Page 1

1


J. KENNER

Trebam te

2


1. ISPRAVNO I POGREŠNO. Dobro i zlo. Crno i bijelo. Mjerila su to svijeta u kojem živimo, i tko god vas pokušao uvjeriti u suprotno - tko tvrdi da ništa nije apsolutno, da uvijek postoje nijanse sive - taj je budala, ili vas pokušava obmanuti. Barem je to ono u što sam sama vjerovala. No bilo je to prije nego što sam upoznala njega. Prije nego što sam pogledala u njegove oči. Prije nego što sam mu dala svoje povjerenje. Možda sam luda. Možda sam izgubila razboritost, osjećaj za ravnotežu. Ne znam. Znam samo da se, od trenutka kad sam ga upoznala, sve promijenilo. Jedan pogled na njega, i znala sam da sam u nevolji. Jedan dodir, i znala sam da trebam pobjeći. Jedan poljubac, i bila sam izgubljena. Sada se nameće samo jedno pitanje - hoću li pronaći put do sebe kakva sam nekoć bila? I, važnije, želim li to? Ništa nije jednostavno. Tome me je naučio otac. Bio je specijalni agent FBI-a dvadeset godina prije nego što će napustiti to mjesto kako bi postao šef policije u Galvestonu, u Teksasu, otočnoj zajednici s dovoljno kriminalaca da mu život bude zanimljiv te dovoljno sunca i lijepog vremena da bude sretan. Tijekom odrastanja gledala sam kako provodi sate, dane, tjedne, čak i mjesece, rješavajući zamršene slučajeve s nekima od najopakijih zločinaca koji su ikad hodali zemljom. Tisuće radnih sati. Stotine dokaza. Sve one detaljne pripreme nisu značile ništa. Obrana bi iskopala nekakav propust, sudac bi zagrizao mamac i paf! - sav trud odletio bi kroz prozor. Kako rekoh, ništa nije jednostavno. Prva je to istina na kojoj temeljim život. Druga je nužna posljedica: nitko nije onakav kakvim se čini. Tome me je, pak, naučio očuh. Bio je igrač bejzbola, ljubimac medija, karijera mu je bila u strelovitom usponu. Zvali su ga zlatnim dečkom, predviđali da će odvesti ekipu u World Series, i gotovo mu se klanjali kad god bi ušao u prostoriju. Nisu izvještavali, međutim, o tome kako je mlatio moju majku. Kako me je prisiljavao da gledam prijeteći da će i na mene doći red. Njegove ruke, šake, razbijena pivska boca. što god bi se našlo pri ruci. Grčila bih se sa svakim udarcem. Kad bi joj pukla kost, i sama bih to osjetila, a moj bi se vrisak miješao s njezinim u nekoj jezivoj, neskladnoj melodiji. Nijedan od tih prijema u bolnicu nikad nije dojavljen mjesnim novinama, a za onih rijetkih prilika kad bi se policija pojavila u kući, nikad se ništa nije dogodilo. Harvey Grier imao je lice princa i osmijeh kralja koji se pobjednički vraća kući, a ako bi njegova četrnaestogodišnja pastorka nazvala policiju s nekom šupljom pričom koja bi mu mogla

3


uništiti reputaciju i ugroziti unosne ugovore, to bi bilo stoga jer je bila tipična dokona tinejdžerica. Zasigurno razlog nije mogao biti taj da zapravo živi s čudovištem i da vrlo dobro zna što se krije pod maskom lijepog dečka. Moj je očuh sada na onome svijetu. Što se mene tiče, to je dobro. Tip je bio potvrda one druge istine: da čudovišta čuče i u onima naoko najnevinijima, a ako nisi oprezan, ugrist će te. I to gadno. Zaključak? Ništa ne uzimajte zdravo za gotovo. I nikome ne vjerujte. Valjda bi se moglo reći da sam cinična, ali sam isto tako i vraški dobra policajka. Pijuckala sam pjenušac i razmišljala o poslu naslonjena na jedan od stupova obloženih bijelom plahtom u raskošnom i elegantnom restoranu Palm Court hotela The Drake. Nisam poznavala nikoga, ponajprije stoga jer sam nepozvana upala na zabavu, i svim sam se silama trudila stopiti s tim bijelim stupom kako bih se samo mogla nasloniti i promatrati svijet - ljude kako prolaze. Tražila sam samo jedno lice, jer ovamo sam došla s planom. I kanila sam ostati u svom kutku, držeći se stupa, sve dok ne uočim svoj plijen. Stajala sam tamo čitav sat, i već sam počela misliti kako me čeka duga noć. Ali preživjela sam ja i gora praćenja, a ako je tko odlučan, onda sam to ja. Bila sam već jednom u Palm Courtu, kad sam otišla kod oca za vikend pa smo se odlučili upustiti u pustolovinu. No večeras je većina stolova bila uklonjena, pa su uzvanici imali dovoljno prostora slobodno se kretati oko elegantne fontane i masivnog cvjetnog aranžmana. Koliko sam dosad vidjela, odjevne kombinacije dama ove večeri bile su premijerno predstavljene na Tjednu mode, a jedini razlog zašto nitko nije upirao prstom u mene i podsmjehivao se bilo je to što je moja haljina, kupljena na sniženju, bila toliko neupadljiva da me je činila nevidljivom. Skladni taktovi klasične glazbe razlijegali su se prostorijom - orkestar je bio zbijen u kutu - no nitko nije plesao. Umjesto toga, ljudi su se družili. Razgovarali su, smijali se. Sve je bilo baš kako treba. Vrlo elegantno. Vrlo svečano. I prilično izvan mog elementa. Moje prirodno stanište je Indiana, gdje sam u neku ruku čak i slavna u policijskim redovima kao najmlađa žena koja je ikad postala detektiv u policijskom odjelu Indianapolisa. U Chicago sam došla jer sam već izludjela od dosade na bolovanju, pa kad me Candy, jedna od mojih pouzdanih doušnica, zamolila da pokušam ući u trag njezinoj bivšoj cimerici koja je nestala s lica zemlje, odlučila sam se pozabaviti privatnom istragom. Prema Candynim riječima, Amy je radila kao egzotična plesačica u elitnom čikaškom muškom klubu Destiny do prije nekih dva tjedna. "Bila je tamo gotovo mjesec dana i radila je za napojnice. Čak su joj se sviđale i druge cure. I prilično sam sigurna da se prašila s jednim od vlasnika. Tako da nije bilo razloga da tek tako zbriše." Kako ja to vidim, prašenje sa šefom mogao bi biti sasvim dovoljan razlog, naročito ako je šef onaj koji ti je rekao da nestaneš. "Aha, ali ona bi mi to rekla", kazala je Candy kad sam joj to sugerirala. "Mogla je pronaći drugi posao ili se čak preseliti, ali nazvala bi me kad bi se smjestila. Nešto se dogodilo." Inače se ne bih previše brinula. Na kraju krajeva, dvadesetdvogodišnje egzotične plesačice riskiraju i nestaju cijelo vrijeme. Možda se samo pokušavaju otresti staroga života. Ili su možda krenule za nekim tipom. Amy je bila prepuštena sama sebi od svoje petnaeste i znala je kako se snaći. Bila je čista, tako da nisam očekivala da je negdje u nekakvoj heroinskoj jazbini. Usto, znam da je maštala o princu na bijelom konju koji će je pokupiti i odvesti u suton. Možda je shvatila da ševa s vlasnikom neće dugo potrajati pa se otisnula u New York ili Vegas, ili na neko drugo mjesto koje obiluje imućnim uspaljenim muškarcima.

4


No ni u što od svega toga zapravo nisam vjerovala. Candy je bila više od sedam mjeseci noseća kad se Amy odselila u Chicago, puna obećanja da će se vratiti nakrcana darovima za dijete i, najvažnije, biti uz nju tijekom poroda. Uz pretpostavku da će se dijete roditi u predviđenom terminu, a bilo je to za nešto više od dva tjedna. Vraški sam se nadala da se samo zanijela nekim frajerom i da će se pojaviti svaki čas s pričama o vrelim noćima i divljem seksu. Ali radila sam u odjelu za umorstva i bilo mi je u prirodi slutiti najgore. Dok sam se vozila od Indiane do Chicaga, nazvala sam prijatelja iz čikaške policije i potvrdio mi je da se Amy ne hladi u tamošnjem zatvoru. Donekle mi je laknulo kad sam doznala da je čista, ali potajice sam se nadala da je uhićena zbog krade, no da je previše ponosna da nazove Candy zbog jamčevine. Dokotrljala sam se do Chicaga u srijedu, malo poslije sedam navečer, i Destiny mi je bio prva stanica. Mjesto je bilo čisto i otmjeno, s pićima koja nisu bila razrijeđena vodom, djevojkama koje su se doimale sretnima što su tamo i nisu bile iskorištene, a klijentela je opasno naginjala profesionalnom kraju spektra. Mjesto je imalo šank, uključujući i točeni Guinness, te pristojan jelovnik koji je uključivao i prilično ukusan pomfrit s preljevom od sira. Zasigurno sam vidjela i gora mjesta, i kad sam sjela za šank pa policijskim okom stala motriti prisutne, ništa sumnjivo nije mi upalo u oči. No vratimo se drugoj istini: nitko nije onakav kakvim se čini. Ili, u ovom slučaju, nijedno mjesto nije onakvo kakvim se čini. To sam, pak, naučila kad sam se našla s agentom Kevinom Warnerom, frendom iz FBI-a, na doručku idućeg jutra i kad mi je iznio cijeli popis opakih sranja koja se, po njegovu mišljenju, događaju u tom klubu. Razbacivao se navodima kao slatkišima. A kad je počeo o optužbama o trgovini ljudima - prostituciji, bijelom roblju i kojekakvim ostalim gadnim prijestupima - naćulila sam uši. "Uspori malo, kauboju", rekoh. "Jesu li u c'uzi zbog tog sranja?" "Jebeni imunitet", rekao je Kevin. "Pomogli su uništiti lanac trgovine bijelim robljem koji se od Zapadne obale širio sve do našeg lijepog grada." "Oni?" upitala sam. "Black, August i Sharp", odvratio je imenujući trojicu vlasnika Destinyja, trojicu slavnih poslovnih ljudi koji su bili u samom vrhu čikaške kreme. Mislim, kvragu, nisam iz Chicaga, a znala sam sve o tim likovima. "Lukavci su to", nastavio je Kevin. "Lukavi i pametni, i opasni kao morski psi. Kriju se iza imuniteta i to mi je u korijenu sasjeklo istragu." Kimnula sam. Imunitet je bio dio igre. Bit je bila u zaštiti osumnjičenog od podizanja optužnice. Ako nije postojala krivnja, takva zaštita zapravo nije bila ni potrebna. Drugim riječima, rijetko je kad postojao osumnjičeni kojem je dodijeljen imunitet a da nije bio kriv. Ruku na srce, cijela ta ideja oko dodjeljivanja imuniteta strahovito me je živcirala, ali znala sam da je to nužno zlo. Uostalom, zaključila sam da će pravda kad-tad pronaći svoj put. Barem mi je tako otac rekao kad se jedan od njegovih optuženika izvukao zbog propusta tužitelja i pokazao srednji prst zakonu. Karma zbilja znade biti bijesna kuja, i pitala sam se hoće li iskesiti svoje zube i na Blacka, Augusta i Sharpa. Jesu li bili pokvareni kao što je tvrdio Kevin? Ili su samo bili pristojni građani koji su svoja saznanja podijelili s vlastima? Ili su bili negdje u sredini? Nisam znala, ali imala sam dojam da šanse više idu u prilog prvom ili potonjem. "Što im je sve pokriveno imunitetom?" upitala sam.

5


"Da je po mome, poželjeli bi da im pokriva i više. Siguran sam da su do grla u svim vrstama sranja. Kocka, krijumčarenje, pranje novca, podmićivanje, premlaćivanje, prijevare... Nema u što nisu upleteni. No imaju moćne prijatelje i nisam ovlašten bilo što od toga službeno istraživati." Čula sam frustraciju u njegovu glasu. Želio je te tipove, i to gadno, toliko sam shvatila. Bilo je puno razloga zašto sam postala policajka, ali na kraju se sve svodilo na zaštitu nevinih i sprječavanje kriminalnih radnji. Da se pobrinem da sustav funkcionira i da oni koji prijeđu crtu plate za počinjene zločine. Živjela sam i disala za svoj posao. Bio mi je i iskupljenje i spas. I bila sam dobra u tome. "Ne smijem dalje po tome kopati", rekao je. "Ali ti možeš." I bio je u pravu. U mislima sam već vrtjela mogućnosti pokušavajući pronaći najbolji način da uvučem svoje dupe u Destiny, pročavrljam s djevojkama i dobijem kakvu informaciju o Amy. Jednom kad upadnem unutra i počnem čačkati, nema razloga da ne pročačkam još malo više. Iskreno, bit će mi to zadovoljstvo. Imunitet možda jest bio nužno zlo u svijetu prava, ali bit će mi više nego drago malo pogurati i karmu. A otkrijem li pritom da su ti tipovi još u nekom drugom sranju, prikucavanje će biti sjajan način da izbalansiram vagu pravde. A sve je to objašnjavalo kako se moja misija vraćanja nestale plesačice natrag u Indianu preobrazila u pravu-pravcatu, iako neslužbenu, tajnu operaciju. U jednom sam trenutku možda razmišljala o tome da se ušetam u Destiny i odvažno objavim kako tražim prijateljicu, ali jednom kad sam doznala da bi vlasnici mogli biti umiješani, taj je plan odletio kroz prozor. Željela sam doznati što im je na umu, a ako se navodi o trgovini bijelim robljem pokažu istinitima, željela sam nekoga razvaliti. Zbog cijele te "tajnosti" zapravo sam se našla u slijepoj ulici. Mogli biste pomisliti da će jednoj lijepoj ženi biti prilično jednostavno dobiti posao konobarice u čikaškom muškom klubu, ali grdno biste se prevarili. Unatoč mom licu vrijednom naslovnica, dobrim cicama i čvrstoj guzi, molba koju sam jučer podnijela pristojno je odbijena. I to unatoč činjenici da imam, kunem se, izvrsne konobarske vještine. Što ilustrira prvu istinu: ništa nije jednostavno. A što nas opet vrača onoj drugoj: nitko nije onakav kakvim se čini. Uzmimo Evana Blacka, na primjer. Zabava na koju sam upala nepozvana bila je njegova. Službeni domjenak u čast zaruka s Angelinom Raine, kćerkom senatora Thomasa Rainea koji puca na mjesto potpredsjednika. Vidjela sam ga na drugom kraju prostorije - predivan muškarac, izgledom nalik na filmsku zvijezdu - kako je obgrlio prekrasnu brinetu koja je morala biti Angelina. Blago oslonjena o njega, prštala je od sreće dok su čavrljali s druga dva para. Svi čisti, blistavi i ulickani. Ali ako je Kevin bio u pravu, Black nije bio muškarac kakvim se činio. Ili, što je s Coleom Augustom, Blackovim poslovnim partnerom, kojemu su mediji i javnost tepali zbog toga kako se iščupao iz gliba čikaškog južnog predgrađa i premetnuo u jednog od najutjecajnijih poduzetnika u gradu. Doista je izgledao vrijedan divljenja dok je koračao u udaljenom kraju dvorane s mobitelom pritisnutim o uho; slika i prilika moćnog poslovnjaka. Ali sasvim slučajno znam da August nije odmakao tako daleko od svoga mračnog podrijetla kao što se volio predstavljati. A onda, tu je i Tyler Sharp. "To je taj", rekla je Candy kad sam joj spomenula njegovo ime. "Amy je bila do ušiju zatreskana u tog tipa."

6


"A on?" "Ne znam." "Ali ševila se s njime?" "Aha. Barem mislim da jest. Mislim, nije da je stavljala slike na Facebook. Ali nema šanse da bi ga napustila, a po onome što govoriš..." Možda jesmo razgovarale preko telefona, ali točno sam mogla zamisliti kako je Candy slegnula ramenima kad je utihnula. Znam na što je mislila. Odradila sam dodatnu domaću zadaću o Tyleru Sharpu i dosta sam već prenijela Candy. Ukratko, bio je slab na žene, a ja sam čvrsto naumila njegovu slabost kapitalizirati. Ako se već nisam mogla uvući u Destiny preko svojih zavidnih konobarskih vještina, upadam unutra preko tog tipa. Drugim riječima, planirala sam ga zavesti. Kad se sve zbroji i oduzme, bio je to kudikamo bolji pristup od prvotnog plana. Konobarenjem bih samo uspjela ući u klub, dok je seks otvarao svakojaka vrata. Šaputanja na jastuku, pristup računalu. I tko zna što još. Odigram li igru kako spada, imat ću mjesto u loži za najbolju predstavu u gradu, bilo da je riječ o kockanju, krijumčarenju ili nečem još mračnijem. A ako se ispostavi da je Tyler upleo Amy u nešto sumnjivo, kastrirat ću pasjeg sina. No najprije ga moram pronaći. Bio je odsutan iz grada nekoliko tjedana, pa sam ga tek trebala vidjela uživo. No bila sam sigurna da ću ga prepoznati onog trena kad uđe u prostoriju. Kako rekoh, odradila sam domaću zadaću, a pregledavanje fotografija Tylera Sharpa nije mi suviše teško palo. Tip je nedvojbeno bio poslastica za oči. Bio je nešto viši od metar i osamdeset, vitke, atletske grade, s onom vrstom tamnoplave kose koja bi ljeti bila prošarana zlatnom. Znala sam da su mu poslovni interesi široki i raznovrsni i ne uvijek legalni. A znala sam i da sa sobom nosi crnu American Express karticu. U posjedu je imao najmanje deset automobila, no rijetko ih je vozio. Radije je uživao u svome motociklu marke Ducati. "Izgledaš izgubljeno." Gledala sam prema ulazu, ali sada sam trznula glavom nalijevo i zatekla se kako zurim u dugonogu, smeđooku plavušu kose toliko guste i blistave da bi mogla glumiti u reklamama za šampone. Ispružila je ruku, a ja sam je bez razmišljanja prihvatila. "Ja sam Katrina Laron - Kat", rekla je, a potom uperila palac prema Angelini Raine. "Ja sam mladenkina najbolja prijateljica, što me čini svojevrsnom hostesom. A ti si?" Osmijeh joj je bio prijazan, ali donekle suzdržan, i bila sam sigurna da je itekako dobro znala da sam nepozvana. Krasno. "Sloane O'Dell", rekla sam predstavivši se majčinim djevojačkim prezimenom umjesto svojim, Watson. "S kim si došla? Mislim da poznajem sve Linine goste, tako da si sigurno Evanova prijateljica?" Opet pristojan osmijeh. I opet s natruhom suzdržanosti. "Zapravo tražim Tylera", rekla sam, ponosna na sposobnost da istodobno izgovorim istinu i laž. "O, stvarno?" Izvila je obrve. "Prijatelj ili neprijatelj?" "Molim?" Izraz moga lica ostao je opušten i nadala sam se da moja prirodno blijeda koža nije porumenjela.

7


"Znam dobro da Tyler nije došao s pratiljom, a ako nisi ni Angelinina ni Evanova gošća..." Jebiga. Jebiga. Jebiga. Jebiga. "Riskirala sam", rekla sam, još jednom se oslanjajući na potpunu iskrenost. "Mislim da će me htjeti vidjeti." Okej, u ovo nisam bila nimalo sigurna. "Čuj, stvarno ne bih htjela zvučati kao kuja, ali Tyler je prilično povučen tip koji privlači pažnju mnogih žena." Slegnula je ramenima. "Bi li mi kazala zašto misliš da će te željeti vidjeti?" "Ne, zapravo, ne bih." Napeto me je pogledala, očito me odmjeravajući. Tada je dograbila čašu s vinom s pladnja konobara u prolazu i otpila jedan dugi gutljaj. "U redu, onda. Ajmo ga pronaći." "Pokušavam cijelu večer", rekla sam kiselo. "Stigao je taman prije nego što sam ti prišla da te pristojno upitam za tvoje namjere. Čekaj", rekla je, pridignuvši se na prste i mahnuvši prema suprotnom kraju prostorije. "Vidim ga." Izvila sam vrat, ali kako sam bila dobrih deset centimetara niža od Kat, nisam imala pojma je li mu uspjela privući pažnju. Vrijeme se vuklo i već sam počela misliti da je nije vidio, ili ju je ignorirao, kad sam opazila zlatni bljesak svjetlosti u njegovoj kosi. Na sebi je imao ugljenosivo odijelo, a besprijekoran kroj i skupocjena tkanina bili su u kontrastu s pomalo razbarušenom kosom koja je bila tek malčice preduga za korporacijska pravila. Sad je bila zalizana unatrag, tako da mu je isticala oštre kosti obraza i čeljusti. Njegove nebeskoplave oči činile su savršen kontrast zlatnoplavoj kosi, prizivajući u misli sunce i pijesak, divlje dane i strastvene noći. Sve u svemu, odisao je određenom ležernošću koju je kratka bradica samo još više naglašavala. Prsti su mi se zgrčili i, na vlastiti užas, zatekla sam se kako želim posegnuti i pomilovati mu obraz, pustiti da hrapavost bradice zagladi moju napetost popust brusnog papira. Obišao je fontanu krećući se među ljudima onom vrstom samopouzdanja koja izvire iz spoznaje da će ti se ljudi maknuti s puta samo zato jer si takav frajer. "Tyler!" ponovno je zazvala Kat, a mene je obuzeo neobjašnjiv nagon da joj rukom poklopim usta. Ovo je bio tip kojem sam se kanila približiti, ali u tom se trenutku nisam osjećala ni najmanje spremnom. I prije dolaska ovamo znala sam da je Tyler Sharp bio među najboljim primjercima muškoga roda, ali ni u snu nisam mogla predvidjeti vlastitu živu, organsku reakciju na tog muškarca. Poželjela sam se sakriti iza stupa. Poželjela sam šmugnuti i pronaći utočište dok se ne priberem i ne koncentriram. No to nije bilo moguće. Vidio nas je i, iako je kimnuo Kat, ja sam bila ta koja mu je zaokupila pažnju. Oči su mu susrele moje, a učinak toga jednostavnog pogleda prostrujao je mnome na način da sam osjetila slabost i smetenost. Nisam poznavala Tylera Sharpa - vidjela sam ga samo na fotografijama, doznala sam o njemu štošta iz novinskih članaka i razgovora s kolegama. Ali u tom trenutku imala sam dojam kao da ga poznajem cijeli život. Nisam bila do kraja sigurna sviđa li mi se taj osjećaj - ili, radije, sviđa li mi se malo previše. Zaustavio se pred nama, a ja sam rekla sebi da se priberem. Nisam bila tip žene koja gubi glavu kad se nade u društvu predivnog frajera. Odnosno, barem nisam bila takva do prije dvije minute.

8


Dok me je gledao, njegove su se senzualne usne izvile kao da će upravo kušati nešto slasno, a to nešto bila sam ja. Zadrhtala sam. Zbog neočekivane misli, moje je tijelo zabrujalo i ostala sam zatečena. Ali nisam mogla poreći ugodu. Trebalo se vraški potruditi, ali ispravila sam ramena i hladnokrvno ga pogledala u oči, odlučna povratiti barem djelić kontrole. "Sloane te je tražila", rekla ja Kat. "Zbilja?" Pažnja mu je i dalje bila na mome licu, a na trenutak sam pomislila da ću se utopiti u onim njegovim tekućim očima ako mi samo priđe korak bliže. "Zanimljivo", rekao je. "I ja sam tražio upravo nju."

9


2 I JA SAM TRAŽIO upravo nju. Njegove su se riječi ovile oko mene poput dodira, a kontrola koju sam skupljala raspršila se poput maslačka. Taj je trenutak slabosti prošao u trenu, ali uz pomoć dugogodišnje policijske obuke te duboko usađenog cinizma s kojim sam živjela od djetinjstva. Tyler Sharp bio je zločinac i ženskar, i tko zna što još ne. Znao je laskati i zavoditi. Znao je kako postići da se žena osjeća posebnom i zanimljivom i, da, uzbuđenom. Ali nema šanse da je tražio baš mene. U gradu nije bio nekoliko tjedana, znala sam da se vratio tek ovo popodne. Stoga, ne. Nisam bila na njegovu radaru. Rekla sam sebi da je to dobro. Ako će Tyler Sharp gledati u mene, željela sam da vidi samo ono što sam bila voljna pokazati. Kao da mi čita misli, oborio je oči, zatim prešao pogledom po meni, počevši od mojih svježe nalakiranih ružičastih noktiju na nožnim prstima, toliko sporo ga podižući gore da mi je valjalo skupiti i posljednji atom snage da ne zadrhtim. Kad su mu oči opet susrele moje, umalo da nisam dahnula zbog opakog plamena što je bljeskao iza onoga divljeg arktičkog plavetnila. Bio je to neobuzdan prodorni plamen koji je imao moć spaliti moju masku i ostaviti me ogoljenu, sa svim tajnama razotkrivenima pred ovim muškarcem. Ta me je misao trebala razljutiti. Ili, u najmanju ruku, zabrinuti. No, umjesto toga, uzbudila me je. Ovo nije tvoja igra, Sloane. Bježi odavde. Samo se okreni, otiđi, promisli o svemu i sutra nastavi s operacijom. Dobar savjet, zapravo. A zašto ne bi bio? Bila sam vraški dobra policajka, na kraju krajeva. No čini se da sam bila i vraška budala jer nisam imala namjeru otići. Nisam bila u potpunosti sigurna ostajem li radi zadatka ili radi muškarca, ali rekla sam sebi da to nije toliko ni važno. Onaj mali ushit senzualnog užitka koji sam osjetila u trbuhu nije bila slabost - bila je to prednost. Napokon, ovo je bilo zavođenje. Malo iskrica među nama samo će mi olakšati posao. A puno iskrica začinit će sve pa će posao biti zabavniji. Svejedno, dugovala sam zahvalnost ili Tyleru Sharpu ili svojim hormonima. Jer moja me je reakcija na ovog muškarca podsjetila da mi valja biti na oprezu. Tyler Sharp bio je od opasne sorte i, iako to možda nije znao, on i ja našli smo se u vatrenoj bitki. Onoj u kojoj sam imala namjeru pobijediti, makar to značilo igrati prljavo. Pokraj mene Kat se premjestila. Kretnja je uhvatila moju pažnju pa sam se okrenula i opazila kako promatra Tylera. Jedva je primjetno kimnuo, a ona je pročistila grlo. "Ovaj, da, pa odoh ja pronaći Linu i Evana i još ih jednom zagrliti. Moram se vratiti svojim dužnostima hostese. Možda usput pronađem lijek za rak ili riješim onaj problem oko mira u svijetu. Nadam se da ćete se vas dvoje uspjeti snaći bez mene." "Mislim da ćemo nekako već uspjeti", odvratio je Tyler. "Obećavam ti da ću se dobro pobrinuti za Sloane."

10


"Aha", rekla je Kat. "Kladim se da hoćeš." Namignula mi je, a onda se žurno udaljila. Promatrala sam kako je guta gomila, zahvalna što imam trenutak da se priberem. Kad sam se ponovno okrenula prema Tyleru, uočila sam da nije iskoristio istu mogućnost. I dalje je bio u potpunosti usredotočen na mene. "Najzad smo sami", rekao je. Premjestila sam težinu, nezadovoljna koliko me je ovaj muškarac uznemirio. Bila sam detektivka, zaboga. Jela sam sumnjivce za doručak, a moje opake vještine ispitivanja bile su vrijedne Oscara. Nikad, međutim, nisam bila na tajnom zadatku i najednom sam osjetila golemo poštovanje prema svim svojim doušnicima koji su navlačili maske i čvrsto se držali svojih tajni. Ali opet, ni meni nisu bile strane ni maske ni tajne. Mogla sam ja ovo. A kako bih to sebi i dokazala, pogledala sam ga kroz trepavice nadajući se da je učinak zamaman kao što sam i zamišljala. "Trebam li biti nervozna jer me traži muškarac poput tebe?" "Muškarac poput mene?" glas mu je bio tih. Zavodljiv. "Zanimljivo. Nego reci mi, kakav je to muškarac poput mene?" Prišla sam korak bliže. Podignula sam ruku kao da ću ga dotaknuti, potom je povukla s malčice posramljenim izrazom na licu. "Primamljiv", odgovorila sam. Iako je riječ bila promišljena, bila je također i istinita. "Stvarno?" Značajno je pogledao moje ruke. "I zato si nervozna?" "Zato? Ne." Uvukla sam dah razmišljajući o idućem potezu, kao i o tome kamo će me taj potez odvesti. "Prilično sam sigurna da mogu odoljeti iskušenju." "Jesi li?" Prignuo se, usnama toliko blizu mom uhu da sam osjetila šapat njegova daha na kosi. "Ja, recimo, ne mogu. Prepuštanje iskušenjima jedan je od nekoliko istinskih užitaka u životu." Ajme. Vrela spirala žudnje uzdizala se mnome, natjeravši rumenilo u moje obraze, a slabost u koljena. Ako je i zamijetio moju reakciju, nije to ničim odao. A onda je počeo polako kružiti oko mene, kao što bi netko u muzeju obilazio oko izloška. I sama sam se počela okretati prateći ga. "Ne", rekao je, a zapovjedan ton u njegovu glasu bio je neumoljiv. "Ostani mirna. Gledaj naprijed." Zastala sam, oklijevajući, zatim okrenula glavu i pogled usmjerila prema ljudima koji su se vrzmali uokolo u lijepim haljinama i elegantnim odijelima, s osmijehom na licu i ničim drugim na umu osim možda kvalitete vina i ritma glazbenog sastava. Rekoh sebi da je moj prešutni pristanak tek dio igre - bio je muškarac koji je želio kontrolu u svojim rukama, a ja sam bila žena koja je pala na njegove čari. Ali bilo je to i više od toga, i prokleto sam dobro to znala. Oni leptirići koje sam osjećala u trbuhu nisu se probudili zbog uzbuđenja potjere, nego zbog iščekivanja njegova dodira. Aha, Tyler Sharp bio je itekako opasan. Sad je bio iza mene, i iako ga više nisam mogla vidjeti, osjetila sam njegovu prisutnost, čvrstu i nježnu poput poljupca. Dah mi je zastao u grudima i shvatila sam da iščekujem dodir njegovih jagodica na zatiljku, njegovu ruku na mojim nagim leđima, otkrivenim izrezom na haljini. Ali dodir nije uslijedio, a moj se dah nije umirio. Kad je progovorio, glas mu je bio tih, kao da bi glasniji govor mogao prekinuti čaroliju. "Vi ste zagonetka, gospođice..." "O'Dell", šapnula sam.

11


Bio je tu, ali nisam ga mogla vidjeti. Mogla sam samo udahnuti njegov miris, svjež i drvenast poput mirisa šume nakon kiše. Seksi, zamaman i neporecivo muževan. "Sloane O'Dell", rekao je. "Sviđa mi se." "Meni se sviđa kako to izgovaraš." Trudila sam se da mi glas bude tih i zavodljiv. "Je li?" upitao je kad je obišao puni krug oko mene. "Drago mi je što to čujem." Pogledala sam ga, to savršeno lice, i osjetila kako mi se prsti grče od želje da ga dotaknem, želje to snažnije jer sam vidjela da je obostrana. I Tyler Sharp je želio mene. Možda me je izazivao, samo se poigravao. Možda je imao plan. Nisam znala. Ali moj se svijet vrtio oko uočavanja - uočavanja ljudi. Dokaza, istina. A uočila sam istinu u načinu kako su mu se raširile zjenice i u jedva zamjetnom rumenilu njegove kože. U načinu kako mu je puls tukao samo mrvicu prebrzo na vratu. Da, želio me je, pa ipak ni trena nisam sumnjala u to da se poigrava mnome. Bili smo uvučeni u igru, i iako sam je sama potaknula, nisam mogla tvrditi da do kraja razumijem pravila. Osjećala sam se nestabilno, kao da gubim kontrolu. No u isto vrijeme, odavno se nisam osjećala ovako živom. Uz određen napor uspjela sam se pribrati. "Nisi mi rekao zašto si me tražio?" "Ne. Nisam." Nisam mogla a da se ne nasmiješim. Zaboravite šah; ovo je bilo neopisivo zabavnije. "I sad bih trebala pogađati?" Umjesto odgovora, samo se nasmiješio. Osmijehom sporim i blagim i punim dekadentnih obećanja. "Sloane", rekao je. Samo slog. Samo ime. Ali bilo je to moje ime i činilo se kao da s njega kapa med. Željela sam ga kušati. Drhtaj je prostrujao mojom kralježnicom. Među bedrima sam ćutjela toplinu, dojke su mi se napele o tkaninu haljine. Prošle su godine otkako sam posljednji put imala ovako naglašenu reakciju na muškarca. Možda jest bio opasan, no upravo je to činilo moj posao uzbudljivim, jer što je plijen opasniji, ushićenje je veće. Prišao je korak bliže, a ja sam na to ustuknula korak unatrag, zatim još jedan jer sam željela razbistriti glavu. Shvatila sam prekasno da me stjerao uza stup. Možda sam pokušala umaknuti, ali nisam imala kamo, naročito kad se nagnuo naprijed pritisnuvši dlanove o stup tik iznad mojih ramena. Bio je tamo, točno ispred mene, toliko blizu da sam mogla osjetiti kako od pritiska zrak postaje gušći. "Tyler." Glas mi je bio tih, jedva čujan. "Mislim da..." "Ne", rekao je. "Nemoj misliti. Samo čekaj. Samo sklopi oči." Opirala sam se nagonu da se pobunim. Uostalom, ovo sam željela. Približiti se ovom muškarcu, zakuhati stvari da vidim koliko će nas daleko sve odvesti. Bez obzira na to što sam osjećala da mi kontrola izmiče iz ruku, morala sam upamtiti da je ovo moja igra i da sam, premda je možda osvojio nekoliko bodova, ja bila ta koja je osmislila pravila. "Tako treba", rekao je kad sam pustila da mi trepavice padnu. Usredotočila sam se na disanje nastojeći ignorirati to da su mi se sićušne dlačice na rukama podignule, kao reakcija na električni naboj koji se sada vrtložio u onih nekoliko centimetara među nama. Obujmio je moju bradu drugom rukom te mi blago prešao palcem preko obraza. Poljubit će me. Misli su mi se kovitlale prokleto brzo, plešući između uzbuđenja i zbunjenosti. Bio je moje oruđe, osumnjičeni, zločinac. Svejedno, ovo sam željela, i ne samo zato što je zavođenje bio moj cilj. Neka budem prokleta, ali silno sam ga željela.

12


Osjetila sam lagan dodir njegovih usana na uhu dok je govorio. Glas mu je bio senzualan i mekan, ali riječi su me zapekle kao pljuska. "Ne bi smjela biti ovdje." Led mi je prostrujio žilama, ukočila sam se, napeta i mirna poput kipa. Skužio me je. Prokletstvo, kako me je samo skužio? Ali ne. 'Kako' nije bilo važno. Sad je sve bilo u poricanju i kontroli štete. Dopustila sam sebi samo sekundu da obuzdam strah. Pustila sam da smetenost oboji moj izraz, što nije bilo teško s obzirom na okolnosti. Potom sam otvorila oči. Povukao se korak unatrag i odvažno sam ga pogledala. Očekivala sam da ću vidjeti ljutnju i optužbu na njegovu licu, no umjesto toga, vidjela sam toplinu. "Ja..." Zatvorila sam usta i presložila se. "O čemu ti to?" "Ne bi trebala biti tako povučena", jednostavno je rekao, naoko nesvjestan moje nelagode. "Trebala bi biti u središtu pozornosti. Vidiš onaj cvjetni aranžman?" upitao je pogledavši prema prelijepom cvijeću što je dominiralo središtem Palm Courta. "Tisuću si puta ljepša od njega." Bio je to krajnje neoriginalan ulet, nimalo vrijedan pravog muškaraca. Promislila sam bih li mu to i rekla, ali s obzirom na moj cilj da mu se približim, uvreda vjerojatno ne bi trebala biti idući potez. Iskreno govoreći, bila sam toliko zbunjena da nisam bila sigurna što dalje. Znala sam samo da sam krenula putem obrane, i trebala sam to odbaciti prije nego što on primijeti. Bila je potrebna određena koncentracija, ali uspjela sam nekako nabaciti stidljiv osmijeh. "Slatko", rekla sam. "I vrlo sam polaskana." Na čas nije rekao ništa, no vidjela sam upitan bljesak u njegovu oku kad je blago nagnuo glavu u stranu, kao da proučava nešto neobično. "Ne", najzad je rekao. "Mislim da nisi nimalo polaskana." "Molim?" Nisam mogla potisnuti srdžbu u glasu, ali bila je usmjerena prema meni, ne prema njemu. Trebala sam biti odvažna, ne skromna. Trebala sam ići naprijed, a ne natrag. Prevarila sam se. I nisam voljela gubiti. "Ne ostavljaš dojam žene kojoj trebaju sladunjave izjave i laskanje. Mislim da ti se više sviđa izravan pristup." Još jednom je smanjio udaljenost među nama. Zrak je zatreperio od rastuće vrućine, ovaj put nabijen Onom vrstom opasnosti koja je imala moć da sagori. "Zar je to ono što misliš?" "To je ono što znam. Takva si." Uzeo mi je zapešće, a šok zbog njegova dodira učinkovito je utišao moju laž. "Reci mi zašto si me tražila, Sloane. Bez uvijanja." Uvukla sam dah, kupujući vrijeme dok sam vagala mogućnosti i razmišljala kako pomiješati laži s istinom. "Vidjela sam te", najzad sam progovorila. "Na televiziji, u časopisima i novinama. Učinio si mi se moćnim i pomalo tajanstvenim." "Uvijek je dobro držati medije i javnost u neizvjesnosti. Time povećavam tajanstvenost.” “Zbilja? E pa, čini mi se da djeluje. Razmišljala sam o tebi, Tyler Sharp. Nisam te mogla izbiti iz misli i odlučila sam da ti se moram približiti. Morala sam znati jesi li živi čovjek od krvi i mesa, zanimljiv kao i onaj u mojim maštanjima." Susrela sam njegov pogled. I pobrinula se da može vidjeti vatru u mome. "Željela sam ti se približiti. Željela sam vidjeti jesi li muškarac kojeg želim u krevetu." "I?" "Sad sam te upoznala", rekla sam, nježno se oslobodivši njegova stiska. Ali moj je osmijeh bio lijen i opušten i pun poziva. I bacivši mamac, polako sam se udaljila.

13


3. USPJELA SAM držati leđa uspravljena i blago njihati kukovima dok sam prolazila plesnom dvoranom prema toaletu. Nisam se kanila osvrnuti i provjeriti, ali zamislila sam da me promatra dok se udaljavam, i nisam smjela posustati. Ne sada. Ne nakon što sam onako riskirala. Onog trenutka kad sam prošla kroz vrata toaleta, međutim, pojurila sam prema najbližoj kabini i zaključala se. Kao i sve ostalo u The Drakeu, i zahod je bio elegantan, a moja mala kabina bila je daleko od tipične. Umjesto jednostavnoga zahodskog uređenja, tamo je bio mramorni umivaonik i stolac, na koji sam se zahvalno svalila. Naslonila sam laktove na ormarić, zagledala se u svoj odraz i uzdahnula. "Ono je bio ili briljantan potez ili potpuna ludost", objavila sam, ali djevojka u zrcalu nije rekla ni riječ, i nisam joj mogla zamjeriti. Njezina vječito blijeda koža kao da je blistala, rumenilo uzbuđenja liznulo joj je obraze još joj više istaknuvši pjegice. Gusti valovi crvene kose - još jedan suvenir irskog naslijeđa - raspustili su se iz neurednog čvora koji je učvrstila ukrasnim kopčama na tjemenu, i sad joj je nekoliko pramenova uokvirilo lice koje je bilo neporecivo koketno. S obzirom na to da je ishod operacije i dalje bio otvoreno pitanje, izgledala je previše samodopadno i previše uzbuđeno. Kao da se kanila upustiti u veliku pustolovinu. "Idiotkinjo", rekla sam joj, bacivši potom pogled na sat procjenjujući koliko moram čekati prije nego što se vratim u dvoranu. Bacila sam Tyleru rukavicu u lice upravo zato jer je bio muškarac kojem je trebao izazov, ali ostanem li ovdje predugo, moj plan bi mi se mogao obiti o glavu. Mogla bi mu se neka druga baciti u naručje. Mogao bi se pokupiti kući ili možda zaključiti da sam jednostavno prevelika nevolja. U redu, dosta je izazova. Vrijeme je da se vratim u igru. Požurila sam iz kabine, naglim trzajem otvorila vrata zahoda i vratila se u dvoranu. Promotrila sam prostoriju tražeći Tylerovo lice, ali od njega nije bilo ni traga. Pa, dovraga. Zapravo, ovo sam trebala i predvidjeti. Ništa nije jednostavno, na kraju krajeva. Nisam baš osoba od zabava, niti sam dobra u čavrljanju. A moj mili, utješni stup bio je na sasvim drugom kraju prostorije. Krenula sam u tom smjeru kad sam ga ugledala među omanjom skupinom žena. Lecnula sam se kad se plavuša s nevjerojatnim cicama i onom vrstom dekoltea koji bi izazvao prometnu nezgodu srčano nasmijala i kliznula rukom oko njegova struka, naslonivši se na njega kao da bi inače mogla pasti zbog njegove duhovitosti. Osmijeh mu se raširio, i još je nešto dobacio što nisam mogla čuti. Svi u tom malom kružoku bili su opčinjeni, a, ruku na srce, bila sam iznenađena što se svi u prostoriji nisu okrenuli prema njemu, privučeni njegovim uglađenim manirama i prijaznim osmijehom. U tom trenutku, bila sam sigurna da je sve ono što mi je Kevin rekao o zločinima i zakulisnim igricama bila istina; Tyler je imao izgled, šarm i cijeli paket osmišljen da zavede i prevari svoj plijen, koji bi mu se samo sretno predao. Trebala sam znati. I mene je zavarao, i to bez imalo truda.

14


Dok sam ga promatrala, nagnuo je glavu u stranu kao da je nešto čuo, ovlaš se ogledavši po prostoriji. Ali nije bio ležeran kad me je opazio. Umjesto toga, kao da me je nešto udarilo i posrnula sam unatrag zbog same snage pogleda. Stajala sam tamo, nestabilna na nogama, pa ipak nesposobna odvratiti pogled. Oči, koje su samo trenutak prije bile nježno plave poput crvendaćeva jajeta, sad su divlje zaigrale, grozničavi plamen bio je više nego spreman da proguta. Mogla sam vidjeti kako mu se tijelo napelo, mišići zategnuli, kao da je bio zvijer spremna baciti se u napad. Glad na njegovu licu bila je nepogrešiva, a moje je bilo podivljalo dok sam se opirala iznenadnom nagonu da pobjegnem. Bježi, budalasto sam pomislila. Zar ne znaš da si plijen? Možda sam i bila, ali nisam mogla odvratiti pogled. Bila sam zarobljena, zaključana na mjestu ničim doli pogledom. A ako je imao nakanu uništiti me, u tom sam trenutku znala da bih svojevoljno pustila da me zdrobi poput šljunka. A onda je svršilo. Namjerno se okrenuo, a zatim šapnuo nešto plavuši na uho. Nasmijala se piskutavim zvukom što je parao uši. Dobro je da sam ostavila oružje u pretincu u automobilu jer me je u tom trenutku svladao nagon da ispalim nekoliko metaka. Kako bilo, valjalo mi je upregnuti svu snagu volje da ne odjurim tamo i provjerim bih li je dokrajčila svojim najboljim udarcem po botoksiranom čelu. Jebiga. Ne bih trebala biti ovako bijesna. Upravo suprotno, pokušavala sam njega razbjesniti. No čini se da mi se moj plan vratio poput bumeranga. Dvostruko jebiga. Uz silan napor, natjerala sam noge u pokret. Kako se nisam mogla dovinuti ničem boljem, uputila sam se prema šanku zaključivši da će mi vino ili pomoći da bolje razmišljam, ili zaliječiti moj ranjeni ponos. Pažnju mi je, međutim, privukao visoki sjedokosi muškarac koji mi je prilazio. Zaustio je nešto reći, ali ja sam jednom zatresla glavom i nastavila prema šanku. Stvorio se pokraj mene trenutak nakon što mi je barmen predao čašu merlota, te je sebi naručio pivo. "Sjajna zabava", rekao je. "Poznajete mladoženju?” “Površno", odvratila sam. "Vi?" "Moglo bi se reći." Ispružio je ruku. "Ja sam Tom Cray", rekao je, što mi i nije bila neka novost s obzirom da sam za Toma znala gotovo cijeli život. Radio je pod mojim ocem u FBIevu područnom uredu u Indianapolisu prije nego što je dobio premještaj u Chicago. Nazvala sam u njegov ured kad sam stigla u grad prije dva dana, ali navodno se preselio i sad je bio među velikim zvjerkama u D.C.-u. "Sloane O'Dell", rekla sam i opazila razumijevanje u njegovim očima. Kretali smo se dok smo razgovarali, opušteno se udaljavajući od šanka i ostalih uzvanika i znatiželjnih ušiju. "Na zadatku si", rekao je, i njegove me riječi podsjete da nisam došla u Chicago kako bih se spetljala s muškarcem. Došla sam pronaći Amy i moje vražje hormone trebalo je obuzdati. "Neslužbeno. Nestala je prijateljica jedne od mojih doušnica. Kako sam pri kraju bolovanja, mislila sam joj pomoći." "Bolovanje?" upitao je očinski zabrinuto. "Nije ništa trajno", odvratila sam, a ruka mi je automatski poletjela prema lijevom kuku. "Primila sam metak, ali lijepo zacjeljuje. Malo boli nakon napornog dana, ali podnošljivo je." Boljelo je i sad, a sulude cipele koje sam obula za ovo svečano događanje nisu nimalo pomagale. Doduše, tu malu modnu poslasticu nisam podijelila s Tomom.

15


"A tvoj partner? Hernandez, zar ne?" "Zaboravila sam da ste se vas dvojica upoznali. Gad me je ostavio na cjedilu", rekla sam nacerivši se. "Napokon je otišao u mirovinu?" "Meredith je pošizila kad su me upucali", kazala sam, misleći na suprugu moga partnera. "Rekla je da sam ja mlada pa mogu to izdržati, ali u njegovim godinama, zalegao bi u krevet, ne bi više mogao raditi, a možda bi čak i podlegao ranama ako bi zaradio neku od onih superbakterija o kojima čitamo da kruže po bolnicama. Meredith je pomalo paničarka i veliki hipohondar, što nikako nije dobro za ženu policajca. Ali bio je spreman. Preselili su se u Wisconsin, u staru viktorijansku kuću koju je Meredith naslijedila prije nekoliko godina. Bili su je iznajmljivali, ali mislim da Hernandez sad planira provoditi dane u renoviranju." Slegnula sam ramenima. "Ja sam izvan sebe, ali mislim da je ona prilično zadovoljna planom." "Onda, tko ga je zamijenio?" "Još nitko. Šef kaže da će mi dodijeliti nekoga kad se vratim s bolovanja." Kut njegova oka se naborao. "Vidim da se svim silama trudiš odmoriti i oporaviti." Zakolutala sam očima. "Vražji doktori. Savršeno sam u redu, ali oni inzistiraju da ostanem još deset dana. Tako da sad radim neslužbeno." Pogledao je po ukrašenoj prostoriji. "I misliš da se nestala djevojka možda krije između otmjenih haljina i boca pjenušca?" "Nažalost, nije mi toliko olakšala. Bila je egzotična plesačica", dometnula sam, a kad su mu oči poletjele prema Evanu Blacku, znala sam da je skopčao poveznicu. "Misliš da bi vitezovi mogli imati prste u njezinu nestanku?" "Mislite Black, Sharp i August? Aha, možda. Oni ili netko tko radi u Destinyju. U najmanju ruku, to mi je polazna točka." Pogled mi je pao na Tylera. "Zovete ih vitezovima?" Kliznuo je rukom u džep. "Koliko mi je poznato, Howard Jahn im je nadjenuo taj nadimak, i ostao je. Čula si za Jahna, pretpostavljam?" "Jasno." Nije bila tajna da je Tyleru Sharpu, Coleu Augustu i Evanu Blacku mentor bio Howard Jahn, jedan od najcjenjenijih čikaških poduzetnika. Upravo me je njihov odnos, zapravo, i natjerao da preispitam Kevinove sumnje u vezi s trojicom muškaraca. Odradila sam svoje istraživanje i Howard Jahn imao je besprijekoran dosje, ostavivši za sobom hvalevrijedno naslijede, među ostalim raznorazne dobrotvorne zaklade te donacije poslovnoj školi na sveučilištu Northwestern. Ako su Sharp, August i Black bili prljavi kao što tvrdi Kevin, bi li se Jahn uistinu s njima povezao? Nisam znala, ali imala sam namjeru otkriti. "I zato sam ovdje", rekla sam Tomu. "A vaša priča? Događa li se nešto što bih trebala znati?" "Ja sam ovdje potpuno neslužbeno. Poznajem Angelinina oca, senatora, godinama, i često smo se susretali dok je bila u vezi s Kevinom. Poznajem i mladoženju. Upoznao sam ga prije nekoliko mjeseci preko nekih radnih skupina." "Čekajte, samo malo. Mislite na Kevina Warnera? Zar je on bio u vezi s Angelinom? Zašto nije ovdje?" "Nije to bio najugodniji prekid. Mislim da joj nije najbolje sjela činjenica da je pokušao natovariti optužbe za trgovinu bijelim robljem njezinu zaručniku." "Pa, rekla bih da me to onda ne čudi", primijetila sam, iako mi je u želucu počeo kuljati gnjev. S naporom sam zadržala nedokučiv izraz na licu, a glas opušten. "Pitanje za vas -

16


znam da mi možda nećete biti u stanju previše reci, ali što mislite - koliko su njih trojica prljavi? Znam da su dobili imunitet kad je cijela ta operacija s trgovinom ljudima krenula nizbrdo, ali..." "Moje mišljenje? Obično mislim da gdje ima dima, ima i vatre", rekao je odražavajući tako moje vlastite stavove o odnosu krivnje i imuniteta. "No zbog jedne stvari ne bih naprečac donosio zaključke u vezi s ovom trojicom, a to je senator Reine." "Kako to mislite?" "On je osobno nadgledao akciju, stoga mislim da je znao sve o njima, kao i mi, barem kad je riječ o sumnjama za trgovinu ljudima. Čini mi se da on misli da su čisti. Da tako ne misli", dometnuo je kimnuvši prema Angelini, "sumnjam da bi bilo išta od ovog vjenčanja." I bio je u pravu. "Kevin se čini uvjerenim da su se uspjeli izvući s kojekakvim sranjima." Tomove se usne iskrive kad se namrštio. "Kevin možda ima osobne razloge za te tvrdnje", primijetio je. "Kako bilo, mislim da bih se mogao okladiti da su ti momci jednom ili dvaput zaigrali na pogrešnoj strani. Ali ovo nisi čula od mene." "Čula što?" nedužno sam upitala, iako sam pokušala srediti misli. Nisam znala što je Kevin imao u planu, ali bila sam sigurna da ima plan i nisam kanila dopustiti da me iskoristi kao oruđe. "Odoh pozdraviti mladu", rekao je Tom. "U gradu sam samo danas, ali ako ti bilo što bude potrebno, slobodno nazovi u moj uredu u D.C.-u." "Hvala", rekla sam, iako moram priznati da sam bila pomalo rastresena. Kako zbog iznenadne navale bijesa na Kevina, tako i zbog opće nedoumice kako iskoristiti plamen što sam ga vidjela u Tylerovim očima. Ono što sam svakako željela bilo je maknuti s puta onu fuficu i zauzeti mjesto pokraj Tylera. Ali čak i kad bi mi to pošlo za rukom a da se ne pokoškam, to nije bio put kojim sam željela poći. U ovom trenutku bila sam u prednosti. No prepustim li se žudnji i krenem za njime, brzo ću ostati bez te prednosti. Ne, željela sam da on dođe k meni. Samo nisam bila sigurna kako ga natjerati da to učini. A onda mi sine. "Tome!" izvalila sam. "Gospodine Cray!" Udaljio se samo nekoliko koraka, a sad se okrenuo upitno nabravši obrve. "Kad ste već spomenuli", rekla sam, "postoji nešto u čemu biste mi mogli pomoći."

17


4 TRIDESET MINUTA POSLIJE bila sam na plesnom podiju u naručju Murrayja Donovana, novinara za kojeg je Tom slučajno znao da je gnjavio neke djevojke u Destinyju i time razbjesnio vitezove. Imajući na umu sve ono što mi je kazao Kevin, Murray je bio ili iznimno hrabar ili idiot kad se usudio pojaviti ovdje večeras. Ma koliko mogao biti idiot, savršeno će poslužiti mojoj svrsi. Bio je zapravo drugi tip kojeg sam tražila s Tomova popisa potencijalnih, a prvi je bio agent za nekretnine po imenu Reggie, kojeg sam, pak, otpisala nakon svega pet minuta. Prečvrsto me je stiskao na plesnom podiju, a, iskreno govoreći, postojalo je nešto što mi je još više smetalo - način kako mu se pivo u dahu miješalo s rebarcima i šparogama u kojima je očito uživao, ili ono kako me je uštipnuo za dupe. Murray, barem, nije štipao. Ali čak i taj mali blagoslov ubrzo je izblijedio pod težinom njegovih ispraznih i neumjesnih komentara o ženama općenito. A naročito o djevojkama iz Destinyja. "Samo kažem da mi to nema smisla", rekao je, misleći na to kako djevojke ne samo da opetovano odbijaju njegova nagovaranja na intervju, nego su još nahuškale vitezove da stanu na kraj njegovu maltretiranju. "Možda djevojke nisu zainteresirane da se pojave u novinskim člancima." "Ma, sranje. Članak bi im priskrbio određenu pažnju. Možda ih izvukao iz te usrane životne rupčage. Koja to žena ne bi htjela osvanuti na stranicama nacionalnog časopisa?" "Ja ne bih", rekla sam, već se pripremivši na komentar tipa "ne seri". Tijekom prve godine rada kao detektivka, strpala sam u zatvor silovatelja koji je vrebao egzotične plesačice. Tako sam i upoznala Candy. Nije bila žrtva, ali plesala je nekoliko noći u vrijeme napada i imala je dobro oko i solidnu memoriju za lica te naviku prisluškivanja klijentele. Poput nekoliko drugih plesačica u klubu, bila je samohrana majka, napustivši srednju školu. Odgajala je dijete, pohađala večernju školu i mučila se kako bi sebi i djetetu omogućila koliko-toliko pristojan život. Posao joj je bio solidan - plaćao joj je račune i ostavljao dovoljno vremena za učenje i da bude s malim dječakom. U protekle tri godine uspjela je maturirati, a zatim je počela pohađati poslovnu ekonomiju na javnom koledžu. S mjesta plesačice napredovala je do uprave te se zaručila za barmena na kojeg je bila bacila oko još prvoga dana na poslu; da ne govorim kako ju je napumpao s djetetom broj dva. Sebi je oblikovala život - i to dobar - i sve se vrtjelo oko tog posla. Jasno, u nekim su klubovima djevojke tretirali kao smeće, mušterije i gore od toga, te su vodili nekoliko profitabilnih, ali nezakonitih poslova otraga. No to nije bilo mjesto gdje je radila Candy, i to svakako nije bilo ono što je željela. Bila je plesačica sa snovima o posjedovanju vlastita kluba i nikad, ni za milijun godina, ne bi pristala da joj se ime pojavi u novinskom članku koji bi sugerirao da je klub u kojem radi šupa ili da se koprca u glibu. Bila je samo žena koja se trudila najbolje što je znala za sebe i svoje dijete, i ja sam to poštovala. Murray Donovan, bilo mi je očito, nije. "Ja ne bih htjela imati ništa s takvim člankom", ponovila sam samo da naglasim bit. "Bome ne bi, vidim to već na prvi pogled. Previše si otmjena za to", dometnuo je, samo mi još više napuhavši jedra. "Čime se baviš, mala?" "Razvijam naviku da lomim nosove onima koji me nazivaju mala."

18


Frknuo je. "To sam i mislio. Previše si vatrena - previše hrabra - da bi se tako kurvala." Iskreno govoreći, ideja o lomljenju nosa bila mi je sve privlačnija. "Ne, stvarno, čime se baviš?" "Radim za vladu." "No, eto ga", rekao je glasom koji je nagovijestio da sam upravo potkrijepila teoriju gravitacije. "Izvrsno. Vrijedno poštovanja. Častan posao. Ne bi prihvatila posluživati pića u toplesu niti se uvijati uz štangu." "Ne bih?" Glas mi je bio leden, a pogled još i više. "Zar bi?" "Ovo je moje tijelo, i ako mogu dodatno zaraditi u četverosatnoj smjeni plesanjem oko šipke, i izdržati osam sati u uredu, zašto ne? Naročito ako uza sve to studiram ili imam dijete koje treba prehraniti." "Ma, samo mi proturječiš. Volim to kod žena." O, milostivi Gospode, spasi me muka. Grozničavo sam pogledavala po prostoriji nadajući se da ću ugledati Tylera kako se pjeni u kutu, spreman da mi priskoči u pomoć. Nadala sam se da nas je vidio zajedno jer sam ga uhvatila kako pogledava u našem smjeru kad sam tek bila kliznula u Murrayjevo naručje. Ali nije bilo naznake da će me vitez izbaviti. Tylera Sharpa krasila je ili zavidna snaga volje ili mu se živo fućkalo. Svim srcem sam se nadala da je u pitanju ovo prvo. Patila sam još idućih pet minuta, a zatim se ispričala odlaskom u zahod. Nije mi bila sila, ali navlažila sam ručnik i pritisnula ga na stražnji dio vrata. Bio je to trik da se smirim. Ne mogu reći, međutim, da se u ovom trenutku pokazao učinkovitim. I dalje na rubu živaca zbog neugodnog razgovora s Murrayjem, krenula sam vani. Plan mi je bio otići kući i presložiti se za ujutro. Umjesto toga, nabasala sam na Reggieja, odnosno "štipača dupeta". Jebiga. "A tu si", rekao je zapahnuvši me vonjem ustajalog piva. "Mislio sam da si klisnula." "I ja sam to mislila, da", rekla sam s osmijehom koji je bio leden i samouvjeren. Posvuda oko mene ljudi su se smijali, plesali i sjajno se zabavljali. A evo mene, zaglavila u vlastitoj verziji pakla. "Još jedan ples?" "Ne. Hvala, ali ne." Primaknuo se bliže. Ustuknula sam. "Mislio sam da smo kliknuli." "Zaista nismo." Nasmijao se kao da sam izgovorila najsmješniji vic na svijetu, a zatim provukao ruku oko moga struka. Trgnula sam se i odmaknula. "Pazi malo s tim rukama, stari." "Jebeno si lijepa." "Poželjet ćeš se odmaknuti", rekla sam nekako uspijevajući procijediti kroz stisnute zube. "Ali želim te kušati." Ruka mi se stegnula u šaku. "Dovraga...” “Ja bih poslušao damu." Tyler.

19


Trzajem sam se oslobodila "štipača dupeta" dok ga je Tyler odmicao od mene. "Mislim to, Reggie", rekao je Tyler. Šarm koji mu je prije obojio glas iščeznuo je i zamijenila ga je čelična oštrina. "Ja... nisam znao da je ona s tobom, Tyler. Kunem ti se. Mislim, plesala je sa mnom i..." "Sloane dijeli moje interese za dobrotvorne organizacije." "Molim?" Reggiejeve se obrve skupe. "Ali ovo nije dobrotvorni događaj i..." Usne su mu se zatvorile kad mu je bijes i poniženost bljesnula licem. "Na mene misliš? E pa, slušaj ti, Sharp. Nema šanse da ću..." "Da", glatko je rekao Tyler. "Ideš. I to smjesta." Reggiejeve oči me presijeku. "Možeš ti i bolje." "Od tebe? O, sasvim sigurno." Bio je to nizak udarac, no tip je bio pizda i preplavilo me je ništa doli zadovoljstvo kad sam opazila kako mu se crvenilo gnjeva počinje uzdizati vratom. "Jebiga", rekao je. "Vas dvoje zaslužujete jedno drugo." Tyler se okrene prema meni ignorirajući Reggieja koji se povlačio. "Prva stvar koju je ovaj tip izrekao a da ima nekog smisla." "Mogla sam ga se i sama riješiti." "To ti vjerujem." Ovlaš je pogledao moju stegnutu šaku. "Ali mislim da se Angie ne bi svidjelo da si ga nokautirala. Ovako otmjeni hoteli znaju naplatiti naknadu za čišćenje kad se prolijeva krv." Nasmijala sam se. I sama sam se opustila. "Pošteno. I pretpostavljam da bih ti trebala zahvaliti jer si me izbavio. Iako ti je trebalo prilično dugo." "Je li to kritika?" Rukom mi je obgrlio struk, i umjesto da se istrgnem iz njegova stiska kao što sam iz Reggiejeva, morala sam se prisiliti da se snažnije ne privijem uz njega. "Samo primjećujem." Uputio nas je prema plesnom podiju, zatim se počeo njihati u ritmu blagih, sporih taktova glazbe. Osjećala sam se lagano, kao da su Tylerove ruke bile jedino što me je držalo na tlu. "Drago mi je da to čujem", rekao je. "Svejedno, valjda sam izgubio nešto od svoga viteškog kredibiliteta." "Pomalo." Glas mi je zvučao zadihano i poželjela sam sklopiti oči i rastopiti se pod tom toplinom koju je širio njegov dlan pritisnut o moja naga leda. Izgubila sam se u kovitlacu emocija, i naslijepo sam posrtala pokušavajući pronaći neku vrstu konopca koji će me vratiti samoj sebi, no bio je to jalov pokušaj. Nisam tip žene koja će se izbezumiti u rukama muškarca, ali upravo tamo, raspadala sam se. A moja mračna i jeziva tajna bila je da mi se sviđao taj osjećaj. "Valjda ga moram ponovno zaslužiti", njegove riječi, prošaptane na moje uho, prelazile su mi po koži poput električne struje. Bili su to samo zvukovi, bez značenja. Tek prigušeni, seksepilni tonovi njegova glasa. "Hm?" tupavo sam upitala. "Ponovno što zaslužiti?" Nasmiješio se kao da je itekako dobro znao odakle izvire moja smetenost. "Viteštvo. Rekla si da nisam opravdao svoju reputaciju." "Oh, da." Uspjela sam se pribrati, te sam podignula lice da ga pogledam. Vidjela sam želju iza plave vatre njegovih očiju koja me je obavila, zaplela u svojoj toplini. "Valjda hoćeš. Mislim, što je vitez bez svoje reputacije." "Službeno, vrijedilo je dokazati."

20


"A što to?" Njegov se izraz lica promijenio i još jednom sam se osjećala zarobljenom njegovim pogledom. Kao da me nije samo želio, nego me je i prisvojio. "Nije mi se svidjelo kad si otišla od mene. A nagađam da se tebi nije svidjelo što sam se držao po strani." "Ne", priznala sam. "Nije mi se svidjelo." Ponovno sam okrenula glavu ne želeći da mi proučava lice. Ne zato što sam lagala, nego zato što je u mojim riječima bilo više istine nego što sam bila spremna priznati. Lagano je prešao rukom preko mojih leđa dok smo nastavili prema plesnom podiju. Privila sam se uz njega i uzdahnula, tijelo mi je bilo toplo, rastapalo se. "Zapamti to", nježno je rekao. "I nemoj više odlaziti od mene." Odjednom sam otvrdnula poput željeza, zaustavivši se, potom sam se oslobodila njegovih ruku i stala mu sučelice. Oko nas, drugi su se parovi nastavili okretati, ali jedva da sam ih zamjećivala. "Zajebavaš se sa mnom?" "Ne", jednostavno je rekao. "Nipošto." Povukao me je natrag sebi i uvukao među plesne parove. "Prilično si samouvjeren." "Vrlo. Što si mislila? Da će me tvoj odlazak dovesti u red? Da ću te nekako zbog toga više poželjeti?" Njegov glas, prigušen i mekan, poslao je drhtaje mojim tijelom. "Odat ću ti tajnu, Sloane. Ionako te silno želim. Čim sam te ugledao, znao sam da ću te imati." Polizala sam usnicu, ali ostala šutke. Dijelom zato što sam željela vidjeti što smjera, ali i zato što nisam vjerovala u vlastitu sposobnost govora. Zastao je na plesnom podiju, a zatim jedan korak ustuknuo kako bi me mogao cijelu promotriti. "Ne znam kakvu to igru igraš, ali i ne zanima me." Zavrtjela sam glavom. "Ne igram nikakvu igru." "Ne?" Pogled je zadržao na mome licu i morala sam se oduprijeti nagonu da se okrenem, strepeći da će pročitati istinu u mojim očima. "Šteta", rekao je. "Jer ja igram. Počeo sam je igrati onog trena kad sam te ugledao." Progutala sam, nesigurna trebam li pobjeći ili utonuti u njegov zagrljaj. "Ne razumijem." "Aha", rekao je. "Mislim da razumiješ." Iako mu je osmijeh bio topao, vidjela sam vatru i opasnost u njegovim očima. "Ti si nagrada, Sloane. I kanim je osvojiti." "Mene?" "Tebe", rekao je. Prišao je bliže, a zrak kao da je zatreperio od žestine moje želje. "Uzbuđuje li te ovo, Sloane? Saznanje da te želim? Da ću te imati?" "Da." Glas mi je bio mekan. Zadihan. Srce je snažno tuklo u neravnomjernom ritmu, a čak i kad se činjenica pobjede nadvila nada mnom, nije bilo zadovoljstvo ono što mi je gorjelo u žilama, nego vrelina. Sirova, iskonska vrelina kakvu nikad dosad nisam osjetila, ali nisam mogla poreći da mi se ne sviđa. "Bože, da." Ponovno me je privukao sebi, s rukama na mome struku, potom ih je malo podignuo i blago okrznuo moje dojke. Uvukla sam drhtav dah, i premda sam samo željela sklopiti oči i pustiti da se nada mnom razbije val, pogodi me glas razuma. "Ljudi", pobunila sam se šaptom. "Tyler, ovdje su svi ovi ljudi." "Zar ti je stalo?" "Ja... da. Možda." Osjetila sam kako mi obrazi gore dok se smijao. "Pošteno. Za mnom. Bože, Sloane, za mnom. Odmah!" Glas mu je zvučao sirovo kao što sam se i sama osjećala, i dok me je vodio prema udaljenom kraju prostorije manevrirajući između drugih parova, poslušno sam ga

21


slijedila. Gorljivo. I pomalo omamljena zbog ushita jer sam znala da je moj plan bio u punom zamahu i da ću uskoro uživati u plodovima uspjeha. Poveo me je prema stražnjem dijelu restorana, a onda kroz skrivena vrata u betonski hodnik u kojem su bila poredana servisna kolica prepuna posuda. Bio je to dio za osoblje, shvatila sam, iako nisam imala previše vremena o tome razmišljati. Tyler me je pritisnuo uza zid, između kolica, rukama mi obujmivši dojke. Nježno je uštipnuo moje ionako već osjetljive bradavice, a vrela, živa žudnja prostrujila je od mojih dojki dolje do spolovila. Dahnula sam od užitka iako sam željela prosvjedovati jer su oko nas i dalje bili ljudi. Osoblje. Nekoliko čistačica. Ali nekako, više nisam marila. Nekako, sve što sam željela bio je njegov dodir. "Da ti kažem?" upitao je. "Da ti kažem točno što želim? Točno ono što ću dobiti od tebe?" Usne su mu bile tik uz moje uho, toliko blizu da sam mogla osjetiti krzanje njegovih usana dok me je dražio riječima. Nisam željela biti tako očarana - nisam željela osjećati kako mi tijelo postaje mekano od čežnje. Ali kvragu, povlačio me je za sobom i uskoro ću se utopiti u bezdanu njegovih riječi. "Trebam li ići u sve one intimne detalje o tome kako ću te dodirivati? Kako će moje jagodice dražiti tvoje bradavice? Kako ću jezikom plesati po tvojoj uški? Hoćeš li se navlažiti kad vidiš koliko sam tvrd? Koliko želim utonuti duboko u tebe?" Iz grla mi se oteo slabašan zvuk. Mislim da je to trebalo značiti "da". Ruke su mu krenule niže, klizeći do mog struka, potom otraga kako bi mi obujmio stražnjicu. Privukao me je sebi, namjestivši moje spolovilo na svoje bedro i toliko se tijesno privivši uz mene da sam na donjem dijelu trbuha mogla osjetiti nabreklinu njegove erekcije. Ispružila sam ruke da se za nešto pridržim, pronašavši rubove kolica za posluživanje. Stegnula sam ih šakama očajnički se želeći za nešto uhvatiti, znajući dobro da ću se, pustim li se, rastopiti u lokvicu tu na podu. "Zamišljam da imaš okus meda", mrmljao je. "A kad kliznem jezikom među tvoje noge, izgubit ću se u tvojoj slatkoći. Želim ti gledati lice dok u tebi buja orgazam. Želim osjetiti kako drhtiš poda mnom. A kad napokon eksplodiraš, želim te držati u rukama i pustiti da te moji poljupci vrate u stvarnost." Drhtala sam, tijelo mi je bilo vrelo i grozničavo. Bila sam uzbuđena, dojke su mi bile otežale, a spolovilo me boljelo. Željela sam njegov dodir - željela sam da mi radi sve ono što je rekao. Kvragu, jednostavno sam željela. Udahnula sam. Jednom, dvaput. Trebala sam se pribrati, pribrati misli. Trebala sam sačuvati makar djelić iluzije da me nije kompletno dokrajčio ničim doli riječima. "Opa", najzad sam uspjela prozboriti. "Ne gubiš vrijeme, je li?" Njegov je osmijeh bio spor i lijen. "Što se mene tiče, vrijeme je jedina stvar predragocjena da se trati." Pomilovao mi je obraz i kosu. Prste je zapleo u moje kovrče dok se njima igrao i povlačio ih sve jače i jače, nedovoljno da boli, no dovoljno da dahnem iznenađeno kad mi je povukao glavu unatrag i susreo moj pogled. U plavetnilu je sada bio led. Hladna, zimska oluja, studen koja je obrubila i njegov glas. "Reci mi istinu, Sloane? Tratiš li moje vrijeme?" Osjetila sam kako krv pumpa mnome, kako mi puni glavu. Nije to bio strah - ne zapravo. Bilo je to uzbuđenje. Izazov. I, da, blaga frustracija, jer pobjeda koju sam tako pohlepno proglasila očito je bila preuranjena. "Pusti me", rekla sam, a u glasu mi je bio led kao i onaj u njegovim očima. "Ne znam o čemu govoriš."

22


Olabavio je stisak na mojoj kosi i povukao se korak unatrag. Iskoristila sam kretnju ispravljanja kako bih primirila živce. Unatoč srcu koje je očajnički tuklo, upravo tada morala sam sačuvati hladnokrvnost. Baš kao i kad saslušavam osumnjičenog, nisam kanila dopustiti da uoči moju potresenost. "Moja mi je igra poznata", rekao je. "Pokušavam otkriti tvoju." "Ne igram igru", lagala sam. "Svi igraju igre." Nije bilo smijeha u njegovu glasu. Nisam rekla ništa. Već sam zanijekala. Ponavljanje me neće nikamo odvesti. "Mnogo njih želi dio mene, Sloane. Što ti želiš? Upoznavanje? Pozajmicu? Želim znati zašto si ovdje. Želim znati što želiš." Polako sam zatresla glavom. "Ne tražim sponzora, ako je to ono što misliš. Već sam ti rekla što želim. Kvragu, već si mi rekao što želim." Koraknula sam jedan korak naprijed, a zatim pritisnula ruku o njegov kurac, tvrd u hlačama. Gledala sam mu lice dok sam ga dodirivala, ne pomičući se, samo ga dotičući. "Želim osjetiti kako drhtiš poda mnom. To si rekao. To je ono što i ja želim. Isuse, Tyler, nije li očito što želim? Zašto sam došla ovamo? Trebam te." Pod rukom sam osjetila kako se još više ukrutio. Spustio je pogled, a zatim ga vratio na mene. Lice mu je bilo napeto, same tvrde linije i kutovi, kao da se borio povratiti kontrolu. "Ne pomiči se", rekao je. "Nemoj niti disati." "Ja..." "Ne." Prstom je pritisnuo moje usne prije nego što će lagano krenuti dolje. Preko moje brade pa dolje niz vrat, sve dok nije nježno potražio moju ključnu kost. Potom još niže, draškajući mi bradavicu sporim kružnim pokretima, a ja sam udahnula i ugrizla se za usnicu ne bih li potisnula jecaj užitka koji je tako očajnički želio pobjeći. Gornji dio haljine sastojao se od dva trokuta tkanine prišivena o struk, a koji su se vezali na vratu. Slijedio je tkaninu prema gore, prstima se poigravajući vrpcom na stražnjem dijelu vrata. "Da je odvežem? Da pustim neka padne? Da stavim usne na tvoje gole dojke upravo sad i uhvatim ti bradavicu među zube? Reci mi istinu, Sloane, bi li te to uzbudilo?" Progutala sam. Usta su mi bila suha. Pomislila sam na konobare, na kamere mobitela, na internet i naše fotografije, njegove usne na mojim dojkama, moja glava zabačena unatrag, usne razdvojene od užitka. Pomislila sam na sve to i osjetila strujanje u trbuhu. Stezanje u spolovilu. Na sve sam to pomislila - i šapnula jedini odgovor koji sam mogla: "Da." "Tako treba", rekao je dok je rukom klizio dolje ne dotičući mi haljinu. Dahnula sam od olakšanja, potom još jednom kad je krenuo niz moj dekolte uvukavši ruku ispod tkanine dovoljno da me draži prstima, a toplina dlana da mi obujmi dojku. "Tyler", zaječala sam kad je povukao ruku ostavivši me da stišćem kolica s obje moje strane, jer da sam ih pustila, sigurno bih pala. "Pst", rekao je dok je prilazio bliže. Ruka mu se došuljala iza i pronašla patentni zatvarač na leđima koji je stao polako spuštati. "Sad raširi noge", naredio je kad je uvukao dlan u haljinu, preko slabina, a onda i do moje oble stražnjice. Imala sam čipkaste gaćice i milovao mi je golu kožu prije nego što je pronašao vlažan komadić tkanine među mojim nogama i odmaknuo ga u stranu. Čula sam očajnički zvuk vlastita ječanja dok me je dražio. Kad je uvukao prst lagano u mene, tijelo mi se silovito stegnulo oko njega.

23


Zastenjao je od zadovoljstva. "Isuse, kako si mokra", rekao je promuklo. "Ne sumnjam u to da me želiš, Sloane. I Bog zna da i ja tebe želim." Jednom mi je pomilovao spolovilo, dvaput, zatim povukao ruku i morala sam ugristi donju usnicu kako bih se spriječila da ne prosvjedujem. "Ali nešto se drugo događa u toj tvojoj lijepoj glavi", dodao je dok je zakopčavao moju haljinu, ostavivši me čeznutljivu, i smetenu, i frustriranu. "I otkrit ću tvoju tajnu." Udaljio se korak od mene, a zatim zastao i odmjerio me od glave do pete. Mogla sam samo zamisliti što vidi. Haljina zgužvana. Koža rumena. Ali podignula sam glavu, odlučna da se priberem. Krenuo je prema vratima i odškrinuo ih. Zvukovi sa zabave dopirali su unutra, odjekujući hodnikom. Oči je prikovao za moje, i na čas sam vidjela istinsku dubinu i moć tog muškarca koji je imao toliko toga od Chicaga u svojim rukama. "Dat ću ti što želiš, Sloane", rekao je. "Što oboje želimo. Ali dobro promisli prije nego mi dođeš. Postoje stvari koje mi se sviđaju, stvari koje želim i očekujem od žene u krevetu. I ne igram ni po čijim pravilima osim po svojima."

24


5. ČEKALA SAM da se vrata zatvore, a zatim pustila da leđima naslonjena potonem niza zid, sve dok se nisam našla na podu, s obje strane okružena kolicima s desertima. Prodrmao me je, u to nije bilo dvojbe. Prodrmao, zaintrigirao, primamio. Možda sam naumila zavesti toga muškarca, ali nisam mogla zanijekati činjenicu da me je svladao, kao i da sam u tome uživala. Bog neka mi pomogne, ali nisam samo igrala ulogu. Uživala sam. Uživala sam u njemu. Kako je to, dovraga, uopće bilo moguće? Znala sam dobro da je tip kriminalac. Lopov. Vjerojatno i gore od toga. Muškarac koji pokazuje srednji prst zakonu i sustavu koji sam se zaklela štititi. Predstavlja sve ono protiv čega se borim. Kvragu, predstavljao je sve ono od čega sam bježala i čiji dio nisam htjela biti. Brutalno sam otresla nadolazeće prizore, one protiv kojih sam se borila svakog prokletog dana. Krv. Strah. Krivnja. Pucanj pištolja odjekivao je u mom umu, zvuk se vrtložio zajedno s vriskom policijskih sirena i dugim, nasilnim vapajem duboke boli. Tyler Sharp bio je tip čovjeka koji će uzeti zakon u svoje ruke i sa zadovoljstvom ga uvrtati dok ga ne polomi. A ja, koja sam uz silnu muku pokušavala sve spojiti - popraviti sve ono što sam jednom sama polomila - ipak sam se trudila uvući u njegov krevet. Nisam se mogla ni vaditi na svoj tajni zadatak. To je možda bio početni motiv, ali ja sam bila ta koja će ga dokrajčiti. Ja sam bila ta koja je to željela. Uzdahnula sam i prošla prstima kroz kosu. Nisam mu vjerovala - nimalo. Ali vidjela sam ga. Kakav god bio Tyler Sharp, bilo je u njemu puno više od one uglađene fasade. Bio je muškarac koji je itekako bio živ, koji je prihvaćao stvari onakvima kakve jesu i nije ni od koga trpio sranja. Bile su to vrline kojima sam se divila, i u jednom kratkom, svijetlom trenutku, poželjela sam da sam djevojka bez plana, bez očekivanja. Žena, a ne policajka. Žena koja ne zna ništa o crnim biljezima na njegovu trajnom dosjeu. Koja čak ni sad ne pokušava smisliti najbolji način da mu se približi i dobije željene informacije. Jer u tome je bila kvaka - žena protiv policajke. Žena koja je čeznula za njegovim dodirom, njegovim tijelom, koja želi osjetiti vatru koju je u njoj potaknuo. Policajka je znala da, jednom kad se poševiš s tipom, riskiraš da se nađeš u slijepoj ulici, naročito ako ti se tip već zavukao pod kožu. Možda se koristim zavođenjem kao oružjem, ali Tyler Sharp me je sasjekao u koljenima. Vidio je iza moje maske onu pravu žudnju i ščepao je. Iskoristio je to i preuzeo kontrolu. Bože, bila sam hodajući klišej. Snažna žena koju je na koljena bacio uglađeni muškarac nabrekla kurca. Možda. Ali nisam kanila izgubiti iz vida svoj krajnji cilj. Došla sam u Chicago pronaći Amy, i u ovom trenutku Tyler Sharp i Destiny bili su mi najbolje polazište. Sve u svemu, kanila sam ostati, proći kroz ona vrata, vratiti se na zabavu i pronaći ga. Znala sam to, a po tome kako me je Tyler gledao, znala sam da zna i on. Zabava je bila u punom jeku kad sam kročila u prostoriju. Što je imalo smisla, pretpostavila sam, s obzirom na to da sam izbivala oko pola sata. No u međuvremenu se

25


svijet promijenio, i činila mi se suluda pomisao da sam uopće očekivala da sve bude po starom. Tada sam opazila Tylera na drugom kraju restorana, vidjevši da me gleda. Vidjela sam plamen u njegovim očima. Ne, pomislila sam. Ništa više nije isto. Pomislila sam igrati na kartu plahosti, ali nisam bila sigurna hoće li povjerovati. Štoviše, nisam to ni željela. Sad je na meni bio red da uzvratim. Torbicu sam bila ostavila kod hostese unajmljene za zabavu pa sam posudila olovku od barmena i njome našvrljala poruku na salvetu. Presavila sam je, zatim dozvala jednu od konobarica i predala joj poruku. "Samo se pobrini da je on dobije", rekla sam pokazavši na Tylera. Ona me zabljesne urotničkim osmijehom. "Nema frke. Sretno." "Šalješ šalabahtere po razredu?" upitala je Kat prišavši mi kad se konobarica udaljila. "Nešto slično." "Mogu li te počastiti još jednom čašom vina?" upitala je podignuvši dva prsta prema barmenu. "Besplatno je", rekla sam. "Neka to ne umanji moju velikodušnost." Uzela je čaše od barmena i dodala mi jednu. "Za uspjeh", rekla je pa podignula čašu da se kucnemo. "Uspjeh? U čemu?" "U čemu god da se ovdje kuha", odvratila je kimnuvši prema konobarici koja je upravo dospjela do Tylera. Promatrala sam kako uzima poruku, odmotava je, potom - vrlo polako - podiže oči prema meni. "Dođi ovamo", oblikovao je usnama, a ta zapovijed kao da me je ispunila, topla i zamamna. "Pa", rekla je Kat živahnim glasom. "Nije li ovo zanimljivo." Jedva da sam je čula. Već sam bila na putu prema njemu. Tyler me je dočekao na pola puta, a taj mali ustupak zadovoljio me je više nego što bi trebao. Očekivala sam da će odugovlačiti sa svojom malom igrom moći i natjerati me da mu dođem. Činjenica da to nije učinio, u meni je pobudila drugu vrstu uzbuđenja. "Jako mi je drago da sam dobio tvoju poruku", rekao je izvlačeći je iz džepa. Razmotao je salvetu i naglas pročitao: "Želim se igrati." Ovlaš me je pogledao. "Jesi li sigurna?" "Iznenađena sam. Ne činiš mi se kao muškarac koji bi popustio djevojci." "Samo ovaj put." Uzeo je moju ruku te je podignuo okrenuvši je prema sebi. Polako je prešao prstima po mome dlanu. Bio je to jednostavan dodir, nimalo erotičan, pa ipak sve je uskovitlao u meni, paleći me i puneći željom koja je ključala ispod površine otkako me je ostavio tamo u hodniku. "Zar me nećeš pitati kakva je igra, što želim, što očekujem." Prignuo se, te mi šapnuo na uho: "Zar ne želiš da ti kažem kako te točno kanim dodirivati?" Da, da, poželjela sam vrisnuti. Željela sam znati. Željela sam biti spremna. Ali to nije bio dio igre - toliko sam bila sigurna. Zato sam ostala sabrana i polako zatresla glavom. "Već sam rekla - trebam te. To je to. To je sve što trebam znati." "Drago mi je to čuti." Posegnuo je za kovrčom moje kose i ležerno je omotao oko prsta. "Tako ne moram gubiti dragocjeno vrijeme govoreći ti kako te namjeravam svući do gola. Kako te planiram baciti na krevet i kušati svaki slasni centimetar tebe." Zadrhtala sam. "Ne", promrsila sam. "Ne moraš. Ali ako mi baš želiš reći, samo daj."

26


Nasmijao se, toplim smijehom punim života. "Primamljivo, ali neću." Uzeo mi je ruku i počeo me povlačiti preko prostorije. "Idemo odavde, hoćemo li?" Oklijevala sam, najednom nesigurna sada kada sam se suočila sa stvarnošću. Zastao je uperivši pogled u moje lice. "Predomišljaš se?" "Ja... ne", rekla sam, prebrzo, ako je bilo suditi prema samodopadnom izrazu na njegovu licu. "Samo sam nervozna", priznala sam. U njegovim se očima vidjela oštrina dok mi se primicao, njegova blizina bila je ujedno smirujuća i uznemirujuća. "Neki kažu da je nervoza dobra za uzbuđenje." Uspjela sam se kiselo naceriti. "Nemoguće", odvratila sam. "Moj kvocijent uzbuđenja već je na maksimumu." "Srce, uvijek se može više." Uzeo mi je ruku. "Za mnom. Odmah!" rekao je i nastavio prema izlazu. "Tyler!" dubok glas zagrmio je odnekud iza nas. "Čekaj malo, čovječe." Tyler me je zaustavio i našla sam se kako stojim s rukom u njegovoj dok nam se Cole August približavao krupnim koracima. "Što ima?" "Samo želim provjeriti vrijedi li dogovor za sutra?" "Apsolutno", rekao je Tyler. Pogledao me je. "Sloane, upoznaj jednog od mojih poslovnih partnera. Cole August." Ispružila sam ruku i ona je nestala u Coleovoj golemoj šaci. Unatoč njegovoj masivnoj pojavi, dodir mu je bio iznenađujuće nježan. "Neću te zadržavati. Siguran sam da Tyler ima planove za vas." Njegov je izraz lica ostao savršeno uljudan, ali u tonu se dalo naslutiti nešto mračno, i dok mi je puštao ruku, nisam se mogla otresti drhtavice. Instinktivno sam se približila Tyleru i laknulo mi je kad me je obgrlio rukom oko struka. "Vidimo se poslije", rekao je Cole preusmjerivši pažnju na Tylera. "Jesi dobro?" upitao je, još me jednom brzo okrznuvši pogledom. "Sve pet. Razgovarat ćemo sutra." "Dovući ću i Evana." Okrenuo se prema meni i iako mu je osmijeh bio blistav, oči nisu odavale ništa. "Drago mi je da smo se upoznali, Sloane", rekao je, zatim se okrenuo, ostavivši me neobično smetenu. Kao da mi je nešto promaknulo. Ali onda mi je Tyler uzeo ruku i primaknuo je usnama. Utisnuo je poljubac u moj dlan i, unatoč nježnosti, dodir je u meni izazvao pravu buru pomiješanih osjećaja. "Dođi", rekao je i poveo me prema izlazu, zastavši tek kako bih preuzela torbicu s garderobe. Jednom kad smo se našli izvan Palm Courta, poveo me je kroz predvorje. Bilo je prekrasno. Raskošno ukrašeno, ali ipak nepretenciozno. Ukusno, ugodno, pa ipak elegantno. Jedva da sam vidjela vražje mjesto. Usmjerio me je nadesno pa dolje niz stube do ulaza. Prošli smo kroz vrata i dao je znak poslužitelju parkinga. Trenutak poslije, blistavi crni Lexus zaustavio se pred nama i poslužitelj je otvorio vrata. Tyler mi je pokazao rukom neka uđem, i kad jesam, položio je ruku na poklopac motora i sagnuo se. Zavukao je ruku na moj zatiljak i prstima mi promrsio kosu. Privukao me je bliže, potom mi usne poklopio svojima, a silovitost poljupca zagrmjela je mnome, tijelo mi se zgrčilo, bilo ubrzalo. "Tyler", promrmljala sam kad se nježno odmaknuo.

27


Oči su mu bile tople dok je kimao vozaču. "Ostavi Redu svoju adresu i telefonski broj. Sutra", rekao je, "budi spremna za mene." Zinula sam. Da me je zalio kantom hladne vode, ne bih bila više iznenađena. "Zar me zajebavaš?" "Iščekivanje, srce", rekao je glatko. "Najmoćniji od svih afrodizijaka." "Aha?" rekla sam i pokazala mu srednji prst. "E pa, iščekuj ovo." Nasmijao se, što mi i nije bila namjera, a smijeh je bio malo previše samodopadan. "O, da?" rekao je glasom što me je zapekao poput sporog, tekućeg viskija. "Uživat ću kad te budem jebao." O, Majko Božja. Moje tijelo praktično je vibriralo od žudnje i frustracije. Ali, dovraga, zadržala sam hladnokrvnost. "U to ne sumnjam", složila sam se sladunjavo. "Ali si propustio priliku." A onda, prije nego što su se Tyler i poslužitelj dospjeli i pomaknuti, dograbila sam kvaku i treskom zalupila vražja vrata.

28


6. KOJI KURAC? Mislim, stvarno? Koji se jebeni kurac upravo dogodio? Naslonila sam se, frustrirana, na mekanu crnu kožu i sijevala bodežima u zatiljak muškarca koji me je vozio. Red. Tyler je rekao da se tip zove Red, što je vjerojatno značilo da mu je na platnom popisu, a ne tek slučajni vozač jedne od prijevozničkih tvrtki. Promislila sam o tome da pustim Reda da učini upravo ono što je Tyler naredio - da me odvede kući. Ali onda bih ujutro morala uzeti taksi do The Drakea jer mi je automobil i dalje bio na hotelskom parkiralištu. Zapravo nisam željela poći kući. Bila sam nervozna i napeta, i iako sam vraški dobro znala da sam trpjela posljedice Tylerova zalijevanja hladnom vodom po mom podivljalom libidu, rekla sam sebi da je izvor moje frustracije činjenica da mi je potpuno sjebao plan. Ući, zbližiti se i doznati priču o Amy. Duboko sam uzdahnula kako bih se podsjetila zašto sam uopće došla na ovu zabavu. Ne zato što sam se željela uvući u Tylerov krevet - iako je i to sasvim sigurno bio značajan poticaj - nego zbog Amy. To što mi je Tyler zalupio vratima pred nosom nije značilo da ja moram zalupiti vrata pred svojim ciljem. Imala sam plan B, a iako je bio rizičan, u velikom poretku stvari nije bio ništa rizičniji od seksanja s muškarcem za kojeg je cijela policijska zajednica na Srednjem zapadu vjerovala da je zločinac. Uz malo sreće, moglo bi čak i upaliti. Bili smo na Lake Shore Driveu pa sam se nagnula naprijed i rekla Redu neka skrene i vrati se na natrag na Aveniju Michigan. "Raspoložena sam za šetnju", rekoh mu. "Možete me ostaviti bilo gdje." Činilo se da je u nedoumici, ali nije mi proturječio, a ja rekoh sebi da je to dobar znak. Ostavio me je ispred Water Tower Placea i napravila sam pravu predstavu od ulaska u trgovački centar. Nije bilo ni devet sati pa je centar još uvijek bio otvoren i krcat svijetom, a ja sam se muvala naokolo dobrih deset minuta prije nego što ću izići i vratiti se na ulicu. Posrećilo mi se jer je ubrzo naišao taksi. A onda sam otišla do Destinyja. Bila sam tamo već dvaput dosad, dakako. Prvi put kako bih malo promotrila mjesto, kako bih ga osjetila i, nadala sam se, malo porazgovarala s djevojkama. No osoblje nije bilo otvoreno za tračanje o bivšim zaposlenicima, a bila sam podjednako neuspješna i kad sam pokušala zapodjenuti razgovor na parkiralištu. Drugi put sam došla tamo s molbom za posao. Ako djevojke nisu željele razgovarati s nepoznatim osobama, možda će htjeti s jednom od svojih. Međutim, i taj se plan raspao. Sada sam, pak, mogla zaigrati na kartu Tylera. A ljepota svega je bila u tome da sam, čak i ako cijela ta stvar propadne, i dalje imala pokriće - sve zato jer me je Tyler ostavio napaljenu i na suhom ispred The Drakea. Svejedno, moj mi plan nije sasvim umirio živce i srce mi je tuklo dok sam plaćala taksistu kad sam izišla ispred diskretnog ulaza u Destiny. Ušla sam unutra, shvativši da

29


subotom žene ne moraju platiti upad, i nastavila kroz vrata koja su odvajala predvorje od kluba. Zastala sam tik uz vrata i malo se ogledala oko sebe pretvarajući se da provjeravam nešto na mobitelu. Kako sam već prije bila ovdje, znala sam što mogu očekivati - stolovi, svaki s velikim, uzdignutim podijem na sredini. Djevojke plešu uz šipku, a muškarci gledaju i piju te dijele napojnice. A onda još malo dijele napojnice kad djevojka klizne bliže, pružajući im pogled izbliza, bilo na cice ili na dupe, sve za nekoliko dodatnih novčanica. Zatomila sam osmijeh sjetivši se kako je Candy prolazila za dobrih noći u svojim plesačkim danima. Iako naporan, u pravom klubu ples može biti itekako unosan. U ovom trenutku, međutim, nisam bila zainteresirana za plesačice, muškarce, ni za ono što se događalo u mračnim, zabačenim kutcima. Umjesto toga, sve što sam željela bilo je dokopati se Tylerova ureda. Ugledala sam vrata s prozorčićem na suprotnom kraju goleme prostorije, odmah desno od šanka. Na vratima je bio natpis, i iako ga nisam mogla pročitati s ove udaljenosti, pretpostavila sam da upozorava kako je pristup dopušten samo zaposlenicima. Krenula sam u tom smjeru, stavila ruku na kvaku i gurnula. Očekivano, barmen je za mnom povikao: "Zahodi su na onu stranu", pokazujući u smjeru iz kojeg sam došla. "Hvala", rekla sam slatko. "Ali ne treba mi. Samo ću pričekati Tylera u njegovu uredu." "Ma nemoj?" "Aha", rekla sam, lagano prešavši jagodicama prstiju preko ključne kosti. Nadala sam se da izgledam barem malo nacvrckano i prilično seksepilno. Nadala sam se da izgledam kao netko koga bi Tyler odveo u stražnju prostoriju. Barmen je oklijevao dovoljno dugo da me zabrine, pa sam se nastavila junačiti. "Upravo sam ga ostavila u The Drakeu. Morao je završiti nešto s Coleom, ali rekao mi je da ćemo se naći ovdje." Pojačala sam voltažu u osmijehu. "Dao mi je prilično jasne upute gdje želi da ga čekam. I kako želi da sam, ovaj, odjevena", dometnula sam. Tada sam slegnula ramenima. "Nazovi ga ako želiš, ali trebao bi biti ovdje za manje od pola sata." A onda, dok mi je srce luđački tuklo, prošla sam kroz vrata i našla se u hodniku. Nagađala sam da barmen neće nazvati da provjeri moju priču, barem ne još pola sata. Do tada ću već imati dovoljno vremena da pročačkam spise o zaposlenicama Destinyja. Nadala sam se da su u Tylerovu uredu - pretpostavljala sam da ga ima - ali, ako ga i nema, zaključila sam da bi glavni ured trebao biti dolje niz hodnik. Pregledat ću spise, vidjeti koje sve informacije - bilješke, adrese, detalje - Destiny ima o Amy, a onda pobjeći na stražnji izlaz. Sutra ću se, nema sumnje, morati nositi sa sranjima, ali barem ću imati informacije. U najboljem slučaju, uspjet ću se glatko izvući odavde te pozvati taksi iz obližnje trgovine. U najgorem, pak, barmen će zvati policiju, pričekat ću dok me ne uvuku u patrolno vozilo pa ću im odati tko sam zapravo i moliti ih da zažmire na jedno oko u ime profesionalne solidarnosti. Iskreno govoreći, mogla bih se nositi s oba ishoda. A istina? Jedva sam čekala malo neslužbeno pronjuškati. Nisam bila na poslu, i proklet bio Četvrti amandman. Nisam bila sigurna je li to zbog trenutka ili zato što mi je krvlju i dalje strujila uspomena na Tylerov dodir, no znala sam samo da odavno nisam bila ovako nabrijana. Svidio mi se taj osjećaj.

30


Tylerov ured bio je slijeva i odahnula sam kad sam otkrila da nije zaključan. Ušla sam, potom za sobom zaključala. Za svaki slučaj. Bio je jednostavno uređen. Uz jedan zid ormarići za spise, velik, funkcionalan stol, dvije stolice za goste i mali, naoko udoban, kauč. Na jednom zidu dominirala je ploča za pisanje prekrivena nečim što je izgledalo kao raspored smjena zaposlenika. Ostali zidovi bili su ukrašeni uokvirenim fotografijama građevina. Neobični kutovi. Zanimljivi svodovi. Neboderi što streme prema nebu. Sve su bile crno-bijele, a svaka kao da se fokusirala na različit arhitektonski element. Bile su divne, i iako nikad ne bih očekivala umjetnička djela ovakvog tipa na mjestu kao što je Destiny, upoznavši Tylera, nisam mogla zanijekati da mu fotografije pristaju. Iskreno govoreći, voljela bih da mogu odvojiti malo vremena da ih razgledam. Ali obaveze zovu pa sam krenula prema ormarićima za spise. Bili su to okomiti metalni ormarići, svaki s četiri ladice, i svaki je bio gotovo moje visine. Ladice su bile jednostavno označene po abecednom redu, i u sebi sam se pomolila da su u njima bili dokumenti o Destinyju, a ne njegovi osobni. Povukla sam jednu od ladica s oznakom D-F zaključivši da mi je to najbolja šansa jer bi dokumenti o Amy mogli biti pohranjeni pod slovom D zbog njezina prezimena Dawson. Ladica se, međutim, nije dala izvući i na vrhu sam zamijetila mehanizam za zaključavanje. Kvragu. Pohitala sam natrag do stola i tek što sam počela tragati za ključem ili nečim čime bih mogla obiti bravu, začula sam kako netko drmusa kvakom. Bacila sam pogled na sat. Nije prošlo ni pet minuta. Zatvorila sam ladicu od stola i trkom obišla stol krećući se na prstima kako mi potpetice ne bi lupkale po drvenom podu. Čula sam zveket ključeva, a onda vidjela kako se ključanica okreće. Vrata su se počela otvarati prema unutra baš kad sam skočila na stol, naslonivši se blago unatrag, tek toliko da istaknem grudi, i zalijepivši osmijeh za koji sam se nadala da će uvjeriti barmena da sam ovamo došla samo kako bih bila nevaljala s Tylerom. Samo što to nije bio barmen. Bio je to Tyler, glavom i bradom. "Pa", rekao je ušavši u ured, a potom za sobom zaključao vrata. "Nije li ovo zanimljivo?" Prekrižila sam noge, nastojeći ignorirati ledenu navalu panike koja me je zapljusnula. Podsjetila sam se da moram ostati mirna, da je ovaj scenarij pokriven jednim od mojih planova. Ali planovi se u stvarnosti uvijek izjalove i morala sam se dobrano potruditi kako bih kontrolirala disanje. "Naljutio si me", rekla sam dodavši glasu senzualnu notu. "I mislila sam doći ovamo i pokušati ti promijeniti mišljenje." "Jesi li?" Nagnula sam glavu u stranu. "Greg te je nazvao, zar ne? Rekao ti je da sam ovdje.” “Nije." "Nije", zamišljeno sam ponovila. Greg možda jest zvao, ali nije to bio razlog Tylerova dolaska u Destiny. Nema šanse da je mogao stići ovamo za jedva pet minuta. "Nije", opet sam rekla. "Slijedio si me." Prišao je dva koraka bliže, a meni se bilo smjesta ubrzalo. "Rekao sam ti, Sloane. Kanim otkriti što želiš, zašto si me tražila. I zašto si mi rekla da želiš nastaviti igru." "Već sam ti sve rekla", odvratila sam. "Zar je teško povjerovati u to da te želim? Da si me razbjesnio? I da sam došla zato da bih se pobrinula da te dobijem?"

31


Opušteno se nasmijao. "Kako se ova priča razvija, dobiva dušu. Ali nisam je popio." Sad je između nas bilo samo nekoliko metara i lako je smanjivao razdaljinu sve dok se nije našao točno ispred mene, tamo gdje sam sjedila na rubu njegova stola. Posegnuo je i razdvojio mi noge, potom ih nježno raširio. Stao je između mojih koljena, zatim mi obujmio zatiljak povlačeći me prema sebi dok se i sam naginjao, pa me silovito poljubio, ugrizavši mi donju usnicu prije nego što se povukao. "Pokušaj opet", rekao je. Glas mu je bio vedar, ali napeto me je gledao, i iskoristila sam ono malo vremena prije nego što sam odgovorila kako bih se podsjetila da je Tyler Sharp bio briljantan muškarac koji nije sve ovo postigao - bilo u legalnim ili nelegalnim poslovima zato što je bio blesav, ili slijep, ili neoprezan. Upravo suprotno, bio je i pametan, i oprezan, i nemilosrdan. A to je značilo da ga moram nadmašiti. "Jesi li znao da sam se prijavila za rad u Destinyju?" upitala sam. "Odbili su me bez po muke." "Jesi li?" "Bilo mi je to baš čudno jer imam iskustva u konobarenju." "U Destinyju ne mijenjamo često zaposlenike", odvratio je. "Naši su zaposlenici iznimno odani. Ali počinjem shvaćati." Podizao mi je haljinu sve dok mu prsti nisu naišli na golo bedro. Zadrhtala sam, njegov me je dodir opijao. Onda je polako, silno polako, kliznuo prstima prema mojem spolovilu. "Što to planirate, gospođice O'Dell?" promrmljao je kad je prstima pronašao rub mojih gaćica. Zavukao ih je, i oštro sam dahnula, potom ispustila jauk čistog, senzualnog užitka. "Jesi li se nadala upotrijebiti svoje ženske čari da me uvjeriš da ti dam posao?" "Ja... da. O, Bože, Tyler." Spustila sam ruke iza sebe na stol i izvila leđa topeći se pod njegovim dodirom. "Sviđaju mi se tvoje čari", rekao je, uvukavši dva prsta duboko u mene, potom ih polako izvlačeći. "Onda, hoćeš li?" jedva sam uspjela procijediti. Željela sam njegove prste natrag. Pogledala sam ga. "Molim te", rekla sam i u tom trenutku nisam bila sigurna molim li za njegove dodire ili za posao. Nježno je usnama okrznuo moje. "Uvjeri me", rekao je. Otišao je na drugi kraj prostorije pa sjeo na kauč, ostavivši me na stolu, samu, napaljenu, i više nego frustriranu. Pogledala sam ga. To prekrasno lice, one široke, pune usne. Pustila sam da mi pogled odluta dolje gdje je njegova erekcija napinjala tkaninu hlača. Znala sam što želi - i prokleta bila ako nisam željela isto. Samo u jednom djeliću trenutka pomislila sam na ono što radim. Na ono što sam. Na granice koje se ne mogu prijeći i pravila koja se ne bi smjela prekršiti. Ako je ovo bilo što drugo osim neslužbene operacije, bila bih drakonski kažnjena. A ako sam pokušavala iskoristiti bilo što od onoga što sam kroz posao naučila, odvjetnik obrane pokušao bi odbaciti dokaze argumentima o kršenju procedure, potkrijepivši sve izjavama poput "skandaloznog ponašanja" koje "šokira savjest." No ovo je bila moja privatna istraga i nisam bila na dužnosti. Večeras čak nisam bila ni policajka. Nisam imala ovlasti ni čin. Moja značka nije vrijedila ni pišljiva boba ovdje u Chicagu. Ovdje nije bila riječ o zakonu, nego o pregovaranju i žudnji. A sve se svodilo na to da sam željela. Željela sam tog muškarca, ali i informacije koje mi je mogao dati.

32


Kliznula sam sa stola i prišla mu. Polako, ali odlučno, kleknula sam ispred njega namjestivši se između njegovih nogu baš kao što je i on maločas. Posegnula sam za kopčom na njegovu remenu i stala ga otkopčavati. "Mogu biti vrlo uvjerljiva", rekla sam, te otkopčala gumb na hlačama. Polako sam spustila patentni zatvarač. "Vrlo uvjerljiva", ponovila sam dok sam uvlačila ruku u njegove hlače i oslobađala njegovu nabreklu, savršenu kitu. Podignula sam glavu, samo na djelić trenutka, i vidjela plamen u njegovim očima. Onda sam ga obujmila rukom i prinijela glavić ustima, osjetivši snažan trzaj želje i moći kako me presijeca dok je uvlačio dubok, drhtav dah. Imao je okus soli i mošusa i muškosti, i dražila sam ga jezikom uživajući u zvukovima zadovoljstva koje je ispuštao, u muklom stenjanju. Uvukla sam ga još dublje i njegovo se tijelo napelo poda mnom. Sva ta moć i strast, sve je to bilo čvrsto sapeto pod mojom vlašću, samo čekajući da ga oslobodim. Usisala sam, uzimajući ga dubokim, dugim prodorima, očajnički ga želeći uvući još dublje, dovesti ga do ruba, a kad sam osjetila prve drhtaje - kad sam znala da je tako blizu polako sam se povukla i pogledala ga kroz trepavice, usana vlažnih od njega i šapnula sam: "Hoćeš li mi dati posao?" "Da", zaječao je. "Ali ne u Destinyju." Zapiljila sam se u njega. A tada - iako mi je tijelo bilo vrelo i bolno od želje, iako sam u tom trenutku više od svega željela njegov prekrasni kurac duboko u sebi - nasmijala sam se. "Gade", rekla sam. "Isuse", rekao je glasom napetim od samokontrole. "Ovo nije ono što sam planirao, ali moram te imati. Sad.” “Planirao?" "Došla si niotkuda i bacila me s nogu", rekao je dok je posezao u ladicu malog stolića pokraj kauča i izvukao kondom. "Imat ću te kako spada, u mom krevetu, Sloane, u to budi sigurna. Ali sad ću te pojebati." "Ja..." "Ne. Ne progovaraj", prekinuo me je dok je navlačio kondom. "Samo podigni tu haljinu, svuci gaćice i dolazi ovamo." "Trebala bih poći", rekla sam iako mi se spolovilo grčilo od iščekivanja, a bradavice se bolno napele. "Trebala bih se okrenuti i otići." "Ali nećeš." Oklijevala sam, dio mene želio je otići samo kako bih ga ostavila na rubu. Ali to se neće dogoditi. Previše sam ovo željela. Previše sam željela Tylera. "Ne", šapnula sam dok sam zavlačila ruku pod haljinu pa svukla gaćice. "Neću otići." Ostavila sam gaćice na podu i polako mu prišla. "Tako treba", rekao je kad sam se popela na kauč, a moja se haljina raširila oko nas. Bila sam na koljenima, cipele sam ostavila na nogama, spolovilo mi je bilo sklisko i mokro. Posegnula sam dolje i pronašla mu kurac, potom se namjestila točno nad njime tako da mu je glavić tek malo ušao u mene. Prikovao me je pogledom, a onda, prije nego što sam dospjela reagirati, dograbio mi je kukove i spustio me dolje nataknuvši me na sebe. Vrisnula sam kad i on, njegovo se tijelo izvilo naprijed dok je prodirao u mene, a ja sam se izvila natrag primajući ga još dublje. Jednu je ruku s mog kuka premjestio na moj klitoris, milujući me dok sam ga jahala, iskre užitka frcale su u meni, vrtložeći se sve brže i brže.

33


"Isuse, predivna si", rekao je dok me je milovao i dražio. Ispružila sam ruku i položila je na njegova prsa. Pod košuljom sam mogla osjetiti otkucaje njegova srca. Oči su mu bile otvorene, prikovane čvrsto na moje, i mogla sam vidjeti kako se u njemu podiže oluja. "Tyler", promrmljala sam kad je podignuo ruku i pronašao mi dojku, milujući mi obline prije nego što će mi blago uštipnuti bradavicu i odapeti strijele užitka mojim tijelom. "Tako je, dušo", rekao je dok mi se tijelo grčilo oko njega. Prsti su mu nastavili prema mom klitorisu, slatko me mučeći dok sam se sve više i više uzbuđivala. "Stavi mi ruke na ramena", rekao je. "Tako. Želim te gledati kako me jašeš", zapovjedio je, a ja sam ga poslušala, nabijajući se na njega, osjećajući kako prodire duboko, tako duboko, i svakim novim prodorom mogla sam vidjeti kako u njemu raste orgazam, baš kao i u meni. "Hajde", rekao je, glasa napetog. "Svrši sa mnom. Želim te gledati kako svršavaš." Njegove su riječi bile poput magije i raspala sam se u milijun komadića, moje tijelo stezalo se oko njegova kao da je to bilo jedino što me je držalo na zemlji. "Da", rekao je, njegovi vješti prsti držali su me gore kad se opet zabio u mene, i opet, prije nego što je i sam najzad dosegnuo vrhunac, a onda se svalio na naslon kauča rukom me privukavši na sebe. "Opa", rekla sam mlitavo ležeći na njemu. Kad sam smogla snagu, podignula sam glavu. "Sve ovo, a i dalje mi ne daš da radim u Destinyju." Obasjao me je lijenim osmijehom. "Nije to posao za tebe. Pomoći ću ti pronaći nešto drugo. Ali, znatiželjan sam, od svih klubova u svim gradovima na ovome svijetu, zašto tako očajnički želiš raditi u mome?" Morala sam se nasmijati na parafrazu Bogartova citata, ali znala sam i to da mu moram dati odgovor. Još jednu laž. I iako me ta stvarnost nije ni najmanje mučila prije samo nekoliko sati, sada mi se želudac zgrčio. "Prijateljica mi je rekla da je Destiny dobro mjesto za konobarenje. Dobre su napojnice, dobra uprava, pristojni gosti." "I?" upitao je kad sam se odmaknula s njega i sklupčala na kauču. "Kad sam stigla u Chicago, ispostavilo se da ona više ovdje ne radi. Pokušala sam je pronaći, ali nitko nije čuo za nju. Zabrinuta sam." Ovo je, barem, bila istina. "Kako se zove?" "Amy. Amy Dawson, ali možda se nije služila pravim imenom." Zamišljeno je kimnuo. "Rane dvadesete? Plavuša? Tetovaža tratinčice?" Spirala ljubomore podizala se mnome. "Na dupetu. Da." "Okrenula se u svom kostimu i otišla." "Kostim?" "Uniforma školarke", rekao je. "Malo klišeizirano, doduše, ali vrlo popularno kod mušterija." "Kladim se da jest. Dakle, ima novi posao. Gdje?" "Vegas, mislim. Ali nisam sasvim siguran; bio sam joj poslodavac, ne roditelj." "A ljubavnik?" upitala sam. Jedan me je trenutak gledao, i kunem se da je mogao vidjeti kako mi u očima ključa ljubomora. Zatim je odmahnuo glavom. "Ne. Bila je pomalo zatreskana u mene. Jednom je nešto pokušala, ali odbio sam je."

34


"Plavuša, lijepa, dupe dovoljno dobro da tu i tamo baciš na njega pogled. Zašto si je odbio?" Obrve su mu se tek malo podignule. "Kao prvo, ne petljam se sa zaposlenicama. Jednom sam to učinio, davno, i shvatio da nije dobro ni za posao ni za moj razum. Kao drugo, bila je premlada. Volim da su žene barem nekoliko godina punoljetne. Sočnije su." Zatim me je polako odmjerio. "Tako su stvari zanimljivije." "Oh. U redu, dakle." Pročistila sam grlo. "Kako bilo, tako sam završila u Destinyju. A sada želim pronaći Amy." "Vjerujem ti." "Zašto mi ne bi vjerovao?" Smijeh mu je bio mukao i nimalo veseo. "Tako je puno razloga. Uglavnom, ne dajem svoje povjerenje olako, no unatoč svemu, shvatio sam da tebi želim vjerovati. Što je pomalo uznemirujuće." "Unatoč svemu?" Ispružio je ruku i pomilovao me po obrazu vješto izbjegavši pitanje. "Moguće je da je ostavila adresu kad je odlazila. Trebala bi biti u potpunosti isplaćena, kako ne bismo morali slati ček poštom. Ali uvijek pokušavamo nabaviti adresu zbog poreza. U ovoj vrsti posla, rijetko kad imamo saznanja o trenutačnom boravištu, ali mogu provjeriti." "Bila bih ti zahvalna", rekla sam dok je namještao hlače i zakopčavao remen. Dok je prilazio ormariću, skupila sam gaćice i navukla ih, a zatim krenula za njime. Otvorio je ladicu označenu D-F, što mi je izmamilo osmijeh, zatim izvukao spis Amy Dawson. Otvorio ga je, pregledao i onda mi ga predao. Nije tamo bilo bogzna što. Osim uobičajenih stvari poput telefonskog broja i broja socijalnog osiguranja, u obrascu je još bila navedena Candyna adresa u Indiani kao njezina boravišna, te ona čikaška koja je bila prekrižena crvenom kemijskom. Na marginama je netko dopisao "Vegas" te datum otprije dva tjedna. Pogledala sam Tylera. "Valjda si bio u pravu." "Ali ti i dalje nisi zadovoljna." "Ona nije ovdje. A to znači da je moram nastaviti tražiti. Treba mi adresa", nastavila sam. "Potražit ću na internetu sve osobe s imenom Amy Dawson u Vegasu i okolici, počet ću odatle, ali to će uglavnom biti fiksni telefonski brojevi, a moja Amy se nema običaj gnjaviti ničim doli mobitelom." "Na koji se ne javlja?" "To me i brine", složila sam se. "Mogla ga je izgubiti. Ostati bez novca da plati račun. Možda je skoknula do Meksika s nekim frajerom pa me jednostavno ignorira. Ali..." Utihnula sam i slegnula ramenima. "Jesi li se čula s njezinim bivšim stanodavcem?" "Nisam", priznala sam. "Amy je tip djevojke koja će ostavljati poruke i slati e-mailove. Nikad nije imala vremena poslati prijateljima svoju adresu stanovanja." Uzdahnula sam. "A ući joj u trag nije nimalo lako. Nema pretplatu na časopise, nema zdravstveno osiguranje. Ne posjeduje automobil." "Takva cura lako može nestati s radara." "Bome može", rekoh. Zaustila sam još jednom zamoliti za posao u Destinyju - željela sam upoznati djevojke s kojima je Amy bila bliska - ali Tyler me je preduhitrio. "Pa, ajde", rekao je. "Pođimo provjeriti u njezin bivši stan."

35


7. NJEZIN JE STAN bio samo nekoliko blokova dalje, i Red - koji mora da je pokupio Tylera tri sekunde nakon što je mene ostavio - odvezao nas je do tamo. Tek je prošlo jedanaest navečer, ali to nije smelo Tylera. Apartman je bio u šugavoj prenamijenjenoj kući u kojoj je originalno predvorje pretvoreno u neku vrstu recepcije. Na jednom kraju predvorja podignut je novi zid, a uz vrata je bio montiran mali žuti portafon. Tyler je pritisnuo gumb. Pa čekao, pa ponovno pritisnuo. "Koji kurac?" zapucketao je glas. "Jebemu mater, što hoćete u ovo doba noći?" "Je li soba Amy Dawson već iznajmljena?” “Zanima vas?" Glas je sad bio puno pomirljiviji. "Moguće." Statički šum u zvučniku je utihnuo. Trenutak poslije, vrata su se otvorila i starac s obrvama koje su podsjećale na gusjenice otvorio je vrata. Na sebi je imao ofucani haljetak od flanela. Pokazao nam je neka uđemo. "Prvi kat. Tamo otraga." Poveo nas je otraga i otvorio vrata. Soba je bila nešto najdepresivnije što sam u životu vidjela. Ništa više od prenamijenjenog ormara bez prozora. "Najjeftinija soba koju imamo", rekao je starac. "Je li vam rekla da se seli?" upitala sam. "Da ide nekamo?" "Ne nekamo. Rekla je da je dobila posao u Vegasu." Ogledala sam se oko sebe. U sobi nije bilo ničega, čak ni ostataka smeća. "Vi čistite?" "Ne, ona je. Željela je svoj polog natrag. Dao sam joj ga. Tako da me nemojte zajebavati." Zurila sam u njega. "Ne bih se usudila." Susrela sam Tylerov pogled. "Dakle, spakirala se, očistila i udarila put pod noge. Ali nije vam rekla kamo će?" upitala sam starca. "Je li uzela taksi do autobusne postaje? Unajmila automobil?" "Nemam pojma. Ali netko ju je odvezao. Toliko sam vidio." "Tko?" li?"

"Vidio sam auto, ali ne i vozača." Pogledao je po sobi. "Niste zapravo zainteresirani, je

"Žao mi je", rekao je Tyler, a onda mu tutnuo u ruku dvadeseticu. "Žao nam je što smo vas probudili." "Netko je otišao u Vegas s njom", rekla sam. "Ili ju je barem odvezao do autobusnog kolodvora. Možda cure u Destinyju znaju tko." "Mogle bi znati", rekao je dok smo odlazili otraga gdje je stajao Red, koji nam je otvorio vrata. "Ali o tome ćemo poslije. Ovo je bilo dosta za jednu noć." U pravu je, pomislila sam dok sam sjedala na stražnje mjesto pokraj njega. Moja zabrinutost za Amy brzo je blijedjela, ali dok sam se namještala u sjedalu da pogledam Tylera, nisam mogla a da ne pomislim na Kevinove optužbe - da su ovi tipovi u svakojakim sranjima. A što god da bilo u pitanju, željela sam doznati je li to bila istina.

36


Neko smo se vrijeme vozili u tišini - Tyler je primio nekoliko poruka na koje je morao odgovoriti, a ja sam iskoristila priliku da pošaljem e-mail Candy i kažem joj kako je sve izglednije da je Amy živa i zdrava i da se ludo provodi u Vegasu. Zatim sam preko internetskog pretraživača u mobitelu počela tragati za osobama s imenom Amy Dawson na području Vegasa. Nije ih bilo previše i kanila sam odmah ujutro početi nazivati. Kad smo najzad dospjeli do dijela Chicaga koji sam prepoznala - dolje kod Magnificent Milea - spremila sam mobitel i namrštila se. "Vozimo se u pogrešnom smjeru", primijetila sam. Tyler je spustio telefon i očima slijedio moj pogled. "Ne", kazao je. "Ne vozimo." "Zar je ovo put za Pilson?" upitala sam misleći na svoju četvrt. "Jedan od putova", odvratio je. "Ali ne idemo do tvog stana." Izvila sam obrvu. "Ne? Što se dogodilo s onim da kažem Redu svoju adresu? Da budem spremna sutra? Što je značila ona predstava kad si me smjestio na stražnje sjedalo ovog auta?" "Kao prvo, već je prošla ponoć, što znači da je već sutra. A kao drugo, stvari su se promijenile", rekao je značajno me pogledavši. "Uostalom, promijenio sam mišljenje." Radoznala, naslonila sam se. "Onda, kamo ćemo?" upitala sam, ali nisam trebala ni pitati. Red je već parkirao Lexus ispred The Drakea. "Što ako samo želim poći kući?" upitala sam dok mi je otvarao vrata. "Rekao bih - ne." "Oh." Promislila sam o ovome. Promislila sam o svojoj prilično žestokoj reakciji na njegove riječi. Bacili smo jedno drugo na koljena tamo u Destinyju. Ali sad... sad je Tyler zasigurno bio onaj koji je imao kontrolu u svojim rukama. Ispružio je ruku. Oklijevala sam samo djelić sekunde, potom je prihvatila i dopustila mu da me uvede u hotel, pa gore uza stube prema lobiju. "Nadam se da ti je soba blizu", veselo sam rekla, odlučna sačuvati pribranost. "Jedva čekam odbaciti ove potpetice." Spustio je pogled prema stopalu koje sam ispružila kako bih mu pokazala strahovito neudobne sandale s remenčićima i sjajnu novu pedikuru. "Ljupko. Ali možda mi bude draže da ih ostaviš na nogama", dometnuo je, i nije bilo dvojbe u vrelini njegova glasa. "Sve ostalo možeš svući." Jao meni. Toliko o pribranosti. Opet me je vrlo bučno izbacio iz ravnoteže. Polizala sam usnice. "Je li vam to neki poseban fetiš, gospodine Sharp?" "Prilično uobičajen, rekao bih." Bili smo blizu plišanih kauča u lobiju i pokazao mi je da sjednem. Kad sam se smjestila, sjeo je pokraj mene, podignuo mi nogu i položio gležanj na svoje bedro. Rub haljine bio je točno iznad koljena, a nisam imala čarape. Prsti hladnoga zraka šuljali su se ispod nabora moje haljine hladeći moju već zagrijanu kožu. Doduše, ni on mi nije pomogao da se rashladim. Upravo suprotno. Polako je pratio rub haljine, prstima me paleći, ostavljajući užareni trag na mom golom bedru. "Nije, međutim, jedan od mojih." "Tyler." Više nisam mogla izdržati. Bila sam iznenađena da sam i ovoliko uspjela. "Hm?" "Stvarno bi trebao prestati." "Možda, ali ne želim." Pažnju je preusmjerio na stražnji pregib mog koljena, njegovi vješti prsti milovali su točku toliko osjetljivu da je osjećaj bujao među mojim bedrima pa sam

37


morala zaječati. "Imao sam te", rekao je. "Ali nisam te još ni omirisao." Pogledala sam mu u lice, a čista, otvorena želja koju sam tamo vidjela bila je duboka i živa, kao i moja. "Molim te", šapnula sam. Zapravo sam kanila reći Molim te, prestani. Barem sam tako mislila. Ali nije tako ispalo. Rukom je obujmio moju nogu i milovao mi list polako, polako, tako bolno polako. "Molim te", rekla sam, još jednom pokušavši. "Ljudi će buljiti." "Možda. Ali ne vjerujem da ti je previše stalo. Znam da meni nije." Sklopila sam oči. Bio je u pravu. Najzad, prsti su mu nježno okrznuli moj gležanj, zatim je nastavio dolje do kožnih remenčića na sandali prije nego što će pronaći pregib stopala i nježno pratiti njegov rub. Bilo kojeg drugog dana, vjerojatno bih se zgrčila jer bi me škakljalo. Ali u tom trenutku nije bilo ni blizu škakljivo. Bila sam tako prokleto uzbuđena. "Ne", promrsio je dok mi je polako spuštao stopalo na pod. "Nemam fetiš na stopala. Ali ako ga ikad budem u sebi otkrio, zasigurno ću početi s tvojima." "Dakle, nemaš nikakvih zanimljivih sklonosti?" zadirkivala sam ga nastojeći zvučati odvažno kako ne bi uočio koliko me je prodrmao. I da, pokušavajući zamisliti što je kanio sa mnom jednom kad dođemo u sobu. "Nikakav fetiš?" "Nisam to rekao." Ustao je, zatim ispružio ruku da mi pomogne. "Ako ne stopala, što onda?" upitala sam, uživajući u načinu kako je čvrsto skupio prste oko mojih. Očima je polako prelazio po meni, pogledom uznemirujućim, no ujedno silno erotičnim. "Uskoro ćeš doznati." U trbuhu mi je zatreperilo kad me je poveo prema dizalu. Vrata su se glatko otvorila, a Tyler je pustio moju ruku, položivši mi je na leđa dok me je usmjeravao prema lijepo uređenoj kabini. Izgledala je prije kao kakav sobičak, zapravo. Zrcalo od poda do stropa dominiralo je jednom stijenkom, s obje strane omeđeno ugrađenim svjetiljkama. Pred zrcalom, i točno ispred nas, bio je mali, dražestan kauč. "Kauč za komiranje", izjavio je Tyler kad je susreo moj pogled u zrcalu i izvijenu obrvu. "Naslijede iz doba korzeta i nedostatka klima-uređaja, valjda. Ali sasvim je sigurno da navodi na neke zanimljive mogućnosti u našem suvremenom svijetu." "Nema mnogo katova u ovom hotelu", primijetila sam, osvrnuvši se preko ramena na muškarca umjesto na njegov odraz. "Nemamo vremena za te brojne mogućnosti." "Pravo zboriš." Obišao je oko mene i sjeo. "Ali otužna je činjenica našeg društva da nikad ne uvažavamo ni ono malo vremena koje imamo na raspolaganju." Ispružio je ruku, dlana okrenutog prema gore. "Kako rekoh, ne vjerujem u traćenje vremena." Pogledala sam njegovu ispruženu ruku i usta su mi se osušila, najednom osjetivši slabost u nogama. Usne su mu se iskrivile u neku vrstu osmijeha koji je obećavao dug poljubac i spore dodire, i mislim da sam se upravo u tom trenu rastopila. Jedina milost bio je moj odraz u zrcalu. Barem nisam izgledala tako nestabilno kao što sam se osjećala. Zašto sam bila tako izbezumljena? Već me je intimno dodirivao, već me je doveo do vrhunca. Već smo se ševili, već sam iskoristila trenutak. Jahala sam ga gledajući čistu strast na njegovu licu. Pa zašto sam baš sad bila tako nestabilna? No bilo je to blesavo pitanje, jer znala sam odgovor. Predala sam se tom čovjeku unatoč tome što nisam imala pojma što slijedi, što želi. Koliko će daleko ići.

38


Ovo više nije malo veze s Amy. Više se nije radilo o tome da upadnem u Destiny, ni o Kevinovim optužbama. Upravo sad, nije bila riječ ni o čemu drugom osim o meni. I ta me jednostavna činjenica uzbuđivala podjednako koliko me je i plašila. Još uvijek mu nisam prihvatila ruku, i sad je iskrivio prst. "Dođi ovamo, Sloane", rekao je i više ništa nije ostalo od ležernog zadirkivanja, ali ni od oštrog tona muškarca koji odbija da se njime poigrava. Glas mu je bio senzualan, zapovjedan. Bio je to glas koji bi ženu uzbudio i koji bi osigurao da će ga poslušati. I poslušala sam. Jedan korak, potom drugi, sve dok se nisam našla pred njime. Oborila sam oči dolje na njega ne želeći da mi uhvati pogled u zrcalu. Ne želeći da vidi nestrpljivost i žudnju koje su mi se, znala sam, ocrtavale na licu. Osjećala sam se kao početnica, nesigurna što će se dogoditi. I ponašala sam se kao šiparica, čeznući za onim prvim dodirom njegovih usana na svojima. Polako, bolno polako, očima je prelazio po meni. Nije govorio ništa, ali gotovo da sam mogla čuti prigušeno brujanje odobravanja kako vibrira zrakom. Ustao je, uz kretnju punu gracioznosti i moći. A onda, sa savršenom nježnošću, posegnuo i vrškom palca prešao po mome obrazu. "Pitam se", promrmljao je, a potom zamukao. "Što?" upitala sam kad više nisam mogla podnijeti tišinu. "Još uvijek te nisam poljubio", rekao je. "Barem ne kako spada. Ne onako silovito i duboko da to osjetiš dolje u spolovilu. Pitam se što bi učinila da te više nikad ne pokušam poljubiti?" Dah mi je zastao u grlu i morala sam se ugristi za usnicu da zatomim vrisak negodovanja. Umjesto toga, uspjela sam sabrati misli i nagnuti glavu dok sam ga otvoreno proučavala. "Dakle, to je tvoj fetiš? Mučenje nedužnih žena?" "Ne", jednostavno je odvratio. "A ni ti nisi nedužna." "Ne, nisam." Pritisnula sam dlan na njegova prsa, uživajući kad je uvukao dah, kao da je trebao prikupiti snagu. "I ne želim da me se draži." "U tom slučaju imamo problem." Poklopio je rukom moju zarobivši je tako da je nisam mogla odmaknuti ni da sam htjela. "Jer imam namjeru dražiti te. U potpunosti. Nemilosrdno. Natjerat ću te da preklinješ, Sloane. A tek kad više ne budeš mogla izdržati, dovest ću te do vrhunca." Usne su mi se osušile, koža naježila. Ispod haljine bradavice su mi bile tvrde poput kamenčića. Željela sam još, neka mi Bog pomogne, ali jesam, i mislim da je jedini razlog zašto se nisam besramno pritisnula o njega bio taj što su se vrata iza nas uz siktaj otvorila, a blag zapuh svježeg zraka bio je iznenadan kao da me je netko zalio kantom ledene vode. Naročito kad sam ugledala elegantno odjeven par koji je čekao da ude. Pročistila sam grlo pa ga, uzdignute glave, obišla i izišla iz dizala. Iza mene, Tyler se zacerekao. "Šokantna je i sama pomisao da zacijelo znaju kamo ćemo i što nam je u planu." Iskosa sam ga ošinula pogledom. "Nema šanse", rekla sam. "Čak ni ja ne znam što nam je u planu." Nasmijao se. "Imaš pravo. Ali nije li slutnja divna?" Jezik sam držala za zubima zaključivši da šutnja zlata vrijedi, pa sam krenula za njime uskim hodnikom na devetom katu. Nikad nisam boravila u ovako otmjenom hotelu i bila sam podjednako zadivljena ovim jednostavnim prostorom kao i Palm Courtom u prizemlju.

39


"Prelijepo je ovdje", rekla sam pustivši da mi prsti prelaze po izrezbarenim bijelim zidnim tapetama dok smo prolazili vrata, jedna za drugim. "Izgrađen je 1920-ih, i nije se štedjelo. Znaš li da je Peter Ustinov jednom izjavio da je hodanje po The Drakeu poput hodanja po dijamantima?" "Onaj glumac?" "Aha. Popis onih koji su ovdje odsjeli natjerao bi tračerske časopise da zasline. Glumci, kraljevske obitelji, čak i zločinci." "Oh, zbilja?" rekla sam trudeći se da ne zvučim previše znatiželjna. "Kao na primjer?" "Jesi li ikad čula za Francesca Nittoa?" "Izvršitelja?" Podignuo je obrve, a onda s odobravanjem kimnuo. "Poznaješ povijest Chicaga." "Znam za 'Garderobu'", rekla sam misleći na čuvenu čikašku zločinačku organizaciju čiji je najslavniji voda vjerojatno bio Al Capone. "Nitto je ovdje odsjedao?" "Živio je ovdje", rekao je Tyler. "Tu mu je bio ured i apartman s nekoliko soba. Bilo je to 1930-ih i 1940-ih. Kasnije..." Prekinuo je uz smijeh. "Oprosti, Garderoba mi je jedna od opsesija." "Zanimljivo je to", rekla sam, upamtivši tu poslasticu za buduće referencije. Doduše, nije da mi je bogzna što govorila. Dovoljno je bilo pogledati Hollywood da bi se shvatilo kako je veći dio tamošnje populacije fasciniran organiziranim kriminalom. "Arhitektura i nekretnine moja su druga opsesija", nastavio je. "Kad se to dvoje spomene u istoj rečenici, gotov sam. The Drake je poput savršene oluje. Ali to je također jedan od razloga zašto sam odlučio ovdje živjeti. Ovamo", dometnuo je odgurnuvši vrata i otkrivši skriveni splet stuba. Znatiželjno sam ga pogledala, ali nisam ništa pitala. A kad je krenuo uza stube, poslušno sam ga slijedila. Našli smo se na odmorištu između dva kata. Dok sam ga slijedila niz hodnik, kanila sam ga pitati zašto dizalo nije vodilo dovde, ali već je otključao vrata našeg odredišta i otvorio ih. Onoga trena kad sam pogledala sobu - iako riječ "soba" nije baš bila najtočnija - sve ostale misli napustile su moju glavu "Blagi Bože", rekla sam. "Spektakularno, nije li?" rekao je Tyler, a divljenje je bilo čujno u njegovu glasu. "Blago rečeno." Apartman je bio uređen u nijansama bijele i bež boje. Namještaj je izgledao starinski, i pretpostavila sam da je odabran kako bi odgovarao hotelskom naslijeđu. No mogao je biti isto tako i originalan. Ako jest, bio je nevjerojatno dobro očuvan. Svježe cvijeće resilo je sve površine. Umjetnička djela - mahom portreti i pejzaži - visjeli su u skupinama na zidovima. Sve je odisalo raskošju i bogatstvom, pa ipak ništa se nije činilo pretjeranim. "Opa", rekla sam. Tyler je kimnuo. "Iskreno govoreći, nije moj stil. Arhitektura, da. Ali moj ukus za unutrašnje uređenje više je suvremen. Ipak, ne mogu poreći da i ovo funkcionira." "Aha. Zbilja." Ušla sam dublje u dnevni dio trudeći se da ne budem previše impresionirana. Tijekom djetinjstva, očeva ideja otmjenog hotela za odmor bio je Holiday Inn. A iako je moj očuh bio imućan, bila sam sretna kad bi se sjetio ostaviti majci novac za osnovne namirnice. Sada sam zarađivala vlastiti novac, ali rijetko kad sam imala razloga odsjedati u hotelima, a kad jesam, najčešće bih i sama birala Holiday Inn. Bila sam tatina djevojčica, na kraju krajeva. A s obzirom na oskudnu policijsku plaću, cijena je bila primjerena.

40


Time ne kanim reći da nikad nisam kročila u neki otmjeni hotelski apartman ili sobu. Radila sam u odjelu za umorstva, a smrt ne bira. No ova je soba nadmašila sve što sam ikad imala priliku vidjeti. Što se mene ticalo, ovo i nije bila hotelska soba. Umjesto toga, kao da sam bila prenesena u neki paralelni svijet. Dopustila sam sebi jedan dug, mukao zvižduk prije nego što sam se okrenula Tyleru. "Daj da pogodim. Ti si, zapravo, neki princ koji putuje inkognito." "Nisam", rekao je. "Niti bih želio biti. Sam sam se izborio u ovome svijetu. Obitelj je imala jako malo veze s time." Čula sam opor zvuk u njegovu glasu. "Oprosti", iskreno sam rekla. "Nisam mislila zabadati." Znala sam bolje od ikoga da se razgovori o obitelji mogu strmoglaviti u neugodan i neželjen teritorij. Vidjela sam kako mu se prsa nadimaju. "Ne, meni je žao. Moje je djetinjstvo trebalo biti idilično, ali nije." Kimnula sam. Bio mi je blizak taj osjećaj. "Dugo mi je trebalo da se oslobodim svih tih okova. Ali to nema nikakve veze s tobom, kao ni s ovom sobom." S divljenjem je pogledao oko sebe. "Stvarno je pretjerana, zar ne?" "Samo malo." Pokazao je na besprijekorno bijeli kauč koji je, shvatila sam, bio tapeciran svilom. "Bi li mi povjerovala kad bih ti rekao da je ovdje doista jednom živio princ?" Pustila sam da mi pogled ostane lebdjeti na kojekakvim malim dragocjenostima - vaze, slike, skupocjene drangulije... "Mislim da je za sobom ostavio nešto kraljevskog blaga. Čekaj, stvarno?" dometnula sam vidjevši samodopadan izraz na njegovu licu. "Kunem se. Princ i princeza. Unajmili su sobu na dugo vremena, ali odlučili su da neće obnoviti najam kad je prije godinu dana istekao ugovor. Čuo sam glasine da kane provesti nekoliko godina na sličnom mjestu u Parizu." "Pa si odlučio da se ovdje smjestiš nakon zabave u povodu zaruka? Da osjetiš malo pravog kraljevskog ozračja." "O, puno je gore od toga", rekao je. "Živim ovdje." Zinula sam. "Molim? Kako?" "Trebalo mi je mjesto za život. A ovo je bilo dostupno. Sviđa mi se praktičnost življenja u hotelu. Sviđa mi se The Drake. I, moram priznati, pogled je veličanstven." Pogledala sam prema prozoru gdje su svjetla Avenije Michigan svjetlucala poput dijamanata Petera Ustinova. "Aha. Stvarno." "Uostalom", dodao je uz dječački osmijeh, "bilo je previše fora da bih to propustio." Nasmijala sam se. "Tome ne mogu proturječiti. Ali mislila sam da bi unajmio nešto suvremenije. Ne ostavljaš dojam osobe koja pristaje na kompromise kad je riječ o vlastitim željama." "Ne", rekao je gledajući me toliko napeto da nisam bila sigurna razgovaramo li i dalje o njegovoj hotelskoj sobi. Onda mu se lice razbistrilo i nasmiješio se. "Unajmio sam ovo mjesto samo na šest mjeseci.” “A onda?" "Onda ću vidjeti u kojem smjeru vjetar puše.” “Odlaziš iz Chicaga?" "Ne. Volim biti ovdje. Ovdje sam odrastao."

41


"Onda sigurno već imaš kuću?" Po mojim istraživanjima, znala sam da posjeduje nekoliko nekretnina u gradu, a kao njegova trenutačna rezidencija bila je upisana adresa u parku Old Irving. Bila sam znatiželjna, međutim, što će odgovoriti. "Imao sam", rekao je. "Predivnu viktorijansku kuću koju sam preuredio." "Imao?" ponovila sam. "Prodao si je? Nakon što si je preuredio?" "I dalje je u mom vlasništvu, ali ne kanim više tamo živjeti." "Ne?" Prišla sam kauču i sjela. Naslonila sam se, osjećajući se udobnije i opuštenije nego što sam mislila, kad se sve uzme u obzir. "Zvuči mi kao da tu postoji neka priča. Bi li je podijelio sa mnom?" "Recimo samo da sam slab na žene u nevolji." "Baš sam se zainteresirala. Ispričaj mi ostatak." Na trenutak sam pomislila da će mi udovoljiti, no polako je zavrtio glavom. "Ne", rekao je. "Ne bih rekao. Više mi se sviđa ostati mračan i tajanstven muškarac." "Meni se ne činiš mračnim", rekla sam, i to sam mislila. Oh, nisam sumnjala da je imao prste u brojnim protuzakonitim radnjama. A zasigurno je bio i opasan. Svjedočila sam tome kad me je spasio od Reggieja. Ali Tyler Sharp bio je šarmer u duši. Profinjen, pametan. Varalica, ali ne grubijan. "Svi mi imamo mračnu stranu", rekao je. "Neki je samo bolje skrivaju od drugih." "To je prilično pesimističan pogled na svijet", primijetila sam. "Ne slažeš se sa mnom?" Pomislila sam na vlastitu mračnu stranu i sve ono što sam tajila. Pomislila sam na svog očuha. I kako je svijet vidio junaka dok sam ja vidjela čudovište. "Ne", priznala sam. "Ne slažem se." "I to zvuči kao priča. Ne brini se", dometnuo je. "Ne kanim od tebe tražiti da mi razotkriješ svoje tajne." Usne je izvio u jedva primjetan osmijeh. "Barem ne još. Ali kanim te zamoliti za nešto drugo." Prišao je korak bliže dok je govorio, a glas mu je preuzeo tihu, zapovjednu notu. "Ustani, Sloane. Ustani i svuci odjeću."

42


8. MORALA SAM duboko uzdahnuti i u sebi ponoviti njegove riječi. "Moju odjeću", rekla sam glupavo. "Želiš da svučem odjeću?" "O da", rekao je dok je pogledom prelazio po meni s istim bljeskom iščekivanja kao muškarac koji upravo odmotava dar. "Silno to želim. Ali korak po korak. Ustani, Sloane." Ispružio je ruku pokazavši mi da ustanem. Poslušala sam, iako su mi noge bile pomalo nestabilne, a kad sam se uspravila, okrenuo mi je leđa i podignuo telefonsku slušalicu. Čula sam kako pritišće tipku, a onda s nekim razgovara, ali razgovor je bio prekratak i pretih da bih mogla bilo što razabrati. Cijelo to vrijeme stajala sam, pomalo u šoku, pomalo iscrpljena, i da - više nego uzbuđena. Kad se okrenuo prema meni, oči su mu bile bezizražajne, a usne se izvile prema dolje u blagome mrštenju. "Moja pravila, Sloane. I iako smo malo skrenuli s tračnica, rekla si da se želiš igrati." Progutala sam, ali sam podignula bradu. Tijelo mi je oblila vrućina, koža mi je gorjela. Prsti su mi se grčili kao da sam posezala za oružjem, ali u isto vrijeme mogla sam zamisliti kako mi haljina klizi na pod. Kako izlazim iz nje, prilazim mu i privijam se uz njega. Mogla sam to zamisliti. Dodir njegovih usana na mojim dojkama, milovanje njegova prsta na mom spolovilu - i željela sam to. Bila sam nervozna, i izbezumljena. Ali Bog neka mi pomogne, bila sam očajnički napaljena. No sada smo igrali igru i nisam još bila spremna priznati poraz. Jedan trenutak samo smo nepomično stajali, a onda je koraknuo prema meni. "Postoje posljedice kršenja pravila." Zadrhtala sam kad su me presjekle uspomene, dovoljno moćne da me sasijeku na komadiće. Posljedice. Da, vraški je sigurno da postoje. Ali više nisam bila dijete. I nisam se skrivala. Ne sad. Ovdje se nije radilo o boli, ni o strahu, ni o čudovištu koje je vrebalo iz tame. "Sloane?" Bilo je to sve što je rekao, samo moje ime. Ali čula sam i brigu. Nisam to željela - nisam željela da se pita o tajnama koje sam čuvala u sebi, i nisam željela da sada odustane strepeći da bi mogao pretjerati. Da bih mogla promijeniti mišljenje. Jer, nisam ga promijenila. Bez obzira na sve, ovo sam željela. I ne samo zbog Amy. Ne zato što sam planirala operaciju, nego zato što mi se sviđalo kako sam se osjećala u njegovoj blizini, i zato što sam željela još. Kršenje pravila? Aha, kad je bila riječ o Tyleru, mislim da je to upravo ono što sam željela. Podignula sam glavu i uspjela se izazovno nasmiješiti. "Posljedice?" ponovila sam. Polako, prešla sam zubima preko donje usnice. "Hoćeš li me kazniti?" Kut njegovih usana se iskrivio. "Rekao bih da je to točna pretpostavka."

43


Očima je prelazio po meni, briga je iščeznula, a zamijenila ju je kontrola i slutnja. Sad smo se igrali, i ta je spoznaja u meni uskovitlala vrelinu. "Pitam se je li te već netko nalupao po tom tvom slatkom dupetu." Oh. Njegove riječi nenadano su zabrujale mnome, ali nisam to kanila priznati. Umjesto toga, ležerno sam podignula obrvu. "To je, dakle, tvoj fetiš?" "Ne, samo užitak." Mračna napetost u njegovu glasu odbacila je ležernost kroz prozor i ono se brujanje pojačalo do tihog vibriranja. "Nisam znala." "Nisi?" Smanjio je razdaljinu među nama te stao ispred mene, tako blizu da sam osjetila njegov miris. Blijedi zemljani ton njegove kolonjske vodice sad je nadjačao senzualni mošus zbog kojeg sam poželjela nagnuti se naprijed i kušati ga. "Zanimljivo. I volio bih znati da će moja ruka biti prva zbog koje će se zacrvenjeti ta slatka pozadina", nastavio je, posegnuvši iza i kratko mi pomilovavši stražnjicu preko tanke tkanine haljine. Dahnula sam, bio je to zvuk užitka i iznenađenja, a kad se Tyler nasmiješio, znala sam da sam ovu rundu izgubila. "Još si jedno pravilo prekršila", rekao je. "Ne laži mi o svojim željama. I onome što te pali." "Nisam... ne bih nikad..." "Možda nisi, ali znaš da bi ti se to svidjelo. Možda te još nitko nije udario po guzi, ali vidim kako ti se koža zarumenjela, kako ti se bradavice napinju ispod haljine. Možeš zamisliti bol, a onda toplinu koja slijedi. Gotovo da možeš osjetiti vrelinu kako se širi tobom. Kako ti se tijelo grči od želje. Možeš zamisliti kako si naga prebačena preko mog krila, ne znajući hoću li te udariti ili jebati, ali jednostavno očajnički žudiš za mojim dodirom." Zastao je, a ja sam progutala zrak shvativši donekle iznenađeno da sam zaboravila disati. "Isuse", promrmljala sam. "Reci mi da sam u pravu. Reci mi da to želiš." "Da", šapnula sam, jer kako sam mogla lagati sad kad je vidio istinu. "Onda ćeš to i dobiti, ali ne odmah. Sad ću te svući." Izvukao je iz džepa presavijenu salvetu s mojom porukom. "Rekla si da se želiš igrati." "Da. Želim. Ali također očekujem da ćeš ispuniti svoja obećanja." Izvio je obrvu. "Shvaćam. A koje to obećanje nisam ispunio?" "U hodniku. Rekao si da ćeš me svući do gola." Žudnja je prešla njegovim licem, a ja sam mu prišla korak bliže, ohrabrena pobjedom. "Rekao si da ćeš me baciti na krevet", izustila sam dok mi je krv uzavrela od sjećanja na njegove riječi. "Rekao si da ćeš kušati svaki slasni centimetar moga tijela." Sad sam bila točno ispred njega. Glava mi je bila uzdignuta prema njegovu licu. Ruke su mu bile zavučene u džepove, a na sebi je još uvijek imao sako. Izgledao je moćno i nevjerojatno seksi, i žudjela sam za njegovim rukama na sebi. Oči je prikovao za moje, pune vreline i snage, i uvukla sam dah, sigurna da je bio uzbuđen podjednako kao i ja. "Imam vrlo dobro pamćenje", dodala sam. Nagnuo je glavu složivši se. "Vidim. I u pravi si. Sve sam to rekao i sve sam to mislio. I jedva čekam sve to učiniti. Ali najprije ću", dodao je glasom koji nije trpio prepirke, "gledati kako se svlačiš za mene." "Ja..."

44


"Želim te vidjeti", presjekao je. "Želim te vidjeti toliko da jedva mogu disati." Prešao je preko sobe do podne svjetiljke namjestivši je tako da svjetlost zasja poput reflektora. Kimnuo je prema krugu svjetlosti na tepihu ispred mene, te otišao i opustio se u naslonjaču. "Svlači se za mene, Sloane." Dah mi je zastao u grlu, a bilo mi se ubrzalo. Sićušne dlačice na mojoj ruci i zatiljku kao da su se uzdignule. Mojim je tijelom šištao elektricitet. Bila sam uplašena - bila sam uzbuđena i napaljena, kao i prije nego što sam prošla kroz ta vrata. Tada nisam znala što je s druge strane. Smrt? Krv? Sada sam znala. Bio je tamo Tyler, muškarac koji je vidio što se događa u meni više nego što sam željela razotkriti. A ta mala istina bila je ujedno zastrašujuća i neobično utješna. Na tren sam pomislila odbiti. Reći da ako me želi vidjeti nagu, neka se sam za to pobrine. Ali kad sam vidjela njegovo lice, riječi su mi zamrle na usnama. Gledao me je s takvom mješavinom požude i obožavanja koji ne samo da su me ispunjavali, nego su me i izazivali. Kao da mi se rugao čak i kad me je obožavao. Bila je to igra. A jedini način da pobijedim bio je da gledam kako plamen u njegovim očima postaje sve vreliji i vreliji sa svakim djelićem tijela koje mu otkrivam. Polako - bolno polako - podignula sam ruke na zatiljak. Prsti su mi pronašli vezice koje su pridržavale gornji dio haljine i povukla sam ih. Spustila sam dvije vezice dolje, polako otkrivajući svoje pune dojke, ukrućene smeđe areole, tvrde bradavice. Spustila sam tkaninu pustivši da visi oko struka. Zrak je bio hladan na mojoj vreloj koži, dojke su mi se činile otežale, kao da preklinju da ih pridrži rukama. Čula sam kako je Tyler oštro uvukao dah, vidjela kako se premjestio u naslonjaču i kako su mu prsti stegnuli naslone za ruke, kao da se svim silama trudi suzdržati. "Tako si jebeno lijepa", šapnuo je. "To je rekao i onaj tip dolje." "Sranje." Psovka je bila mukla, gotovo nečujna. "Nisam te kanio na to podsjetiti." "Ne... ne, samo..." Udahnula sam. "Rekao je to i poželjela sam pobjeći. Kad ti to kažeš, ja...” “Što?" "Želim da me dotakneš." Lice mu je bilo skriveno u sjeni, no svejedno sam mogla vidjeti kako se napelo, kao da se s nečim bori. "Hoću", rekao je. "Sveca mu, hoću. Ali sada te samo želim gledati. Nastavi", rekao je, kimnuvši. "Želim vidjeti svaki dio tebe." Tijelo mi je brujalo od napetosti i uzbuđenja, a ruka mi se tresla kad je potražila patentni zatvarač. Povukla sam ga i samo malčice pogurala haljinu dolje. Tkanina se rasula oko mojih stopala, ostavivši me samo u svijetloružičastim gaćicama i jarkocrvenim cipelama. Polizala sam usnicu, zatim potražila njegov pogled. Onda sam oprezno izišla iz haljine i ponovno se umirila. Bila sam nekoliko metara dalje od njega, ali zrak kao da je bio zgusnut, pun moći i obećanja. "Imaš li uopće pojma koliko si divna?" Obrazi su mi se zarumenjeli na kompliment. Znala sam da sam lijepa, neki bi čak rekli i prelijepa. Ali jednom kad sam odlučila postati policajka, nije više bila važna ljepota, nego snaga. Sad je moje tijelo bilo napeto i vitko. Ženstveno, da. Ali i moćno. "Želim vidjeti i ostatak", rekao je. "Svuci gaćice. Ali ostavi cipele." Progutala sam, neobično stidljiva. Već sam praktično bila naga, ali bilo je nešto u skidanju do kraja i ostavljanju samo cipela, što se činilo silno odvažnim. Tako razvratnim.

45


Oborila sam pogled usredotočivši se na pod kad sam zakačila prste o rub gaćica. "Ne", rekao je Tyler. "Gledaj me u oči." "Tyler." "Psst. Bez prepirke. Učini to." I jesam. Premda sam očekivala da ću biti još više stidljiva, više izložena, zapravo sam se osjećala upravo suprotno. Osjećala sam se odvažno. Divlje. Vidjela sam njegovu želju jasno, i u tom sam trenutku znala da sam ja ta koja ima moć. Moć mi nije bila strana - susretala sam se s njome svakoga dana, na poslu. Ali ovo je bilo prvi put da sam se uistinu osjećala moćno kao žena. Sviđao mi se taj osjećaj. Pustila sam gaćice da padnu blago zanjihavši kukovima, potom sam pažljivo iz njih izišla. "Dakle, ovo je divan prizor", rekao je Tyler polako me odmjeravajući. Osmijeh mu se iskrivio kad mu je pogled pao na moje pomno uređeno spolovilo. "I prirodna si crvenokosa." "Zar si sumnjao?" "Lijepo je dobiti potvrdu. Podudara li se s tvojim temperamentom?" "Prevari me i doznat ćeš." "Neobuzdani temperament obično znači i vatru u krevetu." Ustao je, polako se pomaknuo i stao ispred mene. "Jedva čekam otkriti je li to istina." Posegnuo je i obujmio mi dojke dlanovima. Koža mu je bila vrela na mojoj, i sklopila sam oči blago zastenjavši od užitka, što se zatim pretvorilo u dahtaj kad je palcem lagano kvrcnuo po mojim bradavicama. Potom me je pustio i otvorila sam oči vidjevši kako kruži oko mene, toliko snažno fokusiran da sam imala dojam kao da želi upamtiti svaki milimetar moga tijela. Okrenula sam se želeći ga držati na oku, ali stopala su mi bila nepomična. Kad je napravio puni krug, susrela sam njegov pogled dok se s odobravanjem smiješio. "Savršena si", rekao je. "I već si uzbuđena. Sviđa mi se to - sviđa mi se znati da želiš da te dodirujem, da te milujem. Da već duboko u sebi opet žudiš za mnom." Počela sam vrtjeti glavom, prosvjedovati samo radi forme. Ali bila bi to laž. Znala sam da može vidjeti istinu u boji moje kože, u tome kako mi je puls tukao na vratu i u nadimanju mojih grudi. Zjenice su mi zasigurno bile raširene. A one prirodno crvene kovrče među mojim bedrima bile su vlažne, dokazujući koliko sam zapravo bila uzbuđena. Pa sam ga, umjesto prosvjedovanja, samo gledala, oči su mi se spustile dolje do njegovih prepona, na hlače koje nisu mogle prikriti njegovu uzbudenost. "I meni se sviđa kad to znam." Nacerio se. "U iskušenju sam da te bacim na onaj kauč i odmah uzmem." "Da, oh, molim te, da." Prišao je bliže i premda me ni dalje nije dodirivao, svaki atom u mome tijelu brujao je i zujao od želje i nestrpljenja. Molim te. Riječi kao da su vrištale u mom umu. Molim te, dotakni me. "Uskoro", rekao je. "Kako se ono kaže? Strpljen - spašen." "Jebeš strpljenje." Na to se otvoreno nasmijao. "Samo neka se zna, i sam isto mislim. Ali previše me zabavlja ovo mučenje a da bih sad prestao." "Barem si iskren."

46


"Znam nekad i to", rekao je. "Najčešće nisam." Nacerila sam se. "I opet iskrenost." "Čini se da je izvlačiš iz mene. Zanimljivo." Prišao je korak bliže te polako dotaknuo prstom crveni, ružni ožiljak koji mi je nagrdio lijevi kuk. "Metak", rekao je, a oči mu poletješe prema mojima u neizgovorenom pitanju. "Oružana pljačka", rekla sam, uspjevši glatko slagati. "Nije mi to bio jedan od boljih dana." Obišao je oko mene, prstima povlačeći po mojoj koži od ulazne do izlazne rane. "Čista je. Barem se tako čini." "Metak je okrznuo dio kosti", rekla sam. "Boli k'o sam vrag, ali zacjeljuje. Sada me samo povremeno probode. Ne volim o tome govoriti." Kimnuo je, a zatim poljubio svoje prste prije nego što će ih pritisnuti na ranu. "Onda nećemo. Umjesto toga, možemo razgovarati o tome koliko si prelijepa. Kako me uzbuđuje i sam pogled na tebe." Zataknuo mi je zalutali pramen kose iza uha. "Zbilja uživam dok te gledam." Spustio je pogled na moje dojke, a bradavice su mi se smjesta ukrutile. Blag osmijeh mu je zaigrao na usnama kad je vratio pogled na moje oči. "Volim gledati ove diskretne promjene na tvome tijelu dok se sve više uzbuđuješ. Želim zapamtiti izraz tvog lica kad svršavaš", dometnuo je i, uzevši mi ruku, prošao mojim prstima između mojih nogu. Bila sam vrela i klizava, i drhtaj je prošao mojim tijelom kad su mi prsti jedva prešli preko klitorisa. "O, Bože, Tyler, molim te." Nisam bila sigurna molim li ga da prestane ili zahtijevam da nastavi. Smetenost se podizala oko mene. Željela sam se okrenuti, osloboditi ruku, skriti se. Ali istodobno, nisam željela da ovaj osjećaj prestane. "Ovdje nije riječ o fetišima, nego o zadovoljstvu", rekao je, onda mi nježno odmaknuo ruku natjeravši me da zaječim. "I o tome da te odguram do krajnjih granica. Kanim s tobom prijeći granice, Sloane", rekao je, posegnuvši i lagano me pomilovavši između bedara. U sebi sam vrisnula, frustrirana nježnošću njegova dodira kad sam očajnički željela grubost. "Upravo sada, želim te dovesti do ruba i tamo zadržati." "Vraški ti dobro ide." "Znam", rekao je. "A znam i da ti se sviđa. Baš kao i naš prijašnji susret u Destinyju. Ushićenje što si bila uhvaćena. Uzbuđenje zbog onoga što je slijedilo. Reci mi", kazao je. "Želim to čuti." "Ja... da", priznala sam. "Sviđa mi se." Ispravila sam ramena dopustivši da me istina obgrli. "Nisam nikad... To nije svijet u kojem živim", tromo sam dovršila. "Ne? Baš šteta. Svatko bi se trebao osjećati živim. Svatko bi se trebao prepustiti, razbiti o strast i opasnost, o iskušenje i iščekivanje. Katkad valja prijeći vlastite granice jer, inače, kako ćeš znati dokle možeš ići?" Otvorila sam usta da odgovorim - da mu kažem da takvo ushićenje dobivam na poslu, dok lovim i privodim muškarce kao što je on. Ali nisam smjela pa sam samo brzo progutala riječi. "Što?" "Znam da imam odgovor na to, ali nestao je", uspjela sam se slabašno nasmiješiti. "Kradeš mi misli, Tyler Sharp." Osmijeh mu je stvorio rupice na obrazima. "Kradem ja puno toga." Štošta sam na ovo mogla odgovoriti, ali prije nego što sam uspjela organizirati misli, na vratima se oglasilo zvonce. Poskočila sam, ruke su mi smjesta poletjele na tijelo kao da ću nekim čudom prikriti nagost.

47


"Ne", rekao je Tyler odlučno zatresavši glavom. Sva ona zaigranost među nama kao da je isparila. Ponovno je bio muškarac koji je imao kontrolu. Muškarac koji je rekao da dođem ovamo večeras samo ako razumijem da moram igrati po njegovim pravilima. Muškarac koji je to mislio. "Sjedni", rekao je kimnuvši prema kauču. Sledila sam se, koža mi je najednom postala ljepljiva. "Molim?" "Sjedni", ponovio je, zatim me poveo do kauča i kimnuo neka sjednem. Onda mi je spojio koljena i položio ruke na kukove. Ponovno je zazvonilo. "Trenutak", doviknuo je. "Ne", rekla sam. ""Nema šanse." "O, da", rekao je i nježno mi obujmio dojke. Palcem je prešao po bradavicama, a ja sam udahnula. "Pametna si ti, Sloane. Razumiješ igru." "Nisam sigurna da više bilo što razumijem." "Rekao sam da ću pobijediti. Ti si moja nagrada, Sloane. Dodirivat ću te, izazivati, zadovoljiti. Ali moja si. Večeras si moja. A to znači da postoje pravila." Nešto što bi moglo biti strah zapljusnulo je moje tijelo. Možda, ali mislim da je to ipak bilo uzbuđenje. "Moram te poslušati." "Ako si ovdje, da. Ali imaš pravo izbora. Možeš ponovno odjenuti haljinu i izići kroz ona vrata, ali mislim da nećeš to učiniti." "Zašto ne?" Usne su mi bile tako suhe da sam jedva uspjela prozboriti. "Jer sam vidio tvoje lice kad sam te dodirivao u hodniku, dok smo bili okruženi osobljem koje se pretvaralo da nas ne vidi, da ih nije briga. Postoji uzbuđenje u izloženosti, u tome da se bude malo nevaljao." Zadržao mi je pogled i u tom sam trenutku pomislila da nemam tajne pred ovim muškarcem. "Možda nećeš prekršiti pravila, Sloane, ali mogu se kladiti da ćeš ih rastegnuti koliko god to budeš mogla." Osjetila samo kako mi puls ubrzava i znala sam da je to zbog istine u njegovim riječima. "Uzbuđuje te ovo, zar ne? Spoznaja da si moja. Spoznaja da ćeš mi se predati i da ćeš i ti mene imati." "Da." Riječi su bile šapat. "I jesi me zarobila", rekao je. "Jer ovdje nije riječ o onome što ja želim, nego o onome što mi radiš. Bože, Sloane, namamila si me do samoga ruba." Provukao je prste kroz kosu i mogla sam vidjeti istinu na njegovu licu. Vrelinu, požudu. Žestinu samokontrole. Bio je poput napete opruge, nisam mogla dočekati da popusti. "Tyler." Njegovo mi se ime otelo s usana, i očajnički sam željela da nastavi, da mi raširi noge i napokon me dotakne i oslobodi ovaj sladostrasni, nemilosrdni užitak. "Zato mislim da ćeš ostati", nastavio je gotovo ležerno. "Možda se varam. Nekad se i to dogodi. Mogla bi izletjeti odavde i ne osvrnuti se. Mogla bi me ošamariti i poslati me kvragu. Sve su to otvorene mogućnosti." "Mogla bih", rekla sam. I sasvim je sigurno da sam trebala. Ali znala sam da neću.

48


9. OKRENUO SE i bez riječi se izgubio u predsoblju. Sjedila sam tamo, a srce mi je snažno tuklo. Koža mi se naježila. Bila sam svjesna svake sićušne dlačice na tijelu, kao da sam se našla u električnoj oluji. Sićušne kapljice znoja izbijale su mi na stražnjem dijelu vrata. Željela sam pobjeći, pa ipak, željela sam i ostati. Rekla sam sebi da je to zbog zadatka - morala sam se zbližiti s muškarcem, pa kako onda, dovraga, mogu pobjeći od njega? Ali to nije bila istina. Željela sam ostati jer je on to želio, jer sam u njegovim očima vidjela obećanje onoga što tek treba uslijediti. I zato, Bog neka mi pomogne, ali bio je u pravu - željela sam se pokoriti pravilima. Vratio se u sobu, samo nekoliko koraka ispred konobara u crnoj uniformi i s kolicima, koji je blago posrnuo prije nego što će ispustiti tih uzvik iznenađenja. Sigurna sam da sam bila prizor i pol, naga na kauču, lica okrenutog prema vratima, s rukama na jastucima i nagim dojkama. Nisam se pogurila, iako sam to poželjela. Bila sam previše ponosna. Ali nisam ni gledala u konobara. Prvi put otkako sam diplomirala na policijskoj akademiji, namjerno nisam pogledala u nečije lice. Umjesto toga, moja je pažnja u potpunosti bila usmjerena na Tylera a njegova u potpunosti na mene. Vidjela sam vatru na njegovu licu. Vatru, strast i posesivnost. Sirova žudnja plamtjela mu je u očima i u tom jednom trenutku znala sam da je moć sada u mojim rukama. Da sam ga uzbudila, ranila ga. Ne zato što sam bila ovako izložena, nego zato što sam bila naga i izložena po njegovoj želji. A ta žudnja - ta iskonska, senzualna glad - presjekla me je. Osjetila sam toplinu, osjetila sam se živom od ženstvene moći. Željela sam da me dodiruje, da me uzme muškarac koji me je doveo do ove točke, do ovog oštrog vrhunca želje. Tyler. Kao da je mogao čuti moje misli, kut njegovih usnica jedva se primjetno podignuo, poput suptilnog obećanja onoga što slijedi. Što me sve čeka. Krv mi je bubnjala u ušima i jedva da sam disala dok je konobar žurno dovozio kolica i pretvarao ih u maleni stol. Čula sam zveckanje posuda, poznati zvuk otvaranja čepa na boci pjenušca. Tyler je potpisao ček, a konobar je otišao krećući se kao po nekoj crti prema vratima. Onog trena kad sam čula škljocaj, progutala sam zrak, vidjevši kako se Tylerov hladnokrvni izraz lica donekle smekšao. "Vidiš? Postoji uzbuđenje u tome kad si nevaljao. Ne, nemoj ništa govoriti. Sve ti mogu pročitati na licu. I ti si njemu pružila malo uzbuđenja, rekao bih. Ako ništa drugo, dobio je materijal za priču koju će moći pričati kompićima i pod stare dane." "Nadam se da si mu dao dobru napojnicu", rekla sam, iznenađena što uopće mogu oblikovati riječi, a kamoli li u njih prizvati zajedljivost. "Mislim da si mu ti bila najbolja napojnica. Ali da, pristojno sam ga nagradio."

49


Počela sam ustajati, ali pokazao mi je neka ostanem sjediti, i bilo mi je drago zbog toga. Onako opijena, nisam bila sigurna hoće li mi noge izdržati. "Dobro ti je išlo." Prišao je kolicima i uzeo bocu pjenušca iz kante. Natočio je čašu, potom je donio zajedno s tanjurićem. Točno preda mnom bio je stolić i nogom ga je gurnuo u stranu, a onda na njega spustio piće i tanjurić. Na tanjuriću, vidjela sam, bili su različiti čokoladni kolačići. Ovlaš sam ga pogledala i susreo je moj upitni pogled s osmijehom. "Vrijeme je za tvoju nagradu. Kaži mi, Sloane, što želiš?" Tebe. O, Bože, samo tebe. Riječi kao da su mi pritiskale usne preklinjući da se oslobode. Ali potisnula sam ih, možda budalasto želeći zadržati jedan dio sebe skriven unatoč tome što sam pred njime sjedila potpuno naga. Polako, značajno, pogledala sam stolić. "Jako volim čokoladu." "Je li?" Uzeo je okrugli kolačić što se sjajio od preljeva tamne čokolade, na čijem je vrhu bila sićušna zvjezdica od bijele glazure. "Što god dama poželi." Kleknuo je ispred mene, jednu mi ruku naslonivši na koljena kad se nagnuo naprijed i nježno prešao kolačićem preko moje donje usne. "Otvori ih za mene", rekao je, a ja sam polako otvorila usta dok mi je on raširio noge. Hladan zrak ušuljao mi se između bedara, plešući po mojoj pregrijanoj koži i još mi više podižući svijest o tome koliko sam zapravo već bila uzbuđena. Zaječala sam, no kolačić je prigušio taj zvuk. "Tako treba", rekao je dok je spuštao kolačić u moja usta. "Sad ga zagrizi", naredio je. I jesam, potom sam jauknula od iznenađenja i užitka kad se slatki sirup od trešnje razlio po mome jeziku, a jedna se zalutala kap uhvatila za rub usana. Progutala sam svoju polovicu kolačića, a on je uzeo ostatak i kliznuo njime preko svoje usne ne odmičući pogleda od moga dok je gutao. Vidjela sam oluju u njegovim očima. Bljeskanje vatre i potrebe koja će me sigurno progutati, uvući me u svoj vrtlog. I sama sam očajnički žudjela za njegovim dodirom, poljupcem. Za njim. "Kako je slasno", rekao je, a senzualnost te riječi izazvala je grč u mome tijelu. Trebala sam smoči posljednji atom snage da ga ne povučem na sebe i preklinjem da me jebe, jer ništa drugo nije moglo zatomiti ovu nabujalu vrelinu i ugasiti vatru koja je prijetila da će me pretvoriti u pepeo. "Ali ovo", nastavio je dok je vrškom prsta tapkao kap sirupa na mojoj usni, "ovo je još slasnije." Progutala sam, sluteći užitak koji će mi pružiti prizor kako uvlači prst u svoja usta i potom s njega siše sirup. Ili, možda će me iznenaditi i kliznuti taj prst u moja usta, a ja bih ga mogla usnama obujmiti i prepustiti se tom slatkom okusu trešnje. To, međutim, nije bilo ono što je imao na umu. Umjesto da pritisne prst na moja usne, položio ga je na moj klitoris kliznuvši rukom dolje niz moja raširena bedra. Dahnula sam dok me je misao napuštala. A onda, dok me polako - tako prokleto polako - draškao i igrao se, napustio me je sav razum. Nisam bila ništa doli osjećaji. Ljudski skup atoma koji postoje samo kako bi vibrirali i brujali od sladostrašća. Potom je odmaknuo ruku. Zacviljela sam, očajnički želeći da dovrši ono što je započeo. "Psst", promrmljao je, stavivši ruke na moje kukove kako bi me spriječio da se izvijam u tihoj potrebi. "Tyler", glas mi je bio hrapav, istrgnut iz mene. "Nemoj. Daj da..."

50


"Tiho", ponovio je ne davši mi da se pomaknem. Još gore, ostavivši me nezadovoljenu. "Mislim da je malo sirupa od trešnje na jednom jako slatkom mjestu." Oči su mu poletjele prema mojima, usplamtjele i gladne, i moje se spolovilo stegnulo od iščekivanja. "I želim ga samo malo kušati." Da, da, o slatki Isuse, da. Kao da me je namjerno želio mučiti, poljupcima je pratio unutarnju stranu bedra, dovodeći me do ludila. Željela sam se izvijati, grčiti tijelo u skladu s osjećajima koji su jurcali mnome, ali čvrsto me je držao. Nisam se mogla pomaknuti. A nekako, zbog toga je moj užitak bio još snažniji. Vrškom jezika prelazio je po mekanoj koži bedara. Drhtavo sam udahnula i izvila se natrag, pokušavajući disati dok su iskre strasti frcale mojim tijelom, tako slasne, pa ipak nekako nedovoljno. Željela sam eksploziju. "Molim te", preklinjala sam, a onda vrisnula u trijumfu kad je usmjerio pažnju na moj klitoris, jezikom pronašavši onaj najosjetljiviji dio mene. Njegov me je jezik dražio, a moje je tijelo drhtalo od pritiska bujajuće eksplozije koja nikako nije dolazila. Izvila sam leda, čvrsto stisnula oči, kao da samom snagom volje mogu sebe natjerati da svršim. Bila sam blizu, prokleto blizu. "Tyler", mrmljala sam. "Tyler, molim te..." Nježno se odmaknuo, zatim podignuo glavu gledajući kako se opirem vrisku pobune. "Kao što sam rekao, slasno." Nagnuo se naprijed i podignuo čašu s pjenušcem. "Pij", rekao je, i zahvalno sam uzela čašu otpivši gutljaj hladne tekućine koja je bila bolno nedovoljna da ugasi vatru što je u meni bjesnjela. "Sačuvaj malo i za mene", rekao je, a onda mi nježno uzeo čašu. I sam je otpio, potom mi još više raširio bedra i onda - napokon - spustio usne na moje spolovilo. Očekivala sam užitak. Nisam očekivala izbezumljujuću nasladu koja je uslijedila zbog kombinacije njegovih vrelih usana, vještog jezika i hladnog pjenušca. Mjehurići su praskali o moj već osjetljivi klitoris, osjećaj je bio gotovo nepodnošljiv. Milijun sitnih udaraca i treptaja, svi obećavajući nešto još silovitije i vrelije. Pa ipak, ništa od svega nije bilo dovoljno da me odvede tamo. Trebala sam njegov dodir, njegov jezik. Trebala sam upravo tada, ali iako sam besramno odignula kukove, nijednom se nije zadržao na toj točki dovoljno dugo da me dovede do vrhunca. "Molim te", preklinjala sam. Ali nisu ga zanimali moji zahtjevi. Umjesto toga, stao je poljupcima pratiti stazu mojih stidnih dlačica, zatim nastavio gore gdje mi je jezikom dražio pupak. Svaki je dodir bio toliko erotičan, šaljući kroza me vrtloge vrućine. Ali nisam više željela vrućinu, željela sam eksploziju, i dok sam ječala od užitka i prosvjeda, njegove su se usne čvrsto stegnule oko moje dojke i zubima je stao dražiti moju ukrućenu bradavicu. "Mučiš me", šapnula sam kad mu je ruka kliznula među moja bedra. Dahnula sam kad je uvukao prst u mene, a onda me stao milovati dugim, sporim pokretima s namjerom da užitak u meni jača i jača - ali nikad ne dostižući vrhunac. "Gade", ječala sam. "Namjerno mi ovo radiš." "Pametnice." Obujmio je rukama moje dojke, potom spustio usta na moj vrat. Njegovi poljupci na vratu bili su druga vrsta mučenja i instinktivno sam nagnula glavu u stranu. "Zar ti je ovo stvarno mučenje?" promrmljao je usnama dodirujući kožu svakom novom riječju i šaljući električne valove kroza me. "Ili je uzbuđenje još veće zbog slutnje onoga što slijedi?" "Mučenje", neumoljivo sam odvratila, natjeravši ga u smijeh. "A ja sam već počela misliti da si dobar. Ali nisi."

51


Nagnuo se unatrag kako bih mu mogla vidjeti lice. Žudnja i vrelina i zvjerska okrutnost sasjekli su me. "U pravi su", rekao je. "Nisam." Dok sam s naporom pokušavala zatomiti jecaj, Tyler se osovio na noge. Ispružio je ruku, a ja sam je prihvatila sa znatiželjom. Nadala sam se da me vodi u spavaću sobu, da kani dovršiti ono što je započeo. Naslutila sam da mu je ipak nešto drugo na umu, međutim - i proklet bio, nisam mogla spriječiti ono ključanje u mojoj krvi koje je poticalo od znatiželje i, da, iščekivanja. Bez riječi me je poveo u hodnik, a onda kroz još jednu prostoriju. Iskreno govoreći, plivala sam u takvoj senzualnoj izmaglici da je pravo čudo da sam bilo što primijetila. No kojekakvi su mi predmeti upadali u oko. Slike, ukrasi na stropu, antikviteti u svakom kutku, pa ipak soba je i dalje bila elegantna, nipošto pretrpana. Prošli smo kroz još jedan hodnik, a glavom mi je prošla suluda ideja da se zapravo vrtimo ukrug. Još mučenja. Još iščekivanja. Kad sam to i izgovorila, nasmijao se. "Nisam baš toliko okrutan. Ovo je mjesto jednostavno veliko. Mogla bi se izgubiti ovdje. Nekad se i sam izgubim." "Stvarno?" "Ma ne, ali dobra je priča." "A to je ono što radiš? Smišljaš priče kad istina nije dovoljno zanimljiva?" Kut njegovih usana se iskrivi. "Apsolutno.” “Pa", rekla sam. "To je paradoks.” “Što?" "Iskren si o tome da nisi iskren." "Možda te samo pokušavam držati u neizvjesnosti", rekao je, a natruha vreline vratila se u njegov glas. Nisam ga pogledala u oči. "Mislim da za to ne moraš brinuti." Dospjeli smo do otvorenih vrata spavaće sobe i iznenadio me je kontrast između njezina uređenja i ostatka apartmana. Soba je bila moderno namještena, baš po Tylerovu ukusu. Elegantne linije isticale su učinkovitost nad formom, no i dalje su odisale bogatstvom i ukusom. Zanimljivo. Ovo mi je govorilo da je bio muškarac spreman na kompromise, ali ne u stvarima koje su bile osobne i važne. Pretpostavila sam da je iza dvostrukih francuskih vrata na suprotnom kraju bila kupaonica. Prostran krevet dominirao je sobom, postavljen pred prozorom iza kojeg su svjetla grada treperila poput umjetnih zvijezda. Očekivala sam da ćemo krenuti prema krevetu, ali Tyler me je umjesto toga poveo prema dvostrukim vratima. Dok smo prolazili kroz sobu, pokušavala sam zapamtiti detalje, promatrajući prostor oko sebe onako kako bih pregledavala poprište zločina, pokušavajući otkriti što je moguće više o muškarcu koji je ovdje živio. Toaletni stolčić s osobnim predmetima uredno poredanima nagovještavao je organiziranost, iako je odjeća, odbačena nemarno preko naslona jednog od naslonjača, upućivala na to da nije bio opsesivan. Nije bilo fotografija, knjiga, ničeg osobnog. Ništa osim ručno izvezenog pokrivača, uredno složenog na dnu kreveta. A taj je pokrivač uskomešao u meni više pitanja nego sve ostale informacije koje sam dosad iskopala o ovom zagonetnom, moćnom i potencijalno opasnom muškarcu.

52


Mora da sam oklijevala jer sam osjetila kako me povlači, no kad sam ga pogledala, izraz njegova lica bio je nedokučiv. Pokazao je glavom prema dvostrukim vratima na drugom kraju prostorije. "Ne krevet", jednostavno je rekao. "Ne još." "Gledala sam pokrivač", rekoh, neobjašnjivo šapćući. "Obiteljsko naslijeđe?" "Da", odgovorio je. Zaustila sam još nešto pitati, ali onda sam se zaustavila. Ovo nije bio spoj, i bez obzira na to koliko možda uživala u ovoj noći, trebala sam se podsjetiti da je ovo bio zadatak. Otkrivanje djelića i kockica moglo bi mi pomoći da sastavim bolju sliku o njemu, ali nisam mogla ni zamisliti kako bi pokrivač mogao biti povezan s Amy. Nisu mi trebali osobni detalji. A vraški je sigurno da to nisam trebala ni željeti. Znala sam da je Sharp bio kriminalac. Možda nije bio umiješan u trgovinu ženama - Bože, tomu sam se svim srcem nadala - ali njegov stil života, njegovi poslovi, njegovi pogledi na život upućivali su na to da se Tyler Sharp izrugivao mnogim pravilima koje sam se zarekla štititi. Pa ipak, u samo nekoliko sati, uspio me je smotati. Rekla sam sebi da je to razumljivo zadatku sam pristupila imajući u planu zavođenje, i zavođenje se dogodilo. I da, Tyler Sharp me je itekako zaveo. Natjerao me je da žudim, da trebam. Gurnuo me je na mjesto na kojem nikad prije nisam bila, i nisam mogla poreći da mi se sviđa. Ali ovaj mali izlet kroz apartman pružio mi je priliku da se priberem, a to je bilo dobro. Svejedno, i dalje sam žudjela za njegovim dodirom, ali senzualna magla što mi se spustila na misli sad je isparila i bila sam usredotočena na zadatak. Seks s Tylerom mogao bi biti prokleto zabavan, ali, na kraju dana, seks je bio samo seks. Tako će morati i ostati.

53


10. MISLIM DA SU svijeće bile ono što me je dokrajčilo. Odgurnuo je vrata i ugledala sam kupaonicu okupanu zlatnom svjetlošću od barem dva tuceta svijeća. Bilo ih je na podu, na ormarićima, na stolčićima uz golemu kadu. Prostorija je mirisala na lavandu i vaniliju, i duboko sam udahnula. "Kako?" upitala sam. "Kad?" "Poslao sam iz automobila poruku u hotel." Nisam mogla zatomiti smijeh - doimao se tako nevjerojatno samozadovoljnim. Uzeo me je za ruku i poveo uz dvije stube koje su vodile do duboke mramorne kade, već pune pjene s mirisom lavande. "Hajde", rekao je. "Ulazi." Izula sam sandale, potom zastala i okrenula se prema njemu. "Ne razumijem te", stala sam jadikovati. "Natjerao si me da se svučem. Pozvao si poslugu. To je okrutno, sirovo. Ne znam, možda čak i opasno. Uzbudljivo, sasvim sigurno." "Zaboravila si - divlje." "Divlje", složila sam se. "Ali ovo..." Zamahnula sam rukom prema prostoriji osvijetljenoj svijećama. "Ovo je isto divlje. Divlje romantično, senzualno. Smireno i spokojno i predivno." "A to ti smeta?" "Zbunjuje me", priznala sam. Vidjela sam iskru smijeha u njegovim očima. "Možda te i želim zbuniti. Ili možda pokušavam dokazati da sam u pravu." "U čemu?" "Postoji mnogo načina da zadovoljiš ženu", rekao je, a njegov je ton sugerirao da nismo još ni počeli. "Grubi i sirovi, nježni i osjećajni. Kako mogu znati što žena želi ako nisam još vidio kako reagira?" "Oh." Progutala sam. "A što je to što ja želim?" "Ti? Srce, ti želiš sve", kazao je tonom zbog kojeg su mi zaklecala koljena. "I jedva čekam to ti pružiti." Ponovno je kimnuo prema kadi. "Upadaj." Nisam se protivila. Samo sam se oprezno pomaknula na hladnome mramoru gore do ruba kade. Provjerila sam temperaturu vode; bila je savršena, malo toplija, ali nipošto vruća. S uzdahom apsolutnog zadovoljstva kliznula sam unutra. Tyler je namjestio jastučić na napuhavanje iza moje glave i ja sam mu se nasmiješila. "Hoćeš li mi se pridružiti?" "Ne", odvratio je dok je skidao sat, predivan, naizgled antikni predmet. "Neću." Oprezno je spustio sat na obližnji stolić, a kako je potom stao otkopčavati košulju, zaključila sam da me samo izaziva. Promatrala sam ga, u potpunosti uživajući, dok je svlačio svoju košulju. Tijelo mu je bilo savršeno, preplanulo i vitko, s rukama i prsima kakve imaju plivači. Poželjela sam ispružiti ruku i dotaknuti ga. Otkriti sama jesu li one dlačice na prsima onako mekane kao što izgledaju, a mišići onako tvrdi. Poželjela sam prijeći usnama po svakom centimetru njegova tijela.

54


Uglavnom, željela sam ga povući u kadu sa mnom. Umjesto toga, zadovoljila sam se gledajući ga kako sjeda na rub kade, i dalje u onim elegantnim sivim hlačama. Izgledao je kao model s kalendara, sav ležeran i senzualan u hlačama, bez košulje, kose blago razbarušene. Bio je izvanredan, no nisam mogla a da se ne pitam koliko je žena doveo u ovu sobu, dirao ih, kupao, vodio u krevet. Pitala sam se - i poželjela da mi se ta misao nije došuljala u glavu. Nisam imala pravo biti ljubomorna. Tyler nije bio moj - nije mogao biti moj - i ma kakvu vezu zamišljala da smo večeras ostvarili, bila je to tek iluzija. Kako išta od svega može biti stvarnost kad smo oboje bili čvrsto zapleteni u vlastite tajne? "Dubokoumne misli?" upitao je milujući mi kosu. Nasmiješila sam se. "Samo razmišljam o tome koliko si predivan." Izvio je obrve. "Polaskan sam." "Jesi vraga. Znaš i sam koliko si divan." "I to na tako puno načina", dočekao je uz vragolast osmijeh. Nasmijala sam se, te ga počela prskati. Uhvatio mi je ruku. "Ruke na koljena", rekao je. "Okupat ću te." Otvorila sam usta da - što? Požalim se? Na koncu, nisam rekla ništa, samo sam se naslonila na svoj jastuk, s rukama na koljenima, i pustila ga da preuzme kontrolu. Počeo je od nogu. Nježno mi je podignuo obje noge, stavivši mi pete na malenu stubu u kadi za koju sam nagađala da upravo tome i služi. Milovao mi je kožu mirisnim sapunom, potom krenuo glatkim i klizavim rukama uz moja stopala, listove, bedra. Kad je dospio do prepona, lagano mi je pomilovao spolovilo, a mnome su zaplesali trnci užitka. A onda se njegova ruka ponovno odmaknula, kao da je želio samo da naslutim što slijedi. Prešao je na moj trup, zatim na ruke i šake, čulno masirajući svaki prst posebno, sve dok nisam pomislila da ću izludjeti od žudnje, želeći još. Tada je pažnju usmjerio na moje grudi, milujući ih i dirajući sve dok svaki njegov dodir nisam osjetila u svakoj stanici u tijelu, bradavica ukrućenih od potrebe. Na moju žalost, međutim, nije nastavio. "Kako se osjećaš?" upitao je, a ja sam trepnula i otvorila oči, vidjevši kako mi se smiješi s nekom vrstom putenog zadovoljstva. "Opušteno", odgovorila sam. "Uzbuđeno." Opazila sam bljesak u njegovim očima, ali ako ga je milovanje i dodirivanje podjednako uzbudilo, nije ništa rekao. Namjesto toga, samo je uzeo crijevo tuša i nježno mi stao močiti kosu. Ruke, snažne i nježne, masirale su mi glavu, dok je šampon koji je odabrao - od mente i eukaliptusa - prožimao moja čula. Počela sam lebdjeti, sklopljenih očiju, jer ovaj se muškarac brinuo za mene. Ni sama ne znam koliko sam dugo tako lebdjela, izgubljena u tom senzualnom mjestu kamo me je Tyler odveo. Znala sam samo da mi je, kad sam drhtavo otvorila oči, kosa bila isprana, a voda iz kade je otjecala. Umjesto da osjećam hladnoću dok se voda vrtložila u odvodu, u meni je pulsirala vrela želja. Bez riječi je ispružio ruku, a ja sam je zahvalno prihvatila. Nisam bila sigurna bih li uspjela bez njegove pomoći. Tapkala sam oprezno niz stube, potom se obrisala ručnikom dok je on stajao preda mnom, samo stajao i promatrao, a zrak oko nas bjesomučno je pucketao. Ispružila sam ruku - morala sam - i polako prešla prstima po njegovim nagim prsima.

55


Pod rukom sam osjetila otkucaje njegova srca pa sam snažnije pritisnula dlan. Podignula sam glavu, pronašla njegove oči i umalo da nisam posrnula od siline želje koju sam tamo vidjela. "Da", šapnula sam. "Bože, da." Nije se ni pomaknuo s mjesta. Nije progovorio, ali kad sam krenula rukom dolje, istražujući njegov oblik, osjetila sam kako mu se mišići napinju od zatomljene samokontrole. Nasmiješila sam se uživajući u spoznaji da sam ja ta zbog koje je zadrhtao, pa sam se polako spustila na koljena, pomislivši kako bih ga voljela natjerati da drhti još i više. Ali kad sam posegnula za njegovim rasporkom, nježno mi je zaustavio ruku. "Ne." Podignula sam pogled. "Znam da ti se sviđa." "Još kako. I ne mogu se dosjetiti što bi mi bilo draže nego vidjeti tvoje usne oko mog kurca. Ali ne sada." "Zašto ne?" Uzeo mi je ruku i podignuo me na noge. "Zato što je ostatak ove noći samo za tebe.” “Oh." Prišao je ormaru i izvadio bijeli svileni haljetak. Pomogao mi je da ga odjenem, tkanina je bila mekana i nježna poput poljupca. Stegnula sam pojas, a potom rukom prešla po svili uživajući u osjećaju na koži. "Sviđa mi se kada te gledam", blago je rekao. "Sviđa mi se kako ti tijelo reagira na moj dodir, kako ti oči trepću kad si na rubu. Medu nama postoji neka iskrenost koja... Pa, jednostavno mi se sviđa." "Ne činim ništa osim što reagiram na tebe", rekoh mu na to, glasa mekanog, iako su riječi bile u potpunosti istinite. "Dobro", uzvratio je, i u tom trenutku pogledi su nam se prikovali. Osjetila sam grč u trbuhu, snažno stezanje potrebe. Usne su mi se razdvojile i pridignula sam se na prste, posegnuvši za njegovim ramenom dok sam se primicala bliže, žudeći za njegovim usnama, njegovim poljupcem... Ali ustuknuo je korak unatrag i najednom više nisam imala kamo. Oborila sam pogled, posramljena. "Oprosti. Nisam mislila..." Što? Poljubiti ga? Kvragu, da, mislila sam ga poljubiti. Bolje rečeno, nisam mislila ispasti glupa, ali teško da bih mu takvo što priznala. A onda mi sine. "To je ono što si rekao u dizalu. Unatoč svemu ovome. Unatoč osjećajima koje budiš u meni, nećeš me poljubiti. I dalje me samo mučiš, zar ne?" Njegov je osmijeh bio lijen i erotičan, i neporecivo šarmantan. I nijednom prokletom riječju nije odgovorio na moje pitanje. Umjesto toga, posegnuo je za pramenom moje kose i omotao ga oko prsta. "Isuse, u iskušenju sam." Ispružio je ruku. "Dođi sa mnom." Bila sam iživcirana, ali ovo me je ujedno i zabavljalo, uzbuđivalo. Usto, jedino mjesto kamo sam se mogla vratiti bila je spavaća soba, a to je značilo da me najzad vodi u krevet. "Sjećaš se što sam ti rekao?" upitao je dok me je vodio u sobu. "O onome što volim?" "Voliš me gledati, rekao si." "Vrlo dobro. Zaslužila si nagradu kao najbolja učenica. I da, u tome sam silno uživao. Sve mi se svidjelo - maziti te, dodirivati. Svidjelo mi se tvoje lice kad je ušao konobar. I svidjelo mi se što sam znao da to činiš - sjediš tamo, izložena njegovu pogledu - zato što si željela udovoljiti meni." Zatresla sam glavom. "Vidjevši koliko si voljna da me zadovoljiš, digao mi se. Još sam te više poželio. I zapitao sam se koliko si dalje još spremna otići."

56


Polizala sam usnice, ali nisam rekla ni riječ. "To je ono što želiš, zar ne? Pustolovina. Ushićenje. Zato si mi poslala poruku da se želiš igrati - i zato si se naljutila kad sam te poslao kući." Kimnula sam. "A ovdje si, sa mnom, zato što žudiš za nečim. Reci mi, Sloane. Reci mi za čime žudiš?” “Za tobom." Odmahnuo je glavom. "Za mnom, da, ali postoji nešto više od toga. Želiš da te povedem do kraja. Želiš doznati dokle možeš ići." Ispružio je ruku i pomilovao mi obraz. "Zašto ja, Sloane? Želim da mi to kažeš." Prisilila sam se da ne ustuknem, jer kako sam mogla odgovoriti na ovo pitanje? Zato što si bio tamo, zato što si fokus moje istrage? Zato što ti se želim približiti jer i dalje želim ući u Destiny; i dalje želim znati u što si umiješan i, ako je Kevin makar malo u pravu, i dalje te želim uhititi. Sve je to bilo točno, ali nije bila istina. Istina je bila sirovija, strasnija. Jer Tyler Sharp bio je opasan, provokativan. Nije bio tip muškarca kojeg bih trebala pustiti da mi se zavuče pod kožu. Pa ipak, pustila sam ga, i ta me je istina duboko zasjekla. A kad bih je naglas izgovorila, nikad to više ne bih mogla povuci. Svejedno, nešto sam morala odgovoriti. Zato sam uvukla dah, prikupila hrabrost i kazala tom zagonetnom, opasnom muškarcu najdublju, suštinsku istinu: "Zato što si me vidio. Zato što me vidiš. Kao nitko dosad." Zadržao je moj pogled, potom polako kimnuo. Trenutak poslije prišao je krevetu i sjeo na rub. "Dođi ovamo", rekao je. Pomaknula sam se naprijed i stala između njegovih koljena. Posegnuo je za pojasom haljetka, zatim ga povukao i olabavio. Haljetak se razdvojio potpuno me izloživši njemu. Stajala sam savršeno mirno, iako mi je krv tako snažno ključala u žilama da je bilo pravo čudo da nije ništa čuo. Ustao je, tijela toliko blizu mojemu da sam mogla osjetiti njegovu toplinu. Potom je posegnuo jednom rukom i izvukao pojas. Tada je podignuo obje ruke i položio ih na moja ramena pa mi svukao haljetak. Pao je dolje oko mojih stopala, ostavivši me nagu i toplu i ludu za njegovim dodirom. Polako je prelazio pogledom po meni, i sa svakim trenutkom što je prolazio, osjećala sam kako u meni raste potreba. Nisam znala što očekivati - znala sam samo da ga želim, i to odmah. "Divna." Samo jedna riječ, ali mogla je biti i dodir. Dojke su mi se napele, bradavice ukrutile toliko da je bilo gotovo bolno. A moje je spolovilo pulsiralo od potrebe koja je mogla biti zadovoljena jedino njegovim dodirom. Željela sam ga preklinjati. Uzeti mu ruku i staviti je na sebe. Umjesto toga, samo sam rekla: "Molim te." "Daj mi svoju ruku." Glas mu je bio blag, pa ipak zapovjedan, i poslušala sam bez oklijevanja. Nježno me je držao, zatim polako prešao krajem svilenog pojasa preko moje ruke, zapešća, nadlanice. Nikad nisam smatrala da su ruke naročito erotične, ali putena zavodljivost svile na mojoj koži bila je neporeciva. "Molim te", rekla sam opet vidjevši kako mu se usne izvijaju u osmijeh. "Što me moliš?" "Ne znam", iskreno sam rekla. "Samo te molim."

57


"Što god dama želi." Omotao je pojas oko moga zapešća i čvrsto ga zavezao u čvor. Dok je to činio, osjetila sam kako se nešto studeno polako podiže u meni, boreći se s toplinom. Ugrizla sam usnicu, odoljevši nagonu da povučem ruke natrag, i prisilila se da dišem. "Postoji određena senzualnost u vezanju", kazao je, dok mi je ona studen stala stezati želudac. "Ne", šapnula sam, ali nisam povukla ruku. Hladnoća me je sledila. Njegov je osmijeh bio gotovo veseo. "Sama si došla, Sloane, sjećaš se? Došla si jer si željela vidjeti koliko te daleko mogu odvesti." Ali ne ovako daleko, htjela sam vrisnuti. Trebao si znati. Trebao si vidjeti. Ne ovako daleko. I kao da je čuo moj nijemi vapaj, oslobodio mi je ruku i umalo da nisam kriknula od zahvalnosti kad se led u mojim žilama počeo otapati. Kriza je prošla. Strah je nestao. Bit će ovo okej. Dobro je. Samo diši, i sve će biti u redu. Sve sam to u sebi izgovorila, ponavljala kao mantru dok sam spuštala ruku. Svila se i dalje klatila s moga zapešća, olakšanje je strujalo mojim tijelom, toliko moćno da sam osjetila slabost i blagu vrtoglavicu. "Ići ćemo daleko, obećavam ti." Polako - tako frustrirajuće polako - prešao je vrškom prsta po mojoj ključnoj kosti. Zatim je krenuo dolje, sve niže i niže u ravnoj crti između mojih dojki pa dolje to trbuha. Mišići su mi se napeli od dodira, dah je izlazio u plitkim dahtajima. Tada je krenuo još niže, sve dok me nije pronašao mokru i spremnu, a najblaži dodir na mom klitorisu poslao je drhtaje kroz mene. Tijelo mi je postalo tromo. "Ne još", rekao je povukavši ruku sa zločestim osmijehom. Tada me je povukao na krevet, spustivši me dolje tako da sam ležala na leđima, dok me je on gledao odozgo. "Divno", rekao je. "Sada raširi noge. Želim te vidjeti raširenu za mene. Spremnu. Želim vidjeti kako ti tijelo blista." Namjerno je sporo klizio rukama po mojim nogama, potom ih razdvojio. Sklopila sam oči, okrenula glavu, uzbuđena njegovim dodirima i posramljena željom za koju sam znala da je može tako jasno vidjeti. "Tako si slatka", rekao je, a dok je govorio, pratio je prstom liniju moga bedra, preko kuka pa gore uz obline moga torza. Osjetila sam dodir njegovih usana dok se poljupcima podizao prema gore. "Želim te doticati, odvesti te koliko god daleko možeš ići, i želim biti siguran da ne možeš uteći užitku." Ona studen se vratila, stežući mi želudac, i naglo sam se trgnula otvorivši oči, dok se strah razbijao o mene. Ali nisam imala kamo. Pojas je još bio oko moga zapešća i, iako nisam bila sigurna kako mu je to pošlo za rukom, bio je čvrsto privezan o krevet. "Ne." Imala sam namjeru vrisnuti, ali bio je to samo šapat. "Ne? Svojevoljno si ovamo došla, Sloane." Posegnuo je za mojom drugom rukom i pokušala sam disati. Pokušala sam biti policajka, a ne četrnaestogodišnja djevojčica. Pokušala sam plivati kroz ovaj crni ocean straha. Ali nisam mogla. Izbacio me je iz ravnoteže - trzajem otvorio vrata bezdana - i sada sam padala. "Znaš pravila." Glas mu se valjao, kao da je dopirao iz dubine oceana straha što mi je bubnjao u ušima. "Imala si priliku otići - više prilika nego što sam ti ih trebao pružiti. Pa ipak, došla si u moj krevet, uzbuđena i željna." "Ali ne želim ovo", prisilila sam se protisnuti. "Ne ovo. Dovraga, Tyler, pusti me."

58


Sada sam se koprcala, srce mi je divlje tuklo. Soba je bila okupana zlatnom svjetlošću koja je bila crvena kao krv. Vrela kao smrt. Jedva sam ga mogla vidjeti kroz izmaglicu, jedva sam ga mogla čuti kroz vijavicu u glavi, uspomene, strah, bol, sve spojeno zajedno poput nekog jezivog, okrutnog čudovišta koje me je kanilo cijelu prožderati. "Samo se opusti", govorio je dok je za moje drugo zapešće privezivao nešto što je izgledalo kao vezica od zavjese. Ne, ne, dovraga, ne! Nisam bila sigurna kako sam uspjela, nisam bila sigurna kako sam natjerala tijelo da se pomiče, ali nekako sam isplivala kroz vlastitu bol. Nekako, odalamila sam ga preko lica, šaka mi je snažno zaorala po njegovoj sljepoočnici. "Prokleta bila!" Psovka je bila prožeta bolju, odmaknuo se, a ja sam iskoristila prednost i naglo trznula koljenom uvis. Šansa je bila jedan naspram milijun, ali uspjela sam i čula njegov mukli, grleni jauk kad sam ga snažno udarila u testise. Pokušala sam pobjeći, skočiti s kreveta, ali ruka mi je bila čvrsto privezana za dasku uzglavlja. Dok sam nastojala primiriti disanje - pokušala misliti - vidjela sam kako Tyler podiže glavu, vidjela sam vatru i opasnost kako mu divljaju u očima. Prije, plašila sam se uspomena. Sada, plašila sam se ovog muškarca. To je to, pomislila sam. Blagi Bože, to je to. "Ne prilazi", zarežala sam. "Jebote, samo mi ne prilazi." "Sloane." Izgovorio je moje ime i onda pognuo glavu, tijelo mu se sklupčalo na podu pokraj kreveta. Okrenula sam se, slobodnom rukom pokušavajući odvezati čvor. "Žao mi je." Glas mu je bio prožet kajanjem, a kada sam okrenula glavu i pogledala ga, gnjev što mu je maločas plamtio u očima, ugasio se. Umjesto toga vidjela sam samo nježnost - beskrajno more žaljenja. Osjetila sam kako mi se tijelo opušta od olakšanja. "Pusti me", rekla sam. "Samo me pusti odavde, dovraga." "Oprosti", rekao je ponovno dok se polako podizao na noge. "Nisam znao. Mislio sam da ti... nisam znao", ponovio je, ali nisam shvatila što je želio reći. Posegnuo je za mnom, no ja sam se trgnula. Sledio se, lica napetog i tvrdog kao da sam ga udarila. "Nisam znao", još je jednom rekao i, iako i dalje nisam razumjela, nisam kanila tražiti objašnjenje. U tom trenutku nije me bilo briga. Samo sam željela nestati odavde. Osjetila sam kako mi je iz oka pobjegla suza pa se otkotrljala dolje niz obraz. Naglo sam se okrenula. "Molim te", rekla sam. "Samo me odveži." "Naravno. Naravno da ću te odvezati." Učinio je to, a ja sam se uspravila i sjela, osjećajući se krhko i zbunjeno. Posegnula sam za haljetkom, no nagnuo se prije mene i dodao mi ga. Ustala sam, onda ga prebacila preko ramena. "Ostani", rekao je, ali zavrtjela sam glavom. Krenula sam prema dnevnoj sobi osjećajući se kao u kakvom snu. Nisam vidjela gdje su mi gaćice, ali nisam ni marila. Navukla sam haljinu, potom zavezala vezice na vratu. Već sam potezala patentni zatvarač kad je došao Tyler. "Sloane. Molim te, nemoj ići."

59


No sve što sam mogla bilo je zatresti glavom. Nisam mogla ostati. Nisam to mogla zbog Candy, zbog Amy. Čak ni zbog sebe. "Žao mi je", šapnula sam, dograbila torbicu i bosa pohitala u hodnik.

60


11 OBNEVIDJELA, posrtala sam hodnikom, potom trzajem otvorila vrata skrivenog stubišta što je vodilo na deveti kat i prema dizalu kojim ću se spustiti dolje do lobija. Pri svakom skretanju osvrnula bih se kako bih se uvjerila da me Tyler ne slijedi. Govorila sam sebi da ne želim da krene za mnom, a kako očito nije, također sam rekla sebi da je to dobro. Nekako, međutim, nisam u to vjerovala. Strah je sad blijedio, uspomene su nestajale u tami, tamo gdje im je i bilo mjesto. Iscrpljenost je bila neumoljiva, tjelesna i mentalna. Cijela je noć bila poput kakvog vihora kovitlac zebnje, užitka, opasnosti i žudnje. Na koncu, strah se nadvio nad svime, ali nisam mogla zanijekati da su oni sati provedeni s Tylerom bili puno više od toga. Više od onog što sam očekivala, više od pukog posla. Poveo me je tamo gdje nikad nisam bila, osjetila sam žudnju žestoku kao nikad dosad. Ali nisam mogla ostati. Nisam mu mogla pružiti ono što je želio. Znala sam dobro da je Tyler opasan, na tako mnogo načina, ali nisam ga se plašila u krevetu. Ne, nisam se plašila njega. Strepila sam od toga koja je vrata mogao otvoriti. Vrata iza kojih su bile zaključane mračne uspomene. Vrata koja sam čvrsto namjeravala ostaviti zaključanima, i iza kojih sam zazirala proviriti. Nestrpljivo sam čekala na devetom katu premještajući težinu s jedne noge na drugu, sve dok se dizalo najzad nije pojavilo pa sam se mogla svaliti na kauč i zariti lice u dlanove. Vožnja prema dolje bila je brza i nitko nije ušao u dizalo, što me nije začudilo. Nisam znala koliko je točno sati, ali znala sam da je prilično kasno, a jedini koji bi hotelom tumarali u ovo gluho doba noći bili su oni koji su, poput mene, koračali putem srama. Ustala sam kad su se vrata bešumno otvorila - potom smjesta ustuknula od šoka ugledavši ispred sebe Tylera. "Ali... Kako?" "Dizalo za poslugu", rekao je, te ušao u kabinu prepriječivši mi put. "Moram otići odavde. Moram..." "Sloane." I to je bilo to. Samo moje ime, ali tako je snažno odjeknulo, tako moćno i živo, tako puno kajanja da mi je zazvučalo poput prisege. Malo sam se otopila. "Molim te, Tyler, umorna sam." Kimnuo je prema kauču. "Onda sjedni." Poželjela sam se usprotiviti, ali nisam bila sigurna mogu li. Kao da me je napustila sva snaga. Bila sam izmoždena. I nisam bila sasvim sigurna jesam li i dalje na ovom planetu. Sjela sam i čim su se vrata iza Tylera zatvorila, pritisnuo je gumb za deveti kat, a odmah potom i onaj za zaustavljanje. Tek tada okrenuo se prema meni i pogledao me.

61


"Trebala bi znati da sam ja muškarac koji uzima ono što želi", počeo je, dok sam ja gledala u svoje nokte. "Uvijek je bilo tako i uvijek će biti. Bez kajanja, bez iznimaka. Bez iznimaka, to jest, osim jedne." Ovim mi je privukao pažnju pa sam podignula glavu i pronašla ga kako napeto zuri u mene. "A to je?" "Nikad neću uzeti od žene ono što mi svojevoljno ne želi dati. Ma koliko ona bila zamamna." "Ne pokušavaj ovo uljepšavati." Glas mi je bio mukao i opasan. "Otvoreno si mi rekao da postoje stvari koje želiš u krevetu." Susrela sam njegov pogled. "Stvari koje si više nego spreman uzeti. I, Tyler, pokušao si ih uzeti." "Jesam", jednostavno je odvratio. "I nisam." "Umorna sam", rekla sam. "Ne zanimaju me ni igrice ni zagonetke." "Kao ni mene." Prišao mi je, zatim kleknuo na koljena tako da su nam oči bile u istoj razini. "Nisi se mene uplašila, zar ne?" nježno je upitao. "Nisi me čak ni vidjela." Odvratila sam pogled ne želeći da vidi istinu u mojim očima. "Tako mi je žao", rekao je i shvatila sam da se ne ispričava zbog onoga što se dogodilo među nama, nego zbog onoga što mi se dogodilo prije tako mnogo godina. "Nije važno." "Važno je", rekao je. "Najprije sam pomislio da..." Prekinuo je oštro zavrtjevši glavom. "Mislio sam da igraš igru. Malo straha pomiješanog sa seksom može biti afrodizijak, Sloane, naročito kod onih kao što smo mi." Trepnula sam, smetena. "Kao mi?" "Ne poznajem te. Ni ti ne poznaješ mene. Ne zapravo, pa ipak, dodirivao sam te, tako intimno. Otišla si dalje sa mnom nego s bilo kim drugim, Sloane. Oboje to znamo." "Da", šapnula sam. "I kanim te povesti još dalje. Uvijek postoji strah od ponora. Uvijek je prisutna jeza prije nego što se baciš u nepoznato." Ispružio je ruke i obujmio mi lice. "Mislio sam da si upravo tamo bila, stojeći na rubu nečeg novog, užasavajućeg i uzbudljivog - mislio sam da smo oboje tamo bili." Nježno je palcem obrisao zalutalu suzu. "Prevario sam se." Povukao je ruke, te ustao polako se pomičući unatrag prema kutu dizala. Uvukla sam drhtav dah, istom shvativši koliko mi nedostaje utješan dodir njegova dlana na mom obrazu. "Tyler." "Čekaj." Podignuo je ruku. "Dopusti da dovršim. Mislio sam sve ono što sam ti rekao. I ne kanim ti sada lagati. Želim te vezati. Želim slobodu da te dodirujem. Želim da mi se do kraja otvoriš. Želim te gledati, zavezati za svoj krevet i imati nad tobom potpunu moć. Želim te u položaju gdje ti mogu raditi sve što mi padne na pamet. Nanijeti ti bol. Pružiti ti užitak. Čak i mrvicu straha, ali straha od trenutka - od nepoznatog. Ne od mene. A sasvim sigurno ne od aveti prošlosti." Dah mi je zapeo u grlu i dvaput sam trepnula kako bih potisnula bujicu neprolivenih suza. "Želim znati da mi vjeruješ da znam koliko daleko mogu ići. Da mi vjeruješ da neću prekoračiti tvoje granice. Želim to, ali te ne želim prisiljavati. Ne ako nisi spremna, ne ako i sama to ne želiš." Uspjela sam se slabašno nasmiješiti. "Kauč? Konobar? Zar to nije bila prisila?"

62


Netremice je zurio u mene. Osjetila sam kako se rumenim, jer sam shvatila. Nije me on ni na što prisilio - ne zapravo. Samo je mogao vidjeti što se događa duboko u meni, i znao je da sam i sama to željela. A sad mi je govorio da me ne kani gurati preko ruba litice. Barem dok sama ne budem spremna skočiti. "Ostani", rekao je. "Vrati se u moju sobu i ostani večeras sa mnom." Polizala sam usnice. "Zato što se osjećaš krivim? Ili zato što me želiš?" Umjesto odgovora, okrenuo se prema kontrolnoj ploči i pritisnuo gumb kojim je pokrenuo dizalo. Tada mi je prišao i uzeo mi ruku. Povukao me je na noge i nisam se ni snašla a njegove su usne nježno poklopile moje. Poljubac je bio mekan, i mislim da sam se mogla rastopiti od puke slatkoće. Kad se povukao, oči su mu bile tople. "Zato što te želim." Kimnula sam, bez daha, usne su mi bridjele. "Nisi me tjerao da te molim za poljubac." Kutovi očiju su mu se naborali. "Ja ću tebe preklinjati ako me ponovno ne poljubiš." "Primamljivo", odvratila sam. "Ali bit ću milostiva." Pridignula sam se na prste i utisnula čedan poljubac u kut njegovih usana. Nasmijao se. "Jebeš to." Zgrabio me za ramena i pritisnuo mi leđa o stijenku dizala. Dahnula sam, iznenađena potezom, i on mi je okrutno zarobio usne svojima. Nestala je sva slatkoća onog prvog poljupca. Ovaj je bio žestok, divlji i zahtjevan. Zubi i jezici i silovitost posjedovanja, kakofonija strasti. Olakšanje me je preplavilo iako su mi bjesomučne misli zveketale glavom, nesposobne oblikovati ništa suvislo osim molećivih: da, još, oh da, još. Razdvojili smo se kad su se vrata otvorila. Uzeo me je za ruku pa me povukao niz hodnik do drugog dizala, s običnom metalnom kabinom koja je sa strane imala dva pomična zastora. "Ući ćemo kroz ulaz za poslugu", objasnio je, a ja sam kimnula. Bila sam opijena. Kao da sam lebdjela. Mali dio mene pokušao se opravdati da je razlog opijenosti to što sam se ponovno vratila na zadatak, ali to je bilo sranje. Ovdje je bila riječ samo o meni, o tome kako je moje tijelo zbog njega bridjelo i vibriralo, o vrućini koja je strujala mnome i o tome kako me je gurao do krajnjih granica, čak i do točke pucanja. U meni je pobudio osjećaje kakve dosad nisam iskusila, i što bilo da bilo, željela sam poći s njime do tog ruba ponora. Ne bih skočila - kako bih, dovraga, mogla vjerovati muškarcu kao što je Tyler Sharp? - ali sasvim je sigurno da mogu malo uživati. Nisam imala pojma kamo sve ovo vodi, ali večeras, bila sam njegova. Sutra ću misliti o poslu. Vratili smo se u njegov apartman prošavši hodnikom uz njegov ured pa do dnevne sobe. Nijedno od nas nije progovorilo, a premda je tišina bila ugodna, nisam mogla poreći treperenje u želucu. Znala sam da me neće vezati, ali što će biti dalje, nisam imala blage veze. "Tyler?" počela sam kad više nisam mogla izdržati. Ušli smo u dnevnu sobu i zaustavili se pred golemim prozorom s kojeg je pucao pogled na Aveniju Michigan. "Da?” “Što planiraš sa mnom?" Njegove se usne iskrive. "Nervozna?” “I uzbuđena." "Sviđa mi se tvoja iskrenost pa ću ti reći da planiram nešto u čemu ćemo oboje uživati." Pomaknuo se i stao iza mene, zatim me nježno pogurnuo naprijed tako da sam bila bliže

63


prozoru, i oboje smo mogli vidjeti naše odraze u staklu. "Jebat ću te, Sloane. Žestoko i do kraja." Oči mu susretnu moje u staklu. "Je li to u redu?" "Aha", rekla sam bez daha. "Da, mislim da će to biti sasvim u redu." Progutala sam, ne odmičući oči s njegovih. "Zar je to sve?" Nasmijao se, a zvuk je rascvjetao moj osmijeh. "Ne", odvratio je. "Ne, nije." Čekala sam da nastavi, ali kad je ostao šutke, namrštila sam se. Vidjela sam svoj smrknuti odraz, dok je njegov izraz lica postajao sve veseliji. "Da ti dam trag?" upitao je dok su mu vršci prstiju desne ruke poput perca prelazili mojom nadlakticom. Osjećaj je bio ujedno sladak i erotičan, i jedva sam se suspregnula da se ne okrenem i ne padnem mu u naručje, zarobim mu usta svojima. "Mogao bih te zavesti riječima", rekao je. "Jednoga dana, želim te dodirivati samo glasom i dražiti te samo riječima. Želim te gledati kako drhtiš od žudnje, kako ti tijelo postaje mekano, kako postaješ vlažna. Želim gledati kako u tebi bjesni vatra i želim da eksplodiraš prije nego što te dotaknem prstom." Zadrhtala sam, znajući sa sigurnošću da je upravo to mogao i učiniti. "Ali ne večeras", šapnuo je dok je nježno prelazio rukama preko mojih ramena. "Za to večeras nemam snage. Večeras te trebam dodirivati." Kao da želi to ilustrirati, pomaknuo je ruke naprijed tako da su mu prsti okrznuli rub gornjeg dijela moje haljine. Dahnula sam, potom prestala disati kad je zavukao ruke pod tkaninu i prešao po mojoj nagoj koži. Tada su mu prsti pronašli moje bradavice, tvrde i ukrućene i tako prokleto osjetljive. "Da", zadahtala sam. "O, Bože, da." Uštipnuo mi je bradavicu, a ja sam zastenjala kad su vrele spirale užitka krenule od mojih dojki sve dolje do spolovila. Morala sam se ugristi za donju usnicu dok sam promatrala naš odraz u prozorskom staklu, jer prizor nas kako stojimo - njegovi prsti ispod moje haljine, ja leđima se naslanjajući na njega, mekani i puteni izraz na mome licu - samo što me nije gurnuo preko ruba. Njegovi su se prsti zaustavili u svojoj čaroliji, i umalo da nisam zajecala od žaljenja kad je odmaknuo ruke ostavivši moju kožu hladnu i željnu njegova dodira. "Sviđa ti se ovo", primijetio je dok mi je odvezivao gornji dio haljine, a zatim povukao i patentni zatvarač. Pala je na pod ostavivši me potpuno golu. "Izgledaš poput božice u prozoru, okupana zlatnom svjetlošću. Uzbuđuje li te to? Saznanje da bi te netko mogao vidjeti? Možda netko preko puta ulice gleda baš u naš prozor? Mogao bi vidjeti koliko si divna?" Nisam odgovorila, ali nije bilo ni važno. Ruka mu je kliznula dolje između mojih nogu. "Da", promrsio je pronašavši me vlažnu. "Da, mislim da ti se sviđa." Prstima druge ruke nastavio je pratiti liniju moga kuka, struka, dojki. Sklopila sam oči uživajući u osjećaju. "Previše si lijepa da se skrivaš", rekao je, "ali ja sam onaj koji će te dodirivati." "Da", promrmljala sam. "Sada, molim te. Treba mi da me sad dodiruješ." Bez riječi, obišao je oko mene tako da je sad leđima bio okrenut prozoru. Kleknuo je ispred mene, s rukama na mojim bedrima, njegov palac bio je bolno blizu moga spolovila. Polako mi je razdvojio noge i osjetila sam kako među njima struji hladan, sladak zrak. "Uvijek ću ti dati ono što trebaš", rekao je, te utisnuo mekan poljubac na moju pubičnu kost prije nego što će ustati, rukom slijedeći pokrete svoga tijela. Kad mi je usnama okrznuo obraz, rukama je nježno obuhvatio moje dojke.

64


"Zatvori oči", rekao je. Izgubila sam se u užitku dok me je posvuda dodirivao. Milovanja i poljupci nadraživali su svaki djelić moga tijela, sve dok nisam bila toliko uzbuđena da nisam bila sigurna mogu li više izdržati. Najzad - oh, hvala Bogu, najzad - primio me je za kukove i kliznuo jezikom preko mog klitorisa, poigravajući se i ližući dok sam se pokušavala izvijati u ritmu užitka, ali nisam mogla - prečvrsto me je držao, koncentrirajući nasladu samo na tu jednu savršenu točku. Koljena su mi zaklecala, i morala sam ispružiti ruke, jednom se uhvativši za zid, a drugom za njegovu kosu dok me je vodio sve bliže i bliže rubu, a onda - kad sam mislila da više neću moći izdržati - svijet je oko mene eksplodirao. Vatrena stihija me je progutala, izgubila sam se u erotičnom osjećaju Tylerovih usana na sebi, njegovih ruku na meni, oko mene. Nosio me je, a ja sam se privila uz njega, najednom potrošena. Nježno me je nosio kroz apartman i polegao na krevet. Stao je uz rub, potom polako izuo cipele i otkopčao hlače. Nosio je uske bokserice i jasno sam vidjela nabreklinu njegove erekcije iza sive tkanine. I njih je svukao, i zatekla sam se kako zurim u najsavršenijeg muškarca kojeg sam ikad vidjela. Otvorio je ladicu pokraj kreveta i izvukao kondom. Gledala sam, zadivljena time koliko je bio tvrd i savršen dok je izvlačio kondom iz paketića i potom ga navukao. "Sad ću te jebati", rekao je dok je prilazio podnožju kreveta. "Jer stvarno više ne mogu čekati." Kimnula sam te zastenjala kad me je dohvatio iza koljena i povukao k sebi tako da mi je stražnjica sad bila na rubu kreveta. Potez je bio odlučan, divlji i pomalo nasilan. A ja sam ječala od sladostrašća, izgubljena u užitku podčinjavanja. "Noge gore", naredio je podignuvši ih dok mi pete nisu bile na njegovim ramenima. "Isuse, sviđa mi se ovaj pogled." Noge su mi bile razdvojene, bila sam raširena za njega, do te mjere uzbuđena da mi je čak i zapuh zraka na spolovilu izazvao drhtavicu od potrebe. Mokra, uzbuđena i sasvim izložena. Okrenula sam glavu u stranu osjetivši kako mi rumenilo oblijeva obraze. "Ne", rekao je. "Bože, ne. Tako si lijepa. I tako mokra", rekao je dok je klizio prstima po meni pa dva zario unutra. Istog trena moje se tijelo stegnulo oko njega, uvlačeći ga. Ali nije mi bilo dovoljno. Ni blizu. Osjetila sam se divlje i raskalašeno, ali i silno prazno. Trebala sam ga u sebi. Bila sam prilično sigurna da ću se smežurati i nestati ako me ne poševi upravo ove sekunde. "Molim te", šapnula sam. "Moliš što?" "Želim te", rekla sam. "Trebam te u sebi. Sad." Povukao me je za noge tako da sam kliznula još bliže njemu, zastenjavši, potom vrisnula od zadovoljstva kad sam osjetila glavić njegove batine pritisnut snažno o mene. "Ovo?" upitao je prodrijevši u mene. Ali opet nedovoljno. "Obećao si mi žestoko", rekla sam. "Dovraga, Tyler, želim da me jebeš." "Što god ti želiš", rekao je, a potom iz mene iščupao vrisak užitka, boli, apsolutnog zadovoljstva. Silovito se zario u mene, povukavši mi noge gore, prodirući duboko, a onda opet i iznova dok su nam se tijela trljala jedno o drugo. Rukama sam ščepala plahte. "Gledaj me", zapovjedio je. Otvorila sam oči i pronašla njegov pogled, usplamtio i napet. "Tako je, dušo."

65


Oči su nam ostale prikovane dok se ritmično pomicao, i osjetila sam spirale zadovoljstva kako se uzdižu mnome, sve više i više, poput nekoga veličanstvenoga krešenda koji samo čeka konačnu, trijumfalnu eksploziju. Opustila sam stisak na plahtama, potpuno mu se predavši. Koncentrirajući se na veličanstven osjećaj njega kako me ispunjava, ritmično udaranje dok me je uzimao, čvrsti stisak na mojim bedrima dok me je svakim novim prodorom privlačio bliže. Gledala sam njegovo lice, želeći ga upamtiti, doznati sve o njemu. Pomaknula sam ruke prema dojkama, štipajući si bradavice i osjećajući navalu zadovoljstva dok je šaptao i dahtao: "Oh, Isuse, dušo, da." Vidjela sam kako u njemu raste pritisak, prepoznala podizanje oluje u onim nevjerojatnim plavim očima. "Svrši sa mnom", rekao je hrapavim glasom. "Nisam još... ne mogu..." Bila sam blizu - trenje na mom klitorisu od njegovih prodora stezalo je sve u meni - ali nije mi bilo dovoljno da se raspadnem. "Dodiruj se", naredio je, a zatim nježnije: "Učini to, Sloane. Želim da svršiš sa mnom." Oklijevala sam samo trenutak, potom kliznula rukom dolje dok mi prsti nisu pronašli klitoris, onda zastenjala već na prvi dodir. Doveo me je tako blizu. Tako blizu, i sada sam se dodirivala - dodirivala sam i njega, vršcima prstiju milujući njegov kurac. Bilo je intimno, divlje i senzualno, prsti su mi bili tamo gdje je prodirao u mene. Orgazam u njemu rastao je dok se moje tijelo stezalo oko njega, a moja ruka radila na tome da me zajedno s njime prevali preko ruba. "Isuse, Sloane, sada", rekao je i prije nego što sam dospjela reagirati, eksplodirao je, tijelo mu se treslo dok ga je vrhunac razdirao. I moj je orgazam brzo uslijedio, držala sam se za njega, tijelo uz tijelo, koža o kožu, ne želeći ništa drugo u tom trenutku nego se izgubiti u mirisu, okusu tog muškarca. Polako, slatko, moje se tijelo smirilo. Tyler me pogurnuo natrag na krevet, preokrenuo me i privukao k sebi. "Izvanredna si", mrmljao je nježno prelazeći usnama po mom ramenu. "Ti me takvom činiš", rekla sam, boreći se da držim oči otvorenima. Ali vjeđe su mi bile teške, a njegovo tijelo toplo, i utonula sam u san u naručju tog muškarca kojeg nisam trebala željeti, ali tako očajnički jesam.

66


12 MJESEC OBASJAVA niski kameni zid, vapnenac blista, a komadići kvarca svjetlucaju. Sada je ruševina, uglavnom kamenje, ali ovaj dio zida još uvijek stoji na brdu i gleda na kuću. Klečim, vireći preko kamenja. Gledam preko polja. Gledam kuću u kojoj živi. Gledam ga kako se kreće unutra, uvjerena da je siguran iza stakla. "Ne moraš pohađati akademiju. Ne moraš postati policajka. " Okrećem glavu sučelice proćelavom muškarcu s blagim plavim očima. "Moram, tata", kažem. "Moram postupiti ispravno. Ja sam jedina koja razumije zašto je to važno." "Ne možeš", kaže on. "Vidiš?" poseže za mojom rukom i vidim da su skliske od krvi. "Kako to može biti ispravno?" Strah reže kroza me. I ponovno gledam kuću. On više ne korača. Leži. Mrtav je. Krv navire i navire, preplavljuje polje, uzdiže se, dopire do zida. Dopire do mene. Počinjem vrištati i posežem za ocem, ali on više nije tamo. Trči, pomislim. Sad je vrijeme za bijeg. Jurim prema kući, vrištim, dozivam njezino ime, tražim je. Mora biti ovdje. Sad kad je on mrtav, ona bi trebala biti ovdje. Ali nema je. I dok me snaga sna gura okomito, podiže iz sna, vrištim za mojom majkom... ali ne mogu se sjetiti je li uopće i bila tamo. Oči mi se uz treptanje otvore, san još prianja uz mene, siv i jeziv. Tylerova je ruka bila oko moga struka, disao je mekano i ravnomjerno. Nisam ga željela smetati, ali također sam se željela pomaknuti, otresti posljednje ostatke košmara. Oprezno, izvukla sam se iz njegova zagrljaja te se dovukla do ruba kreveta pazeći da što manje pomičem madrac. Otapkala sam do elegantne kupaonice nastojeći biti što tiša. Nisam znala koliko je sati, ali kako su zavjese bile razmaknute, znala sam da je vani još uvijek mrak. Kad sam se vratila u krevet, zamijetila sam da nema sata. Makinalno sam posegnula za svojim mobitelom, ali bio je u dnevnoj sobi, siguran u mojoj torbici. Umalo da nisam krenula po njega, ali tada sam ugledala Tylerov sat na ormariću pokraj kreveta. Sjela sam na rub kreveta i podignula ga, potom ga nakrivila pokušavajući vidjeti brojčanik na prigušenim svjetlima grada. Namrštila sam se shvativši da se jedna od kazaljki ne pomiče, a kad sam ga primaknula uhu, nije otkucavao. "Ne radi", Tylerov je glas prešao preko mene, promukao od sna. Okrenula sam lice prema njemu. "Nisam te htjela buditi." "U redu je." Sjeo je, a zatim posegnuo za svojim satom. "Godinama već ne radi." "Oh." Možda sam bila umorna, ali nisam baš shvaćala. "Zar se ne može popraviti?" "Može", rekao je. "Ali još nije vrijeme."

67


Oprezno ga je spustio na noćni ormarić, te se ponovno zavalio na krevet povukavši me za sobom. Posegnula sam za plahtom i oboje nas pokrila. "Zagonetan si", rekla sam. "Valjda jesam. To je dar od prijatelja. Mentora, zapravo. Kvragu, praktično mi je bio kao otac. Preminuo je prije nekih pola godine." "Žao mi je", rekla sam, pridignuvši se na laktove i zagledavši se njega. "Hoćeš li mi ispričati ostatak? Zašto ga još nisi dao popraviti?" "Pa, ovisi. Možda je tajna. Jesi li spremna da mi odaš svoje?" "Tajne?" Osjetila sam brz ubod straha. Što je, dovraga, on znao o mojim tajnama? "Ne to", rekao je nježno i shvatila sam da je opazio moj strah i zabrinuo se da sam se ponovno užasnula vezivanja. "Ali postoje stvari koje držiš u sebi. Priznaj. Nisi mi rekla cijelu istinu, zar ne?" Zapljusnuo me je ledeni val. "Nisam", priznala sam. "Ali ni ja ne znam tvoje tajne." Osmijeh mu je bio blag, ali u očima se caklilo veselje. "Srce, ne znaš ti nijednu moju tajnu." "Ne? Zašto mi onda ne bi sve ispričao." "Nema šanse." Shvatila sam da sam se napela, tijelo mi je bilo spremno na bitku. Udisala sam i izdisala govoreći sebi da se moram opustiti. "Mislila sam da si rekao da mi vjeruješ." "Nisam. Samo sam rekao da ti želim vjerovati." Posegnuo je i prstima lagano prešao niz moju ruku. Gesta je bila slatka i opuštena, no sumnjala sam da je bio svjestan svoje kretnje. Nekako, zbog toga mi je bilo još i slade. "Istina je da se odavno nisam ovako osjećao", nastavio je dok me je privlačio bliže sebi. "Još otkako sam bio mladić i nisam zapravo shvaćao što imam pa sam to izgubio." Govorio je nježno, riječi su bile intimnije od njegova dodira. "Sad mislim da to shvaćam i prepoznajem." "Što?" "Onaj klik", rekao je. "Onu povezanost. To je strast, Sloane. I obećanje." Leda su mi bila priljubljena o njegova prsa i sklopila sam oči, onda sama sebi napomenula da ne smijem zaboraviti disati dok mi je nježno milovao kosu. Nisam mogla poreći ljepotu osjećaja u njegovu naručju, ali također nisam mogla zaboraviti da je govorio o povjerenju. A ja mu nisam vjerovala. Kvragu, nisam vjerovala nikome. "Nemoj od ovoga raditi više nego što jest", rekoh. "Već jest više." Okrenula sam se otvorivši usta da se usprotivim. "Zaveži, Sloane. Nećemo se ni o čemu složiti riječima. Ali u tami, u tišini, mislim da se sasvim dobro slažemo." Tada me je poljubio, njegove tople ruke klizile su po mojoj nagoj koži, i morala sam priznati da je bio u pravu - sasvim smo se dobro slagali.

68


13 PROBUDILA SAM se na nježan dodir sunca što se probijalo kroz malu pukotinu među navučenim zastorima. Trepnula sam pokušavajući se fokusirati dok su mi se vraćali događaji od prošle noći. I to ne bilo koje noći, nego one najdekadentnije, najerotičnije, najnevjerojatnije noći mojega života. Pridignula sam se i naslonila na zid od jastuka. Pokraj mene krevet je bio prazan, ali na jastuku je ležala mala omotnica. U teretani. Nisam te imao srca probuditi. Kava i kroasani su u kuhinji. Trebam te opet. Divlje i žestoko. Uskoro. T. Poruku sam pročitala dvaput, osjećajući se poput šiparice koja je upravo pronašla zgužvanu ljubavnu poruku u školskom ormariću, opijena, mazna i pomalo nesigurna što i kako dalje. Dok sam isplivavala iz dubina sna, um mi je bio preplavljen prizorima mene u Tylerovu naručju. Njega kako me budi poljupcima, ruke koja me miluje po trbuhu kako bi ublažila bol među mojim bedrima. Bila sam vlažna od prošle noći i erotičnih snova koji su uslijedili, i nisam mogla a da ne budem mrvicu razočarana što nisam zatekla Tylera u krevetu kako bi moje maštarije pretvorio u stvarnost. Naudio mi je, itekako - ili, možda sam sama sebi naudila. Uz uzdah sam sjela, plahta je bila čvrsto omotana oko mene. Nagnula sam se naprijed i zarila prste u zamršenu kosu pokušavajući otkriti kog vraga uopće radim, jer sasvim je sigurno da se ne ponašam kao policajka. Da, istina je da sam se zbližila s Tylerom - u tom je smislu zadatak bio ispunjen - ali ako sam primjenjivala policijske metode, nisam li se tada morala probuditi s planom, spremna i orna da se bacim na drugu fazu? Umjesto toga, bila sam uzbuđena i napaljena te frustrirana što pokraj mene nije bio muškarac s kojim bih se malo mazila. Nisam bila sasvim sigurna kad sam olabavila posljednje konce razuma i razboritosti, ali itekako sam dobro znala da se i to negdje usput dogodilo. Jer, u ovom trenutku, nisam mislila ni na Amy ni na popis grijeha vitezova. Mislila sam na minulu noć i muškarca u čijem sam je naručju provela. Tyler Sharp zapalio je nešto duboko u meni. Nešto predivno, ali pomalo zastrašujuće. Nešto zbog čega sam bila ushićena i ženskasta. Nešto što me je nagnalo da poželim otići na pedikuru i obratim pažnju na šminku. Nešto zbog čega bih trebala biti na oprezu. Nitko nije onakav kakvim se čini. Ni ja. Ni Tyler. Ne smijem to nipošto smetnuti s uma.

69


"E, pa, jebiga." Riječi su ostale visjeti u tišini sobe, a njihov je udar bio snažan poput pljuske. Bilo je vrijeme da omotam šake oko tih konaca i razum vratim natrag. Trebala sam otkriti ima li kakvu informaciju. I trebala sam dobro paziti. Mogla sam se ševiti s njime, ali nisam mu mogla vjerovati. S tim ohrabrujućim, no prilično turobnim mislima, kliznula sam iz kreveta i pokupila odjeću što je i dalje ležala na hrpici pokraj vrata. Nisam se gnjavila s cipelama, a nakon jednog trenutka kolebanja, nisam se gnjavila ni s donjim rubljem. Možda jesam bila oprezna, ali nisam bila glupa, a ako Tyler poželi ponoviti sinoćnje izvanškolske aktivnosti, bila sam više nego voljna da mu udovoljim. Bosonoga, na prstima sam izišla iz spavaće sobe i uputila se u kuhinju. Tamo me je čekalo sve kao što je i poručio, pa sam si natočila veliku kavu i stala je otpijati naslonjena na radnu plohu, ogledavajući se po kuhinji. Nije bila tipična hotelska, kad se sve uzme u obzir. Bila je prostrana, potpuno opremljena, s kuhinjskim otokom i radnim stolom na kojem je bilo prijenosno računalo i nemarno razbacana hrpa papira. Ovo je, pomislila sam, dobro mjesto da počnem njuškati. Ne znajući koliko će dugo Tyler izbivati, brže-bolje sam otišla do radnog stola i otvorila ladicu. Olovke, kemijske, samoljepljivi blokovi, i barem tucet jelovnika za dostavu - ništa od svega nije bilo ni od kakve pomoći. Bacila sam oko na laptop koji je bio otvoren, na zaslonu ništa osim crnila. Ako je nešto bilo važno u ovom apartmanu, šanse su bile dobre da je upravo u tom laptopu. A ako je bilo lako samo zaviriti... Kolebala sam se samo trenutak, a onda pritisnula tipku za razmak. Zaslon je zatreperio, potom oživio otkrivši prizor jezera Michigan preko kojeg se pojavio elektronički notes s pet bilježaka: Evanova zabava Zaklada Jahn - sastanak odbora, kad? Odgodi Nevadu, 2 tjedna Michelle - uskoro Nazovi Q zbog SW Bilješke su bile uglavnom besmislene, ali s obzirom na spominjanje zabave, pretpostavila sam da je riječ o nekakvom popisu zadataka. Ona vrsta nasumičnog popisa kakav se sastavi prije nego što će se bilješke unijeti u kalendar ili raspored. Ništa mi neobično nije zapelo za oko, ali lagala bih kad bih rekla da me nije bocnuo majušni žalac u želucu kad sam vidjela žensko ime. Naročito pokraj riječi "uskoro". Namrštila sam se. Inače nisam ljubomorna, pogotovo kad je riječ o muškarcu kojeg jedva da sam poznavala, i kojeg, sasvim je sigurno, nisam trebala željeti. Ali moja reakcija nije ostavljala mjesto dvojbi. Očito je da me je taj tip očarao, jer upravo u tom trenutku očajnički sam se nadala da je Michelle njegov pas. Nagnula sam glavu, nesigurna jesam li čula otvaranje ulaznih vrata. Prst mi je lebdio nad dodirnom pločicom. Željela sam kliknuti na popis i vidjeti je li kojim slučajem povezan s nekim podrobnijim informacijama. Ako je Kevin bio u pravu, tko zna kakve sve sočne nezakonite pojedinosti mogu pronaći u Tylerovu laptopu. Možda nisam kanila biti Kevinova osobna istražiteljica, ali željela sam zadovoljiti i vlastitu znatiželju.

70


Ali što ako se Tyler vrati... Čekala sam, nisam više ništa čula, pa sam krenula kursorom po popisu. Na kraju krajeva, tko zna hoće li mi se ponovno pružiti ovakva prilika. Kliknula sam. Ništa. Ništa, odnosno, osim okvira za lozinku. Izdahnula sam, blago iživcirana, ali ne odviše iznenađena. Promislila sam bih li pokušala s "vitezovi", ili čak "Michelle", jer me je još uvijek bockala ljubomora i osjećaj poniženja, ali bila sam uvjerena da Tyler ne bi bio tako očit. Štoviše, bilo je moguće da ima neku vrstu zaštite tipkovnice te da će doznati da sam njuškala. Još sam malo promislila o laptopu. Bilješke sad ne znače ništa, ali možda će poslije imati nekakvog smisla. Odvagnula sam mogućnosti pa pohitala u dnevnu sobu da pronađem torbicu, potom se vratila sa svojim pametnim telefonom i slikala zaslon. Nije bilo bogzna što, ali barem sam nešto napravila. Nemajući na umu nijedan drugi plan za napad na kuhinju, odlučila sam vidjeti što bih još mogla pronaći u apartmanu. Već sam znala da u spavaćoj sobi nema računala, ali iskreno sam sumnjala da bi muškarac poput Tylera bio voljan živjeti bez radnog stola, čak i nekoliko mjeseci. Uz malo sreće, pronaći ću ured ili prostoriju koju je Tyler opremio kao ured. A uz malo više sreće, pronaći ću nešto zanimljivo. Natočila sam drugu šalicu kave i ponijela je sa sobom naumivši pronaći i pretražiti njegov ured. Već sam se uvjerila u to da je Tyler ne samo mišićav, nego i vrlo izdržljiv. Stoga sam pretpostavila da provodi prilično vremena u teretani. Ono što nisam znala, međutim, jest gdje se nalazi teretana i koliko ga dugo neće biti. Ako se koristio onom hotelskom u The Drakeu, mogao bi doći do sobe svaki tren. Bez obzira na sve, vrijeme je bilo od suštinske važnosti, pa sam s kavom u ruci pohitala niz hodnik koji je vodio do južnog dijela apartmana. Hodnik je oštro zakretao i upravo sam bila skrenula kad sam stala kao ukopana. Tyler. Njegov glas. Nisam mogla razabrati riječi, ali bila sam posve sigurna da je to njegov glas. Sranje. Sveca mu, sranje. Bio je ovdje. U apartmanu. I mora da je bio ovdje cijelo vražje vrijeme. U sebi sam izgovorila zahvalu svetome Mihovilu - zaštitniku policajaca - koji očito bdije nada mnom, spriječivši Tylera da nabasa u kuhinju kako bi sebi nadolio kavu dok ja prčkam po njegovu laptopu. Uz malo sreće, dobri stari Mihovil nastavit će sa svojim poslom. Glas je dopirao iza prvih vrata slijeva. Vjerojatno teretana - tek mi je sad sinulo da bi apartman ove veličine trebao imati i privatnu teretanu - pa sam spustila kavu na obližnji stolić i uputila se u tom smjeru. Nisam mogla njuškati dok je on u apartmanu pa sam zaključila da bih mogla reci da sam budna. No dok sam podizala ruku prema kvaki, shvatila sam dvije stvari. Prva, vrata su već bila lagano odškrinuta. Druga, Tyler nije bio sam. Žena u meni osjetila je ubod grizodušja, ali policajka nije oklijevala ni trena. Primaknula sam se tiho vratima, nagnula glavu i stala prisluškivati. "Franklin se kasno pojavio na zabavi", rekao je duboki glas za koji sam prepoznala da pripada Coleu Augustu. "Rekao je da ti poručim da je Lizzy dragulj. Valjda je prvih nekoliko dana prošlo dobro."

71


"Drago mi je da to čujem", odvratio je Tyler. "Vrijedna je i bistra. Rekao bih da je sretan što ju je dobio. Barem jedna dobra vijest. Ispostavilo se da je Bentley problem." "Moje su ruke u tome čiste", kazao je treći muškarac i pretpostavila sam da je to Evan Black. "Ali ako ćeš poslušati moj savjet, nemoj više gubiti vrijeme s tim planom zaštite." "Slažem se", rekao je Cole. "Mislim da je Michelle naša najbolja opcija", rekao je Tyler, a moje su se uši naćulile. "Imaš li što protiv?" "Sranje, stari", rekao je Cole. "Samo je ševim. Nisam joj čuvar. Ako je trebamo, iskoristit ćemo je. To vrlo dobro znaš." "U redu", odvratio je Tyler. "Onda smo se dogovorili. Još nešto?" "Lina je zamijetila tvoju pratilju na zabavi", rekao je Evan glasom koji je zvučao malčice sladunjav. "Pitala me je znam li tko je ona." Sledila sam se, poželjevši da mogu i vidjeti kao što mogu čuti. "Što si joj rekao?" upitao je Cole. "Istinu", odvratio je Evan. "Što misliš? Ali, dovraga, Tyler, vrlo dobro znaš da ne kanim preispitivati tvoje ciljeve, ali trebao si nas pitati prije nego što ćeš poševiti policajku..." Dahnula sam - jedva čujno, ali odmah sam znala da su me čuli. Instinktivno sam posegnula za svojim oružjem, istom shvativši da ga nemam. Okrenula sam se da pobjegnem - jer, bez obzira na sva ona sranja koja podastire Hollywood, jedna nenaoružana, sićušna detektivka ne može se nositi s trojicom muškaraca - ali vrata su se otvorila i Tyler je izletio uhvativši me za ruku prije nego što sam dospjela do kraja hodnika. "Gade! Jebeni, prokleti gade!" sasula sam mu u lice dok sam pokušavala istrgnuti ruku. Ali nisam imala šanse; čvrsto me je držao. Što mi nije ostavilo izbora nego da zamahnem drugom rukom i zabijem šaku u njegovo licemjerno lice. Predvidio je udarac pa sam ga, umjesto po nosu, dohvatila samo po čeljusti. No nisam se uspjela osloboditi. I dalje sam bila zatočena njegovim snažnim stiskom. Samo što je sada zasigurno bio još bjesniji. "Kujin sine." Nisam vikala. Upravo suprotno, riječi su mi bile hladne i odmjerene, ali led je bio u ravnoteži s vrelim gnjevim. "Isuse, jebiga, to boli", rekao je Tyler, stegnuvši stisak dok je drugom rukom trljao čeljust. "Tyler." Cole je stajao kao ukopan u hodniku, iza njega i Evan. Obojica su izgledala zastrašujuće k'o sam vrag. U tom sam trenutku shvatila kako su uspjeli postati tako okrutni polovnjaci kojih su se svi bojali. Tko bi se, dovraga, usudio stati im na put? Ja, čini se. Sranje. Najprije sam se pomislila otimati, ali nisam im kanila pružiti to zadovoljstvo. Umjesto toga, stajala sam savršeno uspravno, silom natjeravši puls da se smiri dok sam promatrala situaciju i analizirala svoje mogućnosti. Nije to bio dugotrajan proces - s obzirom na to da me je Tyler čvrsto držao te na činjenicu da ih je bilo trojica, brzo sam izračunala da su mi mogućnosti ravne nuli. Tylerove su oči bile čvrsto prikovane za mene, ali obratio se dvojici muškaraca kad je rekao, jednostavno i blago: "Odlazite." Evan je koraknuo naprijed. "Slušaj. Tyler. Ja..." "Kasnije." Tylerove oči nisu napuštale moje lice. "Iziđite kroz stražnji izlaz. Sutra ćemo razgovarati. Imam ovo pod kontrolom."

72


Vidjela sam sumnju na Coleovu i Evanovu licu - i znala sam da su oni mogli vidjeti bijes na mome - ali učinili su kao što im je Tyler rekao, krenuvši hodnikom prema vratima za poslugu. Onog trena kad su škljocnula za njima, ponovno sam pokušala istrgnuti ruku. I još jednom me je čvrsto zadržao. "Dovraga, Tyler. Pusti me." Bila sam napeta, nervozna. I pogledom sam pretraživala hodnik tražeći nešto, bilo što što bi mi moglo poslužiti kao oružje - ako se ikad oslobodim i dobijem priliku da se za to mašim. "Znaš li zašto sam te onako gurao sinoć?" upitao je. Čula sam opasnost u njegovu glasu, čistu i oštru poput oštrice noža. Susrela sam mu pogled, ali nisam progovorila ni riječ. Osjetila sam sićušne kapljice znoja kako mi klize vratom, a koža mi je postala ljepljiva. Pokušala sam zatomiti strah, kontrolirati otkucaje srca, ali nisam ga mogla poreći - i bila sam sigurna da je Tyler to uočio. "Zato što si prokleta murjakinja koja se uvukla u moj krevet i želio sam - želio - da se plašiš." Usta su mi bila suha kad je prišao korak bliže, a ja sam stala uzmicati sve dok se nisam našla stiješnjena o zid. Tijelo mu je bilo opasno blizu mome, vrelina njegova gnjeva zapljuskivala me je. "Želio sam da se pitaš", nastavio je, glasa muklog, hrapavog i ubojitog. "Da se zapitaš jesi li pogriješila što se igraš sa mnom. Da se zapitaš jesam li možda tip muškarca koji bi mogao nauditi ženi.” “Jesi li?" Vidjela sam kako mu se ruka podiže dok mu se lice grčilo od gnjeva. A onda, prije nego što sam dospjela reagirati, poduzeti bilo što, zamahnuo je. Lecnula sam se, ali nije ciljao na mene. Umjesto toga, udario je u zid iza mene, zatresavši svijećnjake što su visjeli na zidu hodnika. "Nisam." Njegov tih i jednoličan glas bio u oštrom kontrastu s muškarcem koji je netom eksplodirao tu preda mnom. "Sinoć sam mislio da guram policajku. Kuju koja zabada svoj nos tamo gdje mu nije mjesto i koja se plaši da se možda, samo možda, ševi s pogrešnim muškarcem." Ispružio je ruku kao da će mi pomilovati obraz, ali trznula sam se, pa je zastao, a potom je polako povukao. "Kad sam shvatio da se ne plaši mene, nego svojih uspomena, poželio sam udariti samoga sebe. Nikad nisam mislio..." Uvukao je dah. "Nikad te nisam kanio na taj način povrijediti." "Vjerujem ti." I bila je to istina. Što god da se dogodilo među nama, ovo je bila istina. Susreo je moj pogled, a onda me pustio. Pomislila sam potrčati, no shvatila sam da se ne bih mogla provući mimo njega, pa sam odlučila ostati i pustiti da igra završi. Uostalom, željela sam čuti što mi još ima za reći. Jedan je trenutak samo stajao, a onda je krenuo niz hodnik i naslonio se na dovratak. Sav onaj gnjev i kajanje su iščeznuli. Namjesto toga, sad se doimao opuštenim i smirenim, kao da ponovno sve drži pod kontrolom. "Što to misliš da znaš o meni, Sloane?" Bila sam u dvojbi što odgovoriti, zatim zaključila da bi djelomična istina bila najbolji pristup. "Ne puno. Barem ništa konkretno." "Da čujem." "Znam da si dobio imunitet u slučaju trgovine ljudima", rekla sam pažljivo mu proučavajući lice.

73


Njegov se izraz nije nimalo promijenio. "Zanimljivo", rekao je. "Naročito kad se zna da je to povjerljiva informacija." Slegnula sam ramenima. "Ako znaš da sam policajka, vjerojatno znaš i da mi je otac bio u FBI-u. Imam dosta izvora." Sve je ovo bila istina, pa opet i obmana. Izostavila sam Kevinovo ime iz svega. Možda jesam bila ljuta na njega jer me je uvukao u osobnu osvetu protiv Evana Blacka, ali nisam kanila odati Tyleru da ga jedan agent FBI-a i dalje drži na oku. "Što još?" želio je znati. "Ništa određeno", priznala sam. "Vas trojica ste u nekim mutnim poslovima. Kolaju glasine, spekulacije. Govorka se da ste umiješani u kojekakva sranja. Krijumčarenje, kocka, prevare. Koliko ja mogu vidjeti, nitko nema čvrste dokaze." "I zato si ovdje." "Nisam." Uhvatila sam se kako sam koraknula prema njemu pa sam se zaustavila. "Ja sam detektivka u odjelu za umorstva u Indianapolisu", mirno sam rekla. "Zar stvarno misliš da sam ovdje jer vjerujem da krijumčariš cigarete?" Čekala sam da odgovori, ali ostao je šutke, samo me gledajući. "Kako?" najzad sam upitala. Upitno je nakrivio glavu. "Kako si znao da sam u policiji?" "Nemaš posla s idiotima, detektivko. Ni s muškarcima koji ne koriste svoju imovinu i opremu." Pustila sam da se njegove riječi slegnu, a onda se sjetila znaka u predvorju Destinyja koji je jasno objavljivao da je prostor danonoćno pod videonadzorom. "Snimke nadzornih kamera", rekla sam. Posegnuo je u džep i izvukao svoj mobitel. "Mogu pregledavati snimke na laptopu i mobitelu. Kako rekoh, važno mi je da imam to mjesto na oku." "Ispred tih kamera mora da prolazi na stotine ljudi. Kako to da si baš mene zapazio?" "Zaintrigirala si me zbog dvije stvari." Malo se lecnuo pa prešao palcem preko novonastale modrice na člancima svojih prstiju. "Prva, svidio mi se tvoj izgled. Druga, ne događa se baš često da netko samo tako uđe i traži posao. To dvoje zajedno ono je što mi je privuklo pažnju." "A doznao si da sam policajka? Kako?" "Nije bilo teško. Kako rekoh, zapela si mi za oko. A držim da je korisno prikupiti što više informacija o ljudima. Zato sam zatražio od frenda da izuzme otiske s tvoje molbe za posao. Nakon toga, sve je teklo glatko kao po loju. Sloane Watson, iz policijskog odjela Indianapolisa, na bolovanju. A to", dodao je kimnuvši prema mom kuku, "nije bilo zbog pljačke." Čekao je, očito očekujući da mu kažem što se dogodilo. Ostala sam šutke. Ramena su mu se jedva primjetno podignula. "Rekao sam ti, svoje povjerenje ne poklanjam olako. A to sam i mislio." Prošla sam prstima kroz kosu pokušavajući obraditi sve što mi je rekao i istodobno smisliti idući potez. Moji vražji otisci. Nije mi bilo ni na kraj pameti da bi mogao provjeravati otiske nekoga tko se prijavljuje za posao konobarice. Kao što mi nije palo na um da bi provjeravao snimke nadzornih kamera kad nije bio u gradu.

74


Dva propusta. Svijest o njima - saznanje da sam zbog toga uhvaćena na djelu - samo me je još više iživcirala. "Znao si, pa ipak si me doveo u svoju sobu, svukao me do gola, poševio me?" Pomislila sam na kauč, na konobara, na erotičan ushit što je mnome strujao, poput neke intimne tajne koju je sa mnom podijelio. "Izigrao si me", rekla sam, glasa tihog no drhtavog od bijesa. "Jebeno si me izigrao." "Bogami jesam, izigrao sam te. I već sam ti rekao. Uvukao sam te, korak po korak, s punom namjerom da te iskoristim i svršim s tobom." Odmaknuo se od vrata prišavši mi samo korak bliže. "Ništa osim jedne velike prevare odnosno, barem sam tako planirao. Jer nitko ne igra takve igre sa mnom. Niti se na koncu izvuče." "Pa, svaka ti čast", rekla sam. "Pobijedio si. Sretan?" "Ne, zapravo, nisam." "Aha? Pa sjajno." Trudila sam se zvučati hrabro i bezbrižno. Ali, kvragu, nije mi bilo svejedno. I sad, kad je moj strah jenjao, a na njegovo se mjesto smjestio bijes, osjećala sam se praznom i izgubljenom. Neka budem prokleta što sam dopustila da me ovaj tip prevesla - taj jebeni šupak koji nije želio ništa osim da me iskoristi. A ja sam zagrizla i povjerovala da je dio toga bio stvaran. Njegove riječi o povjerenju i strasti. O osjećaju povezanosti. Pustila sam da zaboravim da je u duši bio varalica, a tko može bolje uočiti nečiju slabu točku od prevaranta koji manipulira tuđim osjećajima. E pa, nek se jebe. Počela sam se okretati, ali primio me je za bradu. "Ne", rekao je glasa mekanog no odlučnog. "Znam što misliš i - ne. Gurao sam te do ruba zato što sam mislio da si policajka. Ali kad si pobjegla - kad sam krenuo za tobom - bilo je to zato što sam želio ženu." "Molim te", rekla sam dok me je zapljuskivao nemilosrdan val iscrpljenosti. "Molim te, samo me pusti da odem." Nije rekao ništa toliko dugo da sam pomislila da će se jednostavno oglušiti na moju molbu. "To je ono što želiš?" najzad je upitao. Ono što želim? Nije li to bilo trik pitanje? Željela sam sve početi ispočetka. Željela sam da je čist kao suza. Željela sam da nisam detektivka. No, nije to bila istina. Ne, zapravo. Sviđalo mi se tko sam. I - iako bih to priznala samo sebi, i to na jedvite jade - sviđalo mi se i tko je Tyler. Bi li bio isti muškarac da je odrastao na nekoj zabačenoj farmi, nevin i zaštićen? Ne bih rekla. Ali ništa od svega nije bilo ni važno, jer ovo je bio kraj. Sada među nama nije bilo ničeg osim uspomena, a čak su i one bile ukaljane, umrljane krvavocrvenom mrljom obmane. "Ne želim ništa", oprezno sam počela. "Mislila sam ono što sam sinoć rekla. Jedini razlog zašto sam došla u Chicago - jedini razlog svemu ovome - jest taj da želim pronaći Amy." Izvio je obrvu. "Zar ne strahuješ da sam je prodao nekom bolesnom ološu na drugom kraju svijeta?" "Ne", odgovorila sam, a premda sam to iskreno mislila, dovoljno sam dugo bila policajka da znam kako ne bih smjela posve odbaciti ni tu mogućnost. Kimnuo je, i učinilo mi se da sam vidjela olakšanje u njegovim očima.

75


"Onda, mogu li dobiti posao?" Zaista sam to željela. Ne samo da sam se nadala da bi neka od djevojaka mogla znati kako da dođem do Amy, nego sam također željela otkriti jesu li Kevin i Tom bili u pravu, i jesu li vitezovi imali prste u nekim gadnim rabotama. "Sinoć sam ti rekao", odvratio je. "Ne možeš." "Zašto ne, dovraga?" "Te djevojke su štošta pretrpjele. Ne treba im murjakinja koja će čačkati po njihovim osobnim životima." "Ne moraju znati da sam murjakinja." "A ja ne kanim biti onaj koji će ih obmanuti." "Nije ti bio problem prevariti mene." Bijes je bljeskao u njegovim očima. "Nemoj započinjati s time. Da se nisi usudila." Frustrirana, snažno sam šutnula nogom o zid, onda još jednom da utvrdim. "Dovraga, Tyler..." Podignuo je ruku. "Dosta. Nijedno od nas nije čisto, i neka na tome ostane." "U redu." "No čak i da sam voljan držati tvoj identitet u tajnosti, Evan i Cole zasigurno na to ne bi pristali." Znala sam da ovome ne mogu proturječiti. "Možeš doći tamo", rekao je. "Možeš sjesti s djevojkama, pitati ih znaju li što. To je najviše što mogu učiniti, Sloane. Uzmi ili ostavi." Nije bilo dovoljno dobro. Ni blizu. Ali, osim ako ne smislim način da ga razuvjerim, valja mi se ovim zadovoljiti. "U redu", rekla sam. "Pristajem."

76


14. "PA, BAREM SMO doznali da je pronašla drugi posao", rekla je Candy. Tek je bilo prošlo deset ujutro i nazvala sam je čim sam došla u svoj stan. Sad sam požalila što je nisam nazvala iz automobila. Mrežni signal u stanu bio je očajan, a Candy je zvučala kao da govori iz daljine zbog čega sam se osjećala još više osamljenom. "Vegas, je li? Upravo mjesto gdje se može izguštati. Samo, voljela bih da mi se javila." "I ja, također, ali obje znamo da je Amy pomalo nemarna. Vjerojatno non-stop radi. Ili to, ili je dala otkaz i na tom novom poslu pa se otišla zabavljati s nekim tipom. Nazvat će. Vrlo je vjerojatno da će se samo pojaviti kad budeš trebala roditi." "Nadam se", odvratila je Candy. "Samo se opusti", rekla sam. "Reći ću ti ako se budeš trebala zabrinuti. Ali sad, u ovom trenutku, nema razloga da strepiš." Kazala sam sebi da bih i sama u to trebala vjerovati, ali nekako nije mi baš polazilo za rukom. Za sada, bila sam voljna vjerovati Tyleru. No to nije promijenilo činjenicu da je Amy nestala s lica zemlje baš kad je Candy trebala roditi, što mi jednostavno nije sjedalo kako treba. Dovraga. Morala sam nekako ući u Destiny. Razgovarati s osobljem i mušterijama i vidjeti mogu li kako doznati kamo je Amy otišla, ako ni zbog čega drugog, onda zbog mira moje prijateljice. Tylerova ponuda da razgovaram s djevojkama možda se naizgled činila velikodušnom, ali neće mi biti od bogzna kakve pomoći. Ljudi se zatvaraju u sebe kad ih se ispituje. Ali kad opušteno čavrljaju, uspomene teku. Tračevi lete. Neobavezan razgovor donosi priču. Ispituj ih, i dobit ćeš samo činjenice. Više od svega, željela sam doznati nešto više o muškarcu koji mi se uvukao pod kožu. A to neće biti moguće ako budem sjedila s djevojkama koje je odabrao da mi kažu kako je najbolji šef na svijetu. Sranje. Pokušala sam koračati malim stanom koji sam unajmila, ali nije bilo mjesta ni za to. Imala sam bijedna dvadeset tri četvorna metra u sve popularnijoj četvrti Pilson. Kuhinja je bila prava šala, kauč na izvlačenje pretvarao bi se u krevet i trebala sam zahtijevati da ona nezaustavljiva plijesan u kupaonici plati najamninu. Što se tiče ukusa i stila u stanu, bijedno sam podbacila. Kao mjesto da negdje parkiram dupe dok radim, bilo je sasvim u redu. Trenutačno, moje je dupe bilo parkirano na rubu kreveta kojim se nisam dala gnjaviti i sklopiti ga. "Hvala ti što radiš ovo", rekla je Candy. "Znam da se ne bih trebala toliko brinuti, ali za to krivim ove vražje hormone. Izluđuju me. Usto, izgledam kao kit." Legla sam na krevet, smiješeći se. "Nisam odsutna toliko dugo. Možda si bila veličine slona kad sam otišla, a to je daleko od kita." "Kujo", kazala je uz smijeh, što je bilo točno ono što sam trebala. "Mislim to", dometnula je kad je smijeh utihnuo. "Baš lijepo od tebe. Što trošiš svoje vrijeme, mislim."

77


"To mi je posao." "Aha, pa. Samo - žao mi je zbog toga s tim tipom. Baš gadno." Slegnula sam ramenima, dograbila jedan od jastuka i sklupčala se uz njega. "Sjebano je", rekla sam. "Nije mi bilo ni u peti da će prokljuviti da sam policajka." "Nisam na to mislila", dodala je nježno. "Sranje", rekla sam, ali riječi su bile blage i bez imalo zlobe. Nisam joj ispričala ništa osim najosnovnijeg - u zadatak sam ušla s planom da zavedem Tylera, i taj dio sa zavođenjem prošao je sasvim u redu. Barem sam tako mislila sve dok mi se nije obilo o glavu, kad se ispostavilo da je sve jedna velika prevara i da sam ja zapravo postala - meta. Nisam joj, međutim, natuknula koliko je intimno bilo zavođenje i koliko sam mu daleko dopustila da ide. Kvragu, koliko sam željela da ide. A sasvim je sigurno da nisam ništa spominjala o tome kako me je duboko sasjekla istina. Trebala sam znati da će Candy svejedno čačkati. "Nisam te željela uvući u svoja osobna sranja", rekla sam, iako su riječi zvučale jalovo. "Ja sam sva u osobnim sranjima", odvratila je. "Ja tebe cijelo vrijeme uvlačim u svoja osobna sranja. U neku ruku, u tome i jest bit prijateljstva, zar ne? Slavimo ono što je dobro, kukamo nad lošim, dijelimo tajne?" Valjda je bila u pravu. Nisam, doduše, u tome imala bogzna kakvo iskustvo. Nisam imala bliske prijateljice u djetinjstvu. Zapravo, nikad nisam imala nikad bliske, i točka. Kako je Candy rekla, prijatelji su tu da dijele tajne. Ja, međutim, svoje nisam dijelila. Što se tiče najboljih prijateljica, Candy mi je bila najbliža. Vjerojatno bi se moglo reći da je jadno to što mi je najbolja prijateljica ujedno bila i doušnica. Onda opet, kad sam uopće imala vremena upoznati ikoga tko nije policajac, odvjetnik, žrtva ili osumnjičenik? Nije da smo imale onaj pravi djevojački odnos. Nismo sjedile i razgovarale o muškarcima ni o lakiranju noktiju na nogama, a iako sam joj dopustila da tu i tamo zaviri na koju kost, još uvijek nije vidjela kostur u mom ormaru. Ali izlazile smo na piće ili na pizzu, i svaki put kad bih se s njom našla da čujem što se događa na ulicama, završile bismo s pivom na njezinim požarnim stubama čavrljajući o životu, televiziji i sličnim tričarijama. Što se mene tiče, to mora da je neka vrsta prijateljstva. "Sloane?" Glas joj je sad bio prožet brigom. "Želiš li o tome razgovarati?" "Nema se tu o čemu razgovarati", rekoh. "Jebeš to." "Isuse, Candy, što želiš da ti kažem? Nisam skužila da se igra sa mnom, i opekla sam se kraj priče. Ali samo je moj ponos ranjen. Nije da utapam tugu u čokoladnom sladoledu i u ružičastom dnevniku pišem ljubavne pjesmuljke posvećene njemu. Nije bilo stvarno - kako je dovraga išta od svega moglo biti stvarno?" "Tako mi je žao." Razgalila me nježnost u njezinu glasu. "Kujo", šapnula sam. "Trebala si me samo pustiti da se koprcam." "Stvarno ti se sviđa, ha?" Zaustila sam zanijekati, onda se zaustavila. "Svidio mi se muškarac kojeg sam vidjela, i to puno. Ali nemam blage veze postoji li taj muškarac. Sranje'", dodala sam dok sam se podizala pa prošla prstima kroz kosu. "Ionako nije ni važno. Ne tražim vezu, a čak i da tražim, čikaški kriminalac ne bi mi bio prvi izbor." "Ne, valjda ne bi. Znaš što bi trebala?" kazala je. "Lijepo sebi kupi kutiju toga čokoladnog sladoleda."

78


Kako prijatelji rijetko kada griješe, drage volje sam poslušala savjet. Petnaest minuta poslije sjedila sam prekriženih nogu na podu, leđima naslonjena na krevet, s televizorom ispred sebe. Čokoladni sladoled s mrvicama, koji sam kupila u trgovini na uglu, još uvijek je bio zaleđen pa sam strugala žlicom po vrhu, zahvalna za svaki majušni komadić koji sam uspjela zagrabiti. Upalila sam televiziju u neumoljivom i očitom pokušaju da iz glave izbijem sve misli o Tyleru, Amy i čitavoj ovoj prokletoj situaciji. No kako je jedino iole vrijedno na programu bio Zakon i red, jedva da sam u tome uspijevala. Željela sam Tylera. Nerazumno i glupo i komplicirano, čak i opasno, ali prokleta bila ako ga uza sve to svejedno nisam željela. Premda sam pokušala duboko u sebi zakopati bilo kakvu misao o njemu, bile su nemilosrdne kao i taj muškarac. Resko zvono na mobitelu natjeralo me je da poskočim, i poželjela sam se udariti jer mi je prvi impuls bio provjeriti je li to možda on. Očito još nisam napustila srednju školu. Srca ustreptala, provjerila sam zaslon. Samo broj, ali znala sam da je to on. Mogla sam to osjetiti, i duboko sam udahnula ne bih li se malo primirila prije nego što odgovorim. No nije bio Tylerov baršunasti glas onaj koji sam čula. Bio je Kevinov. "Imaš minutu?" "Zapravo, nemam." Nije ovo bio baš topao i prijazan odgovor, ali u ovom trenutku daleko od toga da sam prema Kevinu osjećala toplinu. "Razgovarao sam s Tomom", nastavio je Kevin ne davši se smesti. "Rekao je da te je vidio na zabavi Evana Blacka. Čini se da napreduješ." "Teško je napredovati kad ne znam sve činjenice." "Molim?" "Samo sam malo iživcirana jer si nekako zaboravio spomenuti da si hodao s Angelinom Raine prije nego što se zaručila za Evana Blacka." "Jebiga." Riječ je bila oštar šapat, ali vrlo se dobro čula kroz slušalicu. "Aha, i ja kažem. Ne sviđa mi se kad me koriste za osobnu osvetu." "Dovraga, Sloane, nisam..." "Nisi što? Nisi bio lažljiva, manipulativna vreća govana? E, pa, pogodi što, Kevine? Jesi." "Nisam lagao, manipulirao. Nisam te iskoristio." "Nisam baš sigurna." "Čuj, samo se nađi sa mnom." "Zaboravi, Kevine. Žao mi je što te je tvoja cura otpilila, ali ne pada mi na pamet biti tvoja kuja osvetnica. Imaš neka neraščišćena posla? Lijepo to sam riješi." "Kvragu, ne..." "Slušam te? Ne, ne slušam. Zbogom, Kevine", rekla sam i prekinula vezu. Iako je bio dobar osjećaj poklopiti i preuzeti kontrolu, još uvijek sam bila nervozna. U meni je ključalo. Kevinove optužbe o vitezovima komešale su mi se u glavi, miješajući se s mislima o Amy te onima koje su plesale tango sa zbrkanim emocijama što su me prožimale na samu pomisao na Tylera. "Dovraga", promrsila sam, a onda snažno poklopila kutiju sladoleda. Kevinov poziv dodatno je napumpao moju nervozu. Trebala sam se kretati, razbistriti glavu. Kvragu, trebala sam smisliti način kako ću ući u Destiny jer sad je moja znatiželja bila

79


na vrhuncu. Tyler Sharp pokazao mi je muškarca kojeg je želio da vidim. Sad sam željela priliku da zavirim iza zavjese. Samo sam trebala pronaći način da tamo upadnem. Ni ne shvaćajući što radim, krenula sam prema malom ormaru u kojem su bili vješalica, dvije plastične ladice i grijač za vodu. Moje trkaće hlačice, grudnjak i majica visjeli su na vješalici za kapute koju sam okačila o grijač. Svukla sam donji dio pidžame i "dr. Who" majicu i odbacila ih sa strane, na vrh komode. Zatim sam navukla odjeću za trčanje i pronašla posljednji par čistih čarapa, navukla i njih pa ubacila stopala u teniske. Kosu sam skupila u visoki rep, dograbila mobitel, umetnula slušalice i krenula na trčanje. Radije bih bila otišla u teretanu i odradila nekoliko rundi s boksačkom vrećom. Ili, još bolje, s jednom od nekoliko kolegica. Cavanaugh je uvijek bila orna za spariranje, i bile smo prilično ravnopravne. Ali kad sam bila posebno nabrijana, mogla sam je prebiti i obje smo to znale. Ne, željela sam poručnika Barronea. S njim u ringu, nisam imala vremena misliti ni na što osim na eskiviranje i čuvanje lica od ozljeda. Sad bi mi baš to dobro došlo, pomislila sam. Bez razmišljanja. Samo djelovanje. Što danas, međutim, nije bilo moguće. Moj stančić nalazio se iznad meksičke pekarnice, i udisala sam slasne miomirise dok sam se rastezala u uskoj uličici između dviju zgrada. Imala sam slušalice, očeva glazba treštala mi je u ušima. Bio je to nekakav teksaški rockabilly bend koji je bio njegov najnoviji pokušaj da postane naturalizirani Teksašanin sad kad se tamo preselio. Sviđala mi se glazba - bila je brza i ritmična, dušu dala za trčanje, pa sam pustila da mi misli utonu u glazbu i okruženje. Prolazila sam mimo restorana, pekarnica, stambenih zgrada i tržnica. Već sam imala svoju rutu, pa sam usporila dok nisam došla do trgovina u Osamnaestoj ulici, zatim se vratila bržim trkom, nekoliko puta skrenuvši kako bih prošla pokraj nekih od kvartovskih murala. Vidjela sam sve, policijskim okom. Ali nisam gledala. Bila sam u svojoj glavi, u glazbi. Fokusirala sam se samo na ritam stopala i osjećaj pločnika pod potplatima, sve dok nisam bila samo ja i kretanje. Ja i predivan osjećaj da sam živa, da dišem, radim na mišićima, svjesna vlastite snage. Kvragu, snažna sam. Dovoljno snažna da mi se živo fućka za Tylera Sharpa, dovoljno snažna da blokiram bol. Dovoljno snažna, možda, da povjerujem u tu laž. Skrenula sam za ugao kako bih se vratila do stana, nesigurna jesam li išta postigla trčanjem osim što sam se iscrpila. Morala sam nekako uvjeriti Tylera da me pusti u Destiny. Ali prokleta bila ako mogu smisliti kako. Možda bih se, da sam i sama bila vješta prevarantica, mogla dosjetiti načinu kako da preklinjem, podmitim, ukradem. No, kako stvari stoje, nisam imala ništa u rukavu, nikoga da mi pomogne ni način da udem u taj klub. Ili, možda, jesam? Stala sam kao ukopana ispred svoje zgrade, zaboravivši sve o smirivanju sporim trčanjem. Kvragu, zaboravivši na sve osim na jednu, tanku priliku. Ipak, možda bih mogla uspjeti. Riskantno, ali bilo je to sve što sam u ovom trenu imala - i s novim poletom i uzbuđenjem, pojurila sam uza stube do stana, svim se srcem nadajući da će komadići slagalice sjesti na svoje mjesto.

80


15 RIHANNINA S&M gromoglasno je treštala iz zvučnika. Puna samopouzdanja, pjevala je o tome kako je dobra kad je loša. O seksu i privlačnosti. Uzbuđenju i strasti. A evo i mene, s rukama u bijelim rukavicama koje su izazovno klizile gore-dolje po čeličnoj šipci, s nogom uzdignutom do visine za koju sam znala da neću izgubiti ravnotežu, no dovoljno visoko da otkrijem podvezicu koja je držala čarapu. Došla sam u Destiny oboružana planom, i sada sam bila jedna od šest žena koje su zauzimale pozornicu na klupskom amaterskom natjecanju u striptizu. Isprva sam bila nervozna, pobojavši se da će me djevojka na recepciji prepoznati, ili da će Tyler nadzirati snimke pa me neće pustiti na pozornicu. Sada sam, međutim, bila nervozna jer se činilo da uopće nije bio tamo te da je sve ovo što činim bilo uzalud. Kad su se svjetla prvi put upalila - kad su se čuli prvi taktovi glazbe - krv mi je toliko snažno bubnjala u ušima da sam bila sigurna da to svi muškarci oko pozornice mogu čuti. Ispočetka sam se kretala sporo, oprezno, čak pomalo preplašeno. Sad mi valja priznati da sam se uživjela. Bila sam u dovoljno striptiz klubova da znam kako je - kad je riječ o klubovima za gospodu - Destiny bio na prilično visokoj razini. Podsjećao je na kasino, s prostranom glavnom dvoranom, dugačkim šankom i udobnim stolovima koji su okruživali brojne male pozornice, svaku sa svojom šipkom. Bilo je tu i mračnijih kutaka s udobnim naslonjačima, kamo je mušterija mogla odvesti plesačicu radi plesa u krilu ili, ako bi bili naročito uvrnuti, čašice razgovora. Sve u svemu, klub je odisao elegancijom i otmjenošću, ali, na kraju krajeva, bio je poput svakog drugog kluba tog tipa. Plesačice su se svlačile do kraja, odnosno do sićušnih tangica koje su služile tek kako bi gledatelji imali gdje zataknuti napojnice, nipošto kao izraz skromnosti. Svejedno, za razliku od nekih drugih klubova, plesačice nisu gole započinjale. U Destinyju, stvar je bila u izazivanju - zavođenju. Krajnji ishod, međutim, bio je isti. Večer sam počela više nego nervozna. Sapphire, jedna od redovitih plesačica u Destinyju, zadužena za nas šest koje smo upale na amatersko natjecanje, prije nastupa održala je poticajni govor. "Ako ste nervozne, samo odgodite dio sa zavođenjem. Na kraju ćete poželjeti sve svući sa sebe - želite li, dakako, izvući koju kintu. Ali ne morate se žuriti sa skidanjem sve dok ne pronađete svoj ritam. Samo neka bude seksi i zamamno." Dobar savjet, i iako mi je trebalo nešto vremena - bolje rečeno, da se odvrti cijela pjesma od The Georgia Satellites Keep Your Hands to Yourself - naposljetku sam se uspjela osloboditi. Mogla sam početi s time da zaboravim kako su svi oni muškarci tamo, ali kad sam vidjela kako su me gledali, nisam mogla poreći da sam se počela uživljavati. Sjetila sam se vreline koju sam vidjela u Tylerovim očima kad sam se skidala za njega. Stezanja njegove čeljusti dok se borio vratiti kontrolu. Izvukla sam iz sjećanja koliko me je želio - koliko sam ja željela njega, kako sam bila izložena njegovu pogledu, kako sam polako svlačila haljinu, gaćice, i kako me je sve to

81


uzbudilo do te mjere da sam željela da svaki pokret bude što je moguće senzualniji. Tako da svaki pogled bude prepun vrućine i obećanja. I sjetila sam se kako me je dodirivao ispred prozora. Uzbuđuje li te to? Saznanje da bi te netko mogao vidjeti? Možda netko preko puta ulice gleda baš u nas prozor? I jest - o, blagi Gospode - da, uzbuđivalo me je. I nisam mogla zanijekati ushit što to isto sada radim u prostoriji punoj muškaraca, vrelinu i uzbuđenje zbog spoznaje da me mogu gledati, ali ne i doticati. Jer, iako ću završiti naga na toj pozornici, još uvijek sam imala moć u svojim rukama. Bila je to različita moć od one koju sam imala kao policajka. Drukčija i osobna, jer je potjecala iz mene, a ne od značke i pištolja. No iako je bilo ushita i moći koja je izvirala iz spoznaje da su ti muškarci žudjeli za mnom, nisam za njih plesala. Nisu ovi muškarci bili oni zbog kojih sam željela napraviti predstavu. Zato sam morala misliti na Tylera. Tylera kako sjedi u mraku. Tylera kako me gleda dok polako svlačim odjeću i kako sa svakim novim odbačenim komadom postaje sve tvrđi i uzbuđeniji. Nije bio tamo - ne još. Znala sam, jer svakih nekoliko minuta pogledom bih prešla po prostoriji, i sa svakim novim pogledom moje je razočaranje raslo. Željela sam da me vidi ovdje gore, da zna kako ovo radim zbog njega, podjednako kao i zbog posla. Bog neka mi pomogne, ali taj me je muškarac zaista očarao. Uvukao mi se pod kožu, i sve je ovo bilo kazna koliko i izazov. Samo, nije bio tamo da vidi. Frustriralo me je to što mi je bilo stalo, što sam ga željela. To što bi mi od same pomisli na njega tijelo gorjelo. Tyler Sharp bio je poput plamena koji me je zahvatio, čineći me slabom. Rastopljenom. Bila sam glupa što sam se igrala s tim muškarcem. Bio je opasan. Zbunjivao me je, iako nisam bila tip žene koja bi trpjela zbunjenost. Dovodio me je u kušnju, premda nisam bila tip žene koja je olako padala u iskušenja. Bio je sve što nisam smjela željeti i nisam mogla imati, pa ipak, u ovom trenutku nisam ni trena dvojila da je upravo on ono što mi treba. Tyler Sharp u mojoj je glavi, u mojim uspomenama, u mojoj mašti. Držala sam se čvrsto za tu maštariju koristeći je kao gorivo za pokrete jer sam sebi morala dokazati da ja ovo mogu. Morala sam ga uvjeriti da mogu plesati u klubu kao što je Destiny, da mogu izgledati kao prava plesačica. Popodne sam provela u kupnji pokušavajući zamisliti što bi Candy rekla na svaki komad odjeće koji sam izabrala. Na koncu, zadovoljila sam se izgledom zločeste direktorice, uštogljene i čedne, ali ispod kože vatrene. Na pozornici sam se pojavila u bijeloj bluzi, strogom sivom sakou i pripijenoj suknji čiji je prorez samo nagovještavao da ima nešto sočno u toj do grla zakopčanoj direktorici. Ispod svega imala sam čipkasti grudnjak, čarape koje su pridržavale podvezice i zavodljive gaćice koje vjerojatno imaju neki službeni naziv, no kako je moje tradicionalno rublje u rasponu od onog s visokim strukom marke Jockey do čipkastih tanga Maidenform, nisam bogzna kako bila upoznata s nazivljem donjeg rublja. Počela sam polako i napeto, pokreti su mi bili nagli. Ali nije prošlo dugo prije nego što sam se uživjela u ritam glazbe, reflektora. Bili su hipnotički, odvevši me do mjesta gdje muškarci ne pilje u mene. Nije bilo oskudno odjevenih konobarica koje služe pića tipovima

82


koji su žudjeli za plesom u krilu. Nije bilo barmena, ni drugih plesačica. Samo ja i glazba... i muškarac u mojim mislima. Već sam bila odbacila sako sa strane, i samo sam se njihala uz taktove glazbe klizeći rukama po tijelu, milujući si grudi, prisjećajući se kako su mi njegove usne dražile bradavice. Kako je poljupcima pokrivao svaki centimetar moga tijela. "To, mala!" Nepoznat muški glas povikao je kad sam zgrabila svoju košulju i raširila je dok su oko mene frcali gumbi. Izmigoljila sam se iz rukava, potom se sagnula da još malo izazivam taj glas svojim dojkama prekrivenim čipkom i svilom. Pustila sam da mu košulja padne na glavu, a zatim se prignula bliže kako bi mi mogao tutnuti novčanicu od dvadeset dolara u dekolte. Nije loše za jedan dan posla, pomislila sam dok sam se uspravljala pa se još malo kočoperila po pozornici prije nego što ću se vratiti do šipke. Ovlaš sam pogledala prema susjednoj pozornici, znatiželjna da vidim koliko je odjeće dosad svukla moja susjeda. Ona je već bila samo u tangama, pa sam shvatila da debelo zaostajem. Vrijeme je da malo zapaprim. Misao mi je uskomešala leptiriće u trbuhu, živci su mi bili nategnuti od uzbuđenja - a to se uzbuđenje dodatno pojačalo kad sam pogledala po prostoriji i najzad ugledala Tylera. Imao je na sebi traperice i jednostavnu crnu košulju ispod sivog sportskog kaputa, a čak i tako ležerno odjeven mogao je posramiti svakog drugog muškarca. U ruci je držao fascikl i virio u njega kroz svoje naočale s tamnim okvirima zbog kojih mu je lice nekako bilo još privlačnije i seksepilnije. Predao je neke papire barmenu Gregu, zatim krenuo uz šank, arogantnim koracima koji su svima jasno davali do znanja da tamo pripada. Štoviše, da pripada bilo gdje kamo je naumio poći. Nije me ni pogledao, ali to nije bilo ni važno. Sama njegova blizina potaknula je vatru u mojim čulima, osjetila sam taj elektricitet, tu iskru. Zaludio me je, pomislila sam. Potpuno me je zaludio. I, da, željela sam završiti ovaj ples. Kad se sve uzme u obzir, željela sam ga završiti zbog njega. Nastavila sam se kretati uz glazbu, nastavila sam izvoditi svoju predstavu za muškarce, ali pažnja mi je bila usmjerena samo na Tylera. Pozdravljao je goste, čavrljao s konobaricama, a potom sjeo. Barmen mu je gurnuo dva pića preko šanka, a ja sam se namrštila shvativši da je ono drugo bilo za predivnu brinetu koja je sjela pokraj njega. Nasmiješila se, opušteno i blisko, a meni su želudac zategnule strune ljubomore. Prignuo se bliže i šapnuo joj nešto na uho. A kad se nasmijala, nagnula naprijed i položila mu ruku na rame, jedva sam se othrvala neodoljivom nagonu da skočim s pozornice i povučem kuju natrag. Kao da je čuo moje misli, njegova se pažnja preusmjerila s brinete ravno na mene. Migoljila sam se uz šipku, jednom rukom provokativno milujući čelik dok sam klizila dolje, a drugom otkopčavajući suknju. Vidjela sam plamen u njegovim očima, a iako su svjetla u klubu bila prigušena, vidjela sam kako mu se tijelo ukočilo kad sam pustila da mi suknja padne niz bokove, ostavivši me samo u svilenim gaćicama, čarapama i grudnjaku. I, dakako, u mojim jebačkim cipelama s potpeticama od jedanaest centimetara, koje su, ruku na srce, bile jezive za ples. Vidjela sam kako ustaje, kako mu se izraz lica napeo. Vidjela sam kako je posegnuo za naočalama i nemarno ih odbacio na šank. A kad sam počela otkopčavati grudnjak, vidjela sam kako se uputio prema meni.

83


Okrenula sam se ne želeći da opazi pobjedonosan osmijeh na mome licu. Manevar sam prikrila jednim brzim obilaskom po pozornici, pobrinuvši se da svi oni muškarci imaju dobar pogled na ono što ne smiju dotaknuti. Tada sam, ozarena, dobacila grudnjak ćelavom muškarcu koji je izgledao kao da će svaki tren zasliniti. Čarape su iduće, pomislila sam, dok sam izuvala cipele. Naglo sam podignula nogu i naslonila list na šipku. Potom sam prstima prešla uz nogu, otkopčala halter i svukla čarapu. Muškarci u publici vadili su novčanice, a ja - ne budi luda - uzela sam malo vremena da napravim krug po pozornici i pokupim napojnice prije nego što ću svući drugu čarapu. Nastojala sam gledati u muškarce, održati kontakt očima za koji sam znala da ih plesačice koriste kako bi se pobrinule da napojnice budu pozamašne. Ali nisam mogla. Nije me bilo briga ni za mušterije ni za njihov novac. Sve što sam željela bio je Tyler, ali on je nekamo nestao. Kamo god sam pogledala, nisam vidjela ni njega ni brinetu. Želudac mi se zgrčio. Bilo mi je malo mučno, ali nastavila sam dalje krećući se u ritmu neke pjesme koju nisam prepoznavala. Podignula sam drugu nogu spremajući se ponoviti predstavu još jednom ispočetka, ali čim sam to učinila, ponovno sam ga opazila. Sledila sam se kao da me je pogodila knjiga puna emocija. Olakšanje, uzbuđenje, žudnja - i uzrujanost. "Što radiš?" upitala sam kad se popeo na pozornicu, dok su ispod mene muškarci hukali, podvikivali i negodovali. Nije odgovorio, ali nije ni trebao. Prebacio je kaput preko mojih ramena, dograbio me oko struka i odlučno me odvukao s pozornice. Nisam vikala niti se opirala - bila sam previše zapanjena. A sudeći po muku koji je zavladao oko pozornice, mislim da su muškarci također bili zabezeknuti. "Hajde", rekao je Tyler i trebala mi je samo sekunda da shvatim kako se obraća drugoj djevojci koju sam prepoznala kao jednu od konobarica. Razrogačila je oči, i imala sam dojam da je upravo dobila neočekivano promaknuće. Pojurila je uza stube i obavila tijelo oko šipke. Muškarci, koji su domaločas šokirano gledali u mene, sad su se okrenuli prema njoj i bila sam u trenu zaboravljena. "Kog vraga radiš?" upitala sam dok je držao moju ruku u čeličnom stisku i vodio me otraga. Na drugom kraju prostorije vidjela sam Evana kako stoji pokraj Colea, a izraz na njihovim licima bio je nedokučiv. Uvukla sam dah, svim se srcem nadajući da sam uspjela u svom naumu. Opustila sam se samo malo dok me je vodio prema prostorijama za osoblje. Nije rekao ni riječ dok me je vukao hodnikom do svog ureda. Gurnuo je vrata i otvorio ih. "Ulazi", rekao je, a ta je jedna riječ uspjela sažeti svu silu emocija. Poslušala sam. "Žao mi je", rekla sam čim je zatvorio vrata i krenuo prema meni. "Samo sam htjela..." Nisam dospjela dovršiti. Ruke su mu se skupile oko revera kaputa, naglo me je privukao sebi i poklopio usne svojima učinkovito me ušutkavši. Da ne spominjem kako me je natjerao da zaboravim kog sam vraga uopće namjeravala reći. Naglo me je okrenuo, a zatim nas oboje zabio u zid, divlje i nasilno. Poljubac me je zapekao, bjesomučan i vreo, u glavi mi se vrtjelo, a u tijelu brujalo. Doduše, možda je sve to više imalo veze s činjenicom da je raširio kaput, a ruke su mu bile posvuda po mojim grudima, dodirujući me i milujući kao da me se nije mogao zasititi. Vraški sam dobro znala da se ja ne mogu zasititi njega.

84


Sklopila sam oči, tijelo mi se rastapalo. Usnama sam zarobila njegove dok smo jezicima kušali jedno drugo, izazivali. Oteo mi je misli, razum. A dok sam stajala tamo, u zamci između njega i zida, jedva da sam se mogla sjetiti vlastita imena, a kamoli zašto sam došla u Destiny. U tom trenutku bio je cijeli moj svijet, i iako je nešto u mome umu vrištalo da se saberem, da se sjetim kako me je preveslao - da je bio kriminalac - sve što sam željela bilo je da se zauvijek izgubim u ovom trenutku. A onda se povukao, ostavivši me da dašćem, i da, vrlo napaljenu. "Već sam ti rekao ne", kazao je. "Pa zašto si onda plesala na mojoj pozornici?" Nisam mogla vjerovati u vlastitu sposobnost govora, pa sam se usredotočila na zakopčavanje njegova kaputa prije nego što sam podignula glavu. "Došla sam pregovarati", odgovorila sam. "Ali pregovarati mogu jedino ako imam sve informacije." Prišao je maloj sofi, tamo gdje me je ševio, zatim sjeo i raširio ruke preko naslona. "Nema ovdje nikakvih pregovora", rekao je. "Sve je u pregovorima. Ti si poslovni čovjek.” “A ti policajka." "Ja cijelo vrijeme pregovaram. Na sudu. Imuniteti." Ljupko sam se nasmiješila dok sam se smještala iza njegova stola. "Znaš sve o pregovorima oko imuniteta." Zacerekao se. "Evo murjakinje", rekao je. "Kontrola, povjerenje, odlučnost. Odmah sam to vidio, ali sad ima i kontekst. Nego, recite mi, jeste li dobri u svom poslu, detektivko Watson?" "Da. Jesam." "Vjerujem ti. Bila si dobra i na pozornici", dometnuo je s daškom vreline u glasu. "Seksi, samouvjerena. Žena sa zadatkom." "I bila sam na zadatku. Želim plesati u Destinyju. A sada sam dokazala da mogu", bržebolje sam dodala kad je zaustio nešto odgovoriti. "Mogu plesati, mogu zadovoljiti mušterije. Mogu miješati. Poanta je da mogu biti jedna od ovih djevojaka." "U to nimalo ne sumnjam." Nakrivila sam glavu pitajući se kakvu igru sada igra. "Stvarno?" "Više me zanima zašto to želiš." "Rekla sam ti. Želim pronaći Amy." "Aha." Glas mu je bio zamišljen. Ustao je pa stao iza naslonjača u kojem sam sjedila. Stavio mi je ruke na ramena, potom jednom polako kliznuo dolje, ispod tkanine njegova kaputa, kako bi mi pomilovao dojke. Dah mi je zastao u grlu kad je dodir njegovih prstiju na nabrekloj dojci u meni zapalio novu želju. "Postoji nešto što želim da vidiš", rekao je nagnuvši se i okrznuvši mi uho usnama. Zadrhtala sam, stisnuvši noge dok sam zamišljala kako mu ruka putuje sve niže i niže. Ali to nije bilo ono što je imao na umu. Polako, izvukao je razglednicu iz unutarnjeg džepa kaputa, pustivši da mi zavodljivo prijeđe preko bradavice prije nego što ju je do kraja izvukao i bacio na stol. Utisnuo mi je mekan poljubac u kosu, a zatim se pomaknuo i sjeo na rub stola. Njegovo bedro bilo je točno pored moje ruke. "Pogledaj." Podignula sam je i vidjela da je to razglednica iz Caesar's Palacea. Imala je poštansku markicu Las Vegasa i bila naslovljena na nekoga po imenu Darcy, adresirana na Destiny.

85


D... Nisam mogla reći ne Vegasu! Pusa, Amy "Danas sam razgovarao s djevojkama", rekao je. "Većina ih nije znala kamo je otišla, ali navodno je rekla Darcy da joj je ovdje bio ponuđen posao u uredu - mislim, u Chicagu." "Znači, promijenila je mišljenje u posljednji trenutak?" nagađala sam. "Vjerojatno je umiješan i neki frajer - i poslala je Darcy razglednicu kako bi je obavijestila." Sve u svemu, činilo mi se da je stvar čista, iako me je i dalje mučilo to što nije stupila u kontakt s Candy. "Sutra možeš slobodno razgovarati s Darcy. Danas je radila u popodnevnoj smjeni, tako da je već otišla. Ali zbilja ne vidim potrebu da i dalje igraš ulogu detektivke na tajnom zadatku, osim ako je ne namjeravaš nastaviti igrati i u spavaćoj sobi. U tom slučaju, možemo ostaviti otvorenu mogućnost za pregovore." "Duhovito", rekla sam, malo okrenuvši stolicu tako da ga mogu bolje vidjeti. "Svejedno, još uvijek želim plesati." "Zašto?" Zato što sam željela doznati istinu o tome tko je zapravo Tyler i što je radio, ali nisam to naglas izgovorila. Umjesto toga, poslužila sam se drugom istinom. "Zato što mi se sviđa." "Stvarno?" Kliznuo je sa stola i položio ruke na naslone stolice, zarobivši me. Gurnuo ju je unatrag napravivši sebi mjesta da klekne ispred mene. Puls mi je snažno nabijao od iščekivanja njegova dodira, ali sve što sam rekla bilo je: "Tyler." "Svidjelo mi se kako si izgledala tamo gore", rekao je, te pomaknuo ruke i naslonio ih na moja naga koljena. "Svidjelo mi se kako si me gledala." "Svi oni muškarci", nastavio je, glasa muklog i intimnog, dok mi je nježno širio bedra, blago me dovodeći do ludila. "Gledaju te. Žele te, a ti želiš mene." "Da. O, Bože, da." Jednom mi je rukom nježno milovao bedro, izazivajući me, ali ne podižući je gore do točke gdje mi je rub njegova kaputa doticao kožu. Drugom je rukom posegnuo za kaputom pa vješto otkopčao gornji gumb. "Ovo je tvoja početna ponuda, nije li?" Otkopčao je i drugi gumb. "O ovome si došla pregovarati? Pustit ću te da plešeš u Destinyju, a ti ćeš meni dopustiti da te dodirujem?" Sad je objema rukama razdvojio revere razotkrivši mi dojke, trbuh i one lijepe svilene gaćice. "Ne misliš li da je to sklapanje dogovora s vragom?" upitao je, a ruka mu je krenula prema dolje, izazvavši u meni drhtaje, onda preko gaćica gdje me je pronašao vlažnu. "Ili možda samo uživaš poigravati se s lošim dečkima", rekao je dok je uvlačio prst duboko u mene. Izvila sam se unatrag, zastenjavši. "Prebaci nogu preko naslona za ruke", naredio je. "Tyler, ne..." "Učini to." Poslušala sam ga, a on je spustio usne dolje do moga spolovila, jednom rukom odmaknuvši tange sa strane, a drugom nagnuvši stolicu sve dok nisam pomislila da ću se prevrnuti. Glava mi je bila nagnuta sasvim unatrag, bila sam potpuno pod njegovom milošću, otvorena, raširena i posve bespomoćna.

86


I očajnički, beznadno uzbuđena. Prešao je jezikom po meni, a mene je protresla oluja. Osjećaj je bio još spektakularniji jer se stolica njihala u skladu s mojim uzbuđenjem. "Neću moći ovako", odjednom je rekao. "Ne", zaječala sam. "Nemoj prestajati." Ali već je otvarao ladicu u stolu pa izvukao nožice. "Trebaju mi obje ruke da se ne bi prevalila sa stolca", rekao je, potom prerezao gaćice na meni prije nego što će baciti nožice na pod uz metalni zveket. Nasmijala sam se, zvuk je bio provala šoka i užitka. Susreo je moj pogled. Osmijeh mu je bio vragolast i seksi. "Okus ti je divan", rekao je, a zatim još jednom zaronio među moje noge. Ruke je držao na stolici, tako da me je dodirivao samo usnama. Dražio me je, lizao i sisao, igrao se i mučio me. A sa svakim dodirom, svakim milovanjem, pritisak u meni bujao je i bujao. Bila sam otvorena za njega, širom otvorena, i za ovim sam žudjela - za bilo čime što mi je kanio dati. Željela sam se izgubiti u užitku koji mi je mogao pružiti, kakvo god perverzno, senzualno mučenje mogao smisliti. U ovom trenutku mislim da bih učinila sve samo kad bi se zakleo da ovaj osjećaj nikad neće prestati. Slabi drhtaji podizali su se mnome, tijelo mi se treslo, stolica podrhtavala. Navjestitelji eksplozije koja je bila tako blizu, tako blizu, tako blizu... A onda se svijet raspao, stolica se njihala, tijelo mi se grčilo. Vrisnula sam neka prestane misleći da više neću moći izdržati, ali bio je nemilosrdan, uzimajući sve, izvlačeći svaku kap užitka iz mene, podižući me u takve visine da sam ostala bez daha, a potom me sunovratio dolje na zemlju gdje me je ponovno uhvatio u svoje ruke. "Ajme", promrsila sam, našavši se sklupčana na njegovim prsima, nagog tijela privijenog uz njegovu košulju, dok je oko mene visio rastvoreni kaput. "Opa." "Aha, itekako", rekao je, te me odnio na drugi kraj prostorije i polegao na kauč. "Mogao bih postaviti ovakve stolice u svaku od prostorija." Nasmijala sam se. "Ne bih se bunila." "Kaži mi da si uživala", rekao je kad je sjeo na rub kauča, pokraj mene. "Da. Bože, da." "Znao sam da si policajka, Sloane. Znao sam to i jebao sam te. Igrao sam se s tobom. A bila si tako bijesna na mene." Zaškiljila sam, nesigurna zbog promjene teme. Ali izraz lica i dalje mu je bio blag. Nježan. Pridignula sam se na laktove. "Da", odvratila sam. "Bila sam." "Bi li više voljela da sam te dao izbaciti sa zabave? Da te nikad nisam dotaknuo? Da nikad nisam stavio jezik na tvoju picu, ruke na tvoje sise? Bi li više voljela da te nikad nisam doveo do vrhunca i da nikad nisi osjetila kako se raspadaš u mojim rukama?" "Ne bih", šapnula sam, tijela grozničavog i željnog. "Ili, na primjer, što je s konobarom? Kaješ li se zbog toga? Jer si sjedila onako odvažna, naga i otvorena i uzbuđena, tako očajnički napaljena, ne zbog njega, nego zato što si znala da sam tvrd od samog pogleda na tebe?" Poželjela sam slagati. Kunem se, jesam.

87


Ali nisam to mogla prevaliti preko usana. "Ne." "Znam", jednostavno je rekao. "Znam te." Nagnula sam glavu prema njemu. "Tyler", rekla sam, nesigurna što sam zapravo namjeravala reći, samo sam trebala taj zvuk njegova imena na svojim usnama i neku vrstu dokaza da je bio stvaran. "Psst." Nježno je pritisnuo prst na moju usnu. "Počeo sam tako što sam te samo gledao. Mora da sam najmanje deset puta pregledao snimke nadzornih kamera. Onda na zabavi. Nisam mogao skinuti pogleda s tebe iako sam znao što si. Tko si." Nježno me je milovao, a ja sam sklopila oči, kotrljajući se na valu sladostrašća toliko žestokog da sam bila sigurna da ću se utopiti. "Znam samo da si žena koju ne bih trebao željeti", rekao je dok je prelazio prstom preko rane na mom kuku. "Detektivka Sloane Watson, samo još tjedan dana bolovanja. Murjakinja, za Boga miloga. Odjednom sam se našao u neočekivanom položaju da te očajnički želim. Da želim ugasiti vatru koja među nama bukti, vrela i divlja." Prelazio je prstom uz moju ključnu kost, onda niz obline struka slijedeći moju siluetu sve do kuka. "Želim izgorjeti s vama, detektivko Watson. I, Sloane, trebala bi znati da mi je važno dobiti ono što želim." Nasmiješio se, polako i lagano, samouvjereno. "Dakle, evo što ti nudim. Dok si na bolovanju, plesat ćeš u Destinyju, imat ćeš slobodan pristup klubu. Ali tijekom tog vremena, moja si." "Tvoja?" ponovila sam. "Potpuno", rekao je. "Sa svime što uz to dolazi. Da me zadovoljiš, da me kazniš, da paziš na mene. Neću te povrijediti i neću te plašiti. Ali iskoristit ću te", dometnuo je, kliznuvši rukom između mojih nogu i uvukavši dva prsta u mene. "Na moje i tvoje zadovoljstvo." Stegnula sam noge oko njegove ruke, tijelo mi se zgrčilo, uvlačeći ga još dublje. "Pristani, i možeš plesati u Destinyju. Ne pristaneš li, večeras odlaziš odavde." "Nisam baš u najboljem položaju. Gola sam. Tvoji prsti su u meni." "Ti si ona koja si svukla odjeću, Sloane. To je bio tvoj potez, sjećaš se? Ja samo igram igru. A ovo je sad šah-mat." Zario je prste dublje u mene i dok je to činio, nagnuo se naprijed kako bi mi blago ugrizao dojku. Dahnula sam od iznenađenja, ali također i od užitka. "Znam da voliš rizik", rekao je zavodljivim glasom. "Voliš uzbuđenje. I, draga moja detektivko, voliš kako se osjećaš kad si sa mnom." Polizala sam usnice. Nakon onoga što sam s njime radila, teško da bih mogla proturječiti. "Došla si slobodno u moju sobu. Skinula si se kad sam ti rekao da se skineš. Stajala si gola ispred prozora dok sam te dodirivao." Njegov glas, promukao i topao, kovitlao se oko mene, izazovan i primamljiv. "Večeras si svukla odjeću ispred drugih muškaraca, ali mislila si na mene." Zadržala sam njegov pogled, usplamtio i prkosan. Ali, na koncu, odvratila sam oči. Bog neka mi pomogne jer bio je u pravu. Čak i sad, borila sam se s osjećajima, s činjenicom da me je zapalio toliko da je svaka stanica u mome tijelu izgarala od želje za njegovim dodirom. No istina je bila ta da se nisam željela opirati. Sviđalo mi se kako me je gledao. Sviđala mi se činjenica da bi mi se bradavice ukrutile kad bi mu pogled zastao na mojim dojkama. Sviđala mi se činjenica da je sam ton njegova glasa u mome tijelu mogao izazvati slabost i

88


čežnju. I prije sam upoznala požudu; upoznala sam i privlačnost, ali sve dok nisam upoznala Tylera, nisam iskusila ovako divlje izgaranje, ovu očajničku, neobuzdanu strast zbog koje sam se osjećala vrelom, željnom i živom. Pomalo sam se osjećala poput Pavlovljeva psa - jedan pogled na njega i moje bi tijelo oživjelo. Jedan dodir, i ja bih se raspala. Bio je to nepoznat osjećaj, pomalo uznemirujuć, ali svejedno mi se sviđao. Isuse, još kako. "Da sam ti rekao da se istog trena vratiš na ovu stolicu, poslušala bi me." Govorio je kao da je to samorazumljivo, ali opazila sam izazovan - i vragolast - bljesak u njegovim očima. "Sjela bi na tu stolicu i raširila noge. A kad bih tražio da se dodiruješ - da se miluješ i dražiš dok se meni diže od pogleda na tvoje tijelo koje postaje vlažno i sklisko, tako očajnički želeći da utonem u tebe da to više ne mogu izdržati - da ti to kažem, mislim da bi i to učinila." Usta su mi se osušila, a tijelo postalo tromo. "Reci mi istinu, Sloane. Bi li to učinila za mene?" "Da, bih", šapnula sam jer sam već znala da bi uočio laž. "Onda prihvati moju ponudu." "Kazao si da ne izlaziš s djevojkama koje rade u klubu.” “Kršim svakojaka pravila, detektivko, ali ne i u ovom slučaju." Pogledala sam ga, smetena. "Kako to misliš?" "Neću izlaziti s tobom. Samo ću te jebati." Drhtaj je prošao mojim tijelom, onaj koji se nisam ni gnjavila prikriti. "Što točno imaš u planu sa mnom?" upitala sam. "Ako ti kažem, neće biti tako zabavno." Polizala sam usnice. "Prije, govorio si o užitku i strasti, čak i strahu." "Sjećam se." "Jesi li tako i mislio? Ili si me samo pokušao zastrašiti jer si znao da sam policajka?" "Ali ti jesi policajka. Moraš znati sve o učinku adrenalina, straha. Kako može pojačati osjećaje, čak i onaj zadovoljstva." "Ne želim da me se veže..." "Ne." Riječ je izgovorio s beskrajnom nježnošću. "Neću. Ali dovest ću te do ruba, Sloane. I ako budeš voljna, prevest ću te preko." Prikovao me je pogledom. Nisam bila sigurna koliko sam dugo bila izgubljena u. plavetnilu njegovih očiju. Onda je progovorio blago, ali odlučno: "To je to. To je moja ponuda. Prihvati je i učini me silno sretnim muškarcem." "Ponuda?" ponovila sam. "To mi zvuči previše ljubazno i čestito." "Želiš reći da nisam ni ljubazan ni čestit?" "Ne uopće", rekla sam, potom mu zgrabila ovratnik i poklopila usnama njegove. "Kažem ti otvoreno da se iskreno nadam da nisi." Silovito sam ga poljubila pa se naslonila natrag. "Kad na nešto pristanem, gospodine Sharp, idem do kraja." Čelo mu se nabralo. "Silno mi je drago što to čujem." Ustao je, ispružio ruku i pomogao mi da se i sama osovim na noge. Polako mi je navukao kaput i pažljivo zakopčao svaki gumb. Tada je otišao do svoga stola i uzeo mobitel. "Greg, donesi cipele gospođice Watson. Mislim da su još na pozornici broj 4."

89


16 TYLER JE OTIŠAO u hodnik dočekati Grega, pretpostavila sam kako bi uzeo ostatak moje odjeće. Ali kad se vratio natrag u ured, u ruci je držao samo moje cipele. "Idemo", rekao je. "Obuj ih i zakopčaj kaput." "Ovaj, trebala bi mi moja odjeća." Naslonio se na zatvorena vrata. "Ne, zapravo ti ne treba." Ustala sam i zakopčala kaput pa suzila pogled. "Zar me zbilja želiš provesti kroz The Drake u ovome?" "Kao prvo, pristala si na moje uvjete." "Nisam znala da se to odnosi i na odjeću", dočekala sam nasmijavši ga. "A kao drugo, ne idemo u The Drake." Dašak nestašnosti dotaknuo mu je lice. "Ne još." "Oh." Valovi jeze - i da, uzbuđenja i nestrpljivosti - dizali su se mnome. "Trebam li uopće pitati?" "Možeš", odvratio je. "Ali neću ti reći." Otišao je natrag do svoga stola i ponovno uzeo mobitel. "Još nešto, Greg", rekao je u slušalicu i bacio svežanj ključeva na stol. "Kaži Coleu da su ključevi od Ducatija u mom uredu. Večeras moram uzeti Buick." Prekinuo je vezu i pogledao me. "Posudio sam mu automobil", objasnio je. "Ali mislim da će ti biti udobnije u njemu nego na motociklu." "Nemam ništa protiv vožnje na motociklu", rekla sam, te spustila pogled na kaput. "Ali trebala bi mi moja odjeća." "Stavit ćemo to na naš popis zadataka." Dok me je gledao, vidjela sam bljesak nečeg vrućeg na njegovu licu. Tada je obišao stol i stao ispred mene. Samo sam se malo uspravila, moje je tijelo još jednom bilo spremno na njegov dodir, smekšavši se, reagirajući na samu njegovu blizinu. Bez riječi, poveo me je do stola obuhvativši me oko struka, pa posjeo na plohu, skupljenih nogu dok su mi stopala visjela. Zadržala sam dah, već čeznući za njime. "Mislim da bih spalio autocestu s tvojim rukama oko sebe", rekao je. Uhvatio mi je bedra i grubo ih razdvojio zapalivši u meni iskre iščekivanja. Prije nego što sam dospjela i zastenjati, privukao me je bliže, tako da sam jedva bila na stolu, a moje je spolovilo bilo točno tamo, otvoreno i spremno za njega. "Pitam se", rekao je obujmivši me rukama. Uvukla sam drhtav dah, izvivši se unatrag, i dalje silno osjetljiva, tako spremna. "Bi li te uzbudilo vibriranje motocikla? Pripremilo te za mene?" Polako je uvukao prst u mene, potom drugi, i treći - bila sam tako mokra, tako željna, a moje se tijelo čvrsto stezalo oko njega. Njegov uzdah zadovoljstva preplavio me je i umalo da se nisam rastopila od užitka. "Uvijek sam spremna za tebe", šapnula sam, potom pomislila: Bože, ovo je istina. "Pogledaj me", rekao je, i kad sam ga pogledala, više nisam mogla odvratiti oči. "Odsad, želim da si uvijek takva", rekao je. "Vruća, vlažna i uvijek spremna. Želim te tako mokru od

90


pomisli na mene da te mogu prevaliti preko koljena, svući ti traperice i uzeti te kad god poželim. Želim samo prijeći rukom po tvojoj pičkici i dovesti te do vrhunca. Želim da te dojke bole od neprestane čežnje za mnom. Želim te tako spremnu da te mogu prevesti preko ruba samo jednom riječju. Razumiješ li?" "Da", rekla sam, iako mi je tijelo bilo toliko vruće, usta toliko suha da nisam znala kako sam uspjela prozboriti i tu jednu jedinu riječ. "Želiš li i ti to isto?" "Da." Moj odgovor bio je tek nešto više od jecaja. Prsti su mu i dalje bili u meni, igrajući se i dražeći me. Povukao ih je pa prešao jagodicom palca preko moga klitorisa i - o, Bože, da - kroz mene je provalio orgazam. Ovaj put mala oluja, ali dovoljna da me prodrma, da mi se koža zarumeni, da me učini slabom od zadovoljstva, ali i želje za još. "Pokušavaš me izbaciti iz ravnoteže", šapnula sam. Vidjela sam bljesak muževne pobjede u njegovim očima prije nego što mu je osmijeh dotaknuo usne. "Djeluje li?" "Da", priznala sam. "Ne brini se. Ako posrneš, uhvatit ću te." Odmaknuo se jedan korak od stola i ispružio ruke. "Spremna?" Pomislila sam reći ne, ali to nije bila istina. Kročila sam u Zemlju čudesa i željela sam cijelu pustolovinu. "Spremna", odvratila sam prihvativši njegovu ruku i krenuvši za njime kroz vrata. Slijedila sam ga niz hodnik, svako malo navlačeći rub kaputa, iako je bio dovoljno dug da sam ispod mogla imati kratku haljinu. Odveo me je do parkirališta, a zatim do klasičnog crvenog kabrioleta. Moj otac bi znao godinu proizvodnje i marku, no sve što sam ja znala bilo je da je velik poput lađe i održavan kao da je ovog trena izišao iz tvornice. Spoj mekanih oblina i oštrih kutova pružao mu je starinski izgled koji sam obožavala. "Opa", rekla sam. "Aha. Ljepotan." Otvorio je vrata za mene i uvukla sam se na sjedalo u obliku klupe, toplina kože grijala mi je bedra. "Lijepo", rekla sam kad se smjestio za upravljačem. "Buick Le Sabre iz 1963.", rekao je. "Uredio sam ga za sebe, iako, iskreno govoreći, i kad sam ga kupio, bio je u prilično pristojnom stanju. A", dodao je, naglo pojurivši s parkirališta, "vozi kao avion." To je i dokazao jednom kad smo stigli do autoceste, pa sam cičala od iznenađenja i užitka, dok mi je kosa lepršala na toplom noćnom zraku. "Super", rekla sam. "Iako manje vibrira od motocikla, mislim da bi nam ova sjedala mogla poslužiti." Potapšala sam crveno-bijelo kožno sjedalo. Odvratio je oči s ceste dovoljno da baci pogled na sjedalo, a onda na mene. "Zanimljiva informacija. Dobro je da znam. Naročito kad se uzme u obzir mjesto na koje idemo." "Oh." Pričekala sam trenutak. "A kamo ono idemo?" "Dobar pokušaj, ali morat ćeš se strpjeti." Sad je i sam potapšao sjedalo. "Znaš što je dobro s ovom vrstom sjedala? Mogu se poleći pa budu vrlo udobna." "Je li to prijedlog ili naredba?" "Odaberi sama", rekao je. "Samo da bude brzo."

91


Nacerila sam se i primaknula bliže. Lijeva mu je ruka i dalje bila na upravljaču, ali desna je krenula prema mom bedru - dovoljno visoko da mi krv zabubnja i tijelo zabruji, ali nedovoljno da me dotakne. Što me je učinkovito dovodilo do ludila. "Gotovo sam gola", rekla sam. "Mislim da bi trebao malo bolje iskoristiti situaciju." "Zar je to ono što misliš? "Ili možda jednostavno nisi ni pametan ni snalažljiv kao što sam mislila. Ili, možda sam te jednostavno iscrpila. Izdržljivost", rekla sam i snuždeno zavrtjela glavom. "Neki je muškarci jednostavno nemaju." "Pazi što govoriš ili bih te mogao istući po guzi." "Već si mi prije to spomenuo", rekla sam i promeškoljila se na samu pomisao. Bi li me boljelo? Bi li mi se svidjelo? "Dosad nisi ostvario prijetnju. Onda, recite mi, gospodine Sharp, kako djevojka mora zgriješiti da biste je kaznili?" "Oh, već ćemo nešto smisliti", obećao je. "Zbilja? Moram onda zapamtiti da budem nevaljala." "Ne brini se", zajedljivo je dočekao. "Ja ću te podsjetiti." Deset minuta poslije dovezli smo se do građevine od opeke koja, koliko sam mogla vidjeti, nije imala prozore ni bilo kakav znak. Bio je, međutim, parlafon pokraj dvokrilnih čeličnih vrata, i kad je Tyler izgovorio broj svoje članske iskaznice, brava je popustila. Vrata su se otvorila i našli smo se u predvorju koje me je po svemu podsjećalo na Destiny. Žena u crnom kombinezonu od lateksa nasmiješila se Tyleru. "Dobro došli natrag." "Hvala ti, Tricia. Ovo je moja gošća, gospođica Watson. Možeš li preuzeti njezin kaput? I volio bih dobiti jednu od ogrlica." "Naravno", rekla je Tricia, a potom mi namignula. "Blago vama", rekla je, ali jedva da sam je mogla čuti dok su Klaxonsi odzvanjali u mojoj najednom zbunjenoj glavi. "Ogrlica?" upitala sam kad je djevojka isparila kroz vrata otraga. "Rekao si ogrlica? Za mene? Što točno očekuješ da radim jednom kad skinem kaput?" "Očekujem da me slijediš", odgovorio je, zatim se nasmiješio, polako, opušteno i zavodljivo. "Valjda nisi zaboravila naš dogovor? Moja si, sjećaš se? Znaš što želim od tebe." "Ogrlica", ponovila sam, a želudac mi se preokrenuo od nervoze. Svejedno, nisam mogla poreći peckanje koje se pojačavalo među mojim bedrima, kao ni to kako su mi se sad ukrućene bradavice provokativno trljale o svilenu postavu kaputa. Ogrlica. I ništa drugo. O, jebote. Upijala sam pogledom sve oko sebe. Bili smo u nekoj vrsti sado-mazo tamnice, igraonici, kako god to želite nazvati. Želio me je uvesti unutra, ali nisam imala blage veze što je tamo kanio raditi. Bila sam nervozna. Kvragu, bila sam prestravljena. Ali, također, bila sam i divlje uzbuđena. "Da", rekao je Tyler promatrajući mi lice. "Mislim da ćemo se sjajno zabaviti." Tricia se vratila i predala mu crnu kožnu ogrlicu s jednim srebrnim prstenom za koji je bila pričvršćena uzica.

92


Tyler ju je uzeo, a onda me prstom pozvao k sebi. Prišla sam bojažljivo, potom zadržala dah kad je prinio ogrlicu mome vratu. "Čekaj", rekla sam, te zastala sve dok me nije pogledao u oči. "Samo ovdje, zar ne?" Nježno je utisnuo poljubac na moje usne. "Samo ovdje." Zakopčao je ogrlicu na vratu, dovoljno labavo da mogu slobodno disati, ali ipak dovoljno stegnuto da me drži na mjestu. "Kaput", rekao je. "Daj ga Tricii." Zaustila sam odbiti, ali znala sam da u toj bitki neću pobijediti. Iako sam se u automobilu šalila i govorila kako ću biti nevaljala, u ovom trenutku zaista nisam željela razmišljati o udaranju po guzi. Zbacila sam s ramena kaput, presavila ga i položila na pult ispred djevojke. Odmjerila me je pase okrenula Tyleru. "Divna je. Dijelite li je?" "Ne večeras", rekao je, ostavivši me da mozgam što bi se moglo dogoditi neke druge večeri. "Želim obruč ako je slobodan." "Dakako, nema problema", odvratila je i pritisnula gumb koji je otvorio još jedna vrata ispred nas. "Dobar provod." "Za mnom", rekao je Tyler i nježno povukao uzicu, povevši me niz polumračan hodnik, osvijetljen tu i tamo pokojom svijećom. Nakon što smo nekoliko puta skrenuli, počela sam uočavati niše u hodniku, neke s plišanim namještajem poput viktorijanskih salona, a druge kudikamo zanimljivije opremljene, primjerice njihalicama ili krevetima presvučenim lateksom s kožnim remenjem. U jednoj od plišanih niša ugledala sam visoku brinetu, odjevenu u crnu kožu, kako krajem jahačkog biča nježno miluje obraz sićušnoj plavokosoj ženi. Brzo smo prošli mimo njih, ali znala sam da sam je već vidjela. U Destinyju. Bila je to žena koja je bila s njime za šankom. "Ovo mjesto", rekla sam Tyleru, potisnuvši nepoželjnu navalu ljubomore. "Dolaziš li često ovamo?" "Ne, ne dolazim." Namrštila sam se. Nešto u njegovu glasu zagolicalo mi je znatiželju. "Upravo smo prošli pokraj te žene", rekla sam. "Već sam je vidjela. U Destinyju." Oklijevala sam. "Razgovarao si s njom." "To je Michelle", rekao je, a ime mi je zazvonilo u sjećanju. "Michelle." Sjetila sam se poruke na njegovu računalu i razgovora u uredu. "Čekaj. Nije li ona Coleova djevojka?" Zastao je, te se okrenuo prema meni s upitnim izrazom na licu. "Bila si u hodniku", prisjetio se. "Ona mu je djevojka, zar ne?" Ševim je, bio je rekao Cole. "Ne", rekao je s primjesom veselja u glasu. "Cole nema djevojku." "Oh." Sjetila sam se gdje se nalazimo i što je to značilo. Cole nije imao djevojku, pa što je onda točno radio? "Onda, ovaj, je li i Cole sad ovdje?" "Nije", Tyler je podignuo obrvu. "Želiš da ga pozovem?" "Bože, ne!" Nije me bilo briga kakav je dogovor imao s Michelle, ali zaista nisam bila voljna vidjeti ga golog. Ili, barem, da on vidi mene dok ne plešem na pozornici. "Dobro", rekao je i nastavio hodati. Uskoro smo dospjeli do kraja hodnika, i našla sam se u golemoj prostoriji nalik na pećinu s nekoliko odvojenih odjeljaka. Većina ih je bila u sjeni, iako su neki bili bolje osvijetljeni. U nekima je bilo samo dvoje ljudi, dok se u drugima okupilo cijelo društvance. U

93


jednome, žena je bila na koljenima, pušeći kitu muškarcu odjevenom u kožu koji se stajao pred njom. U drugome, žena je stajala naga, zapešća zavezanih i ruku podignutih visoko iznad glave, čvrsto sapeta lancima. Druga žena šibala ju je bičem po dojkama, trbuhu, spolovilu, dok je ova zavezana vriskala od užitka preklinjući svoju ljubavnicu da je dovede do vrhunca. Gledala sam u prizore - znala sam to. Seksualne igrice u rasponu od jednostavnih do onih žešćih, i nisam imala pojma gdje nas Tyler želi smjestiti na toj skali. Nisam bila načisto jesam li uzbuđena ili užasnuta, ali znala sam da me Tyler neće ni na što prisiljavati. U tom trenutku, barem, vjerovala sam mu u potpunosti. Zaustila sam ga upitati što je imao u planu sa mnom, ali odlučila sam ipak držati jezik za zubima. Vjerojatno je pitanje i očekivao. Divovski metalni obruč bio je postavljen na podiju pred jednim zidom. Odozgo je na njega padala mekana svjetlost. Pokraj obruča bio je stol na kojem je ležalo poredano različito tanko kožno remenje. Osim toga tamo nije bilo ništa. "Svidjelo mi se gledati kako plešeš večeras." Tyler je govorio blago dok je uzimao moju ruku i vodio me prema podiju, do obruča. "Svidjelo mi se gledati kako i sama uživaš." Uzeo mi je ruku i stavio je na obod obruča. "Tyler", usprotivila sam se. Da, ušla sam naga u ovu prostoriju. Ali sada, stajati tako izložena... "U redu je", rekao je i nježno me poljubio. "Učini to, Sloane", naredio je i znala sam da je moj izbor jednostavan: ostati s njime ili odustati od našeg dogovora i otići. Ostala sam. Željela sam se držati dogovora. Željela sam njega. I učinila bih puno više nego što je stajanje u krugu svjetlosti potpuno naga ako je to potrebno da budem u njegovu krevetu. "Dobra cura", rekao je. Uzeo mi je drugu ruku i nju također stavio na obruč, tako da mi je tijelo oblikovalo slovo Y unutar kruga. "Čak mi se i svidjelo što te drugi muškarci gledaju, žele te. Znaš li zašto mi se to svidjelo?" Zatresla sam glavom. "Zato što volim posjedovati ono za čim drugi žude. A oni muškarci večeras žudjeli su za tobom." Potapšao mi je noge pokazujući tako da želi da ih raširim. Polizala sam usnice i uvukla dah da se ohrabrim, pa mu udovoljila. "Nije mi se svidjelo to što oni muškarci u klubu nisu znali da si moja. Ovdje, svatko tko prođe, znat će." Krug je bio okupan svjetlošću, a tamo naprijed mogla sam vidjeti samo sjenke. Ali u tim su sjenkama bili ljudi, znala sam, i zamislila sam kako prilaze, gledaju me, žele. Okrenula sam glavu, ne zbog srama jer sam ovdje, nego zbog uzbuđenosti. Unatoč njegovim riječima, unatoč tome što sam bila ovako izložena, sve što sam u ovom trenu željela bio je Tylerov dodir. Unatoč? Narugala sam se sama sebi. Upravo zbog toga i jesi uzbuđena. Zbog Tylera, zbog onoga tko on jest i kamo te vodi. I bila je to istina. Bog neka mi pomogne, ali to je bila istina. Uzbuđivao me je od prvog trenutka kad sam ga ugledala. "Ovdje te mogu dodirivati." Prišao mi je iza leđa, a glas mu je bio mekan, zamaman. "Mogu te milovati. Mogu te jebati, potpuno posjedovati. Želiš li to?" "Da", šapnula sam. "I ja, ali ne sad. Ne ovdje."

94


Okrenula sam glavu, uzalud ga pokušavajući vidjeti. "Dovest ću te do vrhunca, Sloane", rekao je. "I uzbudit ću se dok te gledam. Dok gledam kako ti se krute bradavice, dok gledam kako ti pičkica postaje skliska i mokra. Gledat ću kako se rastapaš od užitka, srce, i znat ću da sam ja taj koji te je gurnuo preko ruba." "Da", molila sam dok sam sklapala oči. "Dotakni me. Molim te." "Dodirujem te", rekao je, iako je samo njegov glas bio taj koji me je milovao. "Možeš li osjetiti moje usne na svom uhu, kako ti klize dolje niz vrat? Možeš li zamisliti moje usne na svojim dojkama? Osjećaš li kako ti bradavice grickam zubima?" Bradavice su mi se ukrutile čim sam zamislila kako me dotiče, siše. "Možeš", rekao je i dalje stojeći iza mene. Njegov dah bilo je jedino što me je dodirivalo. "Mogu vidjeti koliko si uzbuđena. Sad ti dodirujem trbuh, rukama klizim dolje, kušam te jezikom i usnama dok ti koža drhti od svakog dodira." Zadrhtala sam, stegnuvši ruke na metalnom obruču od straha da ću ih pomaknuti i početi sebe dirati od očaja. Osjetila sam sve ono što je opisivao, kao da su njegove riječi bile milovanje koje je u mome tijelu palilo vatru. "Sad se spuštam niže, rukama i usnama, i samo sam ti lagano okrznuo kuk i bedra. Vidim koliko si mokra, kako si otvorena. Pritišćem usne na tvoje spolovilo i pušem, samo lagano, tako da ti moj dah draži picu, hladi vrelinu. Osjećaš li to?" Kimnula sam. "Znam da osjećaš - mogu to vidjeti. Po tome kako su ti se usne razdvojile, kako ti puls bubnja. Koža ti je porumenjela - uzbuđena si. Tijelo ti se napelo, pičkica te boli od čežnje, koža ti preklinje za mojim dodirom." "Da, Bože, da." "Sad te dodirujem", nastavio je. "Moji prsti klize po tebi, osjećaju koliko si skliska. Diram ti klitoris - milujem ga, dražim ga. Uvlačim prste duboko u tebe. Možeš li me osjetiti, dušo? Možeš li me osjetiti u sebi? Tijelo ti je stegnuto oko mene kao da me ne želiš pustiti." Iz grla mi se oteo jecaj. Bilo je to sve što sam mogla. "Sad si tako blizu. Buja, raste u tebi. Užitak, potreba, poput pare pod pritiskom tako si blizu eksplozije, a ja sam tu, dodirujem te. Nemam milosti, a ti si sve bliže i bliže." "Da", rekla sam, tijela u groznici. Poput zrcala njegovih riječi, bila sam tamo, bila sam bliže, mogla sam osjetiti svaku riječ, svaki slog, svaki šapat slatko kao da su njegove ruke bile na meni. "Vidim to, Sloane. Mogu vidjeti koliko si blizu. I ja sam tvrd, dušo, tako sam tvrd, a sve je to zbog tebe. I oni su ovdje. Gledaju te, gledaju nas. Žele te, ali moja si, Sloane. Samo moja." "Tvoja", šapnula sam. Pokušala sam ne misliti na oči u tami, strahujući da bi mi sram mogao otjerati ove osjećaje, ovaj bujajući, spiralni užitak. Ali nisam mogla - nisam uspjela potisnuti pomisao da sam njegova a da oni to znaju, gledaju i žele. A misleći na to, još je jedan drhtaj prošao mnome, kotrljajući se poput vala novog sladostrašća. "Tako je, dušo", rekao je, poznavajući me intimno kao što sam poznavala samu sebe. "Tamo su, Sloane, u sjenama. Vide kako ti tijelo gori, kako su ti bradavice potamnjele, ukrutile se. Gledaju te i vide ljepotu, Sloane. I tebi se to sviđa? To što te žele ali te ne mogu imati. Sviđa ti se što si sa mnom, ovdje na sigurnom, mamiš ih, iako znaš da sam ja jedini koji te može imati." "Da, da", rekla sam, jer bila je to istina. Nisam toga dosad bila svjesna, ali bila je to prokleta istina. "Već si mokra, već drhtiš. Sad si tako blizu, dušo. Zamisli kako klečim pred tobom. Možeš li osjetiti moj jezik na klitorisu? Moje prste kako ti miluju dupe? Tijelo ti se grči od

95


žudnje, želiš me, a ja te ližem i sišem uživajući u tvom slatkom okusu dok u tebi buja orgazam. Dižeš se, sve više i više." Zaječala sam na njegove riječi jer sam to zamislila, i zaista sam bila blizu. Bila sam izgubljena, na rubu, a kad sam otvorila oči - kad sam vidjela kako me gleda, lica okupanog svjetlošću i čežnjom - izgubila sam dodir sa stvarnošću i raspala se, preko sjena u daljini, i ponad ovog mjesta, u noć, sve dok se najzad nisam spustila na zemlju, u ruke ovoga muškarca koji me je tako duboko dotaknuo - ne dotaknuvši me. "Divna si", rekao je držeći me na podiju, milujući mi kožu, spuštajući lagane poljupce na moje čelo, kosu. Drugi su otišli; nije više bilo sjena iza svjetlosti, i privila sam se uz njega osjećajući se kao da je sve ovo bio samo san. Ali nije. Bila je to java. Tyler je bio stvaran. A ono što sam osjećala itekako je bilo stvarno. "Kako si znao? Kako si znao da će mi se toliko svidjeti?” “Promatram te", rekao je. "Nekako, čini se da ne mogu odvratiti pogled. I vidim te." Pomogao mi je da se uspravim. "Vrijeme je da odemo odavde." Poveo me je natrag prema ulazu, zatim kroz vrata i u svijet. "Pogledaj se", rekao je kad smo se ponovno našli u automobilu. "Vatra i ljepota, i sve je to pod mojom kontrolom." "Osjećam se divno", priznala sam. Okrenula sam se i zabljesnula ga zločestim osmijehom. "Drago mi je da si me prevario, znaš." Iznenađenje je bljesnulo u njegovim očima. "Prevario? O čemu ti to?" "Ovaj naš dogovor. To je prevara." Polizala sam usnice i nagnula glavu da promotrim toga nevjerojatnog, senzualnog, zagonetnog muškarca. "To je drugi put. One prve noći, kad si se pretvarao da ne znaš da sam policajka, i sad ovo. U pravu sam, zar ne?" Bio je počeo pretjecati automobil ispred nas, ali sad je pritisnuo kočnicu. "Zašto to govoriš?" "Zato što si već planirao dopustiti mi da plešem u Destinyju. Nisam morala s tobom sklapati dogovor.” “Je li? A kako si to zaključila?" "Nisi pitao ni Evana ni Colea. To mi govori da si već s njima razgovarao." Susreo je moj pogled i zadržao ga, kao da se o nečem premišlja. Tada je kimnuo. "Svaka čast, detektivko. Da se večeras nisi pojavila u Destinyju, sutra bih te sam potražio." "Ali bio si tako neumoljiv tamo u hotelu. Zašto si se predomislio?" "Kao prvo, mi u Destinyju nemamo što kriti, tako da nam nije problem da budeš tamo.” “U Destinyju", ponovila sam. "Kao drugo", nastavio je kao da nisam ni progovorila. "Sinulo mi je da imam nekoliko društvenih obaveza uskoro, pa će mi biti zgodno imati ženu uza se. A još je zgodnije to što je ta dama policajka." "Stvarno? Kako to?" "Otkrit ćeš sutra navečer. Jesi li ponijela večernju haljinu u Chicago?" "Naravno", odvratila sam. "Spakirala sam je zajedno s dijamantima i krznom." "Sutra idemo u kupnju." Usne su mu se izvile u blag, lijen osmijeh. "Mogao bi mi to biti vrhunac dana. Kako bilo, to su moji praktični razlozi." "A nepraktični?" "Uglavnom, detektivko, samo vas želim ševiti. Kad želim, kako želim i gdje želim.”

96


“Shvaćam." "Ne volite gubiti, detektivko?" Jedan sam ga trenutak promatrala, potom kliznula preko klupe i zaustavila automobil. Prije nego što se i snašao, uzela sam mu lice u ruke i zarobila mu usne svojima u dugom, dubokom, strastvenom poljupcu. Kad sam se povukla, zapiljio se u mene i umalo da nisam prasnula u smijeh vidjevši ugodno iznenađenje u onim briljantnim očima. "Nemam problema s time", rekoh mu. "A ako već igramo igru, bogami ću u njoj vraški uživati."

97


17 OČEKIVALA SAM da ćemo se vratiti ravno u The Drake, ali Tyler me je iznenadio kad se zaustavio ispred jarkožute zgrade s crveno-bijelom ceradom nad ulazom. "Gladna?" "Umirem", rekla sam i nasmiješila se. "Zbog tebe mi se prilično povećao apetit." "Zapamtit ću da moram napuniti hladnjak. Dotle, poslužit će nam i Jim." Provirila sam kroz prozor. Bilo je negdje oko ponoći i mjesto je vrvjelo ljudima. "Ne bih rekla da se ovdje fino jede." "Ovisi što smatraš pod 'fino'", dočekao je. "Najbolji hot-dogovi, dvadeset i četiri sata dnevno. Nikad nisi bila ovdje?" Zatresla sam glavom osjetivši kako mi već rastu zazubice. "A pomfrit?" "Čak i pomfrit s preljevom od sira, ako želiš." "Zbilja znaš kako zavesti ženu." Brzo mi je utisnuo poljubac na usne prije nego što se izvukao iz automobila. Kad se vratio, predao mi je vrećicu sa šest hot-dogova, zajedno s pomfritom i sirom te dvije dijetne Cole. "Što je?" upitao je kad je vidio moj veseli izraz lica. "Hot-dogovi u hotelu The Drake", rekla sam. "Kakav kontrast." "Aha, ali večeras ne idemo u The Drake." "A kamo ćemo?" oprezno sam upitala. "Jer, halo?" Pokazala sam na njegov kaput koji sam i dalje imala na sebi. Kaput pod kojim nisam imala gaćice, ni bilo što drugo. "Nije da mogu bilo kamo u ovome." "Imaš pravo", složio se. "Vjerojatno neće biti ni važno, ali bolje da smo sigurni." Kimnuo je prema stražnjem sjedalu. "Provjeri moju torbu za teretanu. Trebala bi tamo biti majica i donji dio trenirke." Zinula sam. "Osim ako ne pripada nekoj tvojoj sićušnoj ljubavnici - što bi opet bio svojevrstan problem - bilo kakva odjeća iz tvoje torbe bi me progutala." "Majica će te prekriti", rekao je. "A hlače imaju vezicu. Ne brini se, tamo gdje idemo neće biti modnih kritičara. Idemo na piknik." "Piknik?" "Čini mi se da je noć kao stvorena za to. Pun je mjesec, uostalom. Hajde, presvući se." "Ma kvragu sa svime." Nasmijala sam se i okrenula kako bih izvukla njegovu torbu, potom je prebacila na prednje sjedalo. Kao što je i rekao, pronašla sam crnu majicu s logotipom Destinyja i par običnih, sivih sportskih hlača. Najprije sam navukla trenirku, zatim čvrsto stegnula vezicu. Čak i tada, morala sam nekoliko puta podvrnuti pojas, a onda učiniti to isto i s nogavicama kako ne bih zapinjala pri hodu. "Nemam cipele", istaknula sam. "Bit će ti zanimljivije", odvratio je, a ja sam zakolutala očima.

98


Zbacila sam kaput s ramena, te izvila obrvu vidjevši da Tyler više obraća pažnju na mene nego na cestu. Zatim se usredotočio na vožnju, a ja sam navukla njegovu majicu preko glave, duboko udahnuvši onaj poznati, drvenasti miris. "Samo neka se zna", iskosa me je pogledao prekinuvši tišinu, "dugo već nisam imao ljubavnicu. Gomilu žena sam ševio, ali nisam imao ljubavnicu." Okrenuo je glavu i zadržao mi pogled. "U slučaju da te zanima." "Oh. Okej." Spustila sam pogled na vrećice pokraj svojih stopala i shvatila da nisam kadra zatomiti osmijeh koji se počeo širiti na mome licu. Pročistila sam grlo. "Dakle, zbilja odabireš zanimljiva iznenađenja. Najprije, hm, mjesto", rekla sam, a on se zacerekao. "A sad i hot-dogovi. Nisam bila na pikniku s hot-dogovima otkako sam prije nekoliko godina pomagala ocu pri preseljenju u Teksas." "Tamo u 'Usamljenoj zvijezdi' su ludi za hot-dogovima." "Vjerojatno", rekla sam. "Ali tata se preselio na Galvestone - to je otok. Tamo imaju taj festival s lomačama, a hot-dogovi i sljez su glavna klopa. Prije smo to često radili, ali sad..." Utihnula sam i slegnula ramenima "Teksas je daleko", primijetio je. "Aha." Kratko sam se osmjehnula. "Oprosti. Bio je ovo trenutak nostalgije. Nedostaje mi.” “Majka ti ne voli hot-dogove?" "Majka mi je umrla prije nekoliko godina", odvratila sam jednoličnim glasom. Okrenula sam glavu i pogledala kroz prozor. Stvarno mi nije trebala doći u misli. Ne sad. Posegnuo je i nježno mi uzeo ruku. "I nemaš nikog drugog?" Promislila sam o tome, i zaista nije postojao nitko drugi. Voljela sam svog partnera Hernandeza, ali piknik s njim i njegovom ženom nisam mogla zamisliti. A Candy bi radije ribala zahode nego sjedila na otvorenom, osim ako nije bila riječ o amfiteatru dok na pozornici svira orkestar. "Rekla bih da nemam", odgovorila sam i pogledala ga. "Baš gadno, ha? Ne imati društvo za piknik?" Odvratio je oči s ceste dovoljno dugo da susretne moje. "Sad imaš", rekao je, a moje se srce na te riječi malo rastopilo. Vozili smo se u tišini kroz mračan grad istočkan svjetlima, sve dok se najzad nismo zaustavili blizu križanja avenija Michigan i Roosevelt. Tada je ugasio motor. "Zar smiješ ovdje parkirati?" upitala sam, a on se samo nasmiješio. "Prošećimo", rekao je. Prepoznala sam Aveniju Michigan i znala sam da smo blizu muzejskoga kampusa pa sam pretpostavila da se nalazimo u parku Grant. Nikad nisam bila ovdje i, dok smo koračali po travi, škiljila sam na neobične oblike koji su se uzdizali u daljini. "U redu", najzad sam progovorila kad su oblici postali jasniji na mjesečini. "Zašto idemo prema gomili obezglavljenih muškaraca?" "To je Agora. Nisi ih prije vidjela?" "Iz Indiane sam, sjećaš se? Bila sam u Chicagu nekoliko puta, ali uglavnom poslom. Jednom sam bila s ocem na čaju u Palm Courtu, na moj šesnaesti rođendan, i nekoliko puta u muzejima. Osim toga, nisam išla u turističke obilaske." "Stotinu i šest skulptura muškaraca bez glava i ruku", objasnio je Tyler. "Gradske vlasti su ih ovdje postavile nema tome ni desetljeće."

99


Isturila sam glavu da ih bolje osmotrim. Zanimljivi su, pomislila sam. Zanimljivi i možda pomalo jezivi na ovoj mjesečini i u sjenama. Stresla sam se i usredotočila na Tylera umjesto na skulpture. "Tada si imao, koliko? Dvadeset?" "Ne baš", rekao je, podsjetivši me da smo bili gotovo vršnjaci. A zatim me podsjetivši i na to koliko je toga postigao tako mlad. "Dolazio sam ovamo noću s Coleom i Evanom." "Okej." Namrštila sam se. "A zašto?" "Kao prvo, noću je pomalo sablasno, što nam je bilo zabavno." "Što se sablasnosti tiče, u tome se u potpunosti slažemo." "I?" "Mislim da nas je nešto u tim skulpturama neobično privlačilo. Na neki su način sažimale naš pogled na svijet, a to je da većina ljudi ne razmišlja, ne misli svojom glavom, ne djeluje - otuda nedostatak ruku. A to znači da se mi, koji mislimo i djelujemo, možemo izboriti za sebe u ovome svijetu. Ostali se cijeli život spotiču." Prestala sam hodati i pogledala ga. "Nisam sigurna je li ovo bilo cinično, pronicljivo, ili tek mentalni sklop muškarca koji je olako kliznuo na onu stranu zakona." "Ja sam stup društva, detektivko", rekao je uz širok, šarmantan osmijeh. "Ako si čula drukčije, razgovarala si s pogrešnim osobama." "Možda i jesam", složila sam se jer ovu je temu bilo najpametnije promijeniti. "Onda, je li isto to bilo na umu i autoru?" "Ne znam. Cole bi mogao znati - on se razumije u umjetnost. Ali nisam to nikad želio ni otkriti. Što se mene tiče, umjetnost je ono što sam uzmeš od nje. Ono kako se odražava na tebe." Promislila sam o njegovim riječima. "Ne čini li to umjetnika nevažnim?" "Ne bih rekao. Mislim da ga čini zrcalom. To je jedan od razloga zašto se o primijenjenoj umjetnosti često govori istim tonom i istim rječnikom kao i o glazbi i poeziji, ili o ljubavi. Čak i o seksu." "Kako to misliš?" "Strast, Sloane", rekao je, a u glasu mu je bila vatra koju prije nisam zamijetila. "Nema šanse da je možeš osjetiti a da pritom ne otkriješ nešto i o sebi." "Oh." Bilo je to jedino što sam bila kadra izgovoriti jer njegove su me riječi pogodile više nego što sam mogla predvidjeti. Njihova neočekivana istina sasjekla me je. "Pođi sa mnom", rekao je. Uzeo mi je ruku, u drugoj i dalje njišući našu vrećicu za piknik. "Ovo nisam očekivala", priznala sam kad sam se pribrala. "Filozofija, uglađeni razgovori i piknik u parku. Nije mi bilo ni na kraj pameti da to planiraš nakon našeg, pa..." Zacerekao se. "Da?" "Našeg seks-maratona", rekla sam sa slatkim osmijehom, a njegov hihot postao je gromki smijeh. "Razočarana?" "U hot-dogove? Kvragu, ne." Kako bih to i dokazala, posegnula sam u jednu od vrećica i poslužila se krumpirićima sa sirom. "U druženje s tobom? Ne", dobacila sam mu pogled. "Ovo je sjajno, usput, ali to ne znači da ne bih mogla podnijeti još jedan seks-maraton." "Cijenim kad žena ima svoje mišljenje." Promuklost u njegovu glasu zazvučala je kao obećanje. A na mjesečini, lice mu je bilo u sjenama i kutovima, zbog čega je bio još privlačniji. I opasniji.

100


"Iznimno mi je drago što uživaš u našem dogovoru", nastavio je. "Ne bih mogao podnijeti da si razočarana." "Znaš da nisam." Zastala sam da saberem misli. "Ne znam što si mi to učinio, Tyler Sharp. Ponekad imam dojam da si mi preokrenuo život naglavačke." "Samo sam te promatrao." Zadrhtala sam od njegova tihoga glasa. "A ono što sam vidio me je zaludjelo." "Nemoj me pogrešno shvatiti, nikad nisam bila čedna ni stidljiva. Ali dok nisam upoznala tebe..." "Što?" "Seks je bio samo zadovoljavanje potrebe. Divan, ali i dalje samo zadovoljavanje." "A sa mnom?" Prešao je prstima uz moju ruku. "Što je sa mnom?" "Uzbuđenje", rekla sam i vidjela kako mu se licem razlijeva zadovoljstvo. "A tebi se sviđaju pustolovine." "Aha", rekla sam sjetivši se minule večeri. "Valjda." I on mi se sviđao. I ne samo zbog seksa. Osjećala sam da mi pristaje, a osjećaj je bio podjednako zastrašujuć i jako, jako sladak. Obgrlio me je rukom oko struka i privukao bliže sebi. "Ali to ti i nije neko bogzna kakvo otkriće, zar ne? Hoću reći, nitko nije postao policajac radi uredskog posla." "Uzbuđenje na terenu nije isto što i uzbuđenje u krevetu.” “Shvatio sam. Znam kako sam te namamio u svoj krevet. No što te je namamilo na teren?" Nakrivila sam glavu, ne shvaćajući. "Mislim, detektivko, zašto ste postali policajka? I nemoj mi samo reći da želiš služiti istini, pravdi i američkom zakonu. Želim dublje razloge." "To mi je u krvi", rekoh. Odgovor je bio istinit, ali nije bio onaj pravi. "Moj se otac pridružio policijskim snagama odmah nakon završetka srednje škole - baš kao što sam i ja", dodala sam. "U redu, povjerovat ću ti. Ali što još?" "Zašto misliš da ima još nešto?" "Ne mislim", rekao je. "Znam." "Oh?" Privukao me je bliže i pogledao, rukom kliznuvši ispod majice da mi pomiluje leđa. "Znam kako proniknuti u ljude, Sloane. To je vještina koju sam davno stekao. Prepoznati kad ti govore istinu, a kad lažu. Kad im je istinski stalo do nečega, a kad se pretvaraju. Umijeće je čitati druge, u tome sam naročito vješt. Umijeće je to koje mi se uvijek iznova isplati. A kad kažem da se netko preda mnom suzdržava, onda vjeruj da je to sveta istina." "Zvuči mi kao vještina koju bi razvio jedan varalica, umjetnik u prevarama." "Ili poslovni čovjek koji želi pročitati svoje konkurente. Kako bi mogao ocijeniti njihove ponude i biti vješt u pregovorima." Kut usana mu se iskrivio. "Ili želiš reći da su svi poduzetnici prevaranti?" "Samo kažem da si izvrstan u onome što radiš. Ma što to bilo." "Polaskan sam. No i dalje sam znatiželjan." Odmaknuo se od mene, i najednom me je zapljusnuo val hladnoće i usamljenosti. Tada me je uzeo za ruku pa smo nastavili šetnju parkom. "Što mi tajiš? Molim te", nježno je dodao, "zaista bih volio znati."

101


Uvukla sam dah. Istina je bila da sam mu željela reći. Da, znala sam da ću u jednom trenutku morati otići od ovog muškarca. I da, znala sam da će mi biti još i teže jednom kad s njime podijelim svoje tajne, strahove, emocije. Ali nije bilo ni važno. Nije to bilo pitanje razuma, nego srca. A željela sam da Tyler vidi u moje. "Jesi li čuo za Harveyja Griera?" Trebao mu je jedan tren, a onda je polako kimnuo. "Mislim da jesam. Igrač bejzbola, zar ne?" "Bio mi je očuh." "Shvaćam." Jedna jednostavna riječ, pa ipak sugerirala je toliko mnogo. Strepila sam, no ujedno se i nadala da uistinu shvaća. "Jesu li ikad otkrili tko ga je ubio?" "Ne", rekla sam. "Nisu." "Tukao te je", nježno je rekao Tyler i vidjela sam kako se razumijevanje razlijeva njegovim licem. "Vezao te je i tukao." Odvratila sam pogled, nespremna vidjeti sažaljenje u njegovim očima. "Ne, nije mene. Moju majku. Odnosno, obje bi nas vezao", objasnila sam jednoličnim glasom. "Ali mene nikad nije tukao. Tjerao me je da gledam. Govorio mi je da će uskoro i na mene doći red." "Onda ti je sigurno drago što je mrtav." Glas mu je bio tih i napet. "Da sam te tada poznavao, ubio bih ga vlastitim rukama." Uvukla sam dah pomislivši kako je ovo najsavršenija stvar koju mi je itko ikad rekao. I također pomislivši da te riječi nisam mogla naglas izreci. Ne bih ih mogla izgovoriti i dalje biti osoba kakva sam mislila da jesam. Policajka kakva sam mislila da sam postala. "Drago mi je", zato sam rekla. "Ali on je mrtav jer je sustav zakazao. Pokušala sam sve da se toga gada uhiti, ali murjaci su bili previše impresionirani njime." Spustila sam se na travu i ispružila noge. "Bila bih nastavila pokušavati, ali netko ga je prije toga upucao." "Pa si postala policajka kako bi popravila sustav." "Postala sam policajka jer sam u sustav vjerovala. Harvey Grier trebao je ostatak života trunuti u zatvoru. Smrt je bila prelagana kazna." Pridružio mi se na tlu, stavivši ruku na moje bedro. Kao i uvijek kad bi me dotaknuo, osjetila sam silnu bliskost. No ovaj dodir bio je topao, utješan i nježan. "Žao mi je", rekao je. "Žao mi je što si to morala proživjeti." "Ali preživjela sam. Pa bih rekla da sam i pobijedila." "Što je s tvojom majkom? Mora da joj je laknulo što se riješila tog ološa?" "Aha, i ja sam se tomu nadala. Ali onda se povukla u sebe. Ugasila se. I", zatresla sam glavom, "samo se isključila. Prepustila se, nikad se nije oporavila." Polizala sam usnice. "A onda je umrla. Prije dvije godine. Rak." "Tako mi je žao." "I meni. Mislila sam... Mislila sam da će biti sretna jednom kad ga ne bude, znaš? Da će oživjeti. Ali to se nije dogodilo." Prošla sam prstima kroz kosu i okrenula se ne želeći mu vidjeti lice kroz krvavocrveni zastor vlastitih uspomena. "Ponekad mislim, da su ga uhitili, da je došlo do suđenja, da bi se mogla s time nositi. Da će joj pružiti pomoć zbog zlostavljanja, znaš? No ispostavilo se da je tek beznačajna udovica poznate osobe. Nikad nikome nije govorila o zlostavljanju i nitko joj nije pomogao. Pokušala sam ja, ali bila sam još uvijek dijete. Da je sustav djelovao onako kako je trebao, možda bi..."

102


Prekinula sam ugrizavši se za donju usnicu. "Bila je dobra žena. Krhka, ali dobra. Nije znala kako se izvući iz loše situacije i činila je sve što je mogla da me zaštiti od njega. Ali nakon što sam... Nakon što je ubijen, ona se povukla. Izgubila sam je." Stavio je prst pod moju bradu i okrenuo mi lice svojemu. "Nikad te nisam vidio u akciji, ali raspitao sam se dovoljno da znam da si dobra u svom poslu. Stoga si zasigurno svjesna da sustav nije savršen. Nije ni blizu savršenstvu." "Ali na koncu sve dođe na svoje", rekla sam. "Pravda nekako uvijek pronađe put." "Stvarno?" Nasmiješila sam se. "Tako je moj otac uvijek govorio. A moj otac je vrlo mudar čovjek." Uvukla sam dah i prešla palcem ispod oka uhvativši zalutalu suzu. "Oprosti", uspjela sam se vragolasto nasmiješiti. "Pretpostavljam da je tvoj moto upravo suprotan - jebeš pravdu?" Baš kao što sam se i nadala, nasmijao se. "Eto vidiš, opet same pretpostavke o meni." "Zar je to ono što radim? Možda želim znati kako si krenuo mračnom stazom? Dajte, gospodine Sharp, ja sam vama sve otkrila. Zašto sad vi meni ne biste ispričali kako ste postali kriminalac." "Škakljivo pitanje, detektivko. Zašto misliš da sam kriminalac?" "Zato što nisam glupa", odvratila sam. "Slatko, ali baš sam znatiželjan." Nagnuo se naprijed. "Priznajem da volim živjeti opasno. Volim ono ushićenje koje me obuzme kad nešto postignem vlastitom dovitljivošću. No nije li upravo to ono što određuje svakog uspješnog poslovnog čovjeka? I kakve sam to zločine počinio? Kakve dokaze imaš?" "Ma nije važno. Pustimo sad to." "Ne", rekao je. "Želim znati." Uzdahnula sam. I ja sam to željela znati, ali nisam mogla poreći da sam strahovala od njegova odgovora. Svejedno, nastavila sam: "Dokaze nemam. Ali dosta se govorka o tebi i tvojim prijateljima. Puno je raznih nagađanja." "Ma baš me briga", rekao je. "Dovraga, ovo je samo razgovor. Nisam ozvučena. Čak nisam ni čikaška policajka, a sasvim je sigurno da ne igram nikakvu igru. Isuse, Tyler, ja..." Zaljubila sam se u tebe. Zatreptala sam, šokirana snagom misli. Izbjegavala sam ga pogledati. Umjesto toga, gledala sam svuda osim u njega. "Ja sam - poput tebe", najzad sam progovorila. "I sviđa mi se ovo između nas. Ali zapravo te ne poznajem." "Što ako ti kažem da sam čist kao suza?" Glas mu je bio tako nježan, i u tom sam se trenutku preplašila da je mogao naslutiti istinu iza mojih riječi. "Što kad bih ti rekao da je sve čega se plašiš stvar prošlosti?" Sad sam se okrenula da ga pogledam, a one olujnoplave oči bile su bistre i tople. "Bilo bi to lijepo", priznala sam i tek kada sam to izrekla, shvatila sam koliko je istinito. Pokušala sam se nasmiješiti. "Hoćeš li mi onda govoriti o svojoj prošlosti? Kako si upoznao Evana i Colea? Sve vaše nestašluke? Jednom si mi rekao da ti je djetinjstvo trebalo biti idilično. Što je krenulo po zlu?" Prošao je prstima kroz kosu, a zatim zastao i ogledao se po parku obasjanom mjesečinom. Ispružio mi je ruku, a ja sam je prihvatila, pustila ga da me povuče na noge i pošla za njime. Pretpostavila sam da je s ovom temom svršeno, da ne želi razotkriti tajne svoje mladosti, i rekla sam sebi da je to u redu.

103


Nisam imala budućnost s Tylerom. Unatoč njegovu nijekanju - ili možda upravo zato bila sam vraški sigurna da mu ruke nisu čiste. No ovih posljednjih nekoliko dana bolovanja mogla bih sve to zanemariti. Pretvarati se da nije istina. Hiniti da sam uzela mali odmor od same sebe i upustila se u pustolovinu. Nisam morala znati njegove tajne, nisam morala prodrijeti u njegovo srce. Na kraju krajeva, već sam mu ionako dala previše od svoga. Koračali smo u tišini barem petnaest minuta, kad je rekao, mekano i jednostavno: "Moji roditelji sad žive na Floridi. Nikad nismo zapravo razgovarali." "Žao mi je." "Aha. Što se može." Dospjeli smo do vrha brdašca gdje je bio kip muškarca na konju. Mjesec je obasjavao sve oko nas, cijelo područje. Bilo je kasno, vjerojatno je već bilo prošlo tri, i upravo tada imala sam dojam da smo jedini ljudi na svijetu. Sjela sam na obronak, a potom se polegla na hladnu vlažnu travu. Iznad mene, Tyler se smiješio, i podignula sam ruku. "Dođi." I jest, opruživši se pokraj mene. Uzeo mi je ruku, a kad je progovorio, govorio je zvijezdama podjednako kao i meni. "Odrastao sam u Rogers Parku", počeo je. "Tamo gdje se Lake Shore Drive spaja sa Sheridan Roadom. Pokraj jezera, na Red Lineu. Srednja klasa, pristojna kuća, pristojno susjedstvo. Moj je otac bio voditelj benzinske postaje, majka kućanica." "Zvuči lijepo." Ispustio je zvuk koji je mogao biti i prezrivo otpuhivanje. "Pila je, a on se kockao. Ne samo s kartama ili samo za vikendaških izleta u Vegas, nego uvijek i posvuda. Na svaki mogući način na koji se može na brzaka zaraditi. I bio je prokleto glup. Nikad ništa nije dobio, barem koliko je meni bilo poznato. A znao sam dosta." "Zar ste razgovarali o tome?" "Ma kakvi. Nijedno od njih nikad nije sa mnom razgovaralo. Nas troje smo živjeli u toj kući, a činilo se kao da smo stranci. Kad sam bio dijete, izmišljao bih priče. Zamišljao sam da imam starijeg brata koji je otet, a da me oni ne vide jer su izgubljeni u svojoj boli. Ili, primjerice, da mi uopće nisu roditelji. Zamišljao sam da su mi roditelji zapravo špijuni te da će poslati po mene čim budu negdje na sigurnom. S vremenom sam prestao izmišljati priče i jednostavno zaključio da je stvar u meni." "Tyler, ne", rekla sam dok mi se srce slamalo zbog tog mališana. "Ne", složio se. "Uskoro sam shvatio da nije stvar u meni, nego u njima. Moji roditelji su bili - i jesu - dvoje slomljenih ljudi. I nije ih bilo briga što su slomili i mene." "Tako mi je žao." "Plaćali su račune, omogućili su mi krov nad glavom, ali nikad i večeru - živio sam na pahuljicama i kajgani. I nikad nismo razgovarali." "Isuse", rekla sam, premda nisam bila sigurna jesam li to naglas izgovorila. "Počeo sam raditi gluposti kako bih im privukao pažnju, ali oni me svejedno nisu zamjećivali. Pa sam počeo s pljačkama. Ukrao sam auto kad mi je bilo trinaest, počeo provaljivati u tuđe kuće s četrnaest - krao bih ostatke od objeda. U svemu tome bilo je i nešto dobro jer bili su to jedini trenuci kad bih nešto pošteno pojeo. Onda sam ukrao auto i s petnaest. Pa sam ga slupao. Uhitili su me. Otac me je izvukao uz jamčevinu, ali nije me niti kaznio. Samo je rekao: 'Koji ti je kurac. Saberi se i ne budi toliki idiot.'" Dobacio mi je pogled, a izraz na licu bio mu je pun ogorčenja. "To je doslovan citat, usput." "Što si učinio?"

104


"Ne moram ni reći da nisam poslušao savjet dragog tatice. Nisam se sabrao. Dapače, mislim da slobodno mogu kazati da sam strmoglavo krenuo prema dnu. Počeo sam dilati drogu. Glupo, ali novac je bio dobar, novac mi je omogućio slobodu i hranu." "Nisi ostao u dilanju", napeto sam rekla. Bože, nemoj da dila drogu; vidjela sam posljedice toga, i to je nešto s čime se zasigurno ne bih mogla nositi, ni na kojoj razini. "Ne", riječ je bila izgovorena brzo i oštro. "Od trenutka kad sam se u to upleo, znao sam da je pogrešno. Ali ti klinci iz moje škole... Vucarao sam se s njima jer sam želio obitelj. Trebala mi je obitelj. I nastavio sam." Ustao je, očito imajući potrebu za kretanjem, potom prošao prstima kroz kosu. "Kako bilo, imao sam djevojku, Amandu. Ljubav iz srednjoškolskih dana, znaš već. Pametna, lijepa, slatka da ne može biti slada, i totalno nedužna. Kad je doznala čime se bavim, rekla je da moram iz toga izići inače će me cinkati policiji." "Stvarno?" upitala sam podlaktivši se. Pognuo je glavu. "Rekao sam joj da to ne čini, da mi mora vjerovati. Znao sam da ću izići iz toga, ali trebao sam odraditi taj posao koji smo dogovorili. Bili smo nabavili gotovo pola kilograma koke za neku siću te dogovorili prodaju s nekim klincima iz južnog dijela grada glupo - i znali smo da će nas, ako zabrljamo, izmlatiti. Ili još gore." "Nastavi." "I tako smo otišli na dogovoreno mjesto." Sklopio je oči i udahnuo. "A Amanda se pojavila - prokleta bila." Glas mu je otvrdnuo od osjećaja i sjećanja. "Pojavila se, rekla mi neka samo odem, ali nisam mogao, dakako. Živjela je u nekom svijetu mašte, misleći da će nas ta banda samo tako pustiti. Zato sam ostao - i ona je ostala - a onda..." Stegnuo je šaku, a onda snažno njome udario po zraku. "A onda je došla policija i nastao je pakao. Netko je potegnuo pištolj, počela je pucnjava i pogledao sam prijeko, a ona je već bila na tlu, bijela bluza joj je bila sva u krvi. Izdahnula je prije nego što sam uspio dotrčati do nje." Sklopio je oči. Bolna uspomena bila je gotovo opipljiva. Kad je otvorio oči, bile su pune gnjeva i grizodušja. "Netko ju je prostrijelio i bila je mrtva, i kvragu... Da mi je barem vjerovala, da barem nije nazvala murju, još bi uvijek bila živa. Vjerojatno bi imala dosadnog supruga i troje djece, ali bila bi živa." "Nisi ti kriv", rekla sam nježno, jer to je ono što kažeš kad nekoga razdiru bol i krivnja. Oči su mu bile bezizražajne kad me je pogledao. "Znaš ti bolje od toga. Nisam imao pištolj, nisam povukao okidač, ali zakon kaže da sam ja kriv. A zakon je u pravu.” “Ubojstvo tijekom kriminalne radnje", rekla sam ispod daha, misleći na pravnu teoriju koja drži krivcima sve sudionike u zločinu. "Tako mi je žao." "I meni", rekao je. Zabacio je glavu i duboko udahnuo. "Kako bilo, poslali su me u dom za maloljetne delinkvente. Tamo sam upoznao Evana i Colea, što je bilo jedino dobro što mi se tamo dogodilo. U tom sam domu prvi put pronašao pravu obitelj." "Pretpostavljam da te tamo nisu uspjeli baš preodgojiti?" "Nisu", rekao je, još jednom uvukavši dah, sad vidno mirniji. "Ali shvatio sam da mi se sviđa čišći pristup pustolovinama. Sviđaju mi se zagonetke, dovitljivost. I, kao što sam ti već jednom spomenuo", dodao je gledajući me, "sviđa mi se posjedovati stvari za kojima drugi žude." "Snašao si se, ali nisi igrao po pravilima." "To si dobro rekla." Osmijeh mu je bio prepun šarma. "Vjerojatno bih trebao istaknuti da je za sve prijestupe odavno nastupila zastara."

105


"Ne sumnjam", suho sam odvratila. "U svakom slučaju, nas trojica smo igrali tu igru. Neko vrijeme smo kombinirali zakonske i manje zakonske poslove. Još uvijek smo bili relativno mladi, a onda je Evan, kad se upisao na Northwestern, tamo upoznao Howarda Jahna." "Poduzetnika." Tyler je kimnuo. "Nevjerojatan čovjek. Briljantan um, izvanredan poslovnjak. Uzeo nas je pod svoje krilo. Bio nam je mentor, zapravo. I u potpunosti nam je promijenio život." "Tvrdiš da ste sad čisti?" Njegov je osmijeh bio slabašan. "To je ono što ti cijelo vrijeme govorim." Pogledala sam ga, sigurna da govori istinu... iako s određenom zadrškom. Svejedno, bila sam zahvalna što mi je omogućio da vidim kakvo je dijete bio, jer mi je to tako puno govorilo o muškarcu kakav je postao. Ustala sam i poljubila ga u obraz. "Hvala ti što si mi to ispričao. Gledam te i imam osjećaj da te poznajem cijeli život, a zapravo tek što smo se upoznali." "U krivu si", rekao je. "Poznajemo se. Znamo ono što je važno." "Zbilja?" Pomislila sam na tajne koje sam i dalje čuvala, na one za koje sam bila sigurna da ih i sam čuva. Ali u isto vrijeme, te su se tajne činile beznačajnima u usporedbi s onim što sam osjećala prema tome muškarcu. A osjećala sam toliko puno - i toliko više od pukog seksa. I upravo je to ono što je bilo ujedno utješno i zastrašujuće. "Prebrzo idemo." "Ne", nježno je rekao. "Samo idemo našom brzinom." Njegove su me riječi malo rastopile, naročito kad je uzeo moju ruku i pritisnuo je na svoje srce, a zatim mi dlan poklopio svojim. Vidjela sam glad u njegovim očima, ali bila je zatomljena nježnošću toliko dubokom da sam poželjela zaplakati. "Ti me pokrećeš, Sloane. Kao nijedna žena koju sam dosad upoznao." "Tyler..." "Ne govori. Samo me poljubi." Poljubila sam ga. Bilo je polako, duboko i nježno, a kad je prekinuo poljubac, trebao mi je trenutak da vratim ravnotežu. "Hrana će se pretvoriti u gnjecavu i masnu kašu", šapnula sam. "Mogli bismo jesti", rekao je, ali njegov je glas obećavao nešto slasnije. "Ili bismo mogli nastaviti - kako si ono rekla - seks-maraton. Na vama je izbor, detektivko." "To nije pošteno." Puls mi se ubrzao. "Kamo ćeš me sad odvesti?" "Volim ovo mjesto", rekao je. "Mjesec, skulpture. Svijet širom otvoren pred nama." "Sviđa ti se šansa da te se uhvati na djelu", dočekala sam. "Ne. Meni se sviđa da me ne uhvate. A kao što smo već utvrdili, vama se, detektivko, sviđa uzbuđenje." "Prilično sam sigurna da postoje zakoni protiv onoga što ti je na umu." "Vjerojatno. Ali u svijetu koji postoji između tebe i mene, barem idućih nekoliko dana, ja sam zakon.” “Oh, ma nemoj?" "Moja pravila, sjećaš se? Moj način." Približio mi se, izazvavši da ono tiho cvrčanje ispod površine oživi. "Netko bi mogao naići." "Mogao bi, no mislim da su izgledi za takvo što prilično mali s obzirom na to koliko je kasno, ali zasigurno bi netko mogao naići." Dograbio je rub majice i lako je povukao preko

106


moje glave. Bacio ju je na tlo, potom brzo povukao vezicu na pojasu hlača pa su i one smjesta pale s mojih kukova. Polizala sam usnice, te izišla iz hlača, sada potpuno naga pred njime. "Nadam se da će netko naići", rekao je, glasa tihog i opuštenog. "Zamisli samo što će vidjeti.” “Tyler..." "Ti naga, ispod mene. Pokušavaš ne vrištati dok zvijezde padaju oko tebe. Reci mi da ti se to sviđa." "Da", rekla sam. Već sam bila mokra. Već su mi bradavice bile krute. Već sam žudjela za njegovim rukama na sebi. "To sam i mislio." Prišao mi je bliže i uvukao prste između mojih nogu, izvivši obrvu kad je osjetio moju vlažnu toplinu. "Onda, kažite mi, detektivko. Nije li dobar osjećaj kad si nevaljao?" "Da", šapnula sam "Bože, da." "Želim sada biti u tebi." Njegove su riječi bile zavođenje, obećanje, mamljenje. "Ne možemo. Ne smijemo." Ali tijelo mi je već brujalo, i nisam mogla ništa doli migoljiti se pod njegovom rukom. Privukao me je bliže i nježno poljubio. "Možemo", rekao je. "Vjerojatno ne bismo smjeli, ali svejedno hoćemo." "Kako ti ovo uspijeva?" šapnula sam. "Nikad nisam osjećala... Nikad ne bih..." "Zato što te vidim", rekao je, posegnuvši kako bi mi lagano dražio dojke. "I zato što sam ti rekao što sam to vidio. Legni dolje, Sloane." I jesam, spustivši glavu i ramena na odbačenu odjeću. Srce mi je snažno tuklo i mogla sam vidjeti kako moja blijeda koža blista na mjesečini. Ogledavala sam se naokolo strepeći da ću ugledati nekoga kako nas promatra iz sjena. Ali tamo nije bilo nikoga, samo Tyler, koji me je gledao s takvom bjesomučnom željom da mi je tijelo još više plamtjelo, dojke se stegnule, a spolovilo pulsiralo od potrebe za njime. "Isuse", rekao je. "Kako me pališ." "Jebi me", rekla sam posegnuvši za njime. Kleknuo je nada mnom, a moji su prsti pronašli njegov rasporak i povukli ga dolje. Uvukla sam ruke unutra i pronašla njegov kurac, tako tvrd, tako spreman. "Želim te odjevenog. Želim te ovako. Ovdje. Sad." Susrela sam njegov pogled. "Želim kožu na koži, Tyler." Nakrivio je glavu, opušten, a u očima su mu bljeskali vrućina i razumijevanje. "Stvarno to želiš?" "Očajnički. Čista sam", rekla sam. "Reci mi da si i ti.” “Jesam." "Onda me jebi", preklinjala sam, a onda pritisnula usne na njegove. Poljubac je bio žestok i divlji. Začarao me je, ali nisam marila. Željela sam ovo. Željela sam njega. Željela sam nebo iznad nas. "Jebi me", ponovila sam povukavši ga za ruku i dolje na sebe. "Jebi me", vrisnula sam kad je ušao u mene, dublje i snažnije, uzimajući sve što sam mu imala dati, i onda još. Tijelo mi je bilo otvoreno i divlje za njega. Nikad nisam ništa slično doživjela. Sloboda pomiješana sa strahom, divljina povezana sa žudnjom, požuda vezana samo uz jednog muškarca.

107


"Tyler", zaječala sam dok me je šibao bujajući orgazam, tjerajući me gore, izvan tijela. A onda - najzad - vinuvši me u noć i prema zvijezdama što su poput vatrene kiše padale posvuda oko nas.

108


18 PROBUDIO ME JE miris kave i osjećaj nečeg mekanog kako me miluje po nagom trbuhu. Otvorila sam oči i shvatila da svejedno ništa ne vidim. Povez na očima. Skočila sam preplavljena strahom. Srce mi je tuklo, a moji su prsti stali uspaničeno pipati lice - da bi ih najednom zaustavile snažne, tople ruke koje su ih nježno povukle prije nego što sam dospjela skinuti povez. Tyler. "Tyler, molim te." "Psst. Nisi vezana. Na sigurnom si. Još si u krevetu, sve je u redu." Utisno je nježan poljubac na moje usne. "Želim da ostane na tebi. Ako ga baš moraš skinuti, neću te spriječiti. Ali ako možeš ovo izdržati, znam da ćeš uživati - i vraški sam siguran da ću te odvesti tamo gdje nikad nisi bila." Teško sam progutala, i dalje napeta, ali vjerovala sam mu i bila sam nešto mirnija. Pomicala sam rukama i nogama, kao da se želim uvjeriti da svaki tren mogu pobjeći. "Bilo kad? Mogu ovo skinuti kad god poželim?" "Naravno." Uspjela sam se zajedljivo nasmiješiti. "Sinoć si želio da vidim zvijezde, a sad mi ne daš niti da vidim sobu." Nasmijao se, očito moje riječi shvativši kao pristanak. "Čulo vida je nešto izvanredno, detektivko. Pomoću njega je neusporedivo lakše cijeniti divne obline jedne žene." Čula sam kako obilazi krevet i gotovo mogla osjetiti njegov pogled na meni. "Vidjeti sve njezine čari..." Nježno, uhvatio me je za gležnjeve i raširio noge. Migoljila sam se, još uvijek silno posramljena unatoč svemu što smo već radili. Ali sada je bilo nekako drukčije, sad kad mu nisam mogla vidjeti lice, nego sam samo mogla zamisliti njegov izraz i plamen u njegovim očima. "Nemoj", nježno je rekao. "Imaš li uopće pojma koliko si divna? Kako postanem tvrd od same spoznaje da me želiš? Kako je nevjerojatno uzbudljivo vidjeti tvoju želju?" "Vid", nastavio je, a ja sam dahnula kad je prstom lagano prešao preko mog spolovila, uvukavši ga u mene tek toliko da me draži i natjera me da se ponovno promeškoljim, ovaj put u nijemoj potrebi za još. Potrebi koju je ignorirao jer izvukao je prst. Povukao svoj dodir. "I okus i miris", dodao je glasa sad blizu mojeg uha dok mi je prstima okrznuo usnu. "To je to. Želim da znaš koliko je tvoj okus slastan, koliko žudim za mirisom tvog uzbuđenja." Prešao je prstom preko moje usne, a zatim mi ga podmetnuo pod nos. "Tu su još i riječi. Zvuk mojega glasa koji ti govori nježne stvari. Ili, možda su moje riječi grube. Govore ti da ću te milovati dodirom laganim poput perca, ili te jebati sve dok ne budeš vrištala." Osjetila sam kako mi se spolovilo steže, i znala po promjeni njegova tona da je i sam to uočio.

109


"Neka ti noge ostanu raširene za mene. I ruke, također", naredio je, a ja sam zacviljela negodujući, sigurna da bih se mogla utopiti u njegovu samozadovoljnom izrazu - samo kad bih mogla strgnuti taj prokleti povez. "Molim te", rekla sam. "Što je s dodirom? To je također čulo." "I jest. Je li to ono što želiš? "Želim da me dodiruješ", rekla sam. "Želim te u sebi." "Uskoro", obećao je. "Ali, do tada, mislim da bismo trebali još malo potaknuti tvoju želju." Osjetila sam kako nešto tanko i mekano prelazi po mojoj koži. "Što je to?" upitala sam. "Pero?" "Tu je perje", rekao je, "i male kožne trakice, sve povezano zajedno poput cvijeta na kraju savitljivog štapa.” “Ovaj..." "Tehnički govoreći, to je igračka za mačke." Prelazio je pernatim krajem preko mojeg spolovila natjeravši me da se izvijem od iznenađenja i užitka. "Mislim da je igranje s ovom mačkicom puno zanimljivije." "Mijau", rekla sam i nasmijala ga. "Dobra mačkica." Čula sam zadirkivanje u njegovu glasu i osjetila škakljiv dodir igračke. Prelazio je njome posvuda po meni, a pera jedva da su mi dodirivala kožu, dolje od stopala pa sve gore do moje ušne školjke. Sve je bilo samo milovanje, draženje, uzbudivanje, i kad sam bila mokra, vrela i spremna da preklinjem za još, preokrenuo me je na trbuh i počeo to isto činiti na leđima. "Molim te", rekla sam. "Moliš me što?" "Ne znam", iskreno sam odvratila. Bila sam u plamenu. Željela sam oslobođenje. Željela sam njega. "Sve, mislim." "Što god dama poželi. Onda, na koljena. Stavi ruke na krevet, a dupe digni u zrak." "Ja..." Zašutjela sam kad sam otkrila da nemam pojma što sam uopće kanila reći. Pa sam promijenila položaj, učinila kao što je naredio, i zaječala od zadovoljstva kad je zabio prste duboko u mene... A zatim vrisnula od iznenađenja kad me je igračka udarila po guzi, udarac je bio podjednako šokantan i sladak. "O, da", rekao je kad se moja pica čvrsto stegnula oko njega. "Dami se ovo sviđa." "Da", šapnula sam, dok se bol naizgled razlijevao mojim tijelom, a klitoris mi je pulsirao od želje za pažnjom. "Nevjerojatna si", rekao je. "Volim kako ti tijelo reagira. Mogao bih te izazivati i igrati se s tobom cijeli dan." "Meni paše", promrmljala sam kad je prešao rukama preko moje stražnjice čineći lagane, senzualne krugove, a zatim me ponovno iznenadivši novim udarcem, tek malo snažnijim. Bol je bio samo malo sladi. Pritisnuo je dlan na to mjesto, potom ga stao lagano pomicati opuštenim, utješnim kružnim pokretima, dok se vatra koju je prvi udarac potpalio širila mnome poput vrućih prstiju što su me osvjetljavali iznutra. Ispod poveza moje su oči bile sklopljene. Nikad ne bih očekivala - ni u snu to nisam mogla zamisliti - ovako pojačan osjet užitka združen s iščekivanjem njegovih ruku, njegova spolovila, još jednog udarca.

110


Mislila sam da je navala koju sam osjetila tamo u tamnici - naga i s ogrlicom - bila vrhunac, ali ovo je bilo još i više. Bila sam uzbuđena jer sam bila izložena, predmet Tylerova hira, ali ono je bilo uzbuđenje koje je izviralo iz kršenja pravila, svijesti da sam bila malo zločesta. Ovo je, međutim, bilo posve drukčije, a ushit je izvirao iz intimnosti. Jer, bila sam njegova. "Još", šapnula sam. "Molim te, Tyler, još." Nježno je utisnuo poljubac na oblinu moje guze. A onda, baš kad sam pomislila da neće, onaj slatki ubod bola došao je još jednom. Ovaj put ga je ublažio poljupcem, a ja sam ječala kad su mekani cjelovi počeli od točke bola, potom se širili, kao da je njima pratio linije užitka. "Sviđa ti se to." Nije ovo bilo pitanje pa se odgovorom nisam ni gnjavila. "Volim gledati kako ti tijelo drhti, kako se tvoja blijeda koža rumeni. Volim gledati kako se primičeš rubu, Sloane, i uživam u spoznaji da sam ja taj koji te je tamo doveo." Prešao je perom između mojih nogu, a ja sam se besramno izvijala. Tijelo mi je bilo spremno. Nasmijao se, kao da je prepoznao moju slatku muku. "Što želiš?" "Još", rekoh. "Sve. Tebe." "Dobar odgovor. Još malo raširi noge. Tako je", rekao je kad sam poslušala. "Samo još malo šire." I dalje je bio iza mene, a ja sam bila na krevetu, koljena blizu ruba, stopala su mi visjela. Mogla sam zamisliti kako sam izgledala, raširenih nogu, leđa izvijenih, glave podignute. Bila sam očajnički vlažna, činjenica koju je potvrdio kad me je palcem pomilovao, kliznuvši preko mojih usmina i plitko ga umetnuvši u mene. "Je li ovo ono što želiš?" "Više", rekla sam. "A što kažeš na ovo?" upitao je dok je perom plesao po mom pupku, potom ga povukao natrag, tako da su me perca škakljala po klitorisu, spolovilu, guzi, praskajući iskrama neopisivih osjećaja što su me tjerali da dašćem od sladostrašća - i gurajući me tako blizu ruba potrebe da sam pomislila da bih mogla zaplakati ako me ne uzme upravo tada. "Molim te", promrmljala sam. "Sada, molim te." Bila sam blizu očajanja; srećom, nije me dulje mučio. Izvila sam se kad sam osjetila kako se zario u mene, potom vrisnula kad je zabio svoje kukove kako bi se zakopao do kraja. Držao me je mirnom dok je izlazio i ulazio, polako, pa brže dok je krešendo rastao. Govorio mi je, a njegov blag glas bio je poput snimke, kako sam divna, kako sam uska, kako me želi vidjeti dok svršavam. A tamo, iza moga poveza, držala sam se za boje, svjetlost i uskovitlane elektrone koji su bili jedino što me je držalo u stvarnosti, znajući vraški dobro da ću se, kad nastupi vrhunac, vinuti u visine užitka tako silovitog da će me zasigurno uništiti. Držao je svoj ritam, ali opustio stisak na mojim bokovima, pa spustio jednu ruku dolje, klizeći između moje guze kako bi mi dražio prsten anusa. Poput udarca igračkom, i ovaj me je novi osjećaj šokirao, vinuvši me još i više. Nevjerojatno, da, i tako intimno da me je gurao preko ruba, dublje i snažnije, sve dok to više nisam mogla podnijeti. Vrisnula sam od slatke, nepopustljive agonije čistog, veličanstvenog užitka. Držao me je dok mi je tijelo drhturilo, a zatim me nježno privukao sebi. "Ajme", rekla sam kad mi je nježno skinuo povez "Hvala ti."

111


"Srce, uvijek će ti biti ovako." Ležala sam mirna u njegovu zagrljaju sve dok najzad nisam - barem donekle - došla sebi. Potom sam se polako preokrenula u njegovim rukama. "Koliko je sati?" Letimice je pogledao ormarić i sat koji je tamo stajao. "Skoro će deset." Uspravila sam se. "Sranje. Zakasnit ću. Mislim da mi spavanje sa šefom nije bogzna kakvo opravdanje." "Sve je u redu", rekao je. "Promijenio sam ti raspored. Najprije te želim nekamo odvesti." Izvila sam obrvu. "Ako je to metafora za novu rundu seksa, o tome ćemo morati kasnije." "Ne", odvratio je. "Riječ je o Amy." Namrštila sam se. "Što s njom?" "Još uvijek tražiš adresu njezina poslodavca, zar ne? Poznajem neke ljude koji bi ti možda mogli pomoći. A onda, moja ljupka detektivko, valja nam obaviti i šoping." "Šoping?" ponovila sam, ali on je samo ustao i ispružio mi ruku. "Ajmo se odjenuti." Zapravo, tuširanje je bilo prije odijevanja, i unatoč vrlo stvarnom riziku od seksa pod tušem, pristala sam da podijelimo tuš-kabinu. "Nemoj da požalim", rekla sam kad je posegnuo dolje i blago mi povukao stidne dlačice. "I nemoj mi to raditi." "Mislim da bismo mogli imati još jedan zadatak jutros", rekao je uzevši britvicu. "Nije da mi se ne sviđa ovaj predivni trokutić, ali sve moje plesačice su do kraja depilirane." "Oh." Progutala sam. "Nisam sigurna bih li se uspjela do kraja obrijati tamo dolje." Osmijeh mu je bio vragolast. "Dušo, više sam nego voljan pomoći ti." Namjestio nas je tako da smo bili izvan dometa vode, ali dovoljno blizu da može dohvatiti bateriju tuša. A onda, kad sam raširila noge i uhvatila se za zid - od straha, ali i pokušaja da stojim uspravno - prionuo je na posao. Najprije je nanio sapun, zatim polako i beskrajno nježno stao povlačiti britvicom preko moje kože, iznova i iznova. Bila sam, shvatila sam, više nego uzbuđena. Ne toliko od samog osjećaja - iako je bilo nešto neopisivo u pritisku oštrice - koliko od pomisli da se na tako intiman način brine za mene. "Evo", rekao je kad je isprao pjenu s mene. Utisnuo je poljubac na moju svježe obrijanu kožu, a ja sam se jedva suspregnula da ga ne preklinjem neka me ponovno odvede u krevet. Amy, rekao je. I bio je upravu. Ako sam se željela pobrinuti da se vrati kući na dan rođenja Candyna djeteta, morala sam nastaviti sa zadatkom. Ali nisam sebi mogla uskratiti jedan polagan, dubok poljubac. A kad je moj jezik potražio njegov, nisam mogla a da ne pomislim na dane, sate, trenutke koji su neumoljivo otkucavali, sve me više udaljavajući od ovog muškarca koji me je svakim novim trenutkom privlačio bliže. Nešto kasnije ogrnula sam se jednim od pahuljastih hotelskih haljetaka, a zatim se uputila natrag u njegovu sobu kako bih potražila svoju odjeću. "Ova soba je drukčija od ostatka apartmana." Bila sam zamijetila suvremeno uređenje i namještaj još prvi put kad sam kročila ovamo, ali nisam do sada to spomenula. "Ti si je uredio, zar ne, a ne hotelsko osoblje?" "Sve je ovo mojih ruku djelo", rekao je ušavši u sobu s ručnikom labavo omotanim oko kukova, i natjeravši me da zažalim zbog cijelog tog odlaska na posao. "Zašto baš ovu? Mislim, zašto si na to trošio vrijeme?"

112


"Isključiv sam kad je riječ o mojoj spavaćoj sobi." Gledao je negdje iza mene, no tada me je pogledao u oči. "Ovamo ne ulazi ništa mimo mog odabira." Progutala sam, najednom nesigurna govorimo li i dalje o namještaju. "Onda, što ti se čini?" Trepnula sam. "Na što misliš?" Oči su mu se skupile i, proklet bio, ali bila sam sigurna da je znao tok mojih misli. "Na sobu." "Sviđa mi se. Udobna je, zanimljiva s ovim oštrim rubovima i kutovima. Ali također je i privlačna. I nekako topla i ugodna." Oklijevala sam, potom se odvažila. "Podsjeća me na tebe", priznala sam jer jednostavno nisam mogla prikriti istinu u riječima. "Ugodna?" ponovio je, izvivši obrve, hineći užas. "Nisam siguran da mi je to drago čuti. 'Privlačno' mi odgovara, međutim. Kao i 'plemenito'. Ili, 'neopisivo seksi'." "Govorimo li i dalje o sobi?" "A o čemu drugom?" osmijeh mu je bio sav nedužan. O čemu drugom, zaista? Dobacila sam mu sladunjav osmijeh, nagnuvši se da podignem hlače i majicu koje sam nosila u parku. "Hvala na posudbi", rekla sam. "Ali majica je sva umrljana travom, i radije bih odjenula hlače koje ne spadaju s mene. Što misliš, imaju li u hotelskom darovnom dućanu kakvu odjeću?" "Iako sam u iskušenju da te i dalje držim nagom, tvoja je odjeća ovdje", pokazao je prema ormaru. "Gornja lijeva ladica, mislim." Suzila sam oči. "A kako se točno moja odjeća našla ovdje?" "Ostavila si svoju adresu na molbi za posao." "Aha. Adresu moga zaključanog stana od kojeg samo ja imam ključ." Odmahnuo je rukom na moje riječi. "Bio je to najmanji problem. Cole posjeduje izvanredne vještine u dvama područjima - umjetnosti i obijanju brava. Za ovo potonje, nažalost, više nema ni potrebe ni prilike." Izgovorio je to toliko pobožno da sam se morala nasmijati. "Ali običavao je?" "Njegova uludo potrošena mladost", potvrdio je Tyler dok je prikopčavao svoj pokvareni sat na zapešće. "S tobom?" "Više-manje. Rekao sam ti, obojica smo štošta potratili prije nego što smo postali bliski." Kimnuo je na sat. "Trebali bismo poći." "Dobro." Požurila sam obuti cipele. Nisam se gnjavila šminkanjem. Doduše, rijetko kada sam se time dala gnjaviti. Usto, vidjela sam kako su opremljene garderobe u Destinyju i mogla sam se mirne duše tamo dotjerati prije nastupa. "Jesi li za krafne?" upitao je Tyler. "Ja sam policajka. Što misliš?" Nije se šalio, i prije nego što smo skrenuli na autocestu, zastavio se pred pekarnicom i kupio četiri tuceta krafni, ali je samo slegnuo ramenima kad sam ga upitala zašto toliko. Zatim smo se ponovno našli na cesti, a ja samo što nisam počela sliniti od slasne arome tijesta i šećera. "Idemo na sjever?" "Više-manje." "Kamo?" "U moju kuću", odvratio je.

113


Okrenula sam se prema njemu. "Nisi li rekao da je ovo u vezi s Amy?" "U vezi s tvojom potragom, da." "Kako?" upitala sam, pomalo bojažljiva, pomalo zabrinuta, ali ponajviše znatiželjna. "Nemoj se prerano ponadati, ali postoje neke osobe u koje bi Amy mogla imati povjerenje." "Oh. Tko to?" Okrenuo se dovoljno da mi uputi osmijeh. "Djevojke", rekao je. "Nekoliko njih." Vidjela sam neke od tih djevojaka kad je zaustavio automobil na prilazu prekrasne vile kuće, palače - nisam bila sigurna kako je nazvati. Jesam se, međutim, sjetila godine izgradnje. "Kuća je iz 1856., zar ne? A ovo je Old Irving Park?" Pogledao me je iskosa prije nego što će ugasiti motor. "Dobro si obavila domaću zadaću." "Jesam. Ali ovakvo što nisam ni u snu mogla zamisliti." Mjesto je uistinu bilo čarobno. Golema i grandiozna, ali ipak nekako ugodna, palača je ležala usred imanja koje se prostiralo na najmanje deset tisuća četvornih metara, možda i više. Fasada je bila oličena privlačnom žutom, a oko kuće se protezao trijem s ljupkim natkrivenim portikom. Ono što također ni u snu nisam mogla zamisliti bile su djevojke. "Tko su one?" upitala sam za žene koje su lješkarile na tratini sunčajući se, ili sjedile na trijemu i čitale, a neke su čak nešto petljale oko automobila podignutog na cigle tamo iza kuće. "Stanarke", rekao je. "Kako molim?" "Zašto ne bi lijepo ušla unutra pa ću ti sve objasniti." Slijedila sam ga do impozantne građevine koja je bila uspješan spoj suvremenog i daška minulih stoljeća. "Tyler!" Žena u haljetku stajala je na golemom stubištu široko se smiješeći. Tijelo joj je bilo vitko i mišićavo, a kosa padala u uvojcima. Nije bila našminkana, i izgledala je neusporedivo bolje od mene. Već sam se spremila zamrziti je, no odlučila sam malo pričekati s osudom. "Maisie, ovo je Sloane. Ona je nova plesačica u Destinyju." Maisieno se čelo nabralo i oštro je pogledala Tylera. "Zar nisi rekao da je s time gotovo?" Strah je prožimao njezin glas. "Jest, gotovo je. Svršeno. I nitko te neće više nikad povrijediti. Nijednu od vas. Sloane je došla u Destiny preko molbe za zapošljavanje. I neće se ovamo preseliti." "Oh", njezin se bojažljivi osmijeh raširio. "Oh. Pa to je sjajno. Svidjet će ti se ovdje, stvarno." Letimice je pogledala Tylera. "Nisam se valjda nešto izbrbljala, zar ne?" "Ne. Sloane zna sve", umirio ju je, napeto me pogledavši. "Sve", složila sam se, pitajući se koji je vrag bilo to "sve". "Maisie živi ovdje i pohađa javni koledž", pojasnio je Tyler. "Nada se da će se iduće godine moći upisati na četverogodišnji studij." "Studijski program Tylera Sharpa", rekla je Maisie uz širok osmijeh. "Čuj, umirem od gladi. Upravo sam krenula u kuhinju." "Uzmi ovo", rekao je Tyler i predao joj kutiju s krafnama. Ali prije nego što je otišla, upitao ju je sjeća li se Amy. Sjećala se, ali nije znala gdje se smjestila u Vegasu. Štoviše, nijedna od djevojaka u kući - njih osamnaest - nije o tome imala pojma.

114


"Šanse su bile male", rekao je Tyler. "Djevojke koje žive u kući prilično su bliske. Koliko mi je poznato, ne druže se previše s drugim djevojkama - kao s tobom ili s Amy - koje su došle u klub na uobičajen način." "Zar sam ja tako došla?" kiselo sam upitala. "U usporedbi s njima, jesi. Ali mislio sam da su možda nešto načule u prolazu." "Onda, što mi je ovdje promaknulo?" upitala sam. "Kako su ove djevojke završile u Destinyju? Zašto se Maisie onako prepala?" "Iznenađen sam, detektivko. Mislio sam da ćeš sama to zaključiti." "Trgovina bijelim robljem?" "Pogodila si isprve." Zatresla sam glavom. "Zapravo, nisam", rekla sam. "Objasni." "Koliko ti je poznato o našem imunitetu?” “Vrlo malo", priznala sam. "Samo da ga imate." Kimnuo je. "Situacija je složena - puno godina, puno ljudi. Ali ono što je bitno jest da smo Evan, Cole i ja nabasali na taj lanac organizirane trgovine bijelim robljem. Bio je raširen i vrlo opasan." Kimnula sam. Nisam se bavila nikakvim međudržavnim lancima organiziranoga kriminala, ali znala sam dovoljno da mogu razumjeti raširenost i opasnost o kojoj je govorio. "Što ste učinili?" "Željeli smo ga prekinuti, ali bilo je to lakše reći nego učiniti. Počeli smo prikupljati dokaze i došli do federalaca - učinili smo to, dakako, anonimno." "Zašto anonimno?" upitala sam iako sam imala osjećaj da već znam odgovor. "Mi smo diskretni muškarci i vodimo osjetljiv posao. Željeli smo svi da to prestane, ali nismo htjeli sebe staviti pod mikroskop." Što je, pretpostavila sam, značilo da su štitili vlastite nezakonite poslove. "Te su dojave rezultirale stvaranjem posebne jedinice FBI-a." "One koju je nadgledao Angelinin otac?" "Točno. I dok je jedinica počela raditi na eliminiranju zvijeri, učinili smo jedine dvije stvari koje smo mogli - nastavili smo prikupljati informacije i izvukli smo što je bilo moguće više djevojaka." "Izvukli?" Kimnuo je. "Njihova je mreža funkcionirala slično kao tajne rute kojima su crne robove prebacivali u Kanadu, samo što su oni djevojke uvodili u državu, a ne ih izvlačili. Premještali bi ih s jedne lokacije na drugu, često uz lažna obećanja - da će postati modeli, glumice, nešto slično. Kad bismo dobili informacije o djevojci, ili više njih, mi bismo se umiješali. Nas trojica ili netko iz našeg osiguranja, ovisno o situaciji." "Ali nije li to uništilo cijelu operaciju? Znali su da su uhvaćeni prije nego što je prikupljeno dovoljno dokaza." "Upravo zato nismo mogli izvući sve djevojke. Morali smo igrati na sigurno. Upasti unutra kao klijenti ili se predstaviti kao pripadnici neke strane kraljevske loze koji traže ljubavnice. Katkad bismo jednostavno inicirali automobilsku nesreću ili bismo namjestili da izgleda kao da su djevojke jednostavno pobjegle. Bili smo kreativni." "Ali spasili ste ih, i to je sjajno", rekla sam, a to sam i mislila. "Ne sve", odvratio je sumorno.

115


"Nešto ste ipak postigli", uzvratila sam, posegnuvši i prešavši rukom po njegovoj. "I doveli ste ih ovamo?" "Većinu. Neke su imale dom, ali uglavnom su bile izgubljene. Odbjegle od kuće ili beskućnice. Djevojke koje su sanjale o tome da postanu glumice, a koje je usisala mračna strana njihova sna. No nisu imale kamo poći. Mi smo im pružili dom, omogućili im zaposlenje. Plesanje ako su mogle. Konobarenje ako nisu." "I više od toga", primijetila sam. "Maisie je spomenula stipendiju." "Ona malo pretjeruje, ali da. Ako bi ostale čiste i dobro učile, pomogli bismo im u školovanju. A ako im treba pomoć u pronalasku posla, i u tome im također pomažemo." "Vas trojica ste nevjerojatni", nisam mogla potisnuti emocije u glasu, preplavljena osjećajem ponosa, ali puno više osjećajem poštovanja. "Hvala ti što si mi sve ispričao i što si me ovamo doveo." Stajali smo na prednjem trijemu gledajući na prelijepi travnjak, skladno staro drveće i žene koje su sebi ovdje stvorile bolji život. Oklijevao je prije nego što je progovorio. "Bilo mi je važno da ovo vidiš." "Zašto?" Riječi su mi bile tako mekane da sam se uplašila da ih nije čuo. Zadržala sam dah čekajući njegov odgovor. "Zato što se ovim ponosim. I zato što to želim s tobom podijeliti." Posegnuo je za mojom rukom te isprepleo prste s mojima. "Hvala ti", rekla sam blago i stisnula mu ruku. Iza nas vrata su se treskom otvorila. "Tyler! Hej!" Okrenula sam se i ugledala djevojku u svojim dvadesetima, kratke kose i živahnih zelenih očiju. "Caroline, otkud ti ovdje? Mislio sam da si ovih dana u kampusu." "Aha", rekla je. "Obožavam biti tamo. Ali danas je nedjelja, zar ne? Maisie i ja idemo u kino." Napuhala je ružičasti balon i pukla ga. Kimnuo je i okrenuo se prema meni. "Caroline je neko vrijeme ovdje živjela." "I uživala sam", rekla je Caroline. "Ali studentski dom je super. Dakle, tražiš Amy?" Sve je ovo izgovorila bez da je ijednom udahnula, barem koliko sam ja mogla vidjeti. "Da", rekla sam. "Poznaješ je?" "Ne tako dobro, ali prijateljica sam s Darcy, a ona je bliska s Amy." Želudac mi se stegnuo od razočaranja. "Tyler je već razgovarao s Darcy. Amy joj je poslala razglednicu iz Vegasa. Pokušavam doznati njezinu adresu. Prijateljica samo što nije rodila i voljela bi biti sigurna da se ima namjeru vratiti na vrijeme." Caroline je zatresla glavom. "Ne znam, ali tip na onom drugom poslu bi mogao znati." Susrela sam Tylerov pogled. "Kakav drugi posao?" upitao je. "To je jedan od redovitih mušterija. Jedan od onih likova koji tu i tamo traže ples u krilu. Krupan tip. Zgodan, ali prosijedih sljepoočnica. Bavi se distribucijom Coca-Cole i slično." "Veliki Charley", rekao je Tyler i letimice me pogledao. "Prodaja automata za Colu, najam i održavanje. Cole i ja imamo ugovor s njime za nekoliko naših nekretnina, zapravo." "Aha." Nasmiješila se Caroline. "To je taj. Rekla mi je da joj je ponudio posao. Valjda se na kraju ipak odlučila za nešto drugo. Pretpostavljam da je neki frajer u pitanju - ali možda je rekla Velikom Charleyju kamo ide." "Hvala", rekla sam. "Stvarno si mi pomogla."

116


Kimnula je, a potom pogledala Tylera. Izraz lica joj se snuždio. "Emily i Amy su bile prilično bliske", rekla je. "Poznavale su se samo nekoliko tjedana, ali stvarno su kliknule." "Sjećam se", rekao je. "Ima li kakvih novosti?" upitala je prije nego što sam dospjela ugrabiti priliku da pitam gdje bih mogla pronaći Emily. "Nikakvih", odgovorio je Tyler. Okrenuo se prema meni, smrknutog lica. "Emily je jedna od naših. Dala je otkaz prije nekoliko mjeseci i nedugo nakon toga pronašli su je mrtvu." "Tako mi je žao." "Ono što murja tvrdi je čisto sranje", ubacila se Caroline. "Emily se ne bi odala prostituciji." Okrenula se prema meni. "Policija je rekla da ju je sredio jedan od mušterija. Ostavio ju je da iskrvari do smrti." "Ne vjeruješ u to?” “Ma nema šanse." Tyler je zavrtio glavom. "Teško mi je to zamisliti. Bila je pametna, imala je snažnu osobnost. Nikad ne bih ni pomislio da bi se odala prostituciji. A ako ju je napustila sreća, znala je da mi se uvijek može obratiti za pomoć. Moguće je da se zakačila za pogrešnog tipa, nekoga tko je mislio da može dobiti što poželi jer je bila striptizeta." Čula sam kako pokušava kontrolirati glas. "Gad." Stisnuo je Carolininu ruku. "Ako čujem nešto novo, javit ću ti. Obećavam." Krenuli smo za njom u kuću, gdje se razgovor s Emily prebacio na savjete kako od mušterija izmamiti što izdašnije napojnice. Kad smo se vratili u automobil, nekih sat vremena poslije, bila sam puna krafni i kave te informacija o plesanju u Destinyju. No unatoč tomu što je vrijeme prošlo u trenu, začinjeno mnoštvom razgovora, moje su misli neprestano bile usredotočene na Velikog Charleyja. "Želiš li da ga nazovem?" upitao je Tyler. "Ne još. Caroline je rekla da je dolazio uvijek popodne. Ako se danas ne pojavi u klubu, možda ti javim da ga nazoveš. Ali voljela bih najprije sama s njime porazgovarati." "Pošteno." "Dotle", dodala sam, "vidjet ću mogu li je pronaći u Vegasu na dobri stari detektivski način.'' Dok je manevrirao čikaškim ulicama i brzim cestama, izvukla sam svoj mobitel i pritisnula jedini broj memoriran na opciji brzog biranja. Nakon što je dva puta zazvonilo, javio se moj otac. "Hej, kćeri moja", kazao je onim svojim hrapavim baritonom koji je znao biti i utješan i zastrašujuć, ovisno o tome je li pomagao žrtvi ili ispitivao sumnjivca. "Kako ti je kuk?" "Hej i tebi. U redu je. Oni su idioti što mi još ne daju da se vratim na posao." "Nemaš se što prepirati s njima. Čemu dugujem ovaj poziv?" Mogla sam čuti klepetanje po tipkovnici u pozadini, i već sam ga mogla zamisliti za trošnim stolom pretrpanim hrpom papira. "Samo si željela čuti glas svoga divnog oca ili ti nešto treba?" Nasmijala sam se. "Ako kažem oboje, hoćeš li mi progledati kroz prste zbog ove smicalice?" "Uglavnom." "Okej, onda, nešto mi treba." "A meni je drago da ti mogu pomoći. Ali najprije mi odgovori na jedno pitanje.” “Pucaj." "Kog vraga radiš, kad bi se trebala oporavljati na bolovanju?"

117


Naslonila sam se i zakolutala očima. Pokraj mene, Tylerove se usne iskrive u osmijeh. Znala sam da ne može čuti što moj otac govori, ali pretpostavila sam da su mu i moje riječi same po sebi bile dovoljno zabavne. "Spašavam zdrav razum", suho sam odvratila. "I pomažem prijateljici." Ukratko sam mu ispričala sve o Candy i Amy. "Što ti treba?" "Već sam pročešljala telefonski imenik i nisam ništa doznala. Poznaješ li nekoga u vegaškoj policiji?" "Uvrijeđen sam što me to uopće pitaš. Poznajem sve. Zato i jesam nepobjediv." "Nisi ni blizu duhovit kao što misliš, tata. Ne ozbiljno, nadala sam se da bi nekoga tamo mogao zamoliti za uslugu. Možda je bila kažnjena zbog brze vožnje ili nečeg takvoga. Možeš li zamoliti da se to malo istraži, ili da se provjeri je li joj istekla vozačka dozvola? Možda nabaviti njezinu adresu?" Rekao je da hoće, naravno. "Ali moraš mi obećati da se nećeš previše iscrpljivati. Svidjelo se to tebi ili ne, još uvijek se oporavljaš. A više od svega, moraš malo stati na loptu. U sve jurcaš kao šišmiš iz pakla i jednog ćeš dana samo sagorjeti." "Tata..." "Ozbiljan sam. Pronađi nekog tipa, pođi u kino. Barem dva sata dnevno budi djevojka, a ne detektivka." Oči su mi bile na Tyleru. "Hvala na savjetu, tata. Ali, vjerovao ili ne, radim na tome."

118


19. "OPA", rekla sam kad smo se zaustavili pred zgradom s jarkopurpurnom fasadom. Podignula sam glavu i pogledala Tylera. "Zar ovdje ima haljina?" "Gomila", uzvratio je. "Ako ti tako kažeš." Koračali smo Avenijom Michigan od The Drakea do Tonica, toga butika na čikaškoj Zlatnoj obali, koji je, barem po mome mišljenju, više podsjećao na dječju Lego konstrukciju negoli na pravu robnu kuću. Građevina je izgledala kao da je sastavljena od plastičnih blokova, premda me je Tyler uvjeravao da je puno čvršća od toga. Sastojala se od mnoštva etaža, poput svadbene torte koja je nekako pošla naopako, ili poput dječje konstrukcije za koju je dijete iskoristilo ama baš svaku kockicu koju je posjedovalo. Ulazna vrata bila su u obliku trokuta, a raznorazni geometrijski oblici činili su red prozora koji su omeđivali drugi kat. Bila je stiješnjena između dviju zgrada s klasičnim fasadama, a zbog toga kontrasta činila se samo još više, no pa, purpurnom. Jedina stvar koja je, barem po mome mišljenju, bila pozitivna jest da je nisi mogao promašiti. Onda opet, nije imala nikakvu oznaku ni naziv. Valjda su mislili da ćete, poželite li kupovati u Tonicu, znati kako ga pronaći. Inače ne bih nikad poželjela pronaći Tonic, ali prema Tylerovim riječima, te smo večeri trebali biti na nekom događanju gdje traperice i majica nisu bili primjerena odjeća. Mora da sam zinula i piljila otvorenih usta jer Tyler se nasmijao i uzeo me za ruku. "Dođi", rekao je. "Obećavam ti dobru zabavu." Nisam bila sasvim sigurna da je 'zabava' prava riječ, ali izlet u Tonic bio je sasvim sigurno poučan. Tko god da je dizajnirao ovo mjesto, bio je strastveni obožavatelj kako purpurne boje, tako i visoke mode. Baš svaki zid, svaka pločica, svaka površina bili su ili bijeli ili u nekoj nijansi purpurne. Pretpostavila sam da je bijela tu zbog kontrasta, ali nije je ni blizu bilo dovoljno. A iako je purpurna isprva bila šarmantna, nakon nekog vremena imala sam dojam kao da me je obuhvatila nekakva divovska modrica. Bizarne skulpture spuštale su se sa stropova, a za lutke se ispostavilo da uopće nisu lutke, nego žene od krvi i mesa koje su svoje dane provodile odjevene u dizajnerske komade stojeći ukipljene na mjestu. Stvarno nisam mogla dokučiti u čemu je stvar. Jedino na što nisam mogla staviti primjedbu bila je odjeća. Sva sjajna i mekana, krojena tako da laska figuri. Zelda - prodavačica koja se materijalizirala onog trena kad smo kročili u trgovinu povela je Tylera i mene do dijela sa svečanim opravama, gdje nam je nastavila pokazivati jednu haljinu za drugom. Svaka je bila ljepša od prethodne, i svaku je Tyler odbio po kratkom postupku. "Nijedna je nije vrijedna, a boja mora biti u kontrastu s vatrom u njezinoj kosi."

119


"Ja imala nešto upravo za nju", rekla je Zelda, snažnim naglaskom koji je zvučao istočnoeuropski, no vjerojatno je bio namješten, što je bila još jedna varka za klijente. "Stiglo danas. Ja otišla pogledati, da?" Nestala je na trenutak i vratila se s jednostavnom haljinom koja je nekako uspjela posramiti sve one puno otmjenije što smo ih do tada vidjeli. Imala je otvorena leda, dok je prednji dio držala tek tanka traka tkanine koja se kopčala na ramenu. Cijela je haljina bila dizajnirana tako da obgrli ženske obline, no donji je dio imao duboki prorez kako bi se žena mogla neometano kretati. Najbolje od svega bila je boja. Bila je to boja neba za vedra ljetna dana. Drugim riječima, savršeno je odgovarala Tylerovim očima. "Divna mi je", rekla sam. "Mogu li je probati?" Zelda me je povela do stražnjeg dijela i garderobe koja je bila veličine moga čikaškog stana. Tamo je bila sofa, toaletni stolić sa zrcalom krcat raznim parfemima i dezodoransima kako bi se uvažene klijentice mogle pojaviti osvježene i dotjerane. Bio je tamo čak i malen hladnjak s bočicama Chablisa i mineralne vode. Zinula sam kad mi se Tyler pridružio u garderobi. Zelda se, međutim, naizgled nimalo nije smela. Očito je znala tko sponzorira ovaj naš mali izlet. Čim je zatvorila vrata, okrenula sam se Tyleru. "Obično kupujem u T.J. Maxxu. Mislim da je ovo napredak." "Samo mali", rekao je posjevši se na sofu. "Da vidimo kako ti pristaje." Izula sam cipele, svukla majicu i izmigoljila se iz traperica. Odjevena samo u grudnjak i tange, uzela sam haljinu s postavljene vješalice. Tkanina je bila tanka i mekana poput oblaka. "Svuci i grudnjak", rekao je. "Haljina je otvorenih leda." Svukla sam ga, a zatim stala proučavati haljinu ne bih li otkrila kako se uopće navlači. Naposljetku sam dokučila kako moram otkopčati onaj jedini ukrasni gumb na naramenici i ući u nju. Gumb se činio nedorastao zadatku držanja haljine na mjestu, ali s obzirom na to koliko je zapravo bilo malo tkanine, zaključila sam da bi mogao odraditi svoj posao. "Sloane", rekao je Tyler jednom kad sam je odjenula, a u njegovu je glasu bilo nešto gotovo pobožno. "Sviđa ti se?" "Sviđa", rekao je napravivši pokret prstom kako bih se okrenula i pogledala u trostruko zrcalo iza sebe. Kad sam se pogledala, vidjela sam ženu koja je izgledala kao da bi se mogla pojaviti na crvenom tepihu. Pridignula sam se na prste i efekt je bio još bolji. "Trebat će mi odgovarajuće cipele", primijetila sam. "Naravno." "A i ovo je problem." Pokazala sam na stražnjicu gdje je gornji rub mojih tanga izvirio iz dubokog proreza na leđima. Tyler je ustao. "Svuci ih." "Bez gaćica?" "Haljina je kao stvorena za to. Svuci ih", ponovio je. I jesam, odbacivši ih na hrpicu s ostalom odjećom. Prišla sam zrcalu, seksi i izazovna. Možda malo previše izazovna. "Divna je, Tyler, ali ne znam. Prorez na bedru je previše dubok. Da je do boka, možda. Ali..." Utihnula sam, napravivši još nekoliko koraka, a zatim se okrenula. Prepone mi se, doduše, nisu mogle vidjeti, ali prorez je svejedno bio toliko visok da bi netko mogao pomisliti da ih vidi.

120


"Neka", rekao je Tyler kad sam mu iznijela svoju bojazan. "Što je život bez malo mašte?" "Tyler..." "Prelijepa si i seksi, Sloane. Čak i u trapericama i pamučnoj majici. Ali u ovome, oduzimaš dah. Uživaj u tome. Još bolje, pusti mene da uživam." Namrštila sam se na svoj odraz. Zaista sam izgledala opasno seksi. Više nego ikad prije, sasvim sigurno, i nisam mogla poreći da sam pala u veliku kušnju. "Uostalom", rekao je ustavši i prišavši mi. "Plesat ćemo, a ova je haljina kao stvorena za ples." Privukao me je u naručje, jednom rukom držeći moju, a drugom na mojim leđima. Dok je pjevušio nešto senzualno i klasično, vodio me je po prostoriji, a čak i tamo, u garderobi bez prave glazbe, bilo je gotovo čarobno. "Vidiš?" Osmijeh mu je bio malčice pokvaren kad me je nagnuo dolje, izmamivši vrisak, a odmah potom i smijeh iznenađenja i užitka. Moja su se leđa izvila, noga ispružila, a on je utisnuo poljubac na moj vrat. Ponovno me je ispravio prešavši pritom rukom po mome golom bedru. "Taj prorez je vrlo važan prodajni trik." Njegovi su prsti nastavili uz prorez sve dok nije došao do mog spolovila. Bila sam skliska i vlažna, i zastenjala sam kad je zario prst u mene. "I to kakav", promrsio je. "Tyler..." Moje je negodovanje bilo slabašno i neuvjerljivo. "Psst", rekao je spustivši se na koljena. Podignuo je ruku, gurnuvši tkaninu gore uz moje kukove tako da mi je rub proreza okružio spolovilo. "Moram te kušati", rekao je, te me polizao prije nego što će zabaciti glavu da me pogleda. "Nemoj bučiti." O, Gospode... Ispružila sam ruku, umirivši se i uhvativši za zrcalo kad me je ponovno privukao bliže. Ruke su mu sad bile ispod suknje, držeći ih čvrsto na mojim bedrima, a jezikom me intimno milujući. Dražio mi je klitoris sićušnim, lepršavim dodirima, potom me veličanstveno polizao prije nego što me je počeo sisati. Koljena su mi zaklecala i morala sam pomaknuti jednu ruku sa zrcala da zagrizem mekani dio u podnožju palca, samo kako bih zatomila potrebu da vrisnem od užitka i frustracije. Užitka od oluje osjećaja koja je poharala moje tijelo. Frustracije što nisam mogla ništa doli stajati tako i gristi si usnice, dok sam željela vriskati i preklinjati ga neka ne prestane. Preklinjali ga da me polegne dolje, zadigne haljinu i zakopa se u meni. Jezikom je nastavio to slatko mučenje, a ja sam se držala za zrcalo osjećajući kako u meni raste vrhunac, znajući da sam blizu, tako blizu, i da bih se svaki tren mogla raspasti. A onda se odmaknuo. "Mislim da je ovo više nego dovoljno." Zinula sam. "Molim?" Ustao je, a potom me poljubio, dugo i duboko. Okusila sam vlastito uzbuđenje i zaječala o njegova usta, kukovima se trljajući o njega dok sam se migoljila besramno tražeći oslobođenje. "Moja si, sjećaš se?" rekao je kad je prekinuo poljubac i odmaknuo se. Izraz na njegovu licu bio je samodopadan i izrazito perverzan. "Želim te željnu. Želim te očajnu. Želim te toliko spremnu za mene da svršiš i na najmanji dodir, a onda opet kad te budem ševio." Moje tijelo zadrhtalo je na njegove riječi. "Gade." Nasmijao se. "I gorim su me imenima nazivali." "Znaš da ćeš mi platiti zbog ovoga."

121


Nagnuo se dolje da pokupi moj grudnjak i majicu, a zatim je otkopčao gumb na ramenu. "Srce, tome se iskreno nadam." Kako nije bilo šanse za pobjedu u ovoj bitki, odjenula sam se, potisnuvši frustrirani jauk kad su se traperice provokativno protrljale o mene. Letimice sam ga pogledala, sigurna da je bio svjestan ove nove nevolje, ali on je mudro izbjegavao moj pogled. Pokupila sam haljinu i preokrenula je da pogledam etiketu. "Nema cijenu", rekoh. "Vjeruj mi, uvijek postoji cijena." U ovom slučaju, cijena je bila peteroznamenkasta, a mene umalo da nije pokosio srčani udar. "Toliko za jednu haljinu? I to si platio?" Bili smo opet na ulici, krećući se prema Aveniji Michigan kako bismo mogli uhvatiti taksi da nas odvede natrag u The Drake. "Mogla sam kupiti auto za taj novac." "Ne bogzna kakav." "Kako ću, dovraga, to odjenuti? Bit će me strah i disati.” “Odjenut ćeš je jer te želim u njoj vidjeti. A poslije, želim te gledati dok je skidaš." Kakva li je samo ironija postao moj život - ni dva sata nakon što je Tyler potrošio deset tisuća dolara na haljinu, na sebi nisam imala gotovo ništa jer sam upravo prolazila striptiz klubom čavrljajući i družeći se uoči nastupa. Uglavnom sam blebetala besmislice, a gosti su piljili u moje cice. Na sebi sam imala vruće hlačice koje su otkrivale obline moje stražnjice i push-up grudnjak koji je naglašavao obline mojih dojki, a za pet minuta presvući ću se u svoj kostim zločeste direktorice, koji će, jednom kad se svučem, otkrivati sve. Sama pomisao pobudila je u meni čežnju za Tylerom, i zastala sam usred razgovora s poduzetnikom iz Philadelphije kako bih ga pogledom potražila. Ugledala sam ga pokraj šanka, gdje je s jednim od dvojice barmena vjerojatno prolazio kroz popis robe. Kao da je mogao osjetiti moje oči na sebi, pognuo je pogled, a njegov osmijeh bio je prožet tolikom toplinom da sam je osjetila sve dolje do nožnih prstiju. Premjestio je pogled na suprotan kut prostorije, a zatim kimnuo prema usamljenom muškarcu koji je sjedio u jednom od plišanih naslonjača, u ruci njišući čašu s pićem. Gosti koji su dolazili u vrijeme ručka običavali su sjediti uz pozornicu pa je ovaj muškarac bio poseban samim time što je sjedio sam. Charley, oblikovao je usnama Tyler, a ja sam kimnula. Rekla sam nešto ljubazno mom tipu iz Phillyja, a potom zanjihala bokovima kako bih ga malo počastila dok sam odlazila prema drugom kraju dvorane gdje je sjedio Veliki Charley. Nadimak mu je odgovarao - krupan tip, tamne kose sa srebrnim zaliscima, surovo zgodan, poput holivudske verzije kakvog drvosječe. Podignuo je pogled kad sam mu prišla, oči su mu se spustile do mojih cica, a zatim do prepona na način na koji sam se već počela navikavati. "Bok, šećeru", pozdravila sam ga. "Ovdje si mi nešto puno usamljen." "Samo uživam u okruženju", rekao je. Čaša dopola puna zlatnom tekućinom ležala je na stolu pokraj novčanika prepunog novčanicama. Podignuo je čašu, a mene je zapahnuo miris burbona. Iskapio ga je do kraja, a onda udario praznom čašom dolje o stol. "Moram priznati, pogled mi se sasvim sigurno poboljšao."

122


Nasmijala sam se. "Sladak si." Nagnula sam glavu u stranu proučavajući ga. "Čekaj malo, ti si Charley, zar ne?" Na trenutak se doimao zatečenim. "Znam da bih te se sjetio, dušice. Kako me poznaješ?" "O, ne poznajem te", uzvratila sam. "Ali moja prijateljica Amy rekla mi je da si užasno sladak. Rekla je: 'Veliki Charley uvijek sjedi sam postrani i ne može biti finiji i zgodniji.' To si ti, je li tako? Ti si bio jedna od Amynih najdražih mušterija." "To sam ja", rekao je. "Kako je ona? Preselila se u Vegas, zar ne?" "Da, a gadno je to što me nijednom nije nazvala otkako je tamo otišla. Ne mogu se sjetiti gdje je rekla da će raditi. Je li tebi nešto spominjala?" "Bojim se da nije." Podignuo je čašu prema konobarici što je tuda prolazila pokazavši joj da želi još jednu rundu. "Bio sam joj ponudio posao, zapravo, ali odbila ga je. Rekla je da umjesto toga želi plesati u Vegasu." "Plesati? Pa, onda mi to svakako sužava izbor, zar ne?" rekla sam i nasmijala se. "Zašto je tražiš? Zabrinuta si?" Zatresla sam glavom ne želeći sa strancem dijeliti Candyne ili vlastite brige. "Nisam toliko zabrinuta koliko sam frustrirana. Obećala je frendici da će navratiti do nje, ali Amy je sklona samo tako nestati, pa pretpostavljam da joj je sjaj Vegasa bio jednostavno preveliko iskušenje." "Vegas stvarno jest privlačan", odvratio je. Još me je jednom odmjerio, i odoljela sam nagonu da prekrižim ruke na grudima. "A kad smo već kod privlačnosti..." Izvukao je pedeseticu iz novčanika na stolu. "Što kažeš na jedan ples u krilu, srce?" Od same pomisli blago mi se smučilo, no znala sam da je ples u krilu također bio dio posla. Pa, kvragu. Nagnula sam se i lagano pritisnula prst na njegovo čelo. "Zadrži tu misao, šećeru. Moram odraditi svoje na pozornici, ali ti si onaj kojem ću se poslije vratiti." Požuda je bljesnula u njegovim očima kad sam se stala udaljavati. A onda, samo zato što sam se uživjela u ulogu, okrenula sam se i namignula mu. Druge djevojke već su bile u garderobi, čavrljajući dok su se spremale za nastup. Upitala sam za Amy, ali nijedna mi nije rekla ništa što već nisam znala. U jednom trenutku, pogled mi je zapeo za fotografiju, jednu od mnogih na oglasnoj ploči. Djevojka je imala plavu kosu, šiške i jamice na obrazima koje su isticale prijateljski osmijeh. Još sam jednom pogledala i smjesta utvrdila da je to samo još jedna djevojka koja je pomalo podsjećala na Amy. "To je Emily", rekla je Sapphire kad sam je upitala. "Čudno, ha?" "Što?" "Pa, u pravu si. Pomalo sliče, i obje su krenule za Vegas." Izdahnula je, bio je to sjetan zvuk. "Užasno je što Emily nikad nije tamo stigla. Znaš, ozbiljno me raspizdilo što murja nije ništa doznala. Znaš ono, ona je samo jedna plesačica u striptiz klubu i jednostavno im se fućka." "Sigurna sam da im je stalo", rekla sam, ali znala sam da je nisam uvjerila, i napomenula sam sebi da nazovem prijatelja u čikaškoj policiji i provjerim u kojoj je fazi istraga. Sama sam se našminkala - nisam previše zabrljala - a onda je uvodna glazba zatreštala i bilo je vrijeme da iziđem. Ovaj put znala sam točno gdje je bio Tyler kad sam se popela na pozornicu. Najprije sam se malo šepurila, što mi je uvelike smirilo živce. Plesala sam i uvijala se oko šipke i flertovala s mušterijama, cijelo vrijeme ne odmičući pogled s muškarca naslonjenog na šank - mog

123


muškarca, s nedokučivim izrazom na licu, ali s plamenom u onim plavim očima koje nije skidao s mene. Ubacila sam jedan dodatni zamamni pokret guzom, samo za njega, i zaslužila nagradu u napojnicama obližnjih mušterija. Nije loše, zaista. Kad je moja točka završila, uputila sam se ravno do šanka, ali me je zadržao jedan od muškaraca koji je zabljesnuo novčanicom od stotinu dolara te je zataknuo za rub mojih tanga. "Tražim samo malo mirnog razgovora nasamo, slatkice", rekao je kad sam uzmaknula korak unatrag, najednom se osjetivši vrlo ogoljenom i želeći se donekle distancirati od njegova usplamtjelog pogleda. "Zašto ne bismo pošli otraga?" U sebi sam prolazila kojekakve mogućnosti pristojnog odbijanja, kad nam je prišao Tyler, izvukao novčanicu i predao je muškarcu. "Žao mi je, ali ova ljupka dama ima dogovoren privatni ples u VIP prostoriji." Gotovo sam klonula od olakšanja. "Žao mi je, šećeru", rekla sam. "Možda neki drugi put." "Neće biti drugog puta", rekao mi je Tyler kad smo se malo odmaknuli. "Plešeš na pozornici. Nigdje drugdje. Osim ako ne plešeš samo za mene." Odglumila sam šok. "Ali što je s muškarcem koji me čeka u VIP prostoriji?" "Promjena plana", dočekao je Tyler kad smo ušli u odjeljak za osoblje. "Čeka te u mom uredu." Uveo me je unutra i snažno pritisnuo uza zid čim su se vrata za nama zatvorila. Ostala sam bez daha od njegova dugog, dubokog poljupca, dok je istodobno uvukao prst u mene, ne izvlačeći ga ni kad se spustio niže da mi usnama uzme dojku. Sisao je, a ja sam podivljala - budio je u meni svijest o svakoj dlačici, svakom živcu, svakoj sićušnoj eksploziji u mome tijelu. "Tako si spremna za mene", promrsio je. "Spremna sam za tebe od trena kad sam te prvi put ugledala. One noći na zabavi, kad sam vidjela kako mi prilaziš. Tako sam te očajnički željela da je to bilo gotovo bolno." Okrenula sam glavu ne želeći da vidi moje oči, najednom preplašena da će previše toga otkriti. Obujmio mi je obraze i vratio glavu natrag tako da nisam mogla uteći njegovu pogledu. "Da", rekao je, i ta jednostavna riječ kao da je bila prepuna svakojakih značenja. Uzdahnula sam. "Nešto mi radiš, Tyler. Gledam te i..." "I što?" "I želim." Osmijeh mu je bio lijen i bolno seksi. "Što želiš, Sloane?" Tebe. "Upravo ono što mi i radiš", rekla sam umjesto toga. "Ne mogu te se zasititi. Ti si kao kisik. Žudim za tobom, trebam te, ne mogu živjeti bez tebe." "Kisik je eksplozivan", zadirkivala sam ga. "Sasvim sigurno jest", odvratio je dok me podizao. Obujmila sam ga nogama, a on me je odnio do stola. "Legni", naredio je, a ja sam bez riječi poslušala. "O da", rekao je glasom punim divljenja. "Sviđa mi se kako izgledaš. Opružena, naga i rumena, kao žrtva bogu." "A to bi bio ti?" Zacerekao se. "Mogao bih biti."

124


"Što ti je na umu?" Nisam mogla potisnuti nagovještaj iščekivanja što se ušuljao u moj šapat. "Mogao bih samo stajati ovdje i gledati te. Koža ti je tako blijeda da se na njoj vidi svaka i najmanja promjena, svako rumenilo kad postaneš uzbuđena. Sviđa mi se kad znam koliko me želiš. Koliko voliš kad te gledam. Koliko ja tebe želim." Polako je prešao rukama uz moje noge. "A ovo je ostatak. Dodirivati te. Osjetiti kako ti mišići podrhtavaju. Čuti kako uvlačiš dah kad moji prsti lagano prelaze tvojom kožom." Kao da to želi dokazati, lijeno je prešao prstom preko mog bedra. "Sad se okreni", rekao je. Okrenula sam se, ležeći na plohi stola, nogu skupljenih, glave okrenute u stranu. "Ne", rekao je. "Opusti se. Stopala na pod. Noge raširi. Nagni se naprijed i drži se." Pomicala sam se kako je govorio, potom shvatila da si grizem usnicu. Bio je to odraz napetih živaca, ali i uzbuđenja. Polako je prešao rukom preko mojih leđa, prateći liniju kralježnice, oblinu stražnjice. "Da", rekao je glasom napetim od požude i strasti. "Savršena si, Sloane. Jebeno savršena." Nisam rekla ni riječ. Nisam bila savršena. Ali u ovom trenutku, osjećala sam se kao da jesam. Nagnuo se naprijed, njegova mi je odjeća okrznula nagu kožu tako da sam zadrhtala gotovo jednako kao i od njegovih riječi. "Sada ću te jebati, Sloane. Brzo i žestoko. Izgubit ću se u tebi i držat ću te čvrsto kad osjetim da si eksplodirala." Nisam mogla prozboriti ni riječ. Nisam se mogla pomicati. Mogla sam samo čekati, bez daha, nestrpljivo, dok je svlačio jaknu, potom je presavio i nježno smjestio između mog trbuha i ruba stola. Uvukla sam dah. Tylerove ruke, njegovi dodiri, njegove riječi - sve me je to silno uzbudilo. Ali zbog te male geste pažnje gotovo da se nisam zgrčila od želje i poštovanja i nečeg što bi, u neko drugo vrijeme i na nekom drugom mjestu, možda moglo biti ljubav. Dotaknuo me je, služeći se prstima da me raširi, i još me više na vlazi vši, pa sam zacviljela od potrebe čuvši onaj poznati zvuk patentnog zatvarača. Onda - o, hvala Bogu - osjetila sam glavić njegova kurca kako se trlja o mene, najprije nježno, izazivajući me. Potom se jednim snažnim prodorom zabio u mene, a ja sam vrisnula osjetivši toplinu njegova tijela na svojoj guzi kad me zarobio između sebe i stola. Nagnula sam se naprijed, raširivši ruke kako bih se mogla uhvatiti za rub stola. "Jače", zastenjala sam. "Trebam te u sebi još otkako sam bila u onoj vražjoj garderobi. Jebi me snažno, Tyler, molim te." Nije mi odgovorio riječima, ali ruke je stegnuo na mojim bokovima, a ritmični prodori bili su jedini odgovor koji sam trebala. Iznova i iznova ulazio je u mene, prodirući duboko sve dok nisam odlebdjela izvan tijela, izgubljena u slatkoj vatri. Čula sam se kako stenjem od zadovoljstva. Čula sam udaranje njegova tijela o moje, a onda, kad je zavukao ruku između naših tijela kako bi mi pomilovao klitoris i vinuo me još i više, ostala sam bez svega osim briljantnog, plamenog sjaja orgazma što je bujao i bujao, sve dok nije zaprijetio da me pošalje u neku drugu dimenziju postojanja, gdje me je samo Tyler mogao pronaći. Svršio je odmah za mnom, njegov vrisak oslobođenja bio je tako divlji, muževan i glasan da sam bila sigurna kako su svi u klubu točno znali što radimo. U tom trenutku, međutim, ni za što me nije bilo briga. "Dušo", promrsio je, te me privio u naručje i nježno polegao na stol. Lijeno sam se nasmijala. "Ovo je bilo opasno divno", rekla sam.

125


Njegov je osmijeh bio samozadovoljan i vrlo muški. "O, da. Sviđa mi se ovaj naš dogovor." "Mhm", promrmljala sam dok sam se poput mačke protezala kao da je njegov radni stol bio udoban poput najudobnijega kreveta. "U ovom trenutku ja sam jedna vrlo zadovoljna mušterija." Jakna je pala na pod, a Tyler se sagnuo da je pokupi. Potom mi ju je predao. Ogrnula sam je oko ramena udahnuvši njegov miris što je ostao na tkanini. Tek što sam je počela zakopčavati kad su se vrata naglo otvorila. "Dovraga", počeo je Tyler, a onda zastao kad je ugledao Colea čiji je izraz lica bio mješavina bijesa i straha. Cole me je prostrijelio pogledom, a zatim se fokusirao na Tylera. "Lizzy", bilo je sve što je rekao.

126


20. TYLER JE PRIVUKAO pažnju prve bolničarke koja je naišla kad smo on, Cole i ja nahrupili na hitan prijem bolnice Cook County. "Elizabeth Rodriguez", rekao je. "Automobilska nesreća. Gdje je?" "Trenutak molim, odmah ću provjeriti." Riječi su joj bile smirene, ponašanje učinkovito, i bilo je očito da je naučena kako se nositi s kriznim situacijama. Premjestila se do radnog stola i nešto utipkala u računalo. "Soba A, dolje niz hodnik i onda nalijevo." Nijedan od muškaraca nije potrčao, ali ja sam morala kako bih ih sustigla dok su krupnim koracima grabili naprijed. Bila sam se na brzinu presvukla, a kad nisam mogla pronaći cipele, dograbila sam par japanki koje je netko ostavio u garderobi. Japanke su bile jedan broj prevelike, pa sam šljapkala po ulaštenom podu dok sam jurila za njima. Još uvijek nisam znala što se dogodilo osim da je njihova bivša zaposlenica Lizzy doživjela gadnu prometnu nesreću toga popodneva. Bila je bez svijesti već više od sat vremena, što je brinulo liječnike, ali inače je prošla samo s nekoliko ozbiljnijih modrica i ogrebotina. Automobil je, navodno, bio potpuno slupan. Kad je došla svijesti, zamolila je bolničarku da stupi u kontakt s vlasnicima Destinyja. Spavala je kad smo ušli. Uz prigušenu svjetlost različitih aparata sablasno su se isticale purpurne i crvene modrice i ogrebotine na njezinu licu. Držala sam se otraga kad su Cole i Tyler prišli njezinu krevetu, i vidjela sam kako su im se ramena uspravila, vidjela sam kako im tijela postaju napeta od gnjeva zbog takve uvrede nanesene ljudskom tijelu. A tada - iako nisam to predvidjela - vidjela sam kako je Cole zamahnuo i šakom probio tanki pregradni zid. Poskočila sam od iznenađenja. Ali pored njega, Tyler nije ni trepnuo. "Smiri se ili iziđi vani, čovječe. Ne treba joj sad i tvoje divljanje." "Jebiga." Cole je trljao rukama svoju izbrijanu glavu, a kad se ponovno okrenuo prema Lizzy, uhvatila sam bljesak tetovaže zmaja na stražnjem dijelu vrata, skrivenu pod ovratnikom njegova klasičnog sakoa. "Isuse, jebote, samo je pogledaj." Prišao je bliže bolničkom krevetu te uzeo Lizzynu ruku. Ušla sam malo dublje u sobu i krenula prema podnožju kreveta kako bih mogla vidjeti što i oni, ali svejedno ne smetati. Čak i sa šljivama na očima i gadnom modricom što joj se počela pojavljivati na obrazu, mogla sam vidjeti koliko je lijepa. Njezina plava kosa sad je bila slijepljena, ali vidjela sam da je imala frizuru sličnu kao Amy, duljine do ramena i šiške. Ruka joj je bila u gipsu, a nisam imala pojma u kakvom su joj stanju noge. Pokraj kreveta, Cole je nježno milovao prste njezine neozlijeđene ruke, dok joj je Tyler nježno prelazio rukom preko kose. "Hej, Lizzy, curo", rekao je Tyler. "Jesi s nama?" Kad nije bilo odgovora, dobacio je pogled Coleu. Oči su im se susrele i opazila sam toliko žaljenja i brige kod te dvojice muškaraca da sam poželjela zaplakati. "Radila je za vas?"

127


"Nekoć je plesala u Destinyju", odgovorio je Tyler. "Maturirala je prije nekoliko mjeseci i upravo dobila svoj prvi uredski posao. Ona je jedna od naših", dometnuo je i brzo me pogledao. Kimnula sam, shvativši da je izvučena iz lanca trgovine bijelim robljem. Sirota djevojka prošla je više nego što je itko trebao pretrpjeti. Tyler je zatresao glavom kao da želi razbistriti misli. "Moram nazvati Franklina. Neka pronađe nekoga da je privremeno zamijeni." Njezin je karton visio u podnožju kreveta pa sam ga na brzinu pročitala. Nisam stručnjak, ali kad dovoljno dugo radiš u odjelu za umorstva, poroke ili seksualne prijestupe, obiđeš gomilu bolnica i imaš priliku vidjeti više od nekoliko kartona. Koliko sam mogla vidjeti, Lizzy je imala vrašku sreću. Neko je vrijeme trpjela gadan bol, ali na koncu modrice će izblijedjeti, a polomljene kosti zacijeljeti. To sam im i rekla, iako nisam bila sasvim sigurna hoće li ih moje riječi barem malo utješiti. Na vlastito iznenađenje, Cole je bio onaj koji se okrenuo prema meni. Kimnuo je jednim brzim pokretom glave. "Hvala." "Nema na čemu." Nisam sigurna što me na to nagnalo, ali odmaknula sam se od podnožja kreveta i prišla Tyleru. "Želite li da vam nešto donesem? Kavu, možda, dok čekamo?" "Ne", rekao je Cole. "Meni ne treba. Hvala ti." "Ostani", rekao je Tyler, i dok je govorio, posegnuo je za mojom rukom. Prihvatila sam je bez razmišljanja, a kad se Lizzy promeškoljila, Tylerovi se prsti stegnuše oko mojih. "Lizzy. Cole je. Probudi se, srce." Isprva nije reagirala i pobojala sam se da je ponovno utonula u duboki san. Onda su joj oči zatreperile. Lijevo se uz treptaj otvorilo, a ono desno, nateknuto, ostalo je zatvoreno. "Hej, malena", blago je rekao Tyler. "Sve će biti u redu.” “Tyler?" jedva sam mogla čuti njezin tanašan, krhki glasić. "Cole je ovdje, također. Evan je na putu ovamo." Cole joj je stegnuo ruku. "Što se dogodilo?" Polizala je usnicu. "Voda." Dok je Tyler uzimao vodu, Cole ju je namjestio na krevetu. "Želiš li sjesti?" upitao je, te podignuo krevet nakon što je potvrdno kimnula. Ona je pogledom prešla po sobi, oči zaustavivši na meni. "Ja sam Sloane", rekla sam. "Amyna prijateljica." "Sloane je sa mnom", pojasnio je Tyler. "Hajde, imaš li nam volje ispričati što se dogodilo." "Ja sam kriva - prošla sam kroz crveno." Suza se otkotrljala niz njezin obraz. "A tip kojeg sam udarila?" "Dobro je", umirio ju je Cole. "Pitao sam za njega čim su nam javili. Pobrinuli su se za njega odmah na licu mjesta. Nije ozlijeđen." Kimnula je, potom se lecnula kad je ponovno posegnula za vodom. "Tako mi je žao", rekla je. "Nisam trebala..." Oči su joj se sklopile. "Lijek. Žao mi je. Tako sam pospana." "Samo ti spavaj. Nema ti zašto biti žao", rekao je Tyler. "Bio je to nesretan slučaj. I uredit ću da te netko zamijeni na poslu. Samo se ti oporavi. Na posao ćeš se vratiti kad sasvim ozdraviš." "Ne." Oči joj se ponovno uz treptaj otvore. "Franklin... molim te... trebala sam prihvatiti... posao... gazirana pića... nisam..." Oči joj se zatim sklope i ona utone u san.

128


"Siroto dijete", rekao je Tyler. Cole mi dobaci pogled. "Vas dvoje uzmite moj auto i pođite na tu dobrotvornu večeru. Ja ću ostati s Lizzy neko vrijeme.” “Siguran si?” “Kvragu, da." Tyler je oklijevao, potom utisnuo poljubac u Lizzyno čelo, te me poveo vani. "Užas", rekla sam. "Imala je sreću, međutim. Mogla je puno gore proći." Tyler je kimnuo, zamišljena izraza na licu. "Ti si joj sredio taj posao?" "Zaposlio sam je kod Elija Franklina. Pristojan posao. Druga je asistentica samom Franklinu. On se bavi nekretninama i vraški je uspješan. Imali smo sreću što je na našem popisu klijenata. Lizzy je ovo prvi posao." "Spomenuo si da djevojkama iz kuće pomažeš u pronalaženju poslova", rekla sam. Kimnuo je. "Vlasnik sam agencije za zapošljavanje, Knight & Day. Kupio sam tvrtku za siću i vjerojatno sam je svejedno preplatio." "Čini mi se da se sjećam kako sam pročitala da si vlasnik agencije." Nacerila sam se kiselo. "Posjeduješ toliko toga da sam se pogubila." "Može se reći da nam je to jedan od dražih projekata. Cijela je organizacija bila u kaosu, ali promijenio sam ime i uložio gomilu rada i truda. Na koncu, moje se vrijeme isplatilo, kao i ulog. Ispostavilo se da je agencija profitabilna i vrijedna truda." "Ne čini mi se dovoljno seksi za jednog od najuspješnijih čikaških poduzetnika", zadirkivala sam ga dok smo izlazili iz bolnice, krenuvši prema parkiralištu ispred hitnog prijema gdje je Cole parkirao svoj Range Rover. "Medije zanima sve što je seksi. A mene zanima samo profit i djelotvornost. U ovom slučaju, želio sam da agencija ima svrhu, ali kako sam vražji čudotvorac, također smo i pristojno zaradili." "Kakvu svrhu? Mislim, pronalaženje poslova, očito, ali..." "Djevojke", rekao je. "One koje si upoznala, jasno, ali i drugo osoblje iz Destinyja. Konobarice, plesačice. Mnoštvo žena se okreće egzotičnom plesu jer nemaju novac za školovanje. Zato što su završile s djetetom, ali bez supruga. Nisu dovoljno obrazovane da uspiju pronaći bilo kakav posao osim onih minimalno plaćenih. K&D im pomaže u pronalaženju posla, uz razne tečajeve i obuku." Podignuo je rame. "I sve skupa funkcionira." "K&D im pomaže", ponovila sam. "Valjda hoćeš reći da im ti pomažeš." "Činim ono što mogu." Stigli smo do automobila. "Zašto?" "Zato što zaslužuju bolje", rekao je otvorivši mi vrata. "A ako su voljne potruditi se, ja sam im voljan pomoći." Dobra plaća, povlastice, dobra politika o odnosu između mušterija i djevojaka. Sigurna kuća, zaštitnički stav prema tim ženama koje su me duboko ganule. Nisam to očekivala od jednog kriminalnog uma sa srcem prevaranta. Nisam to očekivala dok sam se vozila prema Chicagu. Ali vidjela sam Tylera vlastitim očima, a ne očima žene koja je pala pod njegove čari, do kraja zavedena. Gledala sam ga očima uvježbanima da vide dokaze i skrivene namjere, i morala sam priznati da mi se svidjelo ono što sam sve više i više otkrivala. Ovaj Tyler bio je muškarac koji je pohitao do bolničkog kreveta svoje zaposlenice. Muškarac koji ne samo da je spašavao žene, nego je za njih izgradio čitav sustav podrške. Možda jest imao kakav mutan posao sa strane, ali u srcu, Tyler kojeg sam vidjela i dirala i s njime se ševila nije bio ona vrsta muškarca koju je vidio Kevin.

129


Uz pretpostavku, dakako, da sam ga zaista vidjela. Nitko nije onakav kakvim se čini. Mogućnost da mi je pokazivao samo ono što sam željela vidjeti i dalje me je kopkala, ali odgurnula sam je od sebe. Moji instinkti i dokazi govorili su da sam vidjela pravog Tylera. U što sam drugo mogla gledati? "Ti si dobar čovjek, Tyler Sharp", rekla sam nježno jednom kad je sjeo u auto pokraj mene. "Ne, nisam." Uvukao je dug i umoran dah. "Ali imam svoje trenutke."

130


21 "MISLIM DA nikad nisam jela s ribama", rekla sam kad me je Tyler uzeo za ruku i poveo do jednog od šankova postavljenog ispod grabežljivih očiju okretnog mlata. Večera je upriličena u golemom akvariju Caribbean Reef. Tijekom dana, gomile školaraca i turista vrzmale su se ovom prostorijom, no sada je ovdje bilo više od dvije stotine muškaraca i žena okupljenih u malim skupinama, koji su plesali, ispijali pića, čavrljali i promatrali podmorski svijet u divovskom bazenu što se smjestio usred toga zadivljujućeg zdanja. "Osjećam se pomalo kao Ariel", rekla sam misleći na Malu sirenu. "Znači li to da sam ja princ na bijelom konju?" Nacerila sam se. "Možda. Ovisi o tome hoćeš li mi pronaći negdje čašu vina." "Potraga", rekao je, "za djevu Ariel. Pođi za mnom, moja princezo." Nasmijala sam se. "Okej. Povlačim to." "Priznajem da nisam princ", rekao je, "ali ti si večeras ljepša od bilo koje princeze." Podmetnuo je prst pod moju bradu i podignuo mi glavu kako bi mi utisnuo nježan poljubac na usne. Uzdahnula sam osjećajući se djevojački romantično, i kad sam mu uzela ruku, shvatila sam da se smiješim. "O čemu razmišljaš?" "Imam osjećaj kao da smo na spoju", rekla sam. "S obzirom na to kako smo dosad provodili vrijeme zajedno, ova mi se večer čini iznimnom." Podignuo je moju ruku te mi poljubio vrške prstiju. "Razočarana?" "Ne", rekla sam mekano. "Nimalo." Nastavili smo prema šanku, gdje je naručio viski, a ja čašu bijelog vina. "Više volim crno", rekla sam kad smo se vratili među ljude. "Ali inače nisam ovako dotjerana i trenutačno sam pod golemim strahom da ću proliti crno vino po haljini." "Onda bih je samo morao skinuti s tebe", rekao je uz drzak, seksi osmijeh. Zakolutala sam očima. "Budi pristojan." Nastavili smo kružiti oko koraljnoga bazena i dospjeli do niza stolova prepunih raznoraznim košarama od kojih je svaka imala fascikl s papirom. "Što je točno svrha ove večere?" "Prikupljanje novca za istraživanja na području pedijatrijske neurologije", rekao je. "Evan i Angie bi trebali biti tu negdje. Oboje su - zajedno sa Zakladom Jahn - pokrovitelji ovog događaja." "Što bi značilo da su donirali gomilu novca?" "Uglavnom. Kod prikupljanja sredstava, donacije najčešće odlaze na troškove same zabave, dok se novac pokušava skupiti za stolovima, na tihim aukcijama i slično." Kimnuo je prema stolu s košarama. "Jesi li vidjela nešto za što bi se voljela nadmetati?" "Sumnjam da si išta mogu priuštiti, ali možemo pogledati."

131


Krenuli smo u tom smjeru kad je Tyler zastao. "Čekaj. Eno Franklina, Elija Franklina", dodao je pokazujući na visokog, suhonjavog muškarca s duboko usađenim očima i gustim obrvama. "Lizzyn poslodavac?" "Trebao bih ga obavijestiti što se dogodilo, da ne čekam do jutra." "Naravno", rekla sam kad se uputio u njegovu smjeru. Nismo do tamo dospjeli, međutim, jer nas je usput zaskočio jedan drugi muškarac, sjedokos i otmjen. "Tyler!" rekao je, ispruživši ruku kako bi se rukovao i bučno potapšao Tylera po ramenu. "Gospodine Danvers", odvratio je Tyler. "Zadovoljstvo mi je što vas vidim. Jeste li pregledali našu ponudu za sigurnosni sustav?" "Da, da, naravno, ali poslije ćemo o tome. Nema smisla da time gnjavimo tvoju ljupku pratilju." "Oh, oprostite", rekao je Tyler povukavši me bliže sebi. "Ovo je moja pratilja, Sloane Watson. Sloane, ovo je Gregory Danvers, predsjednik uprave Covington Investmentsa, jedne od najutjecajnijih financijskih kompanija na svijetu." Bilo je nešto u njegovu tonu i ponašanju što mi je privuklo pažnju, i bila sam vraški sigurna da me je namjerno zaboravio predstaviti, iako nisam bila sigurna zašto. "Zadovoljstvo mi je", rekao je Danvers kad sam ispružila ruku. "Tyler vam je ispričao moju životnu priču. A čime se vi bavite?" "Sloane je detektivka", uskočio je Tyler i najednom su mi svi djelići sjeli na svoje mjesto. Što je ono bio rekao? Da je imao planirane društvene obaveze gdje će mu itekako dobro doći imati detektivku pri ruci. "Ma nemojte mi reći?" rekao je gospodin Danvers. "A koju vrstu kriminalnih radnji istražujete?" Ignorirala sam neugodne grčeve u želucu i nasmiješila se Danversu. "Ubojstva ponajprije, iako sam radila i u odjelu za poroke i seksualne delikte, pa čak neko vrijeme i u jedinici za korporacijski kriminal. Oprostite", dodala sam jer sam morala otići razbistriti glavu. "Upravo sam ugledala Angelinu. Idem je pozdraviti i ostaviti vas da na miru porazgovarate." Otišla sam prije nego što je Tyler dospio prigovoriti, ne obazirući se na to kako se smrknuo. Zaista sam vidjela Angelinu tamo prijeko, pokraj košara za lutriju, ali kako se još uvijek nismo upoznale, nisam imala namjeru zapravo otići do nje. Umjesto toga, planirala sam iskapiti svoje vino i naručiti si još jednu čašu, sve ne bih li kako ublažila nervozu. Taj se plan, međutim, izjalovio kad mi se Angelina pridružila u redu za šankom. "Ja sam Angelina Raine", rekla je. "Angie. A ti si Sloane Watson." "Da, jesam", odgovorila sam, na što se ona nasmijala. "Vidjela sam te na mojoj zabavi, ali namjerno ti nisam prišla. Bila sam..." Utihnula je, naginjući glavu s jedne strane na drugu kao da promišlja o svojim riječima. "Recimo samo da sam čekala da vidim kako će se stvari zakuhati." Pogledala je na drugi kraj prostorije, prema Tyleru. "Čini se da je ispalo bolje nego što je bilo tko očekivao." Pročistila sam grlo osjećajući se previše ranjivom u tom trenutku da se uvlačim u ovakav razgovor, zbog čega sam ujedno bila i ljuta na sebe. "Čuj, dugujem ti ispriku. Nisam sigurna koliko znaš..." "Sve", prekinula me je. "Evan mi je ispričao cijelu priču."

132


"Oh." Namrštila sam se sjetivši se svog dogovora s Tylerom. Koliko je točno od priče Evan znao? "Rekao mi je da si detektivka iz Indiane i da tražiš prijateljicu koja je radila u Destinyju. Ispostavilo se da se ona preselila u Vegas, zar ne?" "Čini se." Kimnula je. "Neke djevojke to rade. Pretpostavljam da dobra plesačica može tamo zaraditi za sasvim pristojan život.” “Oprosti što sam nepozvana upala na tvoju zabavu." "U redu je. I ispalo je dobro. Sad se viđaš s Tylerom, što mi je silno zabavno. A k tome, radiš u Destinyju." "Da, ali ne zato što imam ludu želju napustiti policiju i baciti se na egzotično plesanje. Nadam se da je Amy nekome od mušterija spomenula kamo ide." "I dalje se brineš zbog nje?" "Ne previše, ali naša zajednička prijateljica samo što nije rodila i znam da je Amy željela biti uz nju pri porodu." "Možda je upoznala nekog tipa", rekla je Angie. Pogledala je preko prostorije prema Evanu. "Pravi tip ti može sve druge misli izbaciti iz glave." Nasmijala sam se. "Bome, u pravu si." "A ovo je bio savršen uvod, pa neću biti suviše nepristojna ako te pitam kako ide s tobom i Tylerom?" "Oh." Zatresla sam glavom. "Mi smo samo..." Nisam bila sigurna što reći. Imali smo dogovor, a iako bih to možda zaboravila od ushićenja kad bih bila s Tylerom, ovo večeras me je ponovno na to podsjetilo. "Vraćam se kući uskoro", dovršila sam neuvjerljivo. Polako je kimnula kao da me proučava. Došle smo do šanka, a ona je objema naručila čašu vina, onda se okrenula meni dok je barmen točio. "To je baš šteta", rekla je. "Kat i ja smo te promatrale na zabavi, a ja te promatram večeras." "Promatraš me?" "Pa, promatram vas oboje. Tylera uglavnom." "Zbilja?" Zastala sam, znajući da ne bih smjela navaljivati - znajući da nije ni važno, jer sve što sam imala s Tylerom bio je jedan majušni djelić i sve što sam mislila da osjećam zapravo nije bilo ni važno. Nije moglo biti važno. Sve je to bila istina - ali i dalje sam željela znati. "I što si vidjela?" upitala sam. "Više nego što sam vidjela ikad prije", rekla je. "Možda sad previše brbljam, ali poznajem ga oduvijek i silno ga volim. Vidjela sam ga s gomilom žena." Otpila je gutljaj vina. "Zuje oko njega kao leptiri oko svjetla, znaš?" Kimnula sam. Znala sam točno na što misli. "Ali nikad nisam vidjela da on juri za ženom. I sto posto sam sigurna kako ga nikad nisam vidjela da gleda ženu onako kako Evan gleda mene." Oh. Osjetila sam kako mi je želudac poskočio. "Ja..." Zastala sam. Nisam znala što reći, ali u tom trenutku osjećala sam se neobično, apsurdno zahvalna ovoj ženi koja mi je takoreći bila nepoznata. "Nisam sigurna zašto ti ovo sve govorim. Mislim, znam da imaš posao kojem se vraćaš, a čak ni ne živiš u ovoj državi, ali valjda sam ti željela dati do znanja da si drukčija. Ako ti je do toga uopće stalo."

133


Suze su me zapekle u očima i pognula sam glavu buljeći u svoju čašu s vinom. "Da", rekoh. "Stalo mi je." Kad je Angie otišla potražiti Evana, povukla sam se u jedan kutak i gledala kako se Tyler pozdravlja s Danversom. Ovaj je djelovao opušteno, raspoloženo, i mogla sam vidjeti kako ga je Tyler šarmirao. Kad se Danvers udaljio, Tyler je pogledom šarao po prostoriji i spustio ga na mene. Smjesta se nasmiješio i težina što me bila pritisnula popustila je, ali ne i sasvim nestala. Čim je došao do mene, pritisnuo je poljubac na moju sljepoočnicu i pitao me što nije u redu. "Ništa", rekla sam. "Umorna sam." Podignula sam glavu i nasmiješila se. "Nisam baš puno spavala." "Kome treba san kad ima boljih stvari koje možeš raditi." Zakolutala sam očima i krenula za njime kad je ispružio ruku. Znala sam da bih trebala držati jezik za zubima, da sam bila budalasta. Nije li sam Tyler rekao da ne izlazimo, nego da se ševimo? I nisam li prokleto dobro znala da će ovo među nama, ma što to bilo, završiti onoga dana kad se vratim u Indianu? Prokletstvo. Kako se ovaj muškarac uspio tako brzo ušuljati u moje srce? Kako je uspio prodrijeti kroz moj obrambeni sustav? Znala sam kako, dakako - vidio je dio mene koji nitko dosad nije, dio koji ni sama nisam vidjela. Zgulio je čvrstu ljušturu i razotkrio ono što se skrivalo unutra. I dok me je taj osjećaj slobode opijao, ujedno me je činio i ranjivom. A sada, iako sam se zbog toga mrzila, žudjela sam za nekom vrstom saznanja da je ono što osjećam za Tylera - što sam mislila da on osjeća za mene - stvarno. Da nije bio samo jedan vješti varalica čiji krajnji cilj još nisam uspjela dokučiti. Pokraj mene, Tyler je čavrljao s uzvanicima i kimanjem pozdravljao prijatelje. No pogled je stalno vraćao na mene, njegov izraz bio je upitan. Najzad, povukao me je sa strane. "Je li ti Angie rekla nešto što te je uzrujalo?" "Molim? Ne, bila je sjajna. Sviđa mi se." "Ona jest sjajna", rekao je neodređeno. "Ali ti..." "Dobro sam", rekla sam pa se pridignula na prste i poljubila ga. "Stvarno." Pročistila sam grlo. "Onda, pokušavaš dogovoriti ugovor o osiguranju s Danversom? Za onu tvrtku u tvom vlasništvu? BAS Security?" Kimnuo je. "Dosad su nam klijenti bili manji i uglavnom iz Chicaga. Ali Covington je međunarodna tvrtka. Bio bi to golem uspjeh." "Mogu misliti. A još ako ti je pratilja detektivka, sigurna sam da ostavljaš pravi dojam. Povjerljivost, a da ne spominjem zakonitost. Gotovo kao dodatak ugovoru." "Kužim." Uvukao je ruke u džepove. "Oprosti", rekla sam, "nisam mislila sugerirati..." "Sugerirati? Rekla si to jasno i glasno. I znate što, detektivko, u pravu ste." Glas mu je poprimio oštar prizvuk i ja sam se u sebi proklela, poželjevši da nisam ništa spomenula jer sam sad imala dojam da mi se sve obilo o glavu. "Zar nisi slušala kad sam ti iznio svoje razloge za naš dogovor?" nastavio je, a glas mu je i dalje bio oštar, poslovan. "Jer, ja sam mislio da je sve jasno. Da moram prisustvovati raznim društvenim događanjima gdje će mi biti prednost imati pokraj sebe detektivku. Pa, Sloane, ovo je jedna od tih situacija." "Da", kruto sam odvratila. "Toliko sam shvatila."

134


"Dovraga", rekao je, dovoljno glasno da se ljudi okrenu i pogledaju u našem smjeru. "Sranje", promrsio je, a zatim mi uzeo ruku. "Dođi ovamo." Poveo me je iz okrugle dvorane, zaobišli smo jedan od pregradnih konopaca i našli se u praznoj galeriji. "Zar stvarno u to vjeruješ?" Čula sam kako mu u glasu ključa gnjev, ali bilo je tu još nešto... Nešto što je zvučalo kao povrijeđenost. "Isuse, Sloane, zar doista tako misliš?" "Ja..." Zatresla sam glavom, nesigurna što misliti. "Da, dobro je za posao da imam policajku pod rukom. I da, dijelom sam se upravo zato spetljao s tobom. Ali stvari su sad drukčije. Nije to razlog zašto si ovdje." Glas mu se smekšao i zavrtio je glavom, kao da želi razbistriti misli. "Ovdje si samo zbog jednog razloga, a taj je da te želim pored sebe." Progutala sam, dah mi je malo zastao u grlu. "Ovo među nama možda jest počelo kao dogovor, posao, ali mislim da smo oboje svjesni kako postaje puno više od toga. Što se mene tiče, to je samo izlika da budem s tobom, da si blizu mene, kad i kako to želim." Prešao je dlanom po mome ramenu, otkrivenom u nebeskoplavoj haljini. "Ne znam kamo ovo sve vodi, Sloane, kao ni gdje će završiti. Znam samo da si mi u glavi, u meni, i da ću izgubiti dio sebe onoga dana kad se budeš vratila u Indianu." "Tyler." Znala sam da nešto moram reći. Priznati mu da mi je laknulo, da i sama osjećam isto. Reći mu da se nikad u životu nisam osjećala ovako kao s njime. No činilo se da nisam mogla pronaći riječi. Pa sam učinila jedino što sam mogla. Prislonila sam se uz njega i poljubila ga. Zagrlio me je i čvrsto privio uza se. Naša su se tijela stopila, rukom je milovao moja naga leda. Prožela me je toplina, osjećaj sigurnosti i ispunjenja, kao da sam cijeli svoj život proživjela bez tog djelića koji je nedostajao, a sad, kad sam pronašla Tylera, sve je sjelo na svoje mjesto. Zaljubila sam se u ovog muškarca. Brzo i snažno, ali u to sam bila sigurna. Što je ono bio rekao? Naša brzina? I bio je tako u pravu. No ljubav je bila tek dio jednadžbe, i u tom trenutku morala sam čvrsto vjerovati da bismo mogli nekako uspjeti. Ako je zaista bio čist ako je sve ono što je radio uistinu pripadalo prošlosti - tada bismo možda mogli pronaći način da krenemo dalje. "Oprosti", rekao je kad smo se razdvojili. "Nisam razmišljao. Trebao sam ti prije to reći. Nisam..." "Znam. U redu je." Ponovno sam ga poljubila, ovaj put mekano i brzo, prije nego što sam se odmaknula i značajno se nasmiješila. "Trebaš li me još kome pokazati? Ili misliš da bi me mogao odvesti kući i skinuti mi ovu haljinu?" Mogla sam vidjeti odgovor u njegovim očima, ali prije nego što je to naglas izrekao, zazvonio mu je mobitel. Letimice ga je pogledao, usnama oblikovao Cole, pa odgovorio na poziv. Rekao je samo jednu riječ: "Bok", a onda samo nijemo slušao dok je Cole govorio. Vidjela sam kako mu se lice preobražava. Onaj opušteni, smireni izraz postao je napeti, hladni bijes. Kad je dovršio razgovor, oči su mu sijevale, i iako je gledao u mene, nisam bila sasvim sigurna vidi li me. "Tyler?" "Pokušao ju je silovati", rekao je. "Lizzy se probudila i rekla Coleu da ju je onaj gad Franklin pokušao silovati. Zato je bila tako izbezumljena. Zato je slupala auto." "Žao mi je", rekla sam i stavila ruku na njegovu. "Ali nemoj. Mogu vidjeti što ti je na umu, i nemoj."

135


Samo me je pogledao, a onda se krupnim koracima vratio natrag u okruglu dvoranu. Sranje. Pohitala sam za njime, tražeći ga pogledom u gomili. Ugledala sam Franklina u udaljenom kutu pokraj izlaza i odahnula. Kad bih samo mogla nekako izvući Tylera odavde prije nego što ga opazi... No, bilo je prekasno. Tyler se sjurio prema Franklinu, ščepao ga za ruku, i dok sam samo bespomoćno gledala s drugoga kraja prostorije, nasilu ga izvukao vani. Grom i pakao. Pojurila sam u tom smjeru trudeći se da ne trčim, svjesna da mi to nije bilo sasvim ni moguće u ovim cipelama. Zastala sam tek kad sam opazila Angie. "Što se dogodilo?" upitala je kad sam je zgrabila za ruku. "Pronađi Evana." "Zašto?" "Pronađi ga", doviknula sam, već ponovno u pokretu. Odbacila sam vražje cipele, zadignula suknju i ubrzala korak. Nisu bili u najbližoj galeriji. Osvrtala sam se oko sebe psujući i pokušavajući otkriti kamo su, dovraga, otišli, kad sam začula metalan udarac. Pojurila sam naprijed, te stala kao ukopana kad sam se našla u mračnoj prostoriji punoj malih osvijetljenih akvarija. Posvuda oko mene meduze su plutale poput anđela na zvjezdanom nebu, a dolje pred mojim nogama Tyler je zabijao šaku u Franklinovo lice dok se ovaj pokušavao sakriti iza koša za smeće. "Tyler! Miči se s njega!" Nije reagirao, a ja sam još jednom opsovala, a potom se umiješala pokušavajući mu zadržati ruke - poželjevši da sam imala par vražjih lisičina - i urlajući na Franklina neka jebeno ostane dolje na mjestu i ne miče se. Dakako, gad me nije poslušao. Dvaput je zamahnuo, najprije mene odbacivši unatrag, a onda zahvativši Tylerovu čeljust. Jebiga. Tyler je uzvratio zgrabivši Franklina za ovratnik, potom ga ponovno mlateći šakama po licu. "Dosta", dreknula sam, ovaj put uspjevši uhvatiti Tylerovu ruku i čvrsto je zadržati na njegovim leđima. Bio je krupniji od mene i snažniji, i znala sam da je dovoljno razjaren da poduzme nešto u vezi s tim, no nadala sam se da neće. "Duboko udahni", rekla sam. "Udahni prije nego što ubiješ gada." Čula sam korake i vidjela Angie i Evana kako su dojurili unutra. Evan je došao ravno do mene i Tylera, a ja sam ga pustila zaključivši kako je Evan spremniji od mene da se nosi s Tylerom. "Odbij", rekao je Evan. "Smiri se prije nego što stvari postanu puno gore." "Pokušao je silovati Lizzy", rekao je Tyler kad se najzad malo primirio. "Kazao je da ju je vidio kako pleše u Destinyju. Zahvalio mi je - jebeno mi je zahvalio - jer sam mu poslao tako čvrst komad dupeta i što imam nos da ih odabirem." "O, Tyler, nemoj", rekla sam. "A kad sam mu rekao da je jebena pizda, kazao mi je da je sama to tražila. Da je nosila kratke suknje, da ga je izazivala. Da je to željela." Vidjela sam isti gnjev kako se širi Evanovim licem, potom gledala kako krupnim koracima grabi prema Franklinu koji je i dalje sjedio na podu, teško dišući i izgledajući kao da mu je ovo najgori dan u životu. Podignuo je glavu, te se zgrčio kad je Evan pljunuo na njega.

136


Susrela sam Angelinin pogled i znala sam da se i sama opire nagonu da zaplješće. Nekoliko trenutaka poslije u metež se upleo tip iz osiguranja, i tada je zapravo počeo pravi tulum. Uzeo je izjave i osobne podatke, a nakon toga rekao Angie i Evanu neka se udalje. "Želite li da ostanemo?" upitala me je Angie. "Vratite se na zabavu. Pobrinut ću se da vam se Tyler sutra javi." "Okej", rekla je, te me povukla u impulzivan zagrljaj. "Pobrini se za njega." "Hoću", obećala sam. Krenula sam prema Tyleru, ali čuvar je inzistirao da Tyler, Franklin i ja ostanemo razdvojeni, pa sam sjela na pod ispod akvarija s meduzama i ostala tamo sve dok se nije pojavila policija. Jedan se uputio ravno do Franklina, a drugi je krenuo prema Tyleru. Ustala sam, potom krenula prema drugom detektivu, susrevši se s njime na pola puta. Tada sam posegnula u torbicu i izvukla svoju značku. "Detektive", rekla sam. "Možemo li porazgovarati?"

137


22 "SAMOOBRANA, DETEKTIVE", rekla sam. "Gospodin je najprije rekao gospodinu Franklinu da ima dokaze kako je ovaj seksualno napastovao zaposlenicu. Franklin je tada nasrnuo, a Sharp se branio.” “I to ste vidjeli?" "Jesam. Ne želim vam se miješati u posao, ali da je ovo moj slučaj, jednostavno bih obojicu pustila da odu." Sjećanja su mi se vrtjela u glavi, iznova i iznova, poput pokvarene ploče, blokirajući sve ostalo. "Učinila si ispravnu stvar", rekao je Tyler kad smo ušli u apartman u The Drakeu. To su bile prve riječi koje smo progovorili otkako smo napustili dobrotvornu večeru, i zvučale su nekako daleko. "Nemam taj osjećaj." "Podnijet će prijavu za napad, a jedini način da se obranimo jest da uvučemo i Lizzy u ovaj kaos", rekao je odlazeći prema dnevnoj sobi. "Želiš li to za nju?" "Nisi ga morao udarati po licu", rekla sam. "Kog si vraga mislio?" "Mislio sam na to da je napao nevinu djevojku koja je već dovoljno propatila." "Da, znam. Naravno." Uvukla sam dah. "Ali, Tyler, postoje zakoni protiv silovanja, čak i protiv pokušaja silovanja. Lizzy bi mogla svjedočiti, podnijeti prijavu." "Ma to je sve sranje i vrlo dobro to znaš", odvratio je. "Bivša striptizeta koja tvrdi da ju je netko pokušao silovati? Koji bi murjak u to povjerovao?" "Ja bih", rekla sam i vidjela bljesak topline u njegovim očima. "Pošteno", rekao je Tyler. "Ali čak i da joj povjeruju, Franklin bi dobio malo po prstima i ne bi proveo ni dana iza rešetaka. Oboje to znamo. Pravda ne ide uvijek ruku pod ruku sa zakonom." Zatresla sam glavom znajući da jednostavno moram od svega ovoga odustati. Postalo je previše osobno. "To ne znači da možeš uzeti zakon u svoje ruke." "Zašto ne?" Samo sam ga gledala, prisiljavajući se da ostanem mirna. "Zato što ne možeš", prasnula sam. "Postoje pravila. Postoje zakoni." Pomislila sam na svoju majku, na očuha, a u glavi sam čula oštar pucanj puške. Zadrhtala sam, okrenuvši Tyleru leda. "Kako ne kužiš? Postoje čitavi temelji izgrađeni na tim pravilima i zakonima, i to je ono što nas čini civiliziranima." Prišao mi je i položio mi ruke na ramena. "Ti temelji su puni pukotina, i to vrlo dobro znaš." Otresla sam mu ruke i ustuknula dva koraka. "Aha, ali nije na tebi da ispunjavaš te pukotine." "Isuse, Sloane. Znaš ti bolje. Pravila ne djeluju uvijek. Čak je i policija toga svjesna." Naglo sam se okrenula, rigajući riječi poput vatre dok su se uspomene razbijale o mene. "Misliš da zato što sam policajka ne znam što znači prekoračiti granicu? Da ne znam što znači uprljati ruke? Da ne znam što značiti platiti kaznu?"

138


Ispružila sam ruke ispred sebe, a dah mi je zapinjao u grlu jer sam znala da su umrljane krvlju. "Ja sam ga ubila!" povikala sam. "Ubila sam vlastita očuha, ti pasji sine, i plaćam za to svakog jebenog dana!" Dahnula sam u trenu kad su mi riječi izletjele kroz usta. Zvuk je bio oštar, kao da sam ih pokušala usisati natrag. Ali nisu se dale. Umjesto toga, činilo se da su ostale visjeti u zraku između nas. Stajala sam ukipljena, zureći u njega, očekujući da ću vidjeti šok, gnušanje, čak i iznenađenje. Nisam vidjela ništa od toga. "O, Bože", rekla sam sručivši se na pod. "Znao si." Glas mi je bio tup od boli. "Nikad to nikome nisam rekla. Ne znam zašto sam rekla tebi. Kako si znao?" Bio je na podu, grlio me i milovao ispuštajući mekane, utješne zvukove. Shvatila sam da nisam bila sasvim sigurna zašto je to činio. "Zato što te vidim", jednostavno je rekao. No ja sam čula: Zato što te volim. Trepnula sam, a suze su se slijevale niz moje obraze. "Sasvim si me očarao, Tyler." "Da, pa, osjećaj je obostran." Utisnuo je poljubac na moje tjeme. "Hoćeš li mi ispričati što se dogodilo?" Nisam se željela na to vraćati, ali istodobno, željela sam da zna. Željela sam podijeliti užas s nekim tko me je poznavao, s nekim kome sam vjerovala. Pa sam uvukla dah i polako počela. "Nešto od svega već znaš", rekla sam. "Živjela sam u noćnoj mori. Tukao ju je, silovao. Bio je čudovište." Opet sam udahnula, čvršće mu stegnuvši ruku. "Kad sam imala petnaest, pokušao je silovati i mene. Bio je pijan, i uspjela sam mu se oduprijeti, ali prekipjelo mi je. O, kako mi je prekipjelo." "Što si učinila?" "Otac mi je policajac, a iako su mi roditelji bili razvedeni, bili smo bliski. Tako da sam znala ponešto i o ostavljanju dokaza. I znala sam nešto o mom ocu. Primjerice, činjenicu da je imao staru pušku u garaži. Pripadala je njegovu ocu i bila je prljava i u jadnom stanju. Moj otac nije bio lovac, ali nije je se želio riješiti. Samo je stajala tamo u garaži, nenapunjena, zametnuta negdje iza staroga hladnjaka." "I uzela si je." "Uzela, očistila. Ostavila sam je tamo do one noći kad sam je pokupila, potom tu noć provela kod prijateljice - do današnjeg dana moja frendica misli da sam otišla iz njezina stana kako bih spavala s Tommyjem Marquetteom - i odvezla se do očeve kuće. Radio je noćnu smjenu pa mi je bilo lako ući u garažu, uzeti pušku i izići." Udahnula sam pokušavši otresti vizualne uspomene. "Bilo je ljeto, a Harvey je uvijek spavao s upaljenim svjetlima. Moju je majku zbog nečeg kaznio - ne sjećam se zašto - i zaključao ju je u kupaonicu, tako da sam se samo namjestila s vanjske strane prozora, dovoljno daleko da mogu naciljati. Bio je tamo jedan kameni zid i na njega sam naslonila pušku da je stabiliziram. Promatrala sam i naciljala. A onda sam pritisnula okidač. Nakon toga, pušku sam bacila u jezero i vratila se kod prijateljice." "I bilo je lako", rekao je Tyler. Kimnula sam. "Bilo je." "Zato što je to bilo pravedno."

139


Zavrtjela sam glavom. "Nije. Pukla sam i pretjerala. Da je bilo pravde, završio bi iza rešetaka do kraja života. Nisam imala pravo oduzeti mu život." Pogledala sam ga zadržavši njegov pogled s nadom da će me možda shvatiti. "Zbog tog sam čina postala ista kao i on." "Vraga. Štitila si sebe i majku. Policija te je već iznevjerila. Što ti je drugo, dovraga, preostalo?" "Jednom si me pitao zašto sam postala policajka. Harvey Grier je jedan od razloga. Bilo mi je to kao iskupljenje, kao druga prilika." Zavrtio je glavom. "Ne, ne. Griješiš. Misliš da si prekoračila granicu, ali nisi. Bio je zločinac, čudovište. Nema ništa loše u ubijanju čudovišta." Uzeo mi je ruke i čvrsto ih stegnuo. "Učinila si pravu star. Tada si zaštitila sebe, a večeras si zaštitila mene. Izvrsna si u svom poslu. I uvjeravam te da je u tvojim rukama pravda sigurna." Uspjela sam se slabašno nasmiješiti. "Lijep je to kompliment s obzirom na to da dolazi iz usta jednog kriminalca." "Ja sam čist kao suza", dočekao je uz osmijeh. Pomilovala sam mu obraz, najednom neopisivo izmoždena. "Kad bih barem mogla u to povjerovati", odvratila sam. "Jer to je ona temeljna pukotina među nama. I odavde više nemamo kamo poći." "Ma to je sranje", rekao je, te me tako duboko poljubio da sam mislila da ću se utopiti. "Već sam ti rekao. Dobivam ono što želim. I ne zadovoljavam se polovičnim rješenjima. Već si moja, Sloane. Preostalo nam je samo složiti komadiće."

140


23 TOPLE RUKE milovale su mi leđa budeći me iz sna. Počela sam se okretati, ali Tyler mi je šapnuo u uho. "Nemoj. Sklopi oči i opusti se. Moram rano ustati zbog sastanka. Ali ti si previše zamamna da bih ti odolio. Samo ostani tu." I jesam, zaječavši kad mi je rukama nježno raširio noge, a onda me stao temeljito istraživati. Bili su to mekani, lagani dodiri, nježni poljupci. Milovanja namijenjena tješenju, ne izazivanju. Nježno mi je milovao spolovilo sve dok nisam bila mokra i spremna. Oteo mi se tih jecaj zadovoljstva, bokove sam pomicala uživajući u tom ranojutarnjem pozivu na buđenje. Onda je bio posvuda po meni, rukama me raširivši tako da me može uzeti. Ritmično je prodirao i mogla sam osjetiti kako nadolazi vrhunac. Svakim njegovim prodorom pomicala sam se na plahtama koje su mi mekano trljale klitoris. Dražio me je i palio mi tijelo toliko da me je gurao prema provaliji, ali ipak nisam dospjela do ruba. Tada se nagnuo naprijed, uhvativši mi ramena kad se zario dublje, a onda, uz tih jauk muškog zadovoljstva, eksplodirao u meni prije nego što će se svaliti na krevet, ruku i nogu prebačenih preko mene. "Nisam mogao odoljeti iskušenju", rekao je kad sam okrenula glavu i nasmiješila se. "Okreni se i pusti me da te dodirujem. Odvest ću te do kraja." Zatresla sam glavom. "Ne, sviđa mi se ovako. Još sam pospana i uzbuđena. Zaspat ću i sanjati o tebi." Izvio je obrvu i nagnuo se da me poljubi. "U tom slučaju", rekao je, "slatko snivaj." Odlebdjela sam u san uz zvuk vode pod tušem, izgubivši se u tim slatkim snovima sve dok se prsti sunčeve svjetlosti nisu došuljali u sobu i poškakljali me po nosu. Polako sam se uspravila u sjedeći položaj, osjećajući se veličanstveno iskorišteno, potom se nasmijala kad sam opazila jednu bombonijeru na jastuku pokraj moga. Znala sam da mu je današnji raspored bio prekrcan i zato smo se dogovorili da ćemo se sastati u Destinyju nakon moje smjene. Protegnula sam se u krevetu, osjećajući se toplo, sretno i ženstveno. Protekla noć bila je i dobra i loša, ali na koncu nisam mogla poreći da sam se sad osjećala bliže Tyleru. Takvu bliskost do sada nisam osjetila ni prema kome. A kad smo pošli na počinak, toliko sam bila iscrpljena da me je odnio u krevet i priljubio se uz mene. Njegove snažne ruke čvrsto su me držale i čuvale. Osjećaj je bio romantičan i senzualan. Osjećaj je bio kao ljubav. Protegnula sam se preko kreveta, dograbila mobitel kako bih provjerila sat, zadovoljna kad sam shvatila da ne moram nikamo žuriti. Izvukla sam se iz kreveta, te odlučila zamijeniti pahuljasti hotelski haljetak jednom od Tylerovih košulja. Budalasto možda, ali voljela sam biti obavijena njegovim mirisom.

141


Pronašla sam smrznute vafle u hladnjaku, ubacila jedan u toster pa sjela za kuhinjski stol s novinama koje je Tyler tamo ostavio. No nisam se mogla koncentrirati na novosti. Prošla je noć bila previše svježa u mojoj glavi i misli su mi bile zbrkane. Čist kao suza. Tako je rekao, a ja sam očajnički željela da je to istina. Nadala se. Mogla sam zamisliti život s Tylerom, iako sam sebi rekla da ne smijem tako razmišljati. Misleći da će me to neumitno odvesti u razočaranje. Svejedno, nije bilo dvojbe da smo odgovarali jedno drugom na toliko mnogo načina. A sada - sada kad je znao o mom očuhu - pred njime više nisam imala tajne. Osjećaj je bio dobar. Iskren. Vafel je iskočio pa sam ga s dva prsta izvukla iz tostera i u hladnjaku potražila sirup. Kad ga nisam pronašla, zadovoljila sam se maslacem od kikirikija. Namazala sam debeli sloj, potom zagrizla, sjetivši se izraza u njegovim očima kad sam izlanula svoju tajnu. Znao je. Još uvijek mi nije bilo jasno kako, ali pretpostavljam da je bila istina ono što je rekao - zbilja me je vidio. Uzela sam još jedan zalogaj. Samo ovaj put je bio prevelik da ga progutam. Pljunula sam u ubrus, a potom otišla do sudopera. Odvrnula sam slavinu i samo stajala tamo tupo gledajući vodu kako otječe. Znao je. Istina, među nama je postojala povezanost, u to nije bilo sumnje. Ali svejedno, znao je. I to za ovako kratko vrijeme. Ako je znao nakon samo nekoliko dana i još manje činjenica, kako je onda, dovraga, mome ocu to moglo promaknuti? Ili, možda nije? Oteturala sam unatrag do stola i svalila se na stolac. Sama pomisao bila je dovoljna da me slabost svlada. Je li znao? Polizala sam usnice i prije nego što sam se mogla predomisliti, uzela sam svoj mobitel. Javio se već nakon prvog zvona. "Hej, kćeri moja. Kako je kuk?" "Ima rupu", rekla sam. "Inače je u redu." "Duhovita si ti cura. Što ima?" "Ja... Tata, htjela bih te nešto pitati." "U redu", rekao je, sada mekšim glasom. "Slušam." "Riječ je... o vremenu kad sam bila dijete, kad sam živjela s mamom. Jesi li znao..." uvukla sam dah. "Tata, Grier ju je zlostavljao." Bio je tih jedan dugi trenutak. Kad je progovorio, glas mu je zvučao dalek i silno tužan. "Tek kasnije sam to shvatio." "Trebala sam ti reći. Možda bi to pomoglo." "Ne - ne, dušo. Bila si dijete. Živjela si u paklu i trudila se kako si najbolje znala. I dobro si se nosila sa svime." "Bio je čudovište", rekla sam. "Svakog božjeg dana poželjela sam da je mrtav." "Kladim se da jesi." "A onda... Onda ga je netko ubio." "Da, točno", rekao je i znala sam - jer sam poznavala njegov glas, baš kao što je on poznavao moj - moj je otac i sam čuvao moju tajnu. "Sloane?"

142


"Da, tata?" "Kao što to uvijek kažem - pravda na kraju pobijedi." "Stvarno, tata?" "Možeš se u to okladiti, srce." Kad sam prekinula vezu, shvatila sam da plačem, ali i smiješila sam se. I prvi put nakon dugo vremena pustila sam da mi težina moje tajne padne s pleća. Željela sam Tylera, ali bio je na sastancima, pa sam učinila iduću najbolju stvar. Odjenula sam se, ušla u svoj automobil i uputila se u Destiny. Bilo je rano, ali nisam za to marila. Mogla sam se družiti s mušterijama, možda vidjeti ima li netko tko je poznavao Amy. Namrštila sam se sjetivši se da nisam pitala oca je li netko provjerio njezinu vozačku dozvolu. S druge strane, znala sam da bi me nazvao čim bi nešto doznao. Željela sam, međutim, izvijestiti Candy kako sam iz još nekoliko izvora dobila potvrdu da je Amy klisnula u Vegas. Uključila sam zvučnik na mobitelu i birala njezin broj dok sam vozila autocestom u smjeru Destinyja. "Baš sam ti se namjeravala danas javiti", rekla je kao iz topa. "Pogodi tko me je sinoć nazvao?" "Amy", odgovorila sam. "Da! Zvučala je jezivo, ali rekla je da joj ide sjajno. Stvarno je upoznala nekog tipa, pa znači da smo to pogodile. Izgubila je svoj mobitel. Umalo da nisam izbrisala glasovnu poruku - mislila sam da je pogrešan broj - a onda mi je poručila neka se ne brinem za nju." "Zašto misliš da je zvučala loše?" "Samo umorno", rekla je Candy. "Pokušala sam nazvati natrag na taj broj, ali nije radio. Ne znam zašto sad to. Htjela sam joj samo reći da se zabavlja i neka otpili toga frajera ako je previše iscrpljuje. Kako bilo, dobre vijesti, ha?" "Najbolje." "Rekla je i da će doći na porođaj. Doduše, rekla je idući mjesec, ali sigurna sam da je mislila na idući tjedan. Ako nije, naprašit ću joj dupe bude li zakasnila." "Kladim se da hoćeš." Prekinula sam, smiješeći se zbog osjetnog olakšanja u Candynu glasu. Pomislila sam na Sapphire i njezinu frustraciju jer nije znala što se dogodilo s Emily, kao i na to da je imala dojam da policija nije odradila posao kako valja. Teško da sam joj mogla pomoći s istragom, ali možda sam mogla pomoći da dozna neke činjenice. Provrtjela sam svoje kontakte i nazvala Louisa Carsona, jednog od detektiva iz odjela za umorstva, kojeg sam već zvala da se raspitam o Tyleru i njegovim prijateljima kad sam tek došla u grad. "Hej, Watsonice", rekao je. "Još si u našem lijepom gradu?" "Jesam", rekla sam. "I moram te zamoliti za uslugu." Ispričala sam mu sve o Emily i o tome kako bih željela pomoći Sapphire, te ga pitala postoji li još nešto što bih joj mogla prenijeti. "Nisam baš previše upućen u slučaj", rekao je. "Mogu ti dati neke informacije, ali moraš ih čuvati za sebe. Šef bi želio da ovaj slučaj bude obavijen velom tajne i još nije odobrio puštanje informacija u javnost. Trebao bi uskoro, međutim, i tek onda možeš nešto reći toj djevojci."

143


"Šutjet ću koliko god bude potrebno", obećala sam, potom slušala dok mi je prepričavao kako je pronađena u napuštenom skladištu - bila je to javna stvar - te da je bila žrtva mučenja. "Ne seksualnog, barem koliko nam je za sada poznato. Ali izgladnjivana je i premlaćivana. Neka bolesna pizda ju je izmrcvarila." "Sranje." "Znam. Samo se nadam da nije u pitanju kakav serijski ubojica." "Ima li kakve koristi od forenzičara?" "Ostaci ljepila i ulje POE", rekao je. "Na tome sad radimo, no oba traga su prilično uobičajena." Zahvalila sam mu i još smo malo porazgovarali sve dok nisam dospjela do izlaza s autoceste, pa ga pozdravila i zaustavila se pred Starbucksom koji je bio samo nekoliko ulaza dalje niz ulicu. Isto sam učinila i prethodna dva puta kad sam dolazila, i kad je barist znao da želim kavu s nemasnim mlijekom prije nego što sam ga i pitala, shvatila sam da se osjećam kao redovna mušterija. Kupila sam ječmenu pogačicu za poslije, pa je ponijela zajedno s kavom do auta i nastavila dalje prema klubu. Tek što sam skrenula iza zgrade da se zaustavim i parkiram, kad su se stražnja vrata otvorila i Tyler je izišao - a za njim i Michelle. Parkirala sam se i promatrala kako ulaze u Tylerov Buick i izlaze na cestu. A onda, iako sam osjetila ubod grizodušja zbog onog što radim, stala sam ih slijediti. Unatoč onome što sam znala o Michelle, nisam očekivala da će me odvesti do ljubavnoga gnijezda. Upravo suprotno, zbog svega što sam znala o Michelle - uključujući i Tylerovu primjedbu onog prvog dana u uredu kako je želi iskoristiti za jedan projekt - pratio me je osjećaj da ću nabasati na nešto što zapravo neću željeti vidjeti. Na dokaz da Tyler Sharp nije sasvim čist kao suza. Ta me je pomisao zamalo natjerala da se okrenem i odem. Ali nisam mogla. Morala sam nastaviti. Morala sam vidjeti. Zaustavili su se pred The Drakeom, i dok sam zauzimala mjesto na suprotnoj strani ulice, poslužitelj je otvorio vrata automobila. Michelle je izišla, izgledajući otmjeno u crvenom poslovnom sakou i ravnoj suknji. Pričekala sam da iziđe i Tyler, ali on je nastavio dalje uključivši se u promet. Namrštila sam se, i taman pomislila krenuti za njime kad sam zamijetila bijeli kombi dva mjesta ispred sebe, s naljepnicom BAS na stražnjem prozoru. Okej, dakle tako. Očito sam nabasala na operaciju BAS Securitvja, a kad je već tako, zaključila sam da bih mogla malo virnuti i provjeriti što se to tamo kuha. Krenula sam izići iz automobila da učinim upravo to kad je moj telefon zazvonio, a na zaslonu se pojavilo Kevinovo ime. Pomislila sam ga ignorirati, ali popustila sam znatiželji i odgovorila. "Ne napušta me nada da ćeš mi se javiti." "Kevine, lijepo sam ti rekla. Uzalud ti trud. Oni su dobri momci. Vjeruj mi." "Ne", rekao je Kevin. "Znam da ta trojica ne rade po zakonu. Sve čega se dotaknu pretvore u blato. Upleteni su u krijumčarenje, prevare, iznude... Znaš li da navodno imaju privatnu zaštitarsku tvrtku? Ovdje me reži ako im to nije paravan za prikupljanje informacija."

144


Dobacila sam pogled kroz prozor na BAS-ov kombi i namrštila se. "Isuse, Kevine. Imaš li makar i najmanji dokaz da sve to nije samo slučajnost?" "Znam ono što znam", odvratio je Kevin. "Aha, pa, ja ne znam." Prekinula sam vezu odveć frustrirana i smetena da dalje otežem. Još jednom sam pogledala prema The Drakeu, a onda prema kombiju ispred sebe. Pomislila sam na Tylera i nadala se da nisam bila toliko luda i dopustila mu da poruši moje zidove i uvuče se kroz pukotine. Ali čak i dok sam se tome nadala, nisam mogla zaboraviti Kevinove riječi. Sve čega se dotaknu pretvore u blato. I nisam mogla a da ne pomislim kako je Tyler dotaknuo mene. Rekla sam Kevinu apsolutnu istinu. Nisam imala ništa o ovim muškarcima - ali iako je to bila istina, nije bila potpuna. Potpuna istina bila je da nisam gledala, jer, dovraga, zazirala sam od onoga što bih mogla vidjeti. A da sam vidjela, bih li lagala? Kao što sam sinoć lagala onom detektivu? Sranje. Tko sam ja? Zatvarala sam oči, a prije bih uperila svjetiljku u svaku sjenu. To je sada moralo svršiti. Ako ni zbog čega drugog, onda zbog toga što sam se zaljubila u Tylera i morala sam znati kakav je muškarac kojeg volim. Prije nego što sam se dospjela predomisliti, izišla sam iz automobila i odmarširala do kombija. Uvukla sam dah, dograbila ručku kliznih vrata i povukla. Unutra, Cole se naglo okrenuo i pogledao me, potom lupio rukom po konzoli utrnuvši i zacrnivši pet nadzornih monitora. Ali nije bilo ni važno - već sam vidjela Michelle, u punoj opremi domine, kako drži bič nad muškarcem kojeg sam prepoznala iz čikaških novina. Alderman Brian Bentley, opružen, s povezom preko usta i s lisičinama na rukama. "Sloane, čekaj..." Zalupila sam vratima prekinuvši Coleovu molbu. Potom sam otrčala do svog automobila. Čula sam vrata kombija kako se otvaraju, čula sam kako me još jednom doziva. Upalila sam motor, uključila se u promet i nagazila papučicu gasa. Odvrnula sam glazbu do daske nadajući se da će mi zaglušiti misli, ali nije djelovalo. Moje misli bile su pune Kevinovih optužbi i prizora koje sam vidjela u kombiju. Iznuda, pretpostavila sam. Ucjena. Što je ono Evan rekao? Plan zaštite? Bože. U što su se to upleli? I koji je meni bio vrag? Prije godinu dana, prije samo mjesec dana, nazvala bih policiju. Sada nisam bila sigurna što mi je činiti. Nisam mogla jasno razmišljati zbog ljubavi - ali nisam li zbog toga bila podjednako kriva kao i oni? Nisam znala. Znala sam samo da mi je Tyler punio glavu, više i jače od glazbe koju mi je otac snimio. Tyler, koji me je grlio, dražio, dodirivao, ševio, čije je srce kucalo u ritmu s mojim. Pomislila sam na njegovu duhovitost, na njegovo suosjećanje. Vozila sam kao na autopilotu, misli su mi divlje ključale, i tek kad se očeva glazba četvrti put odvrtjela, prenula sam se i shvatila gdje sam - i to više nije bio Illinois. Ne samo da sam prešla u Wisconsin, nego sam upravo dospjela do predgrađa Kenoshe. Možda jesam bila na autopilotu, ali moja je podsvijest očito cijelo vrijeme imala plan.

145


Samo sam jednom bila u viktorijanskoj kući u Petoj ulici, ali lako sam je pronašla. Travnjak je bio u kaosu zadnji put kad sam bila ovdje, ali sad je bio uredan i pokošen, sa šarenim cvijećem u lijepim glinenim loncima. Fasada je bila svježe oličena, barem s ulične strane. Vidjela sam kante i dvoje ljestve na bočnom zidu kuće pa sam pretpostavila da su radovi još u tijeku. Parkirala sam se ispred kuće, ugasila motor i ostala sjediti neko vrijeme, dvojeći. Mogla bih ući... ili bih se mogla okrenuti i voziti sat i pol natrag do Chicaga. Odlučila sam ući. Kuća je bila tiha, nije bilo znakova života dok sam prilazila prednjim vratima. Nisam bila sigurna trebam li se živcirati što sam uzalud prevalila ovoliki put ili osjetiti olakšanje. Pozvonila sam na zvonce, a kako nitko nije otvorio, pozvonila sam još jednom. Dobre tri minute su prošle i najzad sam shvatila da sve što sam od ovog dobila jest opuštajuća vožnja i previše mozganja. Upravo kad sam se okrenula da odem, čula sam škljocaj brave iza leda. Našla sam se oči u oči s Oscarom Hernandezom. Imao je potkošulju umrljanu kavom i donji dio pidžame od flanela koji je vidio i bolje dane. San mu je izbrazdao lice, brazde su se križale ispod njegovih podbulih očiju. "Ajme, poručnice", rekla sam. "Previše ste ozbiljno shvatili to vaše umirovljenje." "Watsonice?" njegove crvene oči suzile su se od oduševljenja kad mu se širok osmijeh razlio licem. "Vrag te liznuo, detektivko, otkud ti ovdje?" "Valjda sam malo zalutala." Nakrivio je glavu, a iza krvavocrvenih očiju vidjela sam njegov oštar um. "Ne govoriš o ulicama i kartama?" "Valjda ne." Podignula sam rame. "Trebalo mi je pivo, pa sam pomislila da bih ga ovdje mogla pronaći." "Bogami si u pravu", rekao je. "Barem ga je bilo sinoć. Žena se vratila kući s Joey", rekao je misleći na njihovu najstariju kćer. "Navratili su mi dečki." "Mirna večer uz cigare i razgovor o književnosti?" "Jebeš to. Razvalili smo se i razgovarali o uludo potraćenoj mladosti. Dovući svoje dupence ovamo", rekao je uzmaknuvši i više raširivši vrata. Slijedila sam ga u kuhinju, potom ostala po strani dok je otvarao hladnjak. "Imam Heineken i Heineken. Možda ima nešto voćne votke u zamrzivaču. Žena voli ono nešto s tučenim vrhnjem." "Uzet ću Heineken", rekla sam. "A ako negdje imaš i vrećicu, voljet ću te dovijeka." "Nakon svega što smo zajedno prošli, svejedno bi me trebala voljeti." No otišao je do smočnice i vratio se s dvije različite vrećice čipsa. "Ti si dobar čovjek, poručniče." "I nemoj to zaboraviti." Petnaest minuta poslije sjedili smo na stubama stražnjeg trijema udišući ljetni zrak i gledajući u vodu. Nikad nisam gledala na svoga partnera kao na "uradi sam" tipa, ali morala sam priznati da se za kuće kao što je ova - prostrane, s velikim vrtom, drvećem i pogledom na jezero - možda i vrijedi malo udomaćiti. "Bi li mi rekla što ti se mota po glavi? Jer koliko god uživao u tvom društvu, mislim da nisi odvozila sav taj put samo radi piva i čipsa." "Pivo je stvarno dobro", rekla sam i kucnula bocom o njegovu. "Ali nisam. Ruku na srce, ni sama nisam sigurna zašto sam došla. Auto kao da je samo vozilo."

146


"Sve od Indiane? Mora da si sasvim pošandrcala na tom bolovanju." "Iz Chicaga", rekla sam, i to je bio dobar uvod kao i bilo koji drugi. Iznijela sam osnovne činjenice, izostavivši one malo škakljivije detalje. Krenemo li u tom smjeru, trebat će nam više od jednog piva. "Zadnji put kad sam te vidio, mala, nisi imala značku čikaške policije." Iskosa sam ga pogledala. "Pa?" "Pa, što god da ti likovi imaju na umu, to nema nikakve veze s tobom i tvojom potragom za nestalom prijateljicom, zar ne?" "Točno." "A djevojka je razlog tvog dolaska u Chicago?” “Da." "Onda, okani se toga." Trepnula sam. "Da se okanim?" "Isuse, Watsonice, živiš i dišeš ovaj posao više od ikoga koga poznajem. Ne moraš ispravljati sve pogreške. Zato, osim ako ti likovi ne ubijaju ljude po Indiani, njihovi zločini i prijestupi nisu tvoj problem." "Čak i ako se ševim s jednim od njih?" Uvukao je glasan, bučan dah. "Pa, sranje, Watsonice. Sad će mi se to cijeli dan motati po glavi." Nagnula sam se naprijed, laktima naslonjena na koljena i s glavom u rukama. "U govnima sam do grla, Oscare." "Jao, sranje. Jao, kvragu." Njegova krupna ruka spustila se na moja leđa i protrljala ih. "Već ćeš se nekako iskobeljati.” “Kako?" "Nemam blage veze." Nasmijala sam se. "Baš si mi od pomoći.” “Okej, pokušaj s ovim. Srce zna što srce zna." Okrenula sam glavu prema njemu. "Kakvo sladunjavo sranje." "Na tome možeš zahvaliti mojoj ženi. To bi ona meni govorila kad god bi Joey dovela kući nekog dripca čija mi se njuška ne bi svidjela. Poput onog idiota od bankara koji ju je slijedio do kuće jednog dana kao kakvo štene." "Što bi to trebalo značiti?" "Mislim da znači da ako padneš, sjebana si. Tako da bi mogla i malo uživati u svemu." "Znaš, nije to ni tako loš savjet, zapravo." "Takav sam ti ja, svoju mudrost dijelim šakom i kapom. Hoćeš da se malo družimo? Meredith će doći kući taman na vrijeme za večeru." "Ma kakvi. Trebala bih se vratiti. Ali hvala ti." Ustala sam, a zatim ga proučila. "Što se dogodilo s idiotom bankarom?" "Ispostavilo se da i nije bio takav idiot. Dao mi je troje najdivnije unučadi na svijetu." I on je ustao te me otpratio do automobila. "Pobrini se za taj kuk. A ako s tim tipom uspije, dovedi mi ga idući put. Ako postoji tip koji se može s tobom nositi, želim ga upoznati."

147


24 NISAM OTIŠLA u The Drake kad sam se vratila u Chicago. Umjesto toga, otišla sam u svoj sićušni stan. Bilo mi je potrebno vrijeme da razmislim, da budem sama, da pustim da svi komadići slagalice u mojoj glavi sjednu na svoje mjesto. Sto sam znala, što sam željela. Da shvatim kako ne postoji način da preskočim, zaobiđeni ili se provučem ispod te divovske barijere koja je stajala između policajca i kriminalca. Čak i da je Hernandez bio u pravu, i da nisam morala staviti lisičine ili otkucati momke Kevinu, to nije mijenjalo temeljnu prirodu problema - zaljubila sam se u muškarca kojeg nisam mogla imati. Željela sam biti nasamo. Trebala sam znati da tražim previše. Otvorila sam vrata stana i zatekla se kako zurim u Tylera, koji je stajao u mojoj majušnoj kuhinji i kuhao kavu, izgledajući seksi k'o sam vrag u bijeloj košulji i trapericama. "Provalio si unutra", rekla sam. "Pa, zašto ne? Još jedan zločin na popisu." "I to beznačajan, kad se sve zbroji i oduzme." Glas mu je bio blag, prožet daškom humora. Poznavala sam ga dovoljno dobro da znam kako je pokušavao držati poklopac na mom bijesu. Nisam bila sasvim sigurna hoće li mu to poći za rukom. "Mislila sam da je Cole onaj s vještinama obijanja brava?" "Ne, rekao sam da je to samo jedna od Coleovih vještina. Ne sjećam se da smo ikad razgovarali o mojim brojnim, raznoraznim vještinama." Podignuo je šalicu. "I kava je na popisu." "Zašto si ovdje?" upitala sam oprezno. Prišla sam krevetu i sjela na rub, iscrpljena. Željela sam biti ljutita, kunem se. Željela sam urlati, vriskati, psovati, no bila sam previše umorna i tužna. "Cole mi je rekao što se dogodilo." "Aha, to sam nekako pretpostavila." "Nikad ti nisam lagao", rekao je. Izdahnula sam. "Ne, nisi. Izbjegavao si istinu, ali nikad lagao. A ja nisam gledala. Bila sam kao jedan od ona tri majmuna s rukama preko očiju, usta i ušiju. Vidjela sam samo ono što sam željela vidjeti." "Zapravo, gledala si samo po Destinyju", rekao je. "A tamo je sve čisto. Evan je na tome inzistirao uvjetujući time svoje partnerstvo." Zatresla sam glavom. "Ne, nisam gledala Destiny." Uvukla sam dah. "Nego tebe. Ti si mi ispunio vidno polje. Više od života, seksi i uzbudljivo, a ja sam se izgubila u svom tom blještavilu. Sada samo strahujem da mi se vid razbistrio." "I sad me kažnjavaš jer nisam ono što si cijelo vrijeme mislila?" "Nemoj", rekla sam, osjetivši kako u meni ključa bijes. "Nemoj igrati igrice. Ne sad. Ne s ovim. Ja sam policajka, i to znaš. Možda sam s tobom živjela u svijetu mašte, ali to ne mijenja činjenicu da sam prisegnula da ću štititi zakon."

148


"Postala si murjakinja da kazniš sebe, Sloane. Izgradila si kavez od svojih pravila i zakona. Ali ne moraš to činiti, ne moraš se kažnjavati. Te je noći pravda pobijedila. Kunem ti se." Zavrtjela sam glavom. "Ne. Ovdje nije riječ o Harveyju Grieru - nije", ponovila sam, iako on nije prosvjedovao. "Važno mi je to, ta pravila, zakoni. To je moj život." "A što ako ja želim da ti budeš moj život?" Njegove riječi, izgovorene tako lako i jednostavno, nisu bile ništa više od niskog udarca. I morala sam se potruditi da ne zadrhtim, da ne zaplačem. Da ne vrisnem neka to više ne ponavlja, jer sama je pomisao bila previše zamamna - a nisam sebi mogla priuštiti da podlegnem kušnji. Polako, kad sam pomislila da se s time mogu nositi, zavrtjela sam glavom. "Oboje znamo da se to nikad neće dogoditi." Ukočeno sam sjedila, odlučna da ne briznem u plač. Stajao je pokraj sudopera s pogledom čvrsto uperenim u moje lice. "Nikad nisam želio ženu kao što želim tebe", rekao je glasom tako punim obećanja i sirovih emocija da me je to gotovo dotuklo. "I nikad nisam dopustio da žena vidi kroz moje pukotine kao što sam dopustio tebi. Razumijem zašto se kolebaš. Poštujem to. Ali znaj - itekako ću se boriti." Prošla sam prstima kroz kosu. "Umorna sam. I zbunjena. Želim biti s tobom, ali ne znam kako. Rekla sam ti - ovo je provalija, i ne vidim načina kako je prijeći. Mislim, Isuse, Tyler. Baviš se iznudama." "Ne", rekao je. "Nije riječ o iznudi. One snimke nisu radi novca, nego radi zaštite." "Kako to misliš? "Možda bi se iznenadila kad bi znala da nisu svi političari fini, časni građani. Po svemu sudeći, novoizabrani Alderman Bentley nekoć je bio najslabija karika u našem lancu." "Onom lancu koji ja ne odobravam?" Oklijevao je samo jedan tren, a onda nastavio jednoličnim glasom: "Pranje novca. Bentley je bio usred svega. A to znači da zna previše o našim operacijama. A sad kad je službeno izabran, mogao bi pokušati iskoristiti te informacije kako bi stekao još više pristaša." "Ali time bi razotkrio i sebe." "Možda, ali moglo bi mu se u konačnici isplatiti." "No neće mu se isplatiti procure li u javnost one snimke", rekla sam. "To je plan. Bude li držao jezik za zubima, snimke se nikad neće objaviti." "Svejedno je sve i dalje nezakonito." Tyler slegne ramenima. "Nije mi to najveća briga." "Nego što?" "U posljednje vrijeme? U posljednje vrijeme to si ti.” “Tyler..." Imala sam osjećaj kao da mi ruka čvrsto steže srce. "Istina je. To je razlog zašto sam sad ovdje i blebećem što ne bih smio. Znaš li koliko riskiram jer sam ti sve ispričao? Kad se sve uzme u obzir, ovo što sam ti rekao moglo bi nas uništiti. Nikad prije nisam bio ovako neoprezan." "Zašto si sad?" upitala sam, strepeći od odgovora, no ujedno za njim i žudeći. "Zato što sam idiot", rekao je. "Idiot koji se zaljubio u detektivku." "Tyler." Bila je to samo jedna riječ, ali puna strasti, isprike i, da, ljubavi. Prešao je razdaljinu među nama i kleknuo preda me. "Meni je ovo više od igre, Sloane. A ti si mi više od nagrade. Želim ženu koja izgara sa mnom, koja se topi u meni, koja ispunjava

149


sva moja prazna mjesta. To si ti, Sloane. Vidiš li to? Znaš li to? Ti si mi sve. Ti si moj cijeli svijet." Progutala sam, svladana emocijama - smetenost, strah, ljubav. Ustao je i približio usne mojima, njegov je poljubac bio ujedno i posesivan i nježan. "Jednom sam rekao da ne želim tajne među nama", rekao je prelazeći prstom po mojoj ruci. "A to sam i mislio. Želim ti reći sve. Ne želim te gnjaviti, ali ako imaš pitanja, slobodno me pitaj." Imala sam i previše pitanja, ali nisam znala odakle početi, čak ni želim li ih sve postaviti. "Rekao si da je Destiny čist. Ali nije bio uvijek, zar ne?" "Ne", priznao je. "A sada jest, zbog Evana. On je odustao zbog Angie, nije li? Jer ono što radi može naštetiti njezinu ocu?" "Da. Ali mislim i da je početni ushit počeo blijedjeti. Njemu se sviđa posao, jednostavno. Meni se sviđa malo drukčiji pristup." "Bi li ti isto mogao učiniti?" upitala sam, shvativši koliko je nade prožimalo moj glas. "Bi li mogao odustati?" Ostao je šutke toliko dugo da sam pomislila da mi neće odgovoriti. Kad jest, nisam čula odgovor koji sam očekivala. "Bi li ti mogla odustati od svog posla?" "To nije isto. Ja čuvam zakon, a ti ga izvrćeš kako ti se sviđa. A to ne možeš raditi. Ne možeš kršiti zakon i misliti da ćeš se izvući." Polizala sam usnice. "To je bit svega. I ja tebe volim, Tyler. Očajnički. Zaprepaštena sam kako me je sve to snažno i brzo pogodilo. Ali istina je." Uzdahnula sam. "Svejedno, nije mi to dovoljno jer ne znam kako prijeći preko ovoga." "Onda ne moramo ni prelaziti", rekao je. "Ne još. Živimo u mjehuru od sapunice, srce. Ostanimo tamo samo još neko vrijeme." Uvukla sam dah i promislila. Ionako mi je preostalo još samo nekoliko dana prije nego što ću se morati vratiti natrag. A istina je bila da bih učinila sve za samo još nekoliko dana s ovim muškarcem. "U redu", rekla sam, prešavši pogledom po šugavom stančiću. "Ali možemo li biti u The Drakeu?"

150


25 STAN KOJI SU Evan i Angie dijelili bio je najdivnije mjesto koje sam ikad vidjela. Bio je golem, cijeli jedan zid dnevne sobe bio je u staklenim stijenkama s pogledom na jezero Michigan, a plovila osvijetljena na vodi izgledala su kao zvijezde pod našim nogama. "Pripadao je mom ujaku", objasnila je Angie. "Naslijedila sam ga. A kako Evan obožava ovo mjesto kao i ja, uglavnom ovdje živimo." Pozvali su Tylera i mene na piće, zajedno s Coleom i Kat. Kat je stigla prije nas, pa sam joj dobro promotrila lice kad je stigao Cole. Privlačnost, očaranost, a onda - kad je Cole rekao Angie da im se neće pridružiti netko po imenu Bree - razočaranje. Sviđao mi se Cole. Imao je u sebi onu dozu iskrenosti koju sam cijenila te duboko usađenu strast kojoj sam se divila. Vidjela sam neka od njegovih djela i ostala zapanjena njihovom ljepotom i snagom, maštom koja se donekle kosila s muškarcem s tetovažom zmaja. Pomislila sam, također, na ono što sam znala o Coleu i Michelle. A onda sam u sebi izgovorila malu molitvu za Kat. Nisam znala hoće li uspjeti pronaći put do srca tako kompliciranog muškarca kao što je Cole. "Imate li pivo, princezo?" Cole je upitao Angie. "Znaš da imamo. Posluži se." Zastao je pokraj mene na putu do kuhinje. "Drago mi je da ste ti i Tyler raščistili nesuglasice", rekao je, a potom me iznenadio povukavši me u brz, čvrst zagrljaj. Dok je Cole odlazio prema kuhinji, mi ostali krenuli smo za Evanom i Angie kroz dnevnu sobu punu umjetnina, uglavnom uokvirenih onom vrstom okvira od kojih svaki ima svoj reflektor. Jedno se djelo, međutim, posebno isticalo. Bio je to rukom izrađen pokrivač, uokviren i obješen tik uz ulaz u susjedni hodnik. "Nije li ovaj pokrivač identičan onom Tylerovu?" "Ista žena dala ga je svoj trojici", objasnila je Angie. Znatiželjno sam dobacila pogled Tyleru. "Zbilja? Baš zanimljivo." Kat je frknula, a Tyler je samo zakolutao očima. "Bez pokvarenih primisli, detektivko. Satkala ih je baka prve djevojke koju smo izvukli iz lanca trgovine bijelim robljem." "Vrlo su posebni", dometnuo je Evan. "Jesu", složila sam se. "Spasili ste mnoge živote." Evan se okrenuo Angie. "Zašto vi cure ne biste otišle na trijem? Donijet ćemo vam piće." Trijem je zapravo bio golemi dnevni boravak na otvorenom, na krovu nebodera. Angie i ja smo se smjestile na sofe, a Kat se svalila na pod. "Mislila sam da si nekakva prevarantica", rekla mi je Kat. "Kad sam te prvi put vidjela, mislim." "Prevarantica?" Slegnula je ramenima. "Znala sam da te momci drže na oku, ali nisam mogla dokučiti zašto. Nisam znala da si policajka, pa sam mislila da ih želiš izvarati. Nisam mogla vjerovati da bi itko mogao biti toliko bedast i misliti da može preveslati njih trojicu i pritom se izvući. Vjeruj mi, znam to." "A je li? Kako?"

151


"Pa, ne osobno", ispravila se Kat. "Moj je otac prije mnogo godina sklopio s Tylerom ugovor za nekretnine, ali ja nisam bila uključena u posao. No čula sam svašta od oca", nacerila se, "pa znam da nije uputno nadmudrivati se s Tylerom Sharpom." "Nadmudrio je tvog oca?" "Recimo samo da nije dopustio da moj otac nadmudri njega." "To mi zvuči kao Tyler", rekla sam, ali nisam mogla a da se ne zapitam na kojoj je strani crte bio Katin otac. Dečki su se brzo vratili s pićima i večer se nastavila u ležernom ritmu. Razgovarali su o poslu i raznim projektima, od kojih su svi zvučali legalno, i u jednom sam se trenutku zapitala koliko je točno Kat znala o poslovima ovih muškaraca. Što se tiče Kat i Angie, one su me rešetale svakojakim pitanjima, od toga kako je biti policajka pa sve do plesanja u Destinyju. Morala sam priznati, bila je to zanimljiva mješavina tema. Bila sam na drugoj čaši vina kad je Kat ustala kazavši da mora poći. "Posao", rekla je snuždeno. "Stvarno bi trebao postojati lakši način za život." Otišla je, a Angie i ja smo se premjestile bliže staklenoj stijenci što je štitila terasu od bezdana ispod. "On je lud za tobom", izjavila je Angie čim smo se dovoljno odmaknule od muškaraca. "Osjećaji su uzajamni", priznala sam. "Ali to nije važno. Naši se životi jednostavno ne poklapaju, kužiš? Uostalom, krajem tjedna se vraćam u Indianu." "Možda ćete uspjeti", rekla je. "Ni sama nisam mislila da će ovo između mene i Evana uspjeti, pa evo nas." Premjestila sam se da je bolje pogledam. "Smijem li te nešto pitati? Znam da ti je otac senator", počela sam nakon što je kimnula. "A znam da dečki imaju prste u nekim stvarima koje nisu sasvim zakonite." Nakrivila je glavu. "Sama si to zaključila?” “Tyler mi je rekao." "Oh", oči su joj se raširile. "Dakle, to je zanimljivo." Kiselo sam se nasmiješila. "Aha, jest. Mislim da je Evan čist. Zbog toga tko je tvoj otac. Jesam li u pravu?" Kimnula je. "Znači, promijenio se. Evan, mislim. Promijenio se zbog tebe." "Promijenio se", potvrdila je. "Ali bilo je to zbog njega samog. Mislim da ne bih mogla biti s muškarcem koji se zbog mene pretvara da je nešto drugo. A ti?" "Ne", rekoh. "Ne bih." Ali isto tako ne bih mogla biti s kriminalcem, pomislila sam. Kad smo se vratile do njih trojice, oni su i dalje razgovarali o poslu, sada o galeriji. "Prije si to spomenuo", rekla sam. "Otvarate umjetničku galeriju." "Otvaramo", rekao je Cole. "Prostor je predivan. Trebao bi ga otići pogledati, Evane." "Znaš da neću potpisati ugovor s vama." Izvila sam obrvu dok sam gledala u Tylera. "Nešto se mutno odvija ispod slojeva boje?" Čim sam progovorila, Evan i Cole oštro su pogledali Tylera. On je samo slegnuo ramenima. "Rekao sam joj", pojasnio je. "Sve." Vidjela sam kako su se napeli, a onda opustili na iduće riječi. "Volim je", dometnuo je ispruživši ruku prema meni. Drugi muškarci nisu ništa rekli, ali vidjela sam odobravanje u njihovim očima. Bilo je to sve što je trebalo, pomislila sam dok sam spuštala glavu na Tylerovo rame. Bili su obitelj.

152


"Dođi i pogledaj", Tyler je rekao Evanu. "Nećemo te puškom natjerati da potpišeš. A tko zna", dodao je, "možda na kraju sve bude legalno. Događaju se i čudnije stvari." Ostali smo još dva sata, a onda me je Tyler povukao u stranu ispričavši se ostalima. Angie me je zagrlila, a Cole i Evan poljubili u obraz. Osjetila sam se kao da im pripadam. "Sviđaju mi se oni", rekla sam. "Možemo ostati dulje ako želiš." "Ne možemo", dočekao je provjerivši sat na mobitelu. "Imam pametnija posla." "Da?" "Da", potvrdio je, vragolasto zaigravši očima. "Bi li mi rekao što točno?" "Nema šanse", kazao je, no kad smo izišli iz zgrade, vidjela sam prvi trag - limuzinu s vozačem u livreji koji nas je čekao s otvorenim vratima. Okrenula sam se Tyleru da ga pitam, ali on je samo zavrtio glavom. "Ulazi", rekao je, a ja sam poslušala. Ušao je za mnom, sad u ruci držeći krvavocrvenu ružu. Predao mi ju je, nakon čega je uslijedio jedan dug, polagan poljubac. "Nije loše", rekla sam kad se odmaknuo. "Tajanstveno i romantično. Kamo ćemo?" "Nećemo daleko", obećao je, pa me zagrlio i privukao sebi. Sat koji mu je darovao Jahn okrznuo mi je rame, a to me, zajedno s činjenicom da smo upravo napustili stan koji je nekoć bio u Jahnovu vlasništvu, podsjeti na nešto što još nisam pitala. "Hoćeš li mi sada reći zašto još uvijek nisi popravio sat?" Okrenuo se, pogledao me i kimnuo. "Howard Jahn bio je nevjerojatan čovjek. Briljantan, zanimljiv, poduzetan. Evana, Colea i mene podučio je svemu što znamo", dodao je uz značajan osmijeh. "Nije, međutim, baš znao sa ženama. Imao je puno tajni, i one bi ga uvijek napuštale. Navodno je jednoj od prvih supruga toliko dozlogrdio da ga je jednom gađala satom. A onda je druga učinila isto. Umjesto da ga ponovno dade na popravak, odlučio je čekati dok ne pronađe ženu svojih snova." "Što se nikad nije dogodilo", zaključila sam s obzirom na pokvareni sat. "To je tako tužno." "Znam, stvarno jest. Ali kad se razbolio, napisao je poruke nama trojici. A u mojoj je poručio da misli kako među nama dvojicom postoje određene sličnosti. Da obojica trebamo pravu ženu koja bi nas upotpunila, te da se nada kako ču ja svoju uskoro pronaći i da neću biti usamljen kao što je to on bio." Oči su mu bile na meni dok je govorio i bilo mi se ubrzalo. "Rekao je da vrijeme može ponovno početi teći jednom kad je pronađem." Osmijeh mu je bio brz i tek malčice pobjedonosan. "Nadam se da ću vrlo brzo dati popraviti ovaj sat." "Zbilja?" Nasmiješila sam se. "Da", rekao je i ukrao taman toliko vremena da me poljubi prije nego što se limuzina zaustavila a vozač otvorio vrata. Provirila sam vani. "Akvarij? Nismo li ovdje bili?" "Mislio sam da bismo opet mogli pokušati. Volim ovo mjesto. Želim da imaš lijepe uspomene." "Ali zar u ovo gluho doba noći? Zatvoren je." "Nije za nas", rekao je, potom me poveo prema ulazu. I zaista, dopustili su nam da uđemo i ubrzo smo se ponovno našli u okrugloj dvorani. "Tyler", rekla sam, a riječ je bila tek nešto više od daha.

153


U prostoru je bio postavljen samo jedan stol, prekriven bijelim stolnjakom. Violinist je svirao sa strane, a osobni kuhar spremno je čekao. Samo je jedna svijeća osvjetljavala stol, a bila je tamo i prazna vaza za moju ružu. Ogledala sam se po prostoriji pa pogledala njega i osjetila kako mi suze peckaju oči. "Zašto?" upitala sam. "Zato što te gledam i sve što želim je biti u tebi. Dodirivati te. Poleći te i uzeti, na svaki mogući način. Ne mogu ti odoljeti." "Ni ja tebi." "Ali čak i uza sve to", rekao je, "ne želim zaboraviti na romantiku." Uzeo me je za ruku i privukao u zagrljaj. "Izlazio sam s mnogim ženama, Sloane, ali samo sam se u jednu zaljubio. Želim da ovo uspije." "I ja", šapnula sam, iako nisam bila sigurna kako sam uspjela progovoriti kroz oluju emocija. "Ali ne znam kako." "Zajedno ćemo to otkriti."

154


26 "KAVA S NEMASNIM MLIJEKOM, zar ne?" upitao je barist, a ja sam se malo lecnula. "Vjerojatno bih trebala malo smanjiti", rekla sam, "ali da." Platila sam, a onda se povukla dok sam čekala kavu. Uto mi priđe Kevin. "Moramo razgovarati", rekao je. Zinula sam. "Koji vrag? Zar si me slijedio?" "Trebaju mi samo dvije minute." "Isuse, Kevine. Stvarno si pretjerao." "Nisam", rekao je, te mi tutnuo omotnicu u ruku. "Tu je sve što imam o njima. Cijeli popis operacija za koje sumnjam da su u njih umiješani." Srce mi je snažno tuklo u grudima, te je u meni bujao strah da su Tyler i njegovi prijatelji bili u nevolji. Potrudila sam se da ostanem koliko-toliko pribrana. Da ne dopustim Kevinu da vidi moju reakciju. Ili, ako ju je ipak uočio, da pomisli kako je to ushićenje. "U redu", rekoh. "Proučit ću to." I hoću, pomislila sam. Pomno i zajedno s Tylerom. A ako su na bilo koji način u opasnosti, mogli bi iskoristiti Kevinov popis za plan kako će se izvući. Tyler nije bio u Destinyju kad sam tamo stigla, pa sam ostavila popis u gornjoj ladici njegova stola, a onda se otišla pripremiti za svoju smjenu. Imala sam na sebi kratke hlačice i taman se spremala odraditi jedan krug kad je Coleova ruka snažno ščepala moju nadlakticu. "Koji ti je kurac, Sloane?" "Molim?" "Tyler je dobar čovjek - vjeruje ti. No to ne znači da smo ti i mi vjerovali. Ali, dovraga, curo, nijednom od nas nije drago kad nas netko pokušava izigrati, a ponajmanje Tyleru." Istrgnula sam ruku iz njegova stiska. "Ma o čemu ti to?" Nisam imala pojma što se krilo iza svega, ali bilo je očito da je Cole imao kratak fitilj, čemu sam već svjedočila. Upravo tada, izgledao je da bi me mogao probušiti baš kao i onaj pregradni zid u bolnici. Nisam znala je li ijedan od njih trojice ikad ikoga ubio, ali u tom trenu, bila sam vraški sigurna da je Cole za takvo što bio sposoban. "Samo se pazi", rekao je, a onda otišao. "Cole!" Okrenuo se, podignuo prst, izraza toliko napetog da sam znala kako se bori da ne eksplodira. A onda se ponovno okrenuo i krupnim koracima udaljio. Nisam mogla dokučiti jesam li bijesna; jer mi nije rekao u čemu je problem ili mi je laknulo što me nije pretvorio u prašinu.

155


Kako bilo, željela sam pitati Tylera što se događa. Znala sam da je stigao prije pola sata, pa sam pojurila prema njegovu uredu i gurnula vrata. "Koji je vrag Coleu?" počela sam, no smrknut izraz na Tylerovu licu u trenu me je sledio. "Što je Coleu?" ponovio je Tyler skočivši na noge. Lice mu je bilo oličenje bijesa i bola. "Možda je bolje pitanje koji je vrag tebi." "Isuse, zar i ti?" prasnula sam dok su me zapljuskivali valovi zbunjenosti i mučnine. "Koji kurac vi to govorite?" "Cole te je vidio", rekao je. "Surađuješ s Kevinom Warnerom, onom prokletom pizdom. Vjerovao sam ti. Kvragu, Sloane, volim te. Kako si, dovraga, mogla..." "Ti pasji sine!" Malo je bilo reći da sam bila bijesna, i moje riječi bile su mukle, hrapave i hladne. "Ti prokleti pasji sine! Stvarno vjeruješ da bih te izdala? Da sam u dosluhu s Kevinom? Lik me ne ostavlja na miru, Tyler. Pokušava me nagovoriti da iskopam o vama nešto prljavo, a ja sam mu samo rekla da ste čisti. Kompromitirala sam svoje vlastite jebene vrijednosti i rekla mu da ste čisti." Poletjela sam prema njegovu stolu i trzajem otvorila ladicu. Izvukla sam omotnicu i bacila mu je u lice. "Evo. To je ono što on ima o vama. Mislila sam da bi vam moglo koristiti u slučaju da želite počistiti nered u koji ste se uvalili, ma što to bilo. Jebiga", dodala sam i zabila šaku u stol. "Ja nisam Amanda, Tyler. Nisam otrčala policiji. Nisam te izdala." Ali nisam mogla ni ostati, i bez da sam se osvrnula, izjurila sam iz ureda, dograbila torbicu iz ormarića i uputila se u The Drake ne gnjaveći se niti presvući. Kratke hlačice i grudnjak privukli su pokoji pogled, ali jedva da sam ih i primijetila, toliko sam se bila zapjenila. Tek kad sam se našla u apartmanu, dok sam u spavaćoj sobi prekapala po ladici tražeći svoju odjeću za vježbanje, shvatila sam koliko je sve skupa bilo ironično. Ovdje sam došla, u apartman. Bila sam razjarena, ali svejedno sam ovamo došla. Jer meni je dom tamo gdje je bio Tyler. Uzdahnula sam. Očajnički sam voljela tog čovjeka - dala mu sve svoje povjerenje - i što sam dobila zauzvrat? Kako je sve bilo sjebano! Presvukla sam se u tajice i sportski grudnjak, a potom nazvala recepciju da se raspitam za teretanu. Kako se ispostavilo, deseti kat je imao svoju i lako sam je pronašla, zahvalna kad sam vidjela da ima boksačku vreću. Na brzinu sam omotala ruke zavojem, a zatim navukla rukavice. Počela sam mlatiti po vreći dok je mršavi muškarac, koji je pokraj mene sa slušalicama na ušima trčao na pokretnoj traci, povremeno dobacivao zabrinute poglede u mom smjeru. Nisam bila iznenađena. Da je na mjestu vreće bio taj muškarac, dosad bi već nekoliko puta bio mrtav. Nisam bila sigurna koliko sam dugo mrcvarila vreću prije nego što su se vrata otvorila i Tyler ušao unutra. U zrcalu sam vidjela kako mi prilazi. Nisam se okrenula. Nisam bila spremna oprostiti. "Bi li mene nekoliko puta mlatnula?” “Još pitaš." "Moramo razgovarati.” “Stvarno ne moramo." Prišao je bliže, ispružio ruke i umirio vreću. "Možemo razgovarati ovdje pred publikom ili se možemo vratiti u apartman. Ali razgovarat ćemo."

156


"U redu." Krenula sam prema vratima, te pričekala da ih otvori jer sam i dalje imala rukavice. Letimice ih je pogledao dok smo koračali hodnikom. "Planiraš me tući?" "Ovisi što ćeš reći." "Ispričat ću se", rekao je, a stisak se oko mog srca olabavio. "Možda se čak budem malo i ulagivao." Prekrižila sam ruke i nakrivila glavu dok je otvarao vrata apartmana. "Kad se sve zbroji i oduzme, da - mislim da je ulagivanje najmanje što možeš napraviti." "Oprosti", rekao je kad su se vrata za nama zatvorila. "Ovo među nama... Želim to, očajnički, ali također me i plaši. Rekao sam ti, ne vjerujem olako. A kad mi je Cole rekao što je vidio, vratilo mi se sve ono s Amandom. Sjebao sam." "Bogami, jesi", rekla sam pa zubima svukla rukavice. Udahnula sam. Bijes je sad počeo popuštati. Razumjela sam ga - zaista jesam. Ali to mi nije ublažilo bol. "Povjerenje mora biti uzajamno. Ne vjeruješ meni zato što te je ona izdala. Ali ni ona nije vjerovala tebi. Nije vjerovala da se možeš sa sobom nositi." "Ni ja ne poklanjam povjerenje tako lako", nastavila sam odmotavajući zavoj sa šake, "ali tebi vjerujem, Tyler. Možda se ne slažem s onim što radiš, ali vjerujem ti." "I ja vjerujem tebi", rekao je. "Vjerujem ti unatoč tome što sam kraljevski sjebao stvar." Pogledala sam ga i srce mi je poskočilo. Ovaj muškarac bio mi je sve, postao je moj cijeli svijet. A ja sam željela - trebala - da shvati koliko je to povjerenje bilo duboko. "Znam da mi vjeruješ", rekla sam. Polako, značajno, predala sam mu vrpcu. "Volim te, Tyler, i vjerujem ti više nego ikome. Trebam da to znaš, da istinski to shvatiš." Pognuo je glavu, vidno nesiguran. "Sloane, jesi li sigurna?" "Želim to. Sve ove godine, bilo mi je u glavi. On kako je veže, kako joj nanosi bol. Ne želim to više. Želim tebe. Veži me, Tyler. Veži me i vodi ljubav sa mnom i neka sve ono loše nestane." Podignuo me je kao da sam laka kao perce i odnio u spavaću sobu, pa me nježno polegao na krevet. Stao je pored mene, potom se nagnuo i poljubio me. Nježno i mekano isprva, a onda snažnije, sve dok poljubac nije bio poput kazne. "Želim te", rekao je. "Trebam te." "Znam." Stegnula sam ruke oko njega čvrsto ga stisnuvši, želeći još njegovih poljubaca, dubljih i vrelijih. "I ja tebe trebam." "Plašio sam se, znaš. Na tren sam se preplašio da sam toliko sjebao da nema povratka. Da sam te izgubio.” “Nikad", rekla sam, a glas mi je drhtao od istine. Polako mi je svukao sportski grudnjak, potom usnama obujmio dojke, jednu pa drugu, sišući ih sve dok nisam osjetila one iskre kako praskaju mojim tijelom. Izvila sam se želeći još - njega, njegov dodir, sve. "Sjedni", tada je rekao. "I povuci se natrag." Učinila sam to i završila naslonjena na jastuke koje je smjestio uz uzglavlje od kovanog željeza. "Prekriži zapešća oko jedne od šipki." Oklijevala sam. Zamislila sam da će mi zavezati ruke sa strane. "U redu je." Kao da je shvaćao moje kolebanje. "Svidjet će ti se. Oboma." Kimnula sam, a onda ga poslušala. Duboko sam disala, kao da želim zakopati aveti prošlosti.

157


"Jesi li u redu?" upitao je jednom kad su mi ruke bile zavezane. "Aha", rekla sam, iznenađena istinitošću riječi. Zabacila sam glavu tražeći poljubac. "Za sada sam dobro. Više nego dobro", dometnula sam, jer je istina bila da sam se počela uzbuđivati znajući da ću biti vezana. Uzeta. Znajući da ću se u potpunosti predati, do kraja podčiniti. Trebala bih biti prestravljena. Trebala bih se migoljiti u očajničkom pokušaju da se oslobodim. Trebala bih ga udariti među prepone. Ali nisam. Upravo suprotno. Umjesto toga, nisam mogla dočekati ono što je slijedilo. A sve zato što sam mu vjerovala. Okrenuo se od mene i otvorio ladicu na dnu ormarića. Kad se vratio, držao je dva namota konopca. Namrštila sam se. "Nisam sigurna trebam li se veseliti što si u ovome iskusan ili biti iživcirana jer nisam prva žena kojoj ovo radiš." Sjeo je pokraj mene, a zatim me nježno poljubio dok se prstima igrao s mojim grudima. Bio je to intiman, opušten trenutak i još me je jednom podsjetio kako sam sad, u ovom trenu, više nego ikad prije istinski njegova, baš onako kako me je želio. "Ti si prva", rekao je tihim glasom, punim značenja. "Prva. I jedina." "Tyler..." "Znam. Znam da ne možemo potrajati. To si mi jasno dala do znanja i shvatio sam. Ali to ne mijenja istinu. Volim te, Sloane", rekao je dok mi je svlačio tajice. "I to se nikad neće promijeniti. Sada", brzo je promijenio ton u glasu, "privuci koljena grudima." Ugrizla sam donju usnicu, ali i poslušala. Zadržala sam dah kad je omotao konop oko moje lijeve noge, tik ispod koljena, vješto mi privezavši list za bedro. Onda je uzeo drugi kraj užeta i zavezao ga za šipku iza moje ruke, čvrsto ga zategnuvši i na taj mi način podignuvši nogu, koljeno primaknuvši grudima i izloživši moje spolovilo. Prešao je prstima po meni. "Pičkica ti je tako mokra, Sloane. Mislim da si imala zločeste misli." "Jako zločeste", rekla sam. "Kao?" "Da mi se ovo sviđa", šapnula sam kad je zavukao tri prsta u mene. "Da mi se sviđa biti pod tvojom milošću", nastavila sam protisnuvši riječi kroz jauk dubokog užitka. "Da mi se sviđa spoznaja da sam tvoja. Kao i neizvjesnost onoga što slijedi." "Dobro. Vrlo dobro", rekao je, a zatim cijeli postupak ponovio i s drugom nogom. "Lijepo, a sada sklopi oči." Sklopila sam ih, potom poskočila kad me je uhvatio pod koljena i samo malo odignuo i pljesnuo po guzi. "Nije baš najbolji položaj za ovo", rekao je. "Ali sjećam se da se dami svidio osjećaj. Pitam se koliko ćeš daleko poželjeti poći." "Jako daleko", promrmljala sam. "Do kraja", dodala sam, a on se nasmijao. "Do kraja će i biti." A onda sam ponovno osjetila blag udarac njegove ruke - ne po stražnjici, nego po spolovilu. Vrisnula sam, osjećaj je bio toliko nepoznat i neobičan, pa opet i silno uzbudljiv. A kad je to ponovio, bol je ostao, a klitoris bio tako osjetljiv da sam pomislila kako će me sam zapah zraka natjerati da svršim.

158


"Tako slatko", mrmljao je, a ja sam otvorila oči i vidjela njegove usne kako intimno lebde nada mnom, i od samog pogleda na njega, dok me tako liže, zadrhtala sam od potrebe da ga primim u sebe. Tyler je poslušao. Najprije jezikom - zarivši ga tako duboko da sam se izvila gore, barem onoliko koliko su mi to dopuštali povezi, a onda se trgnula u nijemom preklinjanju da nastavi. Dao mi je i više od toga, usne su mu klizile gore do mojih grudi, a ruka je dražila i mučila moje spolovilo, šaljući mnome valove sladostrašća. Željela sam se migoljiti, pomicati, ali oni minimalni pokreti koji su mi bili dopušteni nisu mi ublažavali tu slatku muku. Bila sam svladana osjećajima, sigurna da ću se raspasti. "Blizu sam", rekla sam. "O, Bože, Tyler, trebam te u sebi. Molim te, želim osjetiti kako svršavaš." Brzo se svukao, onda kleknuo između mojih nogu. Odignuo me je samo malo, drugom rukom uzeo svoju kitu i namjestio je. "Da", rekla sam, užitak je bio toliko silovit da zamalo nisam u tom trenu svršila. Onda se uhvatio za moje noge i zario u mene. "Gledaj me", rekao je. "Nemoj sklapati oči." I jesam, opčinjena prizorom njega kako prodire unutra i vani. Razdirana dok sam ga gledala kako pomiče jednu ruku s moje noge i dira mi klitoris, dižući me spiralno sve više i više. "Blizu si", rekao je. "Mogu osjetiti koliko si uska. Kako si blizu. Hajde, dušo. Hajde, svršimo zajedno." Slušala sam zvuk njegova glasa, kao da me je mogao nositi cijelim putem. "Sada, Sloane, sada", vrisnuo je, a ja sam eksplodirala s njime, tijelo mi se vinulo prema nebesima iako sam bila tako čvrsto privezana za krevet. Drhtaji su se mreškali mnome, činilo mi se vječno, i Tyler me je tako ostavio, prstima me polako milujući, kao da želi iscrpsti iz mene i posljednji djelić zadovoljstva. "Ostani sa mnom", promrmljao je dok me je tako intimno dodirivao. "Nemoj se vratiti u Indianu." Milovao mi je obraz, ljubio usne, dražio spolovilo. "Ostani." Sklopila sam oči, poželjevši da su stvari drukčije. "I sama to želim. Tyler, moraš znati da to želim, ali ne mogu. Detektivka sam. Ne mogu odustati. To je dio mog bića, znaš to." "Pa budi onda čikaška detektivka. Ili čak privatna istražiteljica. Kvragu, mogla bi raditi za BAS." Nasmijala sam se. "Jer to je unapređenje?" "Samo želim da ostaneš. U ovom trenutku, ne zanima me kako." Pognula sam glavu i pogledala dolje na ruke, i dalje vezane, a onda noge, širom raširene, i njegovu ruku što me miluje. "U ovom trenutku, na to me možeš i prisiliti." "Primamljivo", rekao je. "Vrlo primamljivo." "Znaš, ta stvar s povjerenjem mora biti uzajamna. Možda bih i ja tebe trebala zavezati." Njegov je osmijeh bio čisti, opaki seks. "Možda i bi. Mislim da bih uživao biti pod tvojom milošću." Dok je posezao da me odveže, zazvonio mi je mobitel. "Dovraga", rekla sam. "Samo pritisni glasovnu poštu." Posegnuo je, i vidjela sam da oklijeva. "To je tvoj otac. Hoćeš se javiti?" "Stavi ga na zvučnik", kazala sam jer nisam bila u poziciji sama držati telefon. "Moglo bi biti važno."

159


"Bok, tata", rekla sam kad je Tyler spustio mobitel na krevet. "Čuj, nije mi baš zgodno sad. U stisci sam..." Pokraj mene, Tyler je zakolutao očima. "Neću te zadržavati. Ali htio sam ti javiti da sam se čuo s mojim prijateljem iz vegaške policije. Amy je dobila poziv za sudsku raspravu. Zbog prostituiranja." Susrela sam Tylerov pogled. "Sranje. Hvala što si mi javio." "Čekaj, to nije sve. Bila je pritvorena. Dao sam da se usporedi zatvorska fotografija s onom na njezinoj vozačkoj. Dušo, ne podudaraju se." "Molim?" "Tko god se koristi Amynom osobnom, nije ona.” “Sranje. Sranje, sranje, sranje." Ovo nije slutilo na dobro. Nikako. "Tata, sad moram prekinuti." Kimnula sam prema mobitelu i Tyler je prekinuo vezu. "Odveži me", užurbano sam rekla. "Smjesta me odveži." "Što se događa?" "Nisam sigurna." Sjela sam i prešla prstima kroz kosu. "Sranje. Tu je. Taj predosjećaj. Nešto je krenulo naopako i svi tragovi vode u Vegas." "Odnosno na činjenicu da nije tamo?" Susrela sam mu pogled kad je riječ koju sam pokušavala ignorirati izbila na površinu. "Emily." Nakrivio je glavu. "Stani malo, uspori. Što ti je na umu?" Ustala sam i stala koračati po sobi, kretanje mi je pomagalo u razmišljanju. "Mislim da Amy nije nikad bila u Vegasu. Mislim da nikad nije tamo ni stigla. Okej", rekla sam, a potom podignula ruku da ga ušutkam prije nego što mi njegove riječi izbrišu misli. "Emily je trebala otići u Vegas, ali pronašli su je mrtvu u Chicagu. A Amy je trebala otići u Vegas, ali nikad se nije nikome javila." "Darcy je dobila razglednicu", istaknuo je. "I rekla si da je Candy primila telefonski poziv." "Razglednica je bila bez adrese pošiljatelja. Telefonski poziv je odmah bio preusmjeren na glasovnu poštu - k tome, u poruci je rekla pogrešan mjesec." Namrštio je čelo. "Pogrešan mjesec?" "Čekaj. Doći ću i do toga. Moram nešto provjeriti." Zgrabila sam mobitel, te u internetskom pretraživaču utipkala ulje POE. Sekundu poslije, doznala sam da se to ulje koristi u hladnjacima. "Jebiga", rekla sam. "Jebiga, jebiga, jebiga." "Da čujem?" "Nazovi Sapphire", rekla sam. "Imaš njezin broj mobitela, zar ne?" Kimnuo je, potom je nazvao, uključivši zvučnik. Kad je to učinio, počela sam mu objašnjavati što sam mislila. "Ako me slutnja ne vara, Amy nikad nije poslala tu razglednicu. Netko je drugi to učinio. A na poziv je bila prisiljena. Usto, Candy je kazala da je zvučala užasno. I rekla joj je da se vide idući mjesec. A Amy vrlo dobro zna kad je Candyn termin. Ne bi baš toliko zabrljala. Namjerno je rekla pogrešan datum. Ostavila nam je trag, a meni je to jebeno promaknulo - Sapphire", uskliknula sam kad se djevojka javila na telefon. "Hej." Zvučala je zbunjeno. "Tyler?" "Njegov je telefon", rekla sam. "Sloane je. Čuj, znaš li tko je ponudio Emily posao? Onaj koji je odbila kad je odlučila otići u Vegas?"

160


"Ovaj, da. Bio je to Veliki Charley. Znaš, onaj fini, šutljivi tip koji..." "Znam ga", rekla sam. "Hvala." Pritisnula sam tipku za prekid poziva i opazila na Tylerovu licu da smo razmišljali u istom smjeru. "Ulje za hladnjake. A on je u poslu s automatima za gazirana pića. I objema je ponudio posao." "I Lizzy, također", rekla sam. Već sam se uvlačila u odjeću. Kao i Tyler. "Nudio je posao i Lizzy?" "Nisam to odmah povezala", dodala sam žureći prema vratima za poslugu. "Rekla je da je trebala prihvatiti posao. Gazirana pića. Automati." "Plava kosa i šiške", mozgao je Tyler. "Sve tri." "Idemo mojim autom", rekla sam dok sam lupala po gumbu dizala. Željela sam svoj pištolj. Krenuli smo mojim autom, ali pustila sam Tylera da vozi. Ne samo da je znao gdje je ured Velikog Charleyja, nego je i puno bolje od mene poznavao grad. "Znamo da je Amy živa", kazala sam. "Ili je barem bila donedavno." Udarila sam po kontrolnoj ploči. "Tip ju je natjerao da nazove Candy odmah nakon što sam razgovarala s njime. Ta pizda ima jebena muda." "Kako ćemo ovo riješiti?" Uzela sam svoj Glock iz odjeljka i provjerila spremnik. Onda sam povukla klizač i umetnula jedan metak u komoru. "Ne možemo čekati sudski nalog. Nisam odavde, a uostalom, nemamo ni vremena. Zato ćemo otići do njegova ureda i pristojno ga pitati gdje je ona." "A ako nam ne kaže?" Susrela sam mu pogled. "Onda ćemo biti opaki." Charleyjevo skladište nije bilo daleko i Tyler nas je tamo dovezao brzinom svjetlosti. "Imam pištolj", rekla sam. "Ako dođe do pucnjave, drži se iza mene." "Da sam znao naš raspored, i ja bih se naoružao." Pogledala sam ga, onda zatresla glavom. Trebala sam pretpostaviti da i sam ima negdje skriveno oružje. "Nemamo vremena za to. A ovaj tulum započinje kao jedan najobičniji poslovni sastanak, okej?" "Znam što mi je činiti", rekao je Tyler. Pokraj glavnih ulaznih vrata u skladište bio je parlafon. Tyler je pozvonio, i laknulo mi je kad je Veliki Charley odgovorio. Očekivala sam da ćemo se morati gnjaviti s osobljem. No, možda nam se samo posrećilo. "Hej, Charley, ovdje Tyler Sharp. Imam jednu ponudu za tebe." "Je li? Kakvu?" "Takvu da o njoj ne želiš razgovarati preko parlafona. Pusti me unutra." Uslijedila je stanka, a onda su se vrata uz škljocaj otvorila. Ušli smo u skladište koje je podsjećalo na labirint izgrađen od automata za piće. Tyler je već prije bio ovdje, međutim, pa nas je poveo sve do suprotnoga kuta i mračnog ureda s jeftinim drvenim vratima. Unutra je sjedio Veliki Charley za jeftinim drvenim stolom. Uhvatila sam Tylerov pogled nadajući se da mi može čitati misli. Željela sam natjerati Charleyja da se makne od stola jer tko zna što je pod njim skrio.

161


Tyler je sjeo na trošan kauč te izvukao svoj mobitel. "Dogovorili smo jedan novi posao", rekao je i lupnuo po mobitelu. "Dođi ovamo. Pokazat ću ti fotografije i detalje. Trebalo bi biti unosno." Charley je suzio oči i pogledao me. "Ona je u redu", dometnuo je Tyler. "Neće ni zucnuti. Je li tako, mala?" "Da, gospodine." Charleyjeve su se obrve podignute i pridružio se Tyleru na kauču. "Okej, da vidim što imaš?" "Amy Dawson. Emily Bennett", rekla sam promatrajući mu lice. "Nije riječ o tome što mi imamo, nego što ti imaš." "Ne znam koji kurac govorite", rekao je, ali već sam vidjela istinu na njegovu licu. "Govori, proklet bio", povikala sam, ovaj put s Glockom uperenim u njegova prsa. "Gdje su?" "Rekao sam ti, nemam pojma koji kurac govorite." "Potražit ću ključeve, ili nešto", rekao je Tyler odlazeći prema Charleyjevu stolu, a onda: "Nema ključeva, ali ovo je zanimljivo." Podignuo je devetmilimetarsku Berettu, potom mi prišao. "Tyler..." "Znaš, Charley. Sve ovo shvaćam vrlo osobno. I mislim da bih mogao biti puno uvjerljiviji od dame." "Jebi se." "I mislio sam da bi to mogao reći", rekao je Tyler, a nakon toga pucao gadu u koljeno, od čega mi je zazvonilo u ušima. "Gdje su?" upitao je Tyler zvučeći kao da je bio na kraju tunela. "Reci mi ili ću ti prosvirati i drugo." "Trezor", izustio je Charley, glasom prožetim boli. "Na drugom kraju skladišta." "Dovedi ga", rekla sam Tyleru i uputila se prema vratima. "Vjerojatno ima lokot." Tyler je strpao Charleyja na uredski stolac s kotačićima i pojurili smo kroz skladište, dok je bolesna pizda urlala i jaukala da ga boli. "Aha, rekao bih da se ni Emily Bennett nije baš najbolje osjećala. A ako je i Amy mrtva, nikad se više nećeš dobro osjećati." Dospjeli smo do vrata trezora i, dakako, bila su zaključana kombinacijskom bravom. No Tyler i njegova nova Beretta uspjeli su izvući kombinaciju iz Charleyja. Trzajem je otvorio vrata. "Amy! Amy, Sloane je", zazvala sam. Pognula sam se, za svaki slučaj, ali nisam zapravo mislila da je još netko unutra. Ovdje nije bila riječ o trgovini bijelim robljem. Ovo je bio samo jedan perverzni ološ. "Sloane?" Jedva sam čula, kako zbog njezina slabašnoga glasića, tako i zbog zvonjave u mojim ušima. Ali čula sam, i pojurila kroz sobičak, pronašavši je u psećem kavezu prekrivenom dekom. Dok je Tyler provjeravao ostatak prostorije kako bi se uvjerio da nije bilo drugih djevojaka, otvorila sam kavez. "Dodi, dušo. Gotovo je. Sad si sigurna." Omotala sam je dekicom ne bih li je makar malo zagrijala, i vidjela kako uzmiče u kut, što dalje od Velikog Charleyja. "Kako se ova pizda preziva?" upitala sam Tylera.

162


"Dodd." "Charles Dodd, uhićen si zbog umorstva Emily Bennett i pokušaja umorstva Amy Dawson. Imaš se pravo braniti šutnjom", počela sam i potom dovršila s objašnjavanjem njegovih prava. Nisam bila u čikaškoj policiji, ali u tom trenutku, zamislila sam da jesam. "Nećeš me uhititi", rekao je Charley. "Čini mi se da već jesam." "Nećeš ako si s njime, jer imam gomilu dokaza o njemu i njegovim pajdašima. Hrpu dokumentacije. Bio sam oprezan. Pažljivo sam prikupljao informacije, pravio bilješke, sve sam zapisivao. A vjeruj, jako sam darežljiv." Želudac mi se preokrenuo i osjetila sam kako mi se u grlu podiže žuč. Znala sam da bi ovo moglo krenuti naopako. Charley je bio ubojica, ali sklopit će dogovor. Jer vitezovi su bili puno veći zalogaj za lokalnu policiju i FBI. Charley bi mogao dobiti deset godina i izići za tri, a vitezovi bi završili iza rešetaka do kraja života. Sranje. Jebeno sranje. "O, da. Dama zna o čemu govorim", zapjevušio je Charley. Ipak, postojalo je rješenje. Podignula sam Glock. Učinila sam to s Grierom, a ovaj je tip bio barem podjednako loš. Mogla sam to učiniti. Oduzeti mu život i spasiti Tylera, onako kako nisam mogla spasiti majku. Počela sam pritiskati okidač, zaustavivši se kad je Tyler čvrsto rekao: "Nemoj." "To nam je jedina mogućnost. U pravu je. Odslužit ćete svoje. Sva trojica." "Uvijek smo bili svjesni rizika", rekao je Tyler. "Ne volim gubiti, ali ta mogućnost uvijek postoji. To je dio ushićenja." Osjetila sam kako mi suze klize niz obraze. "Pusti me da to učinim. Pusti me kako bi mogao ostati sa mnom." "I pritom te uništiti? Misliš li da ne znam koliko te je koštao Grier? Ne kanim ti još dodatno zakomplicirati, Sloane", nježno je rekao. "Spusti taj pištolj. Nazovi policiju. Bit će što će biti." Polako, spustila sam pištolj. I znala sam u tom trenutku da nikad neću voljeti nekoga kao što volim toga nevjerojatnog, hrabrog muškarca. "Oh, da, to je ono što ti govorim", rekao je Veliki Charley. "Tako treba, zar ne, Amy, lutko? Ona mi je bila jedna od omiljenih, a imao sam ih toliko mnogo. Tako lijepe, a onda postanu mršave, baš za mene. Dajem im da jedu s mojih čizama. Ližu ih dok sve ne očiste. Dajem im da mi popuše, ako su baš bile dobre. Ne jebem ih - ne radim to. Ali moram ih držati pod kontrolom. Natjeram ih da postanu podatne. Da se dodiruju za mene. A ako ne svrše, onda nema hrane. I postaju sve mršavije i mršavije." Govorio je jednoličnim glasom i nisam bila sigurna je li to zbog gubitka krvi, ili je tako čvrsto vjerovao da se lako izvukao, ili je naprosto bio poremećen. Znala sam samo da to više ne mogu podnijeti. Sve te djevojke. Sva ta mučenja. Amy. Pomisao da bi mogao biti na ulicama za samo trideset šest mjeseci... Možda čak i prije... Moji su se prsti zgrčili na okidaču. Susrela sam Tylerov pogled, a zatim pogledala Charleyja. Moram to učiniti. Ovaj put će to stvarno biti pravda. Nisam čekala da vidim je li me shvatio. Samo sam podignula pištolj, a onda, znajući da sam savršeno naciljala, poslala vraga natrag u pakao.

163


Liječnici iz hitne službe uvjerili su nas da će s Amy sve biti u redu, te su s njom odjurili u bolnicu. Tyler i ja smo bili razdvojeni, svaki dajući izjave drugom detektivu. Nisam znala kako će ovo sve završiti, ali nisam se više ni brinula. Tyler je pronašao drugi pištolj u Charleyjevu uredu i nakon što je ispalio metak prema trezoru, umetnuo ga je u ruku mrtvom gadu, vješto napravivši da sve izgleda kao da je ubijen u samoobrani. Kad su murjaci s nama završili, prišla sam Tyleru koji me je čekao u skladištu. Poletjela sam u njegovo naručje i pali smo na pod, naslonjeni na automat za Colu. "Volim te", rekla sam i poljubila ga. Osovio se na noge i ispružio mi ruku. "Hajde, detektivko. Idemo kuci."

164


27. "OSTANI." Bili smo u Grant Parku, šećući među kipovima, i osjećala sam se izgubljenom baš poput njih. Tyler me je povukao i zaustavio, "stani", ponovio je. "Volim te, Sloane Watson. Ne želim te izgubiti." Obujmio mi je lice rukama. "Jednom sam ti rekao da uvijek dobijem ono što želim. To si ti. Nemoj da zbog tebe ispadnem lažac." Uspjela sam se samo slabašno nasmiješiti. "I ja tebe želim", rekla sam. "Ali volim svoj posao. Možda si čak i u pravu. Možda se dijelom i jesam željela kazniti, iskoristiti pravila i zakone i sve stroge procedure kao nekakav kavez zbog onoga što sam učinila. Ne znam, ali nije ni važno." "Važno je", rekao je, no ja sam zatresla glavom. "Nije, jer bez obzira na to zašto sam postala detektivka, zaista vjerujem u ono što radim. Vjerujem da će pravda sustići one koji su počinili zločin." Uvukla sam dah, a potom priznala jezivu istinu. "U pravu si. Mogu pogriješiti. Mogu iskriviti pravila, i da, neka čak mogu i prekršiti. Bog mi je svjedok da sam to već i učinila. Ali ne mogu biti policajka pod zakletvom i znati da muškarac u mom krevetu krši zakon na svakom koraku. I to ne kako bi spasio djevojke, nego zbog profita.” “Sloane..." Pritisnula sam prst na njegove usne. Čula sam bol u njegovu glasu, no morala sam nastaviti dalje, jer ako ovo ne dovršim, strepila sam da ću se predomisliti. A to nisam mogla učiniti. Sve dok oboje radimo ono što radimo, ovo je bila jedina ispravna odluka. Jedina moguća odluka. To smo, uostalom, oboje znali. "Molim te", rekla sam. "Daj da dovršim. Volim te. Blagi Bože, volim te svim srcem. Nikad nisam mislila da je moguće nekoga toliko voljeti. Čuvat ću tvoje tajne do smrti. Ali da smo zajedno - da je ovo veza policajke i kriminalca - i da moram živjeti s tom laži, ona bi me izjedala i izjedala sve dok ne bih prestala biti žena koju voliš." "Onda nemoj živjeti s njom", rekao je. "Daj otkaz." "Poznaješ me. To je ono što jesam. Kažeš da me voliš, i znam da je to istina. Ali, Tyler, vidiš me bolje nego itko drugi i znaš da sam u pravu. Znaš da je to ono što jesam." Uspjela sam se nasmiješiti, slabašno i pomalo tužno. "Zato ni ja od tebe ne mogu tražiti da odustaneš. Takav si, kakav si - nisam zaljubljena u neku tvoju uglancanu verziju. A jesam zaljubljena u tebe. Očajnički. Iskreno." "Slamaš mi srce, Sloane. Prije tebe, nikad nisam ni pomislio da je to moguće." "Oprosti mi", rekla sam dok mi se suza kotrljala niz lice. "Ali moram otići. Moram se vratiti kući." Prije nego što sam ga mogla spriječiti, privukao me je sebi i pritisnuo usne na moje, mekano, pa ipak odlučno. Posesivno, pa ipak nježno.

165


Kad se povukao, vidjela sam onu poznatu vatru u njegovim ledenoplavim očima. "Neću ti pokušavati promijeniti mišljenje, barem u ovom trenutku, ali želim nešto reći i želim da me saslušaš. Da me stvarno čuješ. Okej?" Kimnula sam. "U pravu si", rekao je. "Stvarno te vidim, vidim sve u tebi. Sve ono dobro, loše, hrabro, odvažno. Vidim ženu koja se bori za ono što je ispravno. I, srce, ne treba ti značka za to." Podignuo mi je ruku i utisnuo nježan poljubac na dlan. "Ovo možda jest zbogom", rekao je. "Ali nije kraj."

166


28. "JESI LI IKAD VIDJELA nešto ljepše?" rekla je Candy privivši na grudi svoje novorođenče. "Moja slatka mala Brianna." "Nevjerojatna je", iskreno sam rekla, a pokraj mene Amy je kimnula složivši se. Bila je i dalje pomalo potresena, no sve u svemu dobro se držala nakon više od tjedan dana oporavka. "Mislila sam da te više nikad neću vidjeti", rekla je Amy nagnuvši se naprijed da pomiluje djetetovu glavicu. Okrenula se i pogledala me, i vidjela sam zahvalnost u njezinim očima, sad blistavim od suza. "Bi li je malo uzela?" Candy je upitala Amy. "Oh, da." "Donijet ću ti stolac", rekla sam i povukla jedan od neudobnih plavih stolaca bliže krevetu. Amy je uzela dijete, držeći ga kao da je od stakla, i stala mekano pjevušiti. Promatrala sam ih, onda se okrenula i nasmiješila Candy. Pokretom ruke pozvala me je bliže i oprezno sjela na rub kreveta. "A kako se ti osjećaš, mamice?" "Dobro. Umorno. Iako sam se s njom pomučila manje nego sa Samom." "Je li uzbuđen zbog sestrice?" "Na sedmom je nebu. Jim ga je odveo u trgovinu", dodala je, misleći na barmena za kojeg se udala, a koji je bio ljubav njezina života. "Kupit će seki plišanog zeca. A možda nešto i za sebe", dodala je namignuvši. "Drago mi je", rekla sam, osjećajući se budalasto ganutom i trudeći se svim silama ne misliti na Tylera. No s obzirom na to koliko mi je opsjedao misli, zadatak mi nije bio nimalo lak. "I evo me, u ovom udobnom krevetu, imam televizor, tu je moja bebica i prijateljice, i ljudi koji me vole i ugađaju mi. Nije mi uopće loše", rekla je Candy. "A kako si ti?" "Sjajno", odvratila sam i pokušala nabaciti osmijeh. "Nedostaje joj Tyler", rekla je Amy, a ja sam je ošinula pogledom. Samo se nasmiješila. "Pa, nedostaje ti. Prije nego što smo krenule ovamo, nakon što su me otpustili iz bolnice, on nas je ispratio. Bilo je tako romantično." Nije bilo romantično, pomislila sam. Bilo je bolno. Otišla sam. Ostavila sam ga. I iako sam bila apsolutno sigurna da sam učinila pravu stvar, sada su me proganjale uspomene, kajanje, usamljenost i osjećaj gubitka. Prišla sam Candy i brzo poljubila nju i bebu. "Vratit ću se sutra, okej? Žurim, još sam na dužnosti." Bila je to laž - zapravo sam imala slobodno ostatak dana - ali željela sam otići odavde. Voljela sam Candy, ali trebala sam biti nasamo. Puno sam vremena provodila sama. Sama, u tišini, krećući se poput aveti kroz vlastiti život. Život koji sam nekoć voljela, ali sad mi se činio ispraznim.

167


Moj mi se stan također činio praznim, pomislila sam pola sata poslije kad sam prišla poznatim plavim vratima. Uzdahnula sam, pa umetnula ključ u ključanicu. Možda bih trebala nabaviti hrčka, tek toliko da se imam kome vratiti. Počela sam otvarati vrata - i začula oštar zvuk zatvaranja ladice. Sranje. Odmah sam se napela. Smjena mi je završila prije nego sam otišla do Candy, i još sam imala oružje u remenu ispod lagane lanene jakne. Posegnula sam za svojim Glockom i smjesta se opustila kad sam u ruci osjetila njegovu težinu. Pogledala sam lijevo, desno, naprijed - i našla se oči u oči s Tylerom. Tisuću me je emocija šibalo - sreća, smetenost, čak i bijes, jer sam se teškom mukom trudila da ga prebolim, a evo ga sad ovdje, tjera me da posrćem. No više od svega, osjetila sam ljubav. Poželjela sam mu potrčati u zagrljaj i baciti ruke oko njega. Poželjela sam ga obasuti poljupcima. Poželjela sam prijeći rukama posvuda po njemu samo kako bih se uvjerila da je stvaran. Nisam učinila ništa od svega. Umjesto toga, smireno sam spustila pištolj na stolić u hodniku i ponovno ga pogledala. "Dovraga, Tyler, mogla sam te ustrijeliti. Ne možeš samo tako provaljivati u tuđe stanove." "Teško da bih te čekao u hodniku", odvratio je savršeno ozbiljnim glasom, iako mu je veselje plesalo u očima. Prešao je razmak među nama u tri duga koraka, te stao samo nekoliko centimetara od mene. "Nedostaješ mi", rekao je, a snaga tih riječi kao da je hukala među nama. Blagi Bože, i on je meni nedostajao. Nedostajao mi je način kako me je gledao, kako smo pristajali jedno drugome. Pognula sam glavu, zureći u pod. "Nemoj", rekla sam. "Nimalo mi ne olakšavaš." "To mi i nije namjera", dočekao je. "Rekao sam ti da nije gotovo." Stajala sam tamo, srce mi se bolno grčilo, neuspješno pokušavajući pronaći riječi. "Nešto sam ti donio." Izvukao je malu kutiju iz džepa sakoa. Refleksno sam posegnula za njom, i uhvatila zrak kad ju je naglo povukao natrag. "Pod jednim uvjetom", rekao je. "Kojim?" "Da prihvatiš moju ponudu." "Tyler..." "Želim te, Sloane. A oboje znamo da uvijek dobijem ono što želim." Zavrtjela sam glavom. "Molim te, ne mogu opet kroz sve ovo prolaziti. Bilo mi je isuviše teško otići od tebe." "Onda nemoj." Osjetila sam kako mi suze peku oči. Proklet bio - proklet bio, jer mi je samo još više otežavao. "Dugo sam razgovarao s Evanom i Coleom o BAS-u i odlučili smo sve raditi u skladu sa zakonom. Odnosno", ispravio se i slegnuo ramenima, "osnivamo novu tvrtku. Privatne istrage. Vrlo specijalizirane. Postoji mnoštvo onih koje je sustav sjebao. Da nije bilo tebe, Emily ne bi imala nikoga da se za nju zauzme. Da nije bilo tebe, Amy nikad ne bi upoznala svoje kumče." Polizala sam usnice, pustivši da istinitost njegovih riječi svlada potrebu u mome srcu. "Možeš biti ono tko si, Sloane. Samo ne moraš nositi značku. Naravno, ako baš ne možeš bez značke..." Utihnuo je i predao mi kutijicu.

168


Otvorila sam je i ugledala, ugniježđenu među ružičastim papirom, blistavu srebrnu šerifovsku zvijezdu i, prvi put nakon dugo vremena, iz mene je provalio smijeh. "Jednom sam ti rekao da ću ti uvijek omogućiti sve što ti treba. Molim te, Sloane. Mislim da nam oboma ovo treba. Hoćeš li raditi za nas? Hoćeš li ostati sa mnom?" Pogledala sam značku, a potom muškarca kojeg sam voljela. Muškarca koji me je tako intimno poznavao i volio. Muškarca koji mi je došao, sav seksi, i prekrasan, i šarmantan, i briljantan, i predao mi ne samo rješenje, nego i malu srebrnu zvijezdu. Zar sam mogla odbiti? Nisam. I tako sam učinila ono što sam morala. Bacila sam mu se u naručje i poljubila ga. Kad sam prekinula poljubac, pogledao je dolje na mene. "Znači li to - da?" "Da", rekla sam, srca toliko punog da sam mislila da će se raspuknuti. "Znači." Ponovno sam ga poljubila, ovaj put poljubac je bio dubok i dug. Bio je to poljubac koji je slavio stvari izgubljene i ponovno pronađene, poljubac koji je u sebi sadržavao prošlost i obećanje budućnosti. Poljubac koji mi je oduzeo dah i natjerao moja koljena da zaklecaju. "Tyler", šapnula sam. "Ako odmah ne budeš sa mnom vodio ljubav, mogla bih te uhititi." Nasmijao se. "U tom slučaju, detektivko..." Utihnuo je dok mi je vješto svlačio odjeću. "Blagi Bože, Sloane, kako si mi samo nedostajala", rekao je prelazeći rukama posvuda po meni. "Da", rekla sam jer nisam uspjela smisliti ništa osim toga. Ta mala riječ izražavala je sve što mi je nedostajalo otkako sam od njega otišla, i sve to sam u njemu pronašla. Poveo me je prema krevetu i nježno povukao dolje na sebe. Naši su poljupci bili divlji i posesivni, ruke nježne, ali zahtjevne. "Moja", šaptao je dok me je milovao, istražujući me i dražeći. "Da", odgovorila sam, izvijajući se da dočekam njegov dodir. Bila sam vrela i spremna, i kad je prešao palcem preko moje donje usne, uvukla sam ga, sišući sve dok nije zastenjao od dubokog zadovoljstva. "Želim te", rekla sam. "Želim te u sebi. Želim nas osjetiti zajedno. Molim te, Tyler, molim te, sad." "Volim te, Sloane", rekao je raširivši mi noge i ušavši u mene. "Volim te", ponovio je, dok smo se zajedno pomicali, dublje i brže, a oluja sladostrašća podizala se sve jača i jača, bjesneći sve snažnije. "Volim te sada i zauvijek", rekao je i raspao se u meni. Moje je oslobođenje bilo poput krešenda simfonije, podižući se više i više, a onda još i više, sve dok nisam imala kamo, i nisam imala izbora doli rasprsnuti se u bojama, svjetlu i glazbi. Čvrsto me je držao dok sam dolazila sebi pa se sklupčala uz njega. "Volim te, Tyler", rekla sam. "Uvijek ću te voljeti." Uzdahnuo je, a bio je to zvuk pun topline i zadovoljstva, potom lagano prešao prstima preko moga nagog ramena. "Imam još nešto za tebe", rekao je. "Ne želim se pomaknuti, ali želim ti to odmah dati." Nasmiješio se, otkrivši jamice na obrazima. "Nemoj nikamo otići." "Nikad."

169


Napustio je krevet samo na tren, a zatim se vratio s još jednim zamotanim paketićem. Ovaj je bio u crnom papiru, ali ni blizu onako profesionalno omotan. Dobacila sam mu pogled. "Ti si ga umotao?" Slegnuo je ramenima. Suzila sam pogled, potom izvukla karticu - pa ga opet sasvim smetena pogledala. "Ovdje piše da je to dar za tebe.” “Da", rekao je. "Točno." "Ja tebi ovo darujem? Ovu tajanstvenu stvar? Koju nikad dosad nisam vidjela?" "Jesi", rekao je ispruživši ruku. S prigušenim smijehom, predala sam mu paketić. Primaknuo ga je uhu i nježno protresao. Po njegovu izrazu, gotovo da sam mogla povjerovati kako ne zna što je unutra. "Samo naprijed", rekla sam uživjevši se u ulogu. "Otvori ga." Zgulio je papir i otvorio kutijicu. Polako, nakrivio ju je kako bi mi pokazao što je unutra. "Jahnov sat", šapnula sam, izvukavši ga iz kutijice i primaknuvši uhu. Sad je otkucavao. "Popravio si ga." "Ne", rekao je, glasa punog ljubavi. "Ti si." Trepnula sam i odagnala suze razumijevanja i radosti. Potom sam zatresla glavom, smiješeći se. "Zajedno smo to učinili." "Da", složio se. "Zajedno." Stavio je sat, gotovo pobožno zakopčavši ga na zapešću. "Bit ćemo sjajan tim", rekla sam. Privukao me je bliže i obgrlio rukama. "Srce, već jesmo."

Chiarissima

170

Julie kenner most wanted 2 trebam te  
Julie kenner most wanted 2 trebam te  
Advertisement