Šesnaesto poglavlje Sophie Više nije spominjao put u New York i skoro sam zaboravila na to. No, kad smo večeras stigli do njegove spavaće sobe, uputio se ravno u garderobu, dohvatio kožnatu torbu i počeo trpati odjeću u nju. “Pakiraš se?” upitala sam, ušavši za njim. Moja se strana garderobe lijepo popunila s novim haljinama, trapericama i majicama. Ona je usamljena svilena kućna haljina i dalje neuredno visjela s vješalice, a ja sam se i dalje pitala čija je. ‘‘Aha. Ne mogu više odgađati put u New York. Ujutro odlazim.” Kimnula sam, pitajući se hoće li me pozvati da idem s njim, no nije. “Neće me biti samo jednu noć”, rekao je, čitajući mi misli. “A zamolio sam Pacea da navrati i da ti pravi društvo.” “Okej”, promrmljala sam. Cijeli dan i noć bez Coltona? Poludjet ću sama u ovoj kućerini, čak i ako Pace navrati. U glavi mi se pojavio plan. “Mislim da ću nazvati Martu, da dođe na žensku večer.” Odšetala sam, ostavivši Coltona u garderobi da otvorenih usta zuri za mnom. “Jesi li cigareta? Jer te želim popušiti.” Napućila sam usta i puhnula, Marta se gotovo zadavila svojim vinom. Bile smo pijane i vježbale smo ulete frajerima. Nakon druge boce vina, razgovor je okrenuo u nepristojne vode - a počelo je s Martinim žalopojkama o manjku seksualnog života. “Imam i ja jedan!” Stala je na nestabilne noge i isprsila se. “Kad bih ti rekla da radim za poštu, bi li mi dao da dotaknem tvoj paketić?” Zahihotala sam se. Ona se tako široko smiješila da joj nisam htjela reći kako je to najgori ulet koji sam čula u životu. “Moglo bi uspjeti.” Kimnula sam. Srušila se na kauč pokraj mene i dohvatila bocu, ulivši si još vina. Izvila je obrvu prema meni i pružila mi bocu. “Hoćeš još?”
Issuu converts static files into: digital portfolios, online yearbooks, online catalogs, digital photo albums and more. Sign up and create your flipbook.