Rekao sam Joshu da Jack ide na liječenje u Prag pa mu je nešto nacrtao. Skenirao sam sliku i prilažem je ovom e-mallu. Čuvajte se i javi mi ako išta mogu učiniti. Nev
Otvorio sam prilog. Bio je to crtež malog dječaka sa zavojem oko glave koji sjedi u bolničkom krevetu. Pokraj njega su stajala dva dinosaura u odori medicinskih sestara i držala pladanj s lijekovima. Sve se to događalo vani, na travi, pod blještavo žutim suncem. JACK JE OSTAO preko noći na klinici na promatranju. Bila je to samo mjera predostrožnosti, rekli su, nešto što prakticiraju sa svim novim pacijentima. Anna je navečer nazvala pa sam zatvorio vrata Jackove sobe da ne bi čula nepoznate zvukove klinike iz hodnika. Jack je u krevetu i spava, rekao sam, što zapravo i nije bila laž. Sljedeće jutro probudio sam se u naslonjaču kraj kreveta i još onako pospan i ukočen vidio doktora Sladkovskog kako stoji iznad Jacka i prstom mu gura tabletu na jezik. »Dobro jutro«, rekao je liječnik. »Samo dajem Jacku njegove jutarnje lijekove.« Okrenuo sam se Jacku, koji se smiješio sjedeći na krevetu s crijevom tlakomjera omotanim oko ruke. Na stoliću položenom preko kreveta stajao je tanjur s tostom. »Kako si, zlato?« upitao sam. »Dobro«, rekao je Jack. »Jeo sam tost sa sirom, ali nije specijalan. Ovdje to nemaju.« »To je super, Jack, stvarno si bio dobar.« Upravo u tom trenutku mobitel mi se oglasio - stigla je poruka od Anne. Mama je i dalje na intenzivnoj i nije pri svijesti. Jack mi strašno nedostaje i želim doći kući, ali ne mogu je sada ostaviti. Kako je on? Nazvat ću te uskoro. x Zurio sam u Jacka. Već dugo ga nisam vidio da tako dobro izgleda. Obrazi su mu bili rumeni, a kosa mu je opet dobila sjaj. Dok je govorio, u očima su mu blistale iskre. Dok je ispunjavao Jackov karton, doktor Sladkovský se okrenuo prema meni i spustio glas da ga Jack ne može čuti. »Imam dobre vijesti za vas«, rekao je. »Premda je još rano, čini se da Jack izvanredno dobro reagira na terapiju. 181