Brosura -Secerna bolest i cijepljenje

Šećerna bolest i cijepljenje Hrvatski savez dijabetičkih udruga

Autor: dr. sc. Gorana Mirošević, dr. med., specijalistica interne medicine, subspecijalistica endokrinologije i dijabetesa Izdavač: Hrvatski savez dijabetičkih udruga Glavna urednica: Zrinka Mach, mag. soc. geront.

Grafičko oblikovanje i priprema: Zlatko Slavulj, dipl. ing. graf. teh.

Lektorica: Silvija Brkić Midžić, prof.

Tisak: VJESNIK d.d.

Tiskano: studeni 2020. u 3000 primjeraka Sadržaj i forma brošure isključivo su u odgovornosti Hrvatskog saveza dijabetičkih udruga

Kontaktirajte nas: Ilica 48/II, 10000 Zagreb tel. 01/48 47 807 e-mail: dijabetes@dijabetes.hr www.dijabetes.hr

GRAD ZAGREB 2

Šećerna bolest jedna je od najraširenijih bolesti u Republici Hrvatskoj. Do danas je registrirano više od 300.000 bolesnika, međutim smatra se da u Hrvatskoj od šećerne bolesti boluje više od 500.000 osoba.

Upravo u vrijeme infekcije koronavirusom, pandemije koja nije zaobišla ni našu zemlju, potrebno je osobe koji boluju od šećerne bolesti upozoriti kako se trebaju ponašati kako bi izbjegle mogućnost zaraze, ali ne samo koronavirusom, već i drugim uzročnicima zaraznih bolesti.

Svi smo svjesni činjenice koliko je bitna kontinuirana edukacija bolesnika sa šećernom bolesti o kontroli i regulaciji glikemije u svrhu smanjenja rizika nastanka komplikacija šećerne bolesti, međutim u takvim edukacijama cijepljenja se vrlo rijetko spominju.

Upravo smo u doba trenutne epidemije koronavirusom ponovno uočili važnost cijepljenja te postojanja cjepiva protiv uzročnika zaraznih bolesti. Što je cijepljenje?

Cijepljenje je medicinski postupak kojim se primjenom cjepiva u organizmu potiče stvaranje protutijela, odnosno specifične otpornosti organizma na određene uzročnike zaraznih bolesti ili bi se moglo reći da je to postupak kojim se postiže otpornost organizma prema uzročnicima zaraznih bolesti.

Cijepljenje spada u jedan od najvećih medicinskih uspjeha 20. stoljeća kao javnozdravstvena mjera za suzbijanje zaraznih bolesti. Potrebno je naglasiti da je cijepljenjem spašeno mnogo više ljudskih života nego bilo kojim drugim medicinskim postupcima i intervencijama, upravo zato jer se stvaranjem otpornosti cijepljenjem sprječavaju teške bolesti koje mogu izazvati invalidnost pa čak i smrt.

Što je cjepivo?

Cjepivo je suspenzija cijelih ili frakcioniranih bakterija i virusa (živih ili inaktiviranih) koji su obrađeni tako da ne mogu uzrokovati bolest organizma, a potiču stvaranje protutijela, odnosno specifične otpornosti organizma prema uzročniku ili uzročnicima koji se nalaze u samom cjepivu.

Vrste cjepiva: Cjepiva mogu biti monovalentna (daju se samo za jednu vrstu bolesti) ili polivalentna (kombinirana cjepiva protiv više vrsta bolesti).

Razlikujemo cjepiva i prema namjeni pa postoje cjepiva protiv virusa, bakterija i drugih mikrorganizama.

3

Također cjepiva mogu biti celularna (cjelostanična) i acelularna (ne sadrže cijele stanice, već dijelove stanica).

U samom cjepivu koristi se oslabljeni, neaktivni ili mrtvi dio određenog virusa i bakterije kako bi se mogao potaknuti imunološki sustav na odgovor, stoga se cjepiva dijele na: živa cjepiva, neaktivna cjepiva, rekombinantna polisaharidna ili konjugirana cjepiva te toksoidna cjepiva. Živa cjepiva sadrže oslabljeni mikroganizam, virus ili bakteriju kojim se potiče imunološki odgovor. U živa cjepiva spadaju cjepiva protiv gripe, vodenih kozica, zaušnjaka (parotitisa), rubeole, ospica, cjepiva protiv variole (velikih boginja), tuberkuloze, virusa koji uzrokuju žutu groznicu, rota virusa, tularemije i bruceloze.

U neaktivna cjepiva ili cjepiva koja sadrže mrtve mikroorganizme spadaju cjepiva protiv bjesnoće, dječje paralize, gripe, krpeljnog meningitisa, hripavca (pertusisa) i hepatitisa A. Konjugirana cjepiva napadaju samo određeni dio mikroorganizma, a ne cijelu bakteriju ili virus, a koriste se protiv hripavca, hepatitsa B, meningokoknih i pneumokoknih bolesti.

U toksoidna cjepiva ili cjepiva koja sadrže izlučevine mikroorganizama spadaju anatoksin difterije, tetanusa i antraksa.

Zašto je važno cijepljenje kod osoba sa šećernom bolešću?

Redovito cijepljenje osobito je važno za osobe sa šećernom bolesti jer su i inače pod povećanim rizikom za razvoj teže kliničke slike infekcije i nastanak komplikacija zaraznih bolesti koje se inače mogu spriječiti cjepivom.

Zbog te činjenice postoje i preporuke američkih, europskih i drugih dijabetoloških društava, ali jednako tako i provedbeni planovi imunizacije, seroprofilakse i kemoprofilakse za posebne skupine stanovništva i pojedince s povećanim rizikom za razvoj infekcije, poput osoba sa šećernom bolesti. Što je imunitet?

Imunitet je sustav zaštite našeg organizma od štetnih vanjskih utjecaja poput bakterija, virusa i parazita. Imunitet definiramo kao otpornost organizma na infekciju.

Što je otpornost ili imunost?

Otpornost ili imunost u organizmu može se postići aktivnim putem, ukoliko organizam sâm stvara protutijela prirodnim putem nakon kontakta s određenim uzročnikom, i umjetnim putem ili cijepljenjem.

Otpornost se također stječe i pasivnim putem i to prirodnim putem ako se radi o prijenosu protutijela s majke na dijete kroz posteljicu tijekom trudnoće, poroda ili 4

tijekom dojenja te umjetnim putem kada se u svrhu obrane organizma primjenjuju gotova protutijela kao što je serum protiv zmijskog ugriza ili pak protutijela protiv bjesnoće ili tetanusa.

Možemo reći da prirodnu otpornost stječemo od majke ili ukoliko prebolimo neku bolest, a umjetno stečenu otpornost ili imunost postižemo aktivno primjenom cjepiva ili toksoida i/ili pasivno primjenom gotovih protutijela (imunoglobulina, antitoksina).

Preporučena cjepiva za osobe sa šećernom bolešću Cjepiva protiv gripe, pneumokoka, zostera, hepatitisa B i DI-TE-PER spadaju u pet preporučenih cjepiva koja se koriste u sprječavanju i prevenciji zaraznih bolesti kod bolesnika sa šećernom bolesti, kao i kod bolesnika s drugim kroničnim bolestima.

Cjepivo protiv gripe Cjepivo protiv gripe razvija se svake godine, međutim i dalje su stope cijepljenja za osobe s kroničnim bolestima niske. Komplikacije gripe, poput upale sinusa i upale uha, upale pluća, bronhitisa mogu dovesti do hospitalizacije ili ponekad i do smrti bolesnika s kroničnim bolestima poput šećerne bolesti. Stoga je važno cijepiti se svake godine protiv gripe jer se tim postupkom sprječavaju navedene komplikacije gripe, pogotovo kod bolesnika koji imaju kronične bolesti ili su starije životne dobi te samim time imaju povećan rizik od razvoja komplikacija.

Cjepivo protiv pneumokokne bolesti Drugo cjepivo kojim bi se trebali cijepiti bolesnici sa šećernom bolesti jest cjepivo protiv pneumokokne bolesti uzrokovane bakterijom Strepcococus pneumoniae koju možemo naći u nazofarinksu ljudi koji nisu bolesni, a mogu biti i jesu kliconoše. Prenosi se s osobe na osobu izravnim kontaktom sa slinom ili sluzi. Pneumokokna bolest ima različitu kliničku sliku od sinusitisa, upale srednjeg uha, bakterijemije, upale pluća, peritonitisa, meningitisa, septičkog artritisa, osteomijelitisa.

Pneumokokna bolest može imati neinvazivni ili invazivni oblik. O neinvazivnoj pneumokoknoj bolesti govorimo ukoliko bolesnik razvije upalu pluća, sinusitis i upalu srednjeg uha, a ukoliko dođe do bakterijemije ili prodora bakterije u krvotok, sepse, upale pluća praćene bakterijemijom i meningitisom, tada se radi o invazivnom obliku bolesti.

Invazivni oblik pneumokokne bolesti češći je kod starijih bolesnika. Veći rizik od invazivne pneumokokne bolesti u usporedbi sa zdravim odraslim osobama iste dobne skupine imaju osobe s kroničnim medicinskim stanjima poput šećerne bolesti, kronične plućne bolesti, uključujući KOPB, srčane bolesti.

Osobe sa šećernom bolešću izložene su povećanom riziku nastanka upale pluća, bakterijemije i meningitisa.

Jednako tako bolesnici koji obole od gripe imaju veće izglede da se zaraze i pneumokokom.

5

U Hrvatskoj bi se sve osobe koje boluju od kroničnih bolesti trebale cijepiti s PPSV23 (polisaharidno 23 valentno cjepivo) jednom u životu. Za sada nije potrebna revakcinacija, a ono što je velika prednost jest da liječnici obiteljske medicine mogu cijepiti svoje bolesnike s dijabetesom, KOPB-om i srčanim bolestima u svojim ambulantama, a besplatno cjepivo im osigurava upravo Hrvatski zavod za javno zdravstvo.

Cjepivo protiv zostera Treće cjepivo kojim bi trebale biti cijepljene osobe koje boluju od šećerne bolesti jest cjepivo protiv zostera. Virus koji uzrokuje vodene kozice (Varicella zoster virus) može ostati pritajen (neaktivan) u živčanim stanicama, a može se ponovno aktivirati nakon niza godina zbog oslabljenog imuniteta, primjerice uslijed starenja. Velik broj bolesnika razvija kožne manifestacije herpesa zostera u nekom trenutku svog života, zbog čega dolazi do dugotrajne boli poznate kao postherpetička neuralgija. Zoster pogađa osobe slabijeg imuniteta kao što su starije osobe, a prije pojave kožnih promjena bolesnici osjećaju svrbež, utrnulost, trnce ili lokalnu bol. Upravo zato što se rizik nastanka zostera povećava s godinama starosti, cjepivo protiv zostera preporučuje se osobama starijim od 50 godina, pogotovo osobama sa šećernom bolesti.

Cjepivo protiv hepatitisa B Hepatitis je upalna bolest jetre koju uzrokuju bakterijske i virusne infekcije, ali i neki lijekovi, razni otrovi, druge bolesti. Jedan od najčešćih uzročnika hepatitisa jest virus hepatitisa B koji se prenosi krvlju i drugim tjelesnim tekućinama.

Zbog takvog načina prijenosa infekcije osobe sa šećernom bolesti koje koriste inzulin ili aparate za mjerenje glikemije ne bi smjele dijeliti niti koristiti višekratno iglice kako bi se spriječilo širenje infekcije virusom hepatitisa B. Međutim, najbolja prevencija nastanka hepatitisa B jest cijepljenje.

Kod nas je obvezno cijepljenje protiv hepatitisa B kod osoba koji su pod povećanim rizikom od zaraze, poput zdravstvenih djelatnika. U Hrvatskoj je 1999. godine uvedeno obvezno cijepljenje djece u šestom razredu osnovne škole, a 2007. godine postalo je univerzalno cijepljenje u novorođenačkoj dobi koje se provodi u 3 doze.

Osobe koje su razvile zaštitni titar doživotno su zaštićene od nastanka bolesti. Preporuka američkoga dijabetološkog društva (ADA) jest da se obvezno cijepe odrasle osobe sa šećernom bolesti do 60 godina starosti.

6

Cjepivo protiv difterije, tetanusa i pertusisa (DI-TE-PER cjepivo) Peto cjepivo kojim se obvezno cijepe osobe sa šećernom bolesti jest cjepivo protiv difterije, tetanusa i pertusisa (DI-TE-PER cjepivo).

Cijepljenjem su zarazne bolesti poput difterije, tetanusa ili pertusisa gotovo iskorijenjene i naravno da nam se ponekad zna dogoditi da ih ne prepoznajemo u kliničkoj praksi.

Stoga, da podsjetimo: difterija je akutna zarazna bolest uzrokovana bakterijom Corynebacterium diphtheriae koja nastanjuje sluznice gornjih dišnih putova (nos, tonzile, grkljan, ždrijelo) te luči toksin koji oštećuje lokalnu sluznicu dišnih putova, a može djelovati i na udaljene organe i oštećuje srčani mišić, živčano tkivo, krvne žile, bubrege, jetru, kožu. Javlja se u djece od dvije do šest godina starosti. U Hrvatskoj se zahvaljujući cijepljenju koje je uvedeno 1948. godine broj oboljelih naglo smanjivao, a od 1974. više nema slučajeva difterije.

Tetanus je zarazna bakterijska bolest (Clostridium tetani) koja nastaje ulaskom bakterije u organizam kroz ranu i posjekotine, karakterizirana bolnim zatezanjem mišića u čitavom tijelu i ukočenjem čeljusti, zbog čega oboljela osoba ne može otvoriti usta ili gutati.

Pertusis (hripavac) je zarazna bolest (koju uzrokuje bakterija Bordetella pertussis) donjeg dišnog sustava koja se prenosi s osobe na osobu, a uzrokuje napadaje jakog kašlja koji može trajati tjednima, a može doći i do upale pluća, konvulzija, oštećenja mozga i smrti.

Kod nas se DI-TE-PER cjepivo primjenjuje već u dojenačkoj dobi, međutim treba ga primijeniti i kod osoba koji ga nisu dobivale tijekom života, pogotovo ako se radi o osobi sa šećernom bolesti.

Koje su medicinske kontraindikacije za primjenu cjepiva (kada se cjepivo ne smije primijeniti)?

Svaka vrsta cjepiva ima različite pozitivne i negativne aspekte, stoga je od životne važnosti odabrati pravo cjepivo i znati koje su mu kontraindikacije.

Bitno je za naglasiti da su kontraindikacije za cjepiva propisane i od strane proizvođača i Pravilnikom o načinu provođenja imunizacije, seroprofilakse, kemoprofilakse, a liječnik prije cijepljenja utvrđuje evenutalne kontraindikacije.

Postoje opće i posebne kontraindikacije za primjenu cjepiva. U opće spadaju alergije na prethodnu dozu cijepljenja, febrilna stanja, akutne zarazne bolesti, teške bolesti hematopoetskog sustava, pothranjenost.

Posebne kontraindikacije postoje kod osoba s poremećajima imunog sustava koji mogu biti stečeni ili urođeni.

Koje nuspojave mogu izazvati cjepiva?

Cjepiva, kao i svi lijekovi, mogu uzrokovati nuspojave. Neke se nuspojave javljaju često poput lokalne reakcije na mjestu primjene (crvenilo ili otok), traju kratko i prolaze spontano.

7

Spontano prolaze i bez posljedica nuspojave poput povišene tjelesne temeprature, osipa, mučnine i povraćanja, bolova u mišićima i kostima, razdražljivosti, nesanice, kod beba se može pojaviti neutješni plač, febrilne konvulzije.

Trajne posljedice poput Guillan-Barré sindroma (paraliza mišića uz koju se ponekad javlja utrnulost) i postvakcinalnog poliomijelitisa (dječja paraliza uzrokovana cijepljenjem) srećom su vrlo rijetke. Anafilaktička reakcija (anafilaksa) na cjepivo također je vrlo rijetka nuspojava koja može ugroziti život, a očituje se iznenadno unutar 15 minuta od cijepljenja do nekoliko sati nakon cijepljenja. Karakterizina je pojavom svrbeža i crvenila kože, otoka sluzinica i posljedičnim otežanim disanjem te osjećajem uznemirenosti.

Bitno je naglasiti da se nuspojave redovito prate i prijavljuju u svrhu zaštite ljudskog zdravlja i pravodobne intervencije, a cjepiva koja se koriste u našoj zemlji, ali i u čitavom svijetu, prolaze kroz različita testiranja prije same upotrebe. Smatra se da korist primjene cjepiva nadmašuje potencijalni rizik od razvoja nuspojava.

Koliki je vremenski razmak od cijepljenja do nuspojave?

Nuspojave poput lokalne reakcije (crvenilo, svrbež i otok na mjestu uboda), febriliteta, simptomi hunjavice, glavobolje, bezvoljnosti i slabosti mogu nastati unutar 24 do 48 sati, ali neke nuspojave mogu nastupiti i do šest tjedana nakon cijepljenja.

Alergijska reakcija na cjepivo može nastati odmah nakon cijepljenja, ali i nekoliko dana nakon cijepljenja. Zna se da se povišena temperatura može javiti 7-12 dana nakon cijepljenja protiv ospica, zaušnjaka i rubeole, a blagi osip na koži može nastati 10-15 dana nakon samog cijepljenja.

Redovito cijepljenje kod osoba sa šećernom bolesti jednako je važno kao i dobra regulacija glikemije. Upravo su osobe sa šećernom bolesti pod povećanim rizikom infekcije i razvoja komplikacija zaraznih bolesti koje se mogu spriječiti cjepivom.

Svakodnevna edukacija bolesnika o šećernoj bolesti i njenim komplikacijama izrazito je važna jer bolja regulacija glikemije dovodi do boljeg ishoda u slučaju pojave zaraznih bolesti, a cijepljenje bolesnika do izostanka bolesti. Potrebno je stalno podsjećati na važnost cijepljenja za koje, nažalost, u zadnje vrijeme postoje oprečni stavovi, pa čak i protivljenja.

Cijepljenjem, prvenstveno djece, smanjili smo rizik zaraze od raznih bolesti koje su iskorijenjene u cijelosti upravo zahvaljujući redovitom cijepljenju.

Svjesni smo da cjepiva mogu imati i svoje nuspojave, ali još smo više svjesni činjenice da necijepljenjem ne činimo dobro niti nama, niti drugima oko sebe, pogotovo ljudima koji se ne mogu cijepiti iz nekog razloga.

Stoga se nadamo se da će se uskoro pronaći cjepivo protiv bolesti COVID-19 i da će prednost u cijepljenju imati bolesnici sa šećernom bolesti.