Zauvek sa mnom „Naučila sam da to ne znači mnogo,” odgovorim iskreno. „Mislim, mislila sam da sam volela Jonathana kada sam se udala za njega, nadala sam se, ali to nije ništa u poređenju sa ovim. I zvučade glupo, ali nedostaje mi.” „Zašto je to glupo?” „Upravo sam ga videla u ponedeljak ujutro. Bila sam previše zauzeta ove nedelje da bih ga videla, a nedostaje mi.” „Zašto trčiš sa mnom na tvoju slobodnu nod ove nedelje, umesto da je potrošiš sa Domom?” „Zato što on ima dešavanja u vinogradu, tako da nije slobodan večeras.” „Da li su mu rekla da ga voliš?” „Jesi ti normalan?” Vrištim. „Nema šanse.” „Zašto?” „Zato što ga viđam tek par nedelja. Prerano je.” „Žene.” On prevrde očima i ubrzava sve više dok prilazimo mojoj zgradi, ali sam ga pustila da me prestigne, i ostala pri svom tempu. Kada sam prišla svojoj zgradi, on je zadihan, isteže noge kod ulaznih vrata. Odmah počinjem da se istežem sa njim. „Trebala bi da ideš da vidiš Doma večeras, Alecia.” „Zauzet je.” „Ne toliko zauzet za tebe kad se pojaviš i kažeš mu da ga voliš.” „Mogu mu redi ovaj vikend.” „Zašto čekati? Nedostaje ti. Voliš ga. Idi i vidi ga. Ozbiljno, život je prekratak za ovo sranje.” Puštam nas u moj stan, mrštedi se na njega. „Kad si ti postao ljubavni ekspert?” „Vidi.” Uzima me za ramena i tera da ga pogledam u oči. Ovo tako nije Blake. „Šta ako ne dobiješ priliku da mu kažeš? Uvek deš žaliti.” „Da li si ti rekao Em da si zaljubljen u nju?” 175