Igor Žic
125
Unatoč našoj nepovoljnoj narodnoj situaciji u tom gradu, u Rijeci se, zbog njenog posebnog položaja, mnogo slobodnije pisalo nego u Zagrebu, u vrijeme političkih pritisaka u Hrvatskoj. Samo se tako može razumjeti da se Frano Supilo preselio iz Dubrovnika u Rijeku, nalazeći u našim ljudima od mora, brodova i lučkog prometa, neovisnijim u materijalnom pogledu u odnosu na vladajuće opće prilike, mnogo šira shvatanja, mnogo svjetskije vidokruge, mnogo borbenije elemente nego u skučenim, privrednim i političkim ambijentima drugih hrvatskih gradova. Mnoge važne narodne akcije potekle su u to doba iz Rijeke, a i literarni pokreti nalazili su u Rijeci svoje najslobodnije i najpovoljnije tlo. Više nego što se misli, Rijeka je u našem narodnom životu u prošlosti imala značenje jakog političkog i kulturnog centra. Supilov ‘Novi list’ bio je najslobodnija žurnalistička tribina u Hrvatskoj, jer je izlazio u Rijeci koja je uživala u Monarhiji najšire štamparske sloboštine.1 Pred Prvi svjetski rat u Rijeci izlazila su, dakle, dva najtiražnija dnevnika na hrvatskom u Hrvatskoj: Supilov liberalni Riječki novi list (naklada: 14000 primjeraka) te katoličke Riječke novine (12 000 primjeraka). Shvativši važnost tiskane riječi o. Bernardin Škrivanić je 25. lipnja 1910. godine u prostorijama kapucinskog samostana na Žabici otvorio nakladni zavod Kuća dobre štampe i Tiskarski umjetnički zavod Miriam (danas je u tom prostoru art kino Croatia). Kuća dobre štampe objavljivla je Il Quarnero na hrvatskom i talijanskom jeziku (tjednik, 3 000 primjeraka), mjesečnik Naša Gospa Lurdska (23 000 primjeraka) i list Obitelj (poslije: Hrvatska obitelj). U tiskari se tiskala i prevažna Hrvatska straža krčkog biskupa Antuna Mahnića. Kuća dobre štampe po broju izdanja (127 knjiga u samo nekoliko godina) i nakladama (i po 100 000 primjeraka!) bila je najjači nakladnik u Rijeci u tom razdoblju, a tiskara Miriam imala je nasuvremenije strojeve. Škrivanić je ubrzo pokrenuo i prvi hrvatski katolički dnevnik Riječke novine. Prvi broj izišao je 8. prosinca 1912., a list je izlazio do kolovoza 1914. godine. List su uređivali najpoznatiji katolički laici dr. Rudolf Eckert i dr. Petar Rogulja, a nedjeljni prilog uređivao je sam Škrivanić. Kad je počeo Prvi svjetski rat puno toga se promijenilo, a grad je postao neuralgičnom točkom. U kapucinskom samostanu 5. ožujka 1915. godine održan je sastanak Škrivanića s M. Laginjom, Spinčićem, Janezom Krekom, poznatim lovranskim svećenikom, D. Trinajstićem, Šimom Kurelićem i o. Miloševićem, provincijalom konvetualca. Sastavljena je predstavka za papu Bendikta XV. u kojoj ga se moli da se poslije rata založi za Hrvate. Predstavku su odnijeli papi provincijali o. Škrivanić i o. Milošević. Papa je odgovorio da će se založiti, ako bude pozvan na mirovnu konferenciju. ____________________ 1 Cihlar, V. (1962.): Između Malih i Velikih vrata. Riječka revija. Br. 3-4, str. 42-43.