Slomljena krila Kakav poslić u jedanaest sati uveče ? Ja: Vidimo se. Zurim u zadnji tekst koji sam mu otipkala I dođe mi da zaplačem. Zvučala sam previše opušteno. Dajem mu na znanje da ja to stalno radim. Vjerovatno misli da svi moji dani izgledaju otprilike ovako : Neki dečko : Tate, hoćeš da imamo seks ? Ja: Naravno. Dozvoli da završim sa ova dva momka I eto me odmah. Uzgred, ja nemam nikakva pravila, pa sve dolazi u obzir. Neki dečko: Fenomenalno . Prošlo je petnaest minuta I televizor se konačno isključuje. Čim su se vrata Corbinove sobe zatvorila, moja su se otvorila. Ja sam preko dnevne sobe šmugnula do vrata, a onda naletjela na Milesa koji je stajao u hodniku. - Dobar tajming,- kaže. Drži torbu u ruci I premjesti je drugu, da mi nije vidljiva. - Posle tebe , Tate!- reče gurajući vrata. Ne, Miles. Ja pratim. Tako je i sa nama. Ti si čvrst, ja sam tečna. Razdvoji vode, ja sam tvoja brazda. - Jesi li žedna ?- Hoda prema kuhinji, ali nisam sigurna mogu li ga pratiti ovaj put. Ne znam kako da to uradim, a plašim se da će primjetiti da nikad ranije nisam imala pravilo broj jedan, a ni dva. Ako su prošlost I budućnost nedostupni, onda jedino preostaje sadašnjost, a ja pojma nemam šta da radim u sadašnjosti. U sadašnjosti sam ušetala u kuhinju. - Šta imaš,- pitam ga. Torba je na pultu I on vidi da je posmstram, pa je gura u stranu, van mog vidokruga. - Reci mi šta želiš, a ja ću vidjeti imam li , - kaže. - Sok od narandže. Ceri se, a onda hvata torbu. Vadi pakovanje soka od narandže uz jednostavnu činjenicu , koja je dokaz njegove darežljivosti , da je čak razmišljao o tome. To je takođe i potvrda koja me ne smekšava mnogo.Trebala bih mu reći da je moje jedino pravilo upravo postalo :- Prestani činiti stvari koje me nagone da kršim tvoja pravila. Uzela sam sok od njega uz osmjeh. - Šta je još u torbi? On sliježe ramenima. - Stvari. Posmatra me, dok otvaram sok. Posmatra me kako pijem sok. Gleda dok vraćam poklopac nazad na sok. On me gleda dok ostavljam sok na kuhinjski sto, ali me ne prati