak ni uspjeli, to je samo bio pokušaj koji je aktivirao bezbjednosni sistem ili tako nešto. Bilo je na svim vijestima, kako nisi čula za to?» Iskreno, bila sam toliko zauzeta sa mojom sopstvenom prljavošću, ličnom igrom sa S, tako da nisam moj televizor ili radio palila godinama. Pridržala sam krajeve glave. Bilo mi je muka, spremna da povratim. Novo hakovanje? Detektiv koji je želio da se sastanemo? Sve ovo je bilo previše. Ustavši, rekla sam, «Postaje kasno, idem.» «Uf, Alexis!» Zlovoljna, Laralie je prekrstila ruke. «Ne drži me u mraku. Postaješ vrlo intrigantna u zadnje vrijeme, znaš?» Smješak koji mi je prošao usnama je bio tanak kako led. «Pretpostavljam da je tako.» Nisam željela da budem zanimljiva. *** Moje poštansko sanduče je bilo prazno. Budalajući, nastavila sam da gledam iskosa u sandučić, kao sa ću manifestovati paket u postojanje ako budem dovoljno dugo gledala. Zašto u njemu nije bilo ništa? Nijedan dan nije prošao da nisam primila poklon od S. U svakom slučaju, ne otkako sam nastavila da prihvatam poklone opet. Prorez me je mučio. Nešto nije u redu. Led je prošao mojim venama, stvarajući mi nervozu. Zatvorila sam sandučić, i na obamrlim nogama otišla do mog auta. Sigurno je ovo bila čudna greška. Možda je bio zauzet. Da, upozorila sam sebe, krenuvši ka autu. Ne budi pohlepna. Nije kao da bih trebala da očekujem poklone čitavo vrijeme. Nastavi sa strukturiranim životom. Njegovo tretiranje je postalo dio moje rutine. Stresavši se, potapšala sam se po obrazima. Bila sam glupava. Smijući se na moje pretjerivanje, napustila sam poštu. Sutra, će se stvari sigurno vratiti u normalu. Osim što nisu...


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

Dan za danom, dok sam otvarala moj sandučić sa sve većim očajanjem, nisam nalazila ništa unutra. Ponekad račun, ili smeće, ali više ne pakete. S je nestao iz mog života. To nije imalo smisla i desilo se tako iznenada. Osjetila sam se kao zavisnik, žudjela sam za olakšanjem ali ga nisam pronalazila. Njegove igre su me ugrijale ispod kože. Nisam znala kako da ugasim moju čežnju, ili moj očaj. Šta sam uradila kako bih ga uznemirila? To je bio jedini zaključak. Nešto sam uradila. Zbog čega drugog bi me kažnjavao? Kazna. Testirala sam riječ, mrgodeći se. Je li to stvarno bilo to? Na koji način sam mogla da pogriješim sa ovim muškarcem kojeg još nisam upoznala? Nedelja dana mi je bila sumorna. Jedan dan je prelazio u drugi, i kad je došla nedelja, lebdjela sam u tami. Bila sam patetična, znam to. Ali kunem se, imala sam osjećaj da je to kao... Kao raskid. S je raskinuo sa mnom. Pretpostavljam da sam postala dosadna. Ta misao je bila užasna. Išla sam napred i nazad, odupirući se potrebi da odem u poštu. Sat je kucao kao da je bio zabijen u med. Svaki sat se milio dok nisam mogla da mislim o ničemu drugom. Bila sam slaba. I nije me bilo briga. Vožnja do pošte je bila brza. Odlagala sam dok se nije približilo vrijeme za zatvaranje zgrade. Žureći, parkirala sam se na parking tako jako da su mi gume zaškripjele. Moram da požurim. Šta ako, šta ako je danas... Blaga nada da će me ovog puta poklon čekati je bila dovoljna da me natjera da potrčim. Ušavši unutra, krenula sam pravo prema mom poštanskom sandučiću. Sučelice meni je bio čovjek. To je bio mršavi, mladi tip koji je radio ovdje, njegova jakna je djelimično skrivala njegovu uniformu. Otvorio je moj sandučić na vrhu, gdje zaposleni mogu da ubace poštu unutra. U njegovim rukama... je bilo pismo. «To si ti,» zavrištala sam, buljeći u njega. Okrenuvši se, taj tip – Kerie – je bečio u mene ne mogavši da vjeruje. Pismo u rukama mu se iskrivilo od njegove tenzije. «Oprosti?» Korak po korak, prišla sam mu. Bijes i zbunjenost su se miješali u meni. Odjednom, sve mi je bilo jasno. «Naravno. To je bio jedini način na koji si mogao da stavljaš pakete u moje sanduče ne adresirajući ih. Ti si...» Progutala sam. «S?»


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

Obrve su mu se skupile, ali nije se pomjerio. «Ne, imaš pogrešnu ideju.» Stala sam, ukopavši se petama. Bili smo jedva trideset centimetara odaljeni. «Ne laži me.» Nakon svega, moj tajni obožavatelj se usudio da pokuša i... «Ozbiljan sam.» Podignuvši ruke kao da imam pištolj uperen na njega, ponudio mi je pismo. «Tip o kojem govoriš? Plaćao me je da ubacujem ove stvari u tvoj sandučić. Ne znam ko je on, ali žao mi je što sam bio tako podmukao. Samo te molim, nemoj da kažeš mom šefu.» Moje uvjerenje se srušilo. Uzimajući kovertu, pogledala sam sa nje u Kerieja. Ne. Nije bilo šanse da je ovaj nervozni, mladi tip moj S. «Upoznao si ga?» Odjednom, moja rebra su postala veoma mala. «Kakav je?» Smješeći se, Kerie je slegnuo ramenima. «Ne znam. Ne umijem da procijenim muškarce. Pretpostavljam da izgleda dobro.» «Ne, ne mislim kako izgleda, mislim...» Nije bilo bitno. Iz Keriejevog komentara sam mogla da vidim da mi ništa neće kazati. Je li me bilo briga kako je S izgledao? Možda negdje duboko unutra jeste, ali naša povezanost je bila izatkana od nečeg drugog. Ova veza je bila – kako bih je opisala? Potpunija. Dublja. Značajnija. Stisnula sam pismo, onda blago rukom prešla preko njega. «Znači kako, ovaj tip se samo pojavio jednog dana i zahtijevao da stavljaš stvari u moje sanduče?» «Tako nekako. Došao je i rekao mi da mu trebam kako bih stavljao pakete u tvoje sanduče. Pokušavao sam da mu objasnim da je to protiv pravila, ali ponudio mi je mnogo novca.» Užasno je pocrvenio. «Stvarno, žao mi je što sam igrao tupana.» Bilo je teško da ostanem ljuta. Pogotovo sad sa novostima od S između mojih prstiju. Stisnula sam pismo čvršće. «Neću nikom reći. Ali ako ikad budem ovdje kad i on... obećaj da ćeš mi ga pokazati.» Kerie se okrenuo sa jedne na drugu stranu, sa rukama u svojim džepovima. «Ako mogu da budem suptilan, dobro. Pokazaću ti.» To je bilo dovoljno dobro. Počela sam da se okrećem, držeći četvrtasti papir kao da je napravljen od stakla. Kerie me je pozvao, zaustavljajući moj odlazak. «Čekaj!» Okrenula sam se. «Ovdje ima još jedna stvar.» Posežući na vrh sandučeta, skinuo je tanku, dugu kutiju, otprilike veličine jastuka. Bio je još jedan poklon, i ja sam ga zamalo ostavila. «Hvala,» prošaputala sam, uzimajući kutiju nježno. Lice me je boljelo; kad sam počela da se smijem? «Ja – Ja bih trebala da idem. Laku noć, Kerie.» Mahnuo mi je, naslanjajući se na sanduče sve dok nisam bila van vidokruga. Pitala sam se šta je mislio o svemu ovom. Skoro mjesec dana, primao je novac u zamjenu da igra ulogu skrivenog dostavljača. S je bio odlučan da svoj identitet drži skrivenim od mene.


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

Moja radoznalost je bila veća nego ikad. Ugasivši motor svog auta, pokupila sam sve i ušla u kuću. Ponovo, brzo sam provjerila, žureći kako bih se uvjerila da se niko ne krije unutra. Zamalo sam to preskočila, ali stare navike se teško brišu. Napravivši sebi šolju čaja, sjela sam na kauč, gledajući između dva objekta. Koji prvo da otvorim, pismo ili kutiju? I jedan i drugi će dati sopstvene odgovore. Na kraju, bila sam previše željna intimnosti koje su mi njegove pisane riječi pružale. Spustivši šolju, pažljivo sam otvorila kovertu. Toplota se već kovitlala u mom središtu, dok mi je srce jako udalralo u rebra. Ovaj muškarac me je vrtio oko malog prsta. Zbog opijenosti novom porukom, nije me bilo čak ni briga. Ljubimice, Žao mi je što sam te primorao da čekaš. Želio sam da ti dam nagovještaj kako je to živjeti bez mene. Sad već neko vrijeme prihvataš moje poklone. Sad je moj red. Želim moj poklon. Želim tebe. Naša igra je spremna za sljedeći nivo – nešto mnogo više ličnije. Nešto... intimnije. Sjutra veče, poslaću nekog da te pokupi. Idi sa njim. Bez pitanja, bez provjeravanja. Ne želim da se ovo završi ovdje, a siguran sam da ni ti to ne želiš. Uživaj u haljini. Jedva čekam da te vidim u njoj. P. S. Stavi minđuše. ~S Otvorivši kutiju, otkrila sam sjajnu, brilijantno srebrnu haljinu. Imala je predivnu težinu, sa izrezom sa strane, i leđima koja su smelo padala nisko. Bila je ljepša od svih drugih stvari koje sam posjedovala. Približivši se, uhvatila sam blag miris nečega. Ovo nije bio ženski parfem. Ovo je bio nejasan, ali zadirkujući miris planine. Podsjetio me je na dizanje traga ispod hrastovog drveta. Dok sam ponovo udisala, jeza je prošla nad mojim tijelom. Je li ovako on miriše? Bilo mi je vrlo lako da zamislim S kako pakuje ovu haljinu. Njegove ruke bi bile spretne, dok sa nježnom brigom pakuje ovaj poklon koji je namijenjen samo za mene. Za mene. Nazvao me je njegovim poklonom za njega. Želi da se sastanem sa njim sutra veče? Podignuvši pismo, pročitala sam ga opet i opet. Konačno lice u lice. Moći ću da spustim oči na muškarca koji me je zavodio iz daljine.


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

Nekad, duže bih se premišljala. Sjela bih, pokušavajući da odvagam opasnost nasuprot koristi od slaganja da se vidim sa strancem. Nisam znala S, samo sam imala osjećaj kao da ga znam. Mogao je da bude bilo ko, ili bilo šta. Znala sam kakav je on. Senzualan. Grješan. Dominantan. Uopšte nije ličilo na mene da zagrlim haljinu, i da u svom srcu znam šta sam odlučila. Nasuprot svim izgledima, ovaj muškarac me je promijenio u tako kratko vrijeme. Nakon nedelja pisama i poklona, i igranja nedokučive igre... Konačno ću da upoznam S.


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara ŠESTO POGLAVLJE Alexis

Škripa guma vani podigla je moju nervozu za još jedan stupanj. Otključavajuću bravu, pripremala sam se za ono što me je čekalo. Limuzina je bila kao sjajni panter, čučeći u sjenkama vani na ulici. Jedan zalogaj i progutala bi me cijelu. Ta misao mi je bila gadljiva. Bila sam tako sigurna u svoju odluku da prihvatim ovaj sastanak, ali suočavanje sa tim trenutkom... borila sam se na ivici. Sve što sam trebala da uradim je bilo da ne otvorim vrata, ne pređem prilaz i ne uđem u tu limuzinu. Ako bih samo sjedela ovdje u ovoj mojoj bajkovitoj nevjerovatnoj haljini i ne radila ništa, sve bi se završilo. Bila sam sigurna da mi ne bi pružio još jednu šansu. Bila bih slobodna. To bi bilo tako jednostavno. Ali... Htjela sam da znam ko je on. Ta informacija je lebdjela ispred mene. Nakon nedelja iznenađenja i primamljivih pisama, kako sam uopšte mogla da sad prekinem kontakt? Stojeći, ispravila sam svoju odjeću, i ukočeno izašla vani. Kad sam se pojavila, vrata pored vozača su se otvorila. S je rekao da će poslati nekog, ali sam se ipak zaledila, paranoidna da bi ovaj muškarac mogao da bude on. Muškarac je nosio tamno, uštrikano odijelo. Siva dugmad su bila na prednjoj strani njegovog sakoa. Bio je stariji, oštećen vremenom sa gustom bijelom bradom. Vrhom prsta darnuo je svoju kapu. «Dobro veče. Ja sam Jessop, gospođice. Gospodin S me je poslao da vas uzmem.» U stomaku, tačno sam znala da je Jessop upravo ono što izgleda da jeste – vozač. To nije ublažilo moje raspoložnje. Stojeći na mjestu, stisnula sam svoju torbicu. «Molim vas,» rekao je otvarajući vrata za mene. «Uđite unutra. Veoma je udobno.» On nije opasan, rekla sam sebi čvrsto. Nije bilo načina da to znam, samo sam pokušavala da se uvjerim u to. Približavajući se naprijed, pokušala sam da pronađem njegove oči sa slabim smiješkom. «Hvala. Možete da me zovete Alexis.» «Po vašoj želji.» Imao je prijateljske, ali opažajuće oči. Sigurna sam da je mogao da kaže koliko sam nervozna. Pakao, svako je mogao.


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

Kad sam se našla u limuzini, skliznula sam u mekane jastuke. Oko mene je sve bilo osvijetljeno sa malecnim, bajkovitim svijetlima. S je bio pametan čovjek; u ovoj situaciji, ko ne bi trebao piće? Kao da je čuo moje misli, Jessop reče, «Poslužite se čime god želite.» Moji prsti su prešli preko vrata flaše. Ima na etiketi je bilo nepoznato za mene. Sigurna sam da košta bogatstvo. Ali ostavio ju je ovdje tako da mogu da je uzmem. To je bio blagoslov, trebalo mi je malo hrabrosti koju alkohol pruža. Sipajući bogatu, rubinsku tečnošt u čašu, pogledala sam prema početku limuzine. Jessop je i dalje držao djelitelja spuštenog. «Udobno?» pitao je. Gledajući okolo, rekla sam, «Definitivno. Stvarno je fino ovdje.» Klimnuo je sa odobravanjem, upravljajući limuzinom niz ulicu. Željela sam da ga izbušim pitanjima, samo što nisam mogla da smislim kako na suptilan način da to uradim. Umjesto toga, pijuckala sam vino, dok se voćni ukus širio mojim jezikom kao topao izlazak sunca. Smještajući se dublje u sjedište, prekrstila sam noge pokušavajući da uživam u tišini. Kroz sve to, nastavila sam da ljuljam svoje stopalo preko noge. Svakih nekoliko minuta sam se namještala u sjedištu, nalazeći se van kontrole. Vrijeme se istopilo u besmisleno hrpu. Nisam imala pojma koliko dugo treba da se vozimo, niti kuda smo se uputili. Završila sam čašu vina, i bila na drugoj kad je limuzina usporila. «Stigli smo,» Jessop je rekao. Škiljeći kroz obojeno staklo, vidjela sam da smo stali ispred crvenkastog sjajnog ulaza. Ispred se nalazili tipovi, prekrštenih ruku kako bi pokazali svoje mišiće. Obezbeđenje, pretpostavila sam. Kakvo je ovo mjesto? Klub? Jessop mi je otvorio vrata, dopuštajući hladnom noćnom zraku da se uvuče unutra. Njegova ruka u rukavici je čekala, govor tijela je pokazivao očito da je očekivao da izađem. Nije bio arogantan; šta sam drugo mogla da uradim kad sam došla dovde? Uzimajući njegovu ruku, stala sam svoje drhtave, cipele na štiklu na ivičnjak. Muškarci pored vrata su pogledali u mom pravcu. Naginjući se nasprem Jessopa, prošaputala sam, «On je unutra?» Vozač je brzo klimnuo. «Gdje smo tačno?» Nisam mogla da vidim naziv na zgradi. «Red and Ripe, jedno od njegovih omiljenih mjesta. Klimajući prema vratima, zagnjurio je glavu. «Uđi unutra, on te čeka.» On me čeka. Lebdjela sam tamo, odmjeravajući tamnu ulicu ispunjenu starim zgradama od opeke i praznim magacinima. Nisam poznavala područije ali to mora da je bio sumnjiviji dio centra grada. Da li je ovo stvarno bilo mjesto gdje sam trebala da upoznam S?


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

Jesi li očekivala Four Seasons? Razmišljala sam na moju žalost. Koga je briga gdje sam? Upoznala bih ga i na standardnom ručku i bila bih isto uzbuđena. Jessop je čekao, tipovi iz obezbjeđenja su čekali, a ja sam bila u sendviču između njihovog buljenja. Pročišćavajući grlo, krenula sam preko neravne zemlje prema krupnim tipovima. Pogledi su im se podigli, a njihove oči su me gledale gladnije nego što mi se svidjelo. Nisam bila naviknuta da budem posmatrana, i prekrstila sam ruke preko kremaste kože mojih grudi koju je haljina ostavila izloženom. «Zdravo,» rekla sam im, moje riječi su bile kao bijeli oblaci na hladnom vazduhu. «Mogu li da uđem unutra?» Izmijenili su brzi pogled. «Kako se zoveš, srce?» Stisnula sam usne. «Alexis. Zovem se Alexis. Ne srce.» Frknuo je, gledajući u listu u njegovim rukama. Drugi tip nije rekao ništa, ali je gledao popreko. «u redu, Alexis. Nisi ovdje.» «Šta?» Ruke su mi pale. «To je nemoguće.» Obijica su prevrnuli očima, kao da su to slušali često. «Nema Alexis ovdje, lutko. Uđi u svoje fensi auto i –» «Ljubimica,» rekla sam brzo, moja usta brža od pameti. To je ono što je on stavio. «Provjeri pod Ljubimica.» Klizeći debelim prstom po listi, ćelaviji od ove dvojice je rekao, «U tom sučaju, možeš da uđeš.» Pomjerivši se sa strane, pokazao je na tamna vrata postavljena u zgradi. «Lijepo se zabavi.» Iza mene, čula sam kako su gume zatutnjale. Jessop je vozio limuzinu van vidokruga. Kad bih sad htjela da odustanem, imala bih pakleno vrijeme. Uspravivši se, prošla sam pored tipova sa stisnutim usnama. Prolazeći kroz tanke i teške cevene zavjese, bila sam napadnuta zvucima muzike. Ljudi su ispunjali prostor, prostorija je bila okrugla kako bi se slagala sa zakrivljenim plafonom. Draperije su visjele na tamnim drvenim gredama, i svijetla uz zid su održavala konstantnu crvenu boju. Vazduh je bio cimetast, koža me je peckala kao da sam bila uvaljana u medenjake. Red and Ripe upošte nije izgledao kao spoljašnjost zgrade. Zapanjena, natjerala sam sebe da uđem dublje. Oko mene, svi posetioci su pričali ili plesali. Kad sam bila mlađa, prošunjala sam se u nekoliko klubova. Opasnost da budem uhvaćena je bila uzbudljiva. Ovo me podsjetilo na taj osjećaj. Zujanje od vina je isparilo. Pogladivši haljinu, požurila sam prema baru u uglu. Gorjela sam od potrebe da ostanem zapošljena, jer mirno stajanje je izgledalo kao čekanje. Prsti su me uhvatili za ručni zglob, zaustavljajući me na mom putu. Nisam bila spremna da budem dodirnuta, i instiktivno sam počela da se povlačim.


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

«Oprostite,» prodahtala sam, okrećući se prema mom napadaču. «Šta mislite ko ste...» I samo tako, moje riječi su nestale kako bi se pomiješale sa muzikom. Muškarac nasprem mene se nije pomjerio. Nekako, i dalje, imao je vazduh oko njega koji je govorio o tečnosti – o brzini. Njegova ruka se očešala niz moju, dodirujući vrhove mojih prstiju i stvarajući statičku eksploziju. Oči su mu prešle preko mene, premazivajući moju dušu dok su je tražile. Polako su se spustile kao kad se med sliva iz kašike, sijajući sa istom nijansom. Crveno svijetlo klupskog osvjetljenja je pretvorilo njegovu tamnu kosu sjajnom. Izabrao je da obuče majicu boje uglja koja je ostavljala ogoljene njegove podlaktice. Tetive su mu se zatalasale, čineći komplikovanu tetovažu da se uvija nepristojno. Farmarice su mu bile bogati oniks, a jakna prebačena preko jednog ramena takođe tamna. Krajevi njegovog osmjeha su mi rekli. Privatna tajna, mali zlobni smiješak koji mi je rekao Znam šta želiš od mene. Nikad nisam u svom životu bila tako izložena. Izvijajući obrvu, ispružio je ruku naprijed. Prije nego sam uspjela da reagujem, pogladio je moje minđuše. «Bio sam upravu. Prelijepe su na tebi.» Vatromet se zapalio u mojoj glavi. Znala sam istinu. Nije bilo sumnje. Ovo je bio S. Krv mi je jurnula u svaku poru. Peckalo me je gdje me je dodirnuo, čak i kad su njegove ruke bile spuštene pored njega. Ovo se stvarno dešavalo. Muškarac koji mi se tajno udvarao, iskušavajući me svim vrstama intrigantnih poklona, bio je manje od pola metra od mene. Zaboravila sam kako da formiram riječi – čak i zvukove. «Jesam li pokvario ta tvoja lijepa usta?» pitao je. Usplahirana, progutala sam kako bih ovalžila usta. Bilo je toliko toga što sam željela da kažem. Toliko mnogo pitanja. Gledajući ga u oči, prošaputala sam preko muzike, «To si stvarno ti.» Zabacio je svoju glavu nazad, smijajući se iskreno. Kad je ponovo pogledao dolje u mene, bio je još jedan sloj dubine u njegovom vibrirajućem pogledu. «Da, to sam stvarno ja.» «Nisam znala šta da očekujem,» priznala sam, smijući se stidljivo. «Svaki put kad bih pročitala tvoja pisma, pokušala sam da zamislim tvoje lice ili kako zvučiš uživo. Čak sam pomišljala da bi mogao da budeš i neko koga poznajem, umjesto stranac.» Krajevi njegovih usana su se iskrivili naviše. «Stranac.» Iskusio ju je. «Pošto nisi znala kako izgledam, šta me je odalo, Ljubimice?» Ljubimica. Ta jebena riječ. Odisala je erotičnim, negovorljivim obećanjima. Drhtaj mi je prošao kroz čitavo tijelo, prodrmao je čak i prste u mojim štiklama.


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

Nisam mislila da se ljudi ustvari onesvješćuju u stvarnom životu, ali ja sam bila ovdje, spremna da se sručim prema podu. Prebacujući težinu, izravnala sam haljinu. «Ko bi drugi dotakao moje minđuše kao ti?» Pogledao je u njih opet, svijajući se bliže meni. Mogla sam da osjetim taj poznati oštri, planinski miris. «Upravu si, siguran sam da bi većina ljudi prvo bila ometena tvojim ostalim djelovima.» Žeravica koja je nastala u mojim grudima nastavila je da klizi do između mojih bedara. Stisnula sam koljena, pritisak je bio predivan. Pogledavši na stranu, vidio je nešto što ja nisam. «Dođi. Ovdje je prevelika gužva.» Uzeo me jednom rukom za lakat, dok je drugu spustio nisko na moja leđa. To je bio intiman dodir za nekog kog sam tek upoznala. Trebalo bi da bude pogrešno. Sa njim, to je bilo kao iza ispravnog. Dok ga je misteriozni vazduh okruživao, on je zračio sa provokativnošću. Pustila sam ga da me provuče kroz igrače, dok nismo prošli kroz zid od zavjesa. Muškarac je čekao tamo, ispupčenog tijela kao da želi da pobjegne iz crnih pantalona i bijele košulje na dugmiće. Pogledao nas je jednom, a onda bez riječi raširio zavjesu. S se nasmiješio, vodeći me u malecnu sobu. Prostor je bio jedva dovoljno velik za nas i sto, sve je bilo obasjano kao unutar osvijetljene bundeve. Bili smo sami, ostatak kluba je nestao. Koliko su bili debeli zidovi da su mogli da blokiraju toliku buku? «Sjedi,» rekao je, pokazujući mi rukom oslobađajući me. Nedostajao mi je njegov dodir, željela sam da je nastavio da me dira. Samokontroliši se malo. Sjela sam na stolicu, dok me je on odmah kopirao, sijedajući na suprotnu stranu. Ukrštajući prste zajedno, postavio ih je na tvrdu površinu stola. Zabavljeno svijetlo u njegovim očima, osvijetlilo je prelijepe uglove njegove vilice. Više mi je stalo do njegove srži nego kako bi ovaj muškarac mogao da izgleda, ali... nisam mogla da poričem to. Bila sam ushićena – i zapanjena – koliko je bio zgodan. Vazduh oko njega bio je poput proizvodljivog seksa. Kad bi ljudi mogli da flaširaju njegovu esenciju, napravili bi bogatstvo. «Činim li te nervoznom?» Njegova otvorenost me izbacila. «Ova situacija me čini malo nelagodnom. Mislim, ovdje sam jer si mi slao sva ta pisma i poklone. Ljudi se ne upoznaju na ovaj način.» Nagnuo je glavu na jednu stranu. «Mislio sam, da li te ja činim nervoznom, Ljubimice?» Drhatnje je prošlo preko mene. Zaljula sam se u mojoj stolici, spuštajući ruke u svoje krilo. Ali on mora da zna moje ime, ako je kapkejkove poslao na moj posao. Koliko je znao o meni, i kako je saznao?


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

To me je dovelo do novog pitanja, onog koje me kopkalo već neko vrijeme. «Za šta je oznaka 'S'?» izbrbljala sam, ne mogavši da se suzdržim. Prelazeći prstom preko svog obraza, pokazao je na moju haljinu. «Pogađaj. Ostavljao sam ti nagovještaje.» Trepćući, pogladila sam porub moje odjeće. Na šta on misli? Bila je glatka i predivno mi je stajala. Samo nošenje nje bilo je dovoljno da mi srce ubrza. Nagovještaje... Koji je zaključak? Poslao mi je tako mnogo stvari. Nagnuvši glavu, cimala sam moju kosu iz navike. Dok sam to radila, prešla sam preko ivice moje minđuše. Na grimiznoj svjetlosti, moja haljina je više izgledala kestenjasta nego srebrna, isto kao što su i moje minđuše. Nije bilo važno. Znala sam šta je želio da mi kaže. «Silver,» izdahnula sam, lupnuvši svojim dlanovima po površini stola u oduševljenju. Pogledavši ga, vidjela sam da me gleda sa glađu u njegovim jantarnim očima. «Silver je, zar ne?» Namignuvši, prešao je dlanom preko stola dok nije pokupio moje prste. Pomjerao se brzo – hvatajući me. «Volim koliko si jebeno pametna. Da, Silver. I ti izgledaš predivno noseći moje ime.» Od početka, on me je žigosao. Nisam to čak ni primijetila. S je ostavljao svoj znak gdje je svijet mogao da vidi. Nisam znala kako da se osjećam zbog toga. To je bilo drsko, i na neki način ludo, takođe. Svima je pokazivao da sam potvrđena. Da pripadam njemu. Postala sam svjesna koliko smiješno je ovo bilo; muškarac koji mi šalje poklone i udvara mi se iz daleka. Drhteći, povukla sam svoje ruke, ali on ih je samo zadržao čvršće. Liznuvši svoju donju usnu, srela sam njegove intenzivne oči. «Silver ne može da bude tvoje pravo ime.» Te oči su se stvrdnule kao prastari glečeri. «Za tebe, jeste.» Kontrolisala sam stezanje koje je skliznulo između mojih rebara. Njegov odgovor je bolio, ali očito da je želio da njegov identitet ostane tajan. Mora da je imao dobar razlog za to. «u redu, pa kako da te zovem? S ili Silver?» «Koje više voliš?» Njegove ruke su bile tople na mojima, držeći me s lakoćom kao da je držao moju jugularnu venu. Ali iskreno, njegov pogled je bio onaj koji me je držao zasađenu na mjestu gdje sam bila. Ili, skoro zasađenu. Premještala sam se sa strane na stranu sa nervozom. «Sviđa mi se Silver,» rekla sam, pocrvenevši kad sam priznala. Pokazao mi je niz pravih zuba. «Dobro. Ispalo je da volim da čujem ime sa tvojih usana skoro isto toliko koliko volim da te zovem Ljubimice.» Od toga mi se pičkica zgrčila. Prekrstila sam svoje članke, već sam bila prekrstila bedra čvrsto koliko sam mogla. Je li bilo čudno da se osjećam tako


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

uzbuđeno zbog ovog muškarca? Vjerovatno sam očajna zbog godina bez akcije. To nije zvučalo kako treba. Pa šta me je onda dovelo ovdje? «Izgledaš kao da ti je nelagodno,» rekao je blago, kliznuvši svojim prstima od mojih. Zatvarajući moje ruke, povukla sam ih do grudi. Osjetila sam kako su prazne. «I jeste. Mislim, kako da mi ne bude? Imam toliko mnogo pitanja o tebi – o svemu ovome.» «Onda pitaj.» Moja vilica je pala. «Šta?» «Pitaj.» Prošao je njegovom rukom preko grudi, privlačeći moju pažnju na to. «Ako imaš pitanja, daj da ih čujem.» Nisam oklijevala. «Zašto ja?» Kezeći se od uva do uva, Silver me je odmjerio pogledom. Svjetlucanje u njegovim očima je imalo milion krhotina, milion načina da me ostavi da pogađam o njegovim mislima. «To je veoma dobro pitanje. I ono na koje nisam spreman još da odgovorim.» Mrko sam ga pogledala. «To nije fer.» «Ne?» pitao je, cerekajući se. «Rekao si da mogu da postavim pitanja, a izbjegavaš prvo.» «Rekao sam da možeš da pitaš. Nikad nisam rekao da ću da odgovorim.» «Znači, nećeš ništa da mi kažeš?» «Pokušaj ponovo, daj da vidimo.» Lupkajući prstima po mojim kukovima, prešla sam pogledom sa jedne na drugu stranu. «Ovaj klub, Jessop je rekao da ti je jedan od najomiljnijih. Posjeduješ li ga? Je li na taj načnin...» Zarađuješ svoj novac. Ujela sam se za jezik. Nisam željela da zvučim kao da me briga za novac; jer nije. Ali bila sam radoznala, i nisam mogla da poreknem pitanje kako je platio sve što mi je poslao, uključujući i iznajmljenu limuzinu. «Red and Ripe ne pripada meni.» Smješeći se, pogledao je sobu u kojoj smo sjedeli. «Ali je veoma interesantno mjesto.» Interesantno? Ne, ti si ono što je interesantno. Nešto me je gurnulo ispod stola. Shvatila sam da to mora biti on. Njegova cipela. Kliznuo je sjajnim vrhom preko mog golog članka. Kad sam podignula pogled, spremna da ispalim još jedno ili dva pitanja, jednostavno sam se zaledila. Silver me je gledao, a ipak sav humor je bio nestao. Njegove stegnute usne govorile su da je nešto krio, a toplota u njegovim očima je vrištala požudom. Sirovom, iskrenom požudom. Rekla sam, «Um, pa, ako ne posjeduješ ovaj klub, onda...»


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

«Rekla si da nisi ranije bila ovdje, zar ne?» Nije mi dozvolio da odgovorim, gurnuo je svoju stolicu i ustao. «Dozvoli da te povedem okolo. Vidjećeš šta mi se to toliko sviđa u njemu.» Svako pitanje koje imam, on nastavlja da izbjegava. I dalje nisam znala ništa o ovom čovjeku. Bila sam spremna da osjećam bijes. Nevjerovatno, poslušala sam ga i ustala. Još nevjerovatnije, kad je ispružio svoj dlan kako bi ga stavio na moje rame, pustila sam ga. Tu je bio trenutak kad sam zadrhtala, posustajući u električni trzaj koji je nastao od našeg kontakta. Mislim da ga je i on osjetio, takođe, jer je pogledao dolje u mene i oklijevao. Lebdjeli smo tu, jedini zvuk između nas je bio naše sopstveno disanje. U crvenom sjaju, njegove oči su upijale svu svjetlost. Postale su crne, bogato tamne kao fina kafa. Mogla sam da se utopim u tim očima. Nosnice su mu se raširile, ispunjavajući njegove široke grudi. Njegovi prsti su se ukopali na mom ramenu. Neobuzdanost je pretvorila moj donji dio stomaka u šlag. «Ti si opasana,» prošaputao je. «Ja?» rekla sam sumnjivo. «Kako sam ja –» «Vjeruj mi, Ljubimice. Stvari kojima se odupirem da ti ih radim upravo sad...» Izdahnuo je. «Nisam mislio da će suzdržavanje biti tako teško.» Obrazi su mi se zacrvenjeli, srce mi je kucalo u krug. Ovaj muškarac se nije plašio da mi kaže da me želi. Prekinuvši kontakt očima, gurnuo me je nježno kroz zavjesu. Odjednom zvuk muzike se čuo; zaboravila sam da ostatak svijeta postoji. Njegovo prisustvo je bilo konstantno, pobjeđujući prezasićeni znoj i bubnjanje klupskih posjetilaca. S lakoćom nas je poveo između mase. Pokušala sam da obratim pažnju, ali moja čula su radila protiv mene. Moji nervi su se fokusirali na njega. Njegov dlan na mom ramenu, njegovo grubo disanje pored mog uva... Silver je bio upravo ono što sam mislila da će biti. Pohabani konopac koji me je držao da ga ne zgrabim za ramena i preklinjem ga da zadovolji prokletu čežnju koju je nedeljama stvarao u meni, je bio blizu da pukne. Ovo uopšte nije ličilo na mene – nisam provodila svoje vrijeme misleći na seks! A sad je to sve na šta mogu da mislim kad sam sa njim. «Evo,» promrmljao je, zaustavivši nas na periferiji prostorije. «Pogledaj.» Prateći njegov pogled, pogledala sam. Primjetila sam sobice – prilično slične kao ona u kojoj smo bili, samo što na ovim nije bilo zavjesa. U jednoj od konkavnih soba, vidjela sam uvijene oblike. Mozak mi je bio spor ili sam poricala ono što sam vidjela. U oba slučaja, nije mi odmah kliknulo da su ovo ljudi. Znoj je sjajio na goloj koži, par umotan u njihov sopstveni svijet. Nije ih bilo briga ko gleda.


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

Muškarac je bio na leđima, dok ga je žena jahala žešće nego bika na rodeu. Grudi su joj bile u njegovim dlanovima, koža crvenija nego što su svijetla mogla da je takvu naprave. Ja... šta... Nijednom nijedno od njih nije pogledalo u gužvu. Iskrivila je svoju kičmu, držeći se za njegova ramena i jecajući u grešnom zadovoljstvu. U svakoj sobi par – ili više njih – je radilo istu stvar. Svi su se bezobzirno jebali u javnosti. Hvatajući se za moju haljinu, odgurnula sam talas emocija. Je li ovo bio strah u mom stomaku, ili sam se palila? Ruka je očešala moj ručni zglob. «Jesi li u redu?» Silver me je pitao u uvo. «Otežano dišeš.» «u redu. u redu sam.» Koraknuvši nazad, naletjela sam na njega; zaboravila sam koliko smo bili blizu. Zagrlivši me oko struka, pritisnuo je svoj dlan na moje čelo. Mogla sam da vidim malecnu brazdu na njegovoj donjoj usni. «Ti jebeno počinješ da goriš.» Naravno da počinjem, pomislila sam. Gledam gomilu stranaca kako se jebu. I dalje sam mogla da čujem kako su zadihani. «Pališ li se?» pitao me je, njegove riječi su se udubljivale u moje uši. «Zamišljaš li kako radiš to, jebeš se dok svi gledaju kako se treseš i znojiš i svršavaš?» Noge su mi postale kao rezanci. Bio je previše grub, moj um se opirao dok je moja pičkica prijetila da mi uništi gaćice. Nagnuo je svoje tijelo ka meni, i mogu da se zakunem da sam osjetila oblik njegove podignute izbočine. Ovo je bilo previše. Šta sam dođavola ja radila na ovom mjestu? Uglom oka sam primjetila u boji višnje neonski znak za izlaz. «Moram da uzmem malo vazduha,» zamucala sam. Ako ostanem ovdje, nisam znala šte bi moglo da se desi. Je li želio da mi to radimo? Samo da podivljamo ondje gdje svi mogu da nas vide? Je li on bio egzibicionista, voajer, ili nešto drugo? «Vazduh? Naravno, otići ću sa tobom –» «Izvini, ja ne mogu – žao mi je.» U nemogućnosti da objasnim kako me je najezda želje preplavla, odgurnula sam se od njega. Njegovi prsti su prošli niz moju ruku, prijeteći da me povuču prije nego sam mogla da pobjegnem. Onda smo se odvojili i ja sam jurila prema vratima. Prolazeći kroz gomilu, izletjela sam na hladnu noć. Dahtajući, zabacila sam glavu nazad. Oko mene, zvuk muzike i tijela je izblijedio, teška vrata su se zatvorila uz zveket. Zašto sam ja ovdje? Pitanje je iskočilo. Nisam mogla da ga se otarasim. Ovo mjesto je bilo perverzni seks klub – Silver me je ustvari doveo u seks klub!


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

Prije mjesec dana, da sam bila pitana da predvidim svoju budućnost, nikad ne bih pogodila da će se ovo desiti. Ništa od ovog. Jebiga, milion puta da pogađam i dalje ne bih pogodila. Ja, Alexis Willow – opštepoznato tiha i ukočena – da se sastanem sa nekim pametnim, dobro obučenim, moćnim muškarcem koji me zove Ljubimice? Pokloni su bili jedna stvar, ova eskalacija je bila van mojih granica. Ja sam idiot, nastavila sam da podsjećam sebe. Stavljajući ruke na svoje čelo, odgurnula sam svoju kosu nazad i nasmijala se. «Šta nije u redu sa mnom?» pitala sam noćno nebo. Miris smeća mi je bio u nosu, ali disala sam dublje, puneći svoja pluća sa tim. «Jesam li stvarno mislila da mogu da se petljam sa tipom kao što je on?» Godinama ranije, uklopila bih se bolje... ali... Ne. To je bila besmislena misao. Nisam više ista djevojka. Moj život je bio drugačiji, ja sam bila drugačija. Od tog jednog dana. Stisak koji se našao na mojoj ruci, izvukao me je iz mojih mizernih misli. Bio je čvrst, čeličan i gvožđen. Silver, pomislila sam refleksno. Došao je vani da me nađe. Ali nešto je bilo pogrešno? Kako nisam čula vrata kad su se otvorila? Ustvari, trebala su da me udare, bila sam odmah kod njih. Strah se uvukao u moje srce. U moje uho, disanje druge osobe je bilo škripavo i otežano. Tada sam znala. Čak i prije nego sam se okrenula, gledajući u te žute i crvenkaste oči, znala sam. Ruka na mom ramenu nije pripadala Silveru.


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara SEDMO POGLAVLJE Alexis

Okrenuo me je, stežući me za ručni zglob. To je bio stariji čovjek, tvrdog lica i osmjeha previše blagog. U njegovim očima, čvrsti crni pepeo se fokusirao na mene. «Zdravo,» rekao je. «Izgledala si usamljeno tamo. Pomislio sam da te pozdravim.» Opet se dešava. «Skloni ruku sa mene!» Izvijajući svoje rame, pokušavala sam da se oslobodim, ali je on samo jače stegnuo. Cerekajući se, okrenuo me je od zida, primoravajući me da idem u prazan ulični prolaz. Smeće se lijepilo na moje štikle, i zažalila sam što sam ih obula. U patikama bih mogla brže da trčim – da se jače borim. Neću da odustanem. Škrgutajyći zubima, izvila sam svoje tijelo unazad. «Upomoć!» zavrištala sam, dok je eho odjekivao od vlažnih cigli. «Molim vas, neka mi neko pomogne! Pomizite mi!» Mrkim pogledom, moj napadač me je okrenuo, stežući moje ručne zglobove. Koža mi je bila obamrla; nije me bilo briga za to. «Začepi,» zarežao je, gurnuvši me na grubi zid prolaza. Čvrste cigle su bile hladne nasuprot mojoj izloženoj kičmi. «Napravi još jedan zvuk i smrskaću ta tvoja lijepa usta odmah!» Dišući kroz stisnute zube, stavila sam svoj pogled u nivou sa njegovim. Bori se! Molila sam svoje tijelo. Impulsivno, navalila sam svojom glavom naprijed, nadajući se da ću slomiti njegov nos sa mojom lobanjom. Uspio je da izbjegne, ali iznenađenje u njegovim očima mi je dalo snagu. «Pusti me!» zavrištala sam, dok mi je grlo već postajalo promuklo. Svijet je morao da me čuje. Sigurno će neko shvatiti da sam u opasnosti. Zar nikog nije bilo briga? Izvijajući svoje usne nazad, skoro divlje, moj napadač se nasmijao. «Ti jebena kurvo, pokušala si da mi slomiš nos! Misliš da je to smiješno? A?» Protresao me je nasilnički. Sve u mojoj glavi se uvilo zajedno, miješajući se sa prošlošću. Niko ne dolazi. Hladno shvatanje je bilo otrežnjavajuće. Ako se ne budem borila, mrtva sam. Gotova sam. Ali bila sam previše ošamućena, moja stopala nisu mogla da se stisnu na ljigavoj zemlji. Nije bilo važno koliko sam željela da povrijedim ovog čovjeka, on je pobjeđivao.


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

Moj napadač me je odjednom oslobodio, odletio je na stranu kao da ga je auto udarilo. «Šta jebote misliš da radiš sa njom?» Silverov glas je bio topliji od lave koja je buktala u zemljinom središtu. Isti vibrirajući bijes se reflektovao u njegovom pogledu. Podignuvši glavu, pogledala sam ga. Je li čuo moje vriske kroz zidove pa je došao tražeći me? «Pomozi,» izdahnula sam, padajući na koljena. Pogledao me je, ali njegova pažnja je bila fokusirana na drugog čovjeka. Moj napadač je trljao svoju vilicu dok mu je krv curila iz zuba. Divljim očima, pogledao je između nas dvoje. Bijesni psi ne koriste logiku, a ovaj tip je bio blizu da zapjeni na svoja usta. «Želiš djevojku za sebe, to je, veliki čovječe?» Silver se nasmijeo, zvuk je odjekivao kroz prolaz. Isto tako je mogao da dune u trubu, isto bi nas oboje toliko šokirao. «Da li ja želim nju? Ona je već moja.» To priznanje mi je zvonilo u ušima i ostalo tu. Nisam pokušala da poreknem njegovu tvrdnju, tako se čvrsto to vezalo u mom srcu. Napad mora da je uzrokovao da se nešto otkači u mom mozgu. Mora da je to. Pljuvajući na zemlju, bednik je izbečio oči na Silvera, a onda na mene. Protežući prste, podigao je svoje ruke. Stegla sam se, očekujući da se baci napred i opet napadne. «Kako god. Jebite se oboje. Ja odlazim.» Samo tako, čovjek koji je pokušao da me odvuče je postao kukavica. Otpuzao je, njegova sjenka je izblijedela u ništa. Da nije bilo znakova na mojoj ruci gdje me je stezao, mislila bih da se budim iz noćne more. «Jesi li u redu?» Silver me je pitao, uzimajući moje lice u svoje dlanove. U redu? Jesam li bila u redu? Uzela sam trenutak, ali sam se namrštila na njegove jantarne oči, njegove guste trepavice, blagu krivinu njegovih usana. «Da,» prošaputala sam. Bol na mom zglobu je izblijedio u tupo lupanje. Pominjanje toga je bilo besmisleno. «Dobro sam, stvarno.» On me je spasio. Silver se nasmješio, njegova koža topla i dobrodošla na mojim obrazima. Nikad nisam bila držana tako nježno, i nikad od strane stranca. Da li je neko koga sam upoznavala preko mjesec dana, čak i samo preko pisama, stvarno stranac? Učinio je da dahćem, da gorim, da žudim i čekam da konačno budem u njegovom društvu. I sad sam bila. Svaka sumnja koja me je progonila u klubu i na hladnom uličnom prolazu je postala pramen besmislenog dima. Na treperavom svijetlu jedine sijalice iznad zadnjih vrata kluba, njegova koža se mijenjala – od bijele do tamne i opet ponovo. Slatkoća u njegovom polu zavodničkom osmjehu, u sekundi me je gurnula bliže njemu.


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

Nikad nisam namjeravala da ga poljubim. Magnetska eksplozija je skliznula između nas, moje trepavice su se vijorile sa sirovom energijom. Ovaj čovjek me je spasio, i zovite to klišeom ako hoćete, ali šta je više opijajuće od toga? Kad sam pritisnula svoja usta na njegova, bili smo zajedno obuhvaćeni. Njegove ruke su se našle oko mene, hvatajući moju kosu. I dalje mi je zid od cigli bio iza leđa, tako da sa njim ispred mene, bila sam prikovana. Navalio je na mene više, pritisak njegovog tijela na moje izmamio mu je dahtaj. «Jebote,» prosiktao je, povlačeći jezikom preko moje gornje usne. «Tako si dobrog ukusa, Ljubimice. Želim više... ne, trebam više.» Prije nego što sam mogla da odgovorim, poljubio me je opet, čineći da me pluća zabole jer me moj zadnji udah vazduha postao ustajao. Bilo mi je potrebno da dišem, ali ostatak mog tijela je bio previše zauzet dodirom muškarca koji je bio čisti seks i požuda. Njegovo koljeno je skliznulo među moja, primoravajući ih da se razdvoje. Upozoravajuće varnice su počele da mi se javljaju u glavi, ali sam ih ignorisala. Način na koji je trljao svoju nogu preko mojih gaćica je bio predivan. Ljubio me i grickao po vratu, uvu, svuda. Prela sam, izgubljena u opsegu moje žudnje. Vatra se zapalila u mom stomaku, uranjajući naniže dok mi se pičkica nije počela topiti. Ovo se dešava, pomislila sam u svojoj izmaglici. Ovo se stvarno... Prsti su prešli preko prednje strane moje haljine, milujući tvrdo ispupčene bradavice. Potreba za seksom koju je zapalio u meni je bila nevjerovatna. To me je udarilo tako jako da sam izgubila nešto od svoje tihe žudnje. Stajali smo na prljavoj uličici. Uličici iza seks kluba. «Čekaj,» zamucala sam, gurajući rukama o njegove grudi. «Ne ovako, ne mogu.» Način na koji je kontrola nestala iz mog tijela je bio zastrašujući. Plašila sam se da je nije ostalo čak ni toliko da pokušam da se odgurnem od njega. «U redu,» izdahnuo je napeto. «Možemo da stanemo.» Zaledila sam se. «Šta?» Njegov kez se raširio. «U redu je. Jesi li mislila da ću da te primoram?» Cerekajući se, nagnuo se nazad, ispravljajući svoju jaknu. Kako je imao svu svoju pribranost nazad, kad je samo sekundu ranije ječao u moje uvo? Oprezno, nakrivila sam glavu i pogledala ga. Očekivala sam da bude ljut ili da se bori upornije. Njegov odgovor me izbacio iz ravnoteže. «Stvarno je u redu da stanemo?» «Naravno, ali neću da lažem...» Hvatajući dolje, prošao je dlanom preko njegove ogromne erekcije, smještajući ga sa trzajem. «Pakleno sam čvrst, i volio bih da te savijem i konačno zakopam sebe duboko između tvojih bedara.»


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

Čitavo tijelo mi se zapalilo i pocrvenjelo. «Ali ako želiš da stanemo, staćemo. Mnogo toga se desilo večeras. Možda bi bilo najbolje da te povedem kući.» Otvorila sam svoja usta, a onda ih zatvorila. «U redu. Da.» Da me povede kući. Uopšte nisam mogla da predvidim ovog tipa. Klimajući, iskopao je ključeve. «Hodaj sa mnom. Parkirao sam blizu.» Nije želio da me ostavi samu. Bila sam prezahvalna. Nisam željela da se ponovi ono od ranije. «Bi li trebao da javiš Jessopu da zna da ne treba da me pokupi?» Mašući mi sa strane, Silver nas je poveo do glavne ulice. «On zna da ne treba da se vraće ako ga ne zovnem. Ne koristim ga baš često, ima ostale klijente koji ga drže zauzetim. Pretpostavljam da nije problem da mi dozvoliš da budem tvoj vožač?» «Nije problem.» Jak nalet vjetra me sledio. Zagrlivši samu sebe, pokušala sam da otjeram drhtavicu. Bez riječi, skinuo je svoju jaknu sa ramena. Izložio je svoje izvajane ruke, tamno crveno i bogato crno mastilo na njegovoj koži su mi privukli pažnju. U sekundi me obavio svojom debelom, nježnom jaknom. Zakopavši svoj nos u ivicu materijala, udahnula sam do mojih krajnih granica. Lutajući kroz noć ovako, izgledali smo kao normalan par koji je bio na sastanku. Zagrlila sam tu sliku, uživajući u zvuku naših usaglašenih koraka. Kao što je i rekao, šetnja je bila kratka. Parking garaža u koju smo ušli je bila velika i potpuno tiha. Kad je usporio ispred sjajno srebrnog mustanga, suzdržala sam se da ne ciknem. Luksuzno, divno i srebrno. Mogao je da bude njegova duhovna životinja. Prišao je i otvorio mi vrata od suvozača. «Hvala,» rekla sam, uvlačeći se unutra. Sjedišta su bila topla kao da su živjela na drugom svijetu od prohladne večeri. «Udobno?» pitao je, vežući svoj pojas. «Veoma. Auto ti je baš divan.» Čim sam to rekla, počela sam da crvenim. Kezeći se, upalio je mašinu, izvlačeći nas iz garaže. «Drago mi je što ti se sviđa.» Vozili smo se u tišini, dok su se moja koljena prekrštala iznova i iznova. Nisam mogla da se smjestim prijatno – nisam znala kako da se ponašam. Prije samo nekoliko minuta, poljubila sam ovog muškarca. Poljubila sam ga nakon što sam ga vidjela po prvi put. Gledajući u moje prste na nogama, mislila sam na cipele koje sam obula, kako je on znao moj broj. Kako je on... previše saznao o meni i mom svakodnevnom životu. I nije želio da mi kaže kako. Ne mogavši da se suzdržim, prošaputala sam, «Jesi li ti uhoda?»


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

Znala sam da je rizično da ga to pitam ako sam se nadala da ne uništim ovo veče još više. Ali ja nisam bila glupa, ovaj muškarac je igrao igru sa mnom, i ma koliko zgodan i nevjerovatno privlačan da je bio, mogla sam da završim povrijeđena. Uhode nisu bile šala. Mogle su da budu smrtonosne. Nije pogledao u mene, ali osjetila sam kako se mijenja. «Šta misliš?» «Ne znam šta da mislim. Odbijaš da mi kažeš bilo šta o tome ko si, ili zašto si me uopšte kontaktirao.» Zašto ja? Vječno pitanje. Upravljujući autom niz moju ulicu, uzdahnuo je. «Previše si radoznala za stvari koje nisu bitne.» «Naravno da su bitne!» Zapanjio se, buljeći u mene tako da sam prekrila usta svojim dlanom. Jesam li se proderala? «Sve što je bitno je krajnji rezultat.» Ispravljajući se, pitala sam, «A to je?» «Ti.» Motor se ugasio; parkirao je iza moje kuće, njegova svjetla su obasjavala rakuna kako kopa po mom smeću. «Ti si krajni rezultat. To je sve što mi je bitno, Ljubimice. Ostalo je samo istorija.» Zenice njegovih očiju su se raširile. Prije nego sam mogla da se pomjerim, uhvatio me je za potiljak vrata i privukao bliže. Naše usne su se sastale, otvarajući se zajedno kako bi mogao njegovim jezikom da prelazi preko mog. Poljubac me je ošamutio, a onda je bilo gotovo. «Želim da te vidim ponovo,» rekao je izrično. «Večeras nije bilo dovoljno.» Teško sam disala, nisam mogla ni da trepnem. «Ja – dobro.» Izvukao je svoj telefon, a onda ispružio svoj dlan meni. Znala sam šta hoće. Izvukla sam moj telefon i dala mu ga. Dok sam gledala, ukucao je svoj broj telefona u moj, a onda moj u njegov. Oprezno, uzela sam svoj telefon nazad. Bio je topao od njegovom dodira. «Pa... onda...» «Javiću ti se uskoro. Naspavaj se malo, važi?» «Uh, važi. Ja – važi.» Govorila sam važi baš često. Takođe sam imala problema da izvadim smisao ove lude noći. Skinuvši njegovu jaknu, krenula sam da mu je dam. Podigao je obrve. «Zadrži je,» rekao je čvrsto. «Ne, u redu je. Kuća mi je odmah ovdje.» Nisam mogla da uzmem ništa više od ovog muškarca. Prije nego je uspio opet da kaže, spustila sam je na sjedište i iskočila van. Kad sam bila kod mojih vrata, okrenula sam se kako bih mogla da pogledam nazad u njega. Silver me je gledao kroz njegov prozor, tamne sjenke nisu dozvoljavale da pročitam izraz njegovog lica. Ali nije bilo važno – ne sad. Moja unutrašnjost je


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

odlučila kako se već osjećam. Bila sam savladana sjećanjem na njegov poljubac, na moje otečene usne i klizavost njegovog jezika. Nije se odvezao sve dok nisam otključala svoja vrata. Ušla sam unutra, zatvorivši ih lupanjem. Mirnoća mog doma samo je povećala zvuk lupanje mog srca. Sveto sranje. Sve u meni je zujalo. Suzbila sam hitnoću da odem dalje i vidim šta bi mi Silver uradio. Sad sam plaćala za to. Ženska modra jaja su istina. Nasmijala sam se gorko, prolazeći prstima kroz kosu. Skinuvši štikle, pogledala sam u pulsirajuću bol na mojoj podlaktici. Napadač u uličici mi je napravio modricu. Moglo je da bude mnogo gore. Bez Silvera koji je došao da me spasi, noć je mogla da se završi mnogo gore od nejasnih osjećanja. Ali on me je spasio, podsjetila sam sebe. Trljajući zglob, sjetila sam se kako je napeto Silver izgledao kad je stigao. Nikad muškarac nije pokušao da me tako zaštiti. Uhavtivši ivicu haljine, uradila sam mali okret. Bila sam vrtoglava, plutajući na mojim umornim nogama dok sam se okretala po kući. Mjehurići u mom stomaku su bili kao karbonizacija i kofein. Osjetila sam se živom. Kad sam se poslednji put ovako osjećala? Ali i dalje imam tako puno pitanja. Silver je znao stvari o meni koje nije trebao, ne neko koga nikad nisam upoznala. Takođe je uživao izigravajući povučenost. Podsjetnik na njegove prljave kezove i vrele usne pomamilo je moje ostale nezadovoljene djelove tijela. Da me je samo malo dalje gurnuo u uličicu, vjerovatno bih mu se prepustila. Ili možda ne bih. Jebiga, nisam znala. Sve što sam znala je da sam ja bila tu, on nije, i da sam bila nenormalno napaljena. Skinuvši haljinu, zakačila sam je u ormar i skoro polugola pala na dušek. Dugo vremena nisam radila ništa, samo sam tako ležala sa licem zabijenim u jastuke. Brojala sam sekunde. Pokušala sam da natjeram um da se fokusira na dosadne stvari. Konačno, prevrnula sam se i dunula u kosu na licu. Prokletstvo. Ne mogu uopšte da se opustim. Okrenuvši se u krevet, pogledala sam u mali stočić pored mene. Možda... možda bih mogla... Gutajući, posegnula sam, otvarajući fioku. Unutra, ljubičasta igračka za seks me je čekala. Smjestila sam je tu, ne želeći da je bacim ali previše zasramljena kako bih je koristila. Za šta bi mi ikad trebala? Sad, znala sam za šta.


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara OSMO POGLAVLJE Alexis

«Imaš neke stvari da objasniš,» Laralie je rekla, spuštajući kutiju na moj sto. Poskočila sam u stolici, budeći se iz prijatnog – prljavog – sanjarenja. U njemu, Silver je došao u moju kuću, pronalazeći me kako uživam sa dildom koji mi je poslao. U mojoj glavi, bio je srećan da mi se pridruži i nauči me kako se stvarno koristi. Trepnula sam u dugačku kutiju. «Šta je ovo?» Ne znam što sam pitala. Jedan pogled na kutiju, i bilo je očito; Silver mi ju je poslao očito. Naslanjajući svoje laktove na sto, Laralie se nagnula bliže prema meni. Izdigla je jednu fino oblikovanu obrvu. «Dostavljač je upravo ovo isporučio za tebe. Ispljuni, reci ko je on?» «Ko je ko?» «Tip koji ti šalje paket iznenađenja u sred bijelog dana!» Hvatajući kutiju, povukla sam je bliže. «Zašto misliš da uopšte postoji tip?» Prevrnula je svojim očima. «Nisam glupa, Alexis. Znam da se viđaš sa nekim. Vidi kako se dotjeruješ, očito je.» Pokušala sam da ocijenim svoje sopstveno ponašanje. Jesam li se ponašala drugačije? Naravno da jesam. Moj život se promijenio, Silver nije kao drugi sa kojima sam se izlazila. Sranje. Jesmo li mi uopšte izlazili? Nisam imala pojma kako da nazovem našu situaciju. Laralie je pročistila grlo. «Pa?» Prelazeći rukama preko svog lica, uzdahnula sam. «U redu, viđam se sa nekim.» Dahnula je dramatično, i prekrila usta rukom. I dalje sam mogla da vidim ivice njenog ogromnog keza. «Znala sam! Kako izgleda? Šta ti je poslao?» Moje oči su sa pitanjem pogledale kutiju. «Ne znam. Voli da me šokira.» «Ooh, zvuči zabavno.» «Tako nekako.» Uzimajući telefon, brzo sam otkucala: Kako znaš gdje radim? Poslavši poruku, virnula sam gore u Laralie. Bila je polu presavijena preko mog stola, podsjećajući me na uzbuđeno kuče. «Ne očekuješ od mene da otvorim ovo ispred tebe, je li?» «Oh da, očekujem!» Telefon u mojoj ruci je zazujao. Sa uzbuđenjem koje mi je ubrzalo puls, pročitala sam poruku. Silver: Znam više o tebi nego što shvataš. Grobne riječi su me smrzle.


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

«Alexis? Jesi li dobro?» «Da.» Zakopala sam telefon i džep. «Dobro sam, ne brini.» Na šta dođavola on misli? «Stvarno me nećeš pustiti da sama ovo otvorim?» Njeni zubi su zasijali. «Uhodiću te i u kupatilo ako treba.» Nadam se da nije još igrački za seks. Vireći sa jedne na drugu stranu, klimnula sam. «Dobro, ali ovo ostaje između nas.» Povukavši traku, skinula sam je. Zatim, polako sam podigla poklopac od kutije. Zajedno, obije smo ošto udahnule. Haljina je bila kao vodopad žive. Podigla sam je dovoljno visoko kako bi vidjele nisko sječena leđa, dok je na ivicama čipka cvjetala kao vrt ruža. «Znaš li ti šta je ovo?» Laralie je upitala, pokazujući na etiketu koja je bila zalijepljena na vrat haljine. «Ovo je Vera Wang haljina, iz nove ograničene kolekcije. Ovo mora da košta bogatstvo!» «Stvarno?» pitala sam, ali... Znala sam. Kao dijete sam provela puno vremena režući slike ovakvih haljina i lijepeći ih na zid. Nisam željela da ulazim u ovo sa njom. Nije bilo važno. Ne više. Laralie je izbečila očima na mene, spustivši haljinu prije nego je uzdahnula. «Alexis, radimo u magazinu koji pokazuje ovakve haljine! Zar nisi nikad primjetila.» Povila sam ramena prema gore. «Ja radim kancelarijski posao, ne članke kao ti.» Mrzjela sam da se pretvaram glupom, ali i to je bolje nego da objašnjavam od čega sam odustala. «Prelijepa je, koga je briga ko ju je napravio?» Usne su joj se povile naviše, dok je ruku prevlačila preko lica. «Poslao ti je nešto poput ovoga, a ti čak i ne razumiješ.» Trljajući svoje sljepočnice, zastenjala je. «Kako tipovi kao ovaj nikad mene ne kontaktiraju? Ja bih to cijenila!» Vrpoljeći se, opet sam pogladila nježni materijal. «Ja cijenim.» «Dobro, dobro. Pretpostavljam da sam malo iznenađena da vidim ovo uživo.» Uzela ju je, prateći porub. Kad sam pomjerila haljinu, nešto je skliznulo prema meni. Mala koverta je bila divno poznata, ali nisam željela da Laralie vidi poruku. Stavivši je u krilo ispod mog stola, razvila sam plan kako da je se oterasim kako bih pročitala poruku. Prije nego sam mogla to da uradim, novi glas je progovorio. «Izvinite me, Alexis Willow?» Zajedno, Laralie i ja smo pogledale u čovjeka koji se pojavio. Širina njegovih ramena koja su se isticala kroz njegovu crnu majicu, pokazivala je da očito vodi računa o sebi. Na kockastoj vilici je imao bradu staru oko dva dana, i podočnjake ispod sjajnih smeđih očiju. Iza njegovog uva bila je smještena jednostavna crvena hemijska. «Da?» pitala sam. «Ja sam Alexis, a vi ste...?»


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

«Detektiv Roose.» Ispružio je veliku, žuljevitu ruku. Impulsivno sam se rukovala, ali moja koža je bila obamrla. Detektiv. Potpuno sam zaboravila. Svi u prostoriji su gledali u mom pravcu, većina se nije trudila ni da bude suptilna. Roose mi je klimnuo glavom. «Možemo li da odemo negdje gdje je malo privatnije?» Laralie je napravila pokret iza njegovih leđa, podižući grudi i zanjišivši kukovima. Pročitala sam sa njenih usana: «Želiš li da mu odvučem pažnju sa tebe?» Zagnjurivši glavu, brzo sam odmahnula. Nisam trebala nju da ovo pogorša. «Naravno, možemo da odemo u jednu od prostorija za konferenciju.» Poruku od Silvera sam stavila u džep od pantalona prije nego što sam ustala. Svojim palčevima je krenuo naniže dok ih nije zakačio na kaiš. Ispod jedne solidne ruke, provirila je fascikla. «Vodi nas.» Na ukočenim nogama, okrenula sam se, marširajući prema staklenoj prostoriji na dnu hodnika. Svi su me i dalje gledali, i kad sam pogledala ka Laralie, podigla je kutiju i usnama oblikovala: «Čuvaću ovo za tebe.» Čuvaće je? Znala sam da će vjerovatno da sjedne i balavi nad haljinom, zamišljajući kako je nosi na nekoj otmjenoj zabavi. Bilo mi staršno drago što sam našla poruku i uzela je, jer bi bila katastrofa da je u njenim rukama. Otvorivši vrata, pokazala sam Rooseu da uđe. Vrhom prsta je dotakao svoju glavu, smještajući se za dugački sto, dok sam zatvarala roletne. Nisam željela da moje kolege njuškaju kroz prozore u nas. «Izvini zbog svega ovoga,» rekao je kad sam sjela nasuprot njega. U njegovim očima je bila vlažna realnost, koja je učinila da pomislim da mu je stvarno žao. Izvukao je fasciklu i belježnicu. «Stvarno se nadam da mi možete pomoći.» Dok sam sjedela nelagodno, naborala sam čelo. «Rekli ste da je ovo o banci Old Stone?» Crvena hemijska se vrtjela u njegovim prstima. Vidjela sam kako su debeli, kao da je mladi detektiv radio na farmi čitavog života. «Tačno. Pljačka koja se desila prije pet godina. Sad, siguran sam da vi –» «Je li pljačka prava riječ?» Zastao je, dok je hemijska dodirivala koricu belježnice. «Izvinite me.» Ljuljajući se na mjestu, slegnula sam. «Mislim, ko god da je ukrao taj novac... vratili su ga nazad ljudima kojima je trebao da ide. Zar nisu?» Njegov osmjeh je izgledao kao ustajao. «Gospođice Willow, čovjek koji je hakovao banku tog dana je uzeo nešto što nije bilo namijenjeno za njega. Prekršio je zakon. To je bila pljačka – i to velika. Direktno i jasno.» Ispod stola, palcem sam stisnula stražnju stranu jedne ruke. «Ljudi su bili iskorišteni od osiguravajuće kompanije.» Zaboravila sam imena, bilo je davno kad je ta vijest bila glavna.


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

«Pretpostavljam da ste slušali izmišljena sranja. Heroj Pljačkaš banke,» izrugivao se. «To je smiješno. Uzimajući u obzir da ste skoro ubijeni tog dana, sigurno ste srećni što branite kriminalca kojeg jurimo.» Ubijena. Ta me je riječ presjekla, gurajući znoj iz svake moje pore. Sve iz tog dana je mi u sjećanju postalo nejasno, nesigurno i bez zvuka kao da se dogodilo nekom drugom i kao da sam samo čula priču iz druge ruke. Ali bio je upravu. Zašto sam branila nekog ko je stavio živote ljudi u pitanje? Moj život. Krivica je gorjela kroz mene, kao da je neko stavio bateriju u moje grudi i ostavio je izrezanu. «Žao mi je. U pravu ste.» Ublažio je njegov ton. «To je zvučalo kao da vas optužujem. Ne radim to. Ustvari, ovdje sam jer ste vi jedna od nekoliko ljudi koji su imali bilo kakav kontakt sa čovjekom za kojim tragamo.» Njegov osmjeh je bio blag. «Trebam vašu pomoć, gospođice Willow.» Odgurujući kosu sa lica, fokusirala sam se na njega. «Godinama ranije, kad se sve ovo desilo, dala sam svoju izjavu. Trebalo bi da imate to u svoje fajlove.» «Imam, i pročitao sam je nekoliko puta.» Otvorio je svoju bilježnicu, pregledavajući je. «Niste imali mnogo da kažete. Ako išta, uglavnom ste odbijali da govorite. Ovdje sam jer sam se nadao da ću da dobijem jasniju sliku.» Jezik mi se zgrčio. «Ničeg se ne sjećam. Stvarno.» Olovka je počela brže da se okreće. «Ničeg? Kako je to moguće?» «Nakon... što se to dogodilo, posjećivala sam psihijatra.» Moja majka je insistirala na tome. Od crtanja svojih velikih planova, došla sam na to da se krijem u svojoj sobi i nikad ne izlazim iz kuće. «Rekli su mi da je to odbrambeni mehanizam. Trauma mi nije dozvoljavala da se prisjetim detalja.» Roose se nagnuo bliže, uzimajući moju ruku sa stola. To me je podsjetilo na Silvera, pa sam je povukla, osjećajući se nelagodno zbog tolike intimnosti pružene od detektiva. «Mogu li da vam pokažem nešto?» Klimnula sam, i on je otvorio svoju fasciklu. Predajući mi papir, čekao je zabrinuto. «Pročitajte i recite mi ako vam to nešto znači.» Nagnula sam se bliže, pogledala sam u izblijedeli list. Sadržavao je gomilu simbola, riječi i brojeve povraćanja, ako mene pitate. «Šta ja treba da gledam?» «Tačno je tu u sredini.» Gledajući iskosa, pogledala sam... i vidjela. «Oh!» Iznenađena, počela sam da čitam rečenicu. Bila je sakrivena u gomili. «Govorila je 'Srebrne (Silver) kašike za neke, vladini kurčevi – » Počela sam da se davim. Detektiv me je gledao izbliza, je li želio da vidi moju reakciju? Kurčevi za sve ostale, završila sam u mojoj glavi. Pogledala sam ga nervoznim pogledom. «Šta je ovo?» «To vam ništa ne znači?» «To je malo vulgarno,» promrmljala sam.


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

Uzdahnuvši, povukao je papir nazad. «To je fraza koja je bila skrivena u kodu koji je naša tehnička inteligencija uspjela da iskopa nakon poslednjeg pokušaja hakovanja. To je hakerska posjetnica, ako mene pitate.» Potiljak mog vrata je bio topao. «Oh,» rekla sam jednostavno. Roose je povukao fasciklu, njegov ton je bio kao da me preklinje. «Stvarno nemate pojma o tome, a?» «Stvarno nemam.» Pogledala sam prema vratima. «Je li u redu ako sad odem?» «Volio bih da imam snimak od tog dana, ali je i dalje svezan u crvenoj traci.» Njegova stolica je zaškripala, dok se pomjerao napred a zatim nazad. U svakom smislu je iskazivao svoju frustraciju. «Učinite mi još jednu uslugu.» «Koju?» «Mislite da ničeg ne možete da se sjetite, ali zatvorite svoje oči i pokušajte. Ja računam na vas. Ako ne možete da mi date makar jedan malecni djelić informacije kako bi pomogli da se zatvori slučaj... neko drugi bi mogao da završi na nišanu pištolja. I oni možda neće imati dovoljno sreće da prežive kao što ste vi.» To je bila velika doza realnosti. «U redu,» prošaputala sam. Srce mi se uvijalo iznova i iznova. «Pokušaću. Postoji li nešto određeno za čim tragate?» «Bilo šta. Negovo lice, njegov glas, jednostavno bilo šta.» Zatvorivši oči, udahnula sam – zadržala sam vazduh. Prolazeći kroz moje sjećanje je bilo kao da kopam u mračnoj pećini. Gurala sam i gurala kroz gustu tamu i gušeći pijesak. Negdje u mojoj glavi su bili odgovori. U očima mog uma, vidjela sam pištolj. Bio je oprljan, vreo i ciljao me između očiju. Da. To je bilo tačno. Zgrabio me je, povukao bliže, i onda je prošaputao... rekao je... Jebote, šta je rekao. Zašto je izabrao mene od svih ostalih u banci tog dana? Glava mi je drhtala; sve je drhtalo. Držala sam se za svoje ruke, grleći se čvrsto i boreći se protiv talasa straha. Ovo je bilo upravo ono što sam željela da izbjegnem. Roose me je podsjećao na sve što sam zakopala, tjerajući me da kopam iz taloga mog uma, čineći noćne more ponovo stvarnim. Te oči... Taj glas... «Gospođice Willow!» Rooseovi dlanovi su se našli na mojim ramenima; skoro da sam pala sa mjesta gdje sam sjedela. Znoj je moju majicu prilijepio uz mene, dok sam disala sve brže i brže. «Jeste li u redu?» pitao je, pomažući mi da sjednem uspravno.


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

«Da, dobro sam.» Moj osmijeh je bio slab, znala sam da nije ubijeđen. «Ovaj intervju je završen.» «Ali, gospođice – » «Završen je. Ne mogu ovo da radim.» Namrštivši se, pomjerio se kako bih mogla da ustanem. Držala sam se za sto, pokušavajući da mu stavim na znanje da sam u redu bez njegove pomoći. «Molim vas,» rekao je. «Potrebno mi je da pogledate neke fotografije. Trebam odgovore, zaključke, bilo šta da mi pomogne da uhvatim ovog čovjeka prije nego uradi ovo opet.» Opet. Laraliene riječi su mi se vratile. «Da li je stvarno uspio da to uradi, da hakuje drugu banku?» Roose je oklijevao, razmišljajući o mom pitanju. «Ne, to je samo bio pokušaj kroz njihov sistem. Ali siguran sam da je to isti tip kao od prije pet godina.» Bila sam ošamućena; borila sam se da opet ne sjednem. Ovaj čovjek se stvarno vratio? Iako je i dalje plivao u mojoj viziji, pogledala sam u njega. «Detektive,» rekla sam polako. «Dajte da vam dam moj broj telefona. Ako se sjetim bilo čega, reći ću vam.» Napeo se, dajući mi olovku kako bih mogla da zapišem moj broj u njegovu bilježnicu. «Hvala vam. Izvolite, moja kartica.» Izvukao ju je iz svog džepa, nudeći mi je. «Ako me prvi ne zovnete, potražiću ja vas. Ako je to u redu?» «Da, naravno.» Njegov osmjeh je bio ljubazan, ali sam znala da sam ga razočarala. Osjećala bih se loše zbog toga, da se moj stomak nije već prevrćao i vezao u čvor. Kad je Roose napustio prostoriju za konferenciju, trčkarala sam iza njega, žureći na suprotnu stranu prema prostoriji za odmor. Nalazila sam se na ivici da budem bolesna, grlo me je svrbjelo. Naslonivši se na sudoperu, otvorila sam česmu. Voda je potekla, moji dlanovi su je hvatali i pljuskali moju bolesno blijedu kožu. U ogledalu, vidjela sam kako ispijeno izgledam. Bilo je kao da sam vidjela duha. Na neki način, jesam. Ta sjećanja. Ja samo... Nisam ih željela. Željela sam da taj dio mog života nikad više ne ispluta. U mom džepu, telefon mi je zazujao. Osušivši ruke, izvadila sam ga, čitajući ekran. Silver: Idi u Lotus Spa u Červrtoj ulici, očekivaće te. Ponesi haljinu, nosićeš je večeras. Izvodim te na večeru. Ugovorio mi je da idem u banju, i želio je da idemo na večeru? Ovo mi se više svidjelo nego naš tajni susret u seks klubu.


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

Otkucala sam nazad, Zvuči kao sastanak. Prije nego sam stisnula poslati, uhvatila sam sebe u ogledalo kako se smješkam. Silver me je u trenutku povukao iz bolesne i stresne u vrtoglavu i uzbuđenu. Cerekajući se, stisnula sam dugme i onda ostavila telefon. Ovaj čovjek... Činio je da tako lako zaboravim svoje nevolje.


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara DEVETO POGLAVLJE Alexis

Banja se nalazila u centru koji je bio rezervisan za banke i prodavnice. Drugim riječima, mjesto na koje sam rijetko išla. Sa kutijom, u kojoj je bila haljina, ispod jedne ruke, prošla sam kroz vrata i ušla u spokojnu, drvenim duvačkim instrumentima ozvučenu čekaonicu. Za pultom se nalazila žena koja me sa sumnjom gledala dok sam prilazila. «Zdravo,» rekla sam, osjećajući se kao da ne pripadam tu. «Izgleda da imam rezervaciju ili tako nešto?» Njene nacrtane obrve su se podigle. «Oh?» Dugim manikiranim noktima je okretala strane u svesci koja se nalazila na pultu. «Ime?» Je li mogao da izabere naduveniju banju? «Alexis. Alexis Willow.» Počela je da se smješka, ali su joj usne ostale zgrčene. «Uh. Evo vas.» Zvučala je iznenađeno, dva puta provjeravajući listu. Onda, sa sjajnim pokazivanjem vještine, stavila je ogroman kez na usta i raširila ruke. «Dobro došli u Lotus Spa! Vidim da ste rezervisani za deluks paket.» Stisnula sam kutiju čvršće. «Nisam sigurna da sam deluks tip osobe.» «Gluposti. Sadrži piling sa solju, manikir i pedikir, namakanje u morskom krastavcu, šminkanje i friziranje, kao i masažu!» Potrudila sam se da se ne nasmijem. «So i krastavci? Spremate li me to za kuvanje?» Ženino kiselo razočarenje skliznulo je opet na mjesto. «To je dobro za vašu kožu. Moglo bi da ti koristi, srce.» «Ja... mislim da ću uzeti manikir i pedikir i masažu, ali hajde da izbjegnemo stvari sa hranom.» Očito, nije bila sigurna šta da uradi sa otkazivanjem. Spustivši ruku pored sveske, pomjerila je usta ali nije ništa rekla. «Ah,» slađi glas je dobacio. Okrenuvši se, vidjela sam mladu plavušu sa paž frizurom. Mahnula je, uzevši me nježno za slobodnu ruku. «Ja sam Sarina, ja ću raditi sa vama. Molim vas, pođite sa mnom.» Klimnula sam. «Sa zadovoljstvom.» Sarina me povela iza ugla, mermerni pod je odzvanjao dok smo hodale. Oko nas, različite biljke su ukrašavale prostor, kao i mali potočić koji se nalazio na jednoj strani poda. Morala sam da priznam da je mjesto izgledalo predivno. «Ovdje,» Sarina je rekla, dajući mi bade mantil i japanke kad smo ušle u mračniji hodnik. «Obucite ovo iza paravana, tamo je ormar za vaše stvari.»


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

Uzela sam bade mantil, testirajući njegov meki materijal. Nisam očekivala da se presvlačim, ali to ima smisla. «U redu, hvala.» Otišla sam iza visokog obojenog paravana. Napravili su malecne ormane u ono što je vjerovatno bila ogromna prostorija za presvlačenje. Na jednoj strani sam primjetila tuševe. Za posle kad te prekriju sa soli i morskim krastavcima, pomislila sam. Stavivši kutiju sa haljinom u ormar, počela sam da skidam svoju odjeću. Kad sam krenula da skidam pantalone, osjetila sam nešto u zadnjem džepu. Zbunjena, izvukla sam pismo. Srce mi je zakovitlalo. Zaboravila sam na ovo! U svoj onoj frci sa detektivom, zaboravila sam da sam sklonila Silverovo poslednje pismo kako ga niko ne bi vidio. Otvorivši ga, ugrizla sam se za donju usnu. Draga Ljubimice, Večeras, imam planive za tebe. Planove, za koje znam da će ti se svidjeti. Jedva čekam da ih podijelim sa tobom. ~S Protrljala sam papir, a onda ga čvrsto presavila. Dug, vreo dah je pobjegao od mene. Jebiga, šta god da napiše, previše me uzbudi. Pitala sam se šta je isplanirao. Takođe sam se pitala da li ću moći to da izdržim. «Gospođice?» Sarina me je pozvala. «Samo sekund!» Požurila sam da se presvučem. Stavila sam odjeću zajedno sa kutijom u kojoj je haljina, a zatim sam obukla i svezala bade mantil. Osjećaj na mojoj koži je bio nevjerovatan. Sarina me je čekala gdje sam je i ostavila, njene ruke su pažljivo obgrile slatki cvijetni top koji je imala na sebi. Savršeno se uklapala u biljke i mermerne zidove. Kad me je primjetila, lice joj se iskrivilo u osmjeh sa rupicama. «Izgledaš sjajno.» Samosvjesno sam podigla ruke. «Ha, ja sam najljepša djevojka na Balu Tuširanja.» Očekivala sam da prevrne očima na moju glupu šalu, ali je ustvari frknula. «Možda ćeš biti krunisana kraljica, onda možeš da nosiš kapu za kupanje.» Možda je njen posao bio da bude dopadljiva, ali nije me bilo briga; bila je dobra u tome. Smijući se, pratila sam je u prostoriju gdje je nekoliko drugih žena sređivalo svoje nokte i frizure. Sarina me je posjela na stolicu; luksuz je bio svuda okolo. «Koju boju želiš za nokte?» Raširila sam svoje prste, mršteći se. «Ne lakiram ih često. Ne znam.» «Evo, samo pogledaj u ove i vidi koji će ti privući pažnju.» Ponudila je poslužavnik. Na vrhu njega, bio je točak sa bojama koje su bile dostupne. Bila sam pogubljena sa ponuđenim izborom.


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

Prelazeći rukom preko boja, udahnula sam. «Tako veliki izbor?» «Uzmite koliko god vam treba vremena da izaberete.» Krenula sam da joj se zahvalim na strpljenju. A onda sam ga vidjela; lak je sijao sa snopom svjetlosti zvijezda. Srebrno.(Silver) Pokazujući na njega, pokušala sam da kontrolišem svoj osmjeh. «Ovaj, molim vas.» Manikir i predikir je bio sjajan. Pronašla sam sebe kako se opuštam dok je Sarina radila na prstima mojih ruku i nogu. Kad je završila, pogledala sam svoje nokte sa strahopoštovanjem. Sijali su, čisto srebro je bilo takvo da oduševljava. «Sviđa ti se?» pitala je. «Da. Sviđa.» Potpuno su se uklapali sa mojom haljinom. «Sad, hajde da te našminkamo i napravimo frizuru.» Trznula sam se. «Ovo će da zvuči nezahvalno, ali radije... ne bih.» «Ali platili ste za to.» Silver je platio za to. Ne ja. Slijegajući ramenima, pocrvenjela sam od nervoze. «Ovo nisam radila, recimo – nikad, pretpostavljam. Zato se osjećam kao da ja nisam baš ja.» Ulizivajući se, susrela je moje oči sa svojim prijateljskim osmijehom. «Samo ću malo to uraditi. Ne brinite.» Željela sam da kažem ne, ali bila je tako iskrena. «U redu, ali molim vas, nemojte stavljati puno.» «Učiniću da izgledate kao vi, samo sjajnije.» Namignula je, a onda počela da sređuje moju kožu. Sjedeći tu, moja opuštenost je isparila. Bila sam oprezna sa onim što ću vidjeti kad završi. Osim što, minut kasnije, kad mi je rekla da otvorim oči... Shvatila sam da sam se ponašala glupavo. «Oh, moj bože!» Nasmijala sam se, okrećući se sa jedne na drugu stranu u ogledalo. Sarina je to zadržala jednostavnim, samo sjenka i malo maskare. Podigla je moju kosu u delikatnu frizuru, ostavljajući moj vrat dug i izložen. Izgledala sam kao ja samo poboljšano. «Nevjerovatna si.» «Drago mi je da ti se sviđa.» Imala sam osjećaj da će se i Silveru svidjeti krajnji rezultat, takođe. Vodeći me dalje u zgradu, uvela me je u sobicu punu svijeća. Mirisalo je na sandalovinu i kokos, dok su police sa uljima prekrivale čitav zid. «Samo skini svoju odjeću i uđi pod čaršav,» rekla je. Tvoja masaža će početi za nekoliko minuta.» «U redu. Zvuči savršeno.» Definitvno bih mogla da iskoristim ovu masažu. Stres od sasatanka sa detektivom Rooseom me je ostavio napetu, čak iako sam dala sve od sebe da zaboravim čitav nered.


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

Sarina je izašla kroz vrata, tako da sam odvezala svoj bade mantil, puštajući da sklizne do mojih stopala. Ostavši samo u brusu i gaćicama boje lavande, popela sam se na sto. Soba je bila topla, a blaga muzika me činila pospanom. Sa licem zakopanom u rupi na jednoj strani stola, počela sam da plutam. Distancirana sam čula kako se vrata otvaraju i stopala koja su polako prilazila ka meni. «Dobro došla nazad,» promrmljala sam, skoro se nasmijavši kako sam pijano zvučala. «Umalo sam se onesvijestila.» Čvrste ruke su povukle čaršav na dole, pritiskajući moja ramena sa izvježbanom snagom. Vreli šapat je dotakao zatiljak mog vrata. «Nadam se da te nisam skoro uspavao.» Poskočila sam, zamalo udarivši Silvera svojom glavom. «Ti!» prodahtala sam, obavijajući čaršavom grudi. To je bio on; stojeći tu sa zlobnim smiješkom, dok su mu ruke sijale od ulja. Povukao je rukave svoje majice visoko, na taj način izlažeći svoje nadlaktice. Silver je bio ovdje. OVDJE. Prekrstivši bicepse, podigao je jednu obrvu na mene. «Izgledaš napeto. Daj da ti pomognem.» «Kako si došao ovdje?» izlanula sam. «Dovezao sam se. Uglavnom na taj način stižem okolo.» «Ne. Ne. Kako si – gdje je moja maserka?» Uvio je svoje šake, savijajući prste jedan po jedan. Jebiga, imao je prelijepe duge prste. «Tačno ispred tebe. Iako je maser ispravnije.» Pogledao je uz i niz mene, zadržavajući se na mojim grudima preko odjeće. «Predivna haljina ili jednostavni čaršav, u oboje odužimaš dah.» Podsjećanje na Red and Ripe me je promeškoljilo. «Ovo si sve vrijeme planirao.» «Šta, da dođem ovdje i masiram te? Naravno» «Onda zbog čega laž da ćemo na večeru?» pitala sam glupavo. Nasmijao se, zabacujući glavu prije nego ju je povukao naprijed približavajući je. «To će se dogoditi. Ali radovao sam se ovome tokom čitavog dana. Lezi dolje, Ljubimice.» Malecna varnica želje se uskovitlala u mom stomaku. «Ti si ozbiljan.» «Većinu vremena.» Namignuo je dječački. «Daj da ti pomognem da se opustiš.» Ovo će biti suprotno od opuštanja. Okrenula sam se polagano, legnuvši na stomak. Čaršav je i dalje bio obavijen oko mene kao oklop. Počeo je lagano; prstima stiskajući moja ramena. Pomjerivši čaršav, izložio je moju kičmu. Moji mišići su se stegli, želeći da se pobune, ali njegov glas me je zaustavio. «Dopusti mi da ovo uradim,» prošaputao je. «Prepusti mi kontrolu.»


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

Njegovi dlanovi si pošli naniže, zastavši na trenutak u između mojih lopatica. Bila sam izgubljena u ljepoti njegovog dodira. Silver je bio gospodar u ovome, njegove ruke su radile na mojim čvorovima, zamjenjujući ih nečim što je bilo više... električno. Čaršav je bio skinut, hladan vazduh je dodirivao moje kukove i guzu. Okrenula sam se, željeći da mu kažem kako ne bi trebao, kako nisam spremna. Kao svila, pritisnuo je pozadinu mojih koljena. Skočila sam, a njegovo cerekanje nije bila čokolada u mojim venama. Obuhvatio je moje listove, spuštajući se dok nije počeo da gladi moja stopala. To je bilo postepeno, ali plamenovi uzbuđenja su počeli da me ližu. «Je li ovo dobro?» pitao me je. Ugriznuvši se za usnu, zabila sam glavu u mjesto za naslanjanje čela. Moje slagajuće mumlanje ga je vjerovatno zadovoljilo, jer se zalelujao preko mene, ukopavajući svoje prste na mišićima mojih ramena. Svakim ubodom, moji mišići su se pretvarali od zavijajuće mačke do predećeg mačića. Onda je skliznuo svojom rukom preko unutrašnje strane mojih bedara, uništavajući sve. «Hej,» zadhtala sam, odgurnuvši se rukama kako bih ga pogledala. Oči su mu zasijale. «Nešto nije u redu?» «Ne želim srećan kraj sa ovom masažom.» «Svi žele srećan kraj,» rekao je blago, naginjući se unazad kako bih mogla da vidim šta je njegov izraz lica značio. Slabo svijetlo ga je sakrilo od mene, i još gore, osjetila sam kako se povlači. Prije nego sam mogla da istražim šta nije u redu, Silver je buljuo nazad u mene. Sjaj u centru njegovih jantarnih očiju je bio nezaboravan. Bio je ovdje – sa mnom – i ubijedila sam sebe šta god da sam osjetila bilo je moje umišljanje. «Ne laži,» rekao je. «Očito je da želiš da te dodirujem.» Narogušila sam se, ne zbog njegove smjelosti, već zato jer je bio upravu. «Ti si taj koji se pojavio niodkud kako bi me masirao. Ako neko ovdje želi nešto, onda si to ti.» «Definitivno si upravu,» zakikotao se. Njegova težina se smjestila na sto, njegovi dlanovi sa svake strane mojih kukova. Svijeće na zidu su pretvorile njegovu kožu u sjajno bronazano platno. «Više od svega želim da te dodirnem, želim da osjetim mekoću nabora oko tvog klitorisa i otkrijem koliko te činim vlažnom, Ljubimice.» Dah mi je zastao, pretvarajući se u loptu u mom grlu. Silver je podigao jednu ruku u vazduh, savijajući svoje prste. Impulsivno, moja pičkica se stisnula. «Kažeš li to da želiš da prestanem?» «Samo kažem da nisam... spremna da idem tako daleko.»


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

Smijeći mi se tako da mu se zubi nisu vidjeli, Silver mi je pokazao da se okrenem okolo. «Imam osjećaj da si spremnija nego što misliš.» Trljajući donji dio mojih leđa, dunuo je u stranu mog vrata. «Dopusti mi da ti pokažem.» Zatvorivši oči, udahnula sam kroz nos. To je bio moj jedini odgovor. I bio je dovoljan. Savio se preko ivice stola. Kružnim, ritmičkim pokretima, Silver me je dodirivao sa preciznošću. Njegovi prsti su kliznuli preko mojih rebara, dodirnuvši stražnju stranu mojih grudi. Disala sam brže, migoljeći se na mjestu što sam duže izdržavala njegov dodir. Ponašao se kao da već poznaje moje tijelo. Kako je mogao? Šta mu je dozvoljavalo da tako savršeno stvara toplotu u donjem dijelu mog stomaka? Iskustvo, pomislila sam u sebi. Neko ko je seksi kao on mora da je imao mnogo partnera. Vidjela sam seks klub u kojem voli da bude. Ali nisam željela da mislim na to – željela sam da se fokusiram na Silvera i kako se osjećala zbog njega. Dobro. Ne. Predivno. Zadihana, zadrhtala sam kad su njegovi nokti prešli preko moje kičme. Posegnuo je za oblinama moje guze, izvrdavajući oko njih, ne dodirujući me. Moje razočarenje je bilo jasno, čak sam i zastenjala. Njegov zategnuti siktaj me je naježio. Moja želja je bljesnula. Dokazivao mi je da može da me napali, čineći da želim njegov dodir. Ležeći na stolu, moja bedra su se tresla dok je uzbuđenje prolazilo mojim ćelijama, osjetila sam paniku. Ovako sam bila ranjiva, u milosti nekog ko mi je činio erotski žudne, užasne stvari. Željela sam da prestane da me zadirkuje. Željela sam da prestane sa zastajkivanjem između mojih bedara. Njegovi zubi su okrznuli moju sljepočnicu. «Toplota koja dolazi od tvoje pičkice pali vazduh oko moje ruke,» prošaputao je. Zaljuljavši kukove, gurnula sam ih ka njegovom dlanu; stisnuo je moju guzu i ja sam zaječala. To je bilo nesvjesno i nisam mogla da povučem. «Taj zvuk me dovodi do ludila,» zarežao je. «Kurac mi pulsira, Ljubimice.» Bila sam pogođena ubjedljivom žudnjom da bih to vidjela. Kako nevjerovatno bi izgledao, otečenog koplja, ispravljenog do potpune dužine. Kad bi spustio svoje pantalone, upravo sad, da li bih mogla da se oduprem da ga ne dodirujem? Dodirujem njega? «Dosta,» rekao je. Čvrsti prsti uvukli su se moju kosu, povlačeći me. Silver me je izvio, opkoračivši mi struk dok je povlačio moje usne na njegove. Okrenuo me tako brzo da su mi leđa pucnula, zvuk je odjeknuo prostorijom.


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

Jedini drugi zvuk je bio moje očajno cviljenje. Ljubili smo se tako neodređeno vrijeme. Mogli su da budu u pitanju minuti, a mogli su da budu i vjekovi. Samo u čaršavu i vešu, izvila sam se njegovom zagrljaju. Silver je prošao dlanom preko mojih rebara, uvlačeći ga između mojih bedara. Nebesa neka mi pomognu, počela sam da ih širim. Čekaj, upozorila sam sebe. Ne ovdje. To ne može da se desi ovdje. Seks na javnom mjestu nije nešto što bih ja ikad uradila. Nisam bila previše hrabra za to, ili previše smjela. Ali on mora da jeste. Silver je bio divalj, biće razočaran sa nekim kao što sam ja. «Stani,» rekla sam pucajućim glasom. Mračno se zakikotao na mom vratu. Crvenilo mi se proširilo čitavim tijelom, ali sam nastavila sa odustajanjem. Silverova ruka me je lijenjo pogladila po golom koljenu, a onda se sklonila. «Navaljujem prebrzo, je li to u pitanju?» Povukavši čaršav do vrata, ostala sam mirna. Možda će sjedeti ovdje sa mnom, samo me držeći, čak iako ne želim da se jebem. «Tako nekako. Ne znam. Jednkstavno nisam sigurna da mogu da uradim čitavu tu stvar ovdje.» «Ovdje, kao u ovoj zgradi?» Stavljajući pramen moje kose uza uva, cerekajući se. «Ili ovdje, kao jebanje sa mnom uopšte. Nastavljaš da me zaustavljaš da idem dalje.» Počela sam da mucam ; mrzjela sam ideju da on misli kako ga ne želim. «Ne! Nije kao da ja ne želim da to... radim.» Čeličeći sebe, pogledala sam dolje u prednju stranu njegovih pantalona. Njegov čvrst i napaljen kurac bio je masivan, i kad je vidio kako gledam, iskezio se još više. «Ne mazim se sa tobom polu gola jer nisam zaljubljena u tebe, Silvere.» Uhvativši me za bradu, smanjio je daljinu između nas. «Samo te zadirkujem. Očito je da me želiš.» Glas mu se spusti za oktavu, dok je slobodnom rukom gladio svoj kurac preko pantalona. «I jasno je da ja želim tebe.» Fiksirana na njegove erotske pokrete, zaledila sam se. Bilo je kao da je moj mozak imao štucavicu. Rekao je, «Hajdemo odavde. Blizu je rezervacija za večeru, u svakom slučaju.» Ostavio me je, ali sam dobila okrutnu utjehu zbog načina na koji je mumlao zbog njegove neugodne erekcije. Vidjela sam njegov oblik toliko puta, tako da sam počela da imam ideju njegove veličine. Velik. To je bila savršeno dobra riječ za to. «Idi presvuci se u svoju odjeću.» Oprao je ruke u obližnjem lavabou. «Čekaću te pored recepcije.» Topla prostorija je postala tinjajuća. Bilo je olakšanje kad sam pobjegla niz hodnik, moja pluća su konačno mogla da potpuno udahnu.


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

Hoće li on svaki put biti takav? Tako gladan, tako primamljiv? Znala sam odgovor. Sve dok mu budem odolijevala, on će nastaviti da navaljuje. Šta će se desiti kad konačno popustim?


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara DESETO POGLAVLJE Alexis

«Izgledaš malo drugačije,» rekao je. Silver nas je odvezao do restorana, brzom vožnjom od banje. Prije nego smo pobjegli, Sarina me je primjetila u hodniku. Njene oči su srele moje, znatiželjne ali bez sječenja. Mora da je razmišljala i tome šta smo Silver i ja radili. Nakon svega, ja i dalje jesam. Sad, naginjući se nad stolom, pijuckala sam koktel previše brzo. «Drugačije nego kad? Kad smo se prvi put našli, nisam bila baš u elementu.» Razmišljajući o pitanju, zadržao se na njemu duže nego što je izgledalo ispravno. Onda je odmahnuo svojom glavom, izvijajući usta u polu mrštenje. «Uopšteno. Kao da tvoj um nije u potpunosti ovdje.» U pravu je, pomislila sam mrzovoljno. Dio mog mozga je i dalje bio fokusiran na sastanak sa detektivom Rooseom. Uvukao se u moj život kao crna zvijer iz starih noćnih mora. Sve je išlo sjajno, nisam željela otkopavam moju prokletu prošlost od prije pet godina. Neću da dozvolim tom tipu da uništi moje raspoloženje. Primoravši se na osmijeh, podarila sam Silveru moj najdrskiji kez. «Možda samo mislim na sve nevjerovatne stvari koje si uradio za mene.» «Hoćeš da kažeš da si uživala u mojim poklonima.» «Veoma mnogo.» Podigla sam prst, prelazeći preko jednog živinog nabora moje haljine odlučno. «Drago mi je,» rekao je blago. «Ali pitam se da li si uživala u svim mojim poklonima?» Trebala mi je sekunda, ali proždrljiva ivica njegovih usta ga je odala. Znam na šta je mislio, i to je učinilo da se moja koljena stisnu jedno uz drugo. Oh, da, 'uživala' sam u specijalnom vibratoru koji mi je poslao. Sranje, je li mi čitavo lice bilo crveno? Trepnuvši, popio je gutljaj iz svoje čaše. «Ponosan sam na tu igračku. Proveo sam dosta vremena dizajnirajući je.» «Je li se time baviš?» pitala sam, skakajući na bilo kakvu informaciju o njemu. «Ti dizajniraš – ah, igračke za seks?» Moje crvenilo je postajalo još veće. «Radim dosta stvari, moje ruke su u nekoliko kompanija. Volim da budem zauzet.» «Misliš, vodiš višestruke poslove?» moje oči su se raširile. «To zvuči iscrpljujuće.» To takođe objašnjava njegov očiti prihod. Silver je nakrivio glavu. «Imam partnera. On mi pomaže da vodim posao iza scene, u manje uzbudljiva područija.»


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

Ta riječ, 'uzbuđenje'. Vratilo mi je misli na ljubičasti dildo opet. «Ne mogu da pređem preko činjenice da prodaješ...» Prekrila sam jednu stranu usta. «Igračke za seks.» Odmahnuo je rukom kroz vazduh. «Ja ne prodajem igračke. Ja dizajniram interakciju. Susret. Želim da budem siguran da ko god ih koristi zapamti doživljaj koji sam im ja dao.» Njegove oči su se fokusirale na mene, privlačeći vatru koja je kao luster blistala od njih. Progutala sam i promrmljala. «To je na neki način arogantno.» Lice mu je palo, i shvatila sam šta sam rekla. Trznula sam se, ali je prekinuo moje objašnjenje sa glasnim smijehom. Držeći se za čelo, virio je u mene kroz svoje prste. Njegov smijeh je bio sirov, stvarno. «To je više kao to. Volim takvu iskrenost.» Vrpoljeći se, završila sam svoje piće i bila voljna da se još jedno pojavi iz razrijeđenog vazduha. «Ono šta sam mislila je –» «Ne izvinjavaj se.» Snizio je svoj glas. «To jeste arogantno. To je ono ko sam ja. Znam šta želim i uglavnom... mogu da shvatim šta drugi ljudi žele.» Njegovi prsti su prešli preko, češajući se uz moje. «Jesi li svršila dok si misla na mene?» Mozak mi je zacvrčao, bijela vrela energija mi je krala misli. «Tako dobro?» pitao je. «Čekaj dok se budeš igrala sa pravom stvari.» Zaljuljala sam se u stolici, uživajući u pritisku koji je stizao iz mojih prekrštenih bedara. I dalje sam zujala od njegove senzualne masaže, ali više od toga, ulazio mi je glavu. Upravo kao njegovo prvo pismo. «Ko si ti?» Prošaputala sam. Uhvatio me je za ručni zglob, dok me je njegova griješna aura prekrivala. «Ja sam čovjek koji će te jebati dok ne vidiš zvijezde. Kad te uzmem, to neće biti samo sa mojim ustima. Ili mojim rukama. Ili mojim kurcem. Učiniću te svojom sve do tvoje duše. A onda ću da odem još dublje.» Bilo je čudo da sam mogla da se suzdržim da glasno ne izdahćem. Bradavice su me peckale koliko su bile ispupčene, češući se o materijal haljine. Osjećala sam se kao jedna velika pulsirajuća vena, sve je bilo povezano sa igrajućim mišićima u mom donjem dijelu stomaka. Rekla sam, «Mislila sam kakav si ti čovjek. Koji šalje pakete strancu, koji vodi nekog u seks klub? Ovaj novac, ova pažnja... ne razumijem te.» «Naravno da razumiješ.» Njegovi prsti su prošli niz moju ruku, ali me nisu napustili. «Ti razumiješ ko sam jer si ti ista kao ja.» To je učinilo da mi se kičma ispravi. «Ja uopšte nisam kao ti,» gorko sam se nasmijala. «Ja sam obična, dosadna. Najuzbudljiviji dio mog dana je bio maratonski šou pušten na Netflixu.»


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

Silver je izdahnuo, uspijevajući da mi primakne svoje lice još bliže. Nisam mogla da vidim ništa osim njega. «Ti si potpuno ista kao ja, Ljubimice, inače ne bi bila ovdje. Ali ako sumnjaš u ovu svoju stranu... hrabru i radoznalu stranu koja ide u seks klub, ili fantazira o nekom dok je zadovoljava vibrator koji joj je poslao...» Jebiga, jesam li mogla da budem crvenija? Rekao je, «Ako si zbunjena, onda bi trebali da ti pomognemo da otkriješ koliko daleko si voljna da ideš.» Njegovi zubi su bljesnuli, i ja sam ih zamislila na mojoj vilici. «Dozvoli mi da ti pomognem da razumiješ ko si.» Glas mi je zvučao kao povjetarac kroz polja kukuruza. «Kako to misliš?» «Mogla si da se povučeš iz svega... da si stvarno željela. Ali nisi. Želim da vidim gdje tvoja želja stvarno leži, koja tama živi duboko u tvojim kostima, kakva poročnost spava u tvom srcu.» Silver je želio da mi dokaže da sam ja kao on. Je li bio upravu? «Pa?» upitao me je blago, njegov glas me je pržio. «Želiš li da testiraš svoj ukus u javnosti ili u privatnosti?» Uglom oka vidjela sam da konobar prilazi. Imala sam nelagodan osjećaj da ako priđe do nas, ovaj trenutak će proći. Ne samo da će proći već će biti i izbrisan iz mog sjećanja – iz moje potencijalne budućnosti. Ako ne odgovorim sad, vratiću se svom dosadnom životu. Natjerala sam sebe da mi glas ostane miran. «U privatnosti.» Nasmijao se, spustivši svežanj novca na sto. Konobar se smrzao, povukavši se na kratko. «Gospodine,» pitao je, «Zar nećete da naručite večeru?» «Ne,» Silver je rekao, uzimajući me za ruku i vodeći me na mojim drhtavim nogama. «Čuvao sam svoj apetit za nešto drugo.» Pitala sam se da li ovaj čovjek može stvarno da me pojede živu. I da li bih ga ja čak zaustavila u tome.


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

JEDANAESTO POGLAVLJE Alexis Zgrada kod koje smo se zaustavili bila je kao ploča zlatnog granita u centru grada. Isticala se u visini i daljini u noćnoj praznini. Uglavnom je bila u staklu tako da sam se pitala da li iko ko živi ovdje ima makar malo privatnosti. Silver je parkirao svoj auto ispred, vodeći me prema ulazu gdje je čekao portir sa crnom kapom i rukavicama. Čovjek nije uradio mnogo osim što je gledao u nas, a zatim nam je rukom pokazao da udjemo duboko klimnuvši Silveru. «Mora da si bitan,» rekla sam. «Možda.» Pozvao je lift, uguravši se u premalu kutiju sa mnom. U tom prostoru, zadržala sam dah i čekala. Šta sam čekala? Njega da me dodirne. Da me poljubi. Da ispuni svoje obećanje da će mi pokazati kakav je osjećaj svršiti sa njim, a ne samo sa njegovom poklon igračkom za seks. Ali Silver nije uradio ništa, samo se naslonio na reflektujuće zidove i gledao me kao da može da pročita moje misli. Nisam ga vidjela čak ni da je trepnuo. Je li i on zadržavao svoj dah kao i ja? Ispunila sam svoja pluća, udahnuvši nešto njegovog primamljivog mirisa upravo kad su vrata lifta zazvonila za otvaranje. Posrnuvši van, osjetila sam njegovu ruku na svom laktu kako me stabilizuje. To je bilo munjevito tako da sam morala da se pomjerim prije nego mi se čula sprže. Znalački mi se nasmijao, ali upravo tada sam primjetila moje okruženje. «Lift ide pravo do tvog stana?» prošaputala sam, zapanjena ogromnim penthausom. «Posjedujem čitavu zgradu,» rekao je obično. «Ali da, lift me dovodi pravo ovdje. Lijepo i blizu mom krevetu.» Njegovo cerekanje je bilo kao somot na mom vratu. Kako je bilo kasno, grad je bio svjetlucavo polje ceo krug prozora. Iza, uočila sam izdajničku krivinu Fremont mosta. «Ovo je predivno,» iskreno sam rekla. «Ne.» Nije prestao da gleda u mene, ne od večere. Ne otkad me je vidio. Rekao je, «Ti si ono što je predivno.»


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

Uhvativši se za ivicu onog što bi trebao da bude sto od čistog kristala, gledala sam u njega. Srce mi je zamahnuo prema gore, kao klatno koje nastavlja da blokira moje riječi. Najzad, nasmijala sam se. «Ne zezaj me.» «Ne zezam.» Njegov korak prema naprijed je bio glasan kao gong. «Ali mogu, ako želiš. Jebiga, sve na šta sad mogu da mislim je ti raširena na mom krevetu dok me preklinješ da ližem tu tvoju slatku pičkicu.» Udahnuo je oštro, kao i ja, dok sam kukom udarila o sto. «Mogu li da dobijem piće?» Prije nego nastavimo dalje, bila je moja neizrečena misao. Silver je olabavio kravatu oko njegovog vrata. «Naravno.» Prostorija je dizajnirana da bude velika i otvorena, tako da sam mogla da ga gledam kako ide sve do kuhinje, njegove prste koji uzimaju dvije čaše sa police. Iskoristila sam kratak bijeg od njegove blizine da sakupim svoju snagu. To je bilo kao da je ovaj čovjek imao njegove prekrsne ruke obavijene upravo oko mog grudnog koša, stežući me čak i bez dodirivanja. Silver se vratio, svijetla koja su prolazila kroz velike prozore stvarala su prugaste šare na njegovoj bijeloj majici. Njegovi mišići su bili zategnuti, skriveni kao zvjeri na dnu okeana. Gledala sam ih kako se stežu, zamišljajući ga kako me drži dok njegov zloban osmijeh prelazi preko mojih usta. «Izvoli,» rekao je, predajući mi čašu punu topazne tečnosti. «Rizling. Moj omiljeni.» Nije me bilo briga šta je, jednostavno sam uzela veliki gutljaj. Kiselost koja me palila mi je pomogla da pročistim grlo, ali mi je i zbrkala misli. «Stvarno živiš ovdje?» «Misliš li da sam provalio u nečiji stan?» Nasmiješio se, jedna ruka mu je zategla majicu dok je pokazivo na visoki plafon. «Koji dio mene izgleda kao laž? Moj novac, moji perverzni hobiji... ili nešto drugo?» Gledajući ga iskosa, ujela sam ivicu svoje usne. «Tvoje ime.» Nešto mračno je prešlo preko njegovog lica. Piće iz njegove čaše je to izgladilo. «Daj da te povedem u obilazak, Ljubimice.» Moji koraci su odzvanjali po drvenim podovima. Uskoro, bili su zamijenjeni predivnim bijelim tepisima. Pokazao mi je gigantsku prostoriju za ručavanje, sto namješten za pet osoba, mada sam imala problema da zamislim da je bilo ko ikad ušao u Silverov dom. I dalje sam se borila sa činjenicom da sam ovdje. Dozvolio mi je da provirim u njegovu privatnu kancelariju, sto prekriven crtežima i porukama, većina njih su očigledno bili igračke za seks. Čak me je poveo i u obilazak krova. Vjetar je zamrsio moju kosu iz labave punđe. Krenula sam da je popravim, ali njegova ruka na mom laktu me zaustavila. «Čekaj,» prošaputao je, njegov glas me grijao u hladnoj noći. «Ostavi je puštenu. Volim kad je neuredna.»


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

Mogla sam da vidim treperanje zvijezda odmah iza njegovog uva. Bile su izgubljene u nebu koje je bilo previše crno da bi izgledalo stvarno. Koliko smiješno je to bilo da sam ga pronalazila zanosnijim nego ta antička svijetla? Njegovi prsti su se povezali sa mojima. «Prati me.» Duboko u sebi, znala sam gdje idemo. Silver me povukao nazad unutra, u sobu veliku kao što je dnevna prostorija. Zidovi su bili bogato metalni i crni, a prekrivači na king kretevu su odgovarali njima. Tepih je bio tako gust da sam morala da se uvjerim da ne hodam po paperijastim jastucima. Nikad nisam vidjela tako luksuznu spavaću sobu. Jedan zid bio je sječen u luku, iza je bilo crno mermerno kupatilo sa ogromnim nepokrivenim tušom. Tamo su bile i stepenice koje su na platformu sa đakuzijem. Prsti su se spustili preko moji ramena otpozadi. Odjednom, napetost u vazduhu se promijenila. Silver je uzeo moju čašu vina, ali nisam vidjela gdje ju je spustio. «Gotov sam sa suzdržavanjem,» rekao je. Svaka dlaka na mom tijelu se naježila. Prošao je preko mojih ruku, njegovi kukovi su se stisnuli uz moje dupe. Bila sam previše svjesna koliko tanka je bila haljina koju mi je dao. Nije pružala nikakvu zaštitu, moje bradavice su se isticale na tkanini. Na ogledalu preko puta, vidjela sam kako su mi usta bila skupljena. Dahtala sam bez glasa, zarumenjena i uzbuđena. Silverov uticaj na mene je bio jasan kao kristal. Njegove usne su pratile nakit na mojoj ušnoj školjci. «Volim da te vidim uvijenu u mojim poklonima.» Zatvarajući oči, zaljuljala sam se. Nije imao potrebu da me otvori i ukrade moju snagu, izvlačio ju je iz mene sa svakom riječju. Vrele, vlažne usne su se spustile na moj vrat. Odmah sam zastenjala, savijajući se u koljenu kako me je senzacija potrsla u mom jezgru. Napravio je sličan zvuk, pričajući uz moju kožu dok su me njegove ruke privlačile uz njega. «Ne pokušavaj i ne poriči to. Napaljena si, i već neko vrijeme želiš da to uradiš sa mnom. Zar ne, Ljubimice?» Proguravši, rekla sam, «Ne bih lagala. Ne bih mogla.» «Ne,» složio se, prateći naniže prednju stranu moje haljine dok sam cvilela. «Ne bi.» Šampanjac – poput mjehurića je uzavreo kroz moja bedra, završavajući se u moju pičkicu. Povukla sam se za njegove ruke, okrenuvši se kako bih ga gledala u lice. Naniže i naviše i sve ostalo se zamaglilo tako da su ostala samo negova usta i moja. Silver me poljubio snažno dovoljno da me gurne na dušek. Plišani prekrivač me grebuckao, u odnosu na njegovo čvrsto tijelo. Nije bilo načna da mu


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

pobjegnem, bio je nepomičan kao teretni voz. Ne želim da se makne, pomislila sam kroz moju mutnu izmaglicu. Želim da nastavi da me ljubi dok mi lice ne bude utrnulo da više ne osjećam. Zubi su okrznuli moju bradu, moje rame; skupa haljina je eksplodirala kad je pocijepao trake. Osjetila sam njegovu energiju, i osjetila sam kako ga nije bilo briga za novac koji je upravo bacio. Ovog muškarca je bilo briga samo za mene. «Toliko dugo sam želio da ovo uradim,» zarežao je. Njegove usne su se oborile na moju ključnu kost, svirajući me kao da sam instrument. «Toliko dugo, nemaš pojma koliko.» Zadrhatala sam, pokušavajući da se fokusiram na njega ali samo sam vidjela njegovu sjajnu kosu. «Ali nije bilo baš toliko dugo.» Ogromna njegova težina je zastala. Ispravila sam se, izvijajući se kako bih dobila još njegovih usana. Odmakao se dovoljno kako bi me gledao, i u vijugavom dimu u njegovim očima, vidjela sam nešto tako poznato da me je zaledilo. Zašto sam imala osjećaj kao da prepoznajem taj pogled? «Bilo je,» rekao je izrično. Tamo je bilo skoro opipljivo sjećanje van mog dohvata, i pomislila sam, ako se fokusiram, mogla bih da ga izvućem iz moje glave. Sve što mi je trebalo je čist um. Silver nije imao namjeru da mi to pruži. Krevet se pomjerio kad se iznenada makao sa njega. Izdignuvši se na laktove, pokušala sam da ga dohvatim, željna da opet osjetim njegovu toplotu. Osmjeh koji mu je bio na usnama je postao veći. «Samo sekund.» Posegnuo je za stočićem koji se nalazio pored, otvarajući malu, crno lakiranu, drvenu ladicu. Izvijajući vrat, pokušala sam da vidim šta će da uzme. Možda je kondom. Bljesak strijepnje se uskovitlao u moju utrobu. Željela sam ovo, znala sam da želim, ali svaki korak koji je vodio bliže tome je bio užasavajući. Onda sam vidjela crvene svilene trake. «Nagni se nazad,» rekao je pokazujući. Liznuvši svoju donju usnu, ostala sam kako sam bila. «Za šta su te?» Silver mi je pokazao najzlobniji osmijeh. «Da te svežem, Ljubimice. Želim da učinim da se osjećaš nevjerovatno, ali pod mojim uslovima.» Jak pritisak je učinio da se sklupčam. Koljena su mi dodirnula ramena, moja koža ranjiva sa iseckanom haljinom. Bio je sklon vezivanju, pa šta? To nije bilo tako iznenađujuće, pa zašto je moj mozak vriskao na mene da ga ne pustim da to uradi? Ne želim da budem ograničena. Zarobljena.


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

Spustio se na koljena pored mene, i kroz žudnju koja mu je bjesnila u pogledu, osjetila sam njegovo strpljenje. «Neću te povrijediti,» obećao je. I to je bilo obećanje. Postojala je šansa da sam poludjela što ga puštam da mi to uradi. A postojala je dobra mogućnost da ću se osvrnuti nazad na ovo i pitati se šta je dođavola to ušlo u mene. Ali kad sam prešla očima po njegovom licu, uzimajući u obzir građu njegove vilice... način na koji drži samog sebe na odstojanju... nisam mogla da se borim protiv svoje radoznalosti. Rekao je da želi da testira koliko duboko moja slabost ide. Ne bi li povlačenje sada prokockalo tu šansu? Podignuvši svoje ručne zglobove, prekrstila sam ih zajedno. «Ovako?» Silverovo stenjanje je bilo primitivno. «Sam pogled na to što radiš čini da moj kurac pulsira.» Malecno cviljenje je skliznulo kroz moja usta. Uhvativši mi ruke, povukao ih je iznad moje glave. Položaj me istegao, grudi du mi se podigle, a bradavice sa željom gorjele uz moju haljinu. Bio je brz, efikasan; u sekundi, svezao je moje ručne zglobove zajedno na metalni okvir kreveta. Sjednuvši nazad, zabavljao se gledajući me. Vatra u njegovim jantarnim očima dodirnula je svaki dio mog tijela. Gdje god da je pogledao, osjetila sam njegov dodir. Vazduh je vibrirao, živ od naših iščekivanja. Oboje smo čekali. Zahvativši prstima sako i kravatu, prebacio ih je preko glave. Srce je počelo da mi lupa kad je posegnuo za dugmićima, otkopačavajući svoju košulju i izloživši svoj torzo. Mišići su mu bili definisani kao koraci uz planinu, ivice u senci koje su me vodile naniže. Mogla sam da vidim obris njegovog kurca, sekundu prije nego je to učinio lakšim putem svojih uskih bokserica. Tu je bila vlažna tačkica, i moj klitoris se ispupčio kad sam shvatila šta je to. Pre-ejakulacija. Bio je uzbuđen isto koliko i ja. Silver je klizao svojim dlanovima naviše, prolazeći preko mog tijela kako bi uhvatio moje ručne zglobove. Stisnuo ih je, udahnuvši dok sam ja zaječala. Vlažnoća njegovih tragajućih usana savlađivala je moje. Klizeći okolo čvrsto, njegov jezik je pritisnuo dolje zarobivši moj kao što je i on zarobio ostatak mene. Nesalomljivi oklop njegovih grudi nasukao se na moju prednju stranu. U jednom trzaju povukao je moju haljinu naniže, oslobodivši moj brus. Gaćice su mi bile pocijepane do mojih koljena. Ničega nije bilo između nas osim kože i neizgovorenih riječi. Bila sam na rubu da zovem njegovo ime, a on... nisam bila sigurna. Samo sam osjećala da je nešto na vrhu njegovog jezika. Umjesto govora, poljubio me je opet.


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

Vrhovima prstiju je pogladio usmine moje pičkice, gore i dolje. Šireći me, umočio se u vlažnoću koju je on stvorio. «Skroz si mokra,» prošaputao je. Zakopavši se u mene sve do čuklja, gurnuo je o moje tople zidove. «Ah,» izdahnula sam, trljajući svoja koljena jedno o drugo. Testirao je koliko sam osjetljiva, dok me vrh moje pičkice već pecakao sa sirovošću. Bila sam potpuno svjesna svakog njegovog pokreta, srce mi je lupalo – bedra su mi se tresla. Spuštajući se, prešao je jezikom preko mog izloženog klitorisa. Poskočila sam; uradio je to opet, ližući brže. Trake na mojim zglobovima su se uvile. «To je previše,» zacvilila sam. Silver je pogledao gore prema meni, lice mu je bilo sakriveno mojom pičkicom, ali sam osjetila njegov izraz lica. Taj osmijeh je prešao preko mog tijela, a onda se opet ukopao preko mog trzajućeg klitorisa. Zatezanjem nasuprot mojih okova, borila sam se da suzdržim svoj očajnički jecaj. Kad je savio svoje prste unutar mene, dodavši treći, izgubila sam bitku. «Jebiga,» zastenjala sam, izvijajući se kao most na vjetru. «Silver – molim te!» Odjednom je prestao sa svim. To je bilo tako iznenanda da sam pomislila da nešto sigurno nije u redu. Gledajući niz moje znojavo tijelo, zurila sam u njegove oči koje su gorjele. «Preklinji me,» rekao je, teško dišući. Izgledao je delirično. «Reci mi da me trebaš kako bi svršila.» Da već nisam crvenjela, sad bih počela. «Da te preklinjem?» Uhavtivši moje članke, prebacio je moje noge preko svojih ramena. Moja pičkica je bila zarobljena nekoliko centimetara od njegovog osmijeha. «Preklinji me,» zapovijedao je, «ili ću te dovesti do ivice orgazma i nikad te neću pustiti da svršiš.» Napaljena koliko sam bila, ovaj zahtjev je učinio da se nespretno koprcam. «Mislim da ne mogu.» «Možeš.» Njegov palac je raširio još šire moje donje usmine. «Hoćeš,» rekao je. Možda ti samo treba još motivacije.» Njegov jezik me je lizao, kao izgladnjeli čovjek kad je na gozbi. Vrhom je čvrsto kružio oko mog klitorisa, čineći da zavijam bespomoćno. Svaki put kad bih zadrhtala, napevši se do ivice svršavanja, on bi se povukao i poljubio moje unutrašnje bedro, ili moje koljeno, ili bilo koje drugo mjesto. Znoj je curio u moje oči. Klizio je niz moje grudi, skupljajući se u mom pupku. Napetost u mojim mišićima je postajala bolna, sve je bilo kruto kao čelične grede. Za kratko vrijeme – je li bilo kratko? – učnio je da se moje tijelo osjeća kao da je prešlo maraton. Ali i dalje, držao je završnu liniju van domašaja. Ključajuću, stisnila sam zube i zabacila glavu. «Prestani da me zadirkuješ, molim te!» zavikala sam. «Jebiga, reci molim te opet. To je ono što želim da čujem.»


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

Silver je obavio usta oko moje pičke, sisajući natenane. Moj orgazam je plesao na ivici moje svijesti, što je izmijenilo moj prokleti um sa očajem. Mogla sam đipati i istezati koliko god sam željela, ali samo bi se odmakao nekoliko centimetara i moja otečena pičkica je bila lišena kontakta. Slomila sam se. «Molim te,» projecala sam, skoro nepovezano. «Pusti me da svršim, pusti me da završim, jebote samo me pusti da svršim! Silver, molim te! Molim te!» Umjesto olakšanja, prestao je potpuno da me dodiruje. Dahćući, buljila sam u njega ne vjerujući. Klečio je iznad mene, sjeckajući foliju paketa prstima. Uprkos njegovim smirenim pokretima, mogla sam da osjetim požudu koja je izbijala iz njega u talasima. To je zrak učinilo težim, pritiskajući me još više na natopljene prekrivače. Silver je kliznuo kondom na svoje koplje sa uvježbanom lakoćom. Prevrnuo me je na stomak, i trake su mi se urezale u kožu još više. «Sad ću da te jebem.» Njegov dlan se spustio naniže mojim pršljenovima, hvatajući moj jedan guz i ukopavajući se. «Ima da zabijem moj kurac u tebe centimetar po jebeni centimetar. A onda ću to da uradim opet. I opet. I opet. Sve dok ne zaboraviš svoje ime, misleći o sebi kao o potpuno mojoj, i ničijom više.» Zadržavala sam dah. Šta sam trebala da kažem? Pritisnuo je glavićem moju pičkicu. Ako je želio odgovor od mene, nije čekao da ga čuje. Prvi ubod me opasno raširio. Vrh njegove dužine me je ispunio, prevlačeći se uz moje savitljive unutrašnje zidove. Zabivši svoje lice u jastuk, uhvatila sam se za okvir kreveta. Nisam mogla mnogo da uradim sa svojim svezanim zglobovima, pa su moji prsti jedva se držali za njega. Bio mi je potreban svaki djelić kontrole koji sam mogla da nađem. «Ah,» prodahtala sam, dok je uzbuđenje prošlo kroz mene kad sam osjetila da je potpuno kliznuo unutra. Uši su mi zvonile, tama se uvlačila oko moje svijesti. Jesam li gubila fokus od zadovoljstva, ili sam zaboravljala da udahnem kako treba? Onda se on nagnuo naprijed, držeći me za kukove kako bi mogao da me pomjera onako kako on želi. Povlačeći se sa strpljenjem sveca, zadržao je samo glavić kurca u mene. Sljedeći ubod je protresao čitav jebeni krevet. Skoro sam razmišljala koliko dugo je prošlo otkad sam imala zadnji seks. To je, u najboljem slučaju, bilo ništavno sjećanje. Sa svakim udarom, Silver je poništavao iskustvo svakog drugog čovjeka. Obilježavao je sebe na mene, i ako sam ikad sumnjala da je to moguće, sad sam bolje znala. Posegnuvši između nas, nagnuo se naprijed i poljubio moj potiljak. Čvrsti prsti su pronašli moj klitoris, drkajući ga bez usporavanja njegovog tempa. «Pričaj sa mnom,» uputio me je. «Reci mi kakav je ovo osjećaj.»


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

«Nevjerovatan,» prodahtala sam, hvatajući se za zvuk svog glasa. «Dobro, tako prokleto dobro. Molim te, pusti me da svršim, tako prokleto očajnički mi treba da svršim!» Njegovi zubi su okrznuli moju ušnu školjku. «Znam.» Ponašao se tako smireno, ali sa svakim pokretom njegovog kurca u meni, osjetila sam da se njegova pribranost kida. To je počelo polako, kao labava nit koja se klati na vjetru. Ali onda su se te niti zakačile za nešto – to je bilo oštro, i iznenađujuće, i usudila sam se da se nadam da sam to ja. Željela sam da budem događaj koji je prostresao Silvera sve do njegovog središta. Moja kratka, ponosna nada je postala stvarna mogućnost kad je njegov dah u mom uvu postao hrapav. On je bio parna mašina koja nije pokazivala ni naznaku za usporavanjem. Pod njegovim savršenim dodirom, moj klitoris je treperio. Pritisak se vratio nazad gdje je i bio dok me je sisao. Prošaputao je, «Mogu da osjetim koliko si vrela. Tvoja pičkica gori, jebiga, fantastično je.» Obeznanjivajući se, zatvorila sam oči i zabila glavu u jastuk. Kurac mu je bio nabreknut, ošamućujući me u borbi između zadovoljstva i bola. Ali je li ovo bio bol? Bilo je tako zamagljeno da me čak nije bilo ni briga što me je tako jako stiskao za kuk da će mi definitivno ostati modrice. Lebdjela sam na ivici svršavanja. Bilo je tu, jebeno je bilo upravo tu. Šta je nedostajalo? «Svrši za mene,» zaražao je u mom uvu. Stenjući tako žestoko da se pretvorilo u vrisak, tijelo mi je postalo veliki čvor. Moja pičkica ga je izmuzivala, podrhtavanja su se širila od donjeg dijela mog stomaka do mog mozga. Nikad nisam imala orgazam koji je išao tako duboko. Zadihana, objesila sam se dovoljno da gurnem svoje kukove nazad na njega. Nije to očekivao; to njegovo šokiranje je bilo skoro dobro koliko i svršavanje. Njegove usne su dotakle ivicu smaragdne minđuše. Podsjetnik kako smo došli dovde – misteriozna pisma i male igrice – poslao me je preko ivice opet. «Jebiga,» promrmljala sam, iako je to teško zvučalo kao riječ. Zujala sam sa oduševljenjem, i dalje jašući na rubu orgazma kad je počeo da se trese. «Tako sam blizu,» prošaputao je. «Jebiga, tako prokleto blizu. Želiš li da svršim u tebi, Ljubimice?» Njegovo koplje se savilo, bušeći jače, trljajući se o krov moje pičkice. Izgubila sam moć govora, ali moje jadovno cviljenje je bilo dovoljno za njega. Povukao je svoju drugi ruku sa mog klitorisa, uhvativši me za struk dok je ulazio u mene sa novom energijom. Osjetila sam njegov orgazam prvo preko njegovih prstiju koji su vibrirali. Mišići su mu bili čvršći nego što mu je bio kurac. Ušavši u mene do korijena,


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

njegov kurac se trznuo. Kroz kondom, osjetila sam drhtavicu njegovog moćnog vrhunca. Plašila sam se da mu kondom ne pukne; kako da ne pukne? Stresajući se, ulazio je sporije – na kraju me držao mirno. Iako je bio završio, vazduh u sobi se nije promijenio. Imala sam osjećaj da je ovaj trenutak mnogo važniji nego što bi trebao da bude. Zar nije ovo bio samo seks? Zašto je onda izgledalo kao mnogo više od toga? Silver je prošao svojom rukom po mojoj kosi. «Ovo je bilo nevjerovatno. Ne želim da te odvežem,» rekao je bez nagovještaja ironije. To bi trebalo da bude zastrašujuće, osim što nije bilo. Ošamućenost sam krivila za to, dok su mi tijelo i um bili malaksali od zadovoljstva. Moji zglobovi su se opustili; oslobađao me je. Okrenuvši se, pogledala sam u njega i nasmiješila se. Bio je go, i to je bilo veličanstveno. Gledala sam ga kad je skinuo kondom i otišao prema kupatilu kako bi ga bacio. «Nikad nisam uradila ništa poput toga. Mislim, pogotovo ne sa strancem,» rekla sam, smijući se samosvjesno. Silver je stao na ulazu, njegov izgled tako prelijep i taman. Izgledao je kao da je isječen iz nekog drugog vremena, više odgovarajući da se nađe na stranicama neke stare novele nego pred mojim očima. Koračao je naprijed, i ja sam se vrpoljila sa njegovim približavanjem. Prekrivači su se urušili pod njim, njegova ruka me uhvatila oko struka i privukla moju kičmu uz njegove grudi. Njegovo srce je odjekivalo; smijao se ali ne onako nervozno kao što sam se ja smijala. «Stranac,» rekao je, dopustivši da mu se riječ kotrlja niz jezik kao da je slatkiš. «Da li stvarno imaš osjećaj kao da sam ja stranac?» Izokrenula sam se, tražeći njegove oči. «Ne znam. Ti si nešto kao... koncept za koji sam čula ali nisam nikad doživjela.» Sramežljivo se smijući, pratila sam prstom njegovo rame. Dodirivanje njega je bilo kao poklon koji nisam željela da izgubim. «Poznat, ali potpuno nepoznat. Da li to zvuči neobično?» «To nije neobično, ne.» Pod mojim noktima, njegove bogate tetovaže su bile sjajne od znoja. «Iako je to drugačije za tebe, zar ne?» Trznula sam svojim očima prema gore. «Ponašaš se prema meni – prema mom tijelu... kao da me već poznaješ.» Silver je zadržavao mije oči, miran i zabavljen. «Rekao sam ti da te poznajem bolje nego što shvataš.» Moj smijeh je bio previše glasan, previše nervozan. «Ne znam zašto nastavljaš da to govoriš.» Prošao je prstom preko mog golog ramena, ježeći me. «Jer je to istina. Tvoj ukus, tvoje želje, udubljenja i krivine tvog savršenog tijela.» Stezao se oko mene kao živi konopac. «Konačno pripadaš meni, Ljubimice. Nikad te neću pustiti da odeš.»


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

DVANAESTO POGLAVLJE Alexis Spetljala sam se, moj um je bio na autopilotu. Govorio mi je da me zna. Da ja pripadam njemu? Silver me stvarno uhodio. To je bilo to. Kako bi drugačije znao koji broj cipela nosim... gdje živim... gdje radim? I zašto sam prešla preko toga sve do sad? Zašto sam pustila sebe da budem tako prokleto naivna? Sve izgrađeno u strahu koji me jurio počevši od prije pet godina me je udarilo. Uhode su bile opasne, a opasnost je bila nešto što sam na bolan način naučila da izbjegavam. Zašto sam bila tako prokleto glupa? Nisam znala da stojim dok Silver nije posegnuo za mnom, hvatajući me za ruke i držeći me da se ne srušim na pod. «Ljubimice?» pitao je. Nisam mogla da odgovorim, samo sam se klatila. Ja sam luda, on je lud. Šta ako me zaveže i zadrži ovdje zauvijek... rekao je da želi to... šta ako me povrijedi... šta ako... «Ljubimice! Jesi li u redu?» Protresao me je, zahtjevajući da pogledam u njega, i pored toga... mogla sam jedino da držim oči zatvorene. Ovo nije bilo istinito, ovo nikako ne može da bude istinito, ovo... «Alexis!» Moje oči su se otvorile, gledajući u šoku Silvera. Lice mu je bilo u mučenju, sa linijama i dubokom brazdrom na mostu njegovog nosa. Nikad ga nisam vidjela tako zabrinutog. To bi bilo utješno da nisam bila tako izbezumljena. Gurnula sam se unazad, grleći moje gole grudi. «Reci mi šta se dešava.» Glas mi je bio drhtav; napela sam se, čineći samu sebe čvršćom. Ovog puta, moje riječi su bile oštre i jake. «Ko si dođavola ti?» Silver je podigao ruke, istežući svoje prste. «Smiri se.» «Neću da se smirim!» Nisam mogla, ljutnja je bila jedino što me je držalo cijelom. Zakačila sam se za nju, očajnički se držeći na nogama. «Ovo je bolesna igra, uhođenje nekog i igranje sa tim. Ne shvatam to... ja ne...» Pustila sam ga da mi se previše približi. Tog puta, kad je posegnuo za mnom, odmakla sam se. Pomjerala sam se tako brzo, moje tijelo je bilo kao polomljena marioneta. Bacila sam se na jednu stranu, moj kuk je lupio u noćni stočić. Bol me je trgnuo, ali to je bio podsjetnik kako me je držao za kožu dok je ukopavao njegov kurac u mene. Dopustila sam ludaku da me zaveže. Jebala sam se sa nekim ko je dovoljno lud da bi me pratio okolo ko zna koliko dugo, i ja sam opravdavala sve to. Ali


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

njegova prijetnja da me zadrži ovdje, da me, da me zarobi tako da nikad ne mogu da odem – to je bilo previše. Zgrabivši haljinu, počela sam da je navlačim. Gornji dio je bio uništen, tako da me ne bi prekrivala pristojno. Silver je krenuo u mom pravcu pa sam mu dala upozoravajući pogled. Umjesto da me zgrabi, podigao je svoj sako sa poda, i pružio mi ga. Oprezno sam ga uzela, oblačeći teški materijal na moje tijelo. Bio je zasićen njegovim mirisom. To me je bijedno podsjetilo na prvu noć kad smo se upoznali. Dao mi je njegov sako kako bi me ugrijao... da bi me zaštitio. Koliko god da nisam željela, to je učinilo da se osjećam sigurnom. Planina je rasla u meni, a pritisak mi je smrskao dušu. Bosim nogama sam požurila prema liftu. Nisam se osvrnula, to je bio nemoguć zadatak. Ako budem samo držala svoje oči naprijed, mogu izaći iz ovog živa. Prije nego sam ušla kroz klizuća vrata, mlatnuo je svojim dlanom i uhvatio ivicu, blokirajući mi da uđem. «Čekaj!» zarežao je, njegov bijes je bio konkurent mom strahu. «Samo čekaj jebeni minut.» Skrgutajući zubima, sagla sam se ispod njegove ruke. Čudom, nije posegnuo za mnom. Suočila sam se sa staklenim prozorom, gledajući vani u grad i željeći da se transportujem daleko odavde. Ovo je previše, ne razumijem ništa od ovog! Treba mi vazduh, treba mi da izađem odavde! Nešto jako je sletjelo pored mojih stopala, trgnuvši me. Pogledavši dolje, vidjela sam moju torbicu. Silver je rekao, «Ne zaboravi ju. Trebaće ti telefon da me dobiješ.» Vrata lifta su se zatvorila prije nego sam uspjela da odgovorim. Nisam čak ni znala šta bih rekla, jer iskreno, nisam bila sigurna da želim da vidim ovog ludog čovjeka opet. Vani je padala kiša. Portir se skrivao ispod strehe kad sam projurila pored njega. «Hej!» zavikao je za mnom. Nisam usporila. Zašto je izabrao mene? Moje gole pete su prskale preko sjajućeg asfalta. Zašto? Farovi su me osvjetljivali, a pluća su mi strugala od napora. ZAŠTO? Cement me je ujedao za stopala, klizavi put me tjerao da se spotičem. Držeći se za sako, raspala sam se na gomilu, odrljanih i krvavih koljena. Udaljena buka, kao nadolazeći tornado, ispunila mi je uši. Nisam mogla da čujem auta, sirene, ili dalekosežne ljude koji su lutali po noćnom zraku.


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

Tresući se tako jako, očekivajući da su mi kosti odvojene jedna od druge, zagrlila sam svoja koljena. Možda sam plakala, a možda je to bila kiša. Uopšte nije bilo važno. Nije bilo smisla od onog što se tamo desilo. Trebala bi da budeš prestrašena, rekla sam sebi. Podižući bradu nekoliko centimetara, pogledala sam u moja oderana koljena. Ne. Treba da budeš ljuta. Silver nije bio samo obožavatelj iz daljine. On je bio kopile koje me je vodilo u igru gdje je mogao da me osvoji, slomi, i drži na svojoj strani. Ali zašto je izabrao mene? To nije imalo nikakvog jebenog smisla! «Jesi li u redu?» Moja glava se podigla; zamišljala sam Silvera tako jasno da sam očekivala da je on taj koji govori. Umjesto njega, policajac sa baterijskom lampom je čučnuo pored mene. Ponudio mi je ruku, uperivši svjetlo u moje oči. «Je li te neko napao? Jesi li povrijeđena?» Progutavši, dozvolila sam mu da mi pomogne da ustanem na noge. «Dobro sam,» slagala sam. Pogledao je dolje u moja gola stopala odlučno. Nasmiješila sam se, ali to je bio krhak i spreman da se slomi osmijeh. «Ostavila sam moje cipele kod... prijatalja.» Policajac je očito to 'prijatelj' shvatio kao momak. Obrva mu se izvila, njegov zabrinut pogled se pretvorio u zabavljen poraz. Nisam jedina djevojka koju je večeras pronašao kao ide putem srama. «Daj da te odvezem,» uzdahnuo je, pokazavši na svoje parkirano auto. Bila sam blizu da kažem ne. Iznad glave, grom je prasnuo kroz zatamljene oblake. Nisam mogla da hodam do kuće ovakva kakva sam bila, a uzimanje taksija nije davalo istu utjehu kao i policijska pratnja. Nisam imala pojma hoće li Silver krenuti za mnom. Nakon svega, znao je gdje živim. Sa glupavim klimanjem, dozvolila sam policajcu da mi otvori zadnja vrata njegovog auta. «Neuredno je tamo,» rekao je, smestivši se naprijed. Svojim očima je provirio u mene kroz retrovizor. «Ja sam policajac Santile.» Dodirujući prstima džep sakoa, pogrbila sam ramena. «Alexis. Alexis Willow.» Zvučala sam previše bespomoćno. Čelo mu se naboralo. «Jeste li sigurni da ste u redu, gospođice Willow?» Ne uopšte. «Da. Samo duga noć.» Policajac Santile je upalio mašinu, ostavljajući me u brlogu. I ja bih se brložila, bila sam u primarnom jadna-sam-ja raspoloženju. U džepu sakoa, nešto je dotaklo moj prst. Radoznalo, izvukla sam malu kartu u vazduh. Nije bilo mnogo svjetlosti u autu, samo tromi naleti dok smo prolazili pored zgrada ili drugih vozila. Ipak, to mi je bilo dovoljno da pročitam riječi na parčetu čvrstog papira.


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

Keswick Silverwll CEO of Pure Pleasure Inc. 1223 Avelera Ave, Portland OR Udahnula sam kroz nos dovoljno glasno da je Santile provirio u mene. «Gospođice?» To je njegova poslovna kartica. Mora da bude! Sveto sranje. Stresavši se, promucala sam, «U redu sam. Sve je u redu ovdje.» Prateći ivicu kartice, osjetila sam kako mi se stomak prevrnuo. Znala sam njegovo ime. Znala sam njegovo jebeno ime. I čak sam znala gdje radi! Pa šta? Malecni glas u mojoj glavi je zazujao. Nije bitno. Ne želiš da ga vidiš opet! Šta je dobro moglo da izađe iz odnosa sa tipom kakav je on? Kao po migu, osjetio se njegov miris sa sakoa. Bespomoćni drhtaj je otišao do mojih izgrebanih koljena. Bilo je tako lako podsjetiti se kako je kad si blizu njega. Kako me zadirkivao, zavezao, učinio da svršim dok me je njegov kurac vodio u punoj obdarenosti. Keswick Silverwell. Imala sam tako puno pitanja na koja sam željela odgovore. Hoću li ih ikad dobiti? «Prijatnu noć vam želim,» policalac je rekao, kad se zaustavio ispred moje kuće. Izašavši iz auta, pogledala sam u sijajuću baru oko mojih stopala. «Hvala vam na vožnji.» «Jeste li sigurni da ste dobro?» Razmišljajući o njegovom pitanju, bila sam blizu iskušenja da ga pitam da ostane blizu. Ako bih rekla da me neko uhodi, da li bi vjerovao? Zar ne bih trebala da mu dam ime čovjeka koji će se možda pojaviti ovdje? Duboko u sebi, znala sam da ne želim da uvalim Silvera u nevolju. Stvarno sam bila sjebana. «U redu sam. Hvala vam opet.» Okrenuvši se, otrčala sam do vrata. Ali evo je istina. Koliko god sa nisam željela da prouzrokujem štetu Silveru... ipak sam izvadila svoj telefon tipkajući broj za hitne slučajeve prije nego sam obišla kuću sa palicom za bejzbol u rukama. Bila sam sama. Osim bujice mojih misli... bila sam sama. *** Voda me pljusnula u lice. «Hej!» zavikala sam, blenuvši u Laralie.


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

Lice joj je bilo stegnuto, bez humora na njenom uglavnom srdačnom licu. «Pričaj.» Prošlo je tri dana otkad sam zadnji put vidjela Silvera. Ili Keswicka. Nisam više znala kako da ga zovem. U svakom slučaju, Laralie je osjećala moje zamišljeno raspoloženje – nije da sam bila suptilna – i pozvala me na ručak. Zažalila sam što sam se složila sa tim, naročito jer je sjedela nasprem mene, spremna. Odgurnuvši moj napola pojeden sendvič, uzdahnula sam. «Nema o čemu da se više priča – ah!» Prsnula me sa još vode; užurbano sam je obrisala sa moje majice. «Larali, daj bre.» «Dala sam ti fer upozorenje. Pričaj ili ćeš biti kvasna!» «To je nepotrebno mučenje!» «Samo ako se budeš opirala!» Podignuvši ruke, prevrnula sam očima. «U redu, u redu! Predajem se. Pričaću.» Kezeći se, odmakla je čašu, stavivši ruku ispod brade, čekajući. Osušivši obraz, suzbila sam mali osmijeh. Laralie je bila komična, ali možda mi je trebala ova vrsta zaglupljene taktike. «Znaš za tipa koji mi je poslao onu haljinu?» Oči su joj sijevnule. «Naravno. Bila je predivna.» Odlučila sam da joj ne kažem koja sudbina je zadesila haljinu. Nakon što sam stigla kući i vidjela kako je uništena, sa žaljenjem sam je bacila u smeće. «Imali smo na neki način... svađu.» Nije bilo bolje riječi. Laralie je klimnula, ne izgledajući iznenađeno. «Shavtila sam da se nešto poput toga desilo. Je li uradio nešto glupo?» Otvorivši usta, oklijevala sam. «Možda.» «Možda?» «Ne znam. I dalje pokušavam da to shvatim.» Bar je ovaj dio bio istinit. «Mislim da razumijem,» rekla je, pijuckajući njeno piće. «Razumiješ?» «Oh, da.» Njen manikirani nokat me je ubo. «Ispalo je da nije onaj za kog si mislila da jeste, a?» Oči su mi se raširile, a ruke pale na ivicu stola. Bila je previše blizu istine. Kosa joj je poskakivala, a njeno klimanje je izgledalo nikako da prestane. «Znala sam da ne može da bude toliko bogat. Pravio se da je veliki ulov, pokušavajući da te impresionira i sve to, a ti si to shvatila. Pa, dobro za tebe, Alexis!» Smijajući se glupavo, utonula sam dublje u moju stolicu. Dobro za mene. «Pretpostavljam.» «Bolje ti je bez prevaranata.» Trepnula je prema meni. «Sranje, upravo sam shvatila nešto.»


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

Srce mi je poskočilo. «Šta?» Mršteći oči, uzdahnula je dramatično. «Ona haljina je vjerovatno lažna, takođe. A ja sam se ovdje, nadala da je pozajmim od tebe i nikad ti je ne vratim. Život je užasan.» Držeći usta, nagnula sam se naprijed i tresla se od smijeha. Taj pokret me je uzdrmao tako jako, da je olakšao napetost koju sam gradila nekoliko dana. Brišući oči, vidjela sam Laralie kako mi se znalački smije. «Hvala,» rekla sam. «Trebalo mi je to.» Spustivši nešto novca, ustala je. «Ne pominji to. Samo me tretiraj dobro u buduće, i nazvaćemo to izjednačenim. Nisam bila vani vječnost.» Zajedno smo izašle iz restorana, imala sam osjećaj da mi je vazduh čistiji. Koraci su mi bili lakši, takođe. Da li je težina koja mi je sjedela za vratom nestala? Bila je to kratka šetnja nazad do zgrade. Sa svim ljudima koji su lutali trotoarima, u početku nisam primjetila detektiva. Ali on je vidio mene, podignuvši ruku da mi mahne. «Gospođice Willow!» Laralie se zaledila isto kao i ja. Naslonio se bio na kameni zid koji se nalazio uz trotoar. Sad se odgurnuo, dolazeći prema nama sa odlučnošću. Brojala sam svaki njegov korak dok se nije našao ispred mene. «Gospođice Willow,» rekao je ponovo, dirajući vrhom prsta svoju vilicu. «Kako ste?» «Šta želite?» Nije bilo skrivanja moje oštrine. Roose me je ostavio u djelovima kad smo se prošli put našli. Nisam željela da se to ponovi. Zadivilo me je da nije izgledao kao prijetnja za koju sam osjećala da jeste. Nije izgledao ni kao da pripada sili koja sprovodi zakon; kosa mu je bila neuredna, odjeća potpuno obična. Tišina se razvlačila sve dok je Laralie nije prekinula. «Pitala te je nešto.» «Svjestan sam toga.» Nije prestao da bulji u mene. Obrisala sam dlanove o svoje kukove, a on je i to gledao, takođe. «Gospođice Willow, nešto sam razmišljao.» «Jeste li,» promrmljala sam. «Da. Prošlog puta kad smo razgovarali vi ste bili... uznemireni. Izgleda da je dio toga dolazio iz vašeg nejsanog sjećanja.» Podižući obrvu, napućio je svoje usne. «Pretpostavljam da se i dalje niste ničega sjetili?» Glasno sam progunula. «Ničega.» Kuda je mislio da ide sa ovim? Podignuvši vilicu, Roose je uzdahnuo. «Jednostavno ću preći na to. Gospođice Willow, želim da odete sa mnom do Old Stone banke.» Stegnula sam koljena, ignorirajući to kako su se savila. «Ja ne... Šta? Žašto?» Laralie je podigla svoje ruke, osjećajući moju nelagodnost, i ponašajući se tako kao da će da me uhvati ako krenem da padam. «Uradio sam neka istraživanja. U slučajevima koji su kao vaš, gdje žrtva –»


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

Žrtva. Mrzjela sam tu riječ, ali je li on griješio? «– potiskuje svoja sjećanja, vraćanje na mjesto traume može da vrati sve na svoje mjesto.» Tresući samu sebe od glave do prstiju na nogama, udahnula sam i ispunila svoj niži stomak. Pritisak me držao stabilnom, snažnom. «Ne,» rekla sam. «Ne mogu da idem.» Nikad više. Rekla sam da se nikad više neću vratiti tamo. «A zašto?» pitao je. Pogledala sam prema zgradi. «U škripi smo,» slagala sam. «Ne smijem da propustim nikakav posao. Moram da se vratim prije nego mi šef poludi.» Rooseov osmjeh je pojeo moj pouzdani bijeg. «Hvala Bogu da sam već razgovarao sa vašim šefom. Kazao je da će biti više nego srećan da vas pusti da mi pomognete, u ime zakona i sve to. Dobar tip, taj.» Dobar tip, u redu. Gušila sam ga mislima. Laralie je povledala u mene, blagim glasom. «Možda bi trebala da odeš, Alexis.» Odmakla sam se od nje. «Šta?» «Jesu li tvoja sjećanja od onda stvarno... znaš, nestala?» Njena briga me je bacila na koljena. Oklop koji sam sagradila od straha i gorke iscrpljenosti razbio se u meni u djelovima. «Da,» prošaputala sam. «To me dovodi do ludila.» Ramena su joj se podigla. «Ne znam. Koliko god da mi ovaj tip ide na živce zbog toga kako ti se šupka –» «Oprostite,» Roose se nakašljao. «Uprkos svemu tome, neznanje je još gore. Ako vraćanje tamo može da raščisti stvari, onda koja je šteta zbog toga?» Oboje, i detektiv i ja smo buljili u nju. On je bio zbunjen, a ja – nevjerovatno – nisam se osjećala izdanom kao što sam očekivala. Laralieno srce je bilo na pravom mjestu, i nije imala pojma da me stavlja u mučnu poziciju. Osim... možda je bila upravu. Ako to može da mi pomogne da prestanem da blokiram sjećanja, zar to ne bi bilo vrijedno straha? Nisam bila sigurna, ali odsjaj me zapalio kao vatromet na ideju da povratim svoje sjećanje. «U redu,» rekla sam, pokušavajući da utišam poraz u mom glasu. «Vidjeću šta će se desiti.» Koliko još jedan događaj može da mi uništi život, u svakom slučaju? Larali je posegnula za mnom, povlačeći me u zagrljaj zbog kojeg sam pocrvenjela. Onda se odmakla korak, obilazeći detektiva. «Ako joj se nešto desi,» rekla je izrično, «uzeću tu tvoju olovku i zabiću ti je u guzicu.» Podigao je ruke, uspjevajući da izgleda zadivljeno umjesto uplašeno. «Zašto me tretiraš kao da sam ja loš tip ovdje?» Istakla je to još jednom, a zatim mahnula prije nego ne nestala unutra.


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

Roose je glasno uzdahnuo, vrteći olovku u svojim prstima. «Nije bila ozbiljna, zar ne?» Pogledavši u njega, zabavila sam se olovkom. «Ne želiš da otkriješ.» Njegov smijeh je bio stvaran, dok nije vidio da me to ne zabavlja. Kašljucajući, ubacio je olovku u svoj džep i mahnuo rukom na lijevo. «Hajde da krenemo.» Moji koraci niz trotoar su postajali teži i teži. Imala sam osjećaj, uprkos svim obećavajućim rezultatima, da se krećem prema vješalima. Old Stone banka, mjesto gdje se sve promijenilo. Koliko god da sam pokušavala da se pripremim... nisam imala pojma šta me čeka.


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

TRINAESTO POGLAVLJE Alexis Vožnja je prošla prebrzo. To je uvijek dešava kad ne želite da budete negdje, zar ne? Roose nas je poveo u starom, izlupanom Subaruu. Opet, nisam znala šta da očekujem od ovog tipa, ali to nije bilo ovo. Pod auta je bio u neredu – ne sa smećem, shvatila sam, već sa zgužvanim parčetima papira. Gurnuvši jedan, pokušala sam da pročitam škrabotine, ali sam bila ometena vidjevši CD Toola ispod. Je li detektivima bilo dozvoljeno da slušaju tu vrstu muzike? Dobru muziku? «Hej,» rekao je, pokušavajući da započne razgovor po osmi put. «Opet vam hvala što radite ovo.» «Zahvalite mi ako ovo bude funkcionisalo.» Neće funkcionisati. Ali šta ako bude? U torbi mi je telefon zazujio. Bilo je dovoljno glasno u tišini da je Roose pogledao u mene. «Hoćete li se javiti?» Po navici, izvukla sam ga i pogledala u njega. To je bila poruka. Silver: Moram da te vidim. Hvatajući telefon, kao da je njegova toplota povezana sa samim čovjekom koji je poslao poruku, zadrhtala sam. Šta da kažem, ako odgovorim? Roose se nakašljao učtivo. «Je li nešto iskrslo?» Nervozno, zakopčala sam torbu. «Ne, ne. Sve je u redu.» «Onda, dobro. Jer smo ovdje.» Osjetila sam žuč u svojim ustima. Old Stone banka je bila velika kao što je se sjećam. Nije se uopšte promijenila za ovih pet godina, bar ne da sam mogla da primijetim. Izblijedela struktura je posezala za nebom, ostavljajući naš auto u sjenci. Bol je zatalasala moju podlakticu; udarala sam moje sjedište nesvjesno. Prestajući sa tim, iskrivila sam ruku i pogledala u Roosea. «To je neobično,» priznala sam. «Nikad nisam planirala da se vratim ovdje.» Nagnuvši se na vrata auta, gledao me je sa zanimanjem. «Ne bih vas pitao da uradite ovo kad bih mislio da postoji drugi način. Možda ne vjerujete u ovo, ali ne volim da postignem to da djevojke bijesne na mene.» Nasmiješila sam se. «Teško je povjerovati u to.» Toplota je ušla u njegove oči. «Slušajte, gospođice Willow... obećavam vam, ako vam ovo bude previše, izvešću vas odatle.» Njegova iznenadna ljubaznost me je izbacila iz ravnoteže. Rekao je, «Samo pokušavam da opasnog tipa stavim iza rešetaka.»


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

Opasnog. Ako zatvorim oči i kopam duboko unutra, mogu da se nejasno prisjetim da mi je čovjek koji me je držao kao taoca prislonio pištolj na glavu. Roose je to potvrdio prošle nedelje, takođe. Čudno je da sam zaboravila takav detalj, ali učinila sam sve što sam mogla da izbjegnem da govorim ili čitam o zločinima tako dugo. Sve to je bilo veliki nejasan nered. Posjećivanje banke bi moglo da ustvari gurne stvari na mjesto i dozvoli mi da se prisjetim prošlosti jasnije. Ta misao mi je dala osjećaj straha više nego bilo šta drugo. «Gospođice Willow?» Trepćući, rekla sam, «Jednostavno me zovite Alexis.» «U redu, Alexis. Ti mene možeš da zoveš Vermont.» Slabo se smješeći, klimnula sam. «Dobro.» Nisam planirala da ga zovem po njegovom imenu. Osmijehnuo se nazad. Taj trenutak se čudno razvukao. Konačno, pročistio je grlo. «Hoćeš li da izađeš iz auta?» Izjurila sam na trotoar i zalupila vrata iza mene. «Uh, izvini. Mozak mi je svuda.» Vodio me je uz duge kamene stepenice. Primjetila sam da što se više približavamo tim ogromnim vratima, da stojim bliže detektivu. Strah mi je šuštao u utrobi, ubadajući me kao gnijezdo osa. Unutra, podovi i zidovi su bili bogati granit. Bilo je nekoliko članova obezbeđenja okolo, i onaj najbliži nama brzo je klimnuo. Zbog nedostatka reakcije shvatila sam da prepoznaju detektiva. Stajući na jednu stranu, okrenuo se prema meni. «U redu, evo nas.» Prekrštajući ruke toliko čvrsto da sam se skoro grlila, pitala sam, «Šta sad?» Njegovo lice je palo. «Ništa ti se ne vraća?» «Pretpostavljam da se sjećam da sam došla ovdje tog dana.» «To je sve?» Ugrizivši se za jezik, dala sam mu kiseo pogled. Šireći svoje ruke u vazduh, rekao je, «Izvini, izvini. Samo sam očekivao da ti se sve jureći vrati. Možda bi mogla da pokušaš da se jače fokusiraš,» obazrivo je predložio. «Hodaj okolo. Sjećaš li se gdje se to dogodilo?» Moje oči su prošle preko prostorije, klizeći po strankama, radnicima banke, sjajnim podovima i ljubičastim konopcima. «Ne baš.» «Daj da pokušam i podsjetim te, možda moramo da trgnemo malo tvoje sjećanje. To je bilo tamo.» Tankim prstom je pokazao mjesto preko puta. Kad sam pogledala, klatila sam se na nogama nesigurno. «Ja... ja mislim da je tamo bilo.» Dug zid lica iza kompjutera mi je stvarao vrtoglavicu. Klimajući, pokazao mi je da ga pratim. Oklijevajući, jesam, dok su mi koljena škripala kao stare drvene daske u kući. «Dobro je. U redu. Znači bila si ovdje kad te je pljačkaš zgrabio?»


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

Njegovo pitanje je bilo smiješno. Nisam se sjećala da sam bila uopšte zgrabljena, pa zašto bih znala je li se to desilo ovdje ili... Moje misli su odvučene daleko kad sam pogledala dolje u pod. Tu je bilo mjesto gdje su svijetla padala baš kako treba. «Sjećam se toga,» prošaputala sam. «Čega?» pitao je uzbuđeno. Ignorišući ga, čučnula sam i dodirnula čvrstu površinu. Svjetlost mi se odbijala o oči, uzrokujući da naprćim nos. Previše sjajno, pomislila sam. Baš kao i onda. Preko puta mene, zidovi su reflektovali moju sliku kao ogledalo. Sjećam se toga, takođe – kako sam stajala ovdje, gledajući sebe i razmišljajući... O čemu sam razmišljala? Kako mi je slatka haljinica. Prekrila sam usta i dahtala u moj dlan. Tačno. Ja... bila sam ovdje da podignem svoj novac za moje putovanje van grada. Za moju budućnost. Boje i slike su poskakivale iza mojih očiju. Sjećanje se zabadalo u mene, udice koje su potonule u moje vene i povlačile dok se sve nije srušilo. Na ivici mog sjećanja, počela sam da vidim nešto. Ljude... pištolj uperen u mom pravcu... tih, bogat glas i čvrste ruke i shvatanje da je sve uništeno i slomljeno i... i... «Gospođice Willow?» Roose je pitao. «Jeste li – gospođice Willow!» Već sam bježala.


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

ČETRNAESTO POGLAVLJE Alexis Čula sam da Roose zaziva moje ime. Nisam pogledala nazad. Strah je bio stvaran... opipljiv. Davio me je i zamagljivao oči. Osjetila sam torbu kako mi grmi, znajući da to mora da je detektiv koji me zove ponovo i ponovo. Ne mogu da se vratim. Neću da stavim sebe da prolazim kroz to opet. Ta sjećanja su me gadila, stežući me i uvijajući dok nisam opet preživljavala stravu. Trauma mi je omogućila da zakopam to duboko. Terapija nije uspjela čak ni da ga vrati na površinu. Ovo je došlo blizu. Osim što sam ga zaustavila. Prebacila sam ruke preko mojih očiju i osigurala da ne mogu da vidim duhove iz moje prošlosti. Nije bilo razloga da se sjetim, ništa dobro iz toga ne može izaći. Znala sam dovoljno o pljački Old Stona, isto koliko je i bilo koja druga osoba znala ili trebala da zna. Prečišćena verzija sa kanala Vijesti je izrečena. Neko je upao u banku. Držali su sve zarobljene... hakovali su sisteme na licu mjesta... A onda su nestali. Šta je dođavola bilo bitno van toga? Zašto se tog dana slomio tvoj svijet? Ne. Zajebi pitanje. Nisam trebala odgovor na to. Samo sam trebala da krenem naprijed. Imala sam osjećaj da mogu da trčim zauvijek. Savijajući se na prvom pješačkom prelazu na koji sam naišla, spustila sam glavu i dahtala. Veliki udisaji vazduha ispunili su mi pluća. Bila sam tako dezorjentirana, da mi je trebalo dugo vremena da primijetim da mi telefon i dalje zuji. Kad nije prestao, obrisala sam znoj sa mojih očiju i uzela ga. To je Roose, rekla sam sebi, pokušavajući da smislim izgovor što sam odletjela tako iznenada. Ali broj koji je bio na ekranu nije bio detektivov. Kao da sam bila u snu, stisnula sam prstom zelenu ikonicu. «Halo?» pitala sam. «Konačno,» Silver je dahnuo u uređaj. «Zašto se nisi javljala?» Odjednom, sva negativna osjećanja koja sam imala prema ovom čovjeku su nestala. Njegov glas je bio utješan, čak iako je slao peckanje po mojoj koži. Njegovo povjerenje me je obavilo. Pomogao mi je da se strava iz mog srca istopi. Drhteći, osjetila sam kako mi se glas lomi. «Izvini, bila sam zauzeta.»


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

«Šta nije u redu?» pitao je brzo. «Zvučiš kao da si bez daha.» Oklijevajući, odmakla sam se od pješačkog prijelaza dok je treperio sa malecnim bijelim signalom. «Nije ništa. Samo imam čudan dan.» «Gdje si sad?» Sranje, zvučao je stvarno zabrinuto. Opet, podsjetila sam sebe da sam bila ljuta – i zbunjena – zbog njega. Preplašio me je prije neko veče, i dalje nisam znala šta je mislio sa prijetnjom da mu pripadam. Ja ne pripadam nikom. Ali sigurnost u njegovom glasu... me je ugrijala. «Ljubimce,» zahtijevao je. «Reci mi gdje si.» «Samo dolje niz ulicu Heagan.» «Dolazim da te uzmem.» «Šta?» Podigla sam glavu, skenirajući put kao da će se pojaviti iz tankog vazduha. «To nije potrebno.» «Nešto nije u redu, vidim. Sad krećem tamo.» «Čekaj senkundu!» Nisam ga trebala da žuri ovamo kad nisam bila ni u kakvoj opasnosti. U isto vrijeme, jebiga, htjela sam da opet pogledam u njegove oči. Željela sam da ga dotaknem... i da dobijem odgovore. Pet godina nisam imala osjećaj da je svijet užasniji nego što sam imala prije minut. Kakav god razlog imala da ne vjerujem čovjeku koji me je špijunirao, on je bio jedina stvar koja me je činila da se osjećam dobro. Jesu li ovako i narkomani opravdavali njihov izbor, takođe? Počela sam da se okrećem, i preko ulice, ugledala sam zgradu. «Čekaj, slušaj. Tačno preko ulice se nalazi prodavnica kafi...» Pogledala sam iskosa. «Kofein. Čekaću te unutra.» «U redu,» rekao je. «Biću tamo za petnaest minuta.» Linija se prekinula, klik prekida dobar kao i udarac u moju glavu. Jesam li bila luda? Željela sam da se smijem samoj sebi. Pozvala sam mog uhodu da popije kafu sa mnom. Možda me je inficirao sa onom stvari – kako se zove, Stokholm sindrom? Vukući se preko ulice, stala sam ispod strehe kafea. Bio je mali, rozih vrata sa zelenom ivicom. Otvorivši ih, ušla sam u utješnu toplotu. Miris cimeta i hljeba mi je skretao pažnju, i ako mi je sad trebalo bilo šta, to je bilo skretanje pažnje. Radnja je bila simpatična, malecno mjesto sa niskim stolovima i različitim tepisima postavljenim preko udubljenih dasaka. Imajući u vidu vrijeme siveoblake-spremne-da-kiše vani, to je bio dobro došao bijeg. Nešto čvrsto mi se očešalo o nogu. Nespremna, poskočila sam na stranu, udarivši u policu sa knjigama. «Šta dođavola?» prodahtala sam. Kod mojih nogu, kaliko mačka je okretala repom i prela. «Jesi li u redu?» Mlada žena je pitala, žureći prema meni, njena zelena pregača ju je označavala kao zaposlenu.


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

Polako, opet sam skenirala prostoriju. Onda, još polakšije, sam pogledala u tablu na zidu. Ime prodavnice je bilo naškrabano na njoj, i shvatila sam da sam pogrešno pročitala naziv vani. Nije bio Kofein, već Kafelin. Kafe za mačke. Trljajući obraz, rekla sam, «U redu sam, hvala.» Kad sam klekla da napravim knjige, druga mačka je došla, predeći i gurajući se o moja bedra. «U redu je,» žena sa mačkastim ušima se zakikotala. «Mačići vam opraštaju, tako da je sve dobro.» Crveneći, ispravila sam i posljednju knjigu. Ispruživši ruku, pogladila sam najnoviju mačku iza ušiju. «Nikad nisam bila u ovakvom kafeu ranije.» «Novi smo.» Mahnuvši rukom da je pratim, žena je rekla, «Moje ime je Amina. Evo, sjednite ovdje, i kad budete spremni samo izaberite nešto iz menija i pozovite me.» Sjela sam na veliku vreću, utonuvši duboko u udaljeni kut kafea. Bilo je poprilično zauzeto unutra, većina ljudi je razgovarala ili pretraživala na svojim laptopovima. Uzevši meni, nasmijala sam se malecnim crtežima mačaka i smiješnim nazivima pića. Naručila sam dva pića. Silver se pojavio na vratima upravo kad ih je Amina stavila ispred mene. Nosio je kao ponoć plavi sako, otvoren tako da sam vidjela crnu majicu koja se prilijepila uz njegov torzo. Možda će ga mačke napasti, seckajući mu odjeću. Ideja na njegovu iznenadnu golost je učinila da progutam pljuvačku. «Ljubimice,» rekao je blago, sjednuvši preko puta mene. Njegove jantarne rožnjače su gorjele sa potrebom za odgovorima. «Šta se desilo? Zašto nisi na poslu?» Krenula sam da odgovorim, a onda zastala. «Kako znaš da bih trebala da radim?» «Misliš li da ja ne vodim računa o tome gdje si?» Zakikotao se kao da sam ja ovdje ona koja je besmislena. Sakrila sam se iza svoje bijele male šoljice zelenog čaja. «To nije normalno.» «Znam.» Očekivala sam da se ponaša drugačije, možda da odmah počne da poriče da me je uhodio. Umjesto toga, skoro da je bio ponosan na to. Podigao je šolju koja je bila ispred njega, njušeći je. «Šta je ovo?» «Zove se Silver Lynx,» rekla sam, dok su mi obrazi još više crvenjeli. «Pomislila sam da ćeš cijeniti naziv.» Kezeći se, pogledao me je pažljivo. «Cijenim.» Gutljaj mu je bio spor, oklijevajući. Kad je završio, izdahnuo je. «Treba da razgovaramo.»


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

«O onoj noći? Da. I ja mislim da trebamo.» Moj jezik je pritiskao svaku riječ kao čekić na nakovanj, dajući im oštrinu. «Moram da znam koliko dugo me pratiš.» «Veoma si zahtjevna za ljubimca.» «Ja nisam tvoj ljubimac.» «Jesi.» Pogledavši dolje, pokazao je na crnu mačku koja se razvlačila na podu kafea. Mrdnula je ušima, čudesno se izvijajući tako da je Silver počeša po glavi. «Ne nosiš povodac tako da svako može da ga vidi, ali tu je.» Kad je vratio svoj pogled na mene, ukrutila sam se. «A ja držim drugi kraj njega.» Grbeći ramena, uzdahnula sam. «Reci mi kako me znaš.» «Reci ti meni šta te je tako uzrujalo ranije.» Bila sam blizu da počnem da se raspravljam sa njim. Stvarno, ipak, bila sam previše iscrpljena da bi našla snage za to. Ako mu odgovorim, možda će i on meni dati neke odgovore. Spustivši glavu, pogledala sam u obližnji zid. «Postoji detektiv koji me prati isto koliko i ti.» Namrštila sam se na njega. «Pokušavao je da dobije od mene informacije.» Silver se ispravio tako brzo da je mačka poskočila. «Detektiv?» «Glupo je.» Odmajući glavom, provirila sam u njega kroz trepavice. «Čak se osjećam čudno objašnjavajući to.» «Nemoj, samo uzmi vremena koliko ti treba,» rekao je nježno. Okrenuo se od nadmenog u ljubaznog kao pritiskom prekidača za svijetlo. Uprkos mom zapažanju, iznenadna toplota u meni nije bila samo od čaja. «U redu. Dobro, ovaj tip – detektiv Roose – misli da mogu da mu pomognem sa starim slučajem. Osim što mislim da ne mogu. Na neki način se ne sjećam puno od onog što se desilo, i to je bilo prije dosta vremena, znaš?» Silver je razmatrao, ruku blago spuštenih na stolu. «Shvatam. On želi tvoju pomoć, čak iako se ne sjećaš detalja koji mu trebaju? Zbog čega ne možeš da se sjetiš, zbog amnezije?» Moj smijeh je bio nervozan. «Amnezija je prejaka riječ za to. Mogu da se prisjetim djelova ako pokušam.» Ne želim da pokušavam. «Mislio je da ima način da to popravi tako da mogu jasnije da se prisjetim. Ranije, poveo me je gdje se sve to desilo – mislim na zločin. Pretpostavljam da je želio da mjesto podstakne moje sjećanje.» «A nije.» «Ne,» složila sam se. «Nije.» Pogladivši svoju majicu, rekao je, «Znači, zbog toga si bila tako izbezumljena na telefonu. Nisi mogla da se prisjetiš ničega, čak i nakon što te je primoravao.» «Ne bih baš rekla da me je primoravao.» Miješajući kašikom moj čaj, gledala sam u moju vrtložnu reflekciju. «Ili možda je bilo primoravanje. U svakom slučaju, bilo je to gubljenje vremena.» «Takve stvari bi trebale da budu vođene obazrivije.»


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

Podignuvši glavu, proučavala sam ga. Izgledao je tako opušteno, ali sam osjetila da je bio obavijen isto kao i mačke. «Ako si zaboravila stvari, to je sa razlogom. Pokušavanje da se taj svod otvori prije nego je tvoja psiha spremna na to može da te ošteti.» Način na koji mi je dao opravdanje što sam zakopala svoju prošlost tako čvrsto, učinilo me je zahvalnom. Toliko zahvalnom, da sam skoro zaboravila da nije odgovorio ni na jedno moje pitanje, još. «Hej,» rekla sam oštro. «Red je na mene. Reci mi kad si počeo da me uhodiš, i zašto!» «Znanje gdje radiš nije baš uhođenje.» «Jeste! I znaš gdje je moje poštansko sanduče, gdje živim... znaš mnogo, Silvere. Zašto?» «Jer želim da znam sve o tebi.» Postajući grimizna, pustila sam da mi ruke padnu u kriluo. «To nije dovoljno. Potrebno mi je više.» «Kao i meni.» «Prestani sa tim!» prasnula sam. Skupila sam nešto kontrole, mrzeći način na koji okreće stvari oko mene. «Reci mi šta se desilo prije neko veče, zašto si se ponašao tako čudno?» «Misliš kako sam uživao u tome što sam osvojio tvoje tijelo? Kako sam te pretvorio u moju stvar za predstavu, i kako je jasno da pripadaš meni?» Ovo nije bilo ispitivanje kakvo sam očekivala. Što smo više razgovarali, više sam otkrivala da se moja ljutnja pretvara u nešto isto tako vrelo, ali potpuno različito. Pogledala sam u koljena, ne mogavši da govorim. Bila sam bijesna na njegove nejasne odgovore, i gorjela sa tupom iskrenošću koju je nastavio da baca na mene. Zar nisam pobjegla od njega prije tri noći? I u kom trenutku sam prestala da osjećam strah od njega? Silver je lupkao po stolu, zbog čega sam podigla pogled. «Znam da sam bio zastrašujuć. Nisam mogao da pomognem sebi, Ljubimice. Uživao sam u čistom osjećaju moći zbog toga što sam bio sa tobom. Ništa nije moglo da bude bolje od tog trenutka. Nisam želio da se to ikad završi.» Moje srce je bilo jedna velika treperava lopta od uzbuđenja. «Nisam ni ja,» prošaputala sam blago. Ispod stola, njegovi prsti su pronašli moje koljeno, mazeći ga. Puls mi se ubrzao. «Imam nešto za tebe.» «Šta to?» «Pa...» Posegnuvši u svoj džep, savio se naprijed. Odjednom mi je pala na pamet ideja da će da se spusti na jedno koljeno. «Silvere,» prodahtala sam, prekrivši usta. «Šta to radiš?» Nasmijao se, spuštajući set ključeva na vidjelo. «Evo, uzmi ih.»


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

Pogled na njih je smirio moje srce. Nisam bila spremna na prokletu prosidbu, ali u isto vrijeme, osjetila sam ubod razočarenja. Posegnuvši da ih uzmem, zaustavila sam se nekoliko centimetara od njih. «Jesu li to ključevi od tvoje kuće?» Bacio ih je, tako da nisam mogla ništa da uradim sem da ih uhvatim. «Više od toga. Tu su ključevi svega što posjedujem. Ja sam otvorena knjiga za tebe, Ljubimice.» «Ja... zašto?» Držeći ih, uživala sam kako su dalje držali njegovu toplotu. «Zato što želim da možeš da me nađeš bilo kad. Nikad nisam htio da osjećaš kao da nisam tu za tebe. Nikakav katanac nas ne može držati razdvojenim.» Poslednji trag moje nesigurnosti je izblijedio u pozadinu. Bio je i dalje tamo, ali zakopan ispod teških talasa mog sopstvenog iznenađenja. «Ovo je možda najvrijedniji poklon koji si mi dao,» prošaputala sam, stavljajući ključeve u moju torbu. «Govoreći o poklonima,» rekao je, pijuckajući čaj, «kad si bacala moje, koji od njih je završio u smeće?» Ukrštajući moje prste, ugrizla sam se za usnu sa krivnjom. Nisam željela da budem podsjećana na to kako sam bacila kutije u kontejner. «Ne znam, bacila sam gomilu stvari koje nikad uopšte nisam ni otvorila.» «Nisi vidjela ništa od toga?» Oh, ne, pomislila sam. Naročito sam vidjela jednu stvar. Čak sam je i nosila. Nikad mu neću reći taj dio. «Bacila sam neko naročito fantastično donje rublje.» To sjećanje nije bilo prijatno. «To je savršeno.» Sjedela sam tu trenutak, dok sam varila njegovu izjavu. «Izvini, šta?» Silverova ruka je nestala sa moje noge. Ispružio je njegov otvoren dlan, sa iščekivanjem čekajući moj. «Dala si nam da radimo nešto popodne.» Nisam znala o čemu govori. Nisam imala pojma zašto me je Silver pratio, zašto je koristio lažno ime ili kakvi su mu planovi za nas – za mene – uopšte bili. Kad su mi prsti skliznuli u njegove, oboje smo ih stegli.


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

PETNAESTO POGLAVLJE Alexis Njegovi ključevi od auta su zveckali kad ih je predao sluzi. I dalje sam sjedela u mustangu, dok je prozor blokirao da čujem njihove glasove. Silver se smiješio, razgovarajući sa drugim čovjekom dok mu je davao nešto novca. Uzbudilo me je kad je Silver otvorio vrata suvozača. Oslobodio me je, a onda ponovo uhvatio kad smo se našli blizu. Grudi su nam se skoro dodirivale, a ja sam dahtala kao da se trskali zajedno. Bilo je očito iz njegovog odugovlačenja, prstiju zakačenih sa mojima, da se bori da me ne obmota u svoje ruke i poljubi pred okupljenim slugama. Koraknuo je nazad, zakačivši prste za farmerice, kao da mora da ih stavi negdje prije nego izgubi kontrolu i zgrabi me opet. Pokazujući svojom oštrom vilicom, rekao je, «Dođi, hajde da uđemo unutra.» Trenutak kad smo prošli kroz staklena vrata i ušli u prodavnicu veša, poželjela sam da sam se ljepše obukla. Moj plan za danas je bio da prođem kroz posao a da se ne raspadnem na djelove. Možda bih naručila kinesku hranu i gledala nešto kasno u noć. Ti planovi nisu zahtijevali fantastičnu odjeću, tako da sam obukla jednostavne crne pantalone i labavi bež džemper. Stojeći ispod kristalne dekoracije i zlatnog svijetla, osjetila sam se kao varalica. Lutke u obliku nevjerovatno savršenih ljudi nakrivljenih kukova su bile svuda po prostoriji. Bile su obučene u čipku, kožu, saten... u svaki materijal koji sam mogla da imenujem, i u mnoge koje nisam. «Kako mogu da vam pomognem?» Žena koja nam je prišla bila je uvijena u crnu suknju i iskričavu bluzu. Ruke su joj sijale od nakita, dok su joj zubi blistali još više. Silver me je gurnuo laktom. «Tražimo nekoliko različitih kompleta, koje su vašeg najboljeg kvaliteta.» «Oh, ne,» rekla sam, gledajući u jedno pa u drugo. «Samo jedan komplet i ne mora da bude baš tako dobar.» «Mora,» klimnuo je znalački ženi. «Iskoristite vašu najbolju prosudbu.» «Stvarno,» rekla sam. «Ne slušajte ga.» «Mislim da će biti srećna da me posluša. Kao što bi i ti bila, Ljubimice.» To mi je zatvorilo usta; ne mogu da vjerujem da me je nazvao tim imenom ispred stranca. Žena – čije je ime bilo Donna, prema njenoj etiketi – dala nam je obojma dug pogled. Bila sam zapanjena da se i dalje smijala kad je progovorila. «Pratite me, gospođice. Mislim da mogu da vas oboje učinim srećnim.» Bočno streljajući očima Silvera, nijemo sam rekla, «Zaustavi ovo.»


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

Samo se još više glupo osmjehivao. Donna me vodila kroz tunele od odjeće i dalje od Silvera. «Imate li omiljenu boju?» Prelazeći očima preko veša, promrmljala sam, «Zelena je lijepa, ali i ljubičasta je.» Skidajući nekoliko stvari sa stalaka, nasmiješila mi se. «Iskreno? Mislim da vam bijelo bolje stoji.» Onda, kao da je razmatrala svoju sopstvenu izjavu, stala je na prste i pogledala iza mene. Pratila sam njene oči, primjećujući da gleda da li je Silver van dometa čujnosti. «Je li on tvoj Dom?» «Moj šta?» «Dom.» Rekla je to tako kao da je to činjenica. «Gospodar. Kako god već hoćeš da ih zoveš. Tipovi koji žele da se pretvaraju da kontrolišu svoje djevojke.» Usta su mi se zjapila, ni glas ne izlazeći iz njih. Donna je prekrila svoja usta u užasu. «Oh gospode, nisam htjela da to zvuči loše. Nemam ništa protiv čitave takve seksualno potčinjene robinje stvari, kunem se! Čak imam i prijatelja koji traži to na Tinderu.» Pokazala sam joj rukama između nas, naglašavajući svaku riječ. «Ovo nije tako.» Podigla je gomilu rublja na njeno rame. «Ali nazvao te je njegovom ljubimcom.» «To – to je samo njegov nadimak za mene!» Nasmijala sam se glasno. «Ime kao ljubimica, razumiješ? Razumiješ to?» Obrve su mi se spustile. «Reci mi da razumiješ.» «Razumijem, razumijem.» Njene štikle su lupkale po podu, dok nas je vodila kroz zavjesu. Unutra je bilo nekoliko kabina i jedan zid čitav u ogledalu. «Izvoli, probaj ovo. Ako ti bilo šta zatreba, zovi me.» «U redu. Hoću.» Kad je prošla kroz zavjese, srozala sam se u stranu sa stenjanjem. Je li stvarno nazvala Silvera mojim gospodarem? Čak i kad bi mogao da kontroliše moje uzbuđenje, da kontroliše moje disanje... moje srce... ili koliko brzo ili sporo svršavam... On nije bio moj jebeni gospodar. Ušavši u kabinu, zalupila sam vratima. Donna mi je ostavila da probam previše stvari. Iskreno, nisam željela da se mučim sa svima njima. Birajući po gomili, prešla sam prstima po korsetu boje slonovače prekrivenim crnom čipkom. Mustra je izgledala kao lišće koje leti spiralno na jesenjem povjetarcu. To me je podsjetilo na dan kad sam obukla opermu koji mi je Silver poslao. Tada, znala sam ga kao S. Kao izmišljotinu, kao fantoma... kao stranca. Ali ipak, obukla sam to rublje sa veseljem.


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

Drhteći, počela sam da dišem brže. Skinuvši odjeću, stavila sam korset na mjesto. Podigao mi je grudi, obuhvatajući ih i stvarajući dekolte kakav nikad ranije nisam imala. Gaćice su bile bokserice, skoro klizave na dodir. Kad sam se savila dolje da uzmem samostojeće čarape koje mi je Donna ostavila da se slažu, mali zvuk mi je pogodio uši. Jedva da sam se ispravila kad su se vrata moje kabine otvorila. Silver se nagnuo unutra, očima me jedući u jednom brzom napadu. «Jebeni pakao,» izdahnuo je. «Šta to radiš?» prodahtala sam, povlačeći se; nisam imala gdje da pobjegnem. «Jedva da sam išta još probala. Trebao bi da čekaš vani.» Zatvorio je vrata, zatvarač je oštro kliknuo. Idući prema meni, nozdrve su mu planule. «Kako sam mogao da čekam kad sam znao da se svlačiš ovdje?» Očima je prešao preko mene. «Tako si jebeno prelijepa. Ne mogu to da podnesem.» «Silvere,» počela sam da govorim. Njegove ruke su se čvrsto spustile na zid iza mene, ograđujući me. Osjetila sam da se struktura trese, a moja koljena su to kopirala. «Trebam te upravo sada. Upravo ovdje.» Podigla sam svoje prste, a on ih je jednostavno povezao sa njegovima, gurnuvši moj ručni zglob na zid. Nisam mogla da se raspravljam, ukrao mi je glas – a krao je i moju snagu. Ruke su mu kliznule niz korset, njegova usta u borbi sa mojim. Vlažne, tople usne umanjile su moja čula. Moje cvilenje je prošlo kroz pamuk u mom mozgu, tako mekanom da je mogao da bude i san. Posegnuvši između mojih bedara, pogladio je vanjsku stranu mojih svilenih gaćica. Stiskala sam se oko njega, pokušavajući da ga odgurnem. A sve što sam radila je da sam ga držala bliže. Bila sam saučesnik u mom sopstvenom hvatanju. «Ne možemo! Stvarno ne možemo!» «Neću ti dozvoliti da me odvratiš od ovog. Ne kad odavde mogu da namirišem kako si napaljena.» Njegov palac je prošao preko mog proreza, milujući moju pičkicu gore i dolje. Bilo kakvu šansu koju sam imala da mu poreknem istinu – da uništava gaćice koje još nismo ni kupili – je izblijedela pod mojim blagim stenjanjem. «Izvinite!» Čvrsto je pokucala pesnicom na vrata. «Mogu da čujem vas dvoje unutra!» Donna je povikala. «Prekinite sa tim ovog trenutka ili zovem obezbeđenje.» Silver se povukao od mene. Bila sam hladna od panike, a on se smijao kao da je ovo bila igra. Njemu je sve i bilo. «Ostani ovdje,» rekao je. Kopajući po sakou, izvukao je svoj novčanik i preturao po novcu. Nosio je nekoliko hiljada jebenih dolara. Okrenuvši se, otključao je kabinu. Pogledala sam u Donnu, lice joj je od bijesa bilo crveno kao cvekla. Bila sam sigurna da misli najgore o meni. Svaku


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

tvrdnju koju sam ranije iznijela o tome da se Silver i ja ne igramo gospodara i roba je nestala. «Gospodine,» počela je da govori. Silver ju je prekinuo, rukom joj pružajući nekoliko novčanica. «Uzmite ovo i ostavite nas same.» Oči su joj se izbuljile, igrajući između novca i njegovog keza. «Ja – šta?» «A ovo,» nastavio je, gurajući još jedan debio svežanj novca u njenom pravcu, «je za veš. Uzećemo sve.» Donna se utišala, ali je njen gladan pogled dosta rekao. Uzimajući novac, pogodila me je jednim brzim pogledom... A onda nam je zatvorila vrata. Silver se okrenuo, centri njegovih očiju su sjajali. «Sad, gdje smo stali?» Povlačeći njegove pantalone polako naniže, prislonio me je leđima uza zid. Ruke su mu se našle oko mene, dok mi je kosa padala u oči. Nešto nje je ušlo u moja usta kad sam ga poljubila, ali nijedno od nas nije bilo briga za to. «Osjeti me,» zahtijevao je, vodeći moj dlan između nas. Toplota njegovog čvrstog kurca između nas je bila izluđujuća. Kontrolisao me je, grebući mi kožu uz njega. «Radimo li ovo stvarno?» pitala sam blago. Bila sam ošamućena kako njegova dužina dobro odogovara mojoj ruci. Okrenuvši me, uhvatio me je za kosu, gurnuvši moje grudi na zid. Nisam htjela da se pomjeram, ali se njegov dlan spustio niže – lupnuvši me po dupetu. «Hej,» prodahtala sam, pokušavajući da ga pogledam u lice. Držao me je čvršće, udarivši me po drugom guzu. «Želim da te čuju u prodavnici,» rekao je, češući njegovim iznenada golim kuracom o donji dio mojih leđa. «Napravi neku buku, Ljubimice. Daj im na znanje koliko dobro ćeš biti jebana.» Ugriznuvši se za moj zglob šake, odmahnula sam glavom. Moje tijelo je bilo žeštoko napaljeno, ali emocionalno, nisam bila spremna da to podijelim sa svijetom. Zvuk cijepanja papira najavio je kondom. Nove gaćice su bile spuštene niže, i dalje grleći moje kukove. Klizav od mojih sokova, protrljao je svojim kurcem između mojih guzova. Napela sam se, vireći nazad u njega. «Ne tu.» «Ne?» pitao je, kezeći se. «Ne mogu. Ja nisam... ne tako.» «Opusti se.» Polizao je svoj palac razuzdano, donijevši ga blizu mog čmara. Kad sam poskočila, oči su mu postale oštrije. «Volim kad se vrpoljiš. Neću da jebem tvoju guzu, Ljubimice. Ne još, u svakom slučaju.» Stiskajući me za kukove, pomjerio je moje gaćice na stranu. Sa tkaninom koja se sjekla u nas oboje, zabio je kurac u mene. Stenjući, zaboravila sam gdje smo. Bila sam previše gladna oslobođena, bila sam rob svoje sopstvene strasti.


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

Ovo kopile je bilo upravu. Mogao je da me kontroliše. Silver me je jebao sa punim, čvrstim ubodima. Nije bilo suždržavanja. Imala sam osjećaj da je žudio za mnom otkad smo prvi put imali seks. Imao je ukus, i to što je bio primoran da čeka za više je slomilo nešto njegove neosjetljivosti. «Da,» zarežao je, gurajući preko mene. «Jebiga, da. Vodi svoju pičkicu nazad na mene. Uradi to!» Pokorila sam se, već se vrteći bespomoćno. Talas napravljen od putera i podrhtavanja poskočio je dolje do mog klitorisa. Mišići su mi se stisnuli, čineći svaki njegov pokret sjajnim. Počela sam da svršavam prije nego sam osjetila, uhvaćena van odbrane i otvoreno cvileći. To mora da ga je aktiviralo; držao se za mene lupajući moju pičkicu koja se trzala. Pomislila sam, kad se njegovo oslobođenje završilo, da je uzdahnuo sa zadovoljstvom. Ali to je bio prenježan zvuk za čovjeka poput njega. Mora da sam ga umislila. Kliznuvši nazad, prošao je prstima kroz moju kosu. «Nedostajala si mi.» Zapanjena, ostala sam uz zid, gdje sam i bila. Okrenuo se, zakopčavanući svoje pantalone, efektivno me zaustavljajući da ne odgovorim. I ti si meni nedostajao, bile su moje neizgovorene riječi. Pokupivši veš, nasmijao mi se preko njegovog ramena. «Hajde da odemo odavde prije nego nam pozovu obezbeđenje.» «Ali platio si toj ženi da nas ostavi na miru.» «Novac ne osigurava da se ljudi ponašaju onako kako bi trebalo.» Nesigurna o čemu govori, obukla sam se u svoju staru odjeću, uzevši ono što smo zaprljali i pratila ga van kabine. Svi u radnji su pogledali u mene kad sam se pojavila. Sve su čuli. Držala sam glavu spuštenu sve dok nismo ušli u njegovo auto. *** «Slušaj,» rekla sam, gledajući kroz prozor u svijet koji je prolazio pored. «Tamo, žena u radnji te je nazvala... Domom. Je li bila upravu?» Silver je bio toliko dugo tih da sam se predala i pogledala u njega. Gledao je u put, fokusiran – zamišljen. «Ne,» rekao je, razvlačeći riječ van. «Nisam.» Pomjerivši se, skroz sam se okrenula prema njemu. «Onda šta je sve ovo? Ovo što me zoveš ljubimcem i te stvari.» Pogledao me je, a onda odvratio pogled. «To je samo ono što osjećam.» Stisnuvši usne, željela sam da to objasni. Nije. «Osjećaš kao da sam tvoj ljubimac? To nema smisla.» Osmijeh mu je bio odsutan. «Pretpostavljam da nema.» «To je sve što imaš da kažeš?»


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

«Šta još ima da se kaže?» Uvalivši se u moje sjedište, oštro sam udahnula. «Bilo kakvo objašnjenje će odgovarati.» Bio je tih. Lupkajući prstima svoje koljeno od frustracije, otvorila sam usta, ali je on prvi progovorio. «Mislim da nije moguće da objasnim kako se osjećam. Neke stvari ne funkcionišu tako. Kad bi funkcionisale –» Bilo je kao da je uhvatio samog sebe, njegovi zubi režući kraj njegove misli. Bila sam tako skoncentrisana na njega da nisam primijetila naše okruženje. Ne dok nije počeo da usporava oko krivine. Zaustavili smo se na potpuno otvorenom polju. Mogla sam sve da vidim kilometrima u daljinu, tako da je avion bio laka meta da se vidi. «Ovo je...» Trepćući, okrenula sam se okolo i pritisnula svoje ruke o prozor. «Aerodrom?» «Privatno uzletište.» Otišao je autom do njegovog centra. Ispred nas je čekao mali mlaznjak, krila su mu sijala zlatnom i crvenom uprkos oblacima. Isključio je mašinu, i osjetila sam njegov pogled na meni. Rekla sam, «To je tvoje, zar ne?» «Naravno.» Naslonivši se nazad, pogledala sam preko ramena u njega. Izraz lica mu je bio neutralan. «Silver, zašto smo ovdje?» Nije se nasmiješio, ali sam očekivala da to uradi. «Potrebno mi je malo sunca, a nema boljeg mjesta za sunce u februaru od Los Anđelosa.» Usta su mi se otvorila. «Želiš da letiš za Los Anđelos?» Moj mozak je počeo da pucketa sa razumijevanjem. «Želiš da oboje odletimo, zar ne?» «Biće dobro da se pobjegne, samo za vikend.» Moje oči su se vratile na mlaznjak sa pitanjem. «Mislila sam da si rekao da ćemo da provedemo popodne zajedno?» «Ne želiš da ideš?» Glas mu je bio pun blagog baršuna jedinstvenog njemu. Nisam mogla da prestanem da gledam u mlaznjak. Bio mi je stran kao i prokleti jednorog. Godinama nisam letjela. Otkad sam napustila ovaj grad. Prošaputala sam, «Oduvijek sam željela da posjetim LA.» «Zašto nisi?» Bio je tu stepen ozbiljnosti u načinu na koji je pitao. Bila sam u iskušenju da mu kažem istinu; da sam bila sjebana traumatskim događajem koji je čitav moj život izbacio iz orbite. Nisam imala srca da uništim trenutak. Tapkajući prstima, izbrisala sam njegovo pitanje. «Stvari su se našle na putu.» Šta je sad na putu? «Šta radiš?» pitao je, vidjevši da sam izvukla svoj telefon.


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

Moj prst je išao preko dugmića. Brzo sam djelovala, pokušavajući da budem ispred nervoze kako me ne bi zaustavila u mojoj namjeri. «Govorim mojoj mami da zna da ću biti u LA za vikend. Gdje ćemo da odsjednemo?» Lukavo se nacerio. «Govoriš tvojoj mami gdje ćeš biti? Jesi li zabrinuta da ću da ti uradim nešto tamo?» Šaljući poruku, dala sam mu odlučan pogled. «Upravo tako. Adresu, molim?» Iznenada, telefon mi je zavibrirao. Oboje smo gledali kako prekidam poziv prije nego je zazvonio. Rekao je, «Mislio sam da ćeš joj reći naše planove.» «Slanje poruke je jedna stvar, ali ovo...» «Ne želiš da razgovaraš sa njom preko telefona?» «Želiš li ti da joj objasniš šta mi dođavola radimo?» Šta mi radimo? Šta ja radim? «Jer ja radije ne bih vodila taj razgovor.» Telefon mi je opet zazujao. Režeći, prekrila sam dlanom lice. «Možda nisam trebala da joj kažem, sad me neće ostaviti na miru.» Izvukao je telefon iz mojih prstiju prije nego sam uspjela da reagujem. «Halo?» pitao je. Kez koji mi je poslao išao je od uva do uva. Hvatajući se za grudi, isfrfljala sam. «Š – ti – oh sranje. Oh sranje, oh sranje. Spusti slušalicu.» «Da, Alexis je ovdje,» rekao je, zavaljujući se nazad na sjedište. «Ali morala je da ode do toaleta.» Bio je opušten, punog i nježnog glasa. «Ko sam ja? Ja sam njen momak, Silver.» Imala sam osjećaj kao da mi se jezik smanjuje. «To je neobično ime, znam.» Namignuo mi je, a onda se utišao dok je slušao. «Oh, zabavljamo se već neko vrijeme. Sigurno je imala razlog što vam nije rekla.» Sraaaanje. Ispravio se i mogla sam da čujem povišen glas moje mame. Pomislila sam da je ljuta, i razmišljala sam kako da se povučem iz sve ove zbrke. «Da,» zakikotao se. «Budite sigurni da ću joj to reći kad se vrati. Dolazi naš konobar sa računom. Ovdje je, moram da idem. Da, izvinite. I vama prijatno veče, gospođo Willow.» Prekinuo je, bacivši mi moj telefon. Nisam ga uhvatila; samo je odbio o moje koljeno i udario o pod. «Šta je rekla?» «Izgledaš kao da ćeš da povraćeš.» Nagnuvši se prema meni, pogladio me je po vratu. «Mogu da osjetim kako ti puls divlja.» «Šta je rekla?» Smijući se, pomazio mi je obraz i poljubio u uvo. «Laknulo joj je kad je čula da se konačno zabavljaš sa nekim. Insistirala je da ti pokažem dobar provod u LA-u. Tvoja mama je veoma fina, Ljubimice.»


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

Gurajući dlanovima njegovu vilicu, primorala sam ga da se odalji nekoliko centimetara. Osjećaji su mi mjehurali zajedno u stomaku, nisam mogla da razlikujem jedan od drugog. Gledajući unazad, imalo je smisla da moja mama bude srećna zbog mene. Stalno me je tjerala da upoznajem ljude. Ali držanje Silvera u tajnosti nije bilo samo zbog nje. Nisam željela da iko zna da se zaljubljujem u muškarca sa više pitanja nego odgovora. On me je uhodio, šta da kažem ljudima kako smo se upoznali? Samo zamišljanje tog razgovora mi je stvaralo osip. Trenutak kad svijet slomi oklop oko nas i vidi šta smo postali... šta sam ja postala... Morala bih da priznam. Jesam li spremna za to? U prozoru iza njegovog ramena vidjela sam da sam se smiješila. Nisam osjetila da mi usta oblikuju taj oblik, ali sad, osjećaj radosti je kliznuo u ostatak mene. Pritisnuvši moja usta o njegova, prošla sam mojim jezikom preko njegovih zuba. Životinjski zvuk koji je napravio je učinio da se moji nervi zapale. Isto tako brzo, odgurnula sam ga. Disao je teško, namotan i spreman da se popenje na mene. «Šta čekaš?» pitala sam ga. «Trebao bi da mi pokažeš dobar provod u LA-u. Baci se na to.» Njegove bogate oči su sijale. U neku ruku sam očekivala da ignoriše moj zahtjev. Zagladivši svoju kosu unazad, ispravio je svoj sako i nasmiješio se. «Ima da eksplodiram tvoj svijet ovaj vikend. Kad se vratimo nazad u ovaj grad, više nećeš biti ista.» I ja sam se smijala i smijala, jer sam u tom trenutku bila srećna. Da sam samo znala koliko će da bude u pravu.


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

ŠESNAESTO POGLAVLJE Alexis Mlaznjak je bio, vrlo vjerovatno, najluksuznija stvar u kojoj sam ikad bila. Bili smo jedini putnici, izuzev pilota. Kad sam ga upoznala, kezio se toliko jako da sam mogla da vidim njegove lažne zlatne zube. Unutrašnjost mlaznjaka je bila karamel krem boje. Migoljila sam se u zagrijanom sjedištu, ispružajući ga skroz, a onda zadovljeno pogledala Silvera. «Kako radiš to?» «Kako radim šta?» pitao je sjedeći pored mene. «Kako to da ne letiš okolo u ovome čitavo vrijeme?» Smijući se, sipao je sebi piće iz malog bara koji je bio osigurano postavljen u zid. «Ja sam bogat, ali gorivo nije besplatno.» Klimnuvši razborito, prihvatila sam čašu koju mi je ponudio. Kad je podigao svoju, uradila sam isto. «Čemu nazdravljamo?» «Šta kažeš na... dobrom provodu, budućim avanturama, i dvonoćnim bijegom od samih sebe.» Zadnji dio je rečen polako, promišljenim riječima. Pocrvenjela sam, kucnuvši mojom čašom o njegovu. «To zvuči prelijepo.» Bio je to gladak let. Ustvari, jedina stvar koja me preplašila je bilo kad je Silverov telefon zazvonio dok smo bili visoko u oblacima. To me je tako preplašilo da sam ispustila svoju bocu sa vodom. «Imaš signala ovdje?» pitala sam. Onda, još bitnije, «Neće li to srušiti avion?» Uputio mi je sumnjiv pogled. «Da. Definitivno ćemo da se srušimo.» Kad nije počeo da paniči, gurnula sam ga. Okrenuo se, povukao me bliže i počeo da mi ljubi vrat. Prošaputao je, «Nikad neću dozvoliti da ti se nešto dogodi, Ljubimice.» Od njegovog obećanja mi se zavrtjelo u glavi. Raspetljavajući se od mene, posegnuo je za telefonom. «Daj mi samo minut, posao je u pitanju.» Bilo je tako lako zaboraviti da je imao drugih odgovornosti osim da mene obasipa svojim vremenom i novcem. Ali naravno da je morao da radi, i bilo mi je drago što nije mogao da kaže koliko sam bila postiđena što sam zaboravila na to. «Halo,» rekao je, okrećući glavu prema prozoru. «U sred sam nečeg.» Silver je bio tih, oči su mu se mrštile dok je slušao. «Da, znam da nema rezervnog ključa.» Pogledao je u mene. «Floriane, biću odsutan za vikend. Ne moraš da ulaziš u moju kancelariju, samo im pošalji crteže u ponedeljak.»


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

Njegova kancelarija? Privukavši torbu bliže, slušala sam prigušeno zveckanje unutra. Je li mi stvarno dao ključ mjesta gdje radi? Ukopavajući prste u svoju glavu, Silver je izustio svoju sledeću rečenicu. «Jebeno me ne zanima. Neću da se okrenem. Vratiću se u ponedeljak, razumiješ? Ili želiš da ti i to pošaljem e-mailom takođe?» Zatvorio je svoje oči, izdahnuvši. «Tako sam i mislio. Ćao.» Čekala sam dok nije sklonio telefon, ali oči su mu i dalje bile zatvorene. «Je li sve u redu?» Trepnuo je u mene, kao da je zaboravio da sam bila tu. «U redu je.» Okružujući me rukom, povukao me je u svoje krilo. «Čak je bolje, sad.» *** Hodajući kroz LAX, gledala sam u ogromni aerodrom s čuđenjem. Bio je nevjerovatno pun, ljudi su se pojavljivali ovdje i tamo dok smo se mi kretali prema izlazu. Prolazeći pored jedne od milion prodavnica za poklone, usporila sam. Na nekoliko vješalica su visili 'I❤LA'džemperi. «Želiš li suvenir?» pitao je. «Oh, ne, u redu je.» Posmatrao je moje lice, a onda se okrenuo prema ženi iza kioska. «Uzećemo jedan od ovih.» Brzo je klimnula, poskočivši da ih uhvati. «Plavi ili rozi?» pitala je. Bila sam tiha, diveći se Silverovoj brzoj odluci da mi kupi jedan od džempera. Oboje su čekali na mene, tako da sam pročistila grlo. «Rozi je u redu.» Predala ga je, uzimajući Silverov novac. Bio je mek i debeo, boljeg kvaliteta nego što sam očekivala, s obzirom da je džemper sa aerodroma. «Sviđa li ti se?» upitao me je. Smješeći se, zagrlila sam ga čvrsto. «Nazovi me smiješnom, ali da.» «Obuci ga.» «Šta, sad?» Oči su mu blistale i pomislila sam da ne može biti ozbiljniji. Žvačući jednu stranu mojih usta, povukla sam ga preko glave, razbarušivši kosu. Iskrivivši glavu, gledao je u mene. «Kako uspijevaš da izgledaš nevjerovatno šta god da obučeš?» «Prestani,» rekla sam, crveneći još više. Vidjela sam se u prozor i pitala se šta on vidi, jer sam izgledala upravo kao da sam letjela nekoliko sati i da mi treba kofein. Prsti su mu kliznuli na moje, držeći ih čvrsto. «Dođi, idemo kod mene.»


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

Kliznuvši u osjećaj njegovog dodira, išla sam pored njega. Vožnja taksijem je bila glatka, i dok sam ja posmatrala kroz prozor palme i zgrade, Silver je nastavio da me drži za ruku. Jednom me je povukao bliže, poljubivši me ne brinući se što naš vozač gleda. Držao ju je sve dok nismo stali ispred stana, a pustio ju je samo zato jer su mu trebale obije ruke da uzme kofer i kese sa vešom koji smo kupili. «Ovo je predivno» rekla sam kad smo stigli na njegov sprat. Okrenula sam se kako bih mogla da vidim svaki ugao; čak je i bilo veće od stana koji je imao u Portlandu. Takođe je izgledao i modernije, sve je pripadalo minimalizmu – stolice, stakleni sto, čak i keramički bar. «Drago mi je što ti se sviđa. Nisam bio ovdje mjesec dana, drago mi je da vidim da je sve na mjestu.» Njegov hihot je rekao da nije stvarno očekivao da ga neko opljačka. I, s obzirom na obezbeđenje u predvoriju, zašto bi? «Želiš li piće prije nego izađemo?» «Samo gdje idemo?» pitala sam, prestavši da gledam u njega. «Nisam donijela mnogo da obučem osim onog veša.» Mislila sam da je to šala, ali njegov oštri cerek me je zaustavio. «Mogla bi da nosiš jednu od tih kombinacija i izvučeš se sa tim. Ali imam nešto pri ruci što će poslužiti.» «Pri ruci?» ponovila sam. Silver je krenuo prema jednoj strani ogromne sobe, prolazeći pored ogromnog prozora sa pogledom na LA za koji bi ljudi ubili. Klečeći pored kofera koji je spakovao u svojim kolima, preturao je unutra. Na bljesak tkanine, izvukao je crnu haljinu na vidjelo. Prekrivši usta, prišla sam dovoljno blizu da ju vidim. «Zašto imaš to?» «Nije bitno.» Stao je, nudeći mi je. U čuđenu, prstima sam prešla preko haljine, ali je nisam uzela. «Bitno je. Kad si je spakovao?» «Kad sam prošle noći odlučio da te ubijedim da pođeš sa mnom u LA.» Zapanjena, krenula sam da uzmem haljinu u svoj dlan – onda stala. «Ne idemo na sahranu, zar ne?» Smješeći se, slegnuo je ramenima. «Kad bi išli, izgledala bi nevjerovatno zadivljujuće.» «Sigurna sam da bi porodica pokojnika cijenila to,» zadirkivala sam ga. Blago, prebacila sam je preko ramena. «U redu, imam haljinu. Šta je sa –» «Cipelama?» Klimnuo je naniže, i pratila sam njegove oči do mjesta sa parom lakiranih cipela na dnu kofera. Koliko li je unaprijed isplanirao naše veče? Je li planirao iza toga? Odjednom sam se pitala.


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

Zgrabila sam cipele i sve stavila u naručje. «Pretpostavljam da ću se spremiti... za šta god da ti je na umu.» Nasmijao se tako jako da su mu se oči naborale na krajevima. *** Nisam vidjela nikad ništa kao Holivud po noći. Bio je sve što sam ikad sanjala. «Ispašćeš kroz prozor,» Silver je rekao, cerekajući se. Vozio je kabriolet – još jedno auto koje je posjedovao i koje je ostajalo u LA-u – a ja sam insistirala da krov ostane spušten. Kosa mi se mrsila oko lica, ali sa ukusom divljeg noćnog života na mom jeziku, nisam marila. Silver je skrenuo, parkirajući u mirnu uličicu. Bili smo okruženi grafitima i vazduh je izgubio svoju uzbudljivu energiju, mijenjajući ga sa smećem. Uprkos tome, primijetila sam da su mnoga ostala auta parkirana metrima naprijed bila skupa kao i Silverov auto. Uzevši me za ruku, pomogao mi je niz nagnut trotoar. Nije bilo reda ispred jedva osvijetljenog ulaza. Čovjek koji je izgledao čudno kao i tip koji je provjeravao moje ime u Red and Ripe je sjedio na zarđaloj stolici. S brzim pogledom na Silvera, klimnuo nam je da uđemo. Očekivala sam da nas pita za naša imena, ali možda nije trebao. Ili je možda znao ko je Silver bio? Razmatrajući ga, bila sam zaslijepljena tamom dok smo prolazili kroz hodnik. «Jesi li spremna?» pitao je, zastavši na kratko ispred crnih vrata. Smijući se, prebacila sam ruku preko njegove. «Očekuješ li stvarno da se sad vratim?» Namignuvši mi, pustio me je unutra. Sa plafona su visili ogromni kavezi. Zlatni i opalni, sijali su pod kružnim svijetlima iznad glave. To je bilo dovoljno veličanstveno, ali sadržaj kaveza je bilo ono što mi je oduzelo dah. Žene. Prave, stvarno žive žene. Bljeskovi boja su isticali njihovu golotinju, sa čizmama koje su bile jedina stvar koju su imale na sebi. Svaka od njih se ljuljala i vrtjela, a nekoliko njih nisu bile same iza svojih rešetaka. Imala sam jasan pogled na muškarca koji je jebao jednu od plesačica u psećoj pozi. «Pa?» Silver je pitao, prolazeći prstom uz moju kičmu. «Je li ovo u redu?» Srce mi je grmjelo, ali uspjela sam da se suočim sa njegovim pogledom. «Ovo si planirao za večeras?» Nije bilo ni nagovještaja srama na njegovom licu. «Prošlog puta, naša zabava je kratko trajala.»


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

Aneksioznost se uvukla u moje kosti. Tu je stvorila dom, odbijajući da bude iseljena, ma koliko da sam pokušavala da se smirim. Oko nas, posjetioci kluba su igrali i vikali. Nosili su sve, počev od odijela do oskudnih teksas šorceva. Nisam znala ime mjesta, ali izgleda da je brinulo samo o jednoj stvari; da bude erotično. Vukao me je dalje među tijela koja su se ljuljala, čvrstog dodira kao i svaki lanac. Okrenuvši me u krug, doveo me je blizu jednom od velikih, bijelih jastuka postavljenih izvan plesnog podijuma kluba. Ovo je bilo dobro jer su mi se noge klimale u štiklama; trebalo mi je da sjednem. «Mogu li da ti donesem piće?» pitao je, nadvivši se nad mnom kad sam se smjestila. «To bi bilo sjajno.» Smijajući se nelagodno, uhvatila sam ga za rukav prije nego je uspio da ode. Obrve su mu se podigle. «Gledaj, znam da izgledam nervozno. Dobro, nervozna sam. Ali u redu je, neću da pobjegnem ovog puta.» Silver me je pažljivo razmatrao. Bilo je blagosti u njegovi očima, odmah iza tog konstantnog sloja tajnovitosti. «Vjerujem ti. Pusti me sad kako bih ti donio to piće.» Ruka mi je pala. Stavila sam je u krilo jednom kad je kliznuo iz mog vida kroz gomilu ljudi. Prekrstivši svoje gole noge, pogledala sam okolo i pokušala da se ponašam normalno. Šta je bilo normalno za seks klub? Isuse, kad bi Laralie znala da sam došla na ovakvo mjesto – dva puta, čak – izgubila bi svoj razum. Silver se vratio u moj vidokrug, s dvije čaše u rukama. Smješio se, ali usporavo kad mi se približio, pažnja mu se prebacila odmah preko mog ramena... i radost mu je nestala. «Hej! Kes!» Neko je mahnuo rukom, krenuvši prema nama sa namjerom. Čovjek je izgledao kao da je neko prosuo sto kila eksera u topionicu, a zatim oblikovao čvrsti metal u mnoštvo mačeva. Nikad nisam vidjela nekog sa tako žestokim karakteristikama. Kad je ispružio ruku kako bi se rukovao sa Silverom, skoro da sam posegnula da ga zaustavim, samo u slučaju da će iseći ruku drugog čovjeka na dva dijela. Kes, kao Keswick? Znala sam to ime sa Silverove poslovne kartice. Kratko virenje u njega mi je pokazalo napetost na njegovom licu. Je li se pitao da li sam čula, ili šta mislim? Pravila sam se glupom, uzevši piće od Silvera. «Gerard,» rekao je, pruživši ruku kako bi se rukovao. «Nisam te vidio neko vrijeme.» «Više od godine, najmanje,» stranac se nasmijao. Gerard je pogledao između nas, uvijajući usta na krajevima. «A ko je ova divna dama?» Pijuckajući piće, pogledala sam u drugog čovjeka radoznalo. Odakle je znao Silvera? «Ja sam Alexis,» rekla sam, mahnuvši hrabro.


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

Gerard je dao Silveru promišljen pogled. Pokušala sam da ga pročitam, ali nisam uspjela. «Pa,» rekao je, pokazujući okolo. «Nikad nisam pomislio da ću te vidjeti opet u Kaliforniji. Zar se nisi preselio u Portland?» «I dalje imam neke poslove ovdje,» rekao je. «Da?» Gerard je nakrivio glavu. «Šta je sa Florianom, i on je ovdje? Čovječe, svi su bili uznemireni kad ste vas dvojica napustili.» «Nije napuštanje kad uzmeš ono što znaš i napraviš nešto za sebe.» Gerard me je gledao uglom oka. Silver, takođe. «Sjećam se da ste vi momci otišli čak i kad sam vam ponudio veliko povećanje plata. Pretpostavljam da ste bili previše dobri da bi radili za bilo kog drugog, a?» Bljesnuo je neiskrenim osmjehom. Ovo je neugodno. Nisam mislila da ću biti uhvaćena u suptilni rat poput ovog. Moje piće je bilo pola popijeno, a vidjela sam da Silver njegovo nije ni takao. Gerard je usmjerio svoju preoštru vilicu prema meni. «Alexis, zar ne?» Zastao je, prešavši jezikom preko usana. «Jesi bila ranije u ovom klubu?» «Oh, uh, ne.» Nasmješila sam se izvinjavajuće. Pored mene, Silver se ukočio i rekao, «To je dovoljno.» Nagnuo se bliže, gledajući u Silvera dok mi je govorio. «Ipak, znaš šta se događa ovdje?» «Gerard.» «Ako ne znaš, siguran sam da on može da ti pokaže okolo,» čovjek je nastavio. «Bio je ovdje dosta puta. Pokazujući mnogim drugim šta da očekuju, ako me razumiješ.» Ljuti Silvera tako što meni stvara nelagodu. Silver i Gerard su se definitivno razišli pod lošim uslovima. Pokušao je da me napravi žrtvom. Imala sam druge ideje. Silver je koraknuo napred, ruku napinjajući oko njegove čaše. Gerard ga je gledao sa oduševljenim zlobnim smiješkom. To je značilo da nije vidio kad sam ustala, povukavši ruku unazad. «Hej,» Gerard je prodahtao, poskočivši kad je zadnji dio mog pića natopio njegovo lice i majicu. Spustivši čašu, zatakla sam ruku na Silverovu. «U pravu si,» rekla sam, smijući se slatko. On može da mi pokaže kako ovo mjesto radi. Hvala.» S čvrstim povlačenjem, vodila sam Silvera u gužvu. Ponašala sam se smireno, ali moj puls je jurio. Silver me je povukao u stranu, njegovi prsti na mojim ramenima dok me je gledao u lice. Nevjerovatno, njegov šokirani pogled je izbrisao moje nerve – počela sam da se smijem. Rekao je, «Bacila si svoje piće na njega.» «Da,» rekla sam. «Jesam. Ponašao se kao kreten.» Silver me je povukao u grub zagrljaj. Znanje da sam ga učinila srećnim je bio afrodizijak. Mora da je bio i za njega, takođe, jer me je držao oko kukova i vodio


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

do zida. Njegovi dlanovi su uhvatili moje dupe preko haljine, gnječući me dok mi je disao u vrat. Zajedno smo se mljeli, muzika je samo djelimično kreirala naš tempo; imali smo naš sopstveni ritam. Nagnuo se preko mene, njegove ruke su me svuda dodirivale kao da je imao milion prstiju. Prateći dolje niz moja leđa, prešao je preko mog kuka – mog bedra. Silver se ukočio, oči su mu sijale na plavim svjetlima kluba. «Nosiš li neki veš?» Odgurnuvši moje štikle, poljubila sam ga u ugao vilice. «Zašto ne saznaš?» Usta su mu se zgrčila, izraz lica promijenio. Postavljao mi je pitanje sa njegovom tišinom. Jesi li sigurna? Silver je provjeravao da vidi da li sam voljna da se igram ovdje. Kad smo se prvi put sreli, bila sam preplašena konceptom. Vidjela sam ljude kako imaju seks u javnosti, i odmah sam se povukla. Bilo sam uplašena. Sad nisam. Potisnuvši kukovima, zakucao me o zid. Odmah sam osjetila oči na nama, čak iako sam bila zauzeta tim što sam ga ljubila. Svijet je bio tornado boja i zvukova, ali sve se je ovdje bilo centrirano – upravo ovdje – sa ovim muškarcem. Uvukavši pesnicu u moju kosu, povukao mi je glavu nazad. Zubi su mu našli moje grlo, moje uvo... a onda su nestali. Zadihana, pogledala sam ga sa nestrpljenjem. Držao me je mirno, ne dopuštajući mi da radim više od migoljenja. Silver je bio tako prokleto dobar u draženju. «Molim te,» prosiktala sam, moleći ga samo mojim očima da nastavi. Onda sam osjetila promjenu u njegovom raspoloženju. Silver je disao teško, zubi su mu skoro režali. Za svakog drugog, on je bio osoba na ivici skakanja naprijed koja će da konzumira sve na svom putu. Zaustavio je sebe, ali ne zato da bi me izludio. «Šta nije u redu?» pitala sam, trepćući na njega. Bilo je nemira u njegovim zamućenim očima. Kad bih gledala dovoljno dugo, pomislila sam da bih ga bolje razumjela – ko je bio, šta ga motiviše, sve. Silver je obuhvatio moje obraze, onda me zgrabio za ruku i povukao od zida. «Ne ovdje,» rekao je preko buke muzike. «Ja – ne ovdje. Ne mogu, više ne.» Više ne? «Čekaj,» rekla sam, povukavši ga da uspori svoje povlačenje. «Ne razumijem! Jesam li uradila nešto pogrešno? Ja sam u redu sa tim! Stvarno! Nisam bila ranije, ali sad –» «Ja nisam u redu sa tim!» zaurlao je. Sranje, izgledao je tako zbunjeno i ljuto. Mora da sam oklijevala, jer me je kratko povukao, hvatajući me za ruke. «Nisi ti,» rekao je sa naporom u glasu. «To je – ja samo ne mogu. Iz nekog jebenog


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

razloga ne mogu da podnesem pomisao da bilo ko drugi – iko ikad te vidi tako. Samo ja.» Oči su mu postale vrele. «Jedino ja.» Toplota se stvorila u mom grlu. Nastavila je da nadolazi, i ja sam brzo protrljala lice kako bih zaustavila nadmoćne suze. «Idiote,» rekla sam, smješeći se. «Rasplakaćeš me što nećeš da me jebeš u seks klubu. Kako možeš to da mi uradiš, a?» Povukao me je sa strane do njega i poljubio u sljepočnicu. Slatkoća je nestala iz njega, njegovi čvrsti prsti su tražili između mojih bedara. «Idemo odavde prije nego promijenim mišljenje. Trebam te upravo sad.» Drščući, pustila sam ga da me vodi kroz gomilu. «Čekanje dok stignemo kod tebe će biti teško.» «Do mene?» Zakikotao se, gledajući u mene. «Ne idemo tako daleko.» «Onda gdje...» Projurili smo pored obezbeđenja. Ulični vazduh je bio hladan, dobrodošao na moju kožu koja je gorjela. Znala sam šta je planirao trenutak prije nego je otvorio vrata svojih kola i pokazao mi na zadnje sjedište. Dupe mi je kliznulo na glatku kožu. Vrata su se zalupila iza njega. «Daj mi da pojedem tu tvoju pičkicu,» zarežao je. «Moram da te okusim. Nikad nisam bio ovako jako napaljen, Ljubimice. Ima da zabijem lice između tvojih bedara dok se jedno od nas ne onesvijesti.» Oči su mi zalepršale, zadovoljstvo slabilo moje mišiće. Bilo mu je lako da mi raširi noge, gurajući me dalje na sjedište. Povukao je moju haljinu, zaledivši se na pogled mojih natopljenih gaćica. Kad se nadvio blizu, kidajući ih svojim zubima, shavtila sam da je možda bio ozbiljan kad je obećao da će da me jede dok se jedno od nas ne onesvijesti. «Čekaj,» rekla sam, povlačeći ga za kosu. «Želim da se vratimo kod tebe.» «Ne, ne mogu da čekam toliko.» «Ne moraš.» Ustavši, prebacila sam se na suvozačevo sjedište. Pogledao me znatiželjno, tako da sam se nagnula na suvozačevo sjedište i napravila bludan pokret. Smijući se, zakačio je ruke preko naslona sjedišta. «Rodhed?» Crveneći, oči su mi zasijale sa uzbuđenjem. «Tako se zove? Nikad nisam to radila.» «Ipak, pušila si kurac?» «Ja – da.» «Obećavaš da nećeš da grizeš?» Trepnula sam u užasu. «Ne bih nikad!» Zlobno se smješkajući, povukao me je za kosu prema njemu. «Dobra djevojka. Onda se pomjeri ovamo.» Pomjerlila sam se sa puta kako bi mogao da se popenje na mjesto vozača. Kad je pogledao u mene iščekujući, približila sam se prema njegovom krilu, s


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

rukama na njegovim bedrima. Osjećaj njegovog dlana na moje tjeme je trgnulo moja čula preko. Okrenuo je ključ, i ja sam dolje povukla njegove pantalone. Silver se njihao u njegovom sjedištu, režeći i vibrirajući sa potrebom. Uhvativši korijen njegovog kurca, zasisala sam vrh pažljivo. Bilo je čudo da smo se vratili u njegov stan čitavi.


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

SEDAMNAESTO POGLAVLJE Silver Povukla je haljinu preko glave, stojeći uz zid. Uspravio sam na krevetu, moj kurac je poskakivao kao da klima zajedno sa mnom. «Ti si jebeno najseksipilnija žena koju sam ikad vidio,» prošaputao sam pojedinačno. Alexis je bila obukla bijeli korset ispod haljine, to i njene štikle su bile sve što je nosila; gaćice su ostale u mojim kolima. Bilo je smernosti u tome kako je držala sebe, ali to je bio samo površinski nivo. Nikad nisam poznavao nikog tako istinskog kao što je ona. Tako stvarnog. Možda sam zbog toga postao toliko opsednut njom. Nisam mogao to da kažem tokom mojih mnogih sati frustrirane zbrke. I definitivno nisam mogao to da kažem sad. «Izgleda u redu na meni?» pitala je, okrenuvši svoje tijelo da pokuša i ispita sebe. To je bila poza koja bi učinila da bilo ko drugi izgleda čudno. Na njoj, to je bilo ubjedljivo savijeno oko njenog tijela da su me prsti boljeli od toga što je ne dodirujem. Sjednuvši potpuno, pokazao sam joj. «Dođi ovamo, prije nego te napadnem tu gdje si.» Svijetlo rozo joj prekrilo obraze, rumenilo koje sam toliko volio. Nisam mislio da mogu da idem dalje bez toga. A nisam ni planirao. Alexis je krenula prema meni, njeni bokovi su me zavodili sa svojim blagim oblinama. Posegnuvši, uhvatio sam je za ručni zglob, povukavši je na mene. Malecna cika je pobjegla iz njenog iznenađenog smijeha; žigošući njene usne, pojeo sam njenu radost i čeznuo za još. Ova jebena žena... šta treba da radim sa ovom bolnom potrebom za njom? Šta mogu da uradim? Drži je pored sebe, zapjevao sam u svojoj glavi. I nikad je nemoj pustiti da ode. Nikad joj ne pusti ni da se usudi da pokuša. Alexis... moja Ljubimica... Pripadala je meni. «Silver,» prošaputala je. To nije bilo moje ime. Dao sam joj ga da ga koristi od početka, jer sam tada, i dalje imao glupavu pomisao da mogu da zadovoljim svoju potrebu za ovom djevojkom. Imao sam svaku namjeru da odem kad završim... i nisam želio da zna ko sam, gdje radim, ništa od toga. Uvijek je funkcionisalo sa drugim djevojkama. Zašto ne sa njom?


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

«Skini ovo,» rekla je. Nagnuvši se preko mojih golih grudi, vukla je korset kao da je guši. Osmijeh mi je bio kao žilet; zadrhtala je u očima. «U redu,» rekao sam, ruke su mi milovale dolje njenu sredinu. Poljubio sam joj rame, a onda udahnuo njen miris dok mi pluća nisu zaprijetila da puknu. Jednu po jednu, otvorio sam kukice na prednjoj strani korseta. Crna puzavica koja ga je ukrašavala je slabila, otvarajući se otkrivajući kremasto prostiranje njene kože. Sisajući na svom sopstvenom jeziku, povukao sam je tako da je sjedjela na moje grudi, prolazeći svojim obrazom niz njen stomak. Dahnula je, uvijajući prste u moju kosu kao sa želi da me zaustavi, ili da me natjera da idem brže. Je li mogla biti uvučena kao što sam ja? Je li to uopšte bilo moguće? «Savršeno,» rekao sam, kružeći oko njenog pupka. «Prelijepo.» Moje usne su tetovirale njen goli kuk, korset se odvajao kao zavjese na najljepšem danu. Ispred mene je bila ona, gola, ali to nije bilo dovoljno. Želio sam Alexis izloženu sve do njene duše. Gurnuvši je unazad, tako da joj je pičkica lebdila preko mojih bokserica, zadrhtao sam. Kurac mi se napelo o materijal, željeći da se oslobodi kako bi moglo da je ispuni. Držeći je za kukove, gurnuo sam je niže, primoravajući njen otečeni klitoris da se trlja o moj napaljeni kurac. Zabacujući glavu nazad, zastenjala je. Taj zvuk je potonuo u mene, podstičući me, čineći da mi oči potamne. Ležeći ispod nje, njene grudi su me držale u sjenku. Krio bih se od sunca godinama ako bi to bilo zbog nje. Na moje iznenađenje, posegnula je dolje, povlačeći moj kurac preko vrha mojih bokserica. Bio sam gotovo previše zanesen da je zaustavim, ali prije nego je uspjela da prodre sebe, zgrabio sam je za zglob ruke i držao je mirno. Njeno frustrirano migoljenje je bilo mučenje. «Šta to radiš?» pitao sam je. «Jebem tebe, ili pokušavam.» Gledao sam je sa čistim zanimanjem. «Trebamo kondom.» Bogatstvo u njenom očima je ratovalo sa zelenilom njenih minđuša. «Trebamo li?» Jebeni pakao. Pogledala je u moje oči – ne sa mirnoćom, već sa željom. «Reskirala bi da nosiš moje dijete samo kako bi me jebala bez prepreke?» Njeni prsti su očešali moje, onda otišli dalje, hvatajući korijen mog kurca. «Jebi me,» zapovijedila je. «To je ono što ja treba da kažem.» Sklonivši joj ruke, uveo sam svoj čvrsti kurac u nju. Skliznula je dolje polako, stenjući čitavim putem dok nije sjela na mene. Škrgutajući vilicom, izvio sam se prema gore, nezadovoljan mirnim držanjem.


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

Liznuvši palac, pogladio sam joj klitoris. Pala je naprijed, ruku sa svake strane mojih ramena i kosom na mom licu. Osjećaj blagih niti koje su me golicale je bio uzbudljiv. Uhvativši potiljak njene glave, povukao sam je do mojih zuba. Poljubili smo se grubo, oštro i sa silom koja je bila namijenjena da zadovolji krvožednu, životinjsku pohotu koju nijedno od nas ranije nije doživelo. Jurio sam ovaj osjećaj tako jebeno dugo. Bio je ovdje. Čitavo vrijeme. Bio je sa njom. Potvrda mi je dala snagu, moja potreba da svršim me je vodila. Stan je bio ispunjen vlažnim zvukovima našeg jebanja. Moja Ljubimica, ona je stenjala i cviljela i čak vrištala. Nijednom to nije bila gluma. «Silver, blizu sam. Jebiga, tako sam blizu, molim te...» Shvativši nagovještaj, kružio sam po njenom klitorisu brže; jače. Igrao sam se sa njenom glatkoćom, nikad ne usporivši. Bio sam postojan kao što bi bilo koja mašina bila. Pičkica joj se tresla, šaljući vrele talase uz moj stomak. Jaja su mi se stisla, znoj je prekrivao svaki centimetar naših tijela. Alexis je bila natopljena, vlažnoća je bježala od njenih savršenih bedara i kapala niz moj kurac. Zakopavši lice u udubinu njenog vrata, zarežao sam. Pritisak je eksplodirao, moja sperma ju je ispunjavala ponovo i ponovo. Ipak me je stezala, kao da to što joj dajem neće biti dovoljno. Željela me je, sve od mene. Jebiga, bio sam željan da odustanem. Zajedno smo usporili, njena težina se smjestila na mene. Simfonija njenog srca me je umirila. Blago dizanje njenih pluća odgovaralo je mom. Bili smo usklađeni na način koji je bio namijenjen starim ljubavnicima. Neko vrijeme, nijedno od nas nije govorilo. Bio sam u svojoj glavi, upijajući stvarnost onoga što se dešava u mom svijetu. Je li ona razmišljala o istoj stvari? Alexis se podigla, njene oči pronalazeći moje kroz zavjesu kose. «Da li ti...» Prekinula je da govori. «Šta?» došapnuo sam. Pogledavši u stranu, obrve su joj se iskrivile još malo. «Ništa.» «Ne, reci mi.» Alexis me nije gledala, ali takođe nije gledala ni u zid. Gdje je bila u njenoj glavi? Šta je vidjela? «Ova stvar koju radimo,» prošaputala je. «Jesi li je radio ranije?» Nježno, spustio sam je sa mene. Oboje smo trepnuli kad je moj kurac skliznuo slobodan. «Misliš na ono što je Gerard rekao u klubu.» Taj jebeni šupak. Bio sam blizu da ga nokautiram samo kako bih ga ućutkao.


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

Zataknuvši kosu iza uva, slegnula je. «Mislim. A takođe i ne mislim. Ne znam.» Njen smijeh se presjekao u mene. Upravo tada, pomislio sam da ću joj reći bilo šta – sve – samo ako me bude pitala. «Jesam li ja samo još jedna djevojka na koju ćeš zaboraviti?» Preda mnom, izgledala je da nestaje. Ovo nije žena koju sam znao. Ovo je bio stranac za mene. Alexis koju sam želio je bila snažna... davajuća... i voljna da stavi druge ispred sebe. Gdje je svo to pouzdanje nestalo? Moji prsti su očešali njene na krevetu, čineći da me pogleda. «Nikad ne bih mogao da te zaboravim, Ljubimice.» Usne su joj napravile oblik strijelčevog luka. «Stvarno?» «Stvarno,» rekao sam ozbiljno. Njene zelene oči su sjajile, uzimajući me sumnjičavo u obzir. Mora da sam prošao test, jer je napetost skliznula iz njenog tijela u velikom talasu. Poljubila me je, blaga, brza stvar koja je imala uticaj kao da je trajala satima. Nisam više govorio kad me je zagrlila, i nisam se raspravljao kad je otišla u kupatilo da se očisti. Dok sam je gledao kako nestaje iz mog vidika, njen glas koji i dalje priča sa mnom kroz zidove, dopustio sam da mi osmijeh izblijedi... i podnosio sam bolnu tajnu koja mi se kotrljala po glavi. Nikad ne bih mogao da zaboravim Alexis. Znao sam da ne mogu. Jer sam već pokušao to.


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

OSAMNAESTO POGLAVLJE Alexis Bilo je modrikasto crno u stanu. Ogromne zavjese su blokirale sve osim malo ranojutarnje svjetlosti s vana. To je osvjetljivalo glatka, jaka ramena i leđa koja su bila okrenuta od mene. Pomjerivši se nježno kako ga ne bih probudila, istegla sam se na jastuk i jednostavno... gledala ga. Brojala sam njegove udahe, kako su se njegova rebra podizala i činila njegovu tetovažu da se talasa kao more. Bio je predivan kad je bio budan, ali bio je nešto prelijepo na njegovom uspavanom licu. Spokojan, shvatila sam. Ne uspijevam da ga vidim takvog. Bilo je prelako da ostanem tu. Naravno, moj tutnjajući stomak je postao prvi problem. Moja potreba da piškim je bio drugi, a onda se glavobolja za kofeinom pridružila. Pažljivo, sam skliznula sa prekrivača. Krevet nije napravio nikakav zvuk, bio je jedan od onih skupih brendova koji donose na televiziji gdje pokazuju kako je dobro skakanje po njemu pored čaše crvenog vina na dušeku. Krenuvši u kupatilo, hodala sam skoro kroz mrak. Kad sam završila, išla sam na vrhovima prstiju preko glatkog drvenog poda. Silver mi je kupio rozi 'I❤LA' džemper na aerodromu. Izvukla sam ga iz kofera, znajući da će jutro biti malo prohladno, čak i ovdje. Povukavši ga preko moje zamršene kose, trznula sam se kad se zakačio za ivicu moje smaragdne minđuše. Nisam bila u mogućnosti da ih skinem, postale su stalno društvo za mene. Požurivši da svežem svoje cipele, pokupila sam svoj telefon i tašnu i polako se izšunjala iz stana. Vozeći se u liftu, nasmiješila sam se samoj sebi u ogledalu, pjevušivši neku veselu melodiju. Osjećala sam se tako živom, tako prokleto dobro! Biti sa Silverom je kao injekcija adrenalina pravo u srce. Skoro da sam zviždukala do vremena kad sam stajala u redu u Starbucksu odmah izvan stana. Radnica koji pravi i servira kafe pružila mi je kusur, a onda sivo ležiste sa dvije kartonske šolje kafe zaglavljene u njemu. Nadam se da Silver voli crnu. Kako bih bila sigurna, uzela sam nekoliko kesica šećera. Sranje, je li on zaslađivački tip, sirovi šećer tip, šta? Telefon mi je zazujao. Uzdahnuvši, napustila sam svoju zaslađenu krizu i iskoristila svoju slobodnu ruku kako bih iskopala telefon. Možda je Silver, pita se gdje sam. Ekran mi je eksplodirao sa bezbroj poruka. Nisam znala broj... ali čitajući prvu rečenicu, shvatila sam od koga su.


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

Nepoznato: Alexis, žao mi je ako sam te uznemirio. Ne znam zašto si otrčala juče, ali žao mi je. Nepoznato: I žao mi je što šaljem ovo, jer može da učini to težim. Nepoznato: Ali trebam tvoju pomoć. I dalje vjerujem da ti možeš da budeš ključ za ovaj zločin. Nepoznato: Ovo je poslednja stvar koju ću tažiti od tebe. Detektiv Roose. Znala sam da ima moj broj, ali nikad mi nije ovako slao poruke. Poslednji tekst je bio video snimak. Moj palac je pritisnuo dolje prije nego sam razmislila šta bi mogao da mi pošalje. Instikt može da bude pravo kopile. Na mom ekranu, crno bijeli snimak se pokrenuo. Vidjela sam ljude kako stoje okolo, ugao težak za čitanje bilo kojeg lica. To mora da je bio snimak obezbeđenja, kamera postavljena visoko u uglu. Onda sam vidjela sebe. Drobeći telefon, počela sam da hiperventiliram. Izgledala sam tako mlado, slatka i nevina osamnaestogodišnjakinja. Nosila sam haljinu koju nisam prepoznala, paperijasta stvar koja je učinila da sjajim na snimku u poređenju sa ostalim bezglasnim svijetom. To je haljina koju sam kreirala. Poslednja koju sam ikad napravila. Tresla sam se tako jako da sam skoro ispustila svoj telefon. Ruke su me boljele; bila sam tako blizu da ga izgasim, ili bacim tako da bude smrskan zauvijek. Ne. Ne, ovo nije... Ne može da bude. Nikad ni jednom nisam vidjela dokaz od tog dana prije pet godina. Pokušavala sam da izbjegavam vijesti, nikad nisam razgovarala sa policajcima poslije moje prvobitne izjave, a moja terapeutkinja me nije previše jako tjerala da pričam o tome... iako sam znala da je žudjela za tim. Ali sad, bio je ovdje. Stvarni snimak trenutka koji sam se trudila tako jako da zakopam duboko u svoju psihu. Stara ja – stara, samouvjerena, smjela ja. Kao da sam mogla da osjetim sebe u budućnost, mlada ja je pogledala gore, okrznuvši preko kamere. Vidjela sam moj osmijeh, i vidjela sam osobu koja mi je prilazila otpozadi dok sam čekala u tom redu u banci. Onda sam se sjetila svega. «Lijepa odjeća,» glas je rekao. Smješeći se komplimentu, okrenula sam se prema govorniku. Nadala sam se da će neko primjetiti moju odjeću i reći nešto. Ako sam imala ikakvu nadu da budem primljena u školu za dizajniranje odjeće, morala sam da testiram haljine na divlje kako bih vidjela da li će se istaći. To je bila jedna od nekoliko koje sam napravila kako bih ponijela sa mnom kad napustim Portland.


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

«Hvala,» počela sam da govorim. A onda sam zastala. Smiješio mi se, oči su mu sijale. Nešto je bilo nelagodno, mom umu je trebala sekunda da napravi smisao slagalice ispred mene. Šta nije bilo u redu sa licem ovog čovjeka? Maska. Nosio je masku. Bila je crna, skrivala je sve osim duplji njegovih bogatih očiju boje jantara i njegovog napetog osmijeha kroz tkaninu. Prst mu se podigao, pokazujući mi da budem tiha. Onda sam vidjela grlić pištolja. «Izvini,» prošaputao je, uperivši oružije u mene. «Volio bih da je postojao drugi način.» Željala sam da kažem, «Molim te.» Ili možda, «Zašto ja?» Ali nisam mogla. Bila sam ukočena tamo dok je podizao pištolj visoko, kako bi upozorio sve da se odmaknu. Bila sam mrtva, umrijeću. Prsti su se zakopali oko mog ručnog zgloba, povlačeći me prema zidu. «Svi na zemlju! A ti,» pokazao je na blagajnika koji se usudio da podigne slušalicu. «Reci policiji da imam taoce.» Govorio je sa surovom oštricom, prigušeno kroz masku. Zbijajući se na pod kod njegovih nogu, provirila sam gore kad je počeo da šapuće drugom blagajniku. U njegovim prstima, mali crni kvadrat je blistao. «Priključi ovo na tvoj kompjuter,» pukao je. «Požuri.» «Dobro, dobro.» Blagajnik je petljao sa fleškom, ali mora da je ušla, jer je pljačkaš klimnuo. Pištolj mu je kliknuo, upozoravajuće. «Ostanite tako. Niko neće biti povrijeđen ako se niko ne bude pomjerio.» Čučnuvši pored mene, izvukao je nešto veličine mobilnog telefona, ali je imalo previše dugmadi i žica. Pištolj je stajao u njegovom krilu, i dalje u njegovom čvrstom stisku i uperen blizu mojih stopala. Čula sam moj sopstveni glas. «Nemoj da radiš ovo, nemoj da upucaš nikog.» Pogledao me je, a onda se vratio kucanju. «Neću, ako svi budete sjedeli mirno.» «Je li novac to što želiš?» Smijeh mu je bio skoro... umoran. Njegova vibracija je uzdrmala moje zube do njihovih korijena. «Želim sve.» «Evo, samo uzmi ovo i ostavi nas sve na miru.» Kopala sam po svojoj torbi, i u neopreznosti, bila sam srećna što me nije upucao, jer kako je mogao da zna da nisam imala oružije? «Ovo su moje bankarske informacije,» rekla sam, škrabajući na parčetu papira. «Moje ime, moj PIN, sve. Imam skoro pedeset hiljada dolara, uzmi to što imam prije nego policajci stignu.» Znala sam ako policajci stignu, biće ispaljenih metaka sigurno. Ljudi će definitivno umrijeti.


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

Nije više kucao u svoj mali uređaj. Gledajući me kao da sam nova vrsta, pogledao je u papir, izgledajući da ga čita. Zatim, opet je pogledao u mene. «Zašto bi to uradila?» «To je samo novac!» Moj glas je izašao jači nego što smo ijedno od nas bili spremni za to; ustaknuo je. «Zašto bi iko umro zbog toga?» «To je pitanje koje sam postavio ranije.» Uzeo je papir od mene, i baš kad je moje srce poskočilo, pocijepao ga je na komade. «Ne želim tvoj novac, Alexis Willow.» Čujanje mog imena je poslalo ledene krhotine u moj stomak. Napisala sam ga, naravno da ga je znao. «Želim nekog drugog.» «Ne razumijem,» rekla sam slabo. «Ne moraš.» Onda je zatvorio uređaj, klimajući sebi. Ustavši, pokazao je blagajniku koji se nije pomjerio. «Daj mi to nazad.» Bez riječi, čovjek mu je predao flešku. Stranac je stajao visok, njegove suton-narandžaste oči pregledale su prostoriju, gledajući svako blijedo i isrivljeno lice. Ljude koji su imali porodice. Ljude koji nisu bili spremni da umru. Vidjela sam ga kako prilagođava pištolj, provjeravajući klip. Ovo je bilo to, vjerovatno je brojao metkove da vidi da li ih ima dovoljno za sve nas. Biću ubijena. I trebalo mi je da razumijem razlog. «Zašto ja?» Tip sa pištoljem je uperio pogled u mene, crnina u njegovom pogledu je odgovarala metalu pištolja. «Jer sam te primjetio. To je jedini razlog.» Taj trenutak će mi promijeniti život. Sa konačnim osmijehom, gurnuo me je prema vratima, ciljajući pištoljem u vazduh. «Izlazite odavde!» dreknuo je na mene – na sve. «Imate dvije sekunde prije nego počnem da pucam na vas.» Svi smo se pokorili, jureći na prednja vrata u bujici kiselog straha i panike. Nikad ga poslije toga nisu našli. Ali je on našao mene.


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

DEVETNAESTO POGLAVLJE Alexis Smiješno je to, u neopreznosti, koliko puta sam bježala od jednog čovjeka. Ovog puta je bilo posebno smiješno, jer sam sa bila u sred Los Anđelosa bez novca i nemajući gdje da odem. Makar sam ovog puta nosila cipele. Ignorirajući kako su mi grudi bile iscijepane iz mojih gurnuo-iza-tačkekorisnih-pluća, nisam prestala da se krećem dok nisam bila nekoliko blokova daleko od stana. Silver... kako je on mogao da bude onaj koji me je držao kao taoca? Kako je to moguće? Maska je sakrila njegovo lice godinama ranije, ali znala sam njegov glas. I njegove oči... provela sam dovoljno vremena gledajući u njih pohotno. Zacrtala sam ko je bio. Konačno sam prestala da razmišljam o njemu kao o nekom strancu s kojim sam zaluđena. Ali griješila sam sa njim od početka. Nikad nije bio stranac. Nešto toplo mi je zagolicalo ručni zglob. Otresivši to, obrisala sam kafu koju sam prosula kad sam počela da trčim. Papirne šolje i njihov mali poslužavnik su nestali. Mora da sam ih ispustila. Jedina stvar koju sam i dalje držala je bio moj telefon. Bacivši se na stolicu na terasi kafića, duboko sam udahnula – ispunivši pluća – onda stisnula pusti. I nastavila sam da ga stiskam. Sjedela sam tu, ignorirajući svaki pogled sa strane od konobara i oronulih mušterija, samo gledajući iznova i iznova snimak dok me oči nisu zasvrbjele od netreptanja. Sve što sam ranije imala bila je prečišćena verzija pljačke sa kanala vijesti. Koliko god jako sam pokušavala da izbjegavam sve to, bilo je nemoguće. Čula sam da su pljačkaši hakovali sistem iznutra. I moja majka, koja nije mogla da prestane da priča o događaju, me je informisala da on ne samo da je ukrao milione dolara... On je sve to poklonio. Crodan Insurance Company je bila stvarna žrtva u napadu. Ali njihov pokušaj da povrate novac od klijenata završio se otkrićem kako su ih zavrtali tokom svih godina. Silver je vratio svima ono što su im dugovali. I pretpostavljam da je to otežalo da se pokuša i da se prati ko je počinio pljačku, jer je plijen otišao svuda po državi. Ljudi su to zvali činom Robina Huda s razlogom.


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

Ali šta me bilo briga za to? Silver me je napravio svojim jebenim pijunom. Bljesak pištolja i njegov tinjajući glas su proganjali kutke mojih noćnih mora pet godina. Silver je uništio moju budućnost. Ali me nije ubio. Zaledivši se, stopirala sam snimak. Moj sopstveni nevini osmijeh mi se smiješio. Nikad nisam poljubila metak. Jedina stvar koju sam ikad poljubila... je bio on. Brišući moje čelo, zadrhtala sam. Sve iz moje prošlosti i moje sadašnjosti je bilo upetljano u Gordijev čvor. Silver me je ugrozio, bacio u mračnu depresiju, uništio moje samopouzdanje. Takođe se vratio nazad u moj život i izložio me novom osjećaju sopstvene vrijednosti. Koja njegova strana je bila prava? I šta ga je dođavola natjeralo da dođe nazad u Portland i da me nađe? «Jeste li dobro, gospođice? Mogu li da vam donesem nešto?» Jedan od konobara je konačno bio dovoljno hrabar da mi priđe. Njegova mala brada je bila glatka i crna, poklapajući se sa jednom stranom njegove kose koja mu je ostala. Ispravljajući se, ubacila sam telefon u torbu. Udaranje ključeva u novčaniku me je podsjetilo na moju nevolju. Moram da odem kući. Nisam mogla da priuštim kartu odavde sa mojim trenutnim stanjem. Bilo je užasno, a takođe i smiješno, kad sam uzela to u obzir. Silver me je pustio da vodim ovaj grandiozni način života sa njim. Sa njim. Dok sam ja bila siromašna jadna Alexis Willow. Polu osmijenula sam se konobaru i rekla, «U redu sam. Stvarno.» Nije mi povjerovao, njegov pogled je prelazio preko mog lica. «U redu. Mogu da ti donesem vodu, ako želiš.» «To bi bilo sjajno.» Trčanje me je isušilo. Smješeći se učtivo, prešao je pogledom preko mene još jednom, zaustavljajući se. «Lijepe minđuše, uzgred.» Automatski, posegnula sam za njima. Mora da sam izgledala glupavo sa mojim ustima koja su otvoreno pala. Minđuše. «Hej,» izlanula sam. «Ustvari, možete da mi pomognete.» Nakrivivši glavu, prišao je korak bliže. «Šta mogu da uradim?» «Postoji li u blizini zalagaonica?»


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

DVADESTO POGLAVLJE Silver Gdje je jebeno bila. Gdje je jebeno bila. GDJE JE JEBENO BILA?! Hodajući kroz stan, navukao sam faramarice jednom rukom. Druga je bila zauzata pritiskanjem dugmeta za brzo biranje njenog broja po deseti put. Nije se javlja, ali gore od toga? Nisam znao gdje bi mogla da bude. Sve je i dalje mirisalo na nju. Buđenje u tom mirisu kad sam se prevrnuo prema njenoj preostaloj toploti u krevetu je bilo izvrsno. Pronalaženje njene strane kreveta praznim je bilo mučenje. «Javi se!» zarežao sam moj na telefon, instiktivno pritiskajući opet dugme za pozivanje nakon što sam dobio njenu govornu poštu. Da joj se nije nešto dogodilo? Zašto inače ne bi bila ovdje? Bio je zvučni signal, a onda automatska sekretarica koja mi govori, «Broj koji pozivate...» Bacio sam telefon na krevet. Imao sam sreće što se nije razbio, ali jebiga, mogao sam da kupim novi. Mogao sam da kupim bilo šta. Osim nju. Otišla je. Otvorivši zavjese, osvijetlio sam sobu. Alexis nije bila ovdje, ali ipak sam pogledao. Morao sam da budem siguran, molio sam se da sam je nekako propustio. Ali ja nikad ništa ne propuštam. Uhvativši se za glavu, okrenuo sam se u mjestu. Šta se dođavola desilo? Noć se savršeno završila – moj kurac do korijena zakopan u njenu slatku pičku, njena usta natečena od mojih poljubaca. Opusti se. Možda je otišla da kupi kafu. Pogledao sam stan sa novom svrhom. Da, njen džemper je nestao. Kao i njene cipele. Izašla je odavde, to je bilo jasno. Da li sam pretjerivao? Ne. Ljubimica je otišla. Ne mogu da je dodirnem. Ne mogu da je poljubim, niti da je osjetim, niti da je VIDIM. Reagovao sam upravo onako kako bih i trebao. Navukavši majicu i jaknu, izjurio sam kroz vrata. Čak je i lift mirisao na nju, osim ako nisam bio lud.


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

Izašavši na otvoreni vazduh, pogledao sam oba pravca dok sam stajao na trotoaru. Starbucks me je zvao, vazduh gorak od pečenih zrna. Ako je otišla da uzme kafu, to bilo ovdje. Prije nego sam ušao kroz vrata, nešto mi je upalo u oko. Bilo je sivo na zemlji, barica koja je sijala dok ju je ulica upijala. Sa ubrzanim otkucajima srca, čučnuo sam pored nereda. Jedna kartonska šolja je bila i dalje u poslužavniku, dok je druga bila otvorena sa strane. Nisam bio detektiv, ali nesumnjivo, ovo je bio znak. Noge su mi prešle zemlju i ušle u radnju. Žena iza pulta me je vidjela da ulazim, oči su joj se raširile kao da sam smrt na prokletom blijedom konju. Možda sam i bio. To je zavisilo je od toga šta će mi reći. «Tražim nekog,» rekao sam, prlazeći na stvar. «Oko tvoje visine, oštro zelene oči, duga tamna kosa. Vjerovatno je nosila rozi džemper.» Trepnula je, žvačući svoju donju usnu. «Oh, uh. Je li to bila jedna od 'I❤' ili 'I love' ili tako nešto LA majica?» Daveći se u žuču, stisnuo sam svoje nokte u dlanove. «Šta joj se desilo?» Usudila se da pogleda okolo, kao da ću da objavim da sam je povalio i da je ovo TV šou. Ali moja žestina nije bila nešto što je za smijanje. «Stvarno ne znam, iskreno. Bila je ovdje prije možda petnaest minuta, možda pola sata? Naručila je neka pića, i onda je samo odjurila. Čovječe, izgledala je stvarno uplašeno.» Uplašeno. Um mi je jurio, prevrćući se kao da bi mogao da otkrijem odgovor ako bih ga zamahnuo dovoljno jako. «U kom je pravcu otišla?» «Uz devetu,» rekla je. Već sam išao, tako da su njene sljedeće riječi bile glasnije. «Trebam li da zovem policiju? Je li ona bila tvoja djevojka ili nešto?» Da. Pomislio sam ali nisam odgovorio. Trebala mi je sva moja snaga da trčim.


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

DVADESET PRVO POGLAVLJE Alexis Trljajući unutar mojih ušiju, zijevala sam vilicom. Nisam bila baš letač, pa ipak sam bila na dva različita aviona u dva dana. Iako je bilo uzbudljivo biti na nebu, mogla sam da živim bez bolnog pucketanja u mojim ušima. Mogla sam takođe da odletim na prostranijim mjestima određenog sjajnog mlaznjaka. Biti stisnuta uz prozor nije baš glamurozno s obzirom kakvi su bili naslonjači. Pa šta onda? Pitala sam sebe ljutito. Radije bih jahala bijesnog magarca prije nego što bih sjela pored njega ikad više. Satima nakon saznanja da je Silver čovjek iz moje prošlosti, i dalje sam bila jednako ljuta. Moja baterija na telefonu se ispraznila od toga koliko sam puta ponovo puštala snimak tokom leta. To je bilo najbolje, pošto nisam radila baš dobar posao kontrolisanja kompluzivne potrebe da mučim sebe. Kako god, loša strana je bila ta – pošto sam bila primorana da letim sa višestrukim prekidima putovanja – nisam imala ništa čime bih skrenula misli sa ove stvari. Svaki let, sjedela bih i prelistavala isti časopis koji je avionska linija smještala u džepu naslonjača. Na svakom aerodromu, besciljno bih lutala okolo, želeći da imam punjač za moj telefon. Kad smo se konačno spustili u Portlandu, vani je bio mrak. Ušavši u taksi, uvalila sam se u sjedište pozadi i, osim kad je vozač pitao gdje živim, nisam progovrorila tokom čitave vožnje. Trebalo je da se dobro osjećam što sam stigla kući. Osim što sam se osjećala još gore. Bila sam umorna, zglobovi su me boljeli. Ovo je trebao da bude moj drugi dan obilaženja LA-a. Umjesto toga bila sam ovdje, vukući se po svojoj ispucaloj stazi, pored trulog smrada iz kontejnera. Kad sam se dovoljno približila da podesim automatsko isključivanje svijetla na trijem, vidjela sam nešto zgužvano na zemlji. Bio je to polu pojeden mrtav miš. Gutajući talas mučnine, otvorila sam tašnu. Podignuvši ključeve visoko, mučila sam se sa vratima. Počela sam da ga ubacujem, zbunjena kad okrugla drška nije pomjerila. Moja vrata su bila čvrsta kao zid. Šta dođavola? Trepćući, okrenula sam ključeve u mojoj ruci. Uopšte ih nisam prepoznala – a onda jesam. Silver mi je predao kopiju njegovih, i ja sam to potpuno zaboravila. Tresući glavu kako bih smakla mrežu, konačno sam našla ključeve i ušla unutra.


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

Nemarno, ispustila sam tašnu na pod. Rozi džemper ju je uskoro pratio, sletjevši negdje – nisam stvarno gledala gdje. Priključivši telefon na punjač pored kuhinjskog stola, napunila sam čajnik vodom. Stavila sam ga na peć, plavi plamen je gorio kad sam čula prvo 'bip'. Kao na autopilotu, podigla sam telefon. Dvadeset dva propuštena poziva. Svi od Silvera. Prelazeći palcem preko ivice uređaja, oklijevala sam. Ne pričaj sa njim. Nemoj čak ni poruke da čitaš. Šta je mogao da kaže što bi promijenilo koliko sam ga puno mrzjela? Ništa. Nikakva riječ. Pa ipak, otvorila sam poruke. Silver: Pričaj sa mnom, molim te. Silver: Gdje si? Silver: Reci mi da si dobro. Silver: Ljubimice, odgovori mi. Silver: Je li se nešto desilo? Silver: Jesam li se ja desio? Silver: Ako te je neko povrijedio, ubiću ih. Napevši se, pročitala sam zadnju poruku opet. Onaj ko me je povrijedio si ti, pomislila sam. Čitanje njegovih riječi je poslalo sram u moj zid izdaje. Trebala sam da mu kažem da sam odletjela kući. Šta ako misli da sam u LA-u i da mi se nešto desilo? Mora da je tako zabrinut, tako izgubljen, tako zbunjen. To nije bio moj problem, ali... Gurnuvši telefon na moje čelo, zastenjala sam. «Ne,» rekla sam sebi. Morala sam da čujem svoj glas glasno. «Zajebao je – više nego zajebao. Taj tip je mogao da me ubije! Skoro da jeste! Ne želim da pričam sa njim uopšte. Nikad.» Nikad je bila jaka riječ, učinila me je još napetijom. Uz moju glavu, telefon je zavibrirao. Zapanjena, povukla sam ga gledajući kako se pojavljuje nova poruka u potpuno crnim slovima. Silver: Neću te pustiti na miru dok mi ne kažeš da si u redu. Neznanje je gore od smrti, Ljubimice. Pričaj sa mnom. Srušivši se na stolicu, vidjela sa sebe iz daljine. Jedno po jedno, istipkala sa slova na telefonu. Opravdavala sam svoje razloge, govoreći sebi, Zaslužuje da zna da ga mrzim. Zar zbog toga ne bi trebala da se osjećam dobro? Moja poruka je glasila: Nemoj da me kontaktiraš nikad više.


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

Čajnik je počeo da zviždi, pržeći moje već napukle živce. Skočivši, izvukla sam čašu iznad sudopere. Čaj je bio pretopao da bi se pio, tako da sam se nagla preko i udisala paru. Biće u redu. Sve će biti u redu. Telefon je počeo da mi puca, poruka za porukom me je čekićala. Stizale su tako brzo da sam se odaljila, škiljeći u uređaj koji je ludački vibrirao. Silver je bio očajan da me dobije. Zgrabila sam telefon i isključila ga. Iznenadna tišina je bila teška, neprirodna. Slušajući svoje disanje, uhvatila sam se za sto i pokušavala da se smirim. Silver je bio zahtjevan, u svim stvarima. Nije ga bilo briga što sam tražila da me ostavi na miru. Imala sam obeshrabrujući osjećaj da ovo neće biti kraj toga. Naš kraj. Ignoriši ga, promijeni broj, šta god je potrebno. Nisam htjela da nikad više vidim tog čovjeka. Hodajući kroz dnevnu sobu, zastala sam. Rozi LA džemper je bio na stolici gdje sam ga bacila. Baci ga. Prilazeći bliže, gledala sam u svjetlucava slova. Bacala si njegove poklone i ranije. Ovo će biti lako. Uradi to! Uzevši čaj, hodala sam bliže džemperu... i nastavila da idem. Uradila sam mnogo stvari kako bih blokirala Silvera u moj život. Čak sam i prodala minđuše koje sam voljela – prvi poklon koji mi je poslao – samo da pobjegnem od njega. Rekla sam sebi da ne moram da činim još. Tako da sam samo sebe mogla da krivim kad sam se probudila mirišući na njega. Izvor je bilo lako naći; i dalje sam imala sako koji je prebacio preko mene one noći kad sam pobjegla iz njegovog stana. Dotačući kragnu, prošla sam dlanom niz rukave. Šta sam trebala da radim sa njim, da mu ga vratim? Milujući dugmad, stala sam. Bilo je previše lako sjetiti se kako ga je nosio, kao je bio zategnut preko njegovog širokog tijela, ili kako se igrao sa manžetnama čineći me da mislim na njega kako se igra sa mnom. Duboko u džepu, našla sam poslovnu karticu. Ostavila sam je tu nakon što sam je pronašla, nesigurna šta da radim sa njom. Držeći je za ćošak, pročitala sam odštampane riječi. Keswick Silverwell. Znala sam gdje radi, možda sam mu mogla poslati sako nazad. To bi mi dozvolilo da ga izbjegnem potpuno. Usporena neodlučnošću, izabrala sam lakši put – danas neću ništa uraditi. Imam vremena da odlučim.


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

Završivši svoju jutarnju rutinu, divila sam se kako me je izjedao čak i sad. Moj dom je bio pun njega, moja glava isto tako. Silver – Keswick – kako god ga zvala, bio je čvrsto ispod moje kože. Zaboraviću ga. Na kraju... Zaboraviću ga. Voženja auta do posla nije bio bijeg kakvom sam se nadala. Borila sam se da mislim o mom danu, ili o kretanju nisko spuštene kišne izmaglice. Kad sam parkirala auto dvadeset minuta kasnije, on je i dalje bio odjek u mojoj glavi. Do kraja dana, biće lakše. Ima da bude lakše. Sve što sam trebala bilo je vrijeme... prostor... distanca. Podignuvši oči, skenirala sa stepenice mjesta gdje radim. Silver me je čekao. Zastala sam kratko, zaleđena gdje sam bila, zarobljena u intezititu njegovog pogleda. Nosio je sjajnu kožnu jaknu, materijal mrljav od rominjanja kiše. Napravio je jedan korak, a zatim još jedan, a ja sam i dalje bila zaleđena. Čin se nije prekinula sve dok nije posegnuo da me uhvati. «Ljubimice,» rekao je, trznuvši se kad sam se ja povukla. «Rekla sam ti da me ostaviš na miru.» «Jesi,» složio se, glasa slabog i avetinjskog. «Ali ne mogu. Ne dok ne saznam zašto... a možda ni tad.» Bila sam oduševljena kako je to rekao, a onda sam ugušila vatru u meni sa hladnim podsjećanjem. «Znaš zašto! Nema šanse da ne znaš šta si uradio!» Odjednom, njegovo lice je problijedelo. Gledala sam u beživotni kip. «Sjećaš se,» prošaputao je. «Da,» rekla sam. «Jebeno se sjećam.» Ruke su mu bile dovoljno duge da me uhvate za ramena. «Pusti me da objasnim, Ljubimice –» «Ne zovi me tako!» Istrgnuvši se, borila sam se da suzdržim suze. Oko nas, ljudi su usporili, slušajući iako su se pretvarali da to ne rade. Za njih, bili smo par koji ima razmirica, ali znala sam da smo bili mnogo više. Nešto srodno bolu je plovilo njegovim očima. Prsti su mu lebdjeli u vazdu, želeći da se vratim nazad. «Neću otići od tebe. Neću da nestanem, ne poslije svega. Pusti me da razgovaram sa tobom.» «Bezveze gubiš vrijeme. Ne želim da čujem ni jednu riječ više.» «Kad bi –» «Rekla sam da me ostaviš na miru!» Obrve su mu se spustile, a onda je pogledao preko mog ramena. Počela sam da se okrećem, čuvši detektiva Roosea prije nego sam ga vidjela. «Gospođice Willow,» rekao je, idući kako bi stao pored mene. Glas mu je bio lagan, nije odgovarao žestini kojom je gledao Silvera. «Šta se dešava ovdje?» Znoj se širio preko pozadine mog vrata. Gledajući u jednog pa u drugog, razumjela sam korijen mog straha. Ovdje, upravo ispred Roosea, stajao je


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

čovjek kojeg je tražio. Uradila sam ono čemu se nadao; jebeno sam ga dovela do njega. Ne bi imalo nikakvog napora reći, «Ovo je čovjek koji je hakovao Old Stone.» Površina mog jezika je bila previše osušena kako bi napravila bilo kakav zvuk. Nisam bila uplašena za sebe, ipak... bila sam uplašena za Sivera. Ne želim da ode u zatvor. On je bio pljačkaš! Držao me je zarobljenom! Uništio je sve za mene. Zašto su se moja crijeva okretala sa nelagodom da budem ona koja će ga otkriti javnosti? Zato što ti je i dalje stalo do njega. Čak iako ne želiš da ti bude. Ovo će da bude moj poslednji čin ljubaznosti. Iskoristiću ga kako bih bila sigurna da će me Silver ostaviti na miru zauvijek. «Sve je u redu, detektive.» Naglasila sam zadnju riječ. Silver je pogledao u mene, a onda opet nazad u Roosea. Rekla sam, «Ovaj čovjek je mislio da sam neko kog zna. Ali sad smo to raščistili.» «Tako znači?» Detektiv se klatio na svojim petama, pomjerivši svoj kaput nazad tako da svi možemo da vidimo oblik futrole pištolja na njegovom kuku. Čitao je našu interakciju tako lako, da je mogao da vidi mržnju koja se kuvala ovdje. Silver se nije ni cimnuo. Nije mu se čak ni trepavica pomjerila. Teška tišina je bila prekinuta jedino povremenom tutnjavom na nebu. Oblaci su upozoravali da će rominjanje postati mnogo lošije. Nadala sam se da je moje upozorenje Silveru jednako tako očito. Ostavi me na miru, bježi odavde prije nego Roose osjeti ko si. U neku ruku znala sam da je to nemoguće, ali moji živci su govorili drugačije. I dalje nisam znala zašto sam dođavola brinula šta će se desiti Silveru, jednostavno... jesam. Što prije ode, prije ću moći da prestanem da mislim o njemu. Podignuvši bradu, fokusirao je svoje jantarne oči na mene. «Da,» rekao je blago. «Sve je sad jasno.» Bodljikava žica je okružila moje srce, seckajući ga. Sa sporim zlobnim osijehom upućenom Rooseu, pokazao nam je pozadinu njegove jakne. Brzo, podigao je okovratnik. Samo je sakrio njegov vrat, ali ta radnja je izgledala kao da odsijeca sebe od mene. Prestani da mu dopuštaš da te povrijeđuje. To je bila čvrsta, logična molba. Ovo je bilo ono što sam željela, trebala sam Silvera van svog života. Bio je kreten, loš čovjek, jebeni ubica snova. Ali gledjući ga kako nestaje sporo u vlažnu, zamagljenu daljinu, trnje u mojim grudima se zakopalo dublje. Možda bih sklonila svoje štikle i potrčala za njim, osim što se detektiv Roose prvi pomjerio. «Jeste li dobili moju poruku?» pitao je.


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

«Da,» rekla sam, gledajući dok je čovjek zbog kojeg sam sebe umotala postajao crna tačka. «I je li prodrmalo bilo šta izgubljeno? Jesi li se sjetila bilo čega?» Silver je skrenuo za ugao, nestao. «Alexis?» Podignuvši pogled u Roosea, sklonila sam pramen kose sa lica. «Ne, žao mi je. Nisam se sjetila ničega.» Bore na njegovom licu su se produbile, čineći ga da izgleda mnogo starijim. «Prokletstvo. To je bio moj poslednji udarac.» Pogledao je ukoso u mene. «Ne osjećaj se previše loše, u redu?» Mora da sam izgledala tmurno. Protresajući sebe, borila sam se da stavim novi osmijeh. «Voljela bih da sam mogla da vam više pomognem.» «Pomogla si mi.» Zbunjena, dala sam mu punu pažnju. «Odgovor nije uvijek tako očit kao što bi voljeli. Znači ne sjećaš se pljačke, dobro. To samo znači da moram da se pomučim više. I možda je to ono što je uvijek bilo potrebno kako bi se riješio ovaj slučaj. Nema ništa pogrešnog u malo težem radu, tačno?» «Tačno,» prošaputala sam. «To nije bilo gubljenje vremena,» čvrsto je rekao. Stajao je iznad mene, oblak iza njegove glave je počeo da se osvjetljava. «Drago mi je što sam te upoznao, Alexis. Učinila si da o svemu mislim pomalo drugačije.» «Jesam?» «Da.» Bljesnuvši zubima, namignuo je. «I iskreno, mislim da je primoravanje da kopaš po svojoj prošlosti pomoglo i tebi, takođe. Kad sam te upoznao prije nekoliko nedelja, bila si... Ne želim da zvučim kao kreten, ali bila si na neki način krhka. Više ne dobijam tu istu vibraciju.» Kiša je zagolicala moje trepavice, nisam je obrisala. O čemu on to priča? «U svakom slučaju,» rekao je, gledajući u nebo preko svog ramena. «Hvala što si pokušala. To puno znači. I... hoćeš li pogledati u taj prelijep pogled?» Odaljio se od mene nekoliko koraka. «Kiša je stala, sunce sija, a ja imam prepun sto dokumentacije na koju moram da se bacim. Vidimo se, Alexis.» Podignuvši ruku, progovorila sam sa odlučnošću. «Ćao, Vermonte.» Zastao je kratko, otvorivši usta od iznenađenja. Znala sam da će to što sam ga zovnula njegovim imenom učiniti srećnim. Zaslužio je to. S konačnim mahanjem, prošetao je niz trotoar. Nebo je prolazilo kroz oblake, ignorišući crne djelove koji su i dalje bili u daljini. Dugo nakon što je detektiv bio van vidika, stajala sam na tim kvasnim stepenicama i mislila na ono što je rekao. Nisam više krhka... Kad sam konačno ušla u unutra, bare su bile nestale.


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

DVADESET DRUGO POGLAVLJE Alexis «Mama, molim te,» zastenjala sam. «Ne želim da pričam o tome.» «Ali, dušo,» njen glas je bio iscekan preko telefona. «Samo mi reci šta je pošlo pogrešno. Mora da je bilo nešto prilično loše da raskineš sa momkom s kojim si odletjela sve do LA-a za vikend.» Grbeći se preko mog volana, opet sam požalila što sam se javila na telefon. «Zašto ne možeš da mi povjeruješ kad kažem da je zeznuo stvar?» Pucnula je jezikom. «Lexi, samo govorim da... možda... bi trebala da ponovo promisliš.» «Ponovo promislim?» ispljunula sam riječ. «Nisi prolećno pile, draga. Zašto se ne skrasiš sa finim bogatim čovjekom kao što je on i...» Okrenuvši malo više nego što je bilo nužno, razmišljala sam da bacim telefon na pod auta. «Mama. Gledaj. Bazirala si se na potpuno pogrešne stvari.» «Novac nikad nije pogrešan.» «Nikad me nije bilo briga za novac.» Guma ispod mojih ruku je zaškripjela od mog stiska. Upravo sam htjela da kažem još, kad je polako mrmljanje sa radija skliznulo u moju svijest. Glas u mom zvučniku je rekao, «... Upravo kao godinama ranije, i zbog čega banka...» Pojačala sam radio. «Ali Alexis, samo mu pruži šansu, nećeš postati nimalo mlađa –» «Moram da idem.» Stisnuvši dugme za kraj poziva, spustila sam telefon u držač za čašu, i pojačala radio još više. Osoba koja je govorila – neki spiker s vijesti stanice – ispunila je vazduh. «Vlasti kažu da i dalje nema osumnjičenih. Ovdje je službenik Santile sa više detalja.» Santile? To je bio policajac koji me je odvezao kući one noći kad smo Silver i ja... Ne misli na to. Ili na njega. «I dalje pregledavamo snimak i razgovaramo sa svjedocima,» Sanitile je rekao, zvučeći ozbiljnije nego onda kad mi je pomogao. «Ali problem dolazi sa načinom na koji se pljačka desila. Znamo da se desila negdje oko dva ujutru. Znamo da niko nije ušao u Goldman Banku, ili izašao iz nje. Izgleda da se sve desilo potpuno preko kompjuterskog sistema samog po sebi.» Stežući volan, usmjerila sam auto na izlomljenu stazu. Vozači koji su prolazili su mi svirali, ali sam ih ignorisala. Silver. Opet je to uradio. Glas na radiju je postao nedovršen, prekinuvši se. Okrenula sam, ali nije pomoglo. Radio talasi su bili starudija. Žalila sam moje sranje – moje auto, kad


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

se prvi spiker vratio. «To je bio službenik Santile. Ako imate bilo kakvu informaciju o zločinu, molim vas zovite njihovu telefonsku liniju. Broj je jedan – osam – osam...» Spustila sam čelo na zglavke. Zašto je to uradio? Kao što je moja mama rekla, zar nije već bogat? Je li ovo za njega bila igra, zašto bi reskirao da ga uhvate? Rekli su da niko nije ušao niti izašao. Prošlog puta, koristio je mali uređaj i rekao blagajniku da ga priključi u banku. Mora da je postao bolji tokom godina, tako da nije morao ni lično da se pojavi ovaj put kako bi hakovao. Uspravivši se, iskrivila sam vrat i pogledala u moj telefon. Ovo nema nikakve veze sa mnom. Čak i misleći to, krivica je i dalje bila svezana u mom stomaku. Postala je moj poznati prijatelj ovih dana. Izvukavši se iz gužve, završila sam vožnju do pošte u dubokim mislima. Kad sam ušla u malu zgradu, Kerie mi je mahnuo iza pulta. Odvratila sam mu pokret, moj ključ od sandučića je zveckao u ormariću. Otvorivši ga, posegnula sam unutra da uzmem nekoliko koverti... i zastala. Tu je bilo pismo koje me je čekalo. Prvo je došao šok, a onda bijes. Rekla sam mu da me ostavi na miru! Uzevši papir, pročitala sam savršeno zaobljeno mastilo. Govorilo je samo jednu stvar, Ljubimica. Drhteći, otvorila sam ga. Ljubimice, Rekla si mi da te ostavim na miru. Mislim da znaš da ne mogu. Uradiću sve što budem mogao kako bih te imao opet u svom stisku, tako užasno želim da te dodirnem, ja – Zgužvavši papir, bacila sam ga na pod i jebeno vrisnula. Zašto je i dalje dopirao do mene? Bio je lud – mora da je bio. Zar nije bilo jasno nakon što me je vidio sa detektivom Rooseom da je razgovaranje sa mnom glupo? To je najriskantnija stvar koju može da uradi, naročito nakon što sam ga upozorila, a on je i dalje to radio. «Hej,» Kerie je rekao, prekinuvši mi misli. «Jesi li dobro?» Zaledivši se, pogledala sam okolo ne pomjerajući svoju glavu. Svi su me gledali, njihova nelagoda je bila jasna kao dan. Makar jednom, nije me bilo briga. Neka gledaju, bila sam umorna od zadržavanja emocija u meni. On stavlja sebe u opasnost samo kako bi razgovarao sa mnom. Kroz frustraciju, bilo je oštro kajanje... i čežnja. Kerie je mahnuo svojom rukom blago, zanemelog glasa. «Smiri se, prestravljuješ svakog. Šta se desilo?» «Ništa,» rekla sam. Savila sam se dolje kako bih pikupila pismo, ali Kerie me je prestigao u tome. «Čekaj!» Ignorišući me, raširio je papir, skernirajući ga. «Oh, gospode,» izustio je. Pogledavši me brzo, nastavio je da čita. «Uh, opa. Ovo je od onog tipa, a?»


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

Goreći do stopala, istrgnula sam ga od njega. «Pravi se da nisi pročitao to.» Razumijevanje je zasijalo u njegovim očima. «Bijesna si na njega, zar ne?» «Zar je tako očito?» Uzdahnuvši, prošla sam prstima kroz kosu. «Izvini, to je bilo zlobno. Ja samo... nisam očekivala da mi opet piše.» «Oh, vjerovatno mi je zbog toga dodatno platio kako bih ti dao ovo.» Zapanjena, pogledala sam dolje u malu crnu torbicu koju je Kerie držao. Nisam mogla da natjeram sebe da se pokrenem i dotaknem je. «Zašto ti je to dao?» Odsječno, klimnuo je glavom prema izgužvanom pismu. «Pretpostavljam da je shvatio da ćeš tako reagovati i nije želio da ovo, šta god da je, bude uništeno.» Silver je bio previše pametan za svoje prokleto dobro. Ali ne dovoljno pametan da me ostavi na miru. Tresući se, otvorila sam i zatvorila moje ruke sa strana mog tijela. Instikt mi je govorio da uzmem poklon i pogledam šta je unutra. Oštro upozoravajući dio mog uma je govorio da odem i ostanem čvrsta. Silver je pokušavao da me kupi nazad. Neću mu dozvoliti. «Hej,» povikao je, trčeći za mnom kad sam pojurila do mog auta. «Gdje ideš?» «Odlučan je da me dobije da razgovara sa mnom.» Popevši se na vozačevo sjedište, ubrzala sam mašinu. «Daću mu šta želi.» Kerie se pomjerio napred, a onda vratio nazad. Ne bih prošla preko njega, ali on se ponašao kao da bih mogla. «Šta se dođavola desilo između vas dvoje?» Udijelila sam mi samo jedan jedini pogled. «Sve.» I to je bila istina. Kad mi se sklonio sa puta, zapalila sam gume ostavljajući trag.


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

DVADESET TREĆE POGLAVLJE Alexis Poslovna kartica i Silverov sako su bili moje jedino društvo u kolima. Stala sam kod mene samo toliko koliko mi je bilo potrebno da ih uzmem. Dodirivanje sakoa je bilo uznemirujuće. Njegov miris je bio svuda po njemu, a težina me je previše podsjećala na osjećaj njegovih ruku na mojim ramenima. Parkirajući auto, otišla sam da uzmem sako... i zastala. Je li ja ovo stvarno radim? U ogledalu, vidjela sam krugove ispod mojih očiju. Izbacivanje Silvera iz mog života je bio besplodan napor. Nisam mogla da spavam jer je on bio stalno u mojom snovima. Buđenje sa sjećanjem na njegov dodir je bilo mučenje. Bježanje je uvijek bio odgovor na moje probleme. Osim što nikad nije riješilo ništa. Trebale su mi godine da shvatim to. Jedini način da završim ovo jeste da se suočim sa njim. Sa velikom kontrolom, pokupila sam njegov sako i izašla na ljubičasto večernje svijetlo. Podignuvši oči, gledala sam u zgradu. Bila je od crnog kamena, prozori modernog stila su se spuštali naniže kao dugmad na odijelu. Slala je poruku koje je jednostavno vrištala novac. Novac i seks. Gurnuvši rukom vrata, ušla sam u Pure Pleasure Incorporated. Čekaonica je bila blistavo bijela, red malih, okruglih stolica postavljen na jednoj strani. Tu je bio dispanzer za vodu kao i impresivna mala mašina koja je izgleda pravila po jednu šolju kafe ili čaja. Jedan muškarac je pravio piće dok sam gledala. Odmah sam znala da ovo nije mjesto u kojem ljudi samo uđu unutra. Pure Pleasure nije prodavao svoje proizvode ovdje, ovdje su ih stvarali. Vjerovatno izgledam kao turista. Ali turisti nisu imali osobit intezitet u njihovim očima kao ja. Veličanstvena i bolno predivna crvenokosa iza recepcije mi je mahnula. «Mogu li da vam pomognem?» pitala je. Koračajući naprijed, moje oči su išle niz obližnji hodnik. Je li bio tamo? «Tražim...» Zamalo sam rekla ime Silver. «Keswicka. Je li ovdje?» «Gospodina Silverwella?» pitala je, njene usne su se čvrsto stisnule. Spustila je oči na sako koji sam držala. Je li ga prepoznala? Onda je odala njegovu lokaciju tako što je virnula preko svog ramena. «Um, samo da zovnem i vidim da li –» Već sam išla niz hodnik. «Hej,» povikala je, prateći me. «Čekajte! Ne možete samo da uđete tamo!»


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

Gledaj me. Stisnuvši ruke, požurila sam. Završila sam sa nerazumijevanjem njegovih motiva. Išla sam da dobijem odgovore. I dobiću ih sad. Okruživši ćošak, ušla sam u novu prostoriju. Bila je velika i prostrana, duge stepenice su se uspinjale na drugu strnu. Kompjuteri su ispunjali nekoliko brojača na koje su ljudi kucali i tipkali. Neki su crtali na ogromnom ekranu, i jedan pogled na to me zacrvenio. Dildoi su bili očiti sa bilo koje daljine. Sve je bilo vrtlog lica i boje, tihog žamora muzike i glasova. Ovo nije bilo mjesto gdje su ljudi radili dugo vremena za male plate, ovdje su se ljudi smijali i šalili sa njihovih stolica dok su radili. «Izvinite me, gospođice!» Ignorišući je, okrenula sam se na petama, brzo pokrećući glavu. Gdje je on? Mora da je ovdje, bila sam sigurna. Pa zašto ga nisam vidjela? «Morate da...!» Krenula je da me dohvati; odmakla sam se, razbješnjavajući je još više i ne brinući nimalo za to. Nisam se osjećala kao ja, izašla sam iz moje kože negdje usput. Stara ja, drhtava i traumatizovana ja, bila je na trotoaru vani. Lice mu je bilo okrenuto, govoreći sa nekim ko je bio pogrbljen nad njihovim laptopom. Ali znala sam ga i kilometrima daleko. Silver je podigao svoj pogled, uhvativši me ćoškom jednog oka. Gledala sam sa zadivljenošću dok se njegov sigurni osmijeh gasio. Gledala sam kako pada niže i niže, skoro skliznuvši sa njegove vilice. Osoba pored njega je provirila gore, osjetivši Silverovu iznenadnu promjenu u raspoloženju. Drugi tip se okrenuo u svojoj stolici, gledajući između nas radoznalo. Ljubimice, Silver je oblikovao ustima, ali nijedan zvuk nije izašao iz njih. Trebalo bi da osjećaj bude jebeno dobar vidjeti ga šokiranog. Ali stojeći tu pod njegovim moćnim pogledom, počela sam da se meškoljim. Ne popuštaj, rekla sam sebi. Moj unutrašnji glas je bio šupalj. Fokusiraj se, naljuti se! Uništio je sve što si bila! Moraš da ga mrziš! U mojim grudima, nešto mi je uhvatilo srce i steglo ga. Nijedno od nas se nije pomjerilo. Njegovi prsti upereni u mene, njegove ruke – ruke koje su uvijek bile neočekivano meke – stisnule su se na njegovim kukovima. Bio je izvijen sve do njegovih obrva, pa ipak, zaleđen za zemlju. Mogla sam da osjetim svaki njegov udah, moje sopstveno tijelo izvijalo se istovremeno. «Šta radiš ovdje?» pitao je, opasnost mu je bljesnula u glasu.


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

«Žao mi je, gospodine.» Moja crvenokosa progoniteljica je došla okolo, njen telefon podignut pokazujući. «Pokušala sam da je zaustavim, ali samo je dotrčala ovamo! Pozvaću policiju.» «Čekaj,» rekao je, pokazujući joj da stane. «u redu je.» Osjetila sam mrvu zadovoljstva kad joj je vilica pala otvorena. «Gospodine?» Silver nije prestao da me gleda. Bila sam prikovana za mjesto, kopajući za bilo kojim fragmentom snage s kojom sam uletjela unutra. Zapamti ko je on. Stisnuvši nokte u moje dlanove, ojačala sam sebe. «Moramo da razgovaramo.» Pogledao me je pažljivije. Mogla sam da osjetim njegove misli kako pokušavaju da skliznu u moju glavu i razumiju zašto sam ovdje. «Moja kancelarija,» rekao je, pokazavši na stepenice. Onda se dovoljno okrenuo kako bi pričao sa čovjekom za kompjuterom. «Floriane, pošalji taj izvještaj meni i ja ću završiti sa njegovim pregledavanjem.» «U redu,» plavi stranac je rekao. Pogledao je opet u mene, kao da bi mogao da shvati šta se dešava ako pogleda dovoljno pažljivo. Žena sa recepcije je stajala tu još jedan minut. Mislim da je očekivala da Silver promijeni svoje mišljenje i kaže joj da ipak pozove obezbeđenje. Naravno, nije. Kancelarija je bila predivna, s visokim plafonom, velikim prozorima, i crnim kaučom koji je sijao u ćošku. Silver je zatvorio vrata iza nas; brava je kliknula kroz vazduh odlučno. «Kako si me našla?» pukao je. «Mislila sam da ćeš biti srećan,» rekla sam, ne skrivajući sarkazam. «Želio si da me vidiš, evo me.» «Znaš da nisam mislio ovako.» Prolazeći dlanom preko svoje kose, stajao je pored vrata. Napetost na njegovom licu me je natjerala da shvatim da koliko god ova kancelarija bila velika, bilo je malo prostora između nas. «Tvoja poslovna kartica,» rekla sam, protresajući njegov sako. «Bila je u tvom džepu, Keswick.» Ispljunula sam njegovo pravo ime, a onda bacila odjeću na pod pored njegovog stola. Ramena su mu kliznula dolje. «Naravno.» Opustio se dovoljno da se nasloni na zid, s jednim savijenim koljenom. «Pretpostavljam da nisi došla ovdje samo kako bi to vratila.» «Naravno da ne.» Ispunivši svoje grudi, spustila sam ruke. «Rekla sam ti da me ostaviš na miru, a ti i dalje pokušavaš da dođeš do mene! Još pisama, još jebenih poklona? Nisam željela nikad više da vidim tvoje lice, Silver!» Laži. «Ali ovdje sam, pa pričajmo. Reci mi zašto si reskirao svoju sigurnost kontaktirajući mene – mene, za koju znaš da je razgovarala sa detektivom koji želi da te strpa u zatvor!» Njegova usta su postala tanka linije. To je bila njegova jedina reakcija. Rekla sam, «Moram da razumijem. Ne mogu da podnesem da znam da si ovdje, čekajući me... misleći na mene... dok prvo ne saznam zašto si se vratio.»


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

Njegov sljedeći pokret je bio previše brz, njegovo tijelo je jurilo naprijed dok me nije imao leđima prislonjenu na sto. «Ne razumiješ još, je li, Ljubimice?» «Ne zovi me Ljubimice.» Bio je to slab zahtjev, pa sam namrštila oči. Jebiga, bio je previše blizu. Njegova toplota je prelazila preko mene, a sa oštrom ivicom stola iza mene, bila sam zarobljena. «Taoc je bolje, zar ne?» Mislila sam da ga razbjesnim. Čudom, spor kez se raširio njegovim usnama. «Zvaću te tako ako želiš. Moj taoc, jebeno volim to. To znači da si moja.» Vreli talasi su učinili da me moj donji stomak stegne. Ne, ne dozvoli mu da dođe do tebe. Ovaj čovjek je bio demon uobličen u seksualnu želju. Morala sam da budem jaka, da shvatim šta se dešava. «Sjećam se svega, znaš. To znači da se sjećam kako si me skoro ubio.» Obrve su mu se povile. Nisam ga pustila da govori, moje usne su se iskrivile nazad kako mi se ljutnja vratila. «Uperio si pištolj u moju jebenu glavu. Mislila sam da ću da umrem, Silver! Bila sam spremna da izađem vani u svijet i živim svoj život a ti si to ukrao od mene!» Mišići su mi se napeli, krenula sam naprijed i odgurnula ga sebe. Zbunjeno svijetlo koje je ušlo u njegove oči je bilo nevjerovatno. Nikad se nisam osjetila tako moćnom, tako... tako upravu. «Nikad nisam planirao da povučem okidač –» «Kako sam ja to mogla da znam? Zašto je to uopšte bitno?» «Nisi bila u stvarnoj opsanosti, Ljubimice, ja –» «Rekla sam da me ne zoveš tako!» Zabila sam prst u njega. «Zbog tebe, čitav moj život je otišao niz kolosjek.» Nadahnuta bijesom, gurnula sam ga još nazad. Čvrsti prsti su se zakopali u moju kosu. Svijet mi se okrenuo, njegova snaga me okrenula tako da sam bila prikovana uz vrata. Osjetila sam zveket šarki zajedno sa mojim zubima. To me nije povrijedilo, samo me je ostavilo zapanjenom. Silverov nos se nasukao na moj, njegove povrijeđene riječi su ljubile moje uši. «Optužiješ me da sam planirao da te ubijem iako nećeš da čuješ moju stranu priče. Stisnuo je svoje ruke, dišući brže – dublje. «Rekla si da želiš da znaš zašto sam se vratio u ovaj grad, zašto sam vratio za tebe.» Vrele suze iscrpljenosti bole su uglove mojih očiju. «Je li zato da bi uništio ono što je od mene ostalo? Jesi li se zato igrao sa mnom, da bi mogao da me iskreneš iznutra i sjebeš još više? Slomio si me, jebeno si me slomio! Zašto si se vratio?!» Njegovi zubi su me grebli dok je njegov poljubac gušio moj um. Zadovoljstvo i bol su se borili preko moje kože. Bila sam spremna za rat, ne za ovo. Željela sam da ga mrzim, i na neki način, i dalje jesam. Ali izdaja nije bila dovoljna da zaključam svoja osjećanja od nekoga kao što je on.


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

Dahnula sam za vazduh kad me je oslobodio. Zanos u njegovim očima je bio dezorjentisan, imala sam najčudniju sumnju da je jednako izgubljen kao i ja. «Tebe,» zašištao je, riječ koja je bila stalna kao i tetovaža na njegovom tijelu. «Vratio sam se zbog tebe.» Mlitavo sam trepnula; borila sam se u njegovom stisku, pa ipak on me je samo stegnuo jače. «To nije odgovor, želim pravi odgovor.» Čitavo lice mu se raspalo, vidjela sam kutnjake kad je vrisnuo, «Nisam mogao da prestanem da mislim na tebe! Je li to ono što moraš da čuješ?» Brže i brže, lebdjela sam iz mog tijela. Šta on to misli? Ispljunuo je još riječi, svaka je izlazila vrelija – bjesnija – nego prethodna. «Nisam mogao da te izbacim iz moje glave!» Smijući se, Silver se uhvatio za sljepočnice i udaljio. «A onda si otišla i zaboravila me.» Nasplonila sam se na zid, moja koljena su slabila sve dok nisam skliznula na pod. «Ja ne... ne razumijem.» «Ni ja.» Trljajući korijen nosa, bacio se na svoj sto tako nasilnički da se uzdrmao. Njegova ploča sa imenom je pala na pod, potpuno ignorisana. «Zašto bi djevojka koju sam upoznao nekoliko pukih minuta bila zakucana u moju glavu?» Nije me gledao. To je bio jedan od nekoliko trenutaka kad nije. Kako sam bila u mogućnosti da gledam krivinu njegovog nosa i način na koji njegova kosa blijedela niz njegove sljepočnice, pomislila sam da izgleda izuzetno umorno. Onda je vratio svoje oči na mene, i ja sam poskočila. «Hoćeš li da znaš šta sam shvatio?» «Molim te,» rekla sam impulsivno. Nasmijao se jednom stranom usana. «Sviđa mi se ta riječ na tvojim usnama.» Grudi su mu se uzdigle, kao da prikuplja sebe. «Ovo je ono što znam. Taj dan kad smo se upoznali – taj sudbonosni mali trenutak? Bio sam na vrhuncu od konačnog dobijanja osvete za kojom sam čeznuo. Nisam imao namjeru da ostanem u ovom gradu jednom kad završim. Bio sam spreman da sve zaboravim.» Svaki odgovor koji je rekao jednostavno mi je podstaknuo novo pitanje. Nisam željela da zaustavim protok informacija koje sam dobijala, tako da sam sjela na moje ruke i tiho ga slušala. Silver je rekao, «Godinu nakon što sam opljačkao tu kopilad, i dalje si mi se zadržala u mislima. Jebiga, bilo je frustrirajuće!» Smijući se bez humora, spustio je svoju glavu. Pričao je podu, ili možda samom sebi. Osjetila sam se kao posmatrač. «Ti si bila niko, a ja sam postajao neko. Iskoristio sam novac i moju rastuću moć da uložim u više od oba. To je bilo lako, a pronalaženje žena da me zabave još lakše.»


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

Odlomak gađenja se zabio u mene. Prestani. Jebeno prestani. Ovdje sam bila zbog odgovora, ne da ispitujem da li bi saznanje istine još više podijelilo Silvera i mene. Nisam htjela da budem povezana! On me je iskvario... i moram da to držim u svom srcu. Moram. «Nebitno koliko bih djevojaka jebao, ipak... na kraju svega, dok bih zaspao ili dok bi mi um lutao, ti si bila tu.» Podigao je svoje oči, goreći me sunce koje ne stari. «Ti, Alexis Willow. Djevojka iz moje prošlosti.» Moja krv je jurnula venama, čineći da mi srce lupa. U udubljenju njegovog glasa, osjetila sam njegovu iskrenost. «Znao sam da moram da te učinim svojom sadašnjošću.» Uhvativši strane svojih koljena, pozvala sam bol, strah, bilo šta što bi izgladilo moje rastuće oduševljenje. Ma koliko pokušavala, nisam mogla da vratim moj bijes da blokira put do moje duše. Moj glas je pukao. «Vratio si se ovdje samo kako bi bio sa mnom?» Talas blage vrtoglavice me je zaljuljao gdje sam sjedela. «Kako si me uopšte pronašao?» «Imao sam tvoje ime.» Jače se nasmješio. «Imam nekog talenta sa korišćenjem informacija, sjećaš se? Ja sam poznati haker koji je pobjegao.» To bi trebalo da zvuči kao hvalisanje. Nije. «Posmatrao sam te toliko dugo, pokušavajući da uhvatim šta te to činilo zavisnom.» «Tako si me uhodio,» prošaputala sam. «Da. Kad si me to pitala na našem prvom sastanku, bio sam iznenađen.» Prvi sastanak? «I dalje ne razumijem. Šta sam ti uradila? Kako sam uticala na ovog smjelog, nemoguće moćnog čovjeka?» Silver se nagnuo naprijed. Njegovi prsti su uhvatili ivicu stola, čukljevi su mu pobijeljeli. «Tog dana u banci, sjećaš li se o čemu smo pričali?» «Ne sjećam. Stvarno se ne sjećam.» «Novcu, tačno?» Izdahnula sam kroz nos. «Da. Pljačkao si prokletu banku, naravno da je bilo o novcu.» Zakikotao se, i taj zvuk je učinio da buljim u njega. «Ne mom novcu. Tvom. Alexis, ponudila si mi sve što si imala.» Jesam li to uradila? Kopajući unazad, sjetila sam se na šta misli. Dala sam mu moje bankarske informacije, nagovarajući ga da uzme novac koji sam ostavila sa strane. Željela sam da ostavi sve na miru, i nestane prije nego on ili neki hrabri policajac opali lutajući metak. Silver je stegao sto jače, i ja sam čekala da drvo pukne. «Trebala si taj novac, zar ne?» «Trebao je da bude za fakultet. Za napuštanje grada.» Kiselina je zamjehurala na mom jeziku. «Umjesto toga, čitav sam ga potrošila na terapiju. Trebala mi je


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

vječnost da se izborim sa svojom aneksioznošću dovoljno kako bih pronašla jebeni posao.» «Zbog mene.» To nije bilo pitanje. «Zbog tebe, da.» Oči su mu bile mračne, ni traga svjetlosti u zenicama. Sunce ga je obasjalo otpozadi, produžavajući njegovu sjenku tako da se istezala preko prostorije, lebdeći nekoliko centimetara od mene na tepihu. Konačno, mora da je shvatio šta mi je učinio godinama ranije. Šta je i dalje radio nastavljajući da dopre do mene. Je li osjećao žaljenje? Je li uopšte išta osjećao? Silverov glas je bio toliko tih da sam morala sa se napregnem kako bih ga čula. «Ti si bila prva osoba koju sam upoznao koja je znala da novac nije vrijedan kao nečiji život.» Brada mu je dotakla grudi, nisam mogla da vidim njegov izraz lica. «Opet ću to reći. Nikad nisam planirao da te povrijedim tog dana.» S velikim naporom, držala sam sebe mirno. «A šta je sa sad?» Oči su mu se podigle, sirove i divlje. «Oprosti?» Silver je hakovao još jednu banku, čula sam na radiju. Ako prva nije bila dovoljna, zašto bi ova bila drugačija? Postojala je šansa da ljudi budu uhvaćeni u centru, što je duže on na ulici. Ljudi koji možda neće imati dovoljno sreće da prođu samo sa emocionalnim ožiljcima, kao što sam ja. Moj stomak je jeo samog sebe dok sam vagala pitanje. «Da li uopšte misliš o nekom drugom, ili samo želiš još novca?» «Zašto bih ja...» Zastao je. «Ah. Gledala si vijesti.» Povukavši svoje ukočene ruke gore, pokazala sam po luksuznoj kancelariji. «Imaš sve ovo, zašto kradeš još?» «Upravu si, bogat sam. Zašto bih pljačkao bilo kog?» Izazivao me je da izađem sa razlogom. Dok sam bila pogrbljena tamo, sa rukama stisnutim u pesnice... sporo sam pustila da mi ruke padnu na pod. Bio je upravu. Zašto bi reskirao pljačkanje još jedne banke ako mu novac nije trebao? Liznuvši usne, rekla sam, «Ne bi. Govoriš da to nisi ti.» Dašak olakšanja je zasijao na njegovom zgodnom licu. Bio je srećan što mu vjerujem. «Nisam ja. Mada bih volio da znam ko je.» Uzdrmana svim ovim informacijama, zabila sam glavu u svoje ruke. Silver me je vodio na put do pakla, ukrao je moju pouzdanje i ja sam se valjala u očaju toga godinama. Ali ko sam bila tada... i ko sam bila sad... bilo je različito kao dan i noć. Promijenila sam se opet i opet. Šta je sa njim?


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

Prije nego sam uspjela da reagujem, njegove duge ruke su se obavile oko mog zgrbljenog tijela. Sve u njemu se savilo, podigao me je kao da uopšte nisam teška. Prednja strana njegove košulje je očešala moj obraz, njegov miris me je tješio. Sjednuvši nazad na sto, držao me je čvrsto u svom krilu. «Vjeruješ li mi da te ne bih povrijedio?» Njegove usne su bile blizu, tako prokleto blizu. Video je da gledam u njega, prateći energiju koja je bila povezana između naših tijela. «Nisam sigurna.» Silver se iznenađeno nasmiješio. «To je opet iskrenost. Onda kako o ovom.» Isti prsti koji su bili zakopani u sto, prošli su nježno niz moj obraz. «Dokazaću ti da si sigurna sa mnom.» Sloj bockanja se pomjerao sa njegovim prstima. «Kako?» «Provodeći svaki budni trenutak – a neke i nebudne – pored tebe.» Sunčeva svjetlost je lebdjela iza njega, konačno uhvativši ivice njegovih savršenoh zuba. «Rekao sam ti ranije. Sad kad te imam nazad, neću te nikad pustiti.» Gricnuo je moje uvo, izazvavši cviljenje. «Moj prelijepi taoc. Moja Ljubimica.» «Imam još toliko puno pitanja,» rekla sam, okrenuvši se prema njemu. «Već znaš toliko toga, šta ima još?» Gledala sam ga ispod svojih trepavica. «Rekao si da sam te zaboravila. Ali ti kojeg sam znala tada... on je bio monstrum. Želiš li stvarno da se sjećam tog?» «Ne, uopšte ne. Sebičan ili ne, nikad nisam želio da se sjećaš tog dana. U samo nekoliko mjeseci, stvorili smo nešto tako vrelo, tako naviknuto između nas.» Njuškao je udubljenje u mom grlu. «Neko vrijeme, mislio sam da mogu da zadovoljim svoju radoznalost sa tobom... i onda te zaboravim.» Zagrlila sam ga jače. «Ali nisam mogao to da uradim. Nisam mogao da te otresem. Kad si se sjetila ko sam, bio sam izbezumljen, ali takođe i srećan. Konačno si me znala. Nisam morao više da krijem. Šta je konačno protreslo tvoje sjećanje?» Podsjetnik na snimak u mom telefonu me je napeo opet. Silver je osjetio to, grleći me kao da bi mogao da istisne bol iz mene. «Onaj tip koji se suočio sa tobom ispred mog posla, detektiv Roose? Poslao mi je snimak pljačke.» «Tako znači,» blago je promrmljao. Pogledavši ga, prisjetila sam se jednog od razloga što sam došla ovdje. «Razgovara sa mnom nedeljama. Zaista želi da te pronađe, Silver.» Led se smjestio u moje vene. «Moraš da budeš oprezan.» «Ja sam veoma oprezan.» «Nisi! Nastavio si da pričaš sa mnom čak i kad sam ti rekla da ne pričaš.» Pod mojim riječima, izraz lica mu je bio smiren. Ugao njegovih usana me je preklinjao da ih poljubim, njegove oči tople kao miholjsko ljeto. «Zar nisi bio zabrinut da ću te prijaviti policiji?»


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

Prolazeći čukljevima prstiju preko mog čela, očešao je moju ušnu školjku. «Kad si zaljubljen, prestaješ da brineš za rizik.» Ljubav. Srce mi je uzelo sav moj fokus. Okrenulo se i nadulo, posjedovalo mi je misli. Ljubav. Toplota se smjestila na mojoj koži, moj pogled isključivo fokusiran na Silvera. «Voliš me?» prošaputala sam. «Ako to nisi dosad shvatila,» rekao je, uhvativši me za potiljak glave. «Onda radim veoma jadan posao.» Gladeći moju kosu, privio me je uz sebe. «Nikad neću oprostiti sebi što sam bio onaj koji je sjebao tvoj život.» Gurnuvši ga nazad na sto, ljubila sam ga dok je i dalje bio miran od šoka. Očekivao je dužu bitku sa mnom, za nas da napravimo još ožiljaka. Progovorila sam uz mekoću njegovih usana. «Jesi sve sjebao. Razbio si čitav moj svijet i ostavio me u komadiće. Ali otkad si se vratio u moj život... postala sam neko hrabriji, smeliji, pouzdaniji nego što sam se usuđivala da budem ranije.» Moji prsti su se povezali sa njegovim. «Kako bih mogla da te ne volim zbog toga?» Nije bilo oklijevanja u načinu na koji me je povukao na njega. Već smo se ranije dodirivali, ali nekako, pritisnuo nas je dok se naša srca nisu borila da postanu jedno. Željela sam da se smijem, da jebeno plačem, da igram na stolu i a onda povičem novosti njegovim zapošljenicima dolje. Bila sam zaljubljena u muškarca koji me je bio uništio. Kako odgovarajuće da je on bio taj koji me je opet sastavio.


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

DVADESET ČETVRTO POGLAVLJE Silver Ušla je u prostoriju kao princeza iz drugog vremena. To nije bila njena haljina – koja je bila ljubičasta i čvrsto je obavijala – i to nije bila ni njena kruna – nije čak ni bila sredila svoju kosu. Ne, Alexis je jednostavno sijala sa spokojnošću nekoga ko bi mogao da skrene svako oko i nikad to čak i da ne shvati. Slatka kako je ona izgledala, nije bilo skrivanja ženstvenosti na način na koji je hodala. Kurac mi se trznuo kad je prošla dlanom niz prednju stranu svoje haljine, slučajno otkrivajući više dekoltea. Bilo je čudo da nisam požurio prema njoj kroz prostoriju i uzeo je upravo tad. Primijetila me je, u mojoj crnoj uskoj majici i izblijedelim farmericama. Njen osmije se proširio, a onda nestao; znao sam da se pita da se nije previše sređeno obukla. Jedan pogled po velikoj sali za događaje, i vidjela je da sam jedino ja bio obučen obično. Ovo je bila zabava za moju kompaniju, mogao sam da obučem šta god sam dođavola htio. Nisam se nalazio sa kupcima ili moćnim osobama ili bilo kim. Večeras, planirao sam da se zabavim. «Silver,» rekla je kad sam joj prišao blizu. «Čekaj. Da li da te ovdje zovem Keswick?» Kezeći se, savio sam svoju ruku oko njenog struka. «Vjerovatno je bolje ako budeš.» Ušuškavši se uz mene, pogledala je ljude okolo. «Ne ponašaš se kao da smo tajna.» «Jer nismo. Želim da svakom muškarcu ovdje bude jasno da si već moja.» «Zašto je onda bitno kako te zovem?» Okrenuvši je tako da me je gledala u lice, iznenadio sam se vidjevši njen samouvjeren osmijeh. Bilo je zarazno. «Dobro. Zovi me Silver, ja ću tebe Ljubimice, i možemo da se pitamo šta svi misle o nama.» «Alexis!» Žena koja je išla prema nama mahala je svojom rukom franatično. U njenoj žutoj haljini, njena kratka tamna kosa ju je učinila da izgleda kao suncokret. Nisam morao da pitam njeno ime – znao sam da je to Laralie. Nikad nisam tvrdio da sam 'dobra' osoba. Laži dolaze lako, pogotovo one koje te drže sigurnim. Ili druge drže sigurnim. Znao sam sve koji su bliski Alexis. Napravio sam poentu da ih istražim i nastavim da pratim. Ranije, opravdavao sam to kao način da saznam više o njoj... da je razumijem, i u tom procesu, možda shvatim zašto sam postao tako zaluđen.


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

To nije funkcionisalo. I tako, počeo sam da joj šaljem pisma. Crnokosa žena se i dalje smiješila, oči su joj igrale između Alexis i mene. «Ovo mjesto je prelijepo!» rekla je, mahnuvši prema visećim lusterima i dugom stolom s grickalicama pastelnih boja. «Jesam li ja luda ili je tamo torta u obliku gigantskog dildoa?» Alexis je potapšala Larali po ramenu, nježno je gurnuvši. «Nema šanse da je to –» Zaostajući, primijetila je prikaz po prvi put. «Koja slastičara je napravila tu stvar?» «Oni su mali, ali veoma talentovani. Koristio sam ih ranije,» rekao sam. Okrenuvši se prema Laralie, stavio sam svoj najljepši osmijeh. «Pretpostavljam da si ti gost koji je insistirao da se upoznamo lično.» Laralie nije čak ni pocvrenjela, samo je slegnula ramenima. «Morala sam da vidim da li si stvaran.» Mršteći oči, pogledao sam u Alexis. «Veoma sam stvaran.» «Ja ću reći.» Namignuvši, Laralie je dala drugarici blago gurkanje. «Dobro, znači, bogat i zgodan?» Alexis je potpuno pocrvenjela, ali Laralie je samo nastavila. «Imaš li nekog prijatelja koji izgleda kao ti kojeg možeš sa mi namjestiš, gospodine Veoma Stvarni?» Alexis je pokrila svoje oči, ali nije mogla da sakrije svoj osmijeh. «Laralie, molim te.» «U redu je,» rekao sam, nastavljajući igru. Primjetivši Floriana preko prostorije, mahnuo sam mu. «Evo, ovo je moj partner. On je genije i bolno dostupan.» Florian se izrugnuo, glumeći povrijeđenost dok se pridruživao grupi. Bio je skoro moje visine, tanak čovjek u blijedo sivom sakou i crnim pantalonama. Očito je bio dovoljno zgodan, jer je Laralie prestala da se zeza sa Alexis, mijenjajući svoje ponašanje. U sekundu se prebacila od blesave do sparne. Ta žuta haljina je uhvatila svjetlo kad je nakrivila svoj kuk. «Hej,» rekla je, nudeći ruku. «Ja sam Laralie, drago mi je.» «Florian, mada mislim da je Keswick već to objavio, zajedno sa drugim stvarima.» Cereći se, rukovao se sa njom. Očekivao sam da se fokusira na nju, ali njegove oči su zaigrale na stranu, na Alexis. «Vidio sam te prije neki dan, nisam dobio tvoje ime.» Prepoznavanje joj je prešlo licem. «Oh, tačno, sjedio si za kompjuterom.» «Uglavnom sjedim,» Florian je rekao sa dramatičnim uzdahom. Uzevši njegovu ruku, stisnula ju je. «Ja sam Alexis.» Florian ju je zadržao, ali iz načina na koji je gledao u mene, osjetio sam da se pita šta se dešava između mene i nje. Umjesto da ga pustim da pogađa, s


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

poentom sam prešao prstima preko Alexisinog ramena, posesivno uhvativši dio njenog vrata. Pod mojim dodirom, zadrhtala je izvrsno. Larali je podigla obrve, to je bio prvi nagovještaj da joj je neprijatno. «Uh, znači. Floriane, Keswick kaže da si genije. Čime se baviš?» «Nisam genije,» frknuo je. «Jeste,» rekao sam. «Skoro je pametan kao ja.» Florian se uhvatio za svoju majicu. «Uh.» Zubi su mu bljesnuli, prebacivši pažnju na Laralie. «Bavim se oh – tako – zabavnim svijetom podataka. Dobro, kad ne kupim djelove koje moj partner ostavi bez ikakve pomisli na njegovu odgovornost.» Povukavši Alexis bliže, zadržao sam pogled na Floriana. «Mislim da znam koja je moja odgovornost.» «Silver, molim te,» promrmljala je, bijesno crveneći. «Silver?» Laralie je upitala. Florian je izgledao isto tako nesigurno. Alexis se klatila sa strane na stranu. «To je samo nadimak.» Laralie je skupila svoje usne, ali nije ništa rekla. Osjetivši napetost, klimnuo sam prema Florianu. «Zašto ne povedeš Laralie u mali obilazak mjesta. Izgledala je zainteresovana za dildo – tortu.» Smejući se, počešao se po svojoj kratkoj kosi boje pijeska. «Vulkan? Keswick je dozajnirao to prije godinu dana, ali odbijao je da se napravi dok ga nisam našao u njegovoj gomili fajlova.» «Tačno, idi pokaži prekrivenu verziju zvijeri na koju si primorao moju ruku.» Franatično je mahnuo prema meni. «Zbog ušiju dama, suzdržaću se od prljave šale o tvojim rukama i njihovom primoravanju na stvari.» «Zašto uopšte dolaziti na zabave igrački za seks ako ne da da se čuju prljave šale?» Laralie je pitala. Foliran je pokazao prstom na nju. «Sviđa mi se ova.» Laralie se poklonila prije nego se okrenula ka Alexis. «Vidimo se kasnije, nemoj da radiš ništa što ja ne bih!» Zajedno, par je krenuo prema stolu sa grickalicama. Florian se nagnuo dolje, govoreći joj u uvo i uzrokovavši je da se nasmije. Dao sam Alexis malo gurkanje. «Hoće li ona nestati sa zabave kako bi dobila malo privatnosti sa čovjekom u kojeg je zaljubljena?» Svezala je njene prste sa mojima, šapnuvši nazad, «Mislim da hoće.» «Dobro.» Sa dugim koracima, vodio sam je na zadnja vrata. «Hajde onda da idemo odavde.» ***


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

«Tako je tiho,» rekla je, prolazeći kroz vrata Pure Pleasure-a. «Zar nemate nikakvo obezbjeđenje – ah!» Kratko, oštro bip ju je iznenadilo. Cerekajući se, povukao sam vrata da se zatvore za nama. Iz mog džepa sam izvukao telefon kako bih joj pokazao ekran. «Ovo je moje obezbjeđenje. To je aplikacija koju smo Florian i ja kreirali.» Nagnula se bliže, gledajući u telefon. Tu je bila uživo informacija gdje smo stajali, i podigla je pogled, pokušavajući da locira kamere. «Kako to radi?» «Pokretni senzori. Šalju informacije u moj telefon, upozoravajući me ako se neko kreće ovuda nakon što sam uključio alarm.» «Uh. To je pametno.» «Ne laskaj mi previše,» zadirkivao sam je. Pokupivši joj ruku, čudio sam se kako mi nikad ne dosadi to trenutno peckanje. «Ovuda. Želim da ti pokažem nešto.» Hodali smo kroz pokrajni hodnik, tama nas je okruživala. Nisam trebao nikakvo svijetlo kako bih znao kuda idem; išao sam kroz ove spratove hiljadama sati. Znao sam moju zgradu kao podlanicu svoje ruke. Jedini koji je mogao da je zna dobro koliko i ja bio je Florian. Njegova ideja je bila da napravimo izložbenu prostoriju naših najpopularnijih igrački, takođe. «Oh moj bože,» Alexis se nasmijala kad sam upalio svijetla iznad glava. Prostorija je bila široka, dugi stolovi od glatkog metala i stakla bili su uz zidove. Na površini svakog od njih nalazio se niz višebojnih igrački za seks. Povukavši se od mene, istraživala je sobu sa jakom zapanjenošću na licu. «Da sam prvo vidjela ovu prostoriju, dildo torta me ne bi šokirala.» Prateći je, gledao sam gdje god su joj oči zastale. Želio sam da provirim u njenu glavu, željan da znam šta misli o svakom od njih. «Uglavnom se pokazuje investitorima, ili povremenim radoznalim posjetiocima.» Ruka joj se podigla, lebdeći upravo iznad zakrivljenog vrha srebrne, igračke modernog stila. «Ova je na neki način fina. Jesi li stvarno dizajnirao sve njih?» Izgledalo je kao da se zabavlja, ali njeno rumenilo joj je puzilo uz vrat. «Većinu.» «Mogu li da pitam što?» Alexis je prestala da se kreće, fokusirajući se na mene. Bila je neporeciva erotičnost u načinu na koji je stajala, prstiju samo nekoliko centimetara od površine nečeg što sam dizajnirao kako bi žene svršile iznova i iznova. Približivši se bliže, stao sam na drugi stranu izloženog događaja. «Jer sam opsjednut sa idejom da znam da sam razlog što se djevojke meškolje u krevetu. Ali iskreno, to je zato jer mi donosi dosta novca.» Mreškanje je prošlo preko njene obrve. «To je sve?»


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

Posegnuvši preko, otrgnuo sam igračku sa stola. Bila je teška, većina težine je dolazila od oštre metalne baze namijenjene da drži to uspravno. «Je li mi trebao drugi razlog?» Polovično se okrenula od mene. «Govoreći to otvoreno, čini da izgledaš kao bez srca.» Uhvatio sam sebe kako bespomoćno posmatram krivinu njenog uva. Bilo je golo, prazno, i mrzio sam to. «Ljubimice, ja nisam bez srca. U mom srcu ima dosta prostora za tebe, i to nema nikakve veze sa željom da zadržim svoje bankovne račune ravnim.» Gledajući u pod, a zatim u mene, uzdahnula je. «U pravu si. Samo sam se nadala da si imao drugi razlog za kreiranje ovih stvari. Kad sam ja...» Prekinuvši, odmahnula je glavom. «Nema veze.» «Ne, reci mi.» Njene crne zenice su upile svo zelenilo njenih očiju. «Kad sam planirala da napustim i odem za LA, bila sam – zvučaće glupo.» Na njenom struku, uvila je svoje prste zajedno. «Imala sam taj veliki san da budem primljena na fakultet za dizajniranje odjeće. To je ono što sam željela da radim. Sjećaš li se haljine u koju si me vidio prije pet godina?» Srce mi je dehidriralo, skupivši se. «Ti si je napravila?» Nije odgovorila sa riječima, ali znao sam. Napetost je pretvorila moje mišiće u beskorisno kamenje. Srušili su se, napukli, prijeteći da unište sve u meni što sam se usuđivao da nazivam ljudskim. Već sam prihvatio da moram da provedem vječnost ispravljajući zbog svojih grijeha... za ono što sam uradio ovoj ženi. Zar nije bilo kraja uništenosti koju je moja osvjeta stvorila? Teško dišući, rekao sam, «Reci mi da nisi prestala da kreiraš odjeću.» Reci da to nije bilo zbog mene. Nije bilo suza na njenim obrazima, ali njen osmijeh je bio isti kao tagičan. «Sad sam sekretarica u modnom časopisu, to je veoma slično onom što sam željela da radim. I to drži moje bankovne račune ravnim, kao što si i sam rekao.» Alexis se nasmijala, kao da želi da olakša raspoloženje, ali zvuk je bio opasan kao slomljeno staklo. «Vjerovatno ne bih uspjela kao dizajner. U svakom slučaju zaboravi. To je bilo prije sto godina.» Uništio sam joj sve. Sve. «Mislim da mi je Laralie poslala poruku.» Izvadivši svoj telefon iz tašne, pogledala je u mene i zaledila. «Silver?» Buljila je u igračku u mom stisku; tresla se koliko sam je jako stiskao. «Jesi li dobro?» Pažljivo, vratio sam težak objekat nazad na mjesto. Alexis nije mogla da zna šta se dešava u mojoj glavi, ipak su joj oči gorjele oprezno na mene. Bio sam glup što sam mislio da mogu da sakrijem kako je njena priča uticala na mene.


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

Skrivanje nije odgovor. «Popraviću to,» prošaputao sam. «Šta? Šta si rekao?» Podignuvši oči, vidio sam kako me je gledala. Alexis... moja Ljubimica... održala je takvu brigu za mene, čovjeka koji je slomio njenu budućnost u komade a zatim ih progutao. Provešću svaku jebenu sekundu svog života nadoknađujući joj to. «Silver, šta je?» pitala je. «Ako je zbog onog što sam rekla, zaboravi. Bila sam patetična, ja –» «Ne. Neću da zaboravim.» Brže nego svjetlost, prošao sam oko stola, hvatajući njena ramena. Bilo je lako da je povučem uz mene, njena ljubičasta haljina je kliznula preko moje majice. «Poslednja stvar koju ću ikad da uradim je da zaboravim.» «Št – ah!» Podignuvši je, istrčao sam iz prostorije. Držala se za mene, dok su joj se nokti divno usijecali. Ignorišući njene zbunjene povike, brzo sam je nosio do moje kancelarije. Vrata su bila zaključana – uvijek ih zaključavam nakon posla. U sekundi, izvukao sam ključeve, otključavši bravu. Vrata su se odbila o zid, a onda, onda se ona odbila o kauč u mom uglu, gdje sam je bacio. «Šta to radiš?» izvalila je. Klečeći pored nje, izvukao sam joj tašnu i telefon iz ruku. Pali su na pod, zaboravljeni. Alexis se uspravila, usta su joj bila otvorena u iznenađenju. To je olakšalo da joj ukradem dug poljubac. I još jedan. A zatim još jedan. U toj prostoriji osvijetljenoj samo svijetlima grada kroz prozor, držali smo jedno drugo bez riječi. Ja ih nisam trebao, a sigurno nije ni ona. Znao sam ovu ženu iznutra i spolja, ali i dalje, ona mi otkriva novi ožiljak svaki put kad smo zajedno. Je li bilo uvrnuto što sam želio da zadovoljstvom uzmem taj bol od nje? Tijelo joj je kliznulo preko kožnog kauča, njena bredra su se raširila za mene prije nego što sam joj dotakao bilo šta sem usana. Shvativši nagovještaj, podigao sam joj haljinu otkrivajući još jedan komplet prelijepog veša koji sam joj kupio. Iskreno, izgledala je jednako nevjerovatno sa ničemu na sebi. «Je li ovo u redu?» pitala je. «Da imamo seks u tvojoj kancelariji?» «To je moja kancelarija. Naravno da je jebeno u redu.» Trgnuvši joj gaćice naniže, osjetio sam teksturu njenih nadkoljenica koje je stegla. «Osim ako ne želiš da prestanem?» Oči su joj bile divlje, pomahnitale. «Da se nisi usudio.»


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

Smiješeći se široko, zakopao sam lice u njenu pičku i udahnuo. Jebeni pakao. Gledeći palcem njen klitoris, raširio sam joj usmine kako bih ga izložio. Ali rozi odsjaj me je pozivao, šta sam drugo mogao da uradim osim da odgovorim? «Ah,» zacviljela je, povlačeći me za kosu. Pičkica joj je okružila moje lice, vlažnoća je klizila mojim obrazom. Dva prsta su se vukla preko njenog proreza, zadirkivajući je dok joj se bedra nisu zatresla oko mojih ušiju. Ipak, nisam bio tako okrutan. Centimetar po centimetar, srećno sam joj dao ono što je željela. Alexis je zastenjala, izvijajući se dok su je moji prsti ispunjali. Savivši ih, pogladio sam krov njenog tunela, snažno je istražujući. Nisam očekivao da zadrhti, stežući se oko mojih čukalja u naglom orgazmu. To nas je oboje iznenadilo, kurac mi je ljutito besnio u boksericama. «To je to,» zarežao sam. «To je previše za mene.» Kaiš mi je zazveckao, farmerice su mi se spustile dolje dovoljno da oslobode moju otečenu izbočinu. Njene ruke su me pronašle, okružujući moj korijen čvrsto. «Tako si čvrst,» rekla je u čuđenju. «Jebi me, molim te, požuri i jebi me.» Oči su mi lepršale u glavi. Osjećaj njenog dodira mi je izazivao vrtoglavicu, ali njena nezasitna glad je bila ta koja je stegla moj niži stomak. Nismo koristili kondom prošlog puta, tako da se sad nisam zamarao traženjem jednog. Raširivši joj gležnjeve, gurnuo sam je dolje na kauč dok nije bila savijana na pola. Njena pičkica je bila široko raširena , moj kurac je klizio gore i dolje preko njenog ulaza. Debeli vrh je lupio njen klitoris na šta je zadrhtala. «Ovo želiš?» pitao sam je. Klimnula je, njene crvene usne su se razdvojile u tihom vrisku. Ugriznuvši se za jezik, kliznuo sam u nju jednim brzim, jakim prodorom. Alexis je jauknula, noktima grebući moj donji dio leđa. Stajali smo tako čitav minut, moje oči su bile na njenim. Pitala je, «Šta to radiš?» Stiskajući njeno dupe, opasno sam se nasmijao. «Jebi samu sebe na mene. Trljaj se dok ne svršiš.» U frustraciji, vrpoljila se koliko je mogla. Moja težina ju je držala dolje; kako sam postavio sebe, jedino se njen klitoris trljao o mene. «Ne mogu!» rekla je, mršteći obrve. «Samo me jebi, ne igraj igrice.» «Ipak, volim igrice.» Kad je krenula da me odgurne, samo sam je čvršće držao. Bila je zakucana, moj kurac ju je rastezao dok je njen klitoris mogao da dobije bilo kakav kontakt jedino ako se bude vrtjela sa svom svojom snagom. Dišući brže, shvatila je da sam ozbiljan. Progutavši, približila je svoje oči i počela da se ljulja. Jedva da joj je koji centimetar dozvoljavao da samo češe njen trzajući klitoris na moj ravan stomak. Njena pička se namreškala, daveći me dok se zagrijavala u očaju. Ne postoji ništa seksipilnije od žene koja će uraditi sve da svrši.


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

«Dobro,» prošaputao sam, ližući njene čvrste bradavice. Njeno ječanje je poslalo trnce u moje središte. U ovom trenutku, natjeraće me da svršim prije nego dostigne svoj vrhunac. Ali imao sam nekoliko trikova u mom rukavu. Liznuvši svoje prste, namignuo sam joj. Posegnuvši iza nas, prelazio sam vrhovima prstiju uz njeno unutrašnje bedro. Na procepu njene guze, protrljao sam joj čmar – svaki mišić u tijelu joj se zaključao. «Oh, sranje,» projecala je. Bio sam zadivljen što nije ispitivala ono što sam radio. Mora da je bila previše napaljena da bi je bilo briga, njena potreba za orgazmom prevelika. Klizava vrućina je obavila moj bolno uspravan kurac. Alexis je zastenjala, okrenuvši svoje lice od mene. Mogao sam da osjetim električnu struju u njenoj pičkici, koja je putovala kroz i unutar mog koplja. Bila je tačno na ivici, tako blizu svršavanja. Gurnuvši moj prst dublje u njenu guzu, savio sam svoju kičmu u savršeno C i ispravio se. Njena pičkica me je izmuzivala, njen šupak se drndao na moj čukalj. Zajedno smo svršili, naše ćelije su se probudile sa hiper – svjesnošću orgazma. Čak i kad sam bio gotov sa punjenjem nje mojim sjemenom, ona se i dalje izvijala. A ja sam se još tresao od pritiska olakšanja. Nikad nisam osjetio ništa tako dobro, zadovoljstvo koje je išlo do moji prstiju i dalje. Povukavši moju ruku sa nje, izdahnuo sam oštro. «Šta je dođavola bilo to?» pitao sam naglas. Zvijezde su bile u njenim očima, usne ružičaste. Kad bi ste mogli da flaširate zadovoljnost i radost, piti ga dok se ne udavite, i dalje ne biste odgovarali emocijama na njenom licu. Alexis je bila zaljubljena. To je bila ljubav. Znao sam to – ili sam mislio da znam. Do tad, nikad nisam stvarno iskusio obim našeg saosjećanja. Ova želja jednog za drugim, mogla bi da nas ubije. I zar to ne bi bilo tragedija? Povukla me je k njoj, ljubeći me nježno. «Volim te, znaš li to?» Nasmijao sam se oko njenih usana. «Rekla si to ranije.» «Ali znaš li.» Skoro sam rekao, «Da.» Onda sam zastao, vagajući svoje riječi. «Ozbiljno to misliš. Čak i nakon onog što sam ti uradio, u stanju si da me voliš?» Ruke su joj se spustile na moj vrat. «Nisam shvatila da živim polovičnim životom dok se ti nisi pojavio. Ne znam ikog koga bih ikad mogla da volim osim tebe.» Ponuda naših tijela bila je blijeda u odnosu na ono što su naše duše mogle da ponude. Ostali smo tako na mom kauču dugo nakon što se zabava završila... ali želio sam da ostanemo zauvijek.


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

Alexis je prekinula tišinu; mislio sam da je zaspala. «Želim da te pitam nešto i moraš da odgovoriš.» «Ne mogu prvo da čujem pitanje?» Pogledala me je u oči s čistom ozbiljnošću. «U redu. Pitaj me.» Prolazeći dlanom niz moje grudi, spustila je glas. «Zašto si opljačkao Old Stone banku? Pominjao si... osvetu.» Ležala je na mom srcu, mogla je da osjeti kako bubnja. «To nije nešto što želiš da čuješ.» «Naravno da želim. Sve što će mi pomoći da te bolje razumijem je vrijedno saznanja.» Prolazeći linijom njenog obraza, oklijevao sam. «To je tužna priča i ja sam užasnut da te rastužim ikad više.» Svjetlost joj je ušla u oči, pretvarajući zelenu boju u ljetnji ribnjak. Mogao sam da vidim do dna, emocije su joj plivale kao ribe. Nagnuvši se, pronašla je moje usne sa blagim poljupcem. «Ako budem plakala, jednostavno ćeš morati da me držiš. Je li to tako loše?» Privivši je uz mene, uživao sam u luksuzu njene kože na mojoj. To je bila priča koju nisam rekao nijednoj drugoj živoj duši. Nikad nisam planirao da to uradim. Ležeći tu pod težinom najsavršenije žene na svijetu, istrgao sam slojeve moje prošlosti. I sve sam joj rekao. «Koliko dugo mu je ostalo da živi?» Postavio sam pitanje, ali odgovor nije mogao da prođe kroz paučinu mog uma. Kancer. Kako je moj mlađi brat mogao da ima kacer? Bio je previše mlad, previše zdrav, previše... Previše nevin. «Gospodine Silverwell? Gospodine Silverwell.» Imao sam samo devetnaest godina, nisam navikao da me zovu gospodinom Bilo-šta. «Keswick.» Doktor je izgovorio moje ime oštro, izvlačeći me iz mog straha. Kad je vidio da ga slušam, uzdahnuo je. «Znam da je ovo teško. Ali ako bude radio terapije onako kako je planirano, mogao bi da živi duže nego što se iko od nas nada.» Griješio je, naravno. Ja sam se već nadao zauvijek. «Kao njegov staratelj,» rekao je, prevrćući po papirima, «morate da napravite poziv. Ali stvarno bi trebali da sa njim prvo popričate.» Naravno da ću da pričam sa njim. Čak ću da dam sve od sebe da ga jebeno ubijedim da mora ovo da uradi. Imao je petnaest godina, kako da se ne bori? Prelazio sam preko svakog argumenta koji sam mogao da smislim kad sam seo preko puta Brodiea u našem stanu. Prestigao me je u tome.


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

«Želim da živim,» rekao je, bez nagovještaja straha ili kolebanja. «Uradiću sve što moram. Daj mi hemoterapiju, molitve, bilo šta.» Pogledavši me u oči, nasmija se tako da su mu se pojavile rupice na obrazima. «Koja je poenta življenja ako nisi spreman da reskiraš sve kako bi to nastavio?» Nikad ga jače nisam zagrlio nego u tom trenutku. Imali smo takvu vjeru u našu sopstvenu snagu... u dobro u svijetu. Kako bi uopšte mogli da izgubimo? Osiguravajuća kompanija nam je rekla kako. «To je politika,» treći čovjek na telefonu mi je rekao. «Vaši roditelji su oni koji su vas stavili u ovaj plan, i nikad ga niste promijenili. Ne plaća nikakvu vrstu tretmana koji tražite. Žao mi je, gospodine Silverwell.» «Ovo nije o bilo kojoj jebenoj politici!» zavrištao sam. «Govorite o nečijem životu! Zar to uopšte nije važno!?» «Gospodine, ako želite, mogu da vas stavim kroz potrošački servis –» «Jebite vaš potrošački servis!» Čovjek na liniji je bio tih. «... Slušajte. Ne možemo ništa da uradimo za vas.» «Ne možete ili nećete?» ispljunuo sam. «Nećemo,» priznao je, i osjetio sam gorki humor u njegovom tonu. «Srećno, gospodine.» Vjerovatno je spustio, ali nisam mogao to da kažem jer sam bacio telefon o pod i slomio ga na parčad. Ništa od ovog mi nije imalo smisla. Kako smo mogli da živimo u svijetu u kojem je dječak – DJEČAK – mogao da umre jer je osiguravajuća kompanija odlučila da njihova 'politika' ne pokriva tretman? Kako je to moguće? Još gore, krali su novac od nas čitavo vrijeme. Svaki račun je potvrđivao drugačiju stvar, govoreći o osnovnim procedurama kroz koje je Brodie prolazio da ni one nisu pokrivene. Za samo mjesec, od dva srećna brata postali smo... dvije osobe zgnječene pod ogromnim dugom. Ali zajebi novac, želio sam da moj brat bude pod tretmanom koji mu je bio potreban. Čak i ako bi mu to dalo samo još malo vremena, bilo bi dovoljno. Bilo šta bi bilo dovoljno. Radio sam kao šifrant u sigurnosnoj softver kompaniji još prije diplomiranja. Još kao mali dječak, bio sam fasciniran kompjuterima. To je za mene bilo prirodno. Radio sam više sati u kompaniji, depozit moje plate. Nije bilo bitno. Ništa od toga. Brodie je preminuo četri mjeseca nakon što mu je postavljena dijagnoza. Pa ipak, osiguravajuća konpanija nije završila sa bacanjem nas u blato. Držali su njegovu životnu polisu i odlučili da je njegova smrt preduhutrena. Preduhitrena sa tretmanom koji su odbili da omoguće. Bio sam slomljen. Ne samo finansijski... već i emocionalno. To je bila mrska ukočenost koju nikad ranije nisam iskusio, ili sanjao da je moguće. Kako su ljudi


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

mogli da osjećaju ono što i ja? Ali onda, kako su mogli da osjećaju tako malo da su pustili da mali dječko umre? Nisam želio odgovore. Želio sam da ih kaznim. Bilo je uznemirujuće kako je bilo lako saznati u kojoj banci Crodan Insurance drži svoj novac. A još lakše je bilo da shvatim kako da upadnem u sistem Old Stonea. Morao sam da priključim koder čip u njihov sistem na mjestu, ali to je bilo u redu. Tog dana, uzeo sam pištolj koji je moj otac ostavio za sobom. To je bilo jedina stvar koju su nam roditelji ostavili prije nego su umrli. Nisam mislio o onome što radim, kao ni o tome šta će mi se desiti. Čitava moja porodica je bila mrtva. Kad bih dobio moju osvjetu, bio bih zadovoljan. Ali kad sam se spremao da odem... nisam mogao da natjeram sebe da napunim pištolj. Nisam mogao da pustim da bilo ko drugi bude povrijeđen. A prazan pištolj je i dalje dobra prijetnja. Samo sam morao da sakrijem da nije napunjen. Unutar banke, bio sam hladan. Smiren. Sve oko mene je bilo bez tona i sivo i bezlično. Bilo ko od njih bi odgovarao kao taoc. Onda sam vidio tebe. Stajala si tamo u toj tečnoj haljini, jedini izvor boje u čitavoj prostoriji... u čitavom svijetu. One sekunde kad si me pogledala u oči, znao sam da moram da djelujem. Da nisam, pomislio bih na rizik... na opasnost... i onda bih odustao. Tako da sam te zgrabio. Ostatak znaš. Zaustavio sam priču, paralisan njenim raširenim očima koje su blistale. Neprolivene suze su se okupile; obrisao sam ih prije nego su mogle da joj okvase obraze. Savila se nazad, trljajući svoje oči snažno. «Znala sam da si ukrao od osiguravajućeg društva. Nisam znala...» prekinuvši, prekrila je usta. Grleći je, stavio sam svoju bradu na vrh njene glave. «Ššš, u redu je.» Šmrknula je, pregovorivši prije nego sam bio spreman. «Kako si se izvukao?» Trepavice su mi očešale kožu, vidio sam mrak iza mojih kapaka. «Skinuo sam masku i požurio u paničnu gužvu koju sam stvorio. Nije bilo teško da nestanem. Rekao sam ti, nisam planirao da ostanem ovdje jednom kad budem gotov. Planirao sam da napustim grad... učinio sam to.» A onda si me ti vratila nazad. «Florian je bio zbunjen mojom odlukom da prebacim našu kompaniju ovdje. Kad sam ga upoznao u San Francisku, radio je u firmi koja je počinjala – onu koju je Gerard posjeduje. Bili smo najtalentovaniji zapošljenici tamo, tako da smo otišli. Možda je zbog toga vjerovao mojoj odluci da damo ostavke i


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

počnemo ponovo. Kad bih bio pametan kao što je on, morao bih da imam dobar razlog. Nikad nije pogodio da je Alexis moj razlog.»


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

DVADESET PETO POGLAVLJE Alexis Gdje je? Pitala sam se, bacivši prekrivač sa kreveta. Osim mog izgužvanog čaršava, ništa nije gledalo nazad u mene. Gdje sam mogla da ga ostavim? Prateći moje korake, pokušavala sam da se sjetim poslednjeg mjesta gdje sam imala svoj telefon. Prošlu noć je bila zabava... i imala sam ga kad sam... Zastavši na svom putu, lupila sam samu sebe po čelu. «Prokletstvo,» rekla sam naglas. «Ostavila sam ga u njegovoj kacelariji!» Pao je iz mojih ruku na kauč, ali kad sam odlazila, samo sam uzela svoju tašnu. Zastenjavši, požurila sam da se presvučem. Svratiću tamo poslije posla. Pomisao da ću provesti čitav dan a da se ne čujem sa njim je kvarila moje raspoloženje. Postala sam tako naviknuta na naš kontakt. Distanca me je podsjetila na to kad sam prvi put odsjekla njegove poklone. Laralie je provela veći dio dana brbljajući mi kako joj se puno svidio Florian. Rekla je da je bio genijalan, zabavan, i vjerovatno bogat koliko i Keswick. Bilo je teško ne smijati se njenom entuzijazmu. Čak sam imala i opravdanje kad me je optužila da ignorišem njene poruke. «Izgubila sam telefon,» rekla sam, izbjegavajući njene blago bačene spajalice. «Uh hu. Tačno.» Iscerila se. «Hajdemo na dupli sastanak, šta kažeš?» «To bi bilo zabavno.» Pomišlivši kako Silver možda neće obuzdavati svoje ponašanje u javnosti sa mnom, promeškoljila sam se na svojoj stolici. «Pusti me da razmislim o tome.» Pogledavši na sat, uzela sam svoj kaput i tašnu. «Moram da idem.» Laralie se okrenula na svojoj stolici. «Nalaziš se sa njim, zar ne?» Kad sam zalepršala mojim rukama, nasmijala se. «Pitaj ga za sastanak!» «Naravno. Dobro.» Izašavši iz lifta, potrčala sam prema svom parkiranom autu. Prošlo je pet, hoće li i dalje biti tamo? Šta ako ga ne nađem? Nisam zapamtila njegov broj telefona, a u ovom slučaju, morala bih da odem do njegovog stana i odvučem ga nazad u njegovu kancelariju. Upalivši auto, i radio se upalio. I dalje je bio na stanicu vijesti, i govorili su o još jednoj banci koja je opljačkana. Taj haker je i dalje vani. Pogledavši u radio, namrštila sam se nervozno. Nadam se da će ga uskoro uhvatiti. Nisam se čula sa Vermontom čitavu vječnost, tako da je bilo lako zaboraviti na pljačke i sve to. Gume su mi zaškripale kad sam se zaustavila uz trotoar ispred Pure Pleasure. Dvije figure su stajale pored ulaza, svaki prozor je sijao kao opsidijan. Jesam li zakasnila, jesu li zatvorili?


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

Skoro ispustivši moje ključeve od auta, prošla sam kroz vrata. Jedan od muškaraca se smijao, njegove oštre jagodice bacale su teške sjenke na njegovo lice. Floriana je bilo lako prepoznati, ali Silvera još lakše. «Hej,» povikala sam, mahnuvši rukom. Istrčala sam uz stepenice do njih. Silver se okrenuo prema meni, prijatno iznenađen mojim iznenadnim pojavljivanjem. «Šta radiš ovdje?» Došavši do daha, pokazala sam na vrata. «Jesi li sve već zaključao?» Pogledao je u zgradu. «Jesam.» «Prokletstvo.» Ispravivši se, popravila sam moju kosu zamršenu od vjetra. «Žao mi je što moram ovo da te pitam, ali možeš li me pustiti unutra? Ostavila sam moj telefon u tvojoj kancelariji sinoć.» Florian mi je uputio značajan pogled. «Oho.» «Ne zadirkuj,» promrmljala sam. «Dovoljno loše se osjećam zbog toga.» Silver je posegnuo u svoj džep. «Opusti se. To nije nikakav problem.» Bio je na pola puta da ubaci ključ u bravu kad se zvuk guma presjekao kroz vazduh. Bijeli, izudaran subaru koji je stao iza mog auta je bio onaj koji sam prepoznala. Pa ipak, morala sam dva puta da pogledam kako bih se uvjerila da je to Vermont. Zatvorio je vrata auta glasno, očima fiksirajući mene – onda Silvera. Težina se smjestila u mom stomaku, mišići su mi postali mlitavi. «Zašto je on ovdje?» pitala sam blago. Silver je prebacio svoju pažnju na mene. Detektivov glas ju je odvukao nazad. «Keswick Silverwell?» pitao je, s jednom rukom ispod kaputa. Podignuvši svoju bradu, Silver je gledao čovjeka kao da je komad trule hrane. «Trebate li nešto?» Jednim brzim pokretom, Vermont je bacio svoje tijelo na Silverovo. Zavrištala sam, prekrivajući svoja usta u iznenađenju. Njegovo lice je bilo nasilnički gurnuto uz zgradu. Mora mu se priznati, Silver čak nije ni mumlao u bolu. «Šta to radiš?» povikala sam, potrčavši naprijed. Sirene i rotirajuća svijetla su se spustila na jednom naš tih ugao grada. Florian je bacao svoju glavu s jedne na drugu stranu, njegova koža žuta i sjajna. Bio je prestravljen i zbunjen kao i ja. Detektive Roose je zabio svoje čelo na pozadinu Silverovog vrata. «Uhapšeni ste za hakovanje banaka Old Stone, Goldman i Wellmont.» Znala sam da ovo dolazi. Kako smo mogli doći do bilo čega drugog? Sliver je uvijek bio bjegunac. Bila sam luda što sam mislila da naša prošlost nije bitna. Policajci su navalili na nas, okružujući kako bi pomogli Vermontu da stavi Silveru lisice. Florian je posrnuo sa puta, njegove ruke su bile pred njim kao da je očekivao da i on bude uhapšen, takođe. Vođena čistim instiktom, skočila sam naprijed. «Šta mu to radiš?»


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

Jantarne oči su se fokusirale na mene, Silverovo lice bujica bijesa i poraženosti. Njegov bol je bio moj bol; krenula sam ka njemu, ali jedan od tri policajca me je odgurnuo. «Prestanite sa ovim, molim vas!» povikala sam. Vermont je povukao Silverove ruke nazad, držeći ih i primaravajući ga da ide niz stepenice prema njegovom Subaruu. Ignorisao me je. Mene, djevojku za koju se nadao da će biti ključ koji će mu pomoći da uhvati čovjeka kojeg juri. Nevoljno, to sam i očekivala. Boreći se protiv policajca, vikala sam u pozadinu Vermontove glave, «Slušaj me, on to nije uradio! Slušaj!» Ispunila sam moje grudi. «Vermont!» Detektiv je pogledao gore, čeličeći ramena. Bez nagovještaja džentlmenosti, gurnuo je Silvera u zadnji dio njegovog auta. Vrata su zalupila, zatim je skrenuo svoj pogled na mene, penjući se stepenicama. Podstaknuta njegovim prilaskom, rekla sam, «On nije to uradio! Silver je nevin!» «Silver?» Vermont je pitao. «Je li to tvoje ime od milja za njega?» Moje srce se ohladilo. «Vermont...» Mrko gledajući, uzeo je olovku iza svog uva, uvrćući je. «Zato si ga štitila, zar ne? Koliko dugo znaš?» Bez rijeći, odmahivala sam glavom. Ne, ne, ne. Prestala sam da se borim protiv policajca, tijelo mi je postajalo mlitavo. «Vermont, molim te. On nije to uradio.» «Detektiv Roose za tebe.» Okrenuvši se, prošao je rukama kroz vazduh. Policajac me je oslobodio, povukavši se. Kroz prozor auta, vidjela sam da Silver gleda. Pogled na njega mi je dao snagu. «On je nevin, moraš da mi vjeruješ!» «Vjerujem ti?» Nikad nisam vidjela Vermonta tako bijesnog. «Lagala si me opet i opet, Alexis. U kom jebenom svijetu bih ti ikad opet vjerovao?» Jedan po jedan, policajci su se popeli u svoja auta. Roose je otvorio vozačeva vrata njegovog auta. Preko krova, nekad prijateljske smeđe oči su se spustile na mene. «Stvarno sam mislio da si na mojoj strani.» Strani? Pomislila sam očajnički. Ovo nije o stranama! Ovo je o sivim zonama... o pomaganju ljudima koje voliš! Protresavši se, ušao je u auto. Silver me je gledao dok nije nestao. Ovo se ne dešava. Ali se dešavalo. Jebeno se dešavalo. Upravo kad sam dobila svoj život nazad, sve se pretvorilo u prašinu u mojim rukama. Stežući pesnicu, drhtala sam pod hladnim večernjim vazduhom. Šta sad da radim? Florian je i dalje stajao pored mene, šokiran time što je njegov šef uhapšen isto kao i ja. Lice mu je bilo blijedo, oči daleko. «On nije to uradilo,» rekla sam meko. Glupavo je trepnuo u mene. «Kako si tako sigurna?»


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

«Jednostavno jesam.» Moja iskrenost mu je dala pauzu. Blago klimnuvši, zabio je ruke u svoje džepove. «On je dobar tip, ali to nije važno. Vlada uvijek ima svoje kurce u našim guzicama, čak i kad smo nevini. Ako postoji bilo kakva pravda, Kes će ovo da pobijedi.» Nešto me kopkalo u pozadini mog sjećanja. «Tačno,» rekla sam polako. «Pobijediće ovo.» Porvjeravajući svoj sat, Florian je trepnuo. «Trebao bih se vratiti unutra,» rekao je, pokazujući prema Pure Pleasure. «Mislim, u slučaju da policajci dobiju nalog i odluče da sve rastave na djelove. Ljudi bi mogli da izgube svoje poslove poslije ovog. Sranje, imam tonu posla da uradim prije nego izgubimo svoje glave.» «Čekaj,» rekla sam. «Šta bih trebala ja da radim?» «Ti?» Već je hodao prema nazad. «Ne znam. Pretpostavljam da možeš da odeš dolje do stanice ili da možda pozoveš advokata za njega. To je ono što bih ja želio da sam uhapšen.» Ponudio mi je saosjećajan osmijeh. «Srećno, i vidimo se.» Advokat, to je pametno. «Ćao,» rekla sam, ne primjećujući da je predaleko da bi me čuo. Silver je trebao nekog da ga brani. Bio je nevin – na neki način – i dobar advokat je mogao to da dokaže. Lupkajući se po obrazu, bila sam blizu smijeha. Da, to je to. Samo moram da... Preturajući po mojim džepovima, a onda po mojoj tašni, srce mi je palo. Moj telefon! Zbog toga sam i došla ovdje. Okrenuvši se prema zgradi, preskakala sam po dvije stepenice odjednom. Vrata su bila mračna, vidjela sam kad je Silver sve izgasio ranije kad sam došla. Oduševila sam se od olakšanja kad sam pronašla da je ulaz otključan od Florianovog vraćanja unutra. Alarm je bipnuo iza mene. Senzori pokreta, tačno. Silver mi je pokazao kako sve to funkcioniše. Naravno, neće gledati u svoj telefon sad. Ili možda ikad više. U jezivoj čekaonici, dispanzer za vodu je mjehurao u tami. Crveno svijetlo u hodniku je bilo jedino osvjetljenje koje sam imala. Kad sam ušla u prostoriju ispunjenu kompjuterima, svi su plavo sjajili. Štiteći oči, podigla sam moju bradu. Tamo je bio zvuk zveckanja, udaranje u drvo opet i opet. «Florian?» pitala sam, primjetivši ga na vrhu stepenica kod Silverove kancelarije. Okrenuo se, oči su mu sijale kao kod rakuna u mraku. «Šta radiš ovdje?» pitao je, brišući svoje lice. «Moj telefon,» rekla sam, penjući se uz stepenice da mu se pridružim. «I dalje je u njegovoj kancelariji. Stvarno mi treba.» «Pa, jebeno srećno sa tim,» zarežao je. «Vrata su zaključana i Keswick je jedini koji ima ključ.»


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

Stisak depresije je počeo da me davi. Nije otišao daleko prije nego sam se sjetila šta mi je Silver dao prije dvije nedelje. Otvarajući torbu, izvukla sam rezervne ključeve. «Jedan od ovih bi mogao da odgovara.» Rekao je da me nikad neće pustiti da mislim da ne mogu da dođem do njega. Sjećanje na njegovo obećanje je prošlo kroz mene. Florianove obrve su otišle do vrha njegovog čela. «Hvala jebenom bogu! Nisam znao šta da radim.» Trebalo je nekoliko sekundi, ali jedan od ključeva je savršeno upao u bravu. Vrata su se otvorila s treskom, trznula sam na najbližu lampu. «Šta pokušavaš da nađeš ovdje?» pitala sam, skenirajući tepih franatično. «Dokumenta ili nešto slično?» Florian me ignorisao, bacivši se u Silverovu stolicu. Kompjuter je bipnuo upalivši se, njegovi prsti su letjeli preko tastature. Čučnuvši, primjetila sam telefon ispod kauča u uglu. Njegova težina u mojoj ruci je bila olakšanje. Upalivši ga, gledala sam u poruke koje mi je Silver poslao preko noći. Silver: Postoji toliko toga što želim da ti kažem. Silver: Toliko toga što želim da uradim sa tobom. Silver: Ja želim zauvijek. Silver: Volim te, Ljubimice. Svaka od njih je zacementirala moju želju da ga oslobodim. Življenje bez toga čovjeka je izgledalo nemoguće. «U redu,» rekla sam Florianu. «Idem sad. Moram da odem do policijske stanice odmah.» Pogledao je kratko u mene. «Da, da. Moram da završim neke stvari veoma brzo. Pozdravi te vladine kurčeve od mene.» Rekao je to i ranije, takođe. Je li zato bilo tako poznato? Ne, rekla sam sebi. Čula sam to ranije, ali kad? Okruživši sto, namjeravala sam da ga pitam gdje je čuo tu frazu. Osvjetljenje ekrana kompjutera me povuklo unutra kao moljca. Nekoliko malih iskačućih prozora je bilo otvoreno, brojevi su letjeli brzo kao i Florianovi prsti. Nešto što je izgledalo kao tajmer je odbrojavalo. «Šta jebote?» automatski sam prošaputala. «Šta to radiš?» Pogledao je u mene, a onda nazad. «Ništa, poslovne stvari. Idi pomogni Keswicku.» U crnoj kutiji, bijeli kod je prolazio preko nerazumljivog vodopada. Tačno sam znala gdje sam vidjela sve to ranije. Srebrne kašike za neke, vladini kurčevi za sve ostale. Prekrivši rukom svoja usta, ugrizla sam kraj povika. Detektiv Roose. On mi je pokazao tu frazu izmiješani sa nekim zagonetnim kompjuterskim izbacivanjem na našem prvom intervjuu. Nazvao je to hakerskom pozivnom karticom, on...


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

Florian je pogledao u mene, njegovi prsti su zastali na dugmadima. Moje užasnuto lice mora da me je odalo. «Sranje!» rekao je. Udaljivši se korak, podigla sam ruke ispred mene. «To si bio ti!» Izvukavši telefon, krenula sam da biram broj za pomoć. Florian je skočio u panici, bacivši moj telefon daleko od mene. «Sranje!» rekao je ponovo, njegove ruke podignute u vazduh kao moje. Mora da smo izgledali glupavo. Pomjerila sam se prva, žureći da uzmem moj telefon sa mjesta gdje je pao. Florian je bio sav u rukama, obmotavši me, njegov dlan je gurao moj obraz u tepih. «Pusti me!» povikala sam, ludački se boreći. Telefon je bio desetak centimetara od mene. Moram da pozovem policiju. «Niko nije trebao da sazna!» Teško dišući, smjestio se na moja leđa. Njegovo koljeno se bolno zabolo u moja leđa između lopatica. «Jebiga! Jebiga! Samo ostani dolje, moram da zaustavim ovo!» Zaustavi šta, zaustavi mene? Nisam mislila na šta misli, ali nisam htjela da ostanem dolje. Posegnula sam nazad i zakopala moje nokte u njegov članak. Njegov vrisak je bio zadovoljavajući. Florian se potresao od mene, dovoljno da bih mogla zadati sebe opekotine od tepiha kad sam šmugnula naprijed. Uhvatila sam moj telefon; Florian se bacio na mene sa svim što je imao, moja pluća su se prikovala za pod. Vazduh je bio izbačen iz mene, bešumno sam zjapila dok sam se okrtala na moju stranu. Zadihan, stao je iznad mene i bacio moj telefon u udaljeni ugao pored vrati. Namotavajući svoje prste u moju kosu, povukao me je nazad. Moj krik je bio samo prenemaganje, jedva da sam mogla da dišem. Izvijajući me u držanje davljenika sa jednom rukom, povukao me je prema stolu. Novi ugao mi je omogićio da vidim ekran opet. Jedan od tajmera je treptao, crveno upozorenje je pokazivalo 'dva minuta'. «Prokletstvo!» povikao je, bacajući me na pod. Previla sam se tu, pokušavajući da ispunim pluća, moj dah je bio hrapav. Iznad glave, čula sam ga da kuca preko tastature. «Moram da ga zaustavim, moram, jebiga!» Tajmer, shvatila sam kroz vrtoglavicu. Zabrinut je zbog tajmera. Ne znam zašto, ali ako je bio zabrinut što će da odbroji, onda sam ja željela da se to desi. Njegove suvonjave noge su visile iznad mene. Stežući moje mišiće, povukla sam svoje noge sve do stomaka i onda ih izbacila van. Florian se svrgnuo, skliznuvši sa stolice dok je padao na tepih. «Aaah,» zavikao je. Sa vrtoglavicom, uhvatila sam se za nogaru stola, koristeći je da ustanem. Moj telefon je izgledao kao da je kilometrima daleko, ali koračala sam korak po korak. Iza mene, režao je besmislene rečenice zakletve i mržnje. Pomjeri se, uzmi telefon!


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

Jedna noga je izdala, ali sam sletjela ispruženih ruku. Uhvativši telefon, pomamno sam pozivala, okrenuvši se kako bih gledala Floriana kako se vuče prema meni. Imala sam samo nekoliko sekundi za razgovor. Vermont se odmah javio, glas mu je. «Šta je sad, Alexis? Na putu sam ka –» «To nije bio on!» «A? O čemu to pričaš?» Prislonivši se uz telefon, počela sam da vrištim. «To nije Silver – nije Keswick! To je bio Florian!» «Ko je dođavola Florian?» Haker je zabio svoju pesnicu u moje uvo. Svaka postojeća boja se okrenula u mom pogledu, i primjetila sam da gledam u plafon. «Ti mala kučko!» Ispustivši telefon, smrskao ga je svojom petom. «Stvarno si željela da uništiš sve, zar ne?» Kompjuter je napravio mali klikajući zvuk. Florian se smrznuo gdje je bio, lice mu je postajalo bijelo kao u duha. Znala sam da je taj zvuk dobar zvuk. Okrenuvši se, otrčao je do stola. Lupnuvši dlanovima sa svake strane tastature, zgroženo je gledao u ekran. Plavo svijetlo je činilo njegovo lijece poput vanzemaljca. «Ne! Ne ne ne!» Prevukao je noktima preko svojih sljepočnica. Nikad nisam vidjela osobu tako uznemirenu. Uspjela sam, tajmer je odbrojao! Njegov pogled se prebacio na mene i moja radost se istopila. «Nadam se da je bilo vrijedno toga.» Krenuo je prema meni oko stola. «Uništavanje mog alibija je poslednja stvar koju ćeš uraditi na ovoj prokletoj Zemlji.» Jednom, prije pet godina, poznavala sam strah smrti. Zakačio se za mene u trenutku kad je Silver uperio pištolj u moju glavu. Gledanje Floriana kako mi prilazi je trebalo da me zamrzne kao prvog puta. Ali nisam više bila ta djevojka. Umjesto da se usitnim u drhtavu gomilu, natjerala sam sebe da potrčim prema vratima. Disao je niz moj vrat. Vjetar je okrznuo moj lakat; pomjerio se kako bi me uhvatio. Već sam bježala niz stepenice. «Vrati se ovamo!» zavrištao je iza mene. Odlučujući se za jako skretanje, prošla sam oko ugla. Lupanje u mojoj glavi me je činilo bolesnom. Kad sam upala u prostoriju punu izloženih osvijetljenih obojenih igrački za seks, strepnja je postala moje novo društvo. Ovdje sam bila sa Silverom prošlo veče. To nije bio izlaz. U panici, pogrešno sam krenula. Njegove noge su zalupale iza mene na čvrstom podu. Duboko roptanje ga je učinilo da zvuči kao zmaj koji planira da me pojede živu. Nisam znala punu težinu onog što sam učinila Florianu, ali bio je bijesan. Smrtonosan.


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

Sa konačnim režanjem, bacio se na mene prije nego sam uspjela da opet pobjegnem. Srušivši se uz sto, poslala sam vibratore i ostale igračke na pod oko mene. Ovo je to, pomislila sam u čuđenju. Ovako ću da umrem. Oči su mi se zamaglile, fokusirajući se na teksturu pločica ispred mene. Gungula cipela mog napadača koji se približavao, odzvanjala je kao prasak gromova. Ne mogu da odustanem. Kako jaka, beskorisna pomisao. Borila sam se zubima i noktima, pa ipak, Florian me je slomio. Ali nisam bila gotova. Ne još. «Ubiću te,» breknuo je, vrhovi prstiju su mu se zabili u moje rame. «Nikad nisam planirao da nikog povrijedim, ali jebiga ako ti nisi promijenila to, ti glupa kučko.» Okrećući se, zamahnula sam u njegovu sljepočnicu sa svom snagom svake loše stvari koja mi se desila. Ivica teškog metala osnove na igrački se zasjekla na njegovoj koži, sudarajući se o glavu. Florian se srušio na zemlju u ogromnoj gomili. Udišući ogromne zalogaje vazduha, pogledala sam u njega divljački. Moj stisak na velikom crvenom dildou je pobijelio. Uradila sam to. Stvarno sam uradila. Po prvi put u životu, suočila sam se sa nekim ko je pokušao da me povrijedi. I pobijedila sam. «Evo,» promrmljala sam, bacila sam igračku tako jako da je udarila u njegovu sljepočnicu. «Uzmi jedan od ovih kuraca o kojima ne prestaješ da pričaš.» «Alexis!» Obrisavši oči, gledala sam u nepovjerenju. Čovjek kojeg volim, s rukama svezanim lisicama, dolazio je prema meni u žurbi. Jesam li imala potres mozga? «Silver?» pitala sam, lepršajući na mojim nogama. Nevjerovatno brzo prešao je sobu, uhvativši me uprkos svojim svezanim rukama. «Ljubimice,» zarežao je, ljuškajući me gdje je čučnuo. «Jesi li u redu?» Trepćući, posegnula sam da dohvatim njegov obraz. «Kako to da si ovdje?» Prislonivši svoje usne na moje čelo, žestoko me je zagrlio. «Mozeš da zahvališ onom svom prijatelju tamo za to.» Vermont je prišao Florianu. Još jedan par policajaca je ušao u prostoriju, nagnuvši se nad palim čovjekom. Njihovo glasno razgovaranje je reklo da je blaže povrijeđen. Udarila sam ga najjače što sam mogla, ali nije bio u kritičnom stanju. Osjećajući moj pogled, Vermont je pogledao u mene. Njegove uši su sijale crveno; olovka koju je povukao, vrtjela se u njegovim prstima. «Tvoj tip nije htio


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

da začepi o okretanju jednom kad je čuo da si na telefonu sa mnom. Mislio sam da će da mi razbije lice kroz prokleti prozor samo da bi došao ovamo.» Moja brada se zamahnula kao klatno. «Kako to da si znao gdje sam?» «Upalila si alarm,» Silver je rekao. «Čuo sam ga kad se upalio u mom džepu.» Hrabro, pogledao je u detektiva. «Rekao sam mu da nešto nije u redu, da pogleda u moj telefon i vidi kamere, ali me je ignorisao.» Vermont je nelagodno slegnuo ramenima. «Mislio sam da je tražio izlaz.» Krajem oka, vidjela sam da su Florianu stavili lisice i povukli ga na noge. Bio je teturav, glava mu se oklembusila. I dalje ga gledajući, blago sam se obratila Silveru. «Stigao si ovdje tako brzo.» Uhvatio me za obraze, pažljivo osjećajući otok iznad mog oka. «Još smo bili na puti kad smo se okrenuli.» Vermont je stao iza Silvera, uhvativši ga za njegov ručni zglob. «Daj da ti skinem ove, besmislene su sad.» Lisice su se otvorile, i dok sam vidjela da mu je koža oguljena od borbe, Silver se nije potrudio da pogleda svoje povrijede. Bio je previše zauzet fiksiranja mojih. «Mogao je da te ubije,» vrelo je prošaputao. Njegove ruke su me stegle čvršće, postojala je dobra šansa da me nikad neće pustiti da odem. «Zašto si stavila sebe u takvu opasnost zbog mene?» Prošla sam jagodicom palca preko njegove obrve, a onda naniže do udubljenja njegove ključne kosti. «Kad si zaljubljen, prestaneš da brineš o riziku.» Silver je pogledao dolje u mene, usana fiksiranih u savršenu liniju. Imala sam minut da se osjećam smiješno. Jesam li stvarno to rekla? Ukopavao je moje brige svojim usnama, čovjek kojeg volim... čovjek kojem vjerujem... dok nije postojalo ništa osim tog trenutka. Nije bilo bola, ni straha, ni muke. Sve što je postojalo smo bili nas dvoje zamotani zajedno. Šta sam još mogla ikad više da zaželim?


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara EPILOG Silver

Narednih nekoliko dana je bilo smiješno mutno. Florian je, naravno, optužen za hakovanje bezbjednosnog sistema svih banaka. Čak i Old Stona, zločina koji je pripadao samo meni. Nije mi smetalo; to je značilo da konačno mogu da prestanem da gledam preko ramena. Bilo je teško osjećati simpatiju prema mom starom prijatelju. Namjeravao je da me pusti da budem osuđen za svaku pljačku. Automatski sistem koji je sahranio u mom kompjuteru je bio postavljen na tajmer. To bi hakovalo svaku banku, jednu po jednu, stavljajući novac na sigurno u šifrvanim komadićima u inostranim računima. Svaki dio dokaza bi ukazivao na mene. Ali onda, uhapšen sam prije nego je to očekivao. A sljedeći tajmer je bio preuskoro, i ako bi odbrojao, bilo bi teže dokazati da sam uradio bilo šta – jer sam bio uhapšen u to vrijeme. Vjerovatno je mogao da kaže da sam koristio auto-vremenski sistem, ali njegovi prsti su bili preko svih kodova, proklete pozivajuće kartice. Bio je previše samouvjeren... uvijek je bio. U nekom trenutku, saznao je stari kod koji sam koristio godinama ranije da hakujem Old Stone. Mislim da je to bilo otprilike u vrijeme kad je pronašao neke moje stare crteže, ili je to možda bio trik da prekopa po mojim fajlovima. Nije bilo važno. Pronašao je trag mojih radnji, a onda je poboljšao moj program. Uvijek sam govorio da je genije. Ali je i bio mrtav za mene. Nikad nikom ko povrijedi Alexis neću oprostiti. Upravo zato nisam imao sumnju predajući sve dokaze sa mog kompjutera detektivu Rooseu. I zato nisam imao problem povlačeći kod kako bih uklonio bilo kakav nagovještaj da sam ikad dodirnuo to u prošlosti. Florian je mogao da ima sve zasluge za to. Ja sam želio samo nju. *** «Sad, nemoj da budeš previše impresioniran,» rekla sto između nas. «Pravim veoma dobru makaronu i hvalim.» Smijući se, presavio sam svoje ruke ispred sebe. To Alexis pozvala kod nje, činjenica koju sam joj iznio

je, stavljajući zdjelu na pečeni sir. Nije da se je bio prvi put da me je nekoliko puta. Izgleda,


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

nakon što je bila kod mene, bila je previše nervozna da mi pokaže gdje je živjela. Kako nije mogla da razumije da bilo koje mjesto gdje je bila je vrijedilo više od najluksuznije kuće koja je postojala. Mašući paru rukavicom za pećnicu, osmjehnula se. «Izgledaju dobro?» Ckiljeći na svijetlo narandžastu gomilu sira, nasmijao sam se. «Dobro miriše.» «Onda navali.» Jeli smo sa povremenim smijehom, i povremenom vrpoljenju sa njene strane. Kad su naši tanjiri bili prazni, sipala nam je vino. Pijuckajući piće, klimnuo sam prema njoj. «Hvala što si nam napravila večeru.» «Oh, nema na čemu,» rekla je, stegnuvši čašu čvršće. «I dalje ne znam zašto si insistirao da dođeš ovdje. Ne bi li večera u nekom poznatom rastoranu bila ljepša?» «Možda,» rekao sam, stvivši ruku u svoj džep. «Ali mislio sam da bi više voljela privatnost?» Alexis je iskrivila svoje usne. «Za šta?» Blago, gurnuo sam meku, crnu kutiju preko stola. Udarila je u njen lakat, a ona je skoro prosula svoje piće dok je sjedala nazad iznenađena. «Šta je ovo?» pitala je, dlanom ljuljuškajući kutiju. Osmijeh mi je bio tajnovit. Spustivši njeno vino sa stane, pažljivo ju je otvorila. Oči su joj bljeskale između poklona, zatim mene, a onda opet ponovo. «Kako?» Bio sam presrećan njenom reakcijom. «Mislim da vlasnik zalagaonice nije očekivao da ih proda nekom samo sat nakon što ih je kupio.» Alexis je podigla minđuše, smaragdna dubina se prostirala metrima na svjetlosti. Uvijajući ih, dotakla je srebrnu ivicu u čuđenju. «Nisam mislila da ću ih ikad više vidjeti.» Nisam spomenuo da mi je bilo drago što ih nije bacila kad je radnik u pošti pokušao da joj ih da. Morao sam da odem da uzmem poklon od njega. Savijajući moje prste oko njenog ručnog zgloba, povukao sam je bliže. Jednu po jednu, zakačio sam minđuše na mjesto na njenim savršenim ušnim školjkama. «Kako izgledaju?» pitala je, obuhvativši rukom jednu. «Mnogo ljepše nego u staklenoj kutiji.» Rub njenog osmijeha je počeo da blijedi. «Imao si ih nedeljama, zašto mi ih daješ sad?» «Pa,» rekao sam, savijajući koljeno na pod. Moja unutrašnjost se okrenula kad sam vidio kako su joj se oči raširile, i 'o' oblik njenih usana me bljesnuo sa željom. «Želio sam da budem siguran da se savršeno uklapa sa ovim.»


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

Izvukavši prsten iz džepa, držao sam ga između nas. Srebrni metal je sijao, zeleni smaragdni su se činili skoro crnim pored jasnoće dijamanta između njih. «Silver...» prošaputala je moje ime kao molitvu. Uzevši njenu lijevu ruku, prešao sam mojim prstima preko njenog dlana. «Udaj se za mene, Alexis. Pođi sa mnom u LA i pusti me da ti vratim život koji sam ti ukrao. Željela si san velikog grada, željela si da istražiš svoju karijeru i saznaš ko si. Uradi to sa mnom pored sebe. Sa mnom... kao tvojim mužem.» Alexis – moja prelijepa žena, moja savršena ljubimica – skočila je na noge. Stolica je pala, kleptajući po njenom kuhinjskom podu. Srce mi je potonulo u najdublji dio mog bića. Hoće li da kaže ne? Čitava ruka joj je drhtala kad ju je podigla. I dalje sam držao prsten, ali sam mislio da ga je zamislila na njenom golom prstu. «Šta je sa tvojom kompanijom ovdje?» «Mogu da pronađem nekog da je vodi. Rekao sam ranije, posjedujem druge. Čak ću otvoriti novu u LA, možeš da dizajniraš odjeću za nju – šta god želiš.» «I ti misliš da će mi to pomoći da otkrijem ko sam stvarno?» Jebiga, mogao sam da osjetim svoj puls sve do grla. «Mislim. A ako ne pomogne, pronaći ću ono što hoće, i pružiti ti to.» «Stani,» rekla je čvrsto. Spustivši oči na mene, trepnula je kao da me nikad prije nije vidjela. «Brak, karijera iz snova od koje sam odustala vječnost ranije? Ne moraš da radiš ništa od toga za mene. Možda sam propustila život koji sam planirala... ali ja već znam ko sam.» Nagnuvši se bliže, buljio sam u nju. «Onda mi reci.» Alexis se bacila naprijed, snagom koja je bila blaga kao proljećni vjetar i čvrsta kao hrast. Obuhvativši moju vilicu, pritisnula je njen nos na moj. «Ja sam tvoja,» prošaputala je. «To je potpuno dovoljno za mene.» Zatvorivši svoje oči, duboko sam udahnuo. Ona je moja. Zauvijek moja. «Ali,» spustila je pogled na prsten koji sam držao. «Ako ne postoji razlika za tebe, mislim da mogu da podnesem da budem tvoja žena, takođe.» Kezeći se, palcem sam joj podigao bradu. «Je li to da?» Ispružila je ruku, moja koža je gorjela dok sam joj stavljao prsten na prst. Kad se smjestio, oboje smo dahnuli od iznenadnog izliva oštrog elektriciteta. U zanosu, pitala je, «Je li se stvarno selimo u LA?» «Ako je to ono što želiš.» «Mislim da... da. Da.» Smijala se. «Stvarno bih voljela to.» Gladeći njen obraz, povukao sam zubima njenu donju usnu. «Volio sam te od trenutka kad sam te vidio, Ljubimice.» Očešala je svoja usta, prateći trag gdje sam je ja dotakao.Oči su joj bile polu zatvorene. «Jednom kad sam saznala ko si stvarno... ko stvarno jesi, i ja sam se zaljubila u tebe, takođe.»


obrada i prevod : Klub Brbljivica

Loš momak od milijardu dolara

Naši doživljaji su bili tako različiti, pa ipak, tako slični. Slomljeni ljudi ne bi trebali da odgovaraju sa bilo kim. Naši djelovi su pogrešni, ne možemo se uhvatiti, i ako pokušate da nas natjerate, jednostavno ćemo uništiti ostatak slagalice. Ali kad sam upoznao Alexis, zatamnjivanjem njenog žovota, takođe sam zatamnio moj. Zajedno, postali smo jedno drugom izvori svjetlosti u životu. Mogu bez sumnje i iz dubine moje duše, da kažem da nikad nije postojala ljubav kao naša. To je bila ona koja je dolazila iz bola, iz straha, iz destrukcije. Jedino prava ljubav može da preživi takvo mučenje. I jedino prava ljubav je mogla da pobijedi moje uništeno srce. Dok takođe liječi njeno.

KRAJ Obrada i prevod: Klub Brbljivica


Issuu converts static files into: digital portfolios, online yearbooks, online catalogs, digital photo albums and more. Sign up and create your flipbook.