Dejan Pavkov, Lilit, dodate strane layout 1

Page 1

DEJAN PAVKOV

KRALJEVI ULICE PRVA KNJIGA

LILIT

STARA PAZOVA 2015


ELi

Nije bitno šta vidiš kad čitaš. Ono što u tebi vezanje reči organizuje je bitno.


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

Ivan Lamas – čas filosofije Četvrti razred gimnazije. Učionica IVa. Čas filosofije, Tema Vera, religija i komparativna religija. Ivan (piše na tabli) Hipoteze za današnje promišljanje i diskurs: a) Vera je komplikovana emocija ljubavi prema sebi. Sebi kao sopstvu u eshatološkom, onostranom, posle realnog. b) Religija je institucionalizacija vere kao ideologije. Ideologija je interesima deformisana društvena svest. b1) Umetnost je bliža Bogu nego religija. c) Komparativna religija je nauka o ljudskoj veri u samog sebe

Učenik: - Vera kao emocija se ne može tretirati kao pojam. Tu nastaje zbrka, tu kod prevođenja emocija na pojmove koji pripadaju svetu čovekov racionalnog. Voliš me ili ne voliš je direktni susret emocija a pričam ti peničkim pričama da te volim je racionalizacija pojmovima emocije koja može da jeste a može i da nije. Učenica: - U profesorovoj tezi ljubav je viši rodni pojam a specifična razlika je 'prema sebi'. Čitam sa table: Vera je komplikovana emocija ljubavi prema sebi. Ergo: Vera jeste pojam. Učenik: - Slažem se sa tobom ali... to upućuje na još veću našu saznajnu nezgrapnost u komunikaciji. Trebali bi formirati diskurs emocijama a ne pojmovima. Energijom kao nekom suptilnijom oznakom od reči. Ivan zadovoljno gleda đake. Istina je nebitna. Ne zna je ni on. Bitno je misliti. Kod njegovih đaka priroda nije posrnula. Učenica: - Ja bih, celom odelenju, da pročitam nešto iz knjige koju čita moja mama. Profesore, može? Ivan: - Može. -------------------------------3


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

Učenica: “Svima vama koji imate potrebu da poklonite svoje biće nekom Bogu pa da nestanete, da vas nikada više nema, ne verujem. Priroda je jednolična u svojoj različitosti. Lišće, voda, trulež, bube, prašina, kamen, snaga, slabost, beskraj, kraj, ništavilo, početak kruga zore: odlazak tame zvezda – sve je to dosadno isto. Nedostaju mi jezičci plamena vatre domaćeg ognjišta, intimnost i telo druge osobe... Posmatram igru već velikih kučića i nekoliko dečaka i devojčica. Vriska dece i kevtanje kučijeg lajanja je pozdrav životu. Život je trčanje, skrivanje, vijanje. Ko ima rep i trčanje za njim je smisleno: - E, ovaj put ću te stići. Ljudi, veliki ljudi, brinu tuđe brige. Učenici ih posmatraju i zavide im što mogu da brinu tuđe brige. Oni ne mogu ni svoje. Samo trče i uživaju dečaci u pogledu na devojčice i devojčice u pogledu na dečake. Devojčice se na poseban način kikoću kada utvrde da im se najviše sviđa samo jedan dečak. Svima njima. Onda mu izmišljaju svašta i zamišljaju ga sa tim svašta pa se smeju, smeju... “čista radost postojanja.“ Učenik: - Jeste li to vi napisali, profesore? Učenica nastavlja sa čitanjem: - Ovo je, ustvari, priča o njoj. Ne o Bogovima. Ona nije ni Boginja, čak. Samo ima duge noge i helanke crne, koje navuče sve do grudi. Kao Boginje što se nose. Kada vam ona priča o ljubavi... to je da je pamtiš. Mada sve znaš iz navike neslušanja sporednih stvari u životu. Nju zanimaju muškarci deset godina mlađi od nje. Ja sam tu kao čiviluk za priču. Mlađi, ne od mene deset godina, te uopšte ne zapaža, već od nje. Ona je prešla pet banki. Za santimetar, ali je prešla. Žene strašno plaše pet banki. Panika ih obuhvata. Ali kada je -------------------------4


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

sustignu onda se u petobanku ugnezde kao u ugodnu fotelju. I dugo budu u njoj. Godinama. Kćerka joj je kupila psa da ne mora da joj rađa unuka. Razvedena je i nije joj više prioritetni zadatak da spakuju ikog na dva metra ispod zemlje. Ostavila je muža na ulici i kod njegove mame. Sa koferom onog što je zaslužio za vreme njenog života punog razumevanja. 'Ona, on i ona druga je mudrost za podsmeh, ako je žena od pameti,' govori ona. Ona je 'od pameti'. Ali sa dodatkom izrugivanja konceptu života jedan život jedan muškarac. Pušta ona svoje mlade muškarce da se skitaju po njoj kao da traži sudbinu potpunog rizika. On,bivši muž, toliko je slep da ne vidi da se ta druga penjala na njega samo da bi mu još jednu boru dopisala, još jednu mu čašu sumnje u ženu dodala. Kraj mu je uvek isti, samo mu sa drugom lakše dođe. Podnaduće od alkohola, pobraoniti od nikotina i ići ka grobu kao ka radosti.

Ivan: - Bogami, zanimljiv ali nedovoljno surov tekst. Sa određenog aspekta, naravno. Niko ne pobeđuje zauvek. Čak ni žena.Ženi treba afektivna, tragična, dramska vizija iluzije. Pobeda je uvek početak nekog poraza. Otkrijte istinu i ona će vas osloboditi! Hoće li vas uvući u nove neistine? ‘Oslobodite slobodu’, viče slikar. Oseća da je nemoćan da u tom oslobađanju učestvuje sam. Može li komentar na priču a da vežemo za promišljanja sa tezama napisanim na tabli? Učenik: - Sloboda, pravda, mir, istina, sreća to su beskrajne kategorije dijalektike života i samo možemo govoriti o napredovanju u tim beskrajnim kategorijama. -------------------------------5


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

Učenica: - Sreća ograničena vremenom i prostorom transcendira u neograničenu nesreću. Uvek! Učenik: - Čovek je celog života dete u dimenzijama kojima ima beskraj. Kada zatvori beskraj, prostorom, vremenom ili nečim inim iz svog ličnog resora gluposti, on je odrastao na pogrešnom mestu. Učenica: - Ljudsko biće, kao i mineri, nema pravo ni na jednu grešku. Eksplozija greške raznese mu vidokrug pristupa kosmosu. Poremećena je pravda kosmosa greškom individue. I tome pojedincu više se neće dati kao pravda već ka nepravda pravde, kao obmana obmanutih. Kosmosu je baš svejedno za etiku ljudi – podržava sve što je akcija. Učenik: - Dati šta? Učenica: - Daće ti se pravda kosmosa. Pravda kosmosa je kao postojanje nepostojećeg. Posedovati tu pravdu znači moći ući u svet sreće i slobode. Stepen čovekove prilagodljivosti je kompas sreće individue. Neprilagođeni, bili u pravu ili ne, to će biti irelevantno, su nesrećni ljudi. Prilagodljiv može da ima sve. Učenik: - Slažem se. Samo sličan detetu ostvaruješ pravdu nebeskog kraljevstva. Ivan: - Lepo. Šta time dokazujemo kada se postavi pitanje religijske definicije bližnjeg? Učenici u glas (glume papagaje): Bližnji je onaj kome smo mi potrebni! Ivan (osmehuje se): - Eto… I dijalektika ima svojih dogmi. Bogu nije lako prići. Jedino umetnik može da mu priđe i to uz malo podosta vina.

Ivan Lamas, Marija Ivan sedi sam u poslastičarnici. Čuje razgovor dvoje koji sede za susednim stolom. -------------------------6


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

Mladić: - Vuk, kada je sam, ne napada konja. Konj zna gde su mu vitalni organi i brani ih. A kada vuk naiđe na magarca od sreće ga prvo dva puta pereskoči, preskakanje magarca unezveri ga i gine od jednog jedinog vuka. Devojka: To je tanka pripovest planinske Dalmacije. Vlasi. Vlaška priča. Prilazi im Marija. Marija: - Priča ti o vukovima? On samo hoće da ti se podvuče poznavanjem onog što mi ne znamo. Marija primećuje da njen profesor sedi sam za stolom. Pogledi im se susreću profesor ne reaguje. Nije tu... ne gleda a gleda, ne vidi a vidi. Ivan (razmišlja o Marku i posmatra prazno): - U prvoj noći sa pejsmejkerom, pričao mu je Marko pred odlazak u Indiju, osećao sam svoj venski krvotok . Krvotok je realan. Opažljiv. Zašto ga ne bih osetio? Da li je to bio placebo introspekcijski doživlaj? Ili sam budala? Budale su budale jer veruju u budalaštine. Nije ta baterijica zauvek. Samo do smrti. .. Osetio sam rasplinjavanje energija u toj noći bolesničke sobe. Smeh sestara, galama medicinskih tehničara, zvuk televizora, nadvikivanje, krik 'upomoć'. Pojava lepe i uslužne sestre Mire doprinosi , čak njena osobitost uslovljava, pomeranjem pažnje rekonvalescenta sa svega na nju, pristup samolečenju koncentracijom energije. Marija: - Profesore vidim da ste sami. Mogu li da Vam pravim društvo? Ivan (trgnuo se iz razmišljanja i vidi maturankinju Mariju pred sobom): O, Marija! Izvoli sedi. Marija je visoka, dugih nogu, u uskoj suknji i beloj bluzici koja joj jedva zadržava osamnaestogodišnje dojke. Ume da seda tako da Ivan vidi ono nevidljivo a što ona želi da demonstrira. Ivan se nasmeši. Navikao je na njene pokrete kroz četiri -------------------------------7


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

razreda gimnazije. Marija: - Upravo sam u situaciji o kojoj ste nam jednom prilikom na času govorili. 'Valja svaku bitnu informaciju, bitnu po trenutni tvoj život, malo udaljiti od takvog sebe. Da se situacija vidi kompleksnije, bez emocija iznenađenja, straha kao prve reakcije ili zadovoljstva ili etc. Zato je najbolje da vreme spavanja razdvoji trenutak dobijanja informacije i vreme odlučivanja o informaciji. Informaciju, u međuvremenu, ignorisati, ili šta već drugo, sa njom činiti.' Jeste li i Vi, ovog časa, u nekakvoj takvoj ne-prilici? Ivan: - Hmm, ne. Gledam onu devojku, u uglu, kako je prekrstila noge a čarape, do ispod suknje, bele. Marija: - Poznajem tu devojku. Kod nje vredi prvo pravilo planinara. Prvo pravilo u planinarstvu, pored onog da nije cilj popeti se na planinu već sići sa nje, jeste: 'Ne okreći steni dupe, gurnuće te'. To pravilo vredi i kod te moje prijateljice. Ivan: - A da me upoznaš sa tom planinarkom? Marija: - Što bi Vas upoznavala sa 'zgodnom' prijateljicom kada već sedite sa jednom ... daleko zgodnijom i još sa lepom plavom kosom i očima kao nebo? Ivan pogleda Mariju, svoju maturantkinju, čvrstim, ispitivačkim pogledom. Ona mu približi svoju glavicu na prst do dodira usana. Ivan: - Da odemo negde daleko da jedva možemo da se vratimo? Marija: - Samo da skoknem do kuće da se presvučem u nešto za 'planinarenje' tj. da uskočim u farmerke. Može? Za dvadeset minuta sam tu. Ivan: - Čekaću te u autu. Parkiran je ispred. Marija odlazi. Ivan, malo kasnije, plaća račun i prilazi autu. Seda za volan i razmišlja. Zašto ovo radim? Iz dosade. Alberto Moravija, 'Dosada'. Dosada je kada si sam sa sobom a -------------------------8


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

misli lutaju, skaču i preskaču. Ne želiš da ih povežeš - složiš u nešto sa značenjem. Može li da se bude, onako, da se bude. Bez značenja... Auto je proširenje slobode... Eto, kako misao skače. Mora da mi je dosadno. Stanja plašnje, mržnje i gneva treba izbeći... Marija je devojka od erotike i erotika od devojke. Čudesna, vedra, herojska... da herojska. Treba to reći profesoru. To, ja sam zgodnija od te koju gledate. Dobro, nismo više u tom odnosu. Brani maturski kod drugog profesora, odličan je đak... Koliki je razmak u godinama? Osmnaest? Kako joj oči cakle – kao dva jezera, providna, vidiš im dna, plava i bela i ivice nežne do nepostojanja... Nikada mi nije bila tako blizu. Do-sada, dosada. Otvaraju se bočna vrata na autu, Marija seda. U farmerkama je, neka deblja košulja sa dugum rukavima, džemper oko struka uvezan rukavima. Marija: - Jesam brza. Nema šta, hvali ona sebe. Ivan: - Imaš ideju kuda da idemo? Marija: - Tamo da se jedva od tamo vratimo ovamo na vreme da ja oduševim svog profesora na odbrani maturskog rada. U kolima Marija skida košulju. U belom čistom brushalteru su joj gole grudi. Ivan je gleda. Marija: - Gledajte kuda vozite, profesore! Ivan: - Izvini, Više sam gledao šta radiš nego kako izgledaš. Marija Navlači džemper ispod džempera skida brushalter i stavlja ga na košulju koju je prethodno složila na zadnje sedište. Marija: - Nije ovo da Vam maštu usresdsredim na sebe već da se malo istegnem. Po ceo dan utegnuta. Nije lako biti mlad, lep, pametan. ‘Ajd' to još nije teško, ali povrh svega -------------------------------9


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

toga još biti i žensko... i to žeeensko. Upisaću, - nastavlja Marija, - engleski jezik i književnost. Bićemo kolege. Možete me zvati : koleginice Marija. Ivan (smeje se): - Mogu te zvati koleginica Marija? Imam dozvolu. .. (smeje se) Važi, koleginice Marija. Ako ste već tako odlučili. Marija: - Mislim kolega, sada kada smo već kolege, da ne persiramo jedno drugom. Kolega Ivan stavlja ruku na krilo koleginici sa šakom okrenutom prema gore. Koleginica Marija uzima mu ruku, pritiska usne na nju i blago ih gura prema volanu. Marija: - Drži volan sa obe ruke, kolega Ivane. Da se ne stumbamo bez veze u ovoj našoj blagoj i pitomoj Fruškoj gori. Ivan dodaje svoj mobilni telefon Mariji i kaže joj da pročita Markovu poruku njemu iz bolnice i da je komentariše. Marija zna Marka po čuvenju. Nije ga poznavala, možda iz viđenja. Za Isidoru zna da je Markova ćerka i da je Ivanu rodila kćerku. Marija čita, glasno: „ Verovatno mi je loše mada se ja tako ne osećam. Stalno razočaravam tumače laboratorijskih nalaza... lekare. Prema nalazima sve treba da me ozbiljno boli. I boli me. Samo ne smem da im priznam da mi ne daju neke gluposti protiv bolova. Dolazi specijalizant i pita kako sam. Kažem dobro. Slabo Palestinac govori srpski. Sutradan opet je prvi i pita isto. Pitam ja njega: - Vi uvežbavate pitanje a da vas u ni jednom razlogu nije briga, ni sa stručnog aspekta, kako mi je. Na srpskom jeziku palestinske varijante savetuje mi belomantijaš da pitam hirurga kada dođe to što sam njega pitao. Verovatno nije razumeo. Ja sam tek jedan, od brojnih srpskih -------------------------10


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

pacijenata, koji treba da mu pomognu da shvati neprijatelja. Usne su mi ispucale kao nekada kada sam imao grip i 39. A sada mi temperatutura 36,9. I toplomer ne daje meni informaciju. Samo sestre znaju kolika je to temperatura i čime da me umiruju. Sestre slušaju nadređene ili su toliko pametne da neće da se mešaju u ono što ne razumeju. Sestra: „Vi imate braumilu na desnoj ruci. Pa što ne kažete. Skoro da sam vam stavila drugu.“ Nos me boli da jedva izdržavam da ne vrištim. Operacija tumora hipofize je uspela, naravno, operacija je bila kroz nos. Nos su mi tako izmasakrirali da verovatno nikada više neću disati, onako, šapatom. Ne smem da spomenem da me boli jer će mi ubrizgati nešto protiv bolova a da ni ne znam. Pozdrav od Mate Parlova, njegovu nosurdu sada imam. Marija: - Marko je deda tvojoj unuci? Isidorin tata? Ivan: - Jeste, da. Marija: - I on je bio profesor filosofije. Kažu dobar. I ti si se ugledao na njega? Zbog Isidore pokušao si da budeš i bolji. Ivan: - Uglavnom tako muškarci funkcionišu. Ako je i sasvim mala grupa ljudi svako od nas se trudi da bude 'kraljevski uzurpator'. Žene vole kraljeve. Kraljevi im omogućavaju vlasništva a vlasništvo je prva strast ljudi a ne ljubav, rad ili seks. Marija: - Ja tako ne mislim. Nije bitna svojina. Sem kada je garderoba u pitanju. Dobro i dobar auto. Pa i dobar stančić ili kućica na moru. Hmm, - smeje se – izgleda da ne znam koja sam... Ja ću zaraditi pola ne mora on sam sve. Ivan: - Da, a i ja ću rađati decu. Pola ja – pola Ti. Ajmo prizemniji razgovor. Koja ti je maturska tema? Marija: - Tema mi je: „Ima li genija u književnosti?“ -------------------------------11


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

Ivan: - Čuo sam, u zbornici, za tu temu. I šta tvrdiš? Marija: - Narod je genije. 'Zli dusi' ga uzdižu do božanstva Boga. Ostale genije treba ugasiti u kolevkama da posle ne moramo, maltretirajući ih, gristi svoju savest. Genije je asocijalna pojava. To su mi glavne hipoteze. Ivan: - Auu, profesor će te oboriti. Marija: - Čim je pustio rad nema obaranja, kolega. Sledi izvođenje dokaza: 'Ciceronu su isčupali jezik, Koperniku izvadili oči, Šekspira kamenovali. Ergo: Najmanje se živi od hleba i spokoja. Ljudi su bića koja sama sebi jedu rep sa nadom da će im izrasti novi. Samo je pitanje gde. Ivan: - Marija, ko si ti ? Marija: - Rekla sam ti.... Pametna, načitana, lepa. Slobodna sam. Nemam nikoga. Roditelji znaju da sam pametna. Da sam zaljubljena u svog profesora filosofije. Koji je naš'o mene da ga upoznajem sa 'ribama'. Nisam nevina. Nevinost sam dala jednom nepoznatom Italijanu, belom kao sir, tek pristiglom prošle godine na Hvaru. Niko od ovih, koji me okružuju, ne bi mogli tu priču ' o oduzimanju moje nevinosti' da razmišljaju ni teorijski. Ti si za mene događaj a ne čovek. I pazi kako voziš... Šta ti je, bre? Paziii. Ivan: - Govoriš kao Nataša junakinja Dostojevskog. Ljubav je energija i ne može se uhvatiti u odnose dvoje. Marija: - Hmm. Mi mladi ništa od emocija ne tumačimo. Samo uletimo pa šta bude. Moji Bogovi uzimaju oblik ljudi da bi mogli osetiti energiju toga' pa šta bude'. Opasne smo mi čovečice. I glupe. Pametne i glupe. I to nije kontradikcija. „Mogla bi,“ kaže Nataša, „da padnem tako nisko i da podnesem da imaš pored mene još neku drugu ženu'. Ivan: Dostojevski je star. Pristao bi da bude rob pod uslovom da mu ona bude robinja. Strah ga od slobode. U slobodi je -------------------------12


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

mnogo usamljenosti. Marija: - Ti ne bi ženi bio rob? Sumnjam da bi žena danas to od ijednog muškarca očekivala a najmanje molila. Nema tih rečenica ni tog muškarca sa kojima možeš da zatvaraš svoju posebnost u kosmosu. Ivan je gleda. Marija: - Možeš tako da me gledaš samo kada stanemo. Ja imam osamnaest godina, tek. I krećem u svoje bitke sama. Odmah posle mature. Matura je ispit zrelosti, zar ne? Ivan: - Da,da. Razmišljamo jedno o drugom samo kada smo zajedno. Čim se raziđemo postajemo virtuelne osobe nezavisne jedna od druge. Marija (smeje se): I to je bio jedan čas 'nemoguće etike'. Tako smo mi, devojke, nazvali tvoje časove, Časovi 'nemoguće filosofije živote'.

Isus, Šime Isus: - Marija je Sofija, Sofia - Sonja, nesuđena žena Dostojevskog. Reinkarnacija. Šime: - Poginuće za nekoliko minuta, oboje. Mogu da ih skrenem. Slučaj koji mogu da sprečim. Isus: - Spreči, skreni ih. Ono što se nije desilo nije ni moglo da se desi? Šime: - Singularitet. Ne podleže ni jednoj liniji. Momenat iskrivljenja prostor-vremena, vrh brega talasa na rubu postora i vremena. Ivan, Marija Ivan ponovo stavlja dlan na Marijinu nogu. Sada okrenutu kako treba. Marija se naginje da ga poljubi. Marija: - Paziii, ovaj obilazi kamion sa prikolicom! Ivan vraća drugu ruku na volan, skreće sa asfalta sa pola automobila, mečka – mercedes koji je ušao u makaze imado-------------------------------13


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

voljno prostora da se provuče između kamiona sa prikolicom i Ivanovog golfa. Kada je mercedes projurio Ivan se vraća na drum bez ikakvog 'ševrdanja'. Bilo je to u zadnji čas jer je ispred, van puta, bio betonski stub sa 'mačjim' očima. Marija se skupila na sedištu od straha. Ivan: - Šta ti je? Krajnje uobičajena situcija. Malo utreniranog refleksa, nemačka dva auta i provuku se. Petsto metara dalje, Ivan seče putu po kome vozi i na parkiralištu sa leve strane puta, uparkirava se. Pred usamljenom crkvom su. Tekije. Izlazi iz auta, otvara Mariji vrata, Marija sva bleda izlazi, grli ga i plače. Ivan je prihvata u zagrljaj, čvrsto je priljubljuje uz sebe, celim telom, okreće se, naslanja na auto, traži joj usne i ljube se takvim dodirom da Ivan čuje kako svet odjekuje od njihovih emocija. Popušta mu stisak, njen ne, prolazi joj šakam po toplim čvrstim leđima, prelazi strukom, obuhvata joj šakama gornje delove nogu, odmiče se od auta i Marija ga nogama obgrljuje i steže noge u klinč. On je drži čvrsto, ona prestaje da ga ljubi, prislanja lice uz njegovo, jeca. Marija (šapuće): - Mogli smo poginuti. Ivan: - Da smo trebali poginuti poginuli bi. Ono što se nije desilo nije moglo ni da se desi. Marija (smireno): - Sreća da imam tebe da mi objasniš. Sada se već smeje, spušta se na zemlju, Ivan joj briše suze koje nisu uspele da skliznu. Toplo letnje veče. Sedaju na klupicu iza crkve sa pogledom na Dunav. Marija: - Da smo trebali poginuti poginuli bi. Ono što se nije desilo nije ni moglo da se desi. Baš sam blesava. Ivan: - Jesi. Marija: - A zašto sam blesava? Ivan: - Ne znam, saznaćemo. Ivan leže na klupu. Stavlja Mariji glavu u krilo i obuhvata je -------------------------14


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

obema rukama oko struka. Marija: - Mislila sam da imaš neku udobniju ideju. Ivan ćuti, samo joj jače steže struk i tek sada postaje svestan da je dobro reagovao ali i da nije samo to odlučilo o prolasku opasnosti. Ivan se uspravlja i seda na klupu. Marija se privija uz njega. Vidi da drhti. Podvlači joj obe ruke pod džemper, miluje joj grudi ona se namešta. Marija (razmišlja): - Najbolje da me zaboli glava. Ovo će potrajati a ja mora da 'preletim' maturski rad. Zaboravila sam šta sam i pisala. Ivan Lamas(razmišlja): - Kako da ne pomislim na Abelara i učenicu Heloizu, kojoj je držžao časove. Njemu su otsekli jaja zbog razlike u godinama a ne razlika u staležu. Vreme je da ih i meni otseku. Marija: - Počinje da me boli glava. Ajmo u kola i negde da možemo da legnemo. Ivan: - Idemo. Na deset kilometara odavde moj otac ima vikendicu. Imam ključ od nje. Sada u njoj nema nikog (nadam se, pomisli). Marija seda na zadnje sedište. Leže. - Da me neko ne vidi, ipak. Dobro mi je. Nemoj da brineš. Ti samo pažljivo vozi – vozi kao da voziš lubenice. Ili još bolje – kao da voziš mene.

Sutradan. 11h. Gimnazija u Staroj Pazovi. Ivan gleda kroz prozore zbornice. U zbornici žagor. Ivan čuje kako glavna alapača profesorica geografije priča kako su, od jutros, kod direktora dvojica 'bezbednjaka'– jedan iz državne bezbednosti i jedan iz bezbednosti vojnog aerodroma. Ivan se na korak približio koleginici, da bolje čuje. Priseća se : Pre desetak dana u hangarima vojnog aerodroma ga je legit-------------------------------15


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

imisala vojna policija. Širokim i dugim svetlima džipa ušli su u hangar. Stigao je da se upristoji. Otvara svoj prozor vojniku koji mu prilazi. Auto je ugašen. - Šta radite ovde? Ivan neće da se pravi važan, nije prilika, devojka na suvozačevom mestu samo što nije napunila osamnaest godina. Samo ali nije. –Evo idemo, odmah. Pitanje vojnika je umesno ali podosta i neumesno. Zna zašto su u hangaru... Ne bi valjalo da ih sprovedu u aerodromsku zgradu. Hangari su odavno prazni. Više služe kao kamuflaža nego za skladištenje aviona. - Zasad ne idete nikud, - kaže vojnik – dajte lična dokumenta. Ivan dodaje vojniku svoja dokumenta. Ivan: - Devojka nema dokumenta kod sebe. Vojnik odlazi sa Ivanovim dokumentima prema džipu. – Ostanite u kolima. Nemojte paliti auto ni izlaziti. - kaže. Potpuno su osvetljeni. Sami ne vide ništa. Farovi vojnog džipa usmereni su na njih. Ubzo se vojnik vraća. - Kako se devojka zove? - Vera, - kažem. Kažem ime i prezime jedne dobre prijateljice. Vojnik odlazi, vraća se, pruža mi dokumenta i kaže nam da možemo ići i da više ne dolazimo u hangare jer će u ponovljenom slučaju drugačije postupiti.

Sve to Ivanu prolazi kroz glavu. Prestaje razgovor sa temom ko je kod direktora. Ivan gleda i dalje kroz prozor. Vidi Mariju kako su se oko nje okupile prijateljice. Marija plače. U zbornici je kolega kod koga je Marija branila maturski rad. Ivan seda pored njega. Ovaj nešto piskara u dnevnik. - Kako teče matura, odbrana radova, kolega. Jesu li zreli ovi -------------------------16


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

naši maturanti? - Čućete na sednci. Imam jedan odličan rad o genijima u umetnosti i tezu da su geniji asocijalna pojava. Nisam zapazio da je učenica na jednom mestu napisala da je Tito genije partizanskog ratovanja a teza joj je, da vas podsetim, da su geniji asocijalna pojava. Član komisije, ova babaistoričarka zapazila je tu rečenicu i traži da komisija ne pusti taj rad. Ova druga, u komisiji, ju je podržala... i tako, sada idem na sednicu Nastavničkog veća da preuzmem krivicu. Da dete ne rušimo, da ima normalne rokove za upis na fakultet. Direktor iz straha, ili nekog drugog razloga ko će ga znati, čim mu je baba rekla, zvao bezbednjake i sada je gužva ozbiljna. Baba tvrdi da sam ja namerno 'progledao' tu rečenicu. Nije ranije stavila primedbu jer je očekivala da ću to ispraviti do odbrane ili na samoj odbrani. Ali, eto, nisam to uradio, nije mi ni blizu pameti bilo. Da vam pravo kažem uopšte nisam zapazio tu rečenicu a kamoli moguće političke reperkusije. Biće belaja... Nije me briga. Gledaću da napustim ovu glupu zemlju. Samo da mi ne uzmu pasoš. - Imate li taj rad ovde. Da ga pogledam. - Nemam. Direktor ga tražio i ja mu dao. Ivan izlazi na dvorište. Pogledom traži Mariju. Vidi je. Ona ne zna da li da mu ide u susret ili ne. On joj kreće u susret. - Marija, daj mi svoj maturski rad da ga pogledam. Vratiću ga. - Nemam ga. Uzela ga istoričarka. Imam svoj orginal a ne ono što je dato profesoru književnosti i školi. - Daj mi to što imaš. - Nemojte mi to izgubiti, profesore, molim Vas. Tu imam svašta što nisam prepisala u rad koji sam predala školi. - Ooo, koleginica mi persira. Marija se nasmeje kroz suze. Gleda Ivana sa osmehom i suzom na obrazu. Kopa po torbi. Vadi iskupusani kucani rad -------------------------------17


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

sa mnoštvom beležaka na marginama. Ivan levom rukom uzima rad a desnom joj briše suzu. Vraća se u školsku zgradu. - Bože, - uznemoreno razmišlja Ivan, - daj mi pola osećanja od ovih koje ova devojka sada ima i da nikada ne budem nesretan u životu.

Pogled diže ka prozorima zbornice. Vidi direktora i nepoznatog čoveka kako ga gledaju i razgovaraju. Zbornica je na prvom spratu. Na stepeništu Ivan donosi odluku da ne ide gore. Izlazi na drugi ulaz i odlazi u auto da pročita rad. Sednica Nastavničkog veća počinje za nešto više od pola sata plus akademska četvrt. Koliko stigne da pročita pročitaće. Na sednici mora da bude. Možda će doći do nadglasavanja. * Prvo gleda popis literature: Sartr, Bodrijar, Simon de Buvuar, Sandova, Cvetajeva... Ivan se smeje gromoglasnim smehom i govori sebi: Zaljubljena u profesora filosofije sada će, ovim radom, da ga iskompromituje pred Titom i partijom.

Priseća se Ivan direktora Ekonomske škole i njegove priče kada je došao da pita da đake vodi da gledaju 'Kosu'. - Ne razumem vas mlade profesore. Idete da gledate 'Kosu'. Muzika neshvatljiva, hipi pleme, neće da idu u rat, hoće da vode ljubav, završna scena dva mladića i dve devojke potpuno goli pevaju odu suncu. Razumem sebe da ne razumem vas. Možete kolega da idete sa đacima da gledate 'Kosu'. Mi gledali 'Kosu', odelenje gde sam bio razredni i ja, Mira Trailović nas primila i Dragan Nikolić i Miša Janketić. Predivna predstava. -------------------------18


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

Ipak ... Partijski sastanak, direktor škole preuzeo odgovornost i kaže: - Da sam rekao kolegi da ne idu i da su otišli odgovornost bi bila njegova. Ovako moja. I samo moja. Ako odgovornosti uopšte ima.

Sledeće godine nisu dali Ivanu da vodi razredno starešinstvo. Nebitno, ionako je to pipav posao. - Profesor književnosti, razmišlja Ivan, mora da preuzme odgovornost kao, svojevremeno i moj direktor... pa koja je kazna , neka je - ide njemu a ne Mariji. Nemam više šta da gledam ovaj rad. Odličan je. Ima sve. Fusnote, citati, teze, izvođenje dokaza, literatura. Šta devojka tvrdi na ovom nivou to je irelevantno – zna postupak. Eto... Ima na marginama i srce ucrtano. (Sada Ivan već ne može da se izdrži od blagonaklonog osmeha) Još samo da je moje ime u njemu... Vidi, vidi ima srce i sa mojim imenom.Znači: Celo odelenje zna ko koga voli i ko se kome dopada. Idem u zbornicu, da vodimo ljubav - nećemo rat.

Zbornica. Direktor: Zamolio bih sve članove Saveza komunista da dođu u prvu učionicu. Imaćemo kratak sastanak osnovne organizacije SK. Sekretar OOSK, profesor fiskulture: - Svi ste čuli za odbranu maturskog rada iz književnosti Marije S. i propuste koje je učinio profesor književnosti. Sastanku prisustvuju drugovi A.A. i B.B. Drugovi rade u službi državne i vojne bezbednosti. Kratak uvod u problem izneće direktor škole. Ulazi Sekretar opštinskog komiteta saveza komunista Jugoslavije. Rukuje se sa Sekretarom i bezbednjacima. -------------------------------19


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

Sekretar OK SKJ: - Samo vi nastavite drugarice i drugovi. Izvinjavam se što kasnim. Nešto se razgovor sa nosiocima privrednog razvoja naše opštine, Lifamom i Napretkom, otegao. Sekretar OO SKJ: - Izvolite druže direktore. Izvolite A.B kolega. - Drugarice i drugovi imamo problem takav i takav. Direktor koncizno objašnjava problem. Sekretar OO SKJ: -Hvala druže direktore. Izvolite druže A.B. Profesor književnosti: Ja se slažem sa tvrdnjom Marije S. da je drug Tito genije partizanskog ratovanja. Ne slažem se sa Marije S. tezom da su geniji asocijalna pojava. Ta teza mi je veoma zanimljiva i tako proverljiva da uvek ostavlja nedoumice koje inače književnost kao umetnost i treba da ostavlja. Da se teza može i tako čitati, kako ju je pročitala drugarica istoričarka, nije mi palo na pamet. Smatram da je MarijaS. svoj rad odbranila i da Nastavničko veće treba da joj prizna najvišu ocenu koju joj ja dajem. Ako političke krivice ima ona je samo moja – i ne samo iz pedagoških razloga moja, već i iz ljudskih razloga. Marija S. na pragu svoga života ne sme da bude poljuljana u vrednosti socijalizma i ulozi ličnosti Tita u istoriji naših naroda. Ukoliko OOSK ne usvoji moju diskusiju kao zaključak podneo bih ostavku i više ne bih da radim u ovom kolektivu.. Profesorica istorije: - Iz Istorije KPJ a i iz istorija mnogih partija radničkih pokreta, Kubanske revolucije, Meksičke, Ruske, ideološko pitanje je najteže. Snage protiv radničkih pokreta imaju novac i najmanje napuštanje odluka organa u politici socijalističkog demokratskog centralizma biva pogubno. Ova mala rečenica narasta, pogledajte samo kako narasta a činila se beznačajnom toliko da je profesor književnosti nije ni za-------------------------20


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

pazio. Ako političke i socijalne odluke traže autoritet Titovog genija i ako je to condicio sine qua non rada našeg SK onda se sa tim autoritetom ne može igrati. Igranje sa autoritetom znači ljuljati celokupan radnički pokret i uspostavljati novi pokret liberalizma. Ljudski rod ne može bez avangardne ideologije i autoritativnog vođe, jer smo čopornog, lovačkog porekla. Istorije ratničkog, odbranbenog i osvajačkog u ljudima pišu se neprekidno i napisano nas uči. Sitan kapital će pokidati naš politički sistem ako ne budemo sve kulturološke i socijalne pojave politički dovodili neprekidno u pitanje i pozitivno sumnjali u svaku od njih pre nego se provere u praksi. Krupan kapital je svuda oko nas. A to znači i politička zavisnost. Revolucije s kraja dvadestog veka Rusija i Kuba posustaju. Kina je drugi mentalni sklop i treba nam vreme da se naš radnik i njihov shvate. Revolucije u Nemačkoj, Mađarskoj, Španiji, Meksiku, Vijetnamu, su se ugušile u vlastitoj krvi. Zašto? Jer nisu prepoznavale mali komad snega koji se sa vrha planine kotrlja, gomila lavina oko sebe sneg i otpatke i postaje granitna gromada koja će pobiti sve humano što je radnik svojom šakom i znojem stvorio. Nije bezazlen ovaj maturski rad, poštovane kolege, drugarice i drugovi. To je taj mali grumen snega na vrhu planine radničkog pokreta sveta. Predlažem da se Nastavničkom veću predloži da se učenica obori i profesor kazni kaznom pred isključenje . Sekretar daje Ivanu reč. Ivan: Ne mogu promeniti svoj životni credo koji se sastoji u tome da sve što tvrdim može se osporovati, dovoditi u sumnju, afirmisati ali nikako ja sam. Ja ne stojim svojim egom iza bilo koje svoje tvrdnje. Čak šta više izlazim iz vlastitosti i dovodim u pitanje svaku svoju ideju jer ni na jednu se ja ne -------------------------------21


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

mogu svesti. Dovodim u pitanje i ovo dovođenje u pitanje. To je intelektualac – nesretnik koji živi nesiguran ni u postojeće ni u mogućnost spoznaje. Slažem se sa oba aktera slučaja. Slučaj 'Genij je asocijalna pojava' je vrlo inspirativan za razgovor. Samo su prividno protivurečni, u svojim diskusijama, profesorica istorije i profesor književnosti. Da treba pomno pratiti 'lavinu koja je krenula' i raspraviti, to je sigurno. Ali i razdvojiti krivice, ako krivice ima, na krivicu profesora i krivicu učenice. Podeljene krivice nema. Kriv je samo jedan – taj jedan je: profesor. U bilo kom kontekstu, gde su profesor i njegov učenik, krivica se ne može deliti. Kriv je samo jedan. Taj jedan je uvek stariji. Predlažem da o 'krivici' u ovom slučaju prvo glasamo na način koji predlažem.tj. prvo ide pitanje: Ko je kriv? Podeljena krivica ili nepodeljena tj. sam profesor. Ukoliko glasanjem utvrdimo da je kriv samo profesor, tada ćemo profesora staviti na dnevni red, tada kada završimo tekuće svoje poslove, za koje dobijamo lični dohodak. Raspravićemo neopterećenim trenutkom mature i obračunati, ako treba obračunavati, sa dešenom pojavom i njenim nosiocem. Rad sam video i rad je odličan. Ima sve potrebne metodološke elemente naučno istraživačkog rada: Uvodni deo, postavljanje teza, definisanje problema, izvođenje dokaza i zaključak sa dosegom izmene sveta. Literatura i citati su pravilno korišćeni. Ideje koje su unutra se mogu raspravljati ali to nije smisao maturskih radova. Plus onaj moj stav sa početka mog izlaganja – ergo: 'ja' devojke se ne može svesti na teze ovog rada. Da se vratim , na kraju na bitno ovog našeg SK sastančenja. Ukoliko utvrdimo da je krivica podeljena tada sam spreman i -------------------------22


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

ja da dam otkaz jer ne želim da radim u kolektivu koji bi da deli svoje krivice sa đacima. Široka je Jugoslavija – gde god da odem dobiću školski stan da stanujem i đake da ih učim. Sekretar OO SKJ: - Nekako mi, druže Ivane Lamas, vaš predlog sadrži i izvesnu dozu ucene. Ivan : - Tačno druže sekretare, ima i toga.Odlično ste to zapazili, druže sekretare. Da je profesor književnosti imao vašu moć zapažanja ne bi ni bilo ovog slučaja. Sekretar komiteta: Drugarice i drugovi, nemojmo rasplinjavati problem pa da ispadne da ga i nema. Otac Marije S. je bio na Golom otoku. Priznaćete da tada ovo prefinjeno spominjanje genijalnosti Tita ima sasvim drugačije konotacije. Iver ne pada daleko od posečenog stabla. Zar ne, Ivane? Ivan: - Kada male birokrate tumače visoku politiku ja uglavnom procenim da je došlo vreme pametne ćutnje. Prozivate me da kažem nešto pametno da bezbednjaci nisu džaba dolazili? Evo nešto: 'Roditelji jeli kiselo voće a deci trnu zubi.' Ivan zaćuta – postoji vreme ćutnje i vreme govora. Promašiš vreme kao da nisi ni postojao. Ideja je bila za druga vremena. Tek nedavno se slučio slučaj da je Ivan bio predložen za sekretara OOSK. Komitet nije dao saglasnost. Obrazloženje: u slučaju ratnih dejstava Sekretar ima uvid u vojne tajne a Ivan nije poverljiva osoba za tajne. Dakle: U slučaju rata Ivan ima dva neprijatelja: te nove koji dođu spreda i ove koji su već spreda.

Marija, Ivan (Dva meseca kasnije) Ivan: 'Čestitam na uspešno položenom prijemnom na faks.. Idemo na tvrđavu na večeru. Svira Janika i njegovi Cigani. Saglasna?' -------------------------------23


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

Marija: 'Idemo. Rekla sam kući da ću možda prespavati kod prijateljice. Treba da joj pomažem da spremi prijemni za Faks. Ona nije u prvom roku položila. Hoće da studira pozorišnu režiju...bla, bla.' Ivan: 'Nisam te nikada pitao za roditelje. Kako su oni? Šta rade?' Na jednoj sednici SK u školi bio je tvoj otac spominjan.' Marija: 'Mama je medicinska sestra. Radi u bolnici, hirurgija, instrumentalka je. Tata je inžinjer i u Americi je. Mislim da se oženio tamo. Ima decu – to znam. Šalje nam novac. Tako da nemam problema sa parama i ako me ne prime u Studentski dom. Imao je, ovde, neki problem. Bio je u zatvoru kao zbog Informbiroa sa osamnaest godina. Mama neće da priča, meni i bratu,o tome.Otišao je kada smo bili sasvim mali. 1966.godine je otišao. Ja sam imala šest godina, brat četiri. Čudno je to sa tatom. Imam sećanja koja su iskrivljena sa mišljenjima koja sam primala od mame, strica, ujaka, istoričarke. Rekla sam istoričarki jednom prilikom da su Informbirovci bili za Staljina - što je bila partijska disciplina. Radnički pokret čovečanstva je bio u pitanju. Odstupanje od tog ideala je egoizam tek grupe ljudi jedne države... a država odumire. Odumire, zar ne, profesore?' Ivan: 'Ništa od odumiranja. Jedu jedna drugu. Marks je zanemario faktor ljudskih strasti dominantne borilačke grupe. Vlast je iznad seksa, vlasništva a posebno rada. U radu fizički rad je svojom fizičnošću antidepresivan a intelektualan rad vuče najmanje u melanholične ponore neizvesnosti stvaranja.'

Kasnije. Marija: 'Ti si platio večeru, častio Cigane da pevaju Vino na usnama po mojoj želji a ja ću da platim sobu u jednom lepom Novosadskom hotelu u koji nas odvezeš. Htela bih čiste -------------------------24


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

čaršave i nedodirnute sapune. Važi?' Ivan: 'I ja sam mislio takvo nešto da predložim. Uzećemo taksi. Malo me uhvatilo vino i ne bih da vozim.' Hotelska soba. Leže na krevetu. Marija: 'Gradivo za tvoje časove sam spremala unapred, pre nego što ćeš predavati, da mogu opušteno da te slušam... i maštam. Dozvoljavaš mi da maštu pretvorim u realnost?' Ivan: 'Ti to možeš a da ja budem prisutan?' Marija: 'Ćuti. I ne pravi se mnogo blesav. Malo blesav mi odgovaraš.' Marija ispod čaršava počne da skida svoj i njegov donji deo donjeg veša. Svlačenje baš ne ide po Marijinoj mašti. Nekako ga je razgolitila, igra mu se sa penisom držeći za samo podnožje. Navlači mu neobrezanu kožicu do moguće rastegljivosti.

'Ej,' brani se Ivan. Penje mu se usnama ka licu, seda na penis stavljajući ga u sebe. Naginje se na Ivana gornjim delom tela. Ivan je okreće pod sebe i penetrira lagano pa sve brže i brže do zajedničkog orgazma. Isus i sv. Šime Isus: ' Šta se dešava sa njima dvoma? Ona gubi energiju. Šime: ' Upravo joj se tinjajući tumor aktivirao na hipofizi. Impulsi hipofiza- jajne ćelije, s vremena na vreme, uopšte ne idu. Kortizon joj hipofiza, na momente, uopšte ne proizvodi.' Isus: 'Odglumila je orgazam?' Šime: 'Odglumila. Klasika sa ženama. Instinktivno glume. Sada će Marija da misli da je kriva razlika u godinama. Proći će dvadeset godina dok otkrije tumor. Gubiće ambicije i za studije. Ivan-intelektualac će joj biti upozoravajuća greška. Prorediće susrete sa Ivanom. Još tri seksa u kolima, -------------------------------25


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

napustiće studije i udati se za majstora-alatničara Nemanju. Isus: 'Vidim. Nemanjin svesni deo svesti je skoro 11%. Duplo veći nego kod Ivana a tri puta viši nego što ga Marija ima. Nemanja uveliko koristi energiju univerzuma a ne obraća pažnju na male stvari iz svoje sfere interesovanja. Šime: 'Pozitivna energija Nemanje će Mariju usredsrediti na neke energije univerzuma. Neće povećati svoj svesni deo – ego – ali će doneti odluku da se bavi medicinom umesto engleskim jezikom. I iz prve će položiti prijemni ispit. Ja malo pripomogo (smeši se). Isus: 'Pripomogo si ti kod Marije podosta. Šta je u pitanju?'

Ivan, Marija (Dve godine kasnije) Ivan skreće auto u fruškogorsko šipražje. Marija se skida i čeka da on svuče pantalone do cipela. Marija (grleći Ivana i upijajući ga): ' Ne moraš da me paziš. Stavila sam zaštitu.' Ivan (nakon brzinskog autoseksa): 'Šta se dešava, Marija? Imaš li nekog pored mene. ' Marija: 'Ja tebe ne pitam imaš li nekog pored mene' Ivan: 'Imaš li?' Marija: 'Imam.' Ivan: '?' Marija: 'On je jednostavan mladić. Radi na strugu, svom strugu i pravi mašine za stolare i trakslere. Zarađuje mnogo i postojan je za porodicu. Udaću se za njega. Ovo nam je, tebi i meni, poslednje viđenje... U drugom sam stanju. Ivan: 'Sada si u drugom stanju.' Marija: 'Da, sada. Juče, danas, sutra. Sa njim. To je moja zaštita – u drugom sam stanju pa ne mogu preko tog stanja ponovo biti u drugom stanju. I to 'sa kim sam ostala u drugom -------------------------26


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

stanju' je rešeno. U to sam sigurna da ne misliš da ti se Isidora-iskustvo ponavlja. Ne bih mogla da moj muž briga decu koja nisu njegova.' Ivan: 'Gde sam pogrešio?' Marija: 'Nema greške kada se deca rađaju... Odjednom se desilo da ne želim komplikovan život... Tako sam se osećala još u onom hotelu kada smo slavili moju maturu i upis na faks. Bio je 'kvrc' u glavi. Kvrc mi izmeni predodređenu sudbinu ako su mi je preodredili. Iz radosti mladosti u zbiljnost odraslih. Ostarila sam te noći za mnogo starosti. Nemanja mi je tada bio samo dobar znalac. Dve godine je stariji od mene. Ima auto koji je sam kupio. Prišao mi je i bila sam umorna. Gotovo da sam mogla hodajući da zaspim. Držao me je za ruku i sprečavao da spavam. Razumevao je moj umor jer je i sam na kraju dana bivao premoren. Ustajao je rano i legao kasno da bi završio neku poručenu mašinu. I tako svaki dan. Pokazivao mi je kako je to velika igra veštine rada oka, prstiju i mašine. Zavolela sam njegovu jednostavnost. Nije za mene komplikovanost pojmova kao što sam u školi mislila... I nije, nemoj da pomisliš da jeste, razlika u novcu koji vas dvojica dobijate za jedan dan svoga života, bila presudna.' Ivan: 'Nismo baš morali sada da imamo kontak od ove vrste. Kako ćeš ovakva 'dečku-mužu'?' Marija: 'Šta da radim? Bilo mi te je žao u svom tom tvom isčekivanju moga tela. Nije strašno poprskati biće u ženskoj utrobi semenom tečnošću onog koga voliš. Tako kažu starinske pametne knjige.'(Marija se nasmeja svojoj dovitljivosti sa 'starinskim knjigama'). Ivan: 'Ne mogu da verujem da meni govoriš tako.' Marija: 'Eto, govorim - od svega što od naših reči ostaje neka to bude iskrenost. Hoću večno, barem takvo to večno, -------------------------------27


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

da budem sa tobom iskrena. Ti podnosiš istinu , ne, voliš istinu. Kao i ja. Možda ćeš nešto sasvim drugo shvatiti pomoću ovog što se meni dešava. Ne znam šta mi je. Ne mogu, Ivane, da volim svom svojom dužinom. To je strašno. Htela bih da sačuvam ljubav prema tebi iz đačke klupe. Ali, ne mogu. Šta mi je? Reci mi, molim te. Šta mi je? Ivan (gotovo izbezumljeno): 'Isuse, ne znam. Vidi li te ovakvom Nemanja? Marija: 'Nemanja nema razloga da uči da razumeva ovu vrstu entropije. A ne bi je ni izdržao. On je divlji čovek i misli da me je ulovio. Kao patku. Na zamku. Patkama divljim postavlja zamku. Žive ih lovi i pripitomljava. I mene je, misli, pripitomio. Kao da jeste... ne znam šta mi je. Šta mi je, Ivane? Ivan: 'Ne znam. Plače mi se.' Marija: ' Nadam se da se ova naša situacija neće mnogo puta ponavljati. A znam da će se ponavljati... U subotu se udajem. Ne želim da dođeš iz razloga što ne želim da lažem Nemanju. Laž samo za onoliko koliko ga se ne tičem.'

Ivan nije bio na Marijinom venčanju. Poslao je buket od 100 ruža. Mladenci su se pitali ko je to mogao da pošalje toliki buket. Nemanja je pokušavao da se pravda a Marija mu je protumačila 'gest ruže' sa rečima: 'Neko želi da budemo srećni. Nije bitno ko je. Ako mi želimo svima na svetu da budu srećni, kao i mi ovog časa, tada i neznanom želimo sreću i100 ruža .' Ivan, Danijela(mama Marijina) Ivan: 'Mladu ste kćerku udali, gospođo Danijela.' Danijela: 'Premladu, gospodine profesore. Zna ona šta radi. Ne bojim se ja za nju. Pomalo me je strah za Nemanju. Da ga, ova moja, ne izludi i odgura u pijance. Lepa, pametna, -------------------------28


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

slobodna. Bila je zaljubljena u vas. Da li ste to znali?' Ivan: ' Đaci se zaljubljuju u svoje profesore. To je bilo i biće. Na fakultetu će zakon privlačenja profesor-studentkinja da se legalizuje. Danijela: U gimnaziji još uvek nije. Ni punoletnicama nije dozvoljeno da 'upotrebljavaju' profesora u seksualne naume. Da li ste znali da je zaljubljena u vas?' Ivan proučavalački gleda 'gospođu'. Pita se da li je Marija razgovarala sa mamom o detaljima svoje post-zaljubljivosti u profesora. Ivan: 'Jesam. Rekla mi je ona sama.' Danijela: 'I udala se za nekog koga voli ali ne na tako opsesivan način. Pametno. Nema da je muči ljubomora i ostale napasti od žena koje su razasute po planeti da onespokojavaju porodice.' Ivan: 'Kako kod vas na poslu? Moj nesuđeni tast, Isidorin otac, je operisao, u vašoj bolnici, tumor hipofize i ugradio pejsmeker. Nisu hteli da rade tumor bez pejsmekera. Jeste li poznavali njega?' Danijela: 'Jesam. Mnogo zanimljiv i hrabar čovek. I ja bih sličnu operaciju trebala imati po mojoj simptoma-računaljki. Anamneza nam je gotovo identična. U jednom momentu je bio krajnje nezainteresovan za žene. Kao i ja danas za muškarce. (Sledi mala pauza tišine uz potpuno neusiljen Danijelin osmeh.) Imam predlog profesore. Da popijemo večeras, kod mene, kafu i po neko piće, od volje vam. Dolaze mi Nemanja, Marija i mali Damir pa kada odu možemo na miru popričati o filozofiji delova multimilijardito izdeljenog na organizme organizma.' Ivan: Zanimljiva konstrukcija teme za razgovor uz prethodnu napomenu da ste nezainteresovani za muškarce. Šalim se, -------------------------------29


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

naravno. (Sada Ivan osmehom obaspe Danijelu. Istom, malopređašnom njenom neusiljenošću.) Večeras mi odgovara ali malo kasnije. Mogu da dođem oko 20,30 h? Kada vam gosti dolaze? Da li to vreme odgovara?' Danijela: Odgovara. Reći ću Mariji da dođu što kasnije. Marija mi je nagovestila da ima nešto, važno, da mi obelodani. Nemanja voli da radi do kasno.... i, možemo li da ne persiramo jedno drugom. Znamo jedno za drugo već dovoljno vremena. Može? Ivan: 'Može.''

Upoznavanje

Na Danijelina vrata dolazi Ivan sa kutijom svežiš 'Pralina' i tri crvene ruže. Upoznavanje. Danijela u crvenom miniću i crvenim štiklicama. Samo da uzme tašnicu i da krene u izlazak. Damir je lep dvogodišnji dečkić. Prvi utisak Ivanov je da je to njegov sin. Marija je do zuba u drugom stanju. Sa tim Marijinim stanjem Ivan zna da nema baš ništa. Ženski mozak je čudo prirode. Nemanja sedi u trosedu, pridiže se, viši je od Ivana za desetak santimetara, suvonjav, čvrst. Danijela: 'Da te upoznam, Ivane, sa mojom Marijom, studenticom prve godine medicinskog fakulteta. To je bila novost koju je htela da mi saopšti. Za 'stomačić' znam već skoro devet meseci.' Ivan (Mariji): 'Stvarno studiraš medicinu? Filološki fakultet, engleski jezik, nije bio dobar izbor? Marija: 'Nije. Ja uglavnom, kada sam u situaciji da biram, izaberem loše. Nemanja (sa tonom šale): 'Posebno u slučaju 'Nemanja'.' -------------------------30


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

Marija: 'To nisam ni rekla ni pomislila iz prostog razloga što i nisam imala neki izbor. Od jednog jedan – izbor baš nije bio u problemu. Ostali kandidati nisu bili kandidati za 'na uvek'.' Danijela: 'Da te upoznam, Ivane, sa još jednim studentom medicine. Moj sin Aleksandar. Zajedno su polagali prijemni i položili 'za na budžet'.' U prostor dnevnog boravka ulazi mladić plave duge kose. Malo viši od Marije ali veoma isti. Aleksandar: 'Čuo sam za vas gosp.profesore. Ja sam išao u medicinsku školu pa me, po viđenju, ne poznajete. Mada mislim da znate za mene.' Mladić pruža ruku u stisak. Ivan je malo naglim pokretom prihvata . Razmišlja o intonaciji rečenice. Ima li u njoj, intonaciji, znaka da dečko zna za njegovu vezu sa Marijom? Danijela otvara bombonjeru i poslužuje prisutne. Danijela: 'Bilo nam je drago što ste nam popunili praznine dana, sada vas pozdravljamo, profesor i ja bi malo tražili 'intimnosti'. Ako vam odgovara? Aleksandar: 'Ja sam samo sišao da vas pozdravim a imam već nešto ranije dogovoreno u gradu pa moram da idem. Budite pozdravljeni, profesore. Mama, moj naklon tvojoj haljinici i mislim da si izborom garderobe nasmešila profesora.' Marija: 'Mi smo vas, profesore, malo podosta čekali da vas vidimo i vreme nam je već prošlo za da ostajemo. Mama, ne slušaj 'ljubomornog Sandra'. Suknja ti je predivna. Čim 'ovo čudo' izađe iz mene ja ću ti je uzeti da ushićujem Nemanjine drugare. Iste smo građe kada se ne bavimo dečurlijom.'(smeje se) Svi izlaze i odlaze. Danijela: 'Čime mogu da vas poslužim? (ulazi u šank dnevne vrlo prostrane prostorije). Spremila sam i malo hrane – masline i malo kačkavalj sira. Može aperitiv Čivas ili malo -------------------------------31


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

crnog vina? Ivan(Ivan seda u trosed): Može vino. Danijela stavi i pred sebe čašu crnog vina i seda pored Ivana. Marija Nemanja(Mariji): 'Kuda ćeš?' Marija: 'Budi u kolima sa Damirom. Daj mi deset minuta. Idem da špijuniram mamu. Otkuda da dovede mog profesora u kuću? Sumnjiva mi je, matorka, načisto.' Marija iz bašte prilazi prozoru dnevnog boravka i vidi kako na kauču sede Ivan i Danijela. Gutljaj vina i Danijela na čačkalicu nabode parče sira i prinosi usnama Ivana. Čuje Marija kako mama hvali sir. Ivan uze parče sira zajedno sa čačkalicom u svoje prste, pojede ga i krene da 'nabode' maslinu punjenu papričicom. Danijela diže čašu i gurka Ivana da podigne svoju čašu. Da nazdrave. Ona drži neku smišljenu, ko zna kad zdravicu, svojoj, na oca pametnoj, deci a lepoj na nju. Danijela iskapi vino a Ivan tek liznu. Marija: 'Joj, ako Ivan popije celu čašu neće ići kući do jutra.' Danijela ustaje i kreće prema šanku da uzme flašu vina. Marija: 'Vidi, matoru vešticu, kako njiše kukovima. Hej, matero, Ivan te ne gleda. Isčašićeš kuk, blesačo.' Ivan ipak podiže pogled. Marija: 'Gledaš, mamicu ti mušku, gledaš. To je moja mama, jadniče. Vidi kako se upiljio. Moram da se vratim i da 'zaboravim' nešto. Ala ćeš, Ivane, da mi objašnjavaš jednoga dana i neće ti proći fora: 'Sva si na mamu... stalno sam tražio u njenom pogledu tvoj pogled. Bla, bla... Ista si – ista sam ... samo šesnaest godina mlađa... Šta ja ovde radim? Koji je to šejtan ušao u mene? Pa on je stariji od moje mame dve godine.' Beba u Marijinom stomaku kao da je čula pomisli mamine i -------------------------32


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

ritne se. Marija zacvili. Marija: 'I ti već vidiš da ne valja to što primišljam. Evo iz ovih stopa idemo nazad tvom tati. Baš nas briga šta ovo dvoje matoraca radi.' Marija se vraća kolima Damir na zadnjem sedištu spava a Danijel sluša radio.

Marija(još priča sa sobom): 'Sutra ću da vidim da li je 'matora veštica' našla i pregledala moj dnevnik. Jebote, ako je našla tada zna sve ... i da je Damir Ivanov sin. Hiljadu posto zna. Zato je, matora veštica, Ivana tražila po gradu, našla način da mu se približi, nije joj to teško, lepoj i zgodnoj veštici na nevidljivoj metli. A Ivan blesav da ne može biti blesaviji. Biće rata... veliki rat... rat svetova.' (besni Marija.) Ulazi u auto i počinje da diše kao trudnice u predporođajnom trenutku. Marija: ' Fu, uf, fu, uf, fu, uf... Vozi me u bolnicu gde sam rodila Damira. Mislim da će brzo i ovaj napolje. Dosta se šegačio sa mnom tako da ne može da dobije po guzi. Fu, uf, fu, uf, fu, uf... Ulaze u bolnicu. Nemanja sav usplahiren uparkirava auto i trči na prijemno odelenje. Marija drži za ruku Damira i s vremena na vreme porodiljski diše. Prinose joj ležaj. Leže na njega i govori Nemanji da zove njenu mamu i da čuva Damira. Ginekolog konstatuje da ne vidi ništa od značajnih promena ovako 's polja' i kaže joj da ide na ultra zvuk. Nemanja je prati pogledom i govori da je mamu obavestio gde se nalaze i da mama dolazi čim pre. Doktor, Danijela, Nemanja, Ivan, Marija, Damir Dr.: 'Sve je uredu. Lažna uzbuna. Bebe su odlično.' Svi: 'Bebe?' -------------------------------33


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

Dr. : 'Imate blizance. Dečko i devojčica i odlično izgledaju.

Ivan, Danijela Ivan: 'Sa koliko ste godina rodili Mariju? Sa četrnaest?' Danijela: 'Ma gde? Sa mnogo više godina.' Ivan: 'Sa koliko mnogo više godina? Jedna godina više?' Danijela: ' Ne, dve godine više. Puih šesnaest sam imala kada sam je rodila a četrnaest kada sam bila, prvi put, sa njenim tatom. Petnaest zapravo.' Ivan: 'I sada si nezainteresovana za muškarce?' Danijela: 'Samo dok ne popijem čašu vina. Kada popijem čašu vina tada se pamet i ja pozdravimo i svako ide na svoju stranu.' Ivan: 'Kada uzmeš drugu čašu vina?' Danijela: 'Tada skinem štiklice i sednem na fotelju.' Tako i bi. Danijela skine štiklice, sede na fotelju preko puta Ivana, zaćuti, zamišljeno gleda u božansku boju vina u svojoj čaši, pogleda Ivana, podiže čašu uz susret sa njegovim pogledom, nasmeši mu se, jedva liznu vino. 'Vreme ćutanja,' pomisliše. Ivan ne shvata šta se dešava sa njegovim emocijama. Potpuna tumba. Pomisli kako bi sada bilo 'vreme ćutanja' pravo vreme. Otpi dobar gutljaj vina, pa zatim i ostatak. Ustade, naspe sebi vino čudne crno - crvene boje i bi tišina. Tišina koja je bila sve samo ne neugodna. Prelepa žena preko puta se namesti u fotelji tako da je sada sedela na vlastitim nogama kao obšivenim, u gornjem delu, crvenom suknjicom. Otpiše još po jedan maleni gutljaj, tišina im se unese u prostor dnevne sobe svom svojoj mirnoćom kao da i sami bogovi ne znaju šta da rade. Početak Videći sinovi Božji kćeri čovečije kako su lijepe uzimaše ih za -------------------------34


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

žene koje hteše (Prva knjiga Mojsijeva 6/2) A Gospod reče: Neće se duh moj dovijeka preti s ljudima, jer su tijelo.(Ibidem, 6/2)

Lilit će prva pripomoći svome tvorcu da sagleda kako je konstruisao negativnu energiju. Zavisnost od sebe samog je premostiva, reći će. Bog joj se osmehnuo. Lilit je stvorio kao ženu kao vlastitu zavisnost od koje ne zavisi. Stvorio ju je neuništivom energijom sa potpunom mogućnošću transformacije i sposobnošću rađanja na ženin način. Ananuci, videvši kako Bog gleda na ženu, napraviše Sekinu kao žensko prisustvo Boga na zemlji. Njegovo ali kroz prelome ženskog. I bi im Bog blagodaran na tom daru. Dar Bogu nije žrtva. Dar Bogu je dar kao I svaki dar. Žrtva je primitivno izvrtanje zahvale tvorcu pameću pagana (drevnih seljaka) o darivanju.

Bog i Sveti duh Sveti duh: -U početku rađanja planeta galaksije Mlečni put desio se stvarno Veliki prasak. Veliki prasak je prasak Tame u trenutku promene smera rotacije Tame. Možda bi i taj metod igre slučaja trebali menjati. U trenutku promene smera rotacije Tame desi se mirovanje. Mirovanje dovodi do praska. I bi svetlost! Nije bila loša ideja ali ima i boljih rešenja ako se odlučiš za njih. Demonstriraću ti.” Bog: “Jednom, ne sada. Idemo dalje. Sveti duh: -Tama ima svojstvo širenja. Tama je prirodna forma svetlosti. Svetlost je neprirodna forma tame. Svetlost -------------------------------35


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

ima težnju da se materijalizuje. Posle materijalizacije svetlosti dolazi zvuk i energija reči koje su zvuk. Zvuk je uvek za brzinu svetlosti posle svetlosti. Bog: -Dobro. Na čemu, od toga, sada radiš? Sveti duh: -Život unutar tamne materije mi je trenutni prioritet. Svet bez zvuka i svetlosti. Čista duhovnost lepote. Bez forme, svetla i senki, zvuka i tišine. Bog: -Život tela je nepotreban sa stanovišta širenja duha? I jedino ga stvaramo radi vlastite transformacije u zadovoljstva života tela. Sveti duh: - Da, možemo tako reći. I istraživanje u toj sferi naše potencije. Svet treće dimenzije je takav. Ljubav, kao stimulativno zadovoljstvo životne energije, nema svoj fiksirani prostor u ljudskom energetskom omotaču pa se strujeći, jureći, zujeći, kroz telo pretvara u seksualnost dodira. Energija ljubavi se kreće kroz energetski omotač nazamisivim brzinama. Bržim od trenutne. Može u isto vreme da bude na više mesta a da je samo jedno. Takvom brzinom. Bog: -Šta dalje radimo sa svešću i telom? Hoćemo li telo ljudi inkorporirati u duh ili i to ne znamo da radimo? Sveti duh: -Nema razloga da svest bude deo organizma akamoli organizam deo duha. Ovo sasvim odlično funkcioniše ovako kako smo postavili. Svest, kao deo duha, je deo energetskog prostora omotača čoveka. Najefektnije tako sve postojeće možemo smestiti u svako ljudsko biće, u njegov energetski omotač. Šta će ljudsko biće izvući iz ovog dara kojim smo ga darovali je poprilično i stvar stila života.

Organizam je unutar duha i duh ga prožima a da nije njegov organ. Bilo je vrlo stimulativno gledati stare Grke kako traže -------------------------36


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

organ melanholije. Melanholija je osnovna emocija dobrih ljudi. Duh tela je u njegovom omotaču energije. Organizam višestruko stalno komunicira sa svešću. Preko svesti sa duhom. Nepojmljivo mala količina energije duha poseduje sve što smo stvorili. Svaka čestica poseduje sve kao proces. Istina je proces i ne može se dati nikome na način kako ljudi daju jedan drugome grumen mermera ili zlata. Bog: -Mogli su Ananuci i bolje rešiti organizam a ne više od 50% da prepuste evoluciji i slučaju. Ni mene ne treba shvatati bikvalno. Kako sam jutros pod jednim dejstvom energija opsednut realizacijom nekih tvojih ideja a oni toliko prepustili slučaju. Sveti duh: -Mogli su bolje. Možda i nisu. Pretpostavka ljudska, da ono što nije bilo nije moglo ni biti, mnoge im dileme razrešava. I neka tako ostane. Kada se radi trenutnim brzinama postoji izvestan zaostatak u vremenu. Oni rade sa energijama da kada nešto prestane da postoji pre nego što nastane novo postojeće imaju tren kada nešto nije ni ono što je bilo ni ono što će biti. I ne uspevaju da stvore dva ista istoga. Ne bih im dao bolje mogućnosti jer neutemeljeno prelaze jednu dimenziju a imamo iskustvo sa tom pojavom. Ogromno vremena Ananuci su utrošili na žene. Lilit i Sekina ženama opasno okreću smer rotacije. Da ne dođe do ‘praska’ (smeje se). Mefistofeles je sebi napravi Sekinu, Isus Magdalenu a Jovan je po tvojoj volji pravio Evu, pa kada je video koga je napravio pokaje se što je nije za sebe stvorio već za Adama. Pa sada on zna kakvu muku muči. Eva trpi težinu ljudskog život i nanosi težinu svojih problema drugima a da ne zna za Jovanovu 'ljubavnu bolest' iz koje će samo zajedno izaći. Da ti ne objašnjavam... -------------------------------37


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

Bog: -Da porazgovaramo sa Isusom i Mefistofelesom? Sveti duh: -Ništa od toga. Ne znaju bolje. Ti razgovaraj, potreban si im da se leče govorom od nevažnosti. Ja moram na tamnu stranu onog što si stvorio, u tamnu materiju... Sveti duh(zastaje i nastavlja): - Možda da porazgovaraš sa Marijom Magdalenom. Introspekcijom je shvatila greške Ananuka, kao i Sekina, i sada se igra boginje Demetre. Marijino tumačenje mudrosti Kabale nije crkveno prihvaćeno jer je, po njihovom mišljenju, ‘Isus previše bio Jevrejin’. Marija Magdalena zna da je Kabala mudrost koju je Avram izneo iz Sumera, mesta koje su posetili Ananuci masovno uzimajući oblike čoveka i stvarajući žene. Tu su preterivali a i teško im pada u snalaženju to što si odredio da Ananuci ne stvaraju sve. Da se iz svega stvorenog rađanjem i evolucijom širi život na tome Sekina surovo insistira. Crkve, za njeno insistiranje, optužuju Mefistofelesa. Ni ne znaju za nju. Bog (podsmešljivo): -Mogao bi ti da skokneš na Planetu zemlju da izbisrtiš svoj duh. Sveti duh: -Da izbistrim duh? Šta ću sa bistrim duhom? Ne. Sve mora da je tu, da sam koncentrisan na to, pa da mogu sve krajeve da uvežem u jedan komplikovan čvor. Ljudska žena stimuliše do određenog momenta a onda ti okupira um. Bog: -Žena koju sam ti stvorio u tamnoj materiji, po tvojoj koncepciji, ne egzistira ni virtualno čim ti nije u sferi interesa? Sveti duh : -Da. Čista energija koja me drži. Ljude nismo tako stvorili zbog trodimenzionalnosti zemlje. Ženu je svako, po malo, popravljao. Hteo si da se žene samoproizvode i da Ananuci stvaraju ljude. Radim na tome da Ananucima damo zadovoljstvo uživanja -------------------------38


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

jedno u drugom da se i do njih dođe nekom deobom. Čoveka smo napravili da se umori u činu seksa. Dali smo mu san da se energija sinapsi presloži. Kod Ananuka umor izaziva mnoštvo negativnih posledica. A dati im mogućnost spavanja – pa spavali bi svo vreme. Ustajali umorni i hteli ponovo u san. Sadašnju situaciju gubljenja energije Ananuci nenadoknađuju nadprosečno snažnom ljubavlju za ciljem. Potrebna je i njima ljudska energija skoro u količini zavisnosti.Bog: -Hoćeš dati ovaj naš razgovor Marku u beležnicu. Sveti duh: Mora da mu pripomognem. Stvorio se oko njega zanimljiv eterski blok. San prvi Sare Magdalenine: Bog - Stvaranje života Vartolomej se pojavljuje Sari u san. Sara je kćerka Isusa Hrista i Marije iz Magdale – Magdalene. Vartolomej je jedan od 12 apostola Isusa Hrista. Vartolomej: - Ljudi su bića farme koja proizvodi energije koje su potrebne za stvaranje Bogu i Ananucima, njegovim saradnicima u stvaranju. Saro, Bog je ono što jeste. Bog je Apsolutno, neprekidno stvaralačko i transformišuće ‘ono što jeste’. Iz neizdiferencirane lepote, lepote kao takve, lepote po sebi, Bog permanentno izdvaja nove dimenzije koje su određujuće za nove svetove. Dimenzije koje je izdvojio iz osećanja za lepo, iz energije lepote, a koje si ti sposobna svojim predznanjima da shvatiš, su: respekt, ljubav i čast. Ne verujem da bi, danas, s obzirom da si biće čula, mogla pojmiti trenutne brzine kretanja energije koja ima duh. Svest i samosvest je na poseban način zbijenost energije unutar Duha. Ljudi, u svom energetskom omotaču, imaju Duh kosmosa. I to sav stvoreni i u potencijama Duh. -------------------------------39


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

Znanje o energetskom omotaču vam ne treba za svrhe da živite svojim životom, koje su vam Bog i Sveti duh odredili.

Boga je nemoguće kanonizirati jer on neprekidno stvara. Bog je otvoren za stvaranje toliko da ni on sam ne zna dimenzije koje će stvoriti i svetove koje konstituišu te dimenzije. Iz dela sledi delo. Crkvena znanja, posebno znanja umnih vladika, ozbiljno smetaju dubinskom razumevanju vere i Hristove muke čim pokušavaju da Tvorca shvate pomoću Isusa.

Bog prvo stvara Lilit a ne Adama. Lilit je žena, nije čovek. Ona je ljudsko biće, nije božansko. Tako i sve žene, kao Lilit, nisu čovek. Žena je žena. Kompatibilna sa čovekom. Tek u tom smislu je ljudsko biće. Dobro, ne samo u tom smislu. Sposobna je i da rodi čoveka, na primer. Bog Lilit stvara radi svog odmora i nadahnuća. Bog ništa ne stvara bez svojih razloga.

Zatim je Bog stvorio Adama. Želeći da Lilit ima stalnog pratioca, radi odmora i inspiracije koje je i Bogu potrebno, Bog stvara Adama za potrebe Lilit a ne obratno. Adam je čovek nije žena. On je ljudsko biće, nije božansko kao i Lilit što je žena i nije božansko biće. Adam je kompatibilan sa Lilit pa su u tom smislu pripadnici iste vrste živih organizama koji imaju svest o sebi.

Posle Lilit i Adama Bog stvara Ananuke. Ananuci nisu ljudi oni su božanska bića. Njihova svest nadilazi svest o sebi ljudi i žena i muškaraca. Neke Ananuke Bog -------------------------40


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

je stvorio iz anđela koji su stvoreni pre Lilit i Adama.

Ananuke Bog stvara da bi imao saradnike u stvaranju postojećeg. Mogu da se kreću trenutnom brzinom i imaju mogućnosti trenutne transformacije u energiju sredine u kojoj se nalaze. Prolazeći kroz sunce imaju karakteristike tog dela sunca kroz koji se kreću.

Isus je Ananuk. Može da se kreće kroz sve dimenzije trenutnim brzinama. Isus je stvaralačka energija dijalektike stvaranja. Hrist, pojam koji ljudi upotrebljvaju, je pojam u značenju – mesija. On je, Sara, tvoj otac. Mefistofeles je Ananuk. Mefistofeles je rušilačka energija dijalektike stvaranja. On se nije odmetnuo od Apsolutnog (to je nemoguće učiniti) već je on, takav kakav je, stvoren kao alternativa Isusu. Njih dvojica su duhovno jedinstvo suprotnosti. Obračun njihovih vrednosti u vremenu Armagedona daće novo jedinstvo suprotnosti. To je sistem stvaranja sa mnoštvom nepredvidljivih kombinacija koje je Apsolutni i hteo da uzrokuje praskom energija duhovnog u vremenu. Pavle je Ananuk. Pavle je čovek koga ljudi znaju kao svetog Pavla. Pavle se ne odvaja od Isusa Hrista. „Ne živim ja,“ reći će sveti Pavle, „nego Hristos u meni.“ Starac Šimun (sveti Šime) je Ananuk. Starac Šimun je svetac koji činodejstvuje među ljudima u obliku iluzije oslanjajući se na autosugestiju. Jovan Krstitelj je Ananuk. Jovan Krstitelj je od Adamovog rebra stvorio Evu. -------------------------------41


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

Jovan Krstitelj neprekidno prati Adamovu Evu kroz sve forme njene reinkarnacije. Jovan Krstitelj se kao Ananuk transformiše u oblik kojim bi bio najbliži Evi. Eva se tokom reinkarnacije ne seća prošlih života ali Jovan pamti sve detalje njenog i svog života i postojećeg uopšte. Eva, zajedno sa Adamom, je osuđena na reinkarnaciju do vremena Armagedona. Vartolomej - ja, ja sam Ananuk.

Da ti razjasnim zašto Ananuci stvaraju ljude. Nadam se da nećeš baš sav san zaboraviti. Potrudi se. Koji nam je motiv? Šta će nam ljudi? Stvaranje ljudi je zamisao Boga. Ananuci, slede ideje Boga u svom stvaranju. Ananuci stvaraju farmu ljudi na zemlji da bi uzimali od ljudi energije poštovanja, ljubavi i časti. Ljubav definišemo kao najviši ljudski izraz poštovanja. Beba u jastuku proizvodi klicu tog osećanja sa nadom da ga, onako bespomoćnog, to osećanje štiti. Energetski omotač mu je dat na poklon još sa samim susretom jajne ćelije i spermatozoida. Koji energetski omotač mu se daje je bitno a i nije bitno. Svi su isti i sadrže sve – samo oni koji se već 'korišćeni' sadrže vidljivije i iskustvo onih koji su ga koristili. Oni to iskustvo gotovo uopšte ne pamte sem u retkim izuzecima. To iskustvo nije izgubljeno, ono je u energetskom ogrtaču svih ljudskih bića samo usled beskrajnog broja mogućnosti ono se javlja u varijtetima, i nikada isto, jer dva ista ne mogu postojati zbog neprekidne izmene uticaja energija. Bog je jedan ali nikada isti. Bog je permanentno u stvaranju svetova novih dimenzija, -------------------------42


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

nezamislivih uvežbanom umu čoveka u tri dimenzije. Kod stvaranja Bog koristi energije koje svaki čovek proizvodi svojim jednostavnim životom. Te energije se dominantno nalaze unutar emocionalnog života čoveka. Emocije poštovanja, ljubavi i časti su dobre same po sebi i ne treba im kontekst da bi bile takve. Ananuci imaju način da tu energiju uzimaju kada je ljudi stvore. Drugačija određenja ljudi daju, bilo čemu, ukoliko je to nešto sposobno da izazove u njima emociju poštovanja, ljubavi ili osećanje časti ili ako te emocije ljudi nemaju. Bog je odredio da je osnovna dimenzija svega postojećeg lepota.

Lepota je najviša vrednost božanskog u Bogu. Bog je preneo svoj osećaj za lepo, kada je reč o galaksiji Mlečnom putu, ljudima (ženi Lilit i čoveku Adamu) i Ananucima. Njegov osećaj za lepo čovek ne može da dosegne zbog vlastite sporosti i života u tri dimenzije. Iskorak iz lepote tri dimenzije sveta ljudi, i nekakav spoj sa petom dimenzijom, može da se čini samo pomoću muzike. Ali je to iskorak. Ananuci i ljudi stvaraju svoj svet, bilo da je to svet za sebe ili svet za druge, iz svog osećaja za lepo. Svet naše farme ljudi, ljudi na Zemlji, organizovan je po sistemu isprepletenih krugova. Krugovi (siromašnih i bogatih, sistem krugova tajnih grupa, kriminogenih, slobodarskih, porobljivačkih, verskih, religijskih, tradicionalističkih, krugovi jezičkog pripadanja, sistem krugova predsedničkih država, kraljevskih država itd.) su igre slučaja, ali i našeg cilja, da vam uzmemo vašu proivodnju -------------------------------43


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

pozitivnih energija ljubavi, poštovanja i časti. Mi možemo sve da pratimo sa malim korišćenjem energije. Trenutno budemo na jednom mestu i na drugom. Vreme nam može imati maksimalno kašnjenje od beskonačno malo do 11munuta. Ako se desimo da vremena nema tada neće biti ni beskrajno malog kašnjenja. Mislim da Boga i Svetog duha ne opseda ukidanje vremena. Postojeće, njima stvoreno, ne bi izdržalo trenutak apsolutnog ukidanja vremena i prešlo bi u novu dimenziju energije. Jednostavno, zar ne? -

San drugi Sare Magdalenine: Ananuci – Stvaranje života - Ananuci prvo stvaraju Sekinu. Sekina je 'Božije prisustvo na zemlji'. Sekinu stvara Mefistofeles. Posle Sekine Ananuci stvaraju Evu - čovečicu. Evu od Adamovog rebra stvara Jovan Krstitelj. Bio je neodlučan kod stvaranja jer je hteo da stvori ženu za sebe. Ipak je stvorio ženu za Adama. Iz razlog Jovanove nedoumice Eva i njeni potomci nikada neće moći da se vežu samo za jedno ljudsko biće. Jovan Krstitelj, zbog teške griže savesti, kao Ananuk, Evu će pratiti sve do kraja Armagedona. Saloma biblijska mu seče glavu. Ne shvata tešku unutrašnju borbu sa sobom samog Jovana. Jovan je nadahnuo Isusa da stvori sebi Magdalenu, tvoju mamu Sara. Evu stvaraju od Adamovog rebra. Od Adamovog tela stvaraju Evu da bi 'ženskica' bila, što je više moguće, privržena telu muža. Eva to neće uspevati jer je ovaploćenje Jovanove nedoslednosti u odanosti. Eva je postala dominantna u odnosu na Adama. Žena stvorena od njegovih gena, zbog njegove prenaglašene -------------------------44


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

potrebe za ženom, postaje mu nadređeno. Svi naknadni pokušaji da se emocije njihovog odnosa usklade u njegovu korist pokazali su se nemogućim. Eva podnosi Adama, posle reinkarnacije trpi muškarce do određene granice a uz put se, sve čvršće, vezuje za decu emocijama koje ni ne sliče ljubavi. Kada sagleda u očima čoveka nagon za oplođenjem nje ona se igra. Igra koja nije na radost već na manipulaciju, zlostavljanje. Često, prečesto, Eva umrtljuje svoje telo do frigidnosti. Razboleva ga obolenjima od kojih se ne umire ali može da se štiti od čovekove navalentnosti. Sinovi, koje su rodili Adam i Eva - Kain i Lot žene se ženama koje je rodila Lilit. Žene Kaina i Lota poseduju sposobnosti velike imaginacije. Kada god bivaju oplođene crtaju u svojoj mašti čoveka koji je oplođava – gotovo nikada to nisu bili Kain i Lot – mada su oni fizički bili tu i jedini.

Odnos čoveka i žene postaje zamršen i složen. Nakon vrlo kratkog vremena njihova ljubav jednog za drugimje isisana iz njih. Rađa se ona, njihova ljubav, iznova i iznova, ali sada gurana čistom strašću. Muke tela, i žene i čoveka, stvaraju njihove ličnosti. Ličnost ne stvraju ugodnosti tela već njegova trpljenja. Isus je išao na krst da bi stvorio sebi autentičnu ljudsku ličnost. Iz ljubavi prema svojoj ženi, Mariji Magdaleni, koju je sam stvorio prema svom osećaju za ženu. Napravili su Ananuci i ljude po raznim delovima planete. Ljude različite rase. I praljude, Neandertalce i Kromanjonce, napraviše. Ove dve grupe praljudi nisu mogli da se međusobno množe. Greška u stvaranju ili eksperiment da se napusti gen Adama i Eve? Žene, koje su stvorili Ananuci, više podležu mentalnoj energiji -------------------------------45


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

Ananuka. Nešto nalik ‘ženskoj’ glavobolnoj i neurotičnoj nemoći pod energijom punog meseca. Telo žene ima više vode nego muško telo pa talasaju prožimajuću unutrašnju energiju. Energetski omotač ženi je dat posredstvom Lilit i Sekine. Od Lilit, koju je Bog stvorio, Ananuci uzimaju 'kod' žene za žene koje stvaraju. 'Kod' žene Lilit je vrlo širok. Žena, svojim kratkim životom, može da proživi tek nekoliko njenih karakteristika. Odabir karakteristika nužno pojavljuje različitost a različitost znači nestabilnost i nesigurnost. Život mora da ima slobodu reagovanja na različitosti u kojima nastaje i širi se. Samim tim ljudsko biće i žena moraju biti neizvesni a ne šematizovani. Ananuci mogu samo da pretpostavljaju da ono što je uzeto od čovečijeg tela (čovečica) da će biti vezano za čoveka. Pretpostavka im nije baš najpouzdanija. Saro, ukoliko zaboraviš san videću to kod našeg prvog susreta. Vežbaj malo usmeravanje sanjanja. Zapamćivanje sna mora da se desi u trenu buđenja – tada je moguća i mala rekapitulacija trenutno zaboravljenog. Doći ću još jednom u tvoj san. Moram da idem za Indiju. Zamoliću Lilit... najbolje da ti Magdalena dođe u san. Sada sanjaj patka koji vam se, pre neki dan, sam ušetao u mrežu koju ste mu nevešto postavile, da ga svojim rukama, ti i tvoje unučice, dodirujete. Ne daj ih dečacima u ruke – otkinuće mu glavu. -

Bog i Sekina, prvi susret Sekina posmatra Boga. Čeka da on upravi pogled prema njoj, što je znak da sluša samo nju, i da počne da referiše svoj uvid u zemaljska dešavanja. Bog (gleda Sekinu i mimo običajnog kod susreta sa njom joj govori): - Sekina, život na zemlji smo stvorili da taj život -------------------------46


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

proizvode energiju koju mogu da koristim u svojim novim stvaranjima. Nismo život stvorili bez svojih motiva i potreba. Onako, dosadno je meni i Svetom duhu pa da gledamo šta ljudi mogu da urade. Ti voliš da pričaš, iz običnih ljudskih razloga, da iz sebe izbaciš 'duhovne otrove' koji te nagrizaju iznutra. Ljudi se zato i druže – da kroz svoj govor drugome izbace nagomilanu lošu energiju. Svi ljudi vole da govore i da se druže. Zato i imaju prijatelje – da bez opasnosti, po svakodnevni život od toga šta govore, izdvoje iz svog energetskog omotača akumulirani duhovni negativni energetski balast. Sabesednik daje sebi istu slobodu. Vezani razgovori i razgovori o poslu imaju marginalni efekat sa aspekta stabilizovanja ličnosti čoveka putem reči koje sam govori. Nije loše ni sam sa sobom ’na glas’ govoriti. Posebno ženama je potrebna prijateljica u svrhu učvršćivanja vlastitog ega, stabilizovanja dnevne nesigurnosti. Ona je neprekidno u izlogu drugim ženama, tek zatim, čoveku. Čoveka mora da iritira ali i da ga i distancira. Nemoj ovaj put da mi baš celu filozofiju zemljana kazuješ. Pođi od toga da po nešto znam mada sam na zemlji samo tvojim prisustvom. Znam i od onog mog bivanja na zemlji kada Lilit i ja odlutama do lepe planete da uživam u njenom ženskom telu koje sam stvorio. Zemlja je mnogo ozbiljniji raj od raja gde sam usidrio Adama. Interesantniji je zbog opasnosti koje sam ostavio da postoje. Dakle ... (osmehuje se i misli: - Neće to biti lako.) Sekina (monolog) Sekina (uzbuđeno što joj se Bog prvi put obratio kao sebi jednakoj): -Dobro, dakle... -------------------------------47


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

Rađanjem dece na celoj planeti, pomoću žena, Ananuci pokreću, prema tvojoj ideji i Svetog duha, formiranje ljudske farme, žena se prubližava sadržinom čoveku. Ne znam kako će to ispasti. Kretanje energije ne zanima nikog do intelektualce. Oni su neznatna grupa, isposvađana, marginalizovana. Tako da je ta oblast zaštićena od saznavanja još za izvesno vreme. U to se ne mešamo isključivo po tvojoj direktivi. Ostavljeno je slučaju i evoluciji. Kraljeve ulice (kriminalci svih vrsta) ne stiže da zanima problematika kosmosa. Svi su snalažljivi pod stresom. Vođe su im osobe visokog kvocenta inteligencije. Stvoren im je, kao i svakom drugom čoveku i ženi,’kod’ verovanja, na način kako imaju i ’kod’ uma i emocija. Moraju da veruju kao što moraju da misle ili osećaju. Ne mogu drugačije sa svojim telom. Narodu ne veruju. Narod je u proseku idiot. Bogu i prijatelju veruju. Bog njihov je Ananuk ali oni to još nisu rasčistili sa sobom. Sve gluposti Ananuka ne tretiraju glupostima već smatraju da je to volja Boga koga ne razumeju. Sveštenik je vrlo čovek. To ulični kraljevi znaju kada ga doniraju.

Religije, civilizovanih društava, su nastavile svoje poslove institucionalizovanja i otuđivanja čoveka od čoveka pomoću vere, kroz sve veće i veće mnoštvo molitvenih domova. Sada je emocija kanonizirana i pretvorena u stav i predubeđenje, Na osnovama potrebe ljudi da veruju, stvoreni su uslovi za vrlo surova razračunavanja sa neistomišljenicima. Tako si hteo, da se ljudi potpuno prepuste slučaju i evoluciji. I slučaj i evolucija su tvoje delo. Njih si, takođe, sam stvorio. -------------------------48


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

Kovitlaju se ljudske emocije njihovim borbama za ideje organizovanja u porodice, nacije, države... sve se zbiva kako si hteo - slobodno prema njihovim motivima. Motiv im je večan– moć. Sticanje moći je evoluiralo ali ne naročito. Država je držva a vlast je vlast dok je države. Ljudi, naša stada, kristališu ljubav, respekt i čast kao energije. Mi te energije isisavamo. Ljudi je, malo emocionalno šepajući, nadoknađuju, stvaraju iznova, ponekad i jaču nego ikada pre. Nije baš bezbolno kad je uzimamo. Lome se, kako ko, ustvari. I bol je emocija koju si stvorio da je ljudi i, jedan dugome, nanose. Ženska struktura žene, delom koja je intuitivna, je vrlo šetajuća emocija. Žena kada više ne može da rađa decu, treći pol, preusmerava svoju emocionalnu strukturu na sigurnost vlastitog života i isigurnost opstajanja dece i porodice. Njeno tkivo,koje su Ananuci stvorili sa više vode od čovečijeg tela, je trajnije. Voda njenog tela je molekularne strukture leda, led na tridesetpet celzijusa, Ljudi kriminogene orjentisanosti žive bez nade za druge orjentacije. Druge životne pravce tretiraju postojanjem koji nije za žive. Kraljevi ulice znaju da mrze. Žestoko da mrze. Možda su po tome žestoki. Mrzitelji nikome ne mogu pomoći da raste. To im je obeležje. Njihova pojava završava sa njima. Atmosfera ulice je područje rata gde se nalazi sav ratni plen. Posle povratka sa ulice prepuni su lažnih sećanja iz koga se stvara magično mišljenje za novi dan koji počinje uveče. Vođe bi želele da nisu u istoj galaksiji sa podanicima. Život je duhovit kada ih bira za vođe. Prometeji na ulici žive za borbu. Teško im staviti okove. Pe-------------------------------49


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

vaju o slobodi kao o najlepšoj ženi. Ratnika ulice mir zbunjuje. Sva čula i energija im je u poslednjoj fazi napetosti kada ništa nije sumnjivo. Sumnjivo je da ništa nije sumnjivo. To nije ulica koja je život. Kama-sutrini su večni studenti. Ni taj kurs ne stižu da završe. Prerano se vide u čitulji. Svaki drugi kralj, među kraljevima ulice, mrda usnama dok čita. Hteo bi da se čuje. Kvarni su k’o bure zmija. Kolektivni individualitet je takav. Zmija individualnost. Teško je biti pojedinac u rulji. Realno, nema ih. Kontrolisali bi situaciju a ljude ne. Retku ring borbu dobiju kada uđu u ring. Ulične tuče su drugo. Kada protivnik padne a nema sudije da brani šut u glavu ležećem on će ga, normalno, šutnuti. Kao da su se rodili punoletni. Omerta, sicilijanskih kriminalaca zakon ćutanja, najjasnije funkcioniše kod Italijana i Japanaca. Kod Srba ne. Pravda je besmislena bez nepravde. Kraljevi ulice su uglavnom učesnici nepravde. I šta su izgubili? Sudbinu starosti. Nije ih život strahom ’ šta pod starost’ kaznio i podario taj najžešći žestoki udarac života – starost kao bolest. Sujeta je prvo njihovo osećanje i duboko im ušlo u dušu, u energetski njihov omotač. Ego im je preosetljiv. Kao latice bulke. Narcisoidnosti nisu skloni. Narcisoidnost je površina emocije doživljavanja sebe. Oni sebe doživljavaju u svojoj najdubljoj dubini emocije svoga ’ja’. Traže li problem? Nema problema. Nađu ženu i slede trag novca lovatora. Njihovi filosofi su Platon, Spinoza, Larošfuko i Kant. Ne čitaju -------------------------50


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

ih, nisu ih nikada ni čitali niti ne znaju za njih, ali kao i navdeni filozofi, imaju potpuno otsustvo razumevanja sapatnje. Koliko god bilo ljudi na planeti ljude ulice ne treba računati u tu brojku. Stvoreni su za situaciju ulice jer situacije ulice oni stvaraju. Nemaju veru po kojoj bi se identifikovali. Bog i svetac su Bog i svetac. Nisu za identifikovanje sa njima. Usavršavanje refleksa, snage i instinkta je suština njihova postojanja kada nisu na putu za Rim.. Tetovaže su ugravirana karaketristika tetoviranog kojom bi želeo da se karakteriše. Al Kaponea, ‘Škarface’, škarirana faca, je ideal za identifikaciju sebe. Koliko je Al otvoren u skrivanju besa tako su i oni. Bes je prirodni bumerang ushićenja. Ulična tetovaža face ima autonomni i trenutni publicitet. Tetovaža je stav, ideja kriminalca. Crtež tetovaže je misterija za neupućene kao i Đorđoneova Oluja. Gard je bitan. Sve ostalo je Oluja. Događaj je išao tako kako je išao a možda i nije. I onako svako ima svoje tumačenje prožeto vlastitim strahom. Ubijenih nema više. Njihov život je izmišljen i stalno se izmišlja u njihovim krugovima. Valuta koju nisu priznavali je ona najsumnjivija, budućnost. Više bi im odgovaralo da zemlja noću uspori svoje kretanje. Možda na moment i da se zaustavi. Kada spavaju da se definitivno zaustavi. Svako malo misle da se zemlja okreće u suprotnom smeru od smera u kom hodaju. Svejedno kom pravcu su se namerili. Da idu do kraja jednodimenzionalnog sebe, idu. Nijedan od njih nije imao slabo srce da bi samo jednom voleo. Prijatelj je remekdelo prirode ljudske vrste. Prijatelj je osoba sa kojom bi mogao učiniti zlo delo. -------------------------------51


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

U uličnim tučama se mnogo viče, kao nekada ratnici, To je prava elektrilizirana aktivnost kojom osetiš da euforija iz fizičkog napora razvija toleranciju bola. Bol postaje zadovoljstvo kada se endropin pojača. Probodeni nožem u pluća drži dršku noža dok ulazi u auto da što manje dragocene tečnosti iscuri dok stignu u Urgentni centar. Ulični kralj je bara sa sramnim unutrašnjim životom. Holokaust na ličnom nivou. Nesebičan se publikovati je moždana bolest. Ne pričaju zaravnjeno. Kakva im je misao tako ga i žive. Hrabrost je prva emocija. Često i poslednja. Fakultet je za one koji još ne znaju šta hoće. Sa malo godina su znali šta hoće. Dok su išli u prodavnicu ocu da kupe cgarete, znali su šta hoće. Da ocu donesu cogarete i da im novac ostane u džepu. Dobro i zlo je smišljeno da, uslovljeno situacijom, bude relativno. Pravda je jedna nepravda i pripada kriminalcima. Oni su oni koji jesu. Po tome su slični Bogu. Bog je ono što jeste. Stvarnosti nisu lišeni jer je oni oblikuju. Koa i ulicu što oblikuju. Ulica je ta stvarnost. Kada ih upotrebljavaju u ratovima, koji nisu njihovi, stvaraju svet koji totalno poznaju svet uličnih nadmetača. Kraljevi ulice su likovi erotsko-hazardnog ličnog kabarea, noć Starog zaveta. Zaludna zbornica duša koji su se dešavali na planeti. Svakodnevni život troši reči i ubogaljuje ih. Ulica reči do nepotrebnosti uprošćuje. Pokret postaje reč. Ulica je scenska situacija pokreta...-

Bog i Sekina, drugi susret Bog (se transformisao u ljudsko biće da bi mogao da komunicira sa Sekinom - prekida je.): - Sekina, vidim da smo na -------------------------52


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

zemlji prisutni,Ti i ja. Sada mi kaži šta hoćeš od mene? Sekina: - Dala sam ti argumente da kriminogenu svest, jednim svojim klikom ’Copy - Paste’, preneseš na podsvest ljudi beskrajnog broja galaksija, gde već imamo farme ljudi sa različitim varijacijama koje si stvorio. Htela bi da u podsvest njiima unesem kriminogenu svest kriminalaca planete Zemlje. Bog: - Zašto daješ prednost energiji kriminalaca? Sekina: - Zašto su kriminalci primarni uzorak ljudi za Ananuke? Za to ima više razloga. Prvo, zato što su najjednostavniji nosioci zla, energije rušenja, u kome je prepoznatljiva definicija dobra da je dobro potisnuto zlo. Drugo, kriminalci, 'ulični kraljevi', dobro ili zlo konstruišu iz socijalnih razloga, razloga nemanja i imanja. Oni su potencija društvenog 'praska'. Treće, ljude smo stvorili tako da su primarno emocionalna bića. Emocijama guše vlastiti um koji im je bitan za njihovo, unutar farme, postojanje. Za emotivanje ljubavi, respekta i osećanja časti to je, u ovoj fazi njihovog razvoja, malo važno. Kriminalci su do krajnjih svojih granica razvili sposobnost snalaženja u novoj situaciji, ono što oni zovu inteligencijom. Intelgincija im je postala emocija, instinkt ivotinje u ljudskoj formi. Osećaju opasnosti, strahove drugih i privrženosti, gen ratnika. Ostale karakteristike uma, sposobnost koncentracije na rešavanje problema, umeće naučnika; veština korišćenja malih kružnih mišića i malih vijuga mozga, koju imaju umetnici i na kraju igre rečima, koje su svojstvo literata i nekih posebnosti slučaja pronalazaštva nemaju. Emocionalna bića su jer ne znaju drugačije da budu ljudi. Ovo, što govorim je, naravno, kroki krokija. Četvrto su žene. Žene su moje područje posebnog interesovanja. Žene su u -------------------------------53


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

životu 'kriminalca' retko pre nego se kriminalac konačno kriminalizuje. One jesu, svojim telom, inspiracija da njen čovek pljačka, otima i ubija. Isto što su i Muze pesnicima. Nisu otvorene, prema sebi, u razumevanju nadahnuća koje zrači njihovo telo. Verbalno, do slepila brane, svoje kriminalce. Vezane su za izuzetnu napaljenost i svoga muža i njegovo osećanje porodice. Bolno otrežnjenje, želja za razvodom, nikada ne sledi. Prvo nemaju volju da budu trezne . Opijenost strašću je pravo, istinsko, pijanstvo žeme. Drugo same su izabrale lutalice za muža, intuitivno, zbog kratkog njegovog veka. Nema ko da im je dosadan u vlastitom starenju i transformaciji u treći pol. Spoznaju da je svet 'starleta' lociran upravo oko njihovih muževa ignorišu bez imalo okrnjenog respekta svoga muškarca. Normalno je, da takvog muškarca kao što je njen muškarac privlače druge žene. A ako je već tako onda je bolje da su to starlete koje nemaju moć da joj razbiju porodicu. Te žene, žene kraljeva ulice, su uslov na kome se mogu stvarati emocije koje su iznad dobra i zla. Kriminal daje posebnu dinamiku ljudi farme – gotovo je nužan. Dobro zlo ili zlo dobro nisu antinomije. Bog: - Dobro, dobro. Uradi to što si zamislila ali nemoj baš svima dirati podsvest. Pored mene i stalno stvaralački intrigantnog Svetog duha prepusti izvesne segmente stvaranja 'Bogu slučaja'. Ima li još šta? Sekina: - Još nešto. Mogu li da stupim u vezu sa ’ljudima koja su tvoje prisustvo u drugim galaksijama’ kao što sam ja na zemlji? Bog: - Pokušaj. Ja neću remetiti komunikaciju. To je veliko pomeranje tvoje malene energije. Nećeš imati dovoljno snažnu želju da odeš. Taj put je trenutan ali zahteva jako mnogo energije ‘ljubavi za susretom sa nepoznatim’. Ako ti -------------------------54


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

želja nema dovoljnu energiju, a kreneš, ulaziš u sferu slučaja, moći slučaja, i nepojmljivo, i za mene može da ti se izdešava. Sekina: - Za treći pol mogu li da uradim nešto? Bog: - Ne verujem. To je sve. Ljudi moraju da se obuče proučavanju 'sami sebe'. Ženi smo dali ograničen broj jajnih ćelija ako ne rađa potroši 12 jajnih ćelija godišnje. Ako rađa devet manje. Petoro dece to je četrdeset pet meseci odlaganja da bude treći pol. U proseku, naravno. Statistika više laže nego što govori istinu. To je bitna ideja slučaja. Ananuci su dobro uradili, za našu stvar, taj period života žene. Setita, prostora romantičarenja i sentimentalnosti kod ljudi ima mnogo ali nema razloga. Isusa su razapeli, sve je doživeo, i patnju i tugu sa Magdalenom, zna on kako sve to treba. Sam je izabrao da se kazni jer nije mogao da izdrži muke sa ženom Magdalenom, koju je, opet, sam stvorio, i svoju ljubomoru je stvorio. Smejao sam se, uzeo sam ljudski oblik da bih se smejao svome sinu, kada sam video kako ga Magdalena pati. Meduza je ona. Jedna od sestara Gorgone. Gourgous. Kosa od zmija koje su nastavak vijuga njena mozga. On bog, a slep. Slepilo od lepote žene. Muškarac je, sa lepom ženom, uvek pomalo mazohista. Priželjkuje da se pati a kada mu ona priđe tada mu se radost čini većom. Više se ne može znati o čoveku i ženi nego što Isus zna. Zna emociju. Razumeva, i umom i emocijama, emocije ljubavi, zaljubljenosti, ljubomore, sposobnosti žene da sve voli prema raspoloženju, da je najmanja sitničica odvrati od najvećih dela. Lepa žena ne može da bude ljubomorna, može da bude uvređena i povređena. Lep čovek može da ubije iz osećanja ljubomore. -------------------------------55


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

Dobro sam Lilit stvorio. Sve ima. Čovek njom ne može da vlada. Ni Adam, koji je stvoren u drugom položaju energija zvezda nego ona, koji je, za sve ostalo, jednak njoj, nema moći nad njom. Nije mu dovoljna kompaktnija konstitucija tela da joj ovlada emocijama.“ Apsolutni gubi ljudski oblik i nestaje.

Sekina: - Baš je lep. Nije čudo da bi Lilit legla sa njim. I ja bih. Bog: - Čujem te. Sekina: - Znaš da znam da me čuješ. Jesi li ležao sa Lilit? Bog: - Namerno si prečula kada sam ti na to pitanje odgovorio. Dešava se da oboje budemo u ljudskom obliku. Zanimao me je osećaj muškarca koji ima za ženom. Zato sam je i stvorio. Čovek nastavlja, moj postupak, u svojoj želji da svoju ženu oblikuje prema sebi. I drugi osećaj sam čoveku ugradio. Da kad god legne sa ženom da leže sa željom da joj stvori dete, stvori dete a ne da ženi naprave dete. Da ne budu ljubomorni to im nisam uspeo usaditi. Tek malom broju ljudi pa oni više deluju kao da su lepa žena koja teško da može da bude ljubomorna. Na koga da bude ljubomorna? Sekina: -Mogao bi da ispitaš i osećaj koji muškarac ima kada vara ženu. Sa mnom prevariš Lilit, na primer. Bog se smeje. Sekina: - Znam da sada , čim se smeješ, imaš ljudsku formu. Sada si ranjiv kao i čovek. Bog: - Mani se igre Samsona i Dalile. Ranjiv jesam kada sam u obliku čoveka. Sličim Ahileju, mislim, po njegovoj strasti za svojom Trojankom Briseidom. Ali... samo virtuelno. Ha, ha, ha. Lilit će te okovati. Sekina: - Ooo, znači imam šanse. Mogao bi da ispitaš i ljubomoru ako bi legao sa mnom. Lilit, ne verujem da je poštena, -------------------------56


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

ko ima vaginu teško može da bude pošten, tako je poštenje definisano, ali ne stiže da te vara jer puno radi. Ja sve stižem. Stigla bih i da te varam. Nema odgovora. Sekina ćuteći odlazi. Sekina (sama sebi): - Nisam stigla da ga putam za Adama. Gde li ga je smestio? Sutra ću nastaviti sa oblikovanjem podsvesnog i nesvenog u ljudi. Danas moram da saberem sve svoje emocije i misli. Kako živeti sve lepote koje život ljudi i Ananuka omogućava, pitanje je sad (i uvek). A lepi Bog ti je na dodir udaljen. Što mi dadoše telo žene ako je zabranjeno za upotrebu? Vidi sad primetih zašto je on lep. On se transformisao u muškarca prema mojoj predstavi lepog muškarca. Zato mi je srce odmah upalio. Zato je on Bog a ne ja. Lilit je stvorena čestica žene koja u sebi sadrži sve kombinacije koje se mogu izvesti sa ženskim duhom i telom. Lilit je pre prvobitnog greha i nije učestvovala u njemu. Lilit ne može da se saglasi sa dominacijom muškog principa čiji je nosilac Adam. Lilit i Adam su suprotnosti koji pomeraju odnose muško- ženskog koji bi trebao da bude jedinstvo suprotnosti. No ta suprotnost je odveć suprotna čim ih Bog ne sastavi. Gde li je smestio Adama a da ga Lilit ne vidi? Prepuna emocija i lepote odmeće se u osporavajuću energiju novostvorenom principu dobra zasnovanom na poslušnosti, molitvi, pokajanju iz razloga neposlušnosti i greha Adama i Eve. Ko su Lilit i Sekina Ko je Lilit? Lilit je ljudsko biće koje je večno, neuništivo, Apsolutni ju je stvorio, kreće se kroz sve dimenzije i u stalnoj je komunikaciji sa Apsolutnim. Opslužuje sve planete galaksija gde ima -------------------------------57


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

žena. Lilit ne prihvata da je dobro jedinstvo suprotnih polova, muškog i ženskog (koje je stvoreno iz muškog). Jedino moguće dobro je jedinstvo muškog – ženskog (koje je rođeno iz žene). Tragova Lilit-energije u svakodnevnom životu žena i odnosa muško-žensko je podosta. Feminizam je zasnovan na energiji Lilit.

Iz Markove beležnice: Sekina Sekina je stvorena žena. Nju stvaraju Ananuci 'kao božije prisustvo na zemlji'. Sekina je pozitivan lik žene (koja, slično Lilit, odija da se vezuje za Adama) odbija da se vezuje za jednog čoveka i postaje promiskuitetna. Sama sobom, načinom života muze, tako kako i Lilit postoji u svetu ljudi, je promiskuitetna. Sekina je sumnjala, opravdano, u krivicu Ananuka i Isusa – Hrista, u rušenju Jerusalima. Iz tih razloga je jedno vreme izbegavala kontakte sa Isusom Hristom, 'prvim među jednakima'. Rušenje (zlo) je temelj stvaranja novog. Novo je neizvesno sa stanovišta lepote. Dobro će biti, ono što jeste, potisnuto zlo. Lepota je uvek lepota i nije potisnuto ružno.Stvorena kao 'božije prisustvo na zemlji' ima prohodnost kroz sve dimenzije, Umeće da se transformiše, u bilo kuju formu ili da unese sebe u žene ili čoveka, je posebno usavršila. Poseduje sposobnost da komunicira direktno sa Bogom (Apsolutnim). Bog kod komunikacije sa 'svojim prisustvom na zemlji' uzima oblik čoveka. Sekina, kao i Lilit, je muza Homerova. Ona mu pokatkad učini nadahnuće. I Njegoševe su, njih dve, muze. Petra II Velikog od Gore Crne. On je bio kockar u duši a tek je uspevao da -------------------------58


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

voli da igra karte i bilijar. 'Bilijardu' je napravio za svoje gorštake, odmetnute da u ropstvu budu još jednom robovi i da se od žene i bitaka odmore. Lilit i Sekina Sekina: - Ne mogu sebi oprostiti što neke žene ne umem da navedem na puteve muškaraca koji su stihom zaslužili da budu voljeni od tih žena. Vladika Rade je jedan od tih i Branko sa Stražilova. I u pravu je Apsolutni...romantizma na farmi je toliko da im i ne treba da izlaze iza ograda farme. Lilit: - Što manje , draga, treba biti žena. Mnogo opasno nam je telo Bog dao ...još kada ga umrežimo tajnama... ni bogovi ne mogu da nam odole akamoli čovek. Čovek postaje jači kada mu žensko telo pokrene unutrašnje lučenje žljezda. Sekina: - Ima li još bogova osim Ananuka. Lilit: - Treba da ima. Adam ima moć da ih stvara. Nema moć da stvara žene. Može da ih rađa sa boginjama. Njegovi su oteli Sabinjanke za njega. On je od posebnog kova. Sekina: - Videla si ga? Lilit: - Da, videla. Čudak previše idealnog muškog tela. Izludio Evu. Nije to bilo kako Jevreji upisaše. Lilit i Bog Lilit se priseća kako nije prihvatila Adama za svoga pratioca i partnera. Mislila je da se Bog šali. Da je Bog Adama napravio za nju iz 'art humora' stvaranja. 'Art humor' je humor ima dve namere: prvo mu je da zasmeje tvorca smešne situacije reči i događanja. Lilit: - Meni si došao da podmećeš kič moral? Ne možeš se Duhu svetom smejati. Nadsmejaće te. I te leptirice od anđelčića, od kojih ništ' koristi do da lepršaju energiju. Daj im da rade nešto. Apsolutni: - Dobra ti je ideja. Stvoriću Ananuke, od nekih od -------------------------------59


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

njih, da rade . Ostali anđelčići neka se brinu o lepoti raja i sami sobom ga ulepšavaju. Oni su 'lepota radi lepote'. Lilit: - Eto, sada si već bolji. Inspirišem te. Zato si me i stvorio. Ti se lepo transformiši u čoveka kada mi ustreba čovek. Ja ću ti u svojoj glavi dati skicu kako da izgledaš. Važi? Apsolutni: -Važi. Lilit: - A Adamu, ovom 'kič biću', neka Ananuci naprave ženu. Apsolutni: - Zašto čoveka zoveš 'kič biće'? Lilit: - Pa pogledaj ga. Kada misli na lepu ženu nije sposoban ništa drugo da misli. Vodiće ženu kroz život a ići za njom. Kada se vodi valda se ide ispred onih ili onog koga vodiš. Apsolutni (Bog) Stvori Ananuke od anđela Isusa i Mefistofelesa i dade im da odluče ko će da napravi Evu Adamu. Dadoše to Jovanu Krstitelju.

Bog uze oblik muškarca, po skici čoveka u mašti Lilit, zagrli Lilit i odvede je u svoju postelju u kojoj kao ljudsko biće zna da predahne. Lilit, iz tog slučaja, rodi dve ćerke. Jovan Krstitelj stvori Evu (nema izbora, mora da sledi ideju Boga) da Adam ima ženu-čovečicu sa kojom će rađati ljudska bića. Stvorivši Evu desi se ljubav ali sa 'pogrešne' strane. Jovan se zaljubi u svoje delo a Adama obuze strast za Evinim telom koje mu, kao njegovoj ženi a po odluci Boga, pripada. Ove emocije, koje karakterišu stvaranje žene Adamove, ušle su, u svim mogućim varijetetima, i u odnose, od majke rođenih, rođenih ljudi.

Nijanse stvaranja pojedinačnog i posebnog su naum Apsolutnog koje prepušta Ananucima i 'Bogu slučaju'. Ratko i Danijela -------------------------60


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

Ratko (očajan, šalje Danijeli Fb poruku): - Zaljubi se u mene već jednom, u p. materinu. Danijela (besno odgovara Ratku): - Neću da se zaljubim. To mi više ne treba u životu. Ratko leži u krevetu, ledeno, klima zimi ne greje, depresija ga hvata svako malo, ili je to melanholija, nešto tužno jeste, diže tegove i da se zagreje i da odagna depresiju. Ona hoće druženje da razgovaraju, razgovaraju, razgovaraju. Nije on ispovednik. Pišu oboje ali životi su im različti i to je kao da piše samo ona. Ono što on napiše daleko joj je kao asteroid koji će udariti u Zemaljski mesec kroz hiljadu svetlosnih godina. Kada Ratko počne o bridžu, kao kocki, ona dobije neku modricu na licu, odmah ispod desnog oka. Muž joj je bio kartaroš. Nije bio kockar. Bio je vrhunski poznavac otvaranja kasa svih ‘marki’: Čim se pokaže mogućnost ulaska u zlataru pozivaju njega da uradi otvaranje kase. Tal bude popriličan (tal - deo koji kockari i lopovi dobiju kada se podeli plen). Iz krađe od pre trideset godina u Tokiju tal mu još uvek stoji u šteku (mesto gde je sakriven novac ili zlato).On da ode u Kovilj na vašar i da ne ukrade ništa? Pa da ga Radomir Antić polomi na dvoje kao lebac. Danijela: - Kada se žena poda muškarcu gubi pola svoje moći nad njim. Ratko: - Zanimljiva nebitna hipoteza jer taj deo moći ženi ne treba. On ženu deformiše. Danijela: - Hoću da budem deformisana. Ratko: - Svađala bi se? Danijela: - Da... Uz svakog muškarca mogu da ovlažim. Ratko: - Zašto mi to govoriš? Danijela: - Govorim ti, oronuli, zbog strasti. Ratko: - Surova si? Danijela: - Da… Homer i Njegoš mole muzu za malo pameti. -------------------------------61


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

Muze nemaju pameti. Imaju samo strasti. Nemoj tražiti kod mene pameti. Traži strasti. Treba li ti? Ratko: - Misliš da mi je strast kocke, koju sam ostavio, pomerila interes za žensko telo? Danijela: - To, koliko ja znam, kod kockara ide u paketu. Ratko: - Verovatno si u pravu. Samo ja to ne znam. Strast prema ženi, kao takva, po sebi, kod mene ne postoji. Žensko telo koje me je nadahnjivalo je imalo i ima svoje ime i prezime. Iz Markove beležnice: Ko su Danijela i Ratko

Ko su Danijela i Ratko Svetski kockarski putnik, kockarska varalica na naučnoj osnovi, obožavalac istočnjačke filozofije, utrenirani borac Aikida. Ceo život oženjen jednom ženom, nezainteresovan za druge žene. Ne želi da na ženi gubi, načinom sportskog života, akumuliranu energiju. Kocka ga ne zanima. Isključivo ga zanima prevara u kocki. Pola života provodi sa kockarima kladeći se na svoju veštinu i njihove slabosti. U kockarima je našao izvore sigurnih prihoda ali i inspiraciju za brojne svoje knjige o psihologiji igara sa kartama, kockicama. Kocka u živo traži i poznavanje ličnosti kockara. U toj oblasti ne pomaže naivno poznavanje Puškina ni razumevanje strasti Dostojevskog.

Najveći nekarakter je akumuliran u kockaru. Ratko to zna i, bez ikakve griže savesti, svakog kockara spreman je da vara i prevari. Neobrazovane prevarante izbegava koliko je to moguće u društvu gde se uglavnom svi poznaju. -------------------------62


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

Nepodnošljiva lakoća postojanja nije data nikom, pa ni Ratku, ma šta Milan Kundera o tome pisao. U 61.godini njegovog života ubijena mu je tridesetdevetogodišnja žena i jedinica, šesnaestogodišnja kćerka. Ubistvo se desilo, prilikom oružane pljačke, u njihovom stanu u Njujorku. Toga trenutka on je bio u Beogradu. Iz stana, koji je sav ispreturan, nestala su dva kofera puna opreme za prevare u kocki. Nestao je uređaj koji je konstruisao za dirigovanje kockicama u igri Barbut i ‘Seven and eleven’ – uprošćenoj varijanti Crapsa. Na tom uređaju radilo je desetak inžinjera, koje je dobro plaćao, a da oni pojedinačno nisu znali uopšte šta prave. Ratko je i sam diplomirani inžinjer. Njujorška policija je zapečatila stan. Čekali su da on iz Beograda dođe i utvrdi šta je sve nestalo. Bilo je očigledno da ubice nisu provaljivali, pušteni su u stan, kamere u stanu su skinute, i odnošene. Ratko zna kako podzemlje funkcioniše; osveta ga nije zanimala jer to nema kraja. Odlučio je: ta etapa njegovog života je završena.

Posle ubistva i napuštanja kockarskih prevara prioriteti njegovog životnog puta se pomeraju na trening fizičkog maltretiranja vlastitog tela i usavršavanje borilačkih udaraca Aikuda. Aikido je sistem odbrane. Sada je u Aikidu kao u religiji, monah. Tako se i oblači. Svoj vlastiti guru. Kockarske prevare ostavio je za navek. Živi od nešto ušteđevine, po neke naplate starog duga, ženine penzije, i životnog osiguranja. Osiguranje je imao preko žene, vrlo talentovane slikarke. -------------------------------63


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

I sada… u njegovoj 71.godini u njegov život ulazi Danijela. Dnijela-udar pecnuo mu je visoko utrenirano telo sasvim za drugu vrstu odbrane. Napadnut je vlastitim emocijama sa kojima nema pojma. Danijela je mlađa od njega 21.godinu, pisac, slikar, udovica, majka dve vrlo odrasle kćerke, prelepa, visoka, duge crne kose, dugačkih nogu i ruku da ceo svet može da zagrli. Samo ako bi imala volje da ga grli. Smrt muža ju je zatekla u trenutku kada su je beogradski dripci - slikari opsedali da ih poseti u slikarskoj nekoj koloniji. Muž joj je poginuo, u blizini Sremskih Karlovaca. Sa ženskom osobom bio je u kolima. Ženskica je pobegla iz prevrnutog automobila. Ostalo je nešto šminke koja nije Danijelina. Danijelu i Ratka upoznaje sveštenik crkve Sv. Marka. Došli su da prilože nešto novca crkvi. Izlaze zajedno iz kancelarije sveštenika. Danijelu sačekuje prijateljica. Danijela (Ratku): “Ovo je moja prijateljica Janja.” Ratko: “Drago mi je, Ratko.” Danijela: “Mi smo sa kolima ako vam treba prevoz u nekom našem pravcu prema Zemunu?” Ratko ispitivački gleda Danijelu. Pita se da li je moguće da ga ne prepoznaje.

U Zemunu Ratko pozove gospođe na piće. One ‘začuđujuće’ pristaju. Prvo je on, ‘začuđujuće’, došao u Zemun a stanuje u Beogradu. Danijela: “Da odemo do Muke? Nije baš u Zemunu ali tu je.” Ratko: “Važi.” Prijateljica startuje auto i idu na Novi Beograd. Kafić kod Muke. Jusuf, Jusa,brat Mukin. ubijen je kada je izlazio iz ovog kafića. Muka prilazi Danijeli i pozdravlja je. -------------------------64


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

Muka (gleda Ratka):“Vi ste Božo?” Ratko: “Ne, ja sam Ratko.” Muka oćuti mogući komentar. Ratko je imao nadimak ‘Božo’. Malo njih je znalo njegovo pravo ime. Posle izvesnog vremena gospođe bi da idu, Ratko bi da ostane. Pozdravljaju se. Ratko i Danijela razmenjuju brojeve telefona. Muka: “Misliš da te nije prepoznala?” Ratko: “Ko?” Muka: “Danijela je žena pokojnog Krce. Kod mene dođe, popije kafu, i ide svojim pijanim slikarima u galerije. Svi bi da joj se uvale u bedra. Misle da je Krca ostavio mnogo žutog (zlatan nakit) a ona zna ‘štek’.“ Ratko: “Vi koji ste braća velikim kriminalcima ste velike babe. Samo pričate, pričate i uveče jutarnja priča narasla iz kifle u pogaču. Mani me toga. Ne učestvujem.” Ratko odlazi taksijem za Beograd. Leže u ledeni krevet, ne pali glupu letnju klimu. Telefon zvoni. Danijela. Ratko: “Kako si Danijela?” Danijela: “Odlično, Božo. Moramo da razgovaramo. Vidimo se kod tebe, odmah. Gde si?” Ratko opiše kako se kod njega dolazi i ulazi. Ostaviće ključ u vratima a ona kada uđe neka zaključa vrata. Danijela: “Dolazim za toliko koliko treba taksiju da dođe.” Sastanak se pretvorio u dvomesečno svakodnevno viđanje.

Ratko zna da je Danijela nešto htela, još kod prvog dolaska, a onda odustala da to, što je htela, hoće. Da nije Mukina ‘istina’ o šteku Danijelina istina? Susreti su se pretvorili u kilometarsko dopisivanje. Ratko vidi da ako se sve nastavi tako kako je krenulo da od ‘ljubavi’ neće biti ništa i da će ih biti sramota da se skinu jedno pred drugim. Danijela kao da mu je gledala tok svesti. -------------------------------65


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

Danijela: “Neću više dolaziti u tvoj stan.” Ratko: “Eto ti sad! Imaš li koga? Reci mi kakav rat da ratujem? Danijela: “Nijedan. Star si.” Ratko: “Sud mediokriteta. Opraštam ti.” Prođe novih mesec dana Danijela se ne javlja ni FB porukama. I odjednom poruka stiže. Ratko neće da je otvori. Stiže SMS poruka. Danijela: “Moramo da se vidimo.” Ratko: “Ne moramo.” Stiže nova poruka Ratko je ne otvara. Završi sa večerom, šunka sa jajima, u obližnjem restoranu, kupi pola litre kefira za uz put i kreće brzim korakom, po totalnoj hladnoći, svome stanu u visokom potkrovlju zgrade na Dorćolu. Ispred zgrade stoji Danijeline prijateljice auto, upaljen, toplo njima dvema u autu. Iz auta izlazi Danijela, prilazi mu na ulaznim vratima. Prijateljica trubne, odlazi, Danijela i Ratko joj odmahnu, u pozdrav, rukom i ulaze u zgradu. Danijela: “Ako neće breg Muhamedu…” Ratko: “Jeste. Izvoli.” U stanu. Led ledeni. Ratko skida cipele, čarape, pantalone i uskače u krevet. Danijela: “Ti znaš šta radiš?” Ratko: “Da. Spreman da prihvatim tvoje strasti.” Ratko (posle male pauze): Jedino mesto gde je toplo u ovom stanu je ispod dunje (debeli, od guščijeg perja, pokrivač). Izvolite gospođo sledite me” Danijela se skida od pojasa nadole i u gaćicama uleće u krevet. Danijela: “Brrr.” -------------------------66


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

Ratko: “Sada prvo zagrevanje ruke.” Uzima Danijelinu ruku i stavlja je u svoje gaće. Danijela: “Toplo.” Svoju ruku Ratko stavlja Danijeli na unutrašnju stranu njene butane. Danijela je drugom butinom pritisne. Ratko: “Uuu, ovde je sto stepeni.” Danijela: “Bude i toplije.” Posle svega i svačega od Kama Sutra uzvikivanja i preklapanja. Danijela: “Da skinemo i ovo gornje.” Ratko: “Hoćemo, na leto.” Nastavak i poslednji grč. Leže opušteni, zagrljeni, ledeni Danijelin nos uz zaleđeni Ratkov. Ratko: “Vama ženama od ‘strasti’ ne treba predigravanje. Odmah mokre do kolena.” Danijela: “Takav je običaj kod mene.” Ratko: “Lep običaj. Sada, kada si pola moći nada mnom 'izgubiila', lakše se diše. Imaš li pasoš?” Danijela: “Imam. Zašto?” Ratko: “Sledeće nedelje, Ti i ja, idemo u Las Vegas da se venčamo. A i da uzmem nešto para. Tamo imam štek.” Danijela: “Šta nam treba od dokumenata za venčanje?” Ratko: “U Vegasu ništa. Ja sam državljanin Amerike. Samo kažemo ko smo i šta hoćemo. To je Amerika.” Danijela: “Dobro. Da se onda venčamo u Vegasu. I ja tamo imam Krcin, a sada moj, štek.” Sekina, Magdalena, Isus Nazarećanin Sekina (Magadeleni u Magadalenin unutrašnji razgovor): “Ko ti je taj što bi da te kupi? Je li to onaj što mislim da jeste?” Magdalena (razgovara sama sa sobom): Vidi Isusa iz Nazareta. Moj lepotan došao do novca pa bi da me iznajmi -------------------------------67


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

na sat vremena. Neće skupiti za dva sata a za ceo dan da ni pomislim. Dala bi ja njemu i džabe koliko je lep. Onako za ljubav. Ali posao je posao. Voli on mene volim i ja njega. Voli i da me unajmi. Kupio je moje umeće ljubavi. On ne mora da se trudi oko mene . Samo ja oko njega. Neka mu bude. Samo ti lezi lepotane sad će Magda da te digne u nebo. On svoju emociju suzio na mene a ja se ni bih sužavala.” Isus: “Kako je Magdalena?” Magdalena: “Lepo, lepotane moj. Odvešću te u tamu mojih prostorija da vidiš svetlo. Tamo ćeš mi platiti. Jesi li doneo puno para da ne moram baš sa svakim da se trudim? Da muškarce malo preberem po svojoj strasti i po telu da ne bude gladno. Glad mi je beskrajna a ruke večno prazne.” Isus: “Pa nemm baš puno novca. Malo se plaća ovaj moj posao.” Magadelna: “Nema veze. Koliko je toliko je. Hajdemo!” Hvata ga za mišicu i povlači sa sobom u svoje odaje. Sekina ostavlja deo svoje energije u Magdaleni i odlazi. Iz Markove beležnice: Disidenti i anarhisti; Ko je Marija Magdalena, Ko je Sara, Ko je Karpokrat, Kćerka i supruga Sara, Markelina, Sveta Eulalija, Hipatija, Reinkarnacija, Karpokrat-ovci Ko je Marija Magdalena Marija iz Magdale rođena je od oca i majke, žena-čovečica. Barem tako ona misli. Kao prostitutka na zemlji ona je ljubavnica i Isusa Hrista. Barem tako ona misli. Rađa ćerku Saru, Isusovu kćerku. Isus Magdalenu uznosi, posle svoga uskrsnuća, u četvrtu dimenziju i ona postaje Ananuk. Magdalena je autentična, -------------------------68


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

prirodna žena-čovečica, kojoj Sekina daje često svoj identitet. Magdalena ima dvojnu ličnost. Ona ima svoju vlastitu ličnost, ličnost Marije iz Magdale i povremeno joj Sekina, transformišući se, daje neke svoje osobitosti. Magdalena je jača osoba od Isusa Hrista koji kada se oblikuje u ljudsko biće ne može da se oslobodi svoje strasti, zavisnosti od žene. Večno je zaljubljen. Samo što se ne okameni nad Magdalenom, kao Narcis nad rekom u kojoj je video svoj lik. Magdalena svoju strast kontroliše maštom.

Ko je Sara Rođena ćerka Isusa Hrista i Marije iz Magdale. Ona je umetničko delo energije ljubavi. Ženska snaga moći lepote ovaploćene u razumu, veri i osećanju za lepo. Rodila je tri kćerke. Ona je večna žena kojoj njen otac, Isus Hrist, ne dozvoljava da' ispusti dušu' od ljudskog tela i pređe u Ananuke. Isus, odnosom prema svojoj jedinoj kćerki, vrednuje najvišim superlativima ljudski život. Čovek i žena upućeni su jedno na drugo, žena obogaćuje i rađa ljudski život. Čovek u tome saučestvuje sudbonosnije nego što misli. Sara će se direktno samotransformisati ili samoreinkarnirati u neku na svetu, toga časa, rođenu žensku bebu. Formirati bebin energetski omotač sa potpunim sećanjem iskustava vlastitog postojanja. Živi na Zemlji i brine 'čudne' brige žena. Poslednja njena samoreinkarnacija je u Sari, kćerci Isidore i Ivana Lamasa. Posle egzekucije nad njenim mužem Karpokratom postaje vamp i fatalna žena. Svaka žena, za nekog muškarca, može da bude fatalna. Kada se žena transformiše u fatalno svoga muškarca on gubi identitet na kome je radio i postaje niko – u najboljem slučaju -------------------------------69


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

alkoholičar, narkoman ili kockar. U životu mnogih bitnih muškaraca ljudske ciovilizacije žene su samotransformaciju u fatalno doživljavale gotovo kao dužnost. Fatalnost, nije nešto imanentno fatalnoj ženi, već je to muška iluzija stvorena nadprosečnom pohlepom muškaraca, iz njene okoline, za njom i njenim telom. Kada se samoinkarnira, ili već kako se zove taj njen postupak svojstven samo njoj, u Markelinu, Svetu Eulaliju i Hipatiju ona razumeva besmislenost pogibljnosti da se ugurava, kroz svoju istoriju žene, u svet ideja prvog od svojih muževa Karpokrata. Pokušavajući da shvati duhovni svet muškarca, bića koja su utemeljena na telu žene, shvatila je bit ideje Boga. Bez žene muškarci nemaju oslonca a toliko ženu društveno nipodaštavaju. Zašto? Bog ih nije napustio već neće da se meša u žensku slobodu. Pa učestvujmo u svom životu. Muškarac, koji joj je oduzeo nevinost, kao kćerci Magdalene i Isusa Hrista, prvi prosuo seme u njenu mogućnost da se ostvari kao majka, za očekivati je, da bude jedini njoj i ona njemu jedina. Ali on je otišao, nadahnut njom, na svoj put istine. Iz osećanja prema dužnosti prema svome rodu ona će biti verna žena. Ona počinje da se igra muškarcima, kao muškim telom koje je kompatibilno njenom ženskom teluu, u svim životima, posle pogibije svoga muža Karpokrata. Izbor muškarca i igra sa njima nikada joj neće biti problem. Ima natprirodnu lepotu žene. Drugi muškarac je, posle prvog, ušao u ženu. Ušao zašto? Za zadovoljstvo koje ne može biti iskreno uz saznanje da žena koja mu pruža najskrivenije zadovoljstvo to isto zadovoljstvo, na isti način, pružala i drugom. Te emocije su mutne, lažljive, obmanjujuće, samoobmanjujuće. Nije žensko -------------------------70


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

telo cvet ruže da svi uživaju u njenoj boji već je ona cvet žene koji je na uživanje jednom muškarcu – a ako taj jedan odlazi po ženskim cvetovima kao insekt po cvetovima ruže onda on i nije ništa drugo do insekt. Šta drugo muškarcu uraditi do priznati mu status insekta koji je, slobodno, sam izabrao? Isus, njen otac, će joj reći da je fatalna za muškarce. Ima u licu i telu boje koje privlače 'insekte'. Nije svetlo lampe koje može da sprži svoje letače, ima, kao i deca Lilit i Sekine, više slobode nego Ananuk. Imaju slobodu deca bogova ili Boga jedinoga da pokažu beskraje lepote slobode koju je Bog stvorio i obavezu da dosegnu vlastito napredovanje u slobodi.

Sara misli da je čista srca i u pristupu svome mužu. Kada je shvatila bunt muža, koji ne priznaje ni jedan zakon i ni jedan moral, shvatila je i sebe, pogrešnost sebe koju je njen otac formirao a ne njen muž. Muž je čovek kome se povinuje i koji je u hijerarhiji njih dvoje onaj koji se sledi. Nije to više otac. Otac je bio zamena dok se ne pojavi On. Prihvata muževljeve istine, ne priznaje ni ona ni jedan zakon i ni jedan moral, i time je učinila, na radikalan način, na način svoga muža, isto što i lilit i Sekina i njena majka prema očevima svoje dece. Žena je delo svoga čoveka. Sve će to biti u njenom arhe-nesvesnom koje ponekad privuče životno dešavanje, pa joj svesti stavi na uvid. Znakove nasred puta, koje žene obilaze kao slepac što obiđe prepreku kada na nju dođe, treba čitati i ne slušati druga tumačenja do tumačenja svog muža. Ukoliko su druga tumačenja tada se taj par razilazi ili nastavlja život otuđenih dvoje jedno od drugog. -------------------------------71


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

Ko je Karpokrat Karpokrat je prvo otac Sarinih kćerki. Gnostik i prognanik živi sam u skrivenoj pećini u blizini Marseja. Jedino ga Sara posećuje, donosi mu hranu, i svojom ogromnom ljubavlju mu održava volju za životom, učvršćuje ga u njegovoj veri u Boga i zaklanja ga, kao zaklanjač, od vladara Rima i crkve 'koji ne znaju šta rade'. Karpokrat je reinkarnacija Simona Maga (Vračara). Simon je bio sveštenik samarjanskog naroda.Njegov nadimak Magus potiče od haldejsko-persijske reči koja znači sveštenik. Sebe je proglasio za Mesiju (Hristos). Mogao je da levitira po volji. U Samariji je došao u sukob sa Isusovim apostolima; pre svega sa apostolom Petrom. Primio je krštenje u vreme prve propovedi u svom rodnom kraju. U Isusovo učenje uveo ga je Filip, jedan od onih koji su prvi postavljeni među đakone u Samariji. Simon Mag je pokušao da spoji judaističko učenje i hrišćanstvo sa elementima vavilonskog haldejskog učenja u kome su magijska znanja imala važnu ulogu. Simon je došao u Rim za vreme Klaudija, nešto pre 54. godine. Jelena, koja je u to vreme putovala svuda sa Simonom nazivaju njegovom prvom sledbenicom. Jelena, slikarka koju je Marko upoznao na Akademiji, posle žena Jovana Krstitelja, je reinkarnacija Jelene Simona Maga. Učenje Simona Maga je krajnje zamršeno. U protivrečnom izlaganju je lepota igre reči. Pisana reč ne može da ima takvu komplikovanost. Simon Mag je tvrdio da je svako ljudsko biće stanište, »i da u njemu stanuje neograničena moć ... koren svemira«. Ali -------------------------72


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

pošto ta beskrajna moć postoji u dva vida, stvarnom i potencijalnom, ona »živi u svakom u latentnom stanju«, »potencijalno, a ne stvarno«. Samoistraživanjem čovek otkriva ovu božansku moć u sebi. Simon Mag je predstavnikom stanovitog samarijanskog mesijanizma, iz kojega se poslije g. 70. razvio pokret gnosticizma. Markelina Markelina, jedna od samoreinkarnacija Sare, došla je u Rim i, kako beleže istoričari, "odvela mnoge pogrešnim putem" za vreme pape Aniceta (154—165). Sveta Eulalija

Sveta Eulalija je bila jedna od samoinkarnacija Sare. Život Sfete Eulalije odvija se u Španiji u prvim godinama hrišćanstva, između I i III veka. I tada su nastali nesporazumi u okviru Crkve koje su bile stvorene pod rimskim protektoratom. Neke osobe želele su da brane izvornost Isusovih učenja, dok druge to nisu htele. Jedna od zaštitnica izvorne poruke Spasitelja Isusa bila je Sfeta Eulalija. Sveta Eulalija istakla se od malena svojom dobrotvornošću i svojim intenzivnim duhovnim čežnjama. Patila je zbog nepravdi prema onima koji su bili potlačeni i mučeni zbog toga što su želeli da očuvaju istinsko saznanje. Rimski Imperator proglasio je godine 303. progon hrišćana, primenjujući grozna mučenja. Mlada Eulalija bila je upoznata sa ovim aktima kojima je Dačijan, guverner Barselone, mučio ljude svoga grada. Tada, neke noći, Mlada Eulalija izlazi iz kuće tajno, predstavlja se pred guvernerom, deklariše se hrišćankom i osuđuje ga zbog njegove okrutnosti. -------------------------------73


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

Hrabrost mlade Eulalije oslobodi Dačijanov bes i ovaj zapovedi da joj bude pocepana odeća i da tako bude bičevana na brutalan način. Ali je Sveta Eulalija govorila:"Udarajte me koliko hoćete. Bog je u meni i Bog mi daje snagu." Bila je tada odvedena pred rimskog gradskog sveštenika gde je bila okrivljena za jeres.

Ovoj mladoj ženi bila je poderana koža gvozdenim kandžama, bili su joj izgoreni aksilarni i drugi razni delovi tela. Sipali su joj topljeno olovo na glavu i po udovima i bila je bačena duž kose ravni u buretu punom klinova i polomljenih stakladi. Rane su joj bile ispirane sirćetom a oči su joj pekli zapaljenim svećama. Ali je ona nastavljala da govori: "Sagorevajte, secite i mrcvarite udove napravljene od zemlje, ali moja Duša ne može biti uništena". Pustili su je, a potom su je, posle nekoliko dana, ponovo zatvorili okrivljujući je zbog jeresi. Ona nije popustila i, uprkos strašnoj patnji, hrabro je nastavljala. Osudili su je na smrt tako da bude gažena na zapaljenom ugljevlju, i u momentu kada je bila tamo ispružena, ona je od Boga tražila pomoć da bi dokazala da nije jeretik. U tom momentu počeo je da pada sneg i to čudo ugasi vatru, na taj način nisu je mogli pogubiti. Guverner je shvatio da je ne može potčiniti i onda je osudio da umre na Krstu, tako je ovo čovečanstvo ubilo još jednu Svetlosnu Dušu koja je došla da prosvetli tmine naše rase. Srazmerno sa patnjom duše pri mučenju, na unutrašnjem nivou podižu se plodovi duha. Sveta Eulalija, zahvaljujući svojoj ukupnoj patnji, dostigla je da bude Hristifikovana Žena.

Hipatija

-------------------------74


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

Jedna od samoreinkarnacija Sare je i Hipatija. Onaa je rođena u Aleksandriji, gradu u Egiptu, i živela je od 375. do 405. posle Hr. Primila je od svoga oca Teona ranu edukaciju iz matematike i astronomije. Teon je dao svojoj ćerci inicijaciju u oba predmeta kada je predavao u Muzeumu, a ona je učila filozofiju u neoplatonskoj školi. Pred 400. godine, Hipatija je postala načelnik te škole i predavala je dela presokratskih filozofa, Platona i neoplatonizama. Bila je vrlo ezoterična žena. U tim vremenima Aleksandrija je bila intelektualni centar zapadnog sveta. Njena biblioteka čuvala je hiljade dela — erudicijskih i antičke mudrosti. Tada je hrišćanstvo bilo u cvetu, kako sa političkog aspekta tako i sa intelektualnog i počinjalo je ulaziti u sukob sa paganskim religijama i filozofijama. Edikt imperatora Teodosija, što se tiče praktikovanja paganskih obreda, pomutio je odnose između paganaca i hrišćana. Uprkos svemu i za izvesno vreme Hipatija je uspevala da preživi i da napreduje u svojim studijama i učenjima. Ali na kraju njena je mudrost postala nepodnošljiva za suprotne interese koji uvek gase sveće u ovom svetu. Prema tome, grupa kaluđera, ispunjavajući želju episkopa iz Aleksandrije, dovukli su je unutar jedne crkve. Tamo su joj rasparali meso ljuskama od ostriga i izgoreli joj kosti. Ovo je bio početak agresivnog antipaganizma koji je kasnije provocirao požar velike biblioteke u Aleksandriji. Hipatija je bila žena neuporedive snage. Ničega se nije bojala. Imala je hrabrosti da predaje Antičku mudrost usred jednog intelektualnog sveta u začeću i nije marila što joj ovaj preti da će joj oduzeti život.

Reinkarnacija

-------------------------------75


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

Beskrajan broj karateristika koje je Bog dao Lilit i Adamu, prvoj ženi i čoveku (jedinim ljudima koje je Bog direktno stvorio) u svakoj reinkarnaciji pojave se sve karakteristike. Ali... kojim će se karakterom osoba karakterisati zavisi od mnogih faktora na koje Bog nije hteo da deluje. Na neke, po svojim rečima, nije ni mogao da deluje. Dva isto ne postoji. Reinkarnirana osoba nije ista osoba. Kada bi se beskrajno puta, samo nekoliko ličnosti, reinkarnirale nikada ne bi bio iscrpen ceo dijapazon mogućih ličnosti. Različita telesna konstitucija, različito slaganje društvenih energija, energija kosmosa, bakteriološka slika tela itd. itd. utiče da energetski omotač reinkarniranog tela pulsira na drugačiji način kada postane omotač embriona koje ulazi u reinkarnaciju. Reakcija energetskog omotača na tela samim tim nikada nije ista. Svi smo ne od jednog već barem od četiri jednog. Rođena deca Lilit, Sekine, Magdalene i Eve (i Adama). A i ta računica filosofski je besmislena. Ali šta zatim? Besmisleno je mnogo zanimljivi je za razmatranje. Za razumeti besmisao i haos ništa naročito, samo treba biti genije. I tada imaš problem. Nemaš kome da objasniš jer te ne razumeju oni koji i sami nisu genije. Karpokrat-ovci Karpokrat po mnogima, sa početaka drugog veka nije ni postojao. Samo kao ime. Ako sledbenike shvatimo shvatićemo Saru. Da li Saru? Bit je shvatiti ideju Boga. Sve drugo, kada rešiš ženu i svoj opstanak je u drugom planu i kada čitaš ovaj tekst.

Karpokratovci, sledbenici Sarina muža, su kao zajednica postojali u Egiptu već u prvoj polovici II stoljeća.). Karpokratovce dovode u vezu s maloazijskim početnim judeokršćanskim gnosticizmom. -------------------------76


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

Oni su svoj nauk temeljili na Evanđelju po Hebrejima. Tvrdili su da poseduju i Tajno Jevanđelje po Marku u kojem se nalazilo njihovo učenje, koje je navodno crkva zabranila. Dopuštaju, samo nekolicini, da pročitaju Jevanđelje po Marku. Kliment ,u svom pismu, potvrđuje da tajna i potpunija verzija Markovog jevanđelja zaista postoji, ali da je verzija karpokratijanaca loša mešavina autentičnog tajnog Jevanđelja po Marku i grešaka koje su karpokratijanci uneli u Jevanđelje. Karpokratovci su učili da je svijet stvoren od anđela (arhonata), da je Isus rođen od Josipa i Marije, te da je nebeska sila sišla na njega, koja mu je omogućila da izbegne arhontima, koji su načinili svijet, da ih sve pređe i dođe k Ocu.

Karpokratovci uče da je svaka duša koja može prezreti arhonte, jednaka s Isusovom, dobivajući iste sile od Oca (Isus je, prema tome, samo primer, a nije Spasitelj). U protivnom, mora se ponovno uteliti (dobiti telo). Karpokratovci zastupaju moralnu slobodu. Uče da se čovjek može osloboditi arhonata ako upražnjava užitke nad kojima arhonti vladaju. Čini se da je moralna sloboda karpokratovaca imao značaj pobune, ne samo protiv židovskog Boga tvorca nego i protiv njegova Zakona (Mojsije-a). Grčki filozof Kelsos, koji je oko 178. godine pisao protiv raznih hrišćanskih zajednica, između ostalih pominje i karpokratijane, sledbenike Karpokrata, koji imaju tradiciju prenošenja znanja od „Salome učenice“, biblijske Salome kojoj je servirana na tacni glava Jovana Krstitelja. On, takođe, tvrdi da su Karpokratijanci poštovali egipatskog boga Harpokrata-Horusa. -------------------------------77


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

Iako ih je Crkva smatrala jereticima, oni sebe nisu tako doživljavali, već kao ljude "kojima je Gospod dao pamet da misle, a ne samo da slepo veruju." Biblioteka Nag Hamadi, u gorenjem Egiptu je njihova biblioteka. Karpokrat iz Aleksandrije je osnivač gnostičke sekte koja je djelovala u prvoj polovini 2. vijeka i svoje učenje temeljila na Evanđelju po Hebrejima.

Sara i Karpokrat Karpokrat: „Je li bio težak porođaj, Sara?“ Sara: „Trudovi mali, nikakvi. Sklonila sam se u štalu sa energijom ženki stanovnika štale i bez ikakve muke rodila našu Andreu. Ja mami asistirala da me porodi. Htela sam ti je doneti, Andreu, da je vidiš. Magdalena nije dozovolila. Ona zna sa decom i muškarcima. Jadno joj znanje o muškarcima, kada mora da se skrivamo. A rodila je samo mene jednu jedinu. Da, i pozdravlja te.“ Karpokrat: „Hvala. Mora da se skrivate – misle da si sa tatom jer je nestao, 'vaskrsao'.Tata ti je neprijatelj Jevreja a oni svuda imaju prijatelje. Siromaha Rimljani pridobijaju novcem a pijanca pićem. Svet ljudi je svet pijanaca a pet šestina nema dovoljno novca. To ko zna zna i sa tim će doveka vladati planetom. Sem ako ti tata dobije dozvolu da se umeša. Sara: „Pametan si mi i ti. Kao i tata. Terate svoje kao da nema i drugo:“ Karpokrat: „Šta, predivno moje stvorenje, govoriš? Tata se poštuje i voli čak kada je najgori a ne najbolji.“ Sara: „Vas dvojica ste moji najbolji. I Magdalenini. I šta će vam više?“ -------------------------78


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

Kapokrat: „Čoveku je potrebna samo jedna žena u životu i ništa više da bi mogao da misli prave teme. Kod žene i čoveka ima jedna istina. Ako čovek nađe ženu to ne znači ništa – on je od nagona slep za ljubav. Kada žena nađe čoveka to je ono pravo. Ona nije slepa od nagona i zna kada nađe svoga čoveka da je našla ljubav dve strane jednoga. Ti si me našla ovde u poslednjoj divljini, opkoljen sivim vukovima. Zašto sam, odjednom , osetio takav strah od ljudi da sam morao da se sklonim među vukove? Vukovi su me pratili od poslednjeg sela – pratili a vodili do ovde.“ Sara: „To si smislio dok me nije bilo ova tri meseca, od porođaja i još malo? Karpokrat: „Da.“ Sara: „Ti imaš ženu, mene, a teme su ti takve da ne smeš da siđeš u grad sa ove planine.“ Karpokrat: „Ne postoji druga tema za čoveka, kada ga žena nađe, do Bog, stvaranje i postojanje. Taj plod, plod nagona za znanjem, Adam je zagrizao. Mi imamo taj ukus u ustima i svojoj pameti i moramo ga razumeti.

Bog jeste, tu dileme nema. Samo... zašto nas je stvarao? Zašto je tvog oca stvorio? Ni Magdalena ne zna zašto je On, tvoj otac, došao među nas. Njegov otac, Marijin Josip, je nejasan. Tvoju Mamu, Mariju iz Magdale, su našli u štali ljudi koji nisu mogli imati dece. Čudo se desilo i seljanka je rodili bez svog i svoga muža učešća. Dobila je mleko, kada je bebu, svoju Magdalenu, uzela u ruke. Čudo! Pred narodom je doji da narod ne priča već veruje u čudo. Zašto? Sara: „ Ne znam. Ti ćeš već smisliti odgovor. Nego... ja -------------------------------79


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

moram nazad. Osećam da će mi mleko uskoro početi izlaziti i na prste od ruku. Nego raspremi krevet da me stisneš dok sam u formi za rađanjem. Danas je siguran dan da mi napraviš, mama kaže, drugu kćerku. Smislila joj je i ime: Ines. Ne mogu sama. Sve znam sama, samo to, da sebe oplodim, ne znam.“ Karpokrat raspremi ležaj, Sara ga grli, dodiruje i gde treba i gde ne treba, Leže, vuče ga na sebe a on priča li priča. Hvata ga za ud i vidi da njegovo pričanje nema veze sa situacijom. Karpokrat: „Ja se povukao pred ljudima u ovaj deo snežnih planina sa vukovima i ti me našla. Nisi me tražila samo si me našla. Sivi vukovi te prate, kao i mene, kao da te čuvaju. To je čudo do čuda. Eno ih, čopor, čeka da kreneš kući. Od njih ti niko ne sme prići, ni čovek ni medved. To je čudo. Moram da nađem ključ ideje.“ Sara sama stavlja njegov ud u sebe. Ljubi ga i ceo svoj jezik mu gurne u usta. I misli: „Ajd' sada progovori!“

Karpokratu više nije do govora. Uhvati Saru snažnim rukama za oble široke bokove i kao igračku ih podiže i svom težinom leže na njih. Sara se, od njegove snage u sebi, uvija, cvili. Zariva mu nokte u leđa. Za ovu priliku nije ih nekoliko dana sekla. Kapokrat se zgvrči od bola, pritisnu je još jače, i shvati da će ovo da potraje. Okrenu je na kolena. Sara kleči, trpi na svojim leđima njegovu težinu. Pokretima, ko zna kakvim u prostoru gde ne može ni dole ni gore, još više izaziva njegovu snagu i moli ga da nikada ne prestane da je uzima. Igra je potrajala. Pola čopora snežnih sivih vukova je spavalo kada je Sara krenula kući. Karpokrat uzima grudvu snega i -------------------------80


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

baca u pravcu vukova. „Buđenje.“ Oni, kao verna čoveku divljina od leda, krenuše za njima. U blizini sela vukovi počeše da zavijaju. Sara poljubi ledeni obraz svoga muža, otrča prema selu. Čopor se razdvoji i jedni odoše za Sarom a drugi za 'čovekom od snega'. Jutro. Karpokrat čita Aristotela : 'Čovek je civilna ili politička životinja'. Kapokrat (razmišlja): „Koja mene životinja proganja? Da li 'Božja država' ima vojsku? Kako država da nema vojsku?“

Vukovi se nešto uznemiriše. Vratili se iz lova, siti, na broju i gledaju se. Karpokrat i oni. Vraća se u pećinu da ispeče nešto mesa i pomuze jednu, od dve, koze. Tu je i jedan jarac. Neko razgrće kožu na ulazu i ulazi. Karpokrat (pomisli): „Ko mi uđe u pećinu a da se vukovi ne oglasiše. Sakrije se bolje u senke stena i vidi na odsjaju plamena vatre Saru sa bebom, Andreom, u rukama. Karpokrat: „Otkuda vas dve lepotice tako nenadano?“ Sara: „Doći će i mama, 'tako nenadano'. Otišla je u suprotnu stranu da zavara Cezarove Jevreje. Rekla sam joj gde ćeš je sačekati. Ona od vukova ne bi mogla proći.“ Karpokrat: „Mislim da je ona bolja sa njima nego mi.“ Karpokrat odlazi da 'sačeka' Magdalenu. I vidi prizor. Magdalena sedi i igra se sa dva siva vuka. Njegovi 'pratioci' otrčaše ka Magdaleni i ona se malo poigra sa njima i krene prema Karpokratu. Vukovi se rasporediše i udaljiše od njih dvoje. Magdalena: „Kako je zete?“ Karpokrat: "Vrlo idilično otkada ste mi vas tri u blizini. Kakav vam je plan? Magdalena: „Prenoćimo kod tebe... Ima li mesta? ...IUjutro -------------------------------81


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

svi idemo, i ti ideš sa nama, nazad u Marsej. Ideš za Aleksandriju, rekli su mi tvoji prijatelji, ti znaš ko su, i kazaše da će te čekati u Aleksandriji.“

Pećina Magdalena sa bebom u jednom delu pećine osluškuje vetar koji zavejava njene i Sarine tragove. Sara se u drugom delu pećine, prepustila svome čoveku okrenuvši mu zadnji deo tela, pogleda usmerenog prema majci i kćerki. Oseća vlažan topao dah muža na svome vratu, tihim ubrzanim disanjem prati njegovo ulaženje i izlaženje iz nje. Leži na desnom boku a levom rukom ga pritiska uz sebe osećajući pod prstima mišiće njegove butine. Vartolomej i Magdalena Magdalena sanja san u kom joj dolazi Vartolomej koji joj besedi. Vartolomej: „Magdalena, Životi su vam u pitanju. Čim se probudiš, budiš ono dvoje. Nemoj da ne zapamtiš san! Karpokrat mora da ide u Aleksandriju sam, bez vas. Poslušaće te jer on ne može da živi ni sa kim, pa ni sa Sarom. On je protivnik svakog zakona i morala. Zakone koje je Mojsije doneo na kamenim pločama smtra da ne podležu zdravom razumu te ne vrede za ljude. Svoja učenja zasniva na Jevanđelju po Hebrejima, koje je, kao i ostala, tek delimična istina. Magdalena: „Kako je moja Sara našla takvog nuža?“ Vartolomej: „Njen tata, tvoj Isus, je lično vodio kroz planinu ka njemu. Karpokrat je jedini na planeti koji može da napravi vašoj kćerki kćerke koje će dati , za našu stvar, značajnu decu. Magdalena: „Šta je sa srećom mojih unuka, moje kćerke i mojom? Baš me briga za vašu stvar.“ -------------------------82


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

Vartolomej : U trenucima sreće, u svojim malim životima, bićete i jeste, ne može više, srećne. Ostalo vreme života je borba, rad i stvaranje. Svi morate da uživate jedan u drugome i stvaralaštvu svom i drugoga. Manipulisanje ne možete izbeći jer to je u vama ugrađeno a aktivira ga 'Bog slučaj', kako Apsolutni zna da kaže.“ Magdalena: Koliko će Sara roditi kćerki sa Karpokratom?“ Vartolomej: „Sara je sada noseća sa drugom kćerkom. Treću kćerki, najmlađu, Sara treba da napravi sa Karpokratom kroz šest godina. U Karpokratu ima imkarniranih mnogih energija. Čak i Bog ćutanja je u njemu. To je najgori Bog među Ananucima. Bude u ljudima i onda se naglo povuče i čovek ulazi u gluposti u koje se nije nadao da će upasti jer nije mislio da će ih reći. Kada je čovek ljut, besan, Bog ćutanja ga automatski napušta. “ Magdalena: „Zašto ne sačeka taj od svih bogova upućen u nesvesne tajne , kao sada za drugu kćerku, da napravi Sari odmah i tu treću kćerku? Moramo mi da ga jurcamo po Aleksandriji“ Vartolomej: „Nije dovoljno za treću Sarinu ćerku, da joj otac bude Karpokrat. Treba i odgovarajuća konstelacija energija zvezda, galaksija i planeta. Ime ćeš joj dati Mersalina.“ Magdalena: „Tako je izračunao vaš centar za računanje na čelu sa Arhimedom?“ Vartolomej (se smeje): Malo smo precizniji od 'Ne dirajte moje krugove'. Njen muž ubaci svoje seme u nju, energija omotača buduće bebe dolazi iz galaksije kodirana, prolazi kroz energetski omotač Sare, i više 'Bog slučaj' ne može ništa.“ Magdalena: „Jakog ste mi muža kćerci dali vas dvojica, ti i onaj moj. Ja zeta, kada ga probudim, poljubim u čelo, i kažem mu idi – na šest godina i posle za na uvek. Bolje da -------------------------------83


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

pustim vukove na njega. Mogu li?“ Vartolomej (smeje se): „Ne bi te vukovi poslušali. Nisu to dresirani psi. Oni se ponašaju u skladu sa energijom koja njih u nekom momentu, kada nam trebaju, prožima.“ Magdalena: „Mersalina je lepo ime a zašto baš Mersalina? Vartolomej: „Ime je kodirano i štiti i otvara neke prolaze u energijama. Ljudi su izgubili znanje, a sve imaju u svom energetskom omotaču, pa deci daju imena koja nemaju značenja. Ne daju detetu moć do koje su došli svojim načinom života. Neke energije ne prepoznaju energije deteta bez energije imena i ono nema prolaz koji je moglo da ima.“ Rastanak Beba zaplače. Magdalena se probudi. Budi Saru da ide na njen ležaj i da nahrani Andreu. Budi Karpokrata, zeta. Magdalena: „Ustajanje.“ Karpokrat bunovan gleda Magdalenu. Magdalena: „Slušaj me 'lepi zete'. Ti odmah odlaziš u Marsej i tamo vidi kako ćeš sa tim tvojim gnostik-vagabundama. Za porodicu svoju ne brini. Mi smo jače od događanja koja nas okružuju. Ti nisi. Pa, požuri.“ Karpokrat: „Idete i vi sa mnom? Šta ćemo sa kozama? Poješće ih vukovi.“ Magdalena: „ Nas tri ćemo ostati ovde dok ne potrošimo zalihe hrane koje imaš.i malo se sredimo. Koliko vidim hrane imaš barem za sedam dana. Koze ćemo pustiti. Ovi vukovi ih neće napasti. Ali neki posle ovih sigurno hoće. Divlje su ove Alpske koze. Snaći će se. Ali neće se snaći baš ceo život. Ostaviće potomaka pa to i nije važno. (ironično) Je l' tako zete?“ Svakako će im telo biti nečija hrana. Vukova ili lešinara.“ Karpokrat ćuti. -------------------------84


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

Magdalena (pomisli): „Bog ćutanja na delu.“ Svećuteći Karpokrat skuplja najnužnije stvari za put. Poljubi Saru i kćerku, Magdaleni ruku i izađe napolje vukovima. Ode pravacem koji je okamenjen 'zdravim razumom' tako da 'zdraviji' ne može biti. Šest godina kasnije, Aleksandrija, tamnica, Karpokrat, tamničar i Sara

Tamničar (Sari): „ Žena mi je rekla da ste ostavili kod nas u kući mnogo više zlata nego što je utamničeni za delo protiv države Karpokrat mislio da ćete ostaviti. Imate gospođo sat vremena da budete sa mužem a tada ga prebacujem u zgradu, izvinjavam se, gde se vrše egzekucije. To vam govorim jer ste bili više nego dobri prema mojoj porodici da znate da muža više niko neće videti pa ni vi.“ Sara (teško): „Hvala na informacijama i na usluzi.“ Tamničar je, dan ranije, Karpokrata prebacio u prostoriju gde postoji dnevno svetlo. Sara vidi svoga snažnog muža, polugolog, iscrpenog kako leži na nekakvim ponjavama. Skida sa njega dronjke,skida se, leže, pripija se uz njega, pokriva ih gole sa svojim haljinama. Karpokrat je grli. Ona mu vraća snagu, stavlja ga na sebe, ljubi ga. Sva vlažna pušta ga u sebe i laganim pokretima karlice ga uzbuđuje. Ud mu nije postigao dovoljnu čvrstinu ali i takav nikakav, sa stanovišta potreba žene, on je ejakulirao. Sara osetu kako iz nje pomalo curi višak njegove semene tečnosti. Počinje da plače. On joj palcem briše suze, leže na umorna leđa, privlači je da prilegne po njemu glavom i jednim delom njenog nežnog, čvrstog i prelepog tela. Karpokrat: „Kako su nam kćerke?“ Sara: „Dobro su i dobre su. Na svoga oca pametne i drske. Magdalena ih uči veri u sebe i Isusa, njihovog dedu. Verovati -------------------------------85


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

u svoga dedu je verovati sebi, kaže im Magdalena. Kako ćeš verovati sebi a suprotstaviti se dedi? 'Ne ide,' uči ih ona.“ Karpokrat: „Vera je filosofija a filosofija je vera. Tamo gde nema razuma ne znači da ga nema već da ga ne vidimo. Filosofija je ljubav prema mudrosti i nadahnuću a vera ljubav prema Bogu i njegovom stvaranju. I nas je Bog stvorio, podosta posredno, te je ljubav prema nama samima od značenja za ljubav prema njemu i njegova prema nama. Filosofija i vera, nažalost, postadoše državno pitanje velikog Rima. Ugrožavamo interes države kada mislimo, tvrde. Država ne koristi argumente ideja već argumente pretnje surovom silom na osnovama zakona i morala iz društvene primene zakona države. Država je satkana od interesa malog broja ljudi a ostalim, kako šta dopadne od zadovoljstava koje im sam Bog dade. Bog dade a država i crkva uze.“ Sara: „Hajde da malkice ćutiš, čuo si za Boga ćutanja, prikupi snage a ja ću ti pričati o Andrei i Ines. Više ću te milovati nego pričati da me još jednom uzmeš kao nekada pred planinskim sivim i belim vukovima u pećini pod zaleđenim snegom.“ Karpokrat: Spoljašnje mučeništvo koje vidiš na meni ne dodiruju unutrašnju snagu moga duha. Naprotiv, jača je. Čudo je kako svaki udarac spoljašnje sudbine, koju sam ja neprekidno izazivao, snaži unutrašnju snagu i udarac pretvara u blagoslov a blagoslov je božja molba da Sveti duh obrati pažnju na svoga roba. Sudbina je ono što ti se dešava telu a kada iz najvećeg mučeništva spoljnog života tela izvučeš u unutrašnjem preživljavanju očistiš od naslaga to spoljnje dobiješ suštinu života i njegov najdublji smisao. Pisao sam, Sara, evo ti zabeleške, ono iz mene iznutra, svega što sam proživeo, iznesi i obelodani kada dođu ljudi koji znaju da čuju i umeju da gledaju. -------------------------86


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

Patnja spolja preobražava se u blagost unutra. Neverovatna transformacija spoljnjeg mučeništva u unutrašnje blaženstvo. Spoljašni doživljaj gubi značaj gospodara. Žao mi je što vama trima nisam bolje služio, nego tek ovako, na daljinu. Kada do vas dođe glas i spoznate moje ushićenje Bogom, koga sam znao svojim suprotstavljanjem svakom moralu i zakonu koji je čovek smislio radi svojih interesa, prepoznaćete put kojim bi da krenete. Jedino što je iznad svih lepota je dodir sa Tobom.Ti si, puna lepote, mladosti i života, došla na blizinu moga dodira u ovu memljivu tamnicu. To jeste čudo i misterija.“

Sara ga miluje. Onako kako ona zna – i gde treba i gde ne treba – Karpokrat se pun snage nadnese nad njenu podatost, uze je silom sećanja na nekada pre, Ejakulira svu svoju životnu tečnost u nju i klonu. Sara se izvuče ispod njega, okrene ga da leži na leđima, oslušne mu jedva čujno disanje i tek po neki treptaj srca. Stavi svoju glavu na njegove grudi, osluškuje srce koje malo malo ne kuca, preskače. Sara vidi kako život ode iz njena muža, čvrsto ga zagrli i tako ostade nekoliko trenutaka. Pokupi svoje haljine, obuče se u njih, ogrtač stavi ispod muža i na onako golog prileže na njega i čekaše da stražar dođe da je pusti da ide svojoj deci i svome životu. Sa mamom će da vidi kako dalje gubiti bitke svoga muža. Sara: „Znanja i istina podržavljenih religija, sa opasnim, grubim i neposredno vidljivim interesima, je deformisana do neprepoznatljivosti dela Boga i Svetoga duha. Sekina i Marko Sekina, u obliku energetskog talasa – čestice nalazi Marka koji sam sa sobom razgovara u parku na Studentskom trgu u Beogradu. Pomaže mu u sećanju. -------------------------------87


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

Marko: “Večni moji saputnici: Abraham, Izak, Jakov, Mojsije, David, Pavle, Jovan… su se desili u mojoj svesti kao božiji pravednici. Po njima sam sebe dovodio u dilemu verovati ili ne verovati. Mnoge glupavosti tvrde. Bog stvara svet, uredu, zašto ga stvara? To je pitanje svim teološkim pitanjima.

Sokrat, Paskal, Augustinove Ispovesti, Makijaveli, Dekart, Hegel, Marks, Lenjin, Kardelj, Suzuki, Jung, Frojd, Markes... su se dešavali kao moja druga stvarnost. I oni su daleko od pitanja nad pitanjima. Po njihovim mislima sam mislio. Oni su me dovodili u dilemu da li svet uopšte jeste? Ne na koji način on jeste već da li uopšte postoji? Mislim, dakle jesam. Sumnjiv je to dokaz.

Saputnici moje generacije: Rimljanin, Miloš, Andrej... su bili oni koji su bitno uticali da prepoznajem razlike dobra i zla moje primarne stvarnosti. Po njima sam merio smisao i pravdu. Svoju, njihovu, našu. Živeli su život bez praznina i mesta za sanjarenja. Uglavnom ih je mrzelo da zaljubljeno vole. Imali su svoje žene sa kojima nisu bili čudni. Sa svojom ženom legnu isključivo radi njenog zadovoljstva. Svoje zadovoljstvo ne mogu naći u ženi sa kojom stare. Žena im priča kako je boli jetra, kakva joj je krva slika i šta su joj našli u mokraći. To su priče žena sa kojima stariš. Priče ljubavnica i onih sa kojim se boriš u životu opstajanja nemaju razgovor o brisu grla ili vagine. Među Kraljevima ima Kraljeva ulice ali i uličara. Počesto u jednom dvoje. Po njihovim životima sam živeo čisto gubljenje vremena. Biti drugačiji od ’uličih kraljeva’ svoje stvarnosti možeš ako odeš u nepoznati grad i među nepoznate uličare. Živeti sa njima je samo tvoja nijansa promašivanja života. -------------------------88


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

Kraljevi ne čitaju. Čitanje oštećuje i kada podstiče. Gledaju da što duže ostanu. Ali ne po svaku cenu. Sekina (Marku u podsvesno): „Treba obratiti pažnju na mišljenje uličnih ludaka. Oni su stalno zauzeti sobom. 'Kad već misle da sam lud' misli 'ulični ludak', biću ljuđi nego što misle.'Opasni su jer su nepredvidljivi. Ble-savi(nuti). Reči su čudo. Sve kazuju kada im uočiš sintezu.Reč 'ludak' govori svašta i nije adekvatan za upotrebu. Na primer, samo 'ludak upravnik zatvora' može da tvrdi da robijaške navikerobijaša, prilagođene potrebama opstanka unutar zatvora, treba zvati hobijima. Ne pada im na pamet da potrebe opstanka blokiraju. Hijararhija se odmah stvara i 'interesne grupe'.“ Marko: „’Mrtvi dom’ je mrtav koliko i pećina ili pustinja. Šta će bakterijske flagele ovde razjasniti? Neukroćenu prirodu čovekove forme međuodnošenja? Neće. Bakterije, između ostalog, ne znaju da zavaravaju sebe. Ustvari, ne znaju ništa sem da žive. I oni, moji saputnici, su u stilu bakterije. Razlikom svoje kompulzivnosti, kojom definišu svoje namere, su više ili manje opasni po zdravlje sredine u kojoj žive.“ Sekina (Usmerava Markovo podsvesno): „Namera je, inače božji teleološki element u ljudskom kretanju. Odlučio si da stvaraš svoj svet. Lični čin stvaranja. Ono što vidiš ne bi bilo tu da nije deo tvoje svesti. Tvoja svest daje smisao svetu dok ne shvatiš Boga". Marko (Urezuje mu se novi aspekt i očigledno menja puteve diskursa): „Njihov svet, svet mojih saputnika, kao i bakterijski, ne zna za ’biti u čekanju’. Svi oni bi mogli da budu politički lideri radikalnih grupa kao što je i Gering i sl. mogao da bude, umesto toga što je bio, vođa neke njihove bande. -------------------------------89


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

Voždovački klan ili zemunski ili surčinski to su veliki ratovi malih, po društvenom statusu, ratnika. Sa svim ubistvima, ratnim plenom, silovanjima, maltretiranjima u svrhu demonstracije moguće moći nisu ništa drugo do veliki rat društvenih nemoćnika. Oni nisu bili srećni. Srećan čovek je slobodan. Pored svog smeha i galame navijača nisu bili svoji. Oni su uvek nečiji ljudi.” Sekina: “Što se sreće tiče grešiš, Marko, bili su srećni.” Marko (nastavlja. Sekina mu urezuje dilemu u podsvest): “ Stalno brane neku svoju nevrednost. U poslu odbrane ulični kralj je najopasniji. Te čast porodice, kluba ili nedajbože, ugled vere i naroda a boli ga 'đon od patike' za sve to. Ovo su stvarne osobe koje su činile kontekst onog što sam živio sa njima i koji su iritirali pitanja mojih hipoteza. Dovođenje u pitanje pitanja hipoteza je stvar trenutka emocionalnog naboja i moći reči. Previše je stvarnosti u životu tih putnika za pakao. Zatvor im dođe kao uvežbavanje redosleda. Duhovnost (popravljanje sebe) je uvežbavanje borbene pokretljivosti. Kako im zahvaliti na doživljaju a ostati izvan patologije njihovog života? Da li je, baš uvek, individualni život zamka?” Sekina: „Oni su aktivni učesnici tvog posmatranja. ‘Ludaci’ su prijatelji izabrani po kriteruju zla. Njihovi prijatelji, poznanici koji se sreću u ambijentu delikta, vlasnici bordelja, njihove radnice i radnici, njihove priče koje žive nezavisno od svoje istine i značenja za one van kruga, su socijalni kontekst tvojih emocija. Marko: Poznavao sam ubice, prostitutke, njihovu decu koja su postajala gora jer su tako shvatili smisao. Ne izdati način roditelja, shvatanja prijatelja, je aksiom. Zamumuljen govor je krajnja nepoznanica ovom sloju. Kada kažu: 'Jedi govna' -------------------------90


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

onda tako i misle. Da jedeš i precizno šta. Sekina (ne prekida tok njegovih misli ali ulazi mu u mozak i narezuje stavove): “Ljudi pričaju da izbace sa vazduhom reči nagomilanu negativnu emocionalnu energiju. Lagali ili govorili istine svejedno je. Bitno je reći reči. Literarni likovi, koje bi čovek mogao susresti da je bio u vremenu knjige, su isti ti ‘ludaci’. Nebitna je identifikacija osobe. Tok svesti po kome se kreću, uslovni refleksi, su tačke po kojim se mogu oblikovati ličnosti svih vremena. Ludaci su matematička istina sa nekim 0,ooo1 % otstupanja. Marko: “Postajemo nerazdvojni. Kriminalci, kockari i ja. Njihov način života mi se uvlači u sve što nosim sa sobom. A nosim sve što imam. Tugu ostavljam, kao kuja sa teranjem što ostavlja svoje mirise kada trči kroz selo. Ostavljam je pod prozorima izgubljenih žena a one mi otvaraju vrata. Postoji li život tako nabijen sadašnjošću kao život kriminalca i kockara? Zaraza su. Opčinili su me. Više ne želim drugo. Drugo umire sa izborom njih. Njihovi sukobi me guraju u njihove mržnje. Imam, odjednom, mnogo neprijatelja. Svi njihovi neprijatelji su i moji. Teško se, neoštećen, skloniti od svih sukobljenih. Sekina: “Rimljanin je shvatio da si u problemu. Bila sam u njegovom umu tada. Novac neću, govorio si, da stičem na kockarski način pa sam, ipak na kraju, upleten tako da do njega mogu doći samo na taj, njihov način. Izabrao sam da to bude kocka. Imao sam smisla za njenu logiku. Marko: “Zbirno njihovi životi su društvena pojava zvana kriminal. Njihov neprijatelj je država. Policija, kao neprijatelj narioda, začuđujuće samo na prvi pogled, je njihov prijatelj. Država, sama kriminalna institucija, nalazi u obračunu sa uličnim kraljevima svoju ‘u ime naroda’ svrhu. Kriminalci su nadnacionalni pa se i njihov protivnik udružuje u -------------------------------91


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

međunarodne institucije. Njih su ‘globalisti’ prihvatili kada su ulazili u svoj kriminal. Nema te desničarske kriminogene opcije koju država želi, u korenu, da poništi. Ona im je potrebna kao vazduh šaranu ili bucovu. Sekina (sada mu usmerava tok svesti): “U ratnim uslovima ‘mali kriminogeni neposlušnici’, kao dobrovoljci, teže da budu čuvari logora, islednici, policajci. To je logika uma koji kaže da su svi ljudi kriminalci. To je prirodni stav fizičnosti tela: na jedno isto mesto, u jedno isto vreme, ne mogu biti smeštena dva tela.” Marko: “Pljačkaju protivnički narod, ubijaju ih i siluju, iz realne ili izmišljene osvete. Nagon za smrću je čekao svoj momenat da se ‘bezbedno’ pojavi. Plen je sve što uzmu sa svog pohoda. Kao u bilo koje vreme iz istorije ljudskog roda. Istorije svih naroda su istorija ratničkog pohoda i raskućavanja. Hanibal opseda Rim a Kartaginu su mu razorili, plodna polja zasuli kiselinama da više nikada ne nikne ratnik Kartagine. Sekina (ga podseća): “Lobrozova teorija je epistemološki utemeljena i treba joj naći moralnu dimenziju.Jedan x više ili manje od y ili obratno za kosmos je smešno bitno. Za farmu energije ljubavi, časti i poštovanja opet zanemarljivo bitno.” Marko (Ne čuje a u umu odjekuje): “Kocku vežbam. Igre sa kartama učim. Neke sam naučio teškim gubicima (Ajnc, farbl i poker). Nemam dobar vid za prevare. Ni veštinu prstiju.” Sekina: “Rusi imaju sneg, zimu i dušu. Šta hoćeš da je srpsko? Nežnost u surovosti?” Marko: Da, to je dobra ideja: nežan u surovosti da bude srpski stil. Uvek su Srbi ratovali kod svoje kuće. To je neuporedivo nego ratovati u tuđem dvorištu. Baš te briga za njhov most ako ga rušenje njega usporava. Ruski reketaši uzimaju na način i toliko da vlasnik preživi. Srpski reketaši ga uništavaju. I srpska država se tako ponaša kada reketira.” -------------------------92


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

Sekina: “‘Ludaci’ su taman toliko ludi da pokreću svet a da ga ne unište. Sam Isus Hrist, preko svojih Ananuka, je srušio Jerusalim ne da ga uništi. Anđeo Gabriel kod ludaka ne svraća. Ulizica, stalno je kod Boga.” Marko: “Nije kockar postao kockar, ubica ubica iz snage svoga duha. Već iz njegove slabosti. Oni imaju, slabi duhom, pravo na neprestanu grešku. Nisu mineri da samo jednom greše. Najveći greh, za kockara, je biti siromašan. Ni Bog za siromašne nema razumevanja pa im je poturio greh uz svako ustajanje da može kako mu je volja sa njima. Sekina: „Svašta ti poturaš Bogu. Ulični ludaci, ne kraljevi, plamen gase plamenom. Besom idu na bes i znaju da će ga u onom drugom povećati do ništenja sopstvene fizičnosti ili onog drugog. Verni su u tom činu.” Marko: »Između dva uzbuđenja najbolje je dobro odspavati.” Sekina(mangupski): “Sa nekom lepom ženskom.” Marko: “Telo daš Đavolu a dušu Bogu. Ti koristiš i jedno i drugo, dok traješ, bez ograničenja samoupotrebe. Prema srcu, veštini, znanju, upornosti i tako to. Na Nebeskom sudu, gde je Bog jedinooptuženi, bićeš posmatrač. Religije su baš glupave.” Sekina: “Ljudski rod gazi sve, sav život. U većini su, u odnosu na druge forme života, zbog svesti, zbog 22 grama duše.” Marko: “Ljudi nemaju mere za upotrebu stvari za sebe. Kada piju piju da se napiju. Kada imaju seks moraju sebe da povrede.“ Sekina: „Ljudi su ponekad osobe(definisan stav), ponekad ličnosti (alternative viđenja) ponekad persone (osobe jednog stava). Kada su persone tada su često ‘non grata’ (nepoželjna), ‘infamis’ (bestidna) i ‘ingrata’ (u nemilosti). Između osobe, persone i ličnosti jednog čoveka su priključci -------------------------------93


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

koji se viju kao ih spoljna strana vetra. Unitrašnja strana vetra, koja ne može da pokisne, prihvata samo jedno iz trojstva . Kao što žena ne može da začne kada je začela. ” Marko: “Kriminalci nisu osuđeni na slobodu kao filosofi. Drugačije definišu slobodu pa nemaju taj problem. Po njoj oni mogu biti suđeni samo na robiju. Nikada ne padaju u klopku da žele ono što dobijaju jer se pravila odnose samo na njih. Ubrzani su do krajnjih svojih mogućnosti. Laganje je toliko pripadajuće čoveku koliko i mašta. Teško je povući granicu između ta dva isto. Istina bi trebala biti nešto trajno pa je ona sama po sebi kontradikcija. Ulični ludaci imaju svoje trenutke lucidnosti. Na primer, cvile nad svojim životom, ukoliko krenete da ga uzmete, kao da im je jedan jedini. Nemaju rezervni. Lažljivi nelogičari. Sekina: “Svest osobe određuje oblik i veličinu predmeta u univerzumu i njihovom malom životu. Ulični ludaci idu ivicom. Ponor nije ni sa jedne strane. Oni su na dnu ponora. Umetnik ima i nazad, uz svoju ivicu ima ponor sa obe strane ivice. Sobni ludak gleda televiziju i informiše se o svom životu. Kraljevima ulice nemaju nazad. I ... šta onda? Ludacima nepočinstvo visi u pokretima, rečima, mislima, emocijama. Kod kuće se osećaju kao kod kuće. Jedino tamo. Ali ne dešava im se da vole taj osećaj 'kod kuće'.” Marko: “Mozak kriminalca je komplikovan za psihijatre. Što upućuje na činjenicu da psihijatar nema dobro obrazovanje.“ Sekina (u sebi, za sebe): “Kad to ti, premudri potrebnik tumačenja sebe, tako kažeš možda ti to uverenje i neću menjati. Književno, mislim za raspisivanje, je interesantno. Ako Nena bude htela jednom da piše o tebi... Nenu još ne znaš a ko ti je kriv. Bila je zrela da je nađeš tačno kada se -------------------------94


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

razvela. Nisam, Marko, znala da je se ne sećaš. Ona ti se javila a ti nisi obraćao pažnju misleći da se nekom pored tebe javlja. Jednom ću ti urezati u nesvesno ‘šta bi bilo da je bilo’. Mada i Bog misli da ono što nije bilo nije ni moglo da bude.” Marko (nije svestan Sekinih reči): “Kockari nisu živeli tako da im se smrti niko ne raduje. Šta god čitali znaju znanje kao da su čitali istu knjigu. To je zbog škole koja nije imala dvorište. Ni učionice. Prljave ulice grada je ta škola imala. Pravda se predaje ali je niko ne uči. Sekina: “Najbeznačajniji poznanici čine sećanje tvoje prošlosti. Kome ćeš se više pričati ako ne njima? Novi nemaju tvoje dovoljne brige i neće shvatiti šta se desilo. Vera će pobeći sa Nadom, lezbijke. Plašimo se da ne ispadnemo budale ako na nebu nema ništa. Kada kažeš: 'Nismo za veliko ni sa one strane života'. Da znaš da nisi u pravu. To je glupost.« Marko: „Jedan od naših kockara je pucao sebi u glavu. Zelenaši neće dobiti svojih 10% dnevno. Kockar je dobio kraj. Metak ga je oslepeo na sedam dana pre nego što su ga lekari pustili da ode. Šta će slep u besmislu koji je imao sa očima? Šezdesetčetiri godine je proživeo ne gledajući. Možda će sada videti svetlost. Bog je pobedio. Čime je kockar to zaslužio da se i ovog puta Bog umeša? Preživeti pucanj i na sedam dana je čudo. Čudo je znak božije naklonosti. Pustio ga je da živi sedam dana beu da drži karte ili kockice u rukama. Sekina: „Kada Sanja Domazet, u svom ‘Azilu’, tvrdi da je svako ko je sedeo pored mrtvaca video Boga ona je, nema pojma koliko, u pravu.“ Marko: »Gledao sam očeve ruke na samrtnom kamenom njegovom odru i strahovao da će me tim teškim rukama opet, uvek sa razlogom, udariti. Opet sam izgubio šansu da se -------------------------------95


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

uverim u Boga.” Sekina: „Marko, evo ti malo iz umetnosti pete dimenzije: Ljudi su ološ. Ali nisu samo ološ. Ili: Ljudi su dobri, pozitivni … ali nisu samo dobri, pozitivni…“ Marko: „Uglavnom su morala uličnog mačora.“ Sekina: „To su samo ljudi koji čine zlo ili dobro. Nisu zli ili dobri jer mogu da čine i jedno i drugo. Sve je problem energetske zbijenosti oko energetskog jezgra i upotrebe tela tom zbijenošću. Telo je medij. Samo medij,Marko, a ne da mu bude lepo.” Marko: “Na nekom putu do kuće taj medij će biti mrtav. Suviše smo veliko dešavanje, bez obzira što smo se učinili jadnim, da bi čovekova priča time bila gotova.” Sekina: “Rođeni ljudi i stvoreni Adam nisu za to da bi imali mir u sebi. Već nemir. Da i mi stvaramo. Sada imamo moć da stvaramo samo ponavljanja. Ove dve reči, nemir i moć, nisu znanje. Oni pretpostavljaju znanje koje ima cilj da se i tako misli. Kao uostalom i sve što kažeš a ne odnosi se na dešeno.” Marko (opušteno, kao da razgovara sa nekim): “Desi se bogat i u sebi nemiran. Desi se siromah i u sebi miran. Taj slučaj ništa ne približava stav o unutrašnjem miru već samo kazuju da slučaj jeste. Slučaj je sudbina pojedinačnih ljudi. Sekina: “Svi ste vi mrtvih tela i po redu slučaja ih sahranjujete.” Marko: “Lakše se živi sa mrtvima nego sa živima? Sekina: “U stalnom su bekstvu sa prognanim. Moram vas 'zapatiti' i u drugim galaksijama. Imam dozvolu od Boga za sve galaksije koje su do sada stvorene i gde ima ljudi, druge varijante, malo utrnule, neborbene. Niti vole niti ne vole, ne bi da se nerviraju. Ravnodušni, mošus miris, ravnodušan, miris žive, bačene, muške sperme. Pitaj Magdalenu za taj mirisni -------------------------96


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

osećaj. Ona voli taj miris nemoćnih spermatozoida, ravnodušnih, koje je ona pojavila. ” Marko: “ Koja sad Magdalena? Sekina (za sebe): Preterala sam. Zanesoh se sobom. Ja sam u Magdaleni sa tom voljom. Nemam vremena da budem žena.” Marko: “ U verske i nacionalne ratove kraljevi ulice se uključuju, surovi su ali paktuju sa ‘svojima’ iz suprotnih redova u pljačkanju i svojih i svojih onih drugih. Život kiminalca se ne može promeniti ni na malo. Na tren se samo može umaškarati. Bitka dobra i zla u živo. Potiskivanje zla kada se zlo opusti. Podrugojačiti život umetnika ulice se može. Na tren. Svoje ludilo žive i vlastiti nestanak im je inspiracija. Mišljenje drugih nije im putokaz. I Bog im je, malo malo, ‘drugi’, u drugom planu. Sekina: “Nije Bog, Marko, već Ananuk. Svaki čovek je jedinstven po fizičnosti. Poseban je i po duhovnosti. Njegova slika sveta je u njemu i samo treba da je otkrije. Ta slika je dominantna za ceo njegov život kao što je i fizički deo njegovog bića nepromenljivo promenljiv. Oni su njegov identitet. Navika duha samo prividno liči na naviku tela. Vreme i prostor su ‘oruđe ljudskog uma’. Takođe, smrt i ideja o besmrtnosti postoje na svetu bez prostornih ili vremenskih granica.” Marko (ne prati šta Sekina priča): “Saopštavam sebe drugima da bi drugi otkrili sebe a ne da bi se identifikovali sa mnom ili znali mene. Svako je svoj i odgovoran za sebe i znanje o sebi samo sebi. Ljudi jedva podnose jedan drugog a sa tolikom upornošću ubeđuju druge u svog Boga. Hteli bi da svi veruju u istog BogaŠ Zašto im je najednom stalo do drugog? Kada steknem dar proroka da li ću znati da objasnim krimi-------------------------------97


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

nalcima njihov rat, naš rat. Oni su u stalnom ratu. Mravi su u stalnom miru i rade sve dok ih ne pozovu u rat. Njihov rat obično bude klanica na otvorenom.” Sekina: “Način života formira karakter ako si već rođen bez njega. Kriminalci udaraju pa u životu i od života očekuju udarac. To ne znači da su spremni. Obožavaju udaračke sportove. Njihov život, zato ih i moram razneti po galaksijama, je pobuna.” Marko (kao da je sada čuo Sekinu): “Bili su i kao da nisu bili.“ Njihove žene, nakon ubistva muža ili kada budu napuštene, zbrinjavaju se pod okrilja muškaraca iz istog miljea. Spoljašnost uglavnom nisu uništile a poroznu dušu su imale. Država je, kraljevima ulice, prepreka kao i reka koju treba premostiti. Smisao života kriminalcima je imati i ako je to što traže sa one strane reke odu na onu stranu. Revolucije, kažu, jedan dotrajali sistem menjaju drugim koji će dotrajati. Kriminalce angažuju u svakoj revoluciji pričom. Kao da bi hteli da operu biografiju ljudi jedene dimenzije, dimenzije imati. Čovečanstvo proizvodi dovoljno za sve ali nemaju svi dovoljno. Zašto? Problem je u pravljenju zaliha. Kriminalci upravo uzimaju sa zaliha. Jedino Bog može da ih spasi ako im oprosti. Bilo bi lakše kada se ne bi imalo šta opraštati. To bi bilo tako kada bi Bogu bilo svejedno.” Sekina: Opet ti Bog. Nema on vremena sa farmom ljudi da se bavi. Nije Apsolutni farmer.” Marko (ne čuje Sekinu): “Ali, zašto bi ih Bog spašavao? Za koju svrhu spašeni mu trebaju? Da ih spasava za ovde ima svrhu. Da se još muče ili muče druge. Ali, za šta će im tamo?“ Sekina: “ Kada bi Marko znao da su ljudi naša farma sve bi shvatio. Učas. Neko vidi nebo i zna da je ono plavo, jer mu je -------------------------98


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

tako rečeno a ne zato što je ono plavo. Ono uopšte nije plavo.” Marko: “Zna Bog da ga kockari foliraju sa svojim molitvama. Ono Njegovo ' ne uzimaj moje ime uzalud' su krajnje poštovali. Spominjali su ga samo kada ih kocka nije išla baš ili kada je valjalo uteći sa nekog mesta koje su upravo učinili krajnje nepodnošljivim. Oni ga ne spominju 'uzalud'. Treba im tada. Kao i fudbalerima pred utakmicu. Šta će im posle utakmice.“ Sekina: „Kada nešto ne razumeš rešenje je, ponekad, da se praviš da razumeš. Kao kada imaš prijatelja ili prijateljicu gey. Hteti tako nerazumljivo menjati je navlačenje psihičke jednakosti koja univerzumu apsolutno nije prilagođeno. Nema dva isto pa zašto ne bi dva istog bila svoje krajnje granice različitog. Marko (sada je već ovo razgovor dva gluva telefona): “Svi su kriminalci vaspitani na gladnom detinjstvu kao meri poštenja. I kada su shvatili da porušeni svet, koji su nasledili, ne treba da ostavljaju svojoj deci spoznaše da treba da otimaju oteto. 'Oni čiji su preci na dvorovima krali kokoške sada kradu kompjutere' ne mora da bude pravilo. A zašto ne bi krali ako je nepravda da svi nemaju sve? Čast čuvaj k'o poslednje što je za čuvanje. Veru ne razumevaju više do kada nije ni turska ni austrijska. Njihova je a nije ni Grčka, Bugarska ni Ruska. Srpska vera je kao i nova srpska država. Ona je ono što ostane kada ljudi odu.“ Sekina: „Kraljevi ulice, kao i ostali svet, svoju smrt nose sa sobom. Samo oni nekako landaraju sa njom. Kada se sahranjuju više daju počast smrti nego sahranjenom.“

Marko tako razmišljajući stiže do Dunava. Trgao se na -------------------------------99


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

samom keju, stresao i ne veruje da se mimoišao sa stanom. Prošao je pored vlastitog stana i našao se na keju. Seda na klupu. Marko: „Ne da sam prošao pored stana a krenuo sam u stan već vodim i unutrašnji razgovor mimoilazeći sam sebe.“ Iz Markove beležnice: Ko je Marko, Kocka, Opšte pretpostavke Markove dr teze

Marko Ko sam ja? Ko je Marko? Mnoge noći će Marku dane uzeti tek tragajući za hipotezama svoje dr teze. A najviše je voleo zvezdane dane. I ode u podzemlje da doktorira na podzemlju – Katedra za sociologiju kulture trenutno je izmeštena. I onda se desi zavisnost od kocke, kockara, adrenalina koji ništa ne znači. Kako? Tako što je život kockara i kriminalaca čist hedonizam. Po svim porama tela postojiš. Najmanje ti vazduha treba u plućima. Marko je saznao, na očigledan način, da je život kockara i drugog kriminala opasna navika iz koje je teško izaći. Nikada nije izašao. Hoće da se vrati u prethodni život. Oseća se nekoristan sam sebi. I ovde a verovatno bi i tamo, negde, u nazad imao osećaj nepotrebnosti. Nedostaje mu njegov Zahir. Ko su ljudi kriminala? Može li da se proširi dr teza i tvrdi da su svi ljudi skloni kriminalu ako im se desi prilika da ne budu kažnjeni? I dokazati: Kriminalci su obznanili zlo, ono šte je pripadajuće jednom entitetu života - čoveku! Žene su mu uslov, kao i svakom normalno normalnom -------------------------100


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

čoveku, bez koga ne može. Prva žena iz studentskih dana . Brak trajao šest meseci. Devojka Dragana ostaje u drugom stanju od braka ništa jer se njen otac protivi. Druga bračna žena mu rađa dva sina. Razvod i treća bračna žena rađa dve kćerke. Razvod i samoubilačka samoća. Da li treba verovati kineskom horoskopu koji neprikosnovenom lakoćom tvrdi nespojivosti žena i muškarca koji su rođeni u određenim zvezdanim rasporedima?

Kocka Kocka je energija strasti. Sa strašću se ide do poslednjeg daha energije. Kada se kocka prekine jedva imaš snage doći do auta. Do kuće voziš kroz nestvarnost. Kada ti se energija obnovi vraćaš se kocki. Ni za jedno drugo angažovanje sebe nisi sposoban ako imaš mogućnost da se upustiš u novu igru kocke. Kockari, čim im se ukaže prilika, moraju da varaju. U podeli karata igraju sa kartama koje nisu u njihovu korist. Inače su pokvarenjaci koji ne hvataju beleške. Izgledaju kao da ih život zanima. Ne. Zanima ih da iskriminalizuju pare i da ih prokockaju ili potroše na statusne simbole. Žive dok ne umru od nečeg pod šta se stalno poturaju. Nikada ranije. Oni koji požive su proćardali svoj život. Nisu bili dovoljan talenat za smrt na vreme. Argo jezik (Kljun, šaner, vala..) je u opštoj upotrebi. Uglavnom govore Nemački, Engleski, Italijanski, Švedski i Francuski. U zatvoru rade sklekove, tetoviraju se, sklapaju poslovna poznanstva i uče jezike. Uče jezike brzo jer se drže samo frekventnih reči i osnovnih gramatičkih oblika. Oženili su se da bi imali decu i živeli sami. Znaju koliko su đubre. Znaju i da ostatak sveta nije bolji. Svoju prednost iskoristi onaj koji ima okolnosti. Rat je ta -------------------------------101


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

situacija. Cilj njihove trke nije stići prvi. Već stići. Društvenih ambicija imaju ali nikada dovoljno samopoštovanja da bi se uključili. Sem u uslovima rata. 'Urođenu ličnost' tek naslednicima neće dati. Preneli su nevidljive gene zla. Univerzalno sve manje voli dete. Iskustva sa decom nisu pozitivna. Nisu pozitivna jer smanjuju prostor da se zadovolji sebi. To mu je neki vrlo prikriveni narcizam. Osoba A je kockar, B ubica i pljačkaš, C je šaner ili džeparoš. D je falsifikator. Trgovac drogom je 'Osoba E'. Gde je tu trgovac 'belim robljem'? Svi. To im je prioritet. Da pomognu ženi da radi. Rimljanin je prvi među učesnicima. Čuvar leđa Markovih kada Marko dopadne nevolja. Marko napušta profesuru da bi bio profesionalni kockar. Ljudsko biće je vezano za rad, teži njemu i kockarsku profesiju bi valjalo, uz sve teške određenosti kocke, podvesti pod rad. Bez velike energije strasti, koju kockar ulaže u sebe dok kocka, taj rad bi bilo nemoguće raditi.

Opšte pretpostavke Markove dr teze Život koji se dešava ljudima, bića tri dimenzije, praćen je tumačenjima i htenjima života koji se dešava Ananucima, bićima sveta drugačijih dimenzija. Život ljudi šaran je posetama bića četvrte dimenzije, koji su u formi talasa i čestice. Događaj se mogao desiti u bilo kom redosledu. Redosled je igra kauzalnog i svrhe. Dešavanje se dominantno kreće prostorima vremena a ne prostorima prostora. Kao da se vodi unutrašnji razgovor sa sobom ili diskurs unutar sna. Jezik je komplikovaniji od života. I pre života je. Kao što je munja pre groma – a iz iste pojave su. Dokle god čuješ udar -------------------------102


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

groma siguran si od munje. Reči je teško smisleno poslagati a misao držati za početak vremena. I još znati da su kraj i početak krajnji nepojmovi u krugu beskajnosti kruga. Unutar kruga stvaranje je večno, tama je prirodna forma svetlosti. I sve, da bi stavar bila lakša za shvatiti, potiče iz čestice, nepojmovno male, u koju staje cela vasiona. I kada se desi unutar tame valjana zbijenost svetlosti u trenutku promene smera rotacije dolazi do praska i nastaje novi dualni svet nikada svodljiv na prehodni i nikada shvatljiv od poslednjeg. Samoučaurenja, mutacije ljudi, umetnost i umetnici, zlo dimenzioniraju kao smešnu strahotu. Zlo je parodija dobra. I obratno. Svaka ruševina je smešna. Smrt nema značenja kraja već okovanosti života. Nema se dovoljno energije za naslutiti eter, koji jeste postojeći, iz one strane kruga početka-kraja vremena. Kako ljudskim telom, telom čulima obloženim, dosegnuti duhovno nedosegnuto bez posebne energije? Nikako. Kakva je, šta je energija koja snabdeva nevidljive organe energetskog omotača saznavanja nemogućeg? Kako su ti nevidljivi organi inkorporirani u moći suđenja ljudi? Rečeno je, sve je rečeno, ali ne spolja od energetskog omotača već unutar njega. A čovek sav svoj život proćarda na ono spolja a ono 'unutra' mu je za beskrajno negovanje sujete. /Kada kažem ‘unutra’ to znači unutar energetskog omotača kojim je učaureno ljudsko telo/.

Sekina, Lilit Sekina: »O, gospođa se udostojila da me poseti u mom vremenu.« Lilit: „Prednost je biti ja. Ja sam pored tebe a ti me ne osećaš -------------------------------103


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

ako ja to neću. Kako planiraš razmeštaj duša ljudi po galaksijama?“ Sekina: „Mogla bi da pomogneš. Apsolutni sumnja da imam dovoljno energije.“ Lilit: »Čula sam. Ja bih da učestvujem u odabiru za najdalji resor. Za sve ostalo ti treba toliko energije koliko da mene nađeš. Znači dovoljno. Može? Sekina: Može ako mi kažeš da li si rađala ljude? Lilit: A šta bih drugo rađala. Naravno da sam rađala. Ja za tebe znam da si rađala.« Sekina. »I Apsolutni zna?« Lilit: „Ti si baš žena. Ma njega za to nije briga, draga ženo. Onaj Magdalenin Isus mnogo je okupiran Magadalenom a Apsolutnog to samo zasmejava. Kada hoće da se smeje dovede sebe u ljudsku situaciju i smeje se. Znala sam da ga vidim takvog i onda pomislim kako bi bilo s njim leći. Tek se onda smeje i zna da mi kaže. »Samo ti pali u meni ove ljudske vatre.“ I onda obavezno doda: „Lepo je biti dobar čovek! A tek dobar Bog.“ Pustimo sada Apsolutnog ajmo da radimo. Uzeću ti ove duše što im vlasnici nikakve supstance ne konzumiraju. Ni lekove. Koji se uzdaju u sebe da mogu sve sa sobom. Razboleti se po svojoj volji pa i zalečiti.« Sekina: „Ima ih sada već podosta koji pokušavaju da osete bol gde receptora bola uopšte nema. Da otkriju ima li neke promene u tkivima, a da bola nema, sada im je prioritet. Pokušavaju da razumeju bol a ne da ga otklone.“ Sekina primeti da Lilit više nije sa njom.

Dragana i Mara na brodu 1964. godina. Paluba broda, redovna linija Split- Korčula. Dragana, naša junakinja, leđima naslonjena na ogradu, priča -------------------------104


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

sama sa sobom a mater je gleda. Dragana (Embrionu pod svojim srcem. Treći mesec truda): „E baš ti je pametan ćaća“. “Ideš sa mnom Dragana ili ostaješ,“ pita me, tvoj tata, na pragu kuće moga oca u Kaštelama. Sve pred sestrom, zetom i materom. A kuda ću sa tobom, kuda? Ohladit ćeš se a mi ni posla ni fakulteta. Našao je posao, kaže, na otoku. Šta će on, jadan, pape ti, ni vojsku još nije služio, Ostavi nas na otoku i ode u vojsku. Godina je duga, ja devetnaest godin i spopadat će me. A nisam baš ubedljiva kada se protivim muškarcima. Treća godina Filozofskog fakulteta u Zadru. Filosofija! E moj Marko! Možeš misliti, e, budući profesor filosofije.Bradicu je već pustio. Grčku. Ne one njegovih popova. A ja još bolja, prva godina. Jadne li moje ambicije biti profesor. I sada ti mater tvoja ide na Brač ili Korčulu, ne znam ni kuda ću, s tobom se 'špancirat' još šest meseci a onda cemo vidit'. To ti je sve tvoj deda, po meni deda, smislio.“ Mara: “S kim to pričaš?” Mara, mater moja je lepa žena. Samo nema joj ko kazat'. Onaj njen muž muči. Obnevideo od mora. Kada ide ribarit' gleda u moru odsjaj zvezda. Nikada svojoj Mari nije neku, od tih 'zvizda' iz odsjaja, ulovio. Dragana: “Pričam sa ovim embrionom u ’materici’ što mi ovako saplete početnu ambiciju.” Mara: “Nije ti dete krivo.” Dragana: “Nije. Ali sam isto išla u Novi Sad da mu dođem glave.” Mara: “Nisi valda? Dragana: “Jesam. Pa nisam imala snage za ubit' ga. Pratio me Markov otac, otac oca ovog embriona, na abortus. Pre abortusa odemo u katedralu. U samom centru je grada. -------------------------------105


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

Majka božija me gleda onako kako do sada nikada nije gledala na mene. Njeno dete, Isus, je njeno. Neka je Bog otac ali je njeno. Bog je isti vlasnik svog deteta kao i moj Marko svog. Ništa ne zavisi od njih dvojice kada stvar krene niza 'skale'. Sve od nas dve. Oni su završili svoj posao. Svako prema svojoj vrsti. Ali dete je moje. Ja sam njegova majka. Ne mogu ubiti svoje dete. I ja se, iz Novog Sada, vratih u Zadar bez promene. Ovaj, u meni, samo što od radosti nije prohodao. Ima mista za njegova landaranja. Široku si me rodila.” U Zadru, Marko me čeka. „Nisam mogla,“ kažem mu. Marko: “Bolje. Zaposliću se na otoku Lukoran kao učitelj pa ćemo polako završiti i fakultete.” Dragana: “Moram reći materi.” Marko: “Ne moramo ništa. Ali ako hoćeš javi joj.” I tako smo ti i ja razgovarale i mi došli, kako sam ti telefonom javila, a onaj naš, tvoj muž a moj otac, nas tako dočeka... Ni 'kavu' ponudu nismo dobili. “Ako se, moj otac će meni, udaš za ovoga ja ću za struju pa neka mene nema A vas neka je!” Vidim da si zeta ’privela’ da se nađe ako ribar sa svojim ručerdama krene na mog mršavka da ga zadavi. „Jes’ mršav“, mora ona. „Nije. Čini ti se. Dugačak pa izgleda. A ti bi ga već ugojila i da jeste. Ka i prvog zeta. Znaš da Marko živi od dve slane srdele i pola kila kruha do podne i uveče neko varivo u restoranu. Nekad uzme i faširani šnicel uz varivo. E, a tako smo svi studenti. Kada puno jedeš ne možeš pamtit'. I da znaš od nas nastaju deca a od njih, muških, pokolenja.“ „Je li? Ko to kaže? Taj tvoj Marks?“ Tako kaže ‘moj lični Marks’. On u Hrista ne veruje. Trudi se -------------------------106


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

da postupa po Isusovom postupanju. Ili obratno nisam baš najbolje upamtila. Ja kada on priča više ga gledam nego slušam. I samo mislim kako bi ga ljubila celi dan i noć.“ „Ne moraš baš detalje. Šta su Isus i Hrist dvoje?“ „Isus (čovek) ti je, majko, pre raspeća a Hrist (mesija) posle raspeća. Nije to isto. Drugi obraz okreni, kaže Isus, a ovi moj se, uglavnom, udalji kada treba okrenuti drugi obraz. Voli više drugog nego sebe. E, tu jeste takav. Kaže da su svećenici učinili da se u floskulu 'okreni drugi obraz' veruje jer ne umeju tako postupat'. I da su katolici i pravoslavni ponajmanje kršćani. Religiozan može biti svako ali vjeru ti na dar daje, ili ne daje, sam Bog.“ „A on je kršćanin?“ „Jeste, majko. On ti je pravoslavni po ocu. Po sebi ni baš 'pravoslavni'. A katolik je još manje. Mogla bi ja njega preobratit' sada kada je vruć ali kada se povrati opet će on po svome. Sloboda od bede i sloboda od straha su Isusov i Markov nauk. Ono sloboda veroispovedanja i pravo na rič je više Markovo nego Isusovo. To Hrista on politički unapređuje.“ „Marko unapređuje Isusa?“ “E”, sleže ramenima Dragana. „I kako ti on uz sve te filozofije mogao napravit dete?“ „E kako. Ka i obično kako se deca prave. Bog hteo. A bili smo i često zajedno. Znaš studentski dom je studentski. E! Tamo ti je svak sa nekim na gotovo.“ „Koliko često ste bili na ’gotovo’?“ Radoznala mater. Pa ujutro, u podne i uveče tri puta. Uveče, tri puta? E, tri puta Bog pomaže, kaže on. E to sa ta njegova ’tri puta Bog pomaže’ bio mi je drag. Govorim ja njemu: „Tih tvojih 62 kila težine i 186 dužine i tri puta Bog pomaže mogu te zaus-------------------------------107


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

tavit' na ni jedan put.“ „I baš ste tako, redovno?“ Znatiželjna majka pita. „Ma nije to išlo tako u pravcu 1-1-3 nego ti govorim statistički, u proseku.“ „Bogami ste se naredali ‘u proseku’. Gore nego Nemice i ovi naši priko lita. Pa što nije pazio?“ „Ja sam trebala pazit', a ne on. On će paziti? Ta zadnja sekunda mu je draža nego ići u raj. Bi on tu sekundu dao i za tri raja. A lep je. Plav. Po danu okrugle okice plave a uveče zelene. Pravi Nemac. Na svoju mater. Joj, kad bi ovi 'naš' čuo šta mi pričamo bi skršio Boga i u meni i u tebi. Kako je 'pape' saznao da je pravoslavni?“ Mara: „Znaš da je Ante, brat mu, u Udbi Splita. Zna šta hoće kad hoće. Mama mu Nemica i Bunjevka a otac čista srpska pravoslavna vera a taj tvoj ateist i povrh svega komunista. Sve gore od goreg. Gde njega nađe od celog zadarskog katoličanstva? Zar nisi znala da je komunist?“ Dragana: „Ništa ti ja o tome nisam znala. Nama to svejedno. I zašto sada idem na Brač?“ Mara: „Ovi naš i brat mu tako su se proračunali. Šta je najmanja posledica. A i da te ovaj tvoj ne nađe. Znaš da onaj naš ne veruje u ’slučajne’ porodice. Na Korčuli ceš biti šest meseci što ti je ostalo do porođaja, onda u Splitsku bolnicu, pa u Makarsku kod Cvite, ona zna oko dece, onda dodeš u Kaštela, sama, pa ćemo videt' kako ceš te tvoje studije nastavit’. Ovi tvoj. Kažeš Marko, ako te i bude tražio neće te nać’, neka završi svoje studiranje, pa neka te onda nađe. Sretno mu je studiranje. Možda će se šta promeniti u dve godine i kod ovog našeg.“ Dragana: „Kod našeg se neće promeniti ni za dvesta godina. A onaj moj će naić, možda jednom, i kad vidi da me nema na ulici otići će 'ća' i reći, ako me nekad nađe kroz dvadeset go-------------------------108


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

dina, da me je tražio ali me nije vidio. E, tako će biti. Filozofi idu dalje u njihovo lutanje. Briga ga je. Zakartao brigu dabogda.“ Kune Dragana. „Jesi l’ videla, nastavlja Dragana priču majci, kako ovim našem ni reč ne reče na njegovu reč. Samo ustade i ide. E, a u Zadru je dizao revoluciju protiv religije. I njegove i naše. Njemu sve ista budalaština i nemoć. Kidao plakate Katoličke crkve sa sv. Donata…

Marko, Uroš, Jelena Biblioteka Fakulteta likovnih umetnosti, Beograd, kraj Knez Mihajlove. Marko piše rad o Savi Šumanoviću na posledilomskim studijama po dogovoru sa mentoricom Katarinom Ambrozić. Za susednim stolom mlada studentica Akademije lista brdo monografija pred sobom. Marka pomalo iritira šum stalnog listanja te prekorno pogleda slikarku. Ona mu se nasmeši ali i dalje lista monografiju. Listajući i gledajući u njega. Marko: “Volite da listate knjige? A ko će da uči?” Jelena: “Ja.” Marko: “I tako učite – listajući i gledajući u mene?” Jelena: “Aha.” Marko: “Vi slikari imate vrlo širok fond reči.” Jelena (malo gleda monografiju koju neprekidno lista a malo gleda Marka, sa osmehom): “Aha.” Marko: “Ajde da me naučite da učim.” Jelena: “Ti nisi sa naše akademije?” Marko: “Nisam.” Marko prilazi njenom stolu. Jelena stoji na jednoj nozi a drugom kleči na stolici. Crnkica, lepa, lepe grudi isturila skoro preko celog stola, prati Marka pogledom i osmehom. I lista li -------------------------------109


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

lista. Jelena: “Ako niste sa našeg fakulteta nećete shvatiti listanje.” Marko: “Ko je shvatio Hegela…” Jelena: “Lako je shvatiti filozofa koji sam za svoju filozofiju kaže da je ne razume. Dakle listanje: Listam da vidim kako slikar radi, da ga zapamtim na način da se ne udubim u detalje njegovog slikarstva ili crteža iz razloga da ga ne kopiram u svojim radovima.” Prilazi im Uroš, njen kolega. Uroš: “Idemo li Jelena ili ostaješ još?” Jelena: “Ostaću.” Uroš pruža ruku Marku i kaže, “Uroš”. Marko: “Marko.” Uroš Jeleni: “Bog”. Odlazi. Marko: “Slikari nisu baš uredni za razliku od vas slikarki.” Jelena (lista i dalje): “Nisu.” Marko: “Da odemo u ‘Mek’?” Jelena: “Častiš? Ja nisam ovih dana u lovi.” Marko: “Da. Ja ovih dana jesam u lovi.” Malo kasnije u Mekdonaltsovom restoranu. Marko: “Uroš mi ne deluje baš normalan.” Jelena: “Dobra koordinacija kružnih mišića prstiju i loša koordinacija sinapsi mozga. Uobičajeno povezano sa izvesnom dnevnom količinom vina da daju alibi greškama pameti. Inače sve ostalo je OK.” Marko hvata Jelenu za slobodnu ručičicu, u drugoj je čizburger, I igra se njenim prstima. Ona prihvata igru prstiju. Marko oseća veliku prijatnost dodira. Marko: “Na koliko načina nam se mogu susresti ovih po pet prstiju?” Jelena: “Uuuu. Na ceo život.” Izlaze. Rastaju se kod hotela Moskva. Marko se sagnuo da je -------------------------110


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

poljubi. Jelena ga gleda u oči. Ljubi je. Ona uzvraća. Marko:”Da se vidimo u sredu?” Jelena: “Kod ‘Konja’ u pet? Marko. “Važi.” Ona se drži svojom desnom rukom za njegovu levu, podiže se na prste i glasno ga poljubi. Ne čeka da joj on poljubac uzvrati. Jelena: “U sredu. Nemoj da kasniš. U pet mi završavaju predavanja.” Marko klima glavom, seća se da je na fakultetu uvek sve nepodnošljivo lako. Silazi Balkanskom ulicom ka autobusnoj stanici i razmišlja o Savi Šumanoviću. Poslednja rečenica u radu će bi: ‘Voleli su ga a bilo je to da čovek zaplače.” Sreda u pet. Došla je direktno sa predavanja. U šest idu u bioskop gde je neki loš film. Prazna sala. Sede u zadnjem redu. Hvatanje, ljubljene i sve po redu. Obukla je široku suknju i ‘sedeći seks’ nije bio problem. Tek malo buke – koliko mora. Kada Jelena oseti da je Marko onemoćao silazi sa njega, vadi maleni blok za crtanje i po mraku na belilo papira užurbano švrlja kao da hoće da obustavi zaboravljanje. Marko: “Dožive li ti neki orgazam u svom onom tvom tihovanju?” Jelena: Uuu, nekoliko. Neki već dok si mi stiskao dojku. Žena kada voli i dušom i telom samonatakne se čim je pustiš.” Sledeće viđenje bilo je par dana kasnije. Hotel kod željezničke stanice. Tamo odsedaju i lagane devojke iz parka kod Ekonomskog fakulteta. Jelena ne zna za taj detalj. Dnevni boravak u pola dana i nije neka cena. Sve teče po planu jedino je Marko svoje odlagao do koliko može. Jelena sva ‘u vodi znoja’ vadi svoj čuveni papir, crta zatvorenih očiju iza Markovih leđa. Marko: “Da legneš malo na stomačić?” -------------------------------111


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

Jelena: “Ne, ne, ne … ovako završi kad hoćeš.“ Sledeće nedelje, pet sati ‘kod konja’. Marko nije došao. Nije hteo da prekida partiju karata. Poslao je ‘kod konja’ svoga prijatelja umetnika, genija. Priča ‘genije’: Predstavih joj se, skupile su joj se oči, usne joj zadrhtaše, izusti ‘Hvala’, pođe prema pozorištu, ponovo drhtanje glasa ‘Doviđenja’. Genije ode u suprotnom smeru, zastade, okrete se, prati je pogledom. Ona mili do pešačkog prelaza, vraća se ka stepeniku spomenika, seda na jedan stepenik uz spomenik, plače, stavlja svoju lepu glavicu u šake i sve to skupa na kolena. Telo joj se trese, prilazi joj, po opisu ‘genija’ Uroš, Jelena odmahuje rukom, ne diže glavu sa kolena, govori mu: “Idi, pusti me.” Uroš se sa svojim blokom A5 udaljuje. Kada mu je genije ispričao viđenje sa Jelenom Marko pomisli: “Zaslužio sam da pakao postoji još na zemlji za jadnike od kockara kao što sam ja.” Marko je dolazio zatim u biblioteku Akademije da radi na svom radu, nadao se da će Jelena naići. Nije znao kako da pita u studentskoj službi. Ni prezime joj nije znao. Posle pet šest meseci, bio je oko pet u blizini fakulteta. Vidi Uroša, pita ga za Jelenu: Uroš: “Jelena je napustila fakultet. Vratila se u svoj Novi sad.” Marko: “Bože, ako te ima, smisli da ceo svoj život puzim k’o poslednji gmizavac. Dabogda se udavio u Dami pik!” Otišao je Marko na Kalemegdan. Gleda prema Zemunu pa dalje prema Novom sadu. Viče: “Jelenaaaa.”

Tako je začeta Milena, Jelenina starija ćerka, u koju se inkarnirala Eva Adamova, Jovan za Evom pođe na Zemlju, Eva, energetski njen omotač, inkarnirajući se uđe u matericu Jeleninu čim je začeto Markovo i Jelenino dete. -------------------------112


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

Jovanu nije bilo teško da osvoji ranjenu Jelenu, da legne kraj nje već trudne. Jelena, par meseci posle, misleći da je dete u njoj Jovanovo, pristade da se uda za njega. Oboje nastaviše sa studijem slikanja u Novom sadu. Razgovor Ivana Lamasa i Isidore “Kako je bilo u Kaštelima kod baba, Ivane”, pita Isidora “Baba Dragana se pogubila. Razgovara baba Dragana sa svojom materom Marom. Po izgledu su jednako stare. Baba Dragana ima sedamdeset a prababa devedest jednu. Svađaju se ko je stariji i ko je koga rodio. Baba Dragana joj kaže, svojoj materi Mari, da je ona rodila nju, svoju mater Maru a da je Mara rodila njenu kcer, moju mamu, Jelu. Neće nona Mara dugo, kako mi se pari,” priča Ivan posle povratka od svojih iz Kaštela kod Splita i Blata na Korčuli. Šta ti sestra Ana radi, pita Isidora. “Piše pesme. Neće se udavat dok ne nađe pravog. Neće ona k’o naša baba Dragana za nepoznatog a ni kao mama Jela za mornara. Ne želi da joj neki napravi dete, sedne na brod i za njega priči kraj. Utopio se? Pazi da nije. Ne vratiti se, vidit dite, ako ne dragu Draganu i Jelu nije ispravno. U Bermudskom trouglu nestaše. Obojica, i Marko i Mate. Koji trougao? Pobegli od prave žene. Eto odem dole, pradedi na grob, nas dvojica se pričamo. Plačem mu kako sam ja jedini muški kod kuće odkada ga nema. 'Nemoš' živu glavu izvući od žena, kažem mu. Dedi u grobu pričam. On muči. Kod kuće babe me pitaju ko sam? Ko sam ja? Jela ih gleda i smije se. “Kako ko? Unuk, praunuk, sin Jelin.” “Gde ti je ćaća? Opet će one. “Što ti se mater raspustila?” “Nije se 'raspustila' već se otac nije vratio.” “Kako se zove taj nevraćeni ti tata? Da nije Marko?” -------------------------------113


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

I tako. Muka živa sa njima pričat'. Ništa ne čuju šta kažem. Samo sebe misle…I baba Dragana je znala jednog Marka. Kaže da joj ga je Mara otela. Lude žene načisto. A Jela? Samo gleda. Babe su joj simpatične i mnogo ih voli. Vidim traži na meni njegove, očeve, Matine beleške. Njegove, njenog mornara. Ne mogu one dolazit’ ovamo u Beograd a ti nećeš doli. Pa kako ćemo? “Pisat’ razglednice”, kaže Isidora. “Kao nekad. A e-mailom slati fotografije?” “Ne znaju ti one sa kompjuterom. Mi ćemo slat’ razglednice sa slikom svetog Šime. Ima ih i ovde sa svetim Šimom.” “Ko vam je taj 'uncut', Šime”, pita Isidora. “I moj otac Marko nešto se sa njim došaptava. Da nije moj Marko znao tvoju Draganu? Je li ona nekad išla za Zadar?” “Baka Dragana je stalno na Korčuli. Nije nikada išla nikud. Do Kaštela je. Ali dalje ne.” “Mmmm, opet, kao da je neko bio u meni”, kaže Isidora. “Tamo doli?” “Ma šta ‘tamo doli’? Samo misliš da neko ‘tamo doli’ ne uđe u mene. Ušlo mi nešto u telo i prošlo me svu. Ovako. Odasvud.” Isidora pokazuje rukama krugove. Ivan: „Da nije sveti Šime? Oće on.“ Isidora: “E ako oće onda je on,” Zaključi Isidora razgovor sa svojim prijatelj-dečkom Ivanom, ocem njene tek rođene kćerke Sare. Marko sanja da je sv. Šime “Ruđer Bošković, razmišlja Marko, “pre 250 godina je ustvrdio da se čestice privlače pa na određenoj distanci odbijaju pa tu imamo momenat, tren mirovanja. Tako je katolik uspeo da se zaštiti da, u nekom vremenu, zemlja miruje i sve se vrti -------------------------114


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

oko nje. Lepo lukavstvo da se skloni od progona crkve. Ljudi žive jednu nano sekundu unutar našega prostor-vremena. Nama reke teku večno nikada ne napunivši mora (rod ljudi postoji pet minuta) ne stignu do vlastitoga duha. Nije čudo da red Jezuita zabraniše oni kojima je potrebno mišljenje ‘za vek’.” Još je malo razmišljao o Boškoviću Marko i zaspa. Zaspao je i usnuio da je sveti Šime. “Sveti Šime je Bog” priča sebi Marko u snu, “Ja sam Bog malih ljudi. Onih koji ne znaju da je jedini put duha, duhu stradanje! Ni Bog ne zna da je Šime Bog. I kada ga vidi pita: Šta ima Šime? Ima, odgovara, ima. Mali ljudi male stvari. nisu velike. Ne zavređuje tvoju pažljivost. Hoće li biti ili ne, negde, neki novi Veliki prasak, novi oblik dimenzije, novo stvaranje iz vremena? Zna Bog da je to retoričko pitanje jer ni događaj ni reč u odgovor mu Šime ne razume. Čuješ reči i misliš da se njima misli. Treba druga moć suđenja. Moć suđenja osećanjima. Osećanje je jače od reči, puno. Reč je šum dima, prazno. Duhovno ne stoji na nogama razuma. Ne stoji ni na jednom temelju. Ono je sam temelj svega što jeste. I Boga. Ljudi su zanimljivi. Sve im je veliko i zgusnuto, kao Crna rupa kosmosa, kada se njima dešava. Kada se isti događaj drugima 'slučava' onda su to smešne stvari, stidljive, za stid, sitnice za nepominjanje. Marko se budi. Ne zna da li su mu te misli iz sna ili iz budnosti. Isus ga gleda. Smeju se, obojica. Jedino što Marko ne vidi Isusa. Sv. Šime razmišlja i gleda Marka koji ga ispituje Marko Šimu zove duhom svojim. Prilazi mu. Kuka. “E moj sveti Šime.” -------------------------------115


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

“Kako je bilo? Hoćemo li brzo pred oltar?” Marko misli da mu podsvest radi a Šime ga ustvari pita. “Njen tata je lud. misli da sam ovakav, tanak, ‘ko jela’ kratkotrajan. Neće ni da čuje za mene. Ili misli da sam pravoslavni katolik. Jel’ ima to?” Šime: „Ima. Ma sve ima. Samo kombinujte. I koliko god ti se čini da je ovo najveći momenat u tvom životu, nije.“ Marko: “A koji je?” Šime: „Najveći momenat je kada te prostruji blagost.“ Marko: “A posle nje šta će biti?” Šime: „Biće kako izabereš.“ Marko: “A oni što im ne struji blagost? Kako je njima?” Šime: „Oni su u melanholiji.“. Marko: “E ta ti je za razbi-brigu. Bolje Mefistofeles pojašnjava pojavno (biće) i skriva suštinu (bitak) Faustu nego ti meni… Jesi li video kakva je lipotica moja Dragana. Ni jedne kosti nema. Bog je, kada je stvarao Evu, mislio na Draganu. Je li tako bilo, moj sveti Šime?” Šime: „Ja sam se posle ušnjao kod oko njega pa ti ne znam reći kako je to ispalo sa Evom. Po priči nije baš ponajbolje. Evu Bogu ne sme niko ni spomenut… Jovan Krstitelj jedino to sme i Bog ga sluša i čudi mu se. Nema kosti kažeš? Ima li kolena? Marko: “Nema.” Šime: „?“ Marko: “Ima lepa kolena.” Šime: „A… shvaćam, shvaćam.“ Sa svetim Šimom Marka je Dragana upoznala. Dragana: “Samo mu se počni molit',” kazala je ona. Sa rečima:: “E moj sveti Šime…” i on će ti odmah doć'. Ma gde bio. I možeš se s’ njim razgovarat do mile volje. To mu je posao. Da priča sa nama malima. Čim nešto zabrljam ja ga -------------------------116


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

zovim. I on sluša moju žalopojku i uvek mi bude nekako potaman. On ti sve jezike zna. On ti je Bogu i ljudima ’mali od kužine’.“ (kužina-kuhinja na bodu). Marko: “E moj Šime… znam da si tu…” cvili Marko kako se u toj situaciji cvili. “Gde je ona sad?” Muči Šime. Ni reč. Zna ono što Marko ne zna. Zna da Marko nije otac deteta Draganinog. I Dragana samo misli da je Marko otac njenog deteta. Marko: “Hoću li je zaboraviti? Trebam li je zaboraviti? E… To je poblem a ne Veliki prasak… Koliko te smrti ima? E, moj Šime… Besmrtna je ona, smrt. Pametna je bila ta moja’ bez kosti’. samo je imala kičmu. Volio sam, moj Šime prstima po njoj militi a ona bi se uvijala.Škaklja, kaže, a voli kad ja tako. Sećaš li se, moj Šime, kada sam ono u restoranu ‘Mornar? kartao celo popodne i celu noć a onda izjutra sunce na vrata uprlo svoje svetlo i ulazi anđeo.” “Izlazi napolje,” kaže mi ona, anđeo. Gledam ja, znaš, kako ćeš gledat kad celu noć kartaš, nego 'benasto'. I ne mrdam. Anđeo mi uze karte iz ruku, baci ih na pod, i viče: “Izlazi napolje kad ti kažem!” Cela kafana tajac. Renato Soviti, najstariji od nas trojice, znaš prefarans se igra u troje, ubedljivo najstariji, kaže mi: “Nema ti kud, šjor student, ovakva lepotica se poštuje i kada viče i kada šapuće.” Vidim ja nije to anđeo. Već moja Dragana. Izlazim. Na ulici poplava: “Uru vrimena san ovdi i sve zavirujem oćeš li izać ili da ja uđem. Šta ćeš ti tamo među njima? Angel sa đavolima! A sutra imaš ispit.” Idemo prema studentskom domu. To je dvesta metara od kafane ‘Mornar’. Marko ništa ne vidi od sunca. Sve mu blješti. Čvrsto ga drži Dragana pod ruku. Drugom rukom ona kao da -------------------------------117


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

pridržava nebo da mu ne padne na glavu. Luka Paljetak, i on je u studentskom domu kome idu, će pisati da nebo samo pesnicima pada na glavu. “Onda je Marko siguran, govorila je ona, “ali ona, pesnik u potaji, nije sigurna.” Strpala ona Marka u krevet, soba broj četiri, zapretila ‘Kiki’ Ivanu Parlovu, bratu od strica Mate Parlova, sobnom cimeru Markovom, da ne diše. Marko mora da spava. Sutra ima ispit. Gleda je Kiko. i kaže: “Evo, ne dišem.” Muvanje sv. Šime po Markovoj nesvesno-posvesnoj svesti Sveti Šime, misli Marko, više me zajebava nego što čuva.

“Stvarno si gori od Faustovog prijatelja Mefistofelesa moj sveti Šime.” “Ili si ti on? Mefistofeles lično”

„Prosudi li sam iz vlastita kazivanja sve nejasno u energetskom omotaču oko sebe Marko će možda i naučit raspoznavati zlo i dobro. Zlo i dobro postoji samo na farmi. Šta je dobro za farmu a šta nije dobro za farmu.“

„Da li smo mi farma?“

„Markovo nesvesno baš ga drma. Skoro da je shvatio.“ „Ono što se zna, je da niko nikoga ne može raspeti do on sam. Ni Isusa ne raspesmo. On se sam, onim svojim ljudskim telom, raspe. Zašto? Da prekine dotadanja životarenja ljudi oko ničega.“

„Trećina ljudskog roda, iz neimaštine, će početi razrade energije sveta tri dimenzije. Prostor, vreme i emocije su trio koji bi trebalo pretvoriti u duo (prostor i vreme) a možda i u singl -------------------------118


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

(prostorvreme).

Moraju siromašni da shvate da su bogati sebi ukinuli iz treće dimenzije, dimenzije emocija, entropiju. Vole samo sebe i ta ljubav prema sebi je jedino aktualno postojeće. Intelektualci bi svet da promene revolucijom, skokovito, više milosti da ne traže niti da je daju. Dobro. U materijalizaciji ideje 'promena sveta' na koga da se oslone u društvu? Ko će podmetnuti leđa za rad revolucionarne izmene sveta?

Da li bi ljudima podnošljiviji život na farmi bio u dimenzijama prostora i vremena bez emocija? I onako su im emocije žensko-muške igre više da se međusobno zbune, zatim da se emocijama bave kao prvim intelektualnim problemom, nego što su im na kvalitet života.“ Isidora Kako lepa žena da radi i da se raduje kada iza sebe ima nesrećne veze, pita se Isidora. Da li je veza sa muškarcem na nesreću ili sreću žene? Naprave ti dete i molim lepo, idi i šalji pare. Surovo? Nije. Detetu za život odrastanja treba toliko i toliko novca, moj rad kođšta toliko i toliko i farma funkcioniše. Mi jesmo farma samo ne shvatam šta to mi imamo da bogovima treba. Ne jedu nas. Mi bez ljubavi ne postojimo - nešto je u vezi ljubavi njima potrebno. Neće da gube vreme na emocije a ne mogu da funkcionišu bez njih, njihove snage. Biće je to. I lepota je u tome neka igra. Zašto žene toliko vremena prođardaju na ulepšavanje ako lepota nije ključ? Lepa žena je Bog a ne Bog. Kastaneda ubi Kseniju Pajčin kada mu je rekla da je više zanima lepa žena nego on, maneken, lep a prazan kao vakum. Vakumirano telo skladnih mišića. Hmm ... lepote ima u punoći duha muškarca. -------------------------------119


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

Ne, žene su i u duhu spremnije za istraživanja. Jedna fudbalska utakmica očisti ulice i domove od intelektualnih bogalja. “Ivane Lamas, ko si ti? Otac moje kćerke, što je tačno i što je slučaj zablude. I šta još iz toga je ‘slučaj’? Predavač-profesor filozofije, kao moj otac Marko. Kockar lutalica, kao moj Marko. Ljubavnik velikog stila, kao hm… ‘Velikog stila’ nema veze sa veličinom organa, naravno. Če Gevara Balkanski nisi jer nisi lekar. Sve ostalo je isto. Išao bi u Boliviju, kao moj Marko? I tamo bi te snašla muva cc. Zato Marko nije otišao. Da uradiš tezu iz kocke, kao Marko? Moj Ivane, moraš proći deo puta da se svet bolje protumači. Menjati ne možeš ni sebe akamoli svet svetski. Koji je to idiot smislio promene? Pa menja se, nezaustavivo ali ne po volji pameti individue. Smer je sumnjiv. Možda muškarci i treba da se poubijaju po pitanju smera. Baš bi bilo romantično, Ivane Lamas – u boj, u boj za narod svoj. Samo niste orginalni. Kopija ste i sa toljagom i bez toljage.” To je čuveni monolog Isidorin nad kolevkom svoje kćerke. “A da se ubiješ Ivane zbog ljubavi za mnom? Ne bi to ti ni za živu glavu. Vidi ti nju kao da se on sa Marsa strmeknuo.” Isus, Pavle Isus: “Čuješ li šta priča ova mala od Sarine loze.” Pavle: “Čujem. I Ivan je od Sare, kao i Isidora.” Isus: “Ivan je došao u iskušenja Beograda i Pariza iz provincije primorskih gradića. Zimska smrt na moru je zaustavljanje života kao spavanje medveda. Shvatio je moć fizičke snage i snagu lepote muškog tela tek družeći se sa Dujom. Duja se bavi oružanom pljačkom, ubistvima po narudžbi i kocka. Srčanost je razumeo kada je video način na koji se Duja plaši.Samo lud čovek, govoriće mu Duja, se ne boji.” Pavle: “Obojica, i Duja i Ivan, su blistavi umovi podzemlja. U -------------------------120


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

vrednostima filozofija Ivan je obrazovaniji a Duja veliki poznavalac ulične filozofije. Male su i uske monade respektovanja unutar njegovog kriminogenog staleža. Um ako nije za snalaženje u svim situacijama, zaključiće Ivan, propada. Istorija i nije drugo do lažno pamćenje neke ‘sadašnjosti’. Nedovoljno je istorijskom umu mogućnosti primene u sada, a čovek je sada. Prošlost ljudi postaje oboreni putokaz pored puta za fluoroscentnu budućnost. Putokaz istorije je tu da usporava i dezorjentiše.” Isus: “Ljudskom umu, radi novih veza sinapsi, potrebna je druga istorija, nova knjiga znakova. Mojsije im uzima vreme. i vodi pravcima taštine.” Pavle: “Malo je ljudi na planeti. Ponavljaju se. Žene gube karakteristike roda ljudi i zbunjene su. Trebamo naći Lilit da vidimo koji put im pokazuje. Prerano žene razlikuju različitost i nijanse lepote i emocija.” Isus: “Prošetaj kroz dimenzije i reci joj da bih da je vidim”. Lilit, Isus, Pavle Lilit prilazi Issu i govori: “Suviše ste muško da biste shvatili žensko shvatanje lepote. Dve vasione smo iznad muškog gedanja. Vi vidite nas pa se divite. Mi vidimo vas pa baš nismo ushićene. Ide sve kako treba i ako se stvara paralelni svet na farmi Zemlje. Zemlja je najplodniji rezervat bića kod kojih smo uspeli izazvati talase ljubavne energije poštovanja, i energije časti.

Njihovi tvoraci, Apsolutni i Sveti duh, ne znaju da ponove proces. Apsolutni tvrdi da je to zavisilo od položaja baš tada određenih stanja zvezda, i da je neponovljivo povratiti to stanje. Sada se te energije stvaraju samo rađanjem novih i novih ljudi. -------------------------------121


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

Toliko se ljudi nakupe mržnje da će se satrti. Dobro im je, snage i intenziteta, kao leptirke krik kad je leptir nadleće. Nečujan, nemoćan za zov drugog. Samo slučaj kretanja vetra ih poveže. Ali ih poveže. Nije slučaj slučajno u tako velikom ineresovanju Boga. Ljudi uništavaju svoj životni kontekst. Priroda lepih okoliša nestaje. Ljudi postaju turobni kao oredolujno vreme. ,Boje i oblici života, koji im olakšava stvaranje osećanja ljubavi, uništavaju a ne znam kako da ih sprečim da ne ruže delo Boga. Lepota, i u tom osnovnom obliku, će spasiti svet tri dimenzije. Što god bih učinila ispalo bi gore. Emitovanje ljubavne energije ne sme da se smanjuje. Ako se smanji Apsolutni će me povući, poslati drugog. I taj će odlučiti da pukne atmosferu zemlje kao balon od sapunice. Što bih i ja već morala učiniti prema pokazateljima koje imam. Treba smanjiti dimenzije emocija mržnje. Oslabiti pamćenje uzroka mržnje.” Isus: “Znam sve to. Najbolja varijanta je da žene rađaju i formiraš im energiju ljubavi prema detetu. Ljubav majke raste do maksimalnih mogućnosti majke. Tada joj uzmeš energiju ljubavi prema partneru. Navikneš je na otsustvo partnera. Da bude neprimećeno. Ako ne zanoveta neće je ni emocionalno remetiti da normalno proizvodi energiju osećanja ljubavi, poštovanja i časti. Partneri moraju da imaju strasti jedno za drugo. Strast ljubav jača do stvaranja ogromne količine enrgije. Strast bez ljubavi i ljubav bez strasti su simptomi poremećaja čoveka. Treba ljude onemogućitii u korenu te pojave. Lilit: “Znam da strast ispituješ sa Magdalenom. I to je pohvalno sem ako počneš da smatraš da se kao Bog žrtvuješ. Ljubav prema detetu nije svrha ženinig postojanja bez obzira što bi muškarci to hteli. Cilj joj mora biti muškarac. Muškarac -------------------------122


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

pa sto praznih mesta pa dete i dalje kako već može da sledi prema prilikama. Problem je i sa zaljubljenošću. Zaljubljen je prepun energija ljubavi ali ako se ljubav ne uzvrati energija se kontraproduktivno transformiše u negativnu energiju različitih formi ispoljavanja. Mržnja, zavist, osvetoljubivost, podmuklost, su izdanci nezvraćene ljubavi. Opet sam nemoćna da se u to mešam. Kao majka što gubi kontrolu nad detetom koje odrasta tako i meni oni izmiču. I mnogo ih reinkarnirate. Što ljudsku energiju duha ne drže u rezervatu bilo koje druge prazne galaksije? Mora sve na Zemlju? Isus: “Da dogovorimo koga i gde povući ako budeš prisiljena da napraviš potop. Ključ je u ženama. Vidim šta radi Setita sa Marijom Magdalenom i njenim unukama. Možda su oni oko Boga rešili pitanje povlačenja svih duša planete u dimenzije četiri i pet. Lilit: “Nije mi problem pustiti blizu Zemlje neku zvezdu, većom brzinom od svetlosti, koja će usisati zemlju. Brzine veće od svetlosti ljudi ne razumevaju. Zemlja treba da ostane. Ubedljivo je najbolji rezervat ljudi. Apsolutni zna da imam problem a ne zove me. Znači ima rešenja samo ga , ti i ja, ne vidimo. Pavle: “Rešenje je u novom kontaktu muškarca sa ženom. Jedno telo im je dovoljno za ljubav a maštaju o drugom telu tako da ne mogu normalno razmišljati. Nije loše iskustvo bilo sa tri žene po jednom muškarcu.“ Isus: “Nije bilo loše. Treba razmisliti i o rešenju da ljudi mogu da prolaze iz treće dimenzije u četvrtu i obratno. Broj žena, Lilit, vrati na 1-3 po muškarcu. Pavle: “Crkve su ponovo mesta za trgovanje. Jedni druge hoće da kompromutuju udaljavanjem od svetih spisa.” Lilit: “Vrati reinkarnacijom poštene sveštenike, iz četvrte di-------------------------------123


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

menzije, bez postupka zaboravljanja.” Isus: “To ne mogu. Reinkarnirani dobije sve znakove pa ako ih shvati sećaće se.” Muke po Marku i sv. Šimi Sveti Šime, otkada Marku Dragane nema, više Marka ne čuva onako pedantno. “Gori si od goreg moj sveti Šime. Što me tako razape?” kuka mu Marko. Marko oseti da nije sam. “Da nije sveti Šime”, pomisli Marko. “Oće on. Rekla je Dragana.Oće on tako kada ga prizivaš. E pa ako si tu da znaš da se više ne bojim svoje istine. Crkvena istina se temelji na našim, ljudskim potrebama a ne na svojoj teologiji. A i zle sam volje za te šetajuće pojmove. Zlovolja je isto što i tromost. Vrsta lenjivosti. Niko nije gospodar nad telom a tek nad osećanjima…Ali, pokušavati ovladati sobom je moguće ako nije žena tvojih dodira drugog mišljenja. Mrzovoljnost je porok. Nesposobnost usrećiti dugog je više od poroka. Nesposobnost usrećiti sebe je unutrašnja nelagodnost. Ta nelagodnost piše na licu. Prema sebi smo svi lažovi. Lažov, kada govori istinu, istinu smatra glasinom. ” Andrej. Miloš, Pop, Marko, Zoja Miloš (razgovara sam sa sobom): “Nije to tako davno bilo. Moja devetnaestogodišnja verenica kucne me po šlicu, kao da kuca na poznata vrata, i kaže: „Dizanje!“ „Kakvo dizanje tek sam legao da odmorim.“ Sada je već celu šaku prislonila uz šlic. „Veseo si, veseo i budan. Vidim ja kako se protežeš. Ajmo da pravimo decu.“ „Celu godinu ih pravimo a ti uzimaš te anti bebi pilule i kako da ih napravimo?“ -------------------------124


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

„Uvežbavamo, uvežbavamo.“ Verenica mi nije više u mom gradu. Ni u mojoj državi. Ima muža sa jahtom i kućom u Marseju. I dvoje dece – sve od dobre vežbe. Ni jedno moje. Nema pomena. Čega se sećati u životu nego žene? Od žene do žene i ostadoh sa ženom od 39 godina. Meni je deset godina manje. Krizira sa mužem i nekoliko dece. On negde arbatuje. Što je kod nas u Bgd običaj. Moja prijateljica ne može da shvati kako se uopšte udala za tako problematično biće kao što je njen muž. Ako zanemarimo da je bio lep i zgodan on pije, kocka i ko zna koliko žena je već naređao mimo svoje bračne postelje. Kažem ortaku iz Moldavije, Andrej iz Kišinjeva, da mi pozajmi nešto para da idem sa prijateljicom na Hvar, Jelsa. On posluje sa ženama i šalje ih na mirna a ratna područja u Jugoslaviju. Nešto malo droge radimo zajedno. Mirovne snage su takvi potrošači da je kupio dve kuće u Kišinjevu.“ Andrej: „Je li lepa, gospođa?“ Miloš: „Naravno. Mada i ove ružne kada se dobro unesu u seks prolepšaju. Prosto kao da im neko sunce ozari lica. Ovde nije taj slučaj. Ovde je prirodna lepota bogovima dana. Gde god se pojavi čuješ buku od ljudi kako se utišava. “ Andrej: „Ne spominji učešće bogova u lepoti rođenih žena. Evolucijska podela sveta je na lepo i ružno. I u žurbi da zadovoljiš sebe izabereš ružno. Svi imamo pravo na svoj deo lepote. U životu ne rešavaj probleme već beži od njih i ... ostaćeš lep. I zapamti: bolest dovodi do siromaštva a ne siromaštvo do bolesti. Kaži koliko ti novca treba.“ Miloš (u sebi): „Moram da manje komentarišem ove od love i -------------------------------125


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

sa munjama u glavi. Znam da za mene Andrej sprema posao u Nemačkoj i Americi. Treba nas nekoliko da dođemo do papira za otvaranje Fitness klubova pa da krenemo na žene 'trećeg pola', uglavnom udovice ili raspuštene čiji su muževi dobro platili raspuštanje ili vlastito umiranje.“ Andrej mi daje 5.000 dolara.“ Andrej: “Hoće li biti dosta?“ Marko (im prilazi): „Daj mu još pet. Kako ste povratnici sa terapije neinstitucionalizovanih? Sastav u institucijama države je toliko neljudski da je dugoročno graditi kulturu poverenja u ljude, koji postaju sve gori, policijski posao. Penetriraće te a nisi stvoren da budeš žena. Stav ratnika je stvar muške inteligencije.“

U hotelu Slavija Milošev ortak Andrej ima sastanak sa Markom i Popom. Na 'krovu', u kockarnici Žorža (Đoko Jablan, zvani Žorž). Za sto seda i Pop. Osrednjeg rasta, dugačke crne kose, impozantnih crta lica, bokserski nabijen, mali prsti i šake, prosto neverovatno da u šaku sakrije 'višak' kartu. Sada drži noćni bar sa 'Ruskinjama'. 'Ruskinje' su uglavnom Moldavke i par Ukrajinki i Rumunki. Sve 'sa one strane grane' ide preko Andreja. Razgovor je naravno samo na teme žene, sport i kocka. A to znači – biznis teme. Sport ih zanima samo po pitanju po koliko se može kupiti-prodati fudbaler. Fudbaler je roba jednaka devojkama razrušenog SSSR-a. Malo bolji posao. Prvo ga moraš provući kroz reprezentaciju pa je skuplji. Andrej: „Sve je u trgovini i lovu. Preci su nam bili lovci, ne možeš sve loviti pa moraš da menjaš. Dakle: sve je lov i trampovina. Svi smo lovci i lovina, trgovci i predmet trgovine.“ Pop priča o prijemu jedne Ukrajinke na posao i o kursu -------------------------126


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

pružanja seksualnih usluga u svom baru. /Ukrajinka je danas udata u Nemačkoj i 'verna' žena (do prve novčane prilike – možda i sa znanjem muža) i majka svojoj deci/. Lepa, duge crne kose, zgodna, oniska, sigurnog pokreta. Za šipkom na kojoj, samo u gaćicama, pleni poglede muškaraca je za film. Skida se, daje muziku na disketi uz koju voli da igra, i počinje prezentacija veštine zavođenja, počinje ludilo. Pop (postavlja joj test pitanja dok se oprašta od šipke kao da je miluje): „Koliko godina imaš,“. Zoja:„Devetnaest.“ Pop: „Da ne laže. Tražim njen pasoš.Ova ima zabrane ulaska u druge države više od mene. I Turci su joj zabranili ulaz. Šta li je Turcima radila kada joj zabraniše boravak? Ispostavi se da je greška njena. Nije se snašla u raciji.“ Andrej (Popu): „Realno je ono što još nije dešeno a ne ono što jeste sada. Mani se priča koje žene pričaju. Mase su ženstvene i glupe. Mi nismo masa. Mi smo vrlo pojedinci. Masa bi bili samo u nekoj novoj kaznenoj koloniji tipa Australije. Koliko hoćeš devojaka? Daj prvo pare od prošle isporuke.“ Pop mu odbrojava 21.000. hiljadu. Pop (brojeći hiljadarke): „Daj mi najbolje.“ Andrej: „Imam sedam van svake klase. Kao i one pre ove ture. Po tri hiljade. Daću ti jednu Rumunku 'gratis'.“ Pop: „Mani me besplatnog sa tobom.Gde su?“ Andrej: „Šta te briga gde su? Da nećeš da mi smestiš?“ Pop: „Šta fali Rumunki kada je gratis.“ Andrej: „Ništa joj ne fali. Visoka, lepa, jaka. Ne poznaje sebe pa se istražuje u seksu. Malo malo se zaljubi i kune se da je to ljubav. Nije prošla obuku da se ne ceni život. I ne zna da je istina samo na početku. Dovoljno?“ Pop: „Pusti me i toga. Po čemu je karakterna?“ Andrej: „Maloletna je, sedamnaest godina. Ali za tri meseca -------------------------------127


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

će imati osamnaest.“ Pop: „I?“ Andrej: „Zalečili smo joj sifilis.“ Pop: „Pa tako reci. Ako je dobra nema veze. Daj da ih pogledam. (Marku) Ideš sa nama?“ Marko: „Ne.“ Andrej (razmišlja): „Pop Marku plaća zakup lokala. Teško je izračunati cene rizika a Marko nema volje da učestvuje na procenat. Mnogo je 'mentalaca' i oružija posle ponoći. Kocka je sigurnija. Devojke su odlučne da kupe nekretnine u svom mestu. One ni malo nisu naivne kada se postavlja pitanje šta je dobro za njih. Bile su naivne kada su počinjale. Po neka je ostavila i dete kod kuće. Muža su se rešile na vreme. Borci su. Kandže su narasle kao mačevi. Došle su po novac i uzeće ga. U ovom poslu se odraste preko noći. Miloš, Marko Marko i Miloš odlaze. Marko: „Mišići su uvek aktuelni?“ Miloš: „Jesu.“ Marko: „Govoriš koliko jezika?“ Miloš: „One koji su najvažniji i onaj međudržavni.“ Marko: „Dobro Andrej kaže za ljude. Svi smo lovci. I žene su lovci. U pećinama su žene morale da ostaju sa decom, da ih čuvaju od životinja i ljudskih napsnika. Po nekad su i one izlazile u lov. Mora da su bile snažne. Geni su nam jednaki. I u žene i u muškarca. Samo se sve umaskiralo. I oslabili smo. Maske snage padaju. Žene više ne trpe pogrešne muškarce. Dok ga ne 'provale' u grešci trpe a onda gotovo. Koja je tvoja greška bila kod verenice?“ Miloš (ljutito): „To niko neće shvatiti. Ni ona. Ide intuicijom kroz život i 'briga joj se' za logiku.“ -------------------------128


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

Marko: „I šta ćeš sada? Biti u k. celog jbg života?“ Miloš: „Izgleda. Kao i ti. Sa povremenim pauzama.“ Marko: „Gospođa je pauza? Žena sa decom i još sudski neotkačenim mužem, koji ima olakšavajuće okolnosti, je pauza?“ Miloš: „Uvežbavanje.“ Marko: „Da, vežba je 'uslov bez koga se ne može'.“ Marko je 'četvrti pol' a u duši romantik bez šanse. Zaljubljuje se u trenutku. A stariji je od Adama i Eve. Njegova zaljubljenost je bolest. jer nema pozitivnog odgovora a da ga ima bilo bi sve zdravije. On je izgleda poslednji koji još može da voli a da izbegne strast. Strast je unutar ljubavi a ne obratno, tvrdi. To ga Miloš baš najbolje nije shvatio. Miloš: „Kakve veze strast ima sa ljubavlju?“ Marko: „Sa ljubavlju nema nikakve. Skoro nikakve. Ima, Miloše, samo sa ljubomorom. A i u ljubomori ima ljubavi. Sve je nekako isprepleteno sa ljubavlju.“ Miloš: „Ideš ženi? Uzmi bič i daj joj ga da ga drži dok drhtiš od strasti i ljubomore, dok se kuneš u ljubav i gubiš poštovanje, samopoštovanje i čast. “

Kod 'Londona' se razdvajaju. Miloš odlazi u garažu a Marko će pešice na svoj 'Dorćol'. Razmišlja o pisanju 'Kraljevi ulice'. Magdalena, Šime, Isidora i Marko Magdalena je Marka sve vreme slušala, vodila ga da ne skrene u stan da bi završio ono što bi želela da zna iz njegova znanja. Magdalena: »Ala ovaj kuka, moj Šime.« Marko: »Za šta sada da stanem u red? Tragedija muškarca je da je i kratak brak dug a život treptaj oka. Revolucija je kada društvo obrne smer rotacije. A prasak je -------------------------------129


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

zakon. Nismo svesni čemu smo, zašto smo, pa pevamo a osmeh nam kao mrtvačev san Strašnog suda. Vezani smo lancima ko zna zašto. Roditeljski greh? Za koliko roditelja se iskajavamo? Važno je da trajemo a to da smo civilizacijska sramota to će naslednici razjasniti kada im vlastiti život ne bude jasan. Gledanje istine ne može da bude zadovoljstvo.« Šime (Magdaleni): »Maknula si ga da ne uđe u kuću?« Magdalena: »Da. Zanela sam se i vidim da bi dobio metak da ga nisam 'maknula' na samom ulazu u njegovu zgradu.« Šime: »Nije lako sa tim tvojima.« Magdalena: »Nije. Puni su ljubavi. Jedino Isidora nema emocija. Šta joj je?« Šime: »Mater joj pušila do porođaja a posle nastavila. Mnogo abortusa pre nje. Lilit se dvoumila hoće li joj za mater dati poslednju Markovu ženu ili onu drugu sa plavom kosom i očima. Isidora je na tu, koja joj je 'tribala' bit mater a nije. Ona je Dalmatinka, kao i Dragana. Ta plava, sa plavim očima, Milica, /posle će lutalica Marko sresti jednu drugu Milicu/. Mora da se Gabril kretao po nekoj zvezdi pa ju je zatamneo i ništa se nije videlo šta će se desiti u taj beskrajno mali deo vremena. Morao bi mu neko reći da se prestane toliko stapati u lepote sveta koji je Apsolutni stvorio u 'raju'. Ništa ne radi. Samo se 'rekreira'. Ja sam više u trećoj dimenziji a on samo prozuji i tek posledice mu vidim. On ne zna za nestašicu energije ljubavi. Skroz je u jedanaestoj dimenziji i Apsolutnog voli apsolutno. Ti si se, na takav način, zaljubila u Isusa da se i on uvezao u svoje lepote ljubavi bez dodira. „Maštanje,“ kaže, „zbog brzine odmotavanja radosti je blaženstvo.“ -------------------------130


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

Magdalena: »Znači, tako je to bilo sa ugla posmatranja četvrte dimenzije.« Šime: »Tako. Čistoća ljubavi je ono što drži naš svet lepote.« Magdalena: “Zašto je Isidora rodila a nije htela?“ Šime: „Ima krv za samo jedno dete. Ponestalo joj je ljubavi toliko da cela tvoja loza ne bi prošla bez nje. Zato sam joj usmerio Ivanov jedan spermatozoid pored svih njenih pilula i dijafragmi. Da joj pokrenem energiju ljubavi i da je spremna ako Lilit donese odluku o uništenju planete.“ Magdalena: „Čula sam šta Isis govori Lilit ali nisam shvatala. Bojim se da čak i krivo razumevam.Valda i ne trebam u svemu učestvovati.“ Šime: »Ne treba. Svako je najbolji u svom kada nije opterećen tuđim. Tako je odlučio Apsolutni.« Šime ode Dragani nasmešen. Magdalena Sari. Magdalena, kada se našla kod Sare konačno shvati da je vreme prostor po kome se energija, koja je i njena ličnost, kreće. Trenutnom brzinom zakašnjenja 11,5 minuta stiže kod Sare u skoro dve hiljade godina ranije.“ Isus i Pavle Isus: „Ko je ovoj Markovoj, prepunoj testosterona, grupi nadležan? Setita? Pavle: „Da, i Lilit.“ “Jesu li Jusufa likvidirali?” “Jesu.” “Dovedi mi i njega. Biću u sedmoj dimenziji. Do koje on dimenzije može da prođe?” “Nigde, u četvrtoj je,” kaže Jakov “Javi mi kada ga nađeš. Doći ću ja. Ne, u petoj se vidimo, tamo ga možeš odvesti ti. -------------------------------131


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

Rimljanin i Pavle Pavle: - Idemo. Rimljanin: - Idemo. Pavle: - Zašto su te zvali Rimljanin? Rimljanin (čudi se): - Niko me tako nije zvao. Kuda idemo? Pavle: - Hoće da te vidi Isus. Ideš nazad, u reinkarnaciju. Rimljanin: - Opet. Bilo grešaka? Pavle: - Bilo. Ali greške nemaju mnogo veze. Slabo se od potrebnog zapamtio pa ti je energija slaba. Nekog si ubio koji je bio nevin u odnosu na ono što ste mu spočitavali ali to je marginalno za tvoju stvar. Rimljanin: - Kako to ide sa zapovešću ‘ne ubij’. Ja nisam nikoga ubio. Pavle: - Nisi. Isto je i da jesi i da nisi kada se ne sećaš. Ovde nema griže savesti ni greške od vrste bića tri dimenzije. I greške, koje su za osudu tamo na Zemlji, su vam smislili životni praktičari a ne ljudi od duha. Kod prvog ubstva nisi mogao da spavaš ni da jedeš. Kod drugog si zaspao da se odmoriš pored udbijenog. Malo je nedostajalo da te uhvate pored mrtvaca. Još pola sata da si spavao i ne bi mogao da pobegneš. Ti si kompletan 'slučajan' čovek. Nisu sva ubistva ista. Kada ubiješ ubicu uzima ti se u pozitivno sve ono što je tvoje ubistvo sprečilo. Ubio si neke koji bi da ih nisi ubio, u ratnim uslovima pobili nekoliko celih porodica. Međutim, ubio si neke koji bi imali potomke od velikog značaja za ljudski rod i našu stvar, stvar Ananuka. Ne znam tačno taj račun ali pravednik zna. U proseku ‘ne ubij’(savet) je ‘ne ubij’ (zapovest). Rimljanin: - Mislio sam da ono što se nije desilo nije ni moglo da se desi. Kod ličnosti ljudi postoji nepogubiva individualnost ili ne postoji? -------------------------132


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

Pavle: - Postoji. Sve je smešteno u tvom energetskom ogrtaču. Uvek si identičan sa svojim tim ogrtačem. Pa šta pokreneš to budeš Mnogo bi pomogl kada ne bi zaboravio baš sve. Bog ti je u njemu kodirao sve postojeće i mogućnosti iz njega koje mogu da se dese i koje možeš da desiš. Kada si ljudsko biće, vremenski si ograničen pa izbor koji praviš da ti čine 'individualitet' čini se prirodnim, braniš ga kao jedino vredno. Kada izađeš iz vremena više ne insistiraš na vremenitim stvarima koje su ti činile osobitost tvoje neponovljivosti. Tvoj 'individualitet' prevazilazi zbirno sve 'individualitete'. Kada čovek ili žena dosegnu stanje u kome ni sa jednim svojim 'ja' lično nisu dovoljni (malo je teška takva formulacija) tad su takav čovek ili žena stvorili uslove za pamćenje vlastite bitnosti postojanja svoga energetskog ogrtača i, po sili božje ideje stvaranja, izlaze iz puta reinkatrnacije. Rimljanin: - Kuda ću sada? Pavle: - Ne znam. Možda i ne ideš na zemlju. Ne znam da li ćeš biti muško ili žensko. Ti si energija koja će, svim svojim pamnćenjem, nekom ljudskom biću biti ogrtač dok taj traje. Zemlja jeste jedna od boljih farmi ljudske energije ljubavi. Oni viših dimenzija odlučuju. Možda čak i Apsolutni. Rimljanin: - Koliko dimenzija ima? Pavle: - Ja znam jedanaestu dimenziju. Apsolutni je iznad i stvara i dalje. Dimenzioniše. Rimljanin: - Hoću li se sećati nečeg kada prođem put?” Pavle: - Ne znam koliko. Sve si znao i dok si bio na zemlji. Samo nisi verovao sebi. Sem u retkim trenucima .Možda će ti Apsolutni dati više vere na dar. Ne znam. Bio si sujeveran i religiozan ali nisi imao vere. Sve to vaše na zemlji nije ti za sećanje. Šta će ti to? Vreme koje ćeš biti na zemlji, ako odeš na zemlju, je treptaj oka kod nas u četvrtoj dimenziji. U petoj -------------------------------133


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

je brže a posle ni nema vremena. Tek malo. Vreme je stepen kašnjenja energije za sobom. Rimljanin miruje, ne talasa, čestica je. Vidi Isusovu energiju. Ima plave nijanse. Pavle odlazi. Isus: - Idi u zonu Oriona. Krik žene-porodilje će te privući. Niko ga neće čuti do ti. I siđi prema tom glasu i formiraj dušu-energetski ogrtač detetu koga žena rađa. Duša nije u telu već u delu ogrtača majke oko tela bebe. Možeš li, tako ti Boga, već jednom to zapamtiti ili ćeš putujući kroz vreme Oriona opet sve zaboraviti? Ne moraš mnogo, od ove putanje, pamtiti. Sve ti je kodirano u ta 21 gram energije talas-čestice koje su 'ti'. A ne u onom što umisliš da si 'ja'. Kada sebe svedeš na jednodimenzionalno 'ja' šta misliš o Bogu? Da je i on jedne dimenzije? Da stvara bedastoće? Imaj više vere, okreni se u svom ogrtaču naći ćeš sve. To ti je vera u sebe. Kada veruješ sebi veruješ i Bogu koji te je stvorio. I ljubav ti je prirodno osećanje a ne neko silovanje vlastitosti. Ovaj put dobijaš idealnu duhovnu širinu samo će ti fizička opterećenost biti izvanredno teška i neizvesna. Nadam se da će ti sećanja, iz prethodnih života, koja su u tvom energetskom omotaču neizbrisiva, biti od presudnog značaja. Voli već jednom sebe na način da sebe istražuješ. Što ti to i govorim kada nisi stigao da razumevaš, u ovaj delić vremena što si ovde, išta od kretanja po dimenzijama. Isus ga, blago(o)slovi i pusti ga u tamnu materiju, neka Sveti duh vidi još jednom kodiranost njegove energije. Blagosloviti je poziv Svetom duhu da pogleda blagoslovenog.

Mefistofeles, Isus, Lilit, Sekina Mefistofeles: - Ideologije, iskrivljene kolektivnim, grupnim, interesima su prirodne unutar političih uslovljavanja filozofije -------------------------134


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

života na farmi. Sve je svedeno na komunikacije pomoću novca. Žive dovoljno sporo da evolucija tolerancije, visoka forma respekta, daje u konačnom ishodu energiju koju trebamo. Politika kao uslovljavanje filozofije života na zemlji ima spoljnu moć uslovljavanja a ljubav i umetnost unutrašnju. Hijerarhija se u čoporu, na najvišim nivoima farme uspostavlja na bazi politike a ona na osnovama potencije moći razaranja merena brojem nuklearnih glava i drugim sredstvima masovnog uništenja. Isus: - Na te spoljne forme možemo delovati ali... još nema razloga. Sistem vladanja svetom skupovima krugova , tajnih društava sa enormnim količanama novca i političkog uticaja konfrontiraju interese i čine vrlo stimulativnu dijalektiku podsticanja na stvaralaštvo. Domišljanje, premišljanje, su dosegli nivo umetnosti komunikacije. Lepota žene se upliće sa svojim 'mreža intrigama' u uslove filozofije života farme do forme lepote koja izlazi iz sveta tri dimenzije. Sekina: - Eh, vas dvojica koji ne možete da budete žene ni kada kuvate mleko, pa vam uvek pobegne iz šerpe, ne primećujete delo mojih ruku i Lilitinih prstića. Eva od Adama nema dovoljno uticaja ali uporno traži jakog muškarca. Sada se setila da je on među Kraljevima ulice. Isus: - Jovan Krstitelj se meša u božiju volju? Lilit: - Ne. Eva je njegovo umetničko delo. Nikako ne bi hteo da se zaljubi u nju iz tih razloga. I kada on ode među Kraljeve ulice, a otići će, ona će se zaljubiti u njega i prestati da luta. Sekina: - Gde je sada Rimljanin? Isus (smeje se): „U energetskom omotaču moje unuke Mersaline. Devojčica je.“ Sekina: - Da, naročito su devojčice profesionalni likvidatori za državne službe. Htela sam da ga prenesem na drugu plan-------------------------------135


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

etu. Vidim sada, Mersalina kćerka će biti silovana od strane varvara, ostati sa njima u drugom stanju, i ne bi preživela da nije njen karakter karkter Rimljanina. A treba da preživi da bi rodila pradedu svetog Augustina. Mefistofeles: - Mersalinina kćerka ima energetski omotač, sa Rimljaninom, dovoljno energije ljubavi da se uzdigne u Ananuke. Njen rasparčan identitet u energetskom omotaču, sa vrlo velikim sećanjem, je riznica ljudskog iskustva koja je potrebna i novim vremenima Zemlje. Reinkarnacijama postižemo uska polja uticaja reinkarniranog a kada je uzdignemo u četvrtu dimenziju sa moćima kretanja koje mi imamo i transformacijama koje mi možemo farma će dobiti više osećanja za lepote i veću količinu energija koje nama trebaju. Isus: - Niko ne pita gde je Evin Adam? Sekina: - Igra tenis. I vrlo dobro igra. Devojke ga saleću i on pristaje na svaku ponudu. Ne može, a i nema dovoljno ljubavi, bolje reći volje, da se obustavi. Malo su mu vredela tvoja desetogodišnja boravljenja sa njim po pustarama i iskušenjima pustinja.

Isus, Magdalena Isus: - Šta te muči Magdalena? Magdalena: - Šta je ili ko je Anuk? Isus: - Anuk, kao energija koja se stvara uznošenjem duša ljudi u svet četvrte dimenzije pre trenutka umiranja. Iima moći i funkciju kao i Ananuk. Isto su samo što je Ananuke stvorio Apsolutni a Anuka uznošenjem Ananuci. Tako se Ananuci šire. Šire se pomoću duša rođenih ljudi. Mi ne pravimo razliku. Anuk ili Ananuk je isto, uz nužne individualne razlike, dva isto ne postoji. Isti su i po moći stvaranja, transformisanja -------------------------136


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

i suđenja. Duše umrlih mogu da se reinkarniraju, po volji Ananuka, proceni pravednika i prema potrebama usisavanja energija ljubavi. Reinkarnacija može da se dešava beskrajno mnogo puta do uznošenja u Ananuka ili do kraja vremena Armagedona. Tada reinkarnacija postaje nemoguća ali je i nepotrebna jer Ananuk može da uzme formu bilo kog ljudskog bića a Anuk i svoju, iz svog ljudskog vremena, kada je bio u najboljoj fromi tela. Moguć je beskrajan broj varijeteta energije svesti Ananuka. Energije planeta, zbog permanentne promene svoje pozicije, na sve ostale uvek deluju različito. Nikada isto. Nema dva jednoga. Isus posmatra Rimljanina. Ništa ne govori Magdaleni. Rimljanin ode u vreme Oriona. Oseti talas glasa žene koja teško podnosi trudnoću. Uđe u dete i olakša ženi trudnoću. Kanališe ženine-majčine muke. I zaboravi sve po putu kojim dođe u matericu Mersaline, Sarine najmlađe kćerke, unuke Marije Magdalene.

Lilit i Pavle Pavle: - Kada si već tu – Ko je Rimljanin? Lilit: Rimljanin je u poslednjem životu bio Jusuf a najveće zlagreške je napravio kada je bio Aleksandar Makedonski. Pavle: - Pa zar za zlo nije odgovaran Mefistofeles? Lilit: - Mefistofeles ne proizvodi zlo on ga samo iritira. Zlo je rušilačko u osećanju lepote svih dimenzija. Mefistofeles, u trećoj dimenziji, karakteristike koje su iskonske u čoveku, izvlači na tlo gde dobijaju značenje zla. Konkretnoj osobi omogućava da ih učini jasnim. Ličnost određene osobe iz senke sebe izvlači vlastito zlo i stavlja na -------------------------------137


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

uvid sopstvenoj svesti. Svi ljudi su zli. Mefistofeles ih iskušava u zlu. Čovek ima sve moguće potencije. Kojom će da se karakteriše karakteristikom to je stvar mnogih životnih faktora. Pavle: - Mefistofeles je sa Bogom mnogo više vremena nego Isus? Lilit: - Znaš da je tako. Mefistofeles je Apsolutnom inspirativniji. Obračun dve enegije u vremenu Armagedona je nužan. Energije rušenja i stvaranja u ljudskoj svesti izmaštano kao sukob dobra i zla. To je glupost i sa stanovišta ljudske logike,. Bog sa tim nema ništa. Tu se on desio, svojom svesnom namerom, samo kao prvi pokretač i sve dalje prepusti 'Bogu slučaja'. Nije morao ali tako je hteo. Lepota mora da ima slobodu samostvaranja a ne bude programirani nered. Pavle: - Ti to znaš iz prve ruke? Lilit (smeje se): -Ne iz ruke nego iz kreveta.

Iz Markove beležnice: Rimljanin Samopouzdanje koje kriminalci imaju da žive tako kako žive su nejasne emocije opasnih ljudi. Granica nerazuma ludila. U ratu sam se, reći će, osetio kao zločinac. Nije to kriminal. Mnogo je bolesnih u ratu, nastavlja on. Mi u kriminalu nismo zdravi ali naša bolest je bolest koja ima pauze . Čovek je sramotno biće ako ponašanje ratnika nije bolest. Rat nema veze sa kriminalom. To nije kriminal. Kriminal je human. Ovo je ispoljavanje obesti ljudskog roda. Zlo je iskonsko. Prvo što se i moglo smisliti je zlo. Ljudsko dobro je sputavanje zla koje čovek može naneti nekome. Rimljanin je uravnotežio zlo u sebi. Opasan je po ljude. Skrivanje, način postojanja zmije, mu je jedna od priroda. Nije bio dobar čovek. -------------------------138


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

Bio je dovoljno zao da je opasna pretnja. Šta više morao je biti ozloglašeno zao i da ima mnogo sreće da ne bude likvidiran.U poslu, od koga je živeo, skupio je poslušnike koji nisu sposobni za samostalan život. Često su sedeli i na došničkim stolicama. Umro je odavno. Kada su ga ubili umro je poslednji put. Kada bes krene niko od njegovih nije ga mogao dovestu u normalu. Ako je trebalo biti kreten, bio je veliki kreten. Duhovit čovek ima klovna u sebi. Koja mu je svrha, u svoj ličnoj tragičnosti ispoljavanja ljudskog života, biti smešan? Sem ako ne primećuje da je pripadnik raspuštene legije strnaca.

Grgur, Mersalina, Sara, Andrea, Ines, Magdalena Sara i njena najmalađa kčer Mersalina na putu su za bolnicu. U bolnici će im se pridružiti Ines i Andrea takođe Sarine kćerke. U bolnici ranjen leži Grgur, muž Mersaline, ratnik čuvara Isusove porodice. Sara je kćerka Marije Magdalene i Isusa. Sara (Mersalini): - Da nisi u drugom stanju? Mnogo povraćaš. Mersalina: - Ne znam šta mi je. Sada sam sasvim odlično.” Sv. Šime posmatra Rimljanina. Lepo oblikuje sinapse kćerke Mersaline. Niz Sarinih gena se nastavlja. Odlazi u četvrtu dimenziju. Grgur u bolnici očekuje ženu i taštu. Šime (odlazeći): - Eto bivšeg Jusufa i Aleksandra Makedonskog biće devojčica. Najžešća je devojčica bio kada je bio Lukrecija Bordžija. Grgur: - Samo mi, doktorka, recite gde mi je greška u telu i ja ću se sam zakrpiti. Ovako komiran nisam načisto sa sobom. Doktorka: - Volju vam znači ne trebamo operisati. Grgur: - Ako je volja organ samo mi recite gde je a nemate šta operisati. -------------------------------139


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

Ulaze Sara i Mersalina. Sara (Grguru): - Opet zbunjuješ doktorku. Grgur: - Bolnica služi, izgleda, da neubeđene srednjih godina uvere da im je vreme za obračun sa sobom. Bolest se stvara gubljenjem volje a ta mala sitna nevidljiva gamad oko rane čim vidi nedostatak voljne energije, ljubavi za sobom, odmah navale da te miniraju. Oni su kao divljačka vatra koju voda ne gasi. Energijom volje ću ih umiriti, ne ‘ugasiti’. Lekovi ih ubijaju a neubijene unezvere. Unezvereni ko zna šta omogućavaju na drugom kraju sveta moga organizma. Mersalina (obraća se Grguru i sa osmehom zaljubljene žene mu se podsmeva): - Meditaciju i kontemplaciju i druge kompilacije Istoka hrišćani ne znaju da upotrebljavaju u medicinskim neprilikama. Grgur (ozareno gleda Mersalinu): - Sestre u ovoj bolnici su rođene da ne misle, draga ženo. Pet od šest su gadljive na ovo što curi ispod gaze. Što bi se plašile mrtvog na meni? Jedino mrtvo nikada umreti neće. Sara (nasmeši se na ove Grurove reči i ne udostoji ih komentara): - Marsej je divan grad. Moja mama, Magdalena, molila je more da se iz njega pojavim. Kada se porađala sa mnom ušla je u more i iz mora me izvadila kao da me je more rodilo a ne ona. Zato sam ovako tvrda. Oca mi, Isusa Hrista, razapeše kao lažnog malog Boga a mama pobeže sa mnom u materici ili u rukama. Ne sećam se tačno priče. Mersalina: - Baka odjednom ode, reče da će se vrati, kako će da se vrati kada joj telo sahranismo. Sara: - I sada si ti Merslina u drugom stanju. Kako? Kolko znam ti i Grgur niste ležali zajedno. Mersalina: - Jesmo mama legali, ustajali i legali. Ti nas tri sestre nisi iz mora iznela ali kao da jesi. Magdalena (sa vrata): - Ne krivi mamu, Mersalina. More je -------------------------140


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

Saru rodilo, ne ja. Ja sam ušla u more da je udavim. Sara: - Mamaaa! Magdalena (Grguru): “Dečaci veruju da ništa ne može da im se desi. Odrasli treba da su pametniji. Znači ovo mi je unuka i zet. Ala si zete velikkk. Sara (Misli da poznaje mamu od glave do pete): “Mamaaa. Magdalena prilazi Sari. Grle se. Magdalena: - Kako si predivna moja kćeri? Ti ne veruješ da sam ušla u more da te udavim? Sara: - Ne. Magdalena: - Ni ja. (Grguru) Kupi Mersalini zlatan lančuć. Plati ga gvožđem. Nemoj da živiš u zelenim zemljama da ne bi smekšao. Planina, sneg i pesak su za tebe. Magdalena poljubi Mersalinu u obraz, Saru u čelo, zetu poljubi ruku i ode na vrata. Sara za njom. Izađe u hodnik nema Magdalene nigde. Sara se vraća u bolesničku sobu. Sara (zbunjeno): - Opet nestade. Sreća da nam ne ostade njeno telo. Grgur: - Imaš mladoliku baku Mersalina. Sve mi se čini da ti je baka dala ubiti muža. Pametno. Rođena je da bude mladolika udovica. Zašto mi poljubi ruku? Mersalina: - Baka je luda žena. Blagosiljala ti je ruku kojom čuvaš čast nas žena. Kada ona nešto blagosilja upozorava Svetog duha na to što radi. Grgur: - Ima li neko, u ovoj sobi, sem mene, lupanje srca? Imam utisak da otskačem od kreveta. Trebalo bi reći ovoj što se gadi gaze pune gnoja, ovo za krevet, da me prepričava. Možda je i ona rođena da bude udovica. Mersalina: - Ja nisam rođena da budem udovica i zato ućuti. Mama, jesi li dobro?

Ines

-------------------------------141


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

Ista bolnička soba. Ulaze Ines (sva u modricama) i Andrea. Pozdravljaju se sa mamom, sestrom i zetom. Sara,sačeka da se Ines pozdravi sa Grgurom, uhvati je za ruku i odvede u hodnik. Sara: - Vidi na šta ličiš? Opet te je tukao? Ubiću ga načisto… na smrt ću ga ubiti. Ines: - Da samo vidiš na šta on liči? Razbila sam mu glavu vrčem punim vina. Onda sam mu pustila da me prebije. Sara (podrugljivo): - Onda sam mu pustila da me prebije... Imaš svoje dete i muža. On ima svoje dete. Je li te tukao pred decom? Ines: - Moj sin nije bio sa nama. A njegovu kćer sam, kada je počeo da me tuče, ugurala u kupatilo. Sara: - Šta si ti? Mazohista? Ines: - Ma kakvi, mama. Ne uživam u bolovima samo ih dobro podnosim. Istrpiću sve udarce dok ga ne promenim. Stolar pa stalno pijan. Povrediće se. Sara: - Nije te muž ni otpustio a ti ode pijancu. Muž ti je miran, pitom. Ne bi pomislio da digne ruku na tebe. Ines: - Lep je stolar, mama. Kao lutka detetu meni je lep. Volim ga. Ostaviće on piće ne bila ja ja. Videćeš. On ne bi digao ruku na mene nikada da ja prva ne počnem ovo i ono i onda krčag vina ‘tras’ na zemlju. Danas sam ‘tras’ njemu u glavu. Sara: - Bojim se, Ines, da on tebe ne promeni. Ines: - I ja se toga bojim. Mnogo ga volim. Sve mislim jednom ću mu ‘tras’ krčag u glavu… a on me neće prebiti… sešće na stolicu … plakati… dati mi vlažnu krpu da mu sperem krv… staviti na sto dve čaše… uzeti novi krčag vina… jednu čašu će nasuti meni a jednu sebi …ja ću svoje vino popiti… onda ću i ja plakati… on će mi brisati suze onom krvavom krpom kojom sam mu ja krv milovala… ljubiti mi od suza vlažne -------------------------142


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

oči… naliti nam još vina… onda ćemo se smejati i ljubiti, ljubiti... Sara počinje da plače. Obe plaču. Grle se. Ines (Sa glavom na maminim grudima): - Mama, šta da radim? Sara: - Ne znam. Ljudi su jedan drugome na zlo i na dobro.

Magdalena, Sekina i Isus Magdalena (nežno): - Dragiii. Isus Hrist: - Nemoj me zvati uzlud. Magdalena (prećuti već pripremljeni prgavi odgovor): - Kako da pomognemo ovoj našoj unučici? Isus: - Nikako... I čemu? Oni su ljudi, farma ljudi, ovce. Oni nisu mi, Ananuci. Na celoj planeti ljudi nas Ananuke zovu ‘Bogovima’. Rimski bogovi, grčki, Hrišćanski trojni Bog i anđeli i sveci, Bogovi Maja, Istoka, Dalekog istoka, Severa, raznih plemena juga, džungle... Svi ti smo mi, mi Ananuci, njihovi Bogovi. Magdalena: - Od nas imaju samo dušu? Isus: - Da. I još po nešto od značenja na osnovu sećanja, kako je Platon skoro pogodio, iz ‘pećine ideja’. Magdalena: - Ljudi drže farmu koza a mi držimo farmu ljudi? Isus: - Oni jariće sa farmi jedu. Mi ljude, sa naših farmi, nejedemo.” Magdalena: - Da Ananuk ima organizam i želudac i mi bi jeli ‘primerke sa svoje farme? Isus: - Bog je naš oblik života stvorio ovakvom… I mi ljude ne jedemo već ih držimo radi ‘energija ljubavi, poštovanja i časti’ koje oni stvaraju. Magdalena: - Ines nećemo pomagati jer je nama to svejedno sem kada uspore sa proizvodnjom ljubavi. Dobro. Reci mi šta će sa Ines i njenim stolarom da se desi. Ko će koga preo-------------------------------143


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

bratiti? Isus: - Niko nikog neće preobratiti. Pogledaj grafikon njihove enrgije ljubavi. Koliko su stvarno tom energijom vezani. Stolar tuče Ines … Magdalena (prekida ga i sama čita grafikon): - … I kod svakog udarca jauče i voli je više nego ona njega. Isus: - Da, on pazi da je ne povredi a ona ga udara sa namerom da ga povredi. Magdalena: - Pa da pomognemo njemu. Isus: - Sada bi njemu pomagala. Ti si baš sva od Sekine. Sada će i ‘božje prisustvo na Zemlji’ da doleti. Sekina: “Slušam vas. (obraća se Magdaleni), Ines će stolaru roditi tri sina. Oni će ga pijanog zaključavati u sobu da ne ‘povredi’ mamu. Mama će ga otključavati. Sinovi znaju da ona voli da ‘oslobađa’ svog muža. Samo ona zna ‘od koga i čega’ ga oslobađa. Muž, uvređen, neće hteti da izađe, a onda mu ona donosi vina. Kada mu donese vina tada pristaje da izađe. Ona će ga uzeti za ruku i voditi, kao malo dete će ga voditi, da sede na obali mora. Ines i njenog stolara uznesosmo sa umornim pogledom jedno u drugo. Ritual zaključavanja, koji su priređivali, je poslednje u životu što su mogli dati jedno drugom.

Sinovi ih nađoše zagrljene. Pokopaše ih na mestu gde ih nađoše. Bez ikakve oznake da tu neko leži. Neka niko ne zna gde je grob od roditelja koji su se voleli, poštovali i imali časti više nego iko. Ljubav je prvo i poslednje što su želeli da im se desi. I desila.

Andrea, Vartolomej, Isus U blizini Marseja. Ananuk Vartolomej sedi na obali Sre-------------------------144


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

dozemnog mora. Gleda ispred sebe i baca kamenčiće sa obale u more. Nesretan. Isus (vidi Vartolomeja i tugu mu): Šta radiš Vartolomej? Vartolomej: - Šta radim? Čuvam more i njegove plivače. Čim uzmem ljudski oblik odmah plačem. Eto šta radim. Tihujem ljudsku tugu. Isus Hrist: - Ljudi su samo prividno nesrećna bića. Vartolomej: - Nije kod ljudi reč o nesreći. Reč je tuzi, melanholiji. Negujemo ljude, na zemlji kao farmu ljudi, radi emocija ljubavi, poštovanja i osećanja časti. Bez njih ne znamo ništa o tim emocijama. Bog ih koristi za pravljenje novih svetova tek kada te tri emocije izvuče iz buketa raznih emocija čoveka, žene i njihove dece i konstituiše energetske dimenzije respekta, ljubavi i časti. Zatim tim energijama dimenzionira energiju kosmosa u posebne svetove. Svet četvrte dimenzije – svet Ananuka, pete, šeste i tako dalje dimenizije. Sreću ljudi sami stvaraju. Mogli bi mi i pripomoći. Tužni su, nisu nesrećni. Isus: - Da. I nigde više i niko više ljude ne može načiniti takvima kakvi jesu a trebaju nam takvi kakvi jesu. Vartolomej: - Jer nikada više neće biti konstelacija zvezda i energija zvezda takvom kakva je bila kada je Bog stvarao Lilit i Adama. I Ananuka tebe, Mefistofelesa i ostale. Dolazi Andrea. Isus se već pretvorio u enegetski talas. Vartolomej (gleda ga, kako odlazi, govori mu na jeziku koji Andrea čuje kao lalalala): - Idi u prostore da nas ne čuješ. Neprijatno mi je kada znam da ti, njen deda, slušaš njene reči. Bez konteksta ljudske emocije zaljubljene reči su glupe, nemaju stvaralačkog značenja, iz sfere su ludila. Isus: - ’Ljubavnog’ ludila da ti ublažim surovost ljudskih reči kada rečima mislimo a ne emocijama. Što ne uzmeš mlađi svoj oblik čoveka a ne ovaj od 72. godine? -------------------------------145


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

Vartolomej: - Hoću da voli u meni ono što u njoj pojavljuje osećanje najvišeg samopoštovanja, osećanje časti da ima. Hteo bh da uživam u njenom osmehu i njenom telu, kao i svaki drugi čovek što bi da uživa u ženi. Ali njen duh je ono što me čini istinski srećnim. Isus: - Šekspir će, u komunuikaciji Hamleta sa očevim duhom, kvalitetno pisati ljudima o tome o čemu govoriš. Vartolomej (nastavlja svoju misao ne smatrajući da ova Isusova upadica remeti njihove bitne, za temu priče, tokove svesti): „Širina doživljaja života Andree je jedinstven. Poštuje sebe ali nekako na način da ne voli ličnost koja je ona. Sekina je u njoj kao što je i u Magdaleni. Hteo bih da u njoj probudim ljubav kojom bi mogla da oseti moj duh iz koga izvire ljubav kojom je volim. Ne na Sekinin jednostavan i dodirujući način. Moja ljubav nema ukorenjenje u posesivnom ja, egu, koji je sebičan, jadan i bedan u želji da sve podredi sebi i učini svojim i iz unutrašnjeg života ljuskog bića i iz spolajšnjeg. Ego ne zna da voli a da nije ljubomoran. Duhom svojim kada voliš ljubomora ti je nepoznat strah. Ljubomora i nije drugo do bojazan da sutra nećeš imati ženino telo koje danas imaš. Ako ga danas imaš hteo bi ga i sutra. Sve to čoveka ne smeta da želi žensko telo koje je vlasništva drugog čoveka. Obrnuto je tek komplikovano. Možemo li učiniti poboljšanja na ljudskom egu? Isus: - Dominantni ego smo morali formirati, tako kako sebe doživljavaš kada si čovek, jer ljudi bez njega gube osećaj da štite sebe. Čak i svoje bližnje ne bi štitili. Kao ovcu što smo stvorili da nehajno gleda svoje jagnje kada ga mesari odnose. Vartolomej (ponovo ne vidi razlog Isusovog prekidanja njegovog skoncentrisanog izlaganja): - Andrea može da bude -------------------------146


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

kvalitetna žena svome čoveku. Lutala je, gledao sam je kako voli i ostavlja kada vidi da ne voli ili da nije voljena. Znam da je ona žena koju bih mogao da volim i koja bi mene mogla da voli. Samo da se ne umeša slučaj i prospe nam nove zablude. Isus: - Neće, nadam se. Vartolomej: - Znači neće ići kako treba sa našim emocijama. Zato si se ubacivao u moje pričanje. A ne možeš da mi kažeš jer smo oboje Ananuci. Dimenzija – respekt. Zaljubljen ne vidi očigledno... i tako treba da ostane. Andrea: - Slušam te kako pevušiš. Prvo snažno pa tuho, pa pijano, pa fortisimo. Vartolomej: - Tramuntana je vetar koji (s)tihuje muziku. Šapućem tebi na daljinu koliko te volim a čuje se muzika. Kako si? Andrea: - Solidno odlično. Za mojih četrdeset godina vrlo odlično. Jesi li poznavao moju baku Magdalenu? Vartolomej (ustaje. Poljubi je u ruku koju zadržava u svojoj. Vodi Andreu da šetaju uz obalu. Vartolomej (preskače deo odgovora): Ajd' mi pričaj o svojoj baki. Šta je danas uradila? Andrea: - Danas se pojavila i odmah nestala. Misterija. Kako ti znaš da je danas bila? Vartolomej (slaže bez problema kao da ceo vek misli rečima a ne emocijama): - Video sam je u prolazu kod bolnice. Šetaju. Stisak ruku je čvrst i siguran. Andrea ima poverenja u svoga pratioca. Vartolomej: - Koliko dece imaš Andrea? Andrea: - Nijedno. Ja sam ih samo rađala i ostavljala muževima. Posebno ostavljam decu onim muževima koji su me varali. Da pomognem damama. U prvom redu da ne upropaste svoja zmijska tela rađanjem. Drugo, da im poveliki -------------------------------147


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

stomak , sa bebom u njemu, ne smeta kada se seksuju sa mojim mužem Neka mogu ugodno da koriste ležeću poziciju na leđima...i što je najvažnije da dugo i dugo ostanu zgodne za moje mužiće. Ja sam čvrsta na mamu. Porođaji mi prijaju. Ne bacam svoja jajašca menstrualnom krvlju – a ona ne propadaju – pa me drže tvrdom za vreme kada će ona, oplođena, da se pojave. Telo žene je baš lepo smišljeno. Žena sama upropasti svoje telo. Po neko telo izgleda kao da je Bog šegrtima dao da ga naprave. Vartolomej (smeje se): - Biće da je tako. Koliko je bilo muževa? Andrea: - Šestoro i svi papirno. Toliko sam rodila i dece. Svi su, hvala Bogu, živi i zdravi. Svakom mužu po jedno. Mama ih redovno obilazi i dovlači kući. Ona voli da se druži sa mojom decom. Mnoge pesmice zna i igra se sa njima i sa lutkama i sa loptama, ide na pecanje, lovi i sa devojčica, sa ribarskim mrežama, divlje patke, pa patka pomaze i malo nakljukaju pa ga puštaju njegovom haremu pataka. Po ceo dan ona tako sa njima. I znaš šta mi kaže? Vartolomej: - Šta kaže? Andrea: - ‘Ajd' mi donesi jedno i Vartolomejevo dete. Pa da ih imam ’okruglo’ sedam. Vartolomej: - Varaš? Andrea: - Varam. Šetnja, druženje i gledanje u daljine mora, obasjanog odsjajem sunca sa meseca kao ogledala, do duboko u noć. Vartolomej stavio glavu u krilo Andrei, gleda nebo, obuhvatio je dugim rukama oko struka, ona mu miluje bradu i kosu, sagne se da ga poljubi, poljubi ga i primeti da pevuši. Vartolomej: - Hoćemo li mi Sarinom obdaništu da pridodamo još jednog člana? -------------------------148


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

Andrea: - Pa da obdanište pretvorimo u sirotište? Može. Andrea puže svoju ruku po njegovom stomaku, ide sve niže do dokle treba. Andrea: - Za sada je tvoje 'može' i može i ne može sa tendencijom porasta. I iii izgleda da bi ti mogao voditi ljubav sa mnom. Mesec, more i bi ljubav.

Andrea, mama Sara Kasnije. Dom Sare. Sara: „Gde si do sada?“ Andrea: „Bila sam sa Vartolomejom.“ Sara: „Kako je starac?“ Andrea: „Sada sasvim odlično. Mama, reci dragička!“ Sara: „Dragička.“ Andrea: „Noćas sam ostala u drugom stanju.“ Sara: „Nisi valda starcu dala? Ista si baba Magdalena.“ Andrea: „Bio je tužan i ja mu dala.“ Sara: „Ko će se nadavati svim tužnima. Od sto mladića 99 njih učini srećnim lepa žena a onog jednog Bog. I kada taj jedan pređe sedamdesetu tada i njega lepa žena učini srećnim. Bog će ostati bez posla sa ljudskom tugom.“ Andrea: „Idem da legnem. Bolu me noge. Starci nisu kao mladi - švrć i gotovo.“ Sara: „Nadam se da si izračunala da se ne zalepi seme starca?“ Andrea: „Računala, dva puta računala, da se ne promaši zalepljivanje. To mogu da izračunam a da izračunam da li će starcu vera biti jača od moje lepote, tamo nekog lepog dana, to sada neka računaju nebeske račundžije. Htela sam, mama, njegovo dete za sebe, ne za njega, ne za tebe... dobro, i za tebe.“ -------------------------------149


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

Sara odlazi u svoju sobu. Na podu, na asurama leže kćerka Mersalina i petoro Sarinih unučadi. Šesto je sa tatom na noćnom ribarenju. Sara ih obuhvati pogledom kao rukama, i sa tako zagrljenim njima leže. Pomisli da joj u san dođe starac Vartolomej. Da popriča sa njim o čemu je reč u njegovoj ljubavi sa Andreom? Tu je reč o nečemu što ona ne razume – starac nema strasti da jurca na žene. Jelena i Jovan Jelena: “Za biti dobar roditelj treba imati drugu decu. Kome ovu rođenu prodati? Ma šta pričam, prodati. Ne bi ih ni na poklon uzeli.” Jovan: “Za biti dobar roditelj treba biti dobar mama. Šta sada? Ostavila nam kćerka muža i dvoje dece i otišla sa drugim. Muž ostavio nama decu, mi navikli na decu i sve je po redu koji nam smisliše bogovi.” Jelena: “Jel’ tako? Ti ćeš biti ‘dobar mama’.” Jovan: “ Jes’ ja. A ti ćeš pripomagati.” Jelena: “Ja ne 'jes’.” Jovan: “Kako humane vrednosti izložiti parodiji bez diktatora tebe? Sve što živi mre. Pa i ljubav naše kćerke.” Jelena: “Najzad je obelodanila sopstvenu religiju ili je u pitanju nešto krupnije. Kriza karaktera, na primer. Ne bih da se prisećam kako smo nas dvoje došli jedno do drugog jer je prisećanje najgora vrsta razgovora. Jovan: “Božja volja. U nagonu za produkcijom Bog nam odjuri jednog zeta i dovede drugoga? Jelena: “Nije ga danas upoznala i danas otišla. Kada joj se taj beskičmenjak uvuče pod suknju? On će da pazi ‘njegovu decu’. Pazi da neće. I kakav je to čovek koji svoju dragu ‘posle vođenja ljubavi’ doprati mužu u krevet da muž sada vodi sa njom ljubav? -------------------------150


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

Jovan: “Širokogrud čovek. Samo se ti i dalje vozi u krug to je jako dobro za vežbu kontrole besa.”

Sekina, Lilit, Bog i Magdalena Sekina: Šta radiš ovde Magdalena? Magdalena: “Razmišljam. Milena kćerka Jelene i Jovana je inkarnacija Eve Adamove? Sekina: “Da. Do vremena Armagedona Apsolutni je rekao da se i Adam i Eva stalno reinkarniraju. Samo ako zapamte sve detalje prethodnog života postaju Ananuci. To je po respekt kodeksu za sve. Pa i za prvogrešne. Adam se trudi da se seti. Bio je do sada svašta. Čak i pustinjak. Živi oko osamdeset godina po jednom životu. Eva je karakter zmije. Otrovna je. Izaziva muškarce da je ubiju. Jovan, njen otac u ovom njenom životu, je Jovan Krstitelj. On je Ananuk i zna sve. Ceo svoj život Ananuka ide za Evom i pokušava da žene odgonetne pomoću nje. Samo onaj deo života kada je trebao da krsti Isusa nije bio sa njom. Bio je Evin muž, brat. Sve joj je bio. Bio joj je i ljubavnik. Sada joj je otac. Bog je, samo njemu rekao, rekao da je stvorio Lilit sa svim mogućim kombinacijama ličnosti žene. Jovan Krstitelj (Sekini iz njenog nesvesno): “ Ni Bog ne zna koga je napravio kada je pravio Lilit. Kroz beskraj neće žena iscrpiti sve mogućnosti koje joj je dao. Bog tvrdi da je, ako čovek uđe u sukob sa ženom, problem u čoveku. Ananuci su kopirali od mekanog Adama Evu. Adam se poplašio od Lilit kada je ova na njega frktala i kandže mu pokazala. To svojstvo je jedno od svojstava mačke koje joj je Bog dao. Ja sam Evu stvorio, po sećanju na Lilit, za Adama. Kada sam video šta sam stvorio zaljubio sam se u svoje delo, tu ženu. Nisam hteo da ne poštujem volju Boga čija je to žena i otidoh odatle. Tako je bilo. -------------------------------151


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

Adam je ušao u greh zbog ljubomore. Od ljubomore mu telo drhtalo. Nije hteo da je izgubi a znao je da će je izgubiti jer je napravila greh ‘nerespekt’. Bili su u četvrtoj dimenziji pa su pali u treću. Ta dva svojstva Adam je uneo među veliki broj ljudi i žena. Strah od mačke je poguban za bebe a pogubna je ljubomora za ljubav. Žena izaziva čoveka na ljubomoru i tako u krug. Hoćeš da imaš problem? Uzmi ženu.

Magdalena: Jovan je Jovan Krstitelj? Jovan zna ko sam ja? Sekina: “Da je slep znao bi.” Magdalena: “Da mu priđem? Sekina: “Šta ćeš mu? Nemaš druga posla? Isus želi da te uvede u petu dimenziju jer se bez pete dimenzije ti nećeš odreći zadovoljstva sebe kao žene. Mora da si mu u njegovom biću Isus-čovek neku energiju dala kojom je izdržao ono što su naumili on i Apsolutni. On je sve one bolove izdržavao kao ljudsko biće, ne kao božji sin, jer je ta energija mučeništva bila uslov da ljudi opstanu. Isus je mučeništvom dokazao Bogu da su ljudi izuzetna bića bez obzira što su toliko daleko od struktura Lilit i Adama. Bilo bi zanimljivo da je Adam imao decu sa Lilit a ne sa Evom.” Magdalena: “E, da je Lilit pristala na vezu sa Adamom. Kako će kada je imala vezu sa Bogom? Posle Boga padneš na njegovog lutka. Ne ide.” Sekina: “Eva je više ljudsko biće nego Adam, Adam je stvoren iz nekakvog ‘lažnog’ osećanja Boga. Bog je stvorio Lilit, i onda, kada mu je otežala, napravio joj je zamenu za sebe pretvorenog u čoveka. Ni to ne ide.” Lilit: “Neću te ja okovati Sekina, već će Bog to uraditi. Da praviš društvo Prometeju.” Bog (zagrmi vedro nebo): “Ne straši je Lilit ljudskim stra-------------------------152


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

hovima. Nikoga ja neću okovati. Dobre ste mi vas tri. Ajde da malo radite. Sedmi dan odmorite i uz igru reči. Sada mislite pomoću reči i to je dobro. Da ne zaboravite taj način mišljenja. Malo šteti dubini mišljenja pomoću emocija ali vas tri to možete. Magdalena moramo sledeće nedelje da porazgovaramo. Neka te Sekina pripremi da dođeš kod mene.” Lilit: “Opa bato! Praviš harem. Idem lance da joj kupim, teške lance.” Bog: (smeje se) “Lepo je imati lepe boginje.” Lilit: “I pametnog Boga.” Milena i Pametni Useljenje. Garsonjera16 kvadrata. Milena: „I šta ćemo sada, pametni?“ Pametni: „Prvo ćemo da legnemo u krevet a onda ću ti izložiti plan kako ćemo da se skućimo. Ne smeš da uznemiravaš to malo biće u tebi.“ Milena: Ajde da legnemo u krevet i da ’to malo biće uznemirimo’. I dobro ga poprskaj kada je bio toliko pametan da taj dugački put samo sa onim jednim repićem prevali. Ko sa decom legne...“ Pametni: „Ostane trudan.“ Milena (gleda ga, raduje mu se, skida se): „Sada ću te tako glatkog udaviti u sebi. Ulazi odmah. Kome još treba predigra uz golobrado muško telo.“ Posle svega Milena se više izvuče ispod njega nego što ga pomeri sa sebe. Milena: „Jesi l’ živ?“ Pametni: „Jedva. Samo malo da dođem sebi pa ćemo praviti plan.“ Milena: „E i ja sada našla da ostavim cigare.“

Milena, deca i roditelji

-------------------------------153


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

Milena ide ulicom, onako, kao da neće, korak po korak. Rrazmišlja kako će reći roditeljima da joj ne pada na pamet da ubije dete u sebi. Nisam ga htela ali kada je već tu... tu je i rodiće se. Muž, kada je čuo da mu je žena u drugom stanju a godinu dana nije je video golu, je pobesneo. Šta će? Muževi sve teže i teže podnose takve situacije. Žene im više i ne govore situacije. Ništa ne čuju šta im kažeš ali kada im to kažeš odmah se probude. Medvedi. Još kada sazna koliko novi tata ima godina, da mi olakša, obe naše ćerke će mi ostavi.

Milena dolazi pred kuću svojih roditelja. Tata Jovan i Milenine ćerke pored njega otvaraju vrata. Deca: „Mamaaa.“ Otac: „Uđi.“ Mama: „I odmah izađi.“ Tata je poljubi u čelo kao da je 'Jovan Krstitelj'. Milena ulazi i ide za mamom. Mama žurno otkorača, onako malena, u dnevnu sobu. Jovan odvede decu na sladoled u kuhinju. Mama: „Da čujem plan.“ Milena: „Nemam plan. ’Pametni’ ima plan.“ Mama: „Lepo mu tepaš. Baš je pametan. Kažu mi ’prijateljice’ da se ni ne brije. Nema šta. Našao ženu sto godina stariju od sebe da razvede... Žena, naravno, kao i uvek, ima neplanirani plan. Da čujem plan ’pametnog’ I ko ti je taj ’pametni’? Znamo li ga? Da nije Mirin maturant? Dolazila Mira i pita da li je njen sin kod nas. Šta će kod nas, pobogu Miro? Ništa, ja ga tražim, tako, govori sva kao kroz vrata, otišao pre mesec dana i samo se telefonom javi da je dobro i da ne brinem. Da nije taj ’pametni?“ Milena (hoće da izbegne odgovor na poslednje pitanje): „Do -------------------------154


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

porođaja živećemo u iznajmljenoj garsonjeri...“ Mama (u šoku): „Koliko si dugo, neplanirana, tako, sa dva deteta u rukama i jednim u stomaku? Nemaš tri ruke - bog ti nedade,“ Milena: „Još malo pa 11,5 nedelja.“ Mama: „I ko je ’Pametni? Milena (gleda u pod): „Mirin sin.“ Mama: „Jovaneee, daj mi ono sikirče što visi iznad sudopere.“ Jovan se pojavljuje sa sikirčetom kao da ju je držao na krili. Mama: „Al' si brz Jovane ... ta di ću dvoje ubijati! Da je sama bi je ja.“ Lilit i Isus Lilit (puna emocija talasa) “Znam ti i pitanje znam i da si me tražio. Ne mogu urediti prave mere ophođenja među ljudima da bi proizveli potrebnu nam količinu energije poštovanja, ljubavi i časti. Kako god odmerim odnose pojavljuju se kontra efekti. Deluju neproračunljivo sile svetlosti drugih galaksija na ljude. Zlo-rušilačko mora dominantno da postoji a ono se našim brzinama transformiše i pomera emocije ljudima. Po celoj planeti trguje se ženama. Gde je rat vojnici moraju da dobiju dozu hrane i dozu žene. A rat je na celoj planeti. Krvlju natopljena zemlja pomera granice polnog sazrevanja devojčica. Devojčice se upuštaju u rađanje dece i brakove a da još nisu sazrele za emitovanje energije ljubavi. Crkve se tolike namnožiše. Žive od zastrašivanja ljudi. Ko su Ananuci i ljudi koji prave tolike bogomolje? Čiji su ti bogomoljaši? Od Isusa mesije ili Mefistofelesa?”

Lilit uzima oblik žene, staje uz Mariju iz Magdale koja je u istom obliku. Isus odmahuje i one poprimaju njegovu formu -------------------------------155


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

čestice. Isus: “Šta ćeš da radiš? Hoćeš uništiti planet?” Lilit: “Mi kasnimo 11, 5 minuta. Šta kaže Apsolutni?” Isus: “Svejedno mu je. Prvi krug dimenzija oko njega je istog načina talasanja i jedinstvene čestice. Deseti krug dimenzija bi da se zemlja ne uništi. Oni su po tom pitanju, ovog vremena, konačni. Od četvrte dimenzije u svim dimenizajama je i dimenzija ‘respekt’. Respekt podrazumeva hijerarhiju. Jednaki smo a različiti za nijanse delovanja galaksija koje nikada ne miruje sem u trenu promene smera rotacije. Svest o razlici u hijerarhijskom stubu ako ne postoji dolazi do pojave sujete. Sujeta remeti hijerarhijske odnose i tada se ne može kvalitetno funkcionisati. Zaostajanje za sobom tada se povećava i do 20. Minuta, ne ljudskog vremena već Ananuk vremena. ” Lilit: “Mi se ne možemo dostići nikada. Vreme je kašnjenje u dosezanju sebe to je i ljudima jasno. Heraklit im je otkrio svojom aporijom o Ahilu dugih nogu i kornjači. Ali i jednaesta dimenzija je takve lepote koja se čini da ju je nemoguće stvoriti a samo njeno postojanje više ne zavisi od ljudske energije ljubavi. Zar ne? Isus: “Energija ljubavi je nužna za širenje i jedanaeste dimenzije. Ako uništiš planet, duše će se transformisati ali za ponovo stvarati ljude treba nam puno ljudskog vremena. Ali i to je manji problem. Problem je što ne znamo kako bi se sve to dešavalo na planeti u okruženju nove konstelacije odnosa galaksija a i unutar galaksije Mlečni put.” Isus (Magdaleni): “Uzneo sam te sa zemlje da propratiš svoju lozu za slučaj uništenja Zemlje. Da ih u formi kakvi su prenesemo na planet sazvežđa unutar tamne materije gde je moguć opstanak te forme organizama. Možemo ih transportovati samo u celini svih generacija, kao jedinstvenu -------------------------156


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

česticu, moraju imati 1/1000 energije ljubavi u sebi, ako toliko energije ne budu imali neće moći stići do odredišta, promeniće smer kretanja i u trenu promene smera, ukoliko je rotacija u pitanju, eksplodirati. Smrti nema ali će to tada biti forme energije ko zna kakvog slučaja. Apsolutni je hteo da u toj situaciji bude tek pokrenuti pokretač. Ukoliko samo jedan član, iz hronologije tvoje porodice, ima manje energije, drugi ga ne mogu kompenzirati, niko ne može ući u transmisiju. Obrati pažnju na Ivana Lamasa i Marka. U svakom veku imaš sa po jednim iz svoje loze ozbiljan problem. Ispravi ih ako ne znaš kako budi u kontaktu sa Lilit.” To reče Isus i ostavi ih. Magdalena, Lilit, Sekina Magdalena: “Ja bih rađe da budem sa Sekinom nego sa Lilit. Ti si mnogo ozbiljna.” Lilit: “Možeš i sa mnom raspraviti prmiskuitet koji te muči. Bog me je stvorio sa svim mogućnostima ‘biti žena’. Svim. Sekinu, božije prisustvo na zemlji, su stvorili Ananuci po meni, ja sam im bila model. Potencirali su tu sklonost žene ka sigurnosti i lepoti. Decu i porodicu ženi naturiše kao prvo što je bitno Adamovim potomcima sa zelenih površina Zemlje. Nisu sa leda i planine od vetra i snega. Nisu ni sa peska i od sunca. Ti sa zemlje zelenih površina su drugi ljudi, belci. Magdalena: “Može li mi se priroda promeniti?” Lilit: “Misliš može li se moja priroda promeniti? Moja priroda od božje ruke stvorena. Mi nemamo prirodu. Mi smo celokupno postojeće. Samo treba 'spoznati sebe'. ” Magdalena: “Znači ne može.” Lilit: “Ne. Imaš u sebi toliko potencijala da nemaš šta da menjaš. Samo uzmeš drugo. Treba izvući u opticaj druge karakteristike. Mogli bi da pređemo da mislimo osećanjima a ne rečima. Kada ti kažem: 'Ako Sekina legne sa Bogom garant -------------------------------157


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

ću je okovati. Besmrtna je pa neka okovana besmrtiše – ti ne znaš šta mislim. Komunikacija osećanjima je skoro idealna identifikacija onoga što mislim i onog što saopštavam. Reči iskrivlju i sam ne znaš gde si kako si sa tim što pričaš.” Magdalena: “Ako ti legneš sa nekim hoće li ga Bog okovati?” Lilit (krajnje tiho): “Sekina nam se prišunjava. Ta stvarno hoće da bude okovana (smeši se).” Sekina: “Da li ste me zvale ili mi se učinilo?” Lilit (ljubomorno): “Što bi mi bez tebe. (Magdaleni) Ja mogu da legnem, kada uzmem oblik žene, sa kim god želim. Kao i Sekina. Dobro Sekina ne baš sa svakim sa kim želi. Apsolutni će to podržati kao što Eskim podržava svoga suseda, koji nema žene, da mu legne sa njegovom ženom. Nema osećaj ljubomore. Mene i Adama je stvorio sa osećajem ljubomore. I tu se ne može mnogo odmaknuti od sebe samog. U drugim dimenzijama se drugačije razmenjuju energije ljubavi. U trećoj dimenziji veliku ulogu igra hemija tela. Ananuci četvrte dimenzije moraju da se transformiše ili u svet tri dimenzije ili u petu dimenziju pa gore, ko zna transformaciju. Svi smo jednaki ali nismo isti. Jednaki u smislu da savako živi svoj nivo. Tu nema greške - pomisli o prelasku iz staleža u stalež ali preciznog razgraničenja. Ljude bi trebalo uvežbavati jasnim razgraničavanjem staleža. Za to da urade imaju sva potrebna znanja.” Sekina odlazi. Dolaze Šime i Pavle. Lilit, Magdalena, Šime i Pavle Lilit (Magdaleni): “Idi vidi šta Marko sada brlja sa ovim trgovcima belim robljem. Možda je rešenje da susrtneš njega i Draganu. Ili mu daj neku uz dušu mu. Ako ne može on da ima još dece pomozi mu da može.” Dragana ne može više da rađa pa vidi to sa ovom što mu sada pamet muva.” Pavle (u šali): “Nađi Šimu. On je Markov ispovednik u posled-------------------------158


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

nje vreme.” Magdalena (Šimi): “Lepo što si došao.” Šime: “Moram da dođem čim pomisliš na mene.” Magdalena: “A ako Marko pomisli?” Šime: “Svejedno, ko god pomisli ja sam sa njim. To je moja veština korišćenja vremena.” Magdalena: “Koji problem ima Marko?” Šime: “Za sada nevelik. Mora da pobedi svet u sebi a sa svetom izvan tada neće imati problema.” Magdalena: “Odvedi me do njega. Ne ‘poznajem’ ga.” Šime: “Još se ne snalaziš u novoj dimenziji? Evo nas, gospodarice.” Marko se na studentskom trgu okreće oko sebe. Marko: “Šta mi je sada, k vragu?” Magdalena (smeje se): “Ooo vidi kako je 'drag' ovaj od moga tela satkan.” Marko (glasno razmišlja): “Miloš je pun negativne energije a zaljubio se. Placebo ljubav. Kako ono ide sentenca? Ne uzvraćena zaljubljenost je patnja nad patnjama. Ali ova njegova uzvraća i to više nego što mali gad zaslužuje,” nastavlja umnu analizu situacije Marko. “Da mi je videti kako'ona' izgleda.” Magdalena: “Nenu bi da vidiš? Videćeš je, videćeš. Ostaviće ona ovog lepog ćelavca i naći će tebe. A ja se umešati moram. Svi volimo Apsolutnog koji ljubav uzvraća. Možeš se, tom ljubavlju, kretati po svoj njegovoj lepoti. A duh ti pun i širi se.“ Marko: “Lepota neće spasiti svet već lepota jeste svet. Smisao postojanja je biti.” Magdalena: “Uuu, vidi, on misli da je ovu misao on smislio.” Ode Magdalena za Milošem i Nenom na Jelsu. Zove ona Šimu. -------------------------------159


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

Magdalena: “ Šime što Neni ne skinusmo ove male kesice ispod očiju.“ Šime: “Marko ju je zavoleo kada je video te kesice. Ne dirajmo je. Ovakva kakva je mu luči ogromnu energiju ljubavi. Skinuo sam joj tri mladeža na čelu.“ Magdalena: “Činila su je ružnom?” Šime: “Ne. Bili su znaci Ananucima Mefistofela da je ne diraju.” Magdalena: “Da odem ja malo do Sare da vidim šta rade ona njena zaljubljiva dica?” Šime: “Bolje idi do čukundede Lamasa 1808 godine. On je napravio liniju Markove mame i Draganinog oca. Velika ti je loza. A moraju svi da imaju barem tu naznačenu (1/1000) kvalitetu ljubavi. I on je graničan. Ukini mu neku kabareplesačicu.” Miloš, Đorđe, Marko, Nena, Jela, Dragana, Mara Marko i Đorđe idu na Jelsu. Gliserom. Treba Đorđe da prebaci Miloša u Italiju. Ide na bridž turnir – partner je dami iz Monte Karla. Otvoreno prvenstvo Francuske u Parizu. Stižu. Na plaži nalaze Nenu i Miloša. Nena je lepa baš kako ju je Miloš opisao. Nena se pozdravlja sa Đorđem koga poznaje. Gleda Marka i pruža mu ruku. Nena: „Nena.“ Marko (prihvata Neninu ruku i pritiska svoje usne na nju, podiže pogled, na trenutak zastaje) : „Maaarko.“ Miloš i Đorđe odlaze na stranu a zatim njih dvojica kreću u pravcu hotela. Miloš je tek nemo mahnuo rukom Neni i Marku. Nena je zbunjena. Vodi Marka u obližnji kafić. Preko izrazito malog i dvodelnog kupaćeg kostima oblači mantilčić sa povezom oko struka. Uzima košaru. Marko se nudi da pomogne. Ona odbija. -------------------------160


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

Naručuju pića i čekaju. Nena: “Odakle ste?” Marko: “Iz Zadra. Ovde na Jelsi živi moja profesorka sa fakulteta. Marija Brida, ako je još živa. Zato sam navratio na Jelsu. Da se malo raspitam o njoj. Voleli smo je a i ona nas.” Nena: “Gde živite? Vidim, dobro poznajete Miloša?” Marko: “U Beogradu, uglavnom.” Nena: “I mi smo iz Beograda. Ali vi to verovatno već znate.” Marko: “Da, znam.” Nena: “Hoćete ostati na Hvaru?” Marko: “Ne, idem za Korčulu. Možete sa mnom. Ako želite?” Nena: “Ja da idem na Korčulu? Nismo to Miloš i ja planirali.” Marko: “Mislio sam da znate da Miloš ide sa Đorđom.” Nena: “Da, znam.” Očigledno je da nije znala. Miloš mnogo ne priča sa ženama sa kojima je u vezi. Uglavnom nestane pa se očajan javi: “Nećeš verovati šta mi se desilo!” Dolaze Đorđe i Miloš. Miloš razgovara telefonom na italijanskom jeziku. Prekida razgovor i skupu kaže: “Mario samo što nije stigao u luku.” Poljubi Nenu i :”Zlato, mnogo žurim. Naša budućnost je u pitanju. Oni će ti objasniti o čemu je re.” Grli je. Nena ukočena, sluđena, sleđena. Ljubi je u usta i otrča uz obalu samo sa neseserom u ruci. Nena nam ne dozvoli da joj reč kažemo i otrča u pravcu hotela. Plače. Marko: “Šta ćemo sada?” Đorđe: “Pustimo je da se isplače. Nema kuda da ode odavde. Naći ćemo je predveče. Da vidimo ako joj treba novca ili kakva usluga druge vrste. Možda će sa nama za Korčulu pa za Dubrovnik pa pravac Beograd.” Smeje se, skida sve sa sebe, ostaje u kupaćim gaćicama, -------------------------------161


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

odlazi da se kupa. Marko sedi, gleda, misli. U njegovim zabeleškama o njemu nema mnogo. Do guše je u drogi, surov,‘pun kao brod’. Ko ovo finansira, pita se Marko, sam Bog zna. Iz Markove beležnice: Đorđe Kada robija robija isključivo zbog greške u proceni. Za kocku treba druga vrsta pameti. Sem ako je strast veštački stvorena. Kao kada nekog nagovoriš da uzme kokain pa je posle sam jurca. Kokain mu je znan. Kocka mu je bila spori voz. ‘Rođen sam da budem lider,’kaže. Ne pravi zidove oko sebe. Sve ih sruši kada ih zapazi. Mladić koji traje i u poodmaklim četrdesetim godinama. Zadržava neke osobine čoveka. Broj godina mu prikriva strasti i sablažnjava svet kada ih otkrije. Smrt je apstraktna, nepostojeća. Ona se dešava drugima. Star si kada je život zaustavljen. Ima diktatorski insinkt. Pucao sam mu u noge i optuže me za pokušaj ubistva. Šta uče na pravu ti pravnici? Priča i pita. Da sam hteo da ga ubijem ubio bih ga. U Mađarskoj kada smo 'pali’, zezamo se i tražimo azil. Mađari imaju uslove zahtevanja za azilantske usluge na svim jezicima sem na srpskom. Koji bi normalan Srbin tražio azil u Mađarskoj? Mongol se, u zatvoru, sa nama dvojicom sprijateljio. Vidiš mu zlo u očima. Zao je prirodno. Pet koraka je od bolnice. Nas se plašio više od mađarskih ‘drotova’. Zatvor mađarski je škola ne pameti već ‘vanpameti’. Ali kako drugim putem kada je Srbija ukinula i Srbima nadu? Ostavi se duvana. Ostavi se alkohola. Ostavi se droge. Sad se i kocke treba ostavljati. Žene me izbegavaju i kada ih oženim. Pa šta će ostati od mene? Božja milost sve rešava. -------------------------162


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

Ne politika ili pravo. Trenutno smo svi u nemilosti. Đorđe i kao osoba obožava da je ljut. Njemu odgovara društveni slom samo dok je slom. Ne zna da se okoristi ratničkim pobedama. One su i onako mučno sećanje. Samo vidiš da imaš mogućnost ‘prolaza’ na strahu koji donosiš svojim običnim prisustvom. Ogroman je fizički. Nema mišića. Salo je, u njega čvršće, nego da je mišić. Ljudi su da se troše, kaže. Lud u negativnom smislu. Ko smo da određujemo šta je pozitivno? Šteti sebi više nego drugom. Permanentno takav. Bio bi odličan medved koji nema dileme sa ‘dobro i zlo’. Ko je taj ko je ima? Pesnik koji plače dok recutuje sebe (Aleksandar Petrov dok čita “Ah”, Ruski dom). Njegov unutrašnji glas je pogrešio? Smešno. On je kao i ‘rvat’. Narod različit koji ne treba prevodioca. Abnormalna psihologija nam treba. Ne treba nam psihologija abnormalnih. Ne znam koliko mu je i žena draga koja mu je draga. Oženio je jednu sa detetom dok joj je muž bio na poslu u Grčkoj. Kada se čovek vratio iz Grčke doneli su mu ‘prijatelji’ papire o razvodu da potpiše. Njegovog dedu, kada je bio beba, našli u zavežljaju. Oprezimili su ga u Đorđe.

Zašto me on, kada se vidimo, asocira na lik Jana Husa. Ništa se ne događa samo jednom. Zato? Jan Hus je bio Čeh koji je dotakao kao ‘dobar’ zlo. Prevarili ga i spalili. On je spoj neke svoje samoizmišljene proste duše tendencije ka zlu i Jan Hus kao prosta duša tenedencije ka dobru? Često je u zatvoru. Nemaju ništa o njemu jer svedoci pričaju samo dok su u policiji: “Tukli su me. Pričam ono što drug policajac hoće a ne ono što je istina.” Ne može da bude drugačije. Dosledan je. -------------------------------163


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

Droga je da se destabilizuje pojedinac ali i narod. Trgovci na malo čine prvo na veliko (destabilizacija pojedinca) drugo (destabilizacija naroda) na malo. Policije sveta učestvuju u kontrolisanoj distribuciji a ne u zabrani. Države, gde je smrtna kazna za nepristajanje na duhovna nasilništva, nisu njegov put. Ne funkcioniše sa maskom. Tamo on ne ide. Voli samo da je tamo gde je maska prirodan čovekov lik. Rimljanin, kada se izvuče iz svoje trijade, i Đorđe su najbolji prijatelji. Magdalena i Marko Pusti zabeleške, Marko. Idi u hotel i pravi društvo Neni, govori mu Magdalena u podsvest. Marko: “Đorđe, idem ja do hotela da vidim Nenu.” Đorđe: “Dobro.” Đorđe uzma pantalone i košulju. Đorđe: “Ja ću malo da se provozam. Doći ću do ponoći. Imaš li para ako se ne vratim uopšte?” Marko: „Nemam dovoljno.” Daje Marku veći smotuljak krupnih novčanica. Đorđe: “Štedi. Možda je Miloš onu svoju ostavio bez para. Dešava mu se to počesto. I ako sa Nenom napraviš grešku ja ću te opravdati pred Milošem.” Marko: “Važi. Budi pametan.” Razilaze se svako svojim putem. Marko (sebi u bradu): “Šta mi se to dešava? Opet kao da je neko uz mene u meni.” U foajeu hotela vidi Nenu. Prilazi joj. Marko: “Jeste li za neki kasnopopodnevni aperitiv?” Nena: “Može,” prošapće ona svojim nežnim tenorom dva. Sedaju za pult bara. -------------------------164


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

Konobar: “Vi biste …?” Marko gleda Nenu u njene bademaste oči. Nena: “Prošek, dupli.” Marko: “Jedan običan i jedan dupli, molim vas.” Konobar: “Ako želite da sednete za sto. Ugodnije je.” Marko pogleda Nenu. Nena se diže sa svojim dugim nogama sa barske stolice. Marko za njom. Na ‘lažnjaka’ malo zaostaje da je osmotri. Marko (pomisli): “I Bog stvori ženu,Taj deo stvaranja nije dao nikome da radi umesto njega. Ono što nije stigao ispalo je tako kako je ispalo. Kako mi ćerke izgledaju izgleda da je i tu Bog umešao prste. Sinovi su mi ‘Bog da prosti’ i meni da oprosti.” Marko (počinje da muči sebe): “Kakva li je ispala prva kćerka? Draganina i moja.”

* Magdalena: “Marko je gotov. E, lepa vremena muškaraca.” Priseća se Marija Magdalena svoga vremena druženja sa muškarcima dok ne dođe Isus i ‘spase’ je od razularene gomile žena i bespolnih muških očajnika. Isus: “Samo da znaš da te čujem.” Magdalena:”Jebote, poštena žena ne sme ni da pomisli na nepoštenje.” Isus se smeje. Isus: “Lepo je bilo biti lepa žena.” Magdalena: “Lepo, lepo. Niste vi muškarci uspeli baš sve da nam upropastite.” Isus: “Ja nisam muškarac.” Magdalena: „Da, a Saru sam rodila po Duhu svetom.” Isus: “Pusti sada to. Imamo važnija posla. Više nisam muškarac.” -------------------------------165


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

Magdalena (pomisli): „Da, moj deda više nije muškarac.” Magdalena: “Vidim d a te ne zovu Isus već Isak. Iskompromitovala sam te na Plavoj planeti. Znam ja to da smislim.” Isus (smeje se): “Mora tvoja zadnja da bude.” Magdalena: “E, dobro si mi to ekao. Moram ući u Neninu glavicu i neka bude malo Devica Majka a malo”devica” Marija Magdalena. Dobro je počela. Dobro, nije baš sada počela. Počela je ranije. Lepa žena ne sme da bude rezervisana samo za jednog muškarca.” * Marko (započinje konverzaciju sa Nenom): “Dugo poznajete Miloša?” Magdalena: “Polako sestro da ga malo uvežemo u taj njegov muški ponos.” Nena: “Zašto pitate?” Nenine oči sjaje dok postavlja pitanje na pitanje. Nena: “Možda pitate da saznate da li mi je dosadio?”

Marko ne zna šta će sa sobom. Uzima čašu prošeka i ispija je na iskap. Viče barmenu i pokazuje na praznu čašu. “Dupli,” naglašava. “Pa…”, oteže Marko kao da je prošek počeo da deluje. “Po načinu njegovog odlaska zaključujem da ste dugo zajedno, da se razumevate na jedan pogled,” laže Marko. Magdalena: “Laže, sestrice.” Nena pokazuje svoj lep osmeh. Prvi put se nasmešila. Kao da čuje Magdalenin komentar. Ne čuje ga. Misli da ona tako misli. Nena: “Ne, ne znamo se dugo. Još nisam stigla da se razvedem.” Marko: “Imate muža?” Marko je skroz nesposoban za komunikacije sa ženama koje -------------------------166


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

ne igraju bbridž. A i sa njima nije baš… Nena: “Ako nisam stigla da se razvedem verovatno ga imam. Ustvari, u pravu ste. Nemam ga. Bio mi je muž.” Marko: “Imate dece?” Sada je Marko prividno upristojio razgovor. “Dve kćerke,” odgovara Nena i ispija poveći gutljaj svoga pića. Magdalena: “Sister, dokrajči ga!” “I bulumentu muškaraca,” nastavlja Nena, “koji bi da mi pomognu u mom gubljenju samopoštovanja.” Barmen donosi dupli prošek Marku. Marko podiže čašu da se ‘kucne’ sa Nenom. Nena podiže svoju čašu. “Za lep početak našeg poznanstva,” trabunja Marko. “Neka da Bog da trajemo,” rezignirano predlaže u zdravicu Nena.

Magdalena: ” Nema padanja ženo. Nije nam vreme za pasti.” Nena kao da je čuje. Okreće se u pravcu gde su Magdalenini energetski talasi najgušći. “Kako vi sa ženama, decom, razvodima, starateljstvom stojite?” Pita Nena a gleda u stranu, u pravcu Magdalene. Polako usmerava svoj pogled ka Markovim plavim očima. “Plave kao nebo nad čistim morem,” pomisli Nena. *

Magdalena: “Jebeš nas žene. Odmah na oči i onda kada bude zbogom pameti moj Isus nam je kriv.” Isus: “Zvala si me?” Magdalena: “Da zvala sam te. Vidiš da nemam telo … što bih te zvala.” -------------------------------167


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

Isus (zatečeno): “Hm.” Nestaje. Magdalena: Dok se ja priberem na energiju Ananuka dosađivaće mi i ovi koje volim. Moram ozbiljno da razgovaram sa Lilit. Možda još bolje sa Evom Adamovom ili Sekinom. Tema razgovora ‘Kako zajebati muškarca a sačuvati zdravlje?’ Sekina: “Magdalena, oprezno sa ovima iz četvrte dimenzije. Ti nemaju dimenziju ljubavi, tek emociju ljubavi. Oni su ti ratnici višedimenzionalnog podzemlja. Kao vaši ‘kraljevi ulica’. Magdalena: “Lep je Isus, ne možeš to poreći, kada se preobuče u čoveka.” Sekina: “Što jeste, jeste.” Magdalena: “Ala sam ga mučila na zemlji. Raspeće je lakše podneo nego mene.” Sekina: “Videla sam. Moja energija transformacije je gotovo sva u tebi. Požuri sa ovladavnjem veštine kretanja kroz vreme. Možeš doći i kod mene u petu dimenziju da se dogovorimo o poseti zemlji. Znaš li otići kod Sare, dve hiljade godina u jučerašnje?” Magdalena: “Znam.” Sekina: “Tada znaš i kod mene doći.”

* Marko: ““Kako koja devojka kaže da bi da rodi ja je oženim. Uz ženu ide i dete.” Nena: “I brojka je stala gde?” “Na tri.” ”Žene ili dece’” “Tri žene. Dve po dva deteta a jedna se ulenjila pa jedno.” Nena diže čašu da se kucne i predlaže: “Nek živi ljubav!” “Neka prestane rat,” prihvata Marko. -------------------------168


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

Nena: “Nego da vas pitam nešto.” Mako: “Pitajte.” Nena: “Je li Miloš žigolo?” Marku sada nije problem da bude iskren. “Ne znam, odgovara. “Ne verujem.” Potpuno je iskren. Kao i uvek sa devojkama svojih prijatelja. “Sve stvari je ostavio kao da tamo kuda ide ima svoje stvari. Ili mu za tamo gde će biti garderoba, koju je ostavio, nije odgovarajuća garderoba, “ dekoncentrisano govori Nena. “Ostavio je auto. Trajektom moram nazad. Kako ćete vi? Gliserom? Dokle gliserom?

Marku zvoni mobilni tlefon. Đorđe ga obeveštava da neće dolaziti na Hvar ove godine. Marko: “Gliser mi je upravo otkazan. Mogu li sa vama? Snosim sve troškove.” Nena: “Ako snosite sve troškove jel to znači odvojene sobe ili zajednička?” Marko: “Kako vama odgovara.” Nena: “Ako nećete dovoditi žene možemo u jednom apartmanu do trajekta. Ja sam za podosta vremena odsutna za muškarce.” Marko: “ A Miloš?” Nena: “ I Miloš je kraj bajke. Ne od danas. Ovo je bio put da mu kažem da pravi svoju porodicu. Moju ne dobija sa mnom, a sada, više, i nije sa mnom.” * Magdalena: “Jes da mi je Marko rod ali si mi ti draža, sestrice. Bićeš mu ti dobra žena za na kraj puta.” Magdalena (talasa): “Dragiii.” Isus: “Evo sam. Nemoj me tako zvati.” Magdalena: Kako se u paru sa planete može doći u četvrtu -------------------------------169


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

domenziju? Da li je to moguće? Isus: “Moguće je. Mora ovaj tvoj par da proizvodi međusobnu ljubavnu energiju u zaista velikim količinama.” Magdalena: “Kako se to zna na planeti? Ja sa Nenom imam kontakt.” Isus: “Ne vredi ti kontakt ni mišljenje. Mora energija ljubavi. To je energija čiste emocije. Nema razuma, meditacije, računice i kontemplacije. Magdalena: Razjasni u nekom detalju, barem.” Isus: Na primer, kada jedan uvredi drugog da u uvređenom to izazove pojačanu simpatiju u smislu da joj je dragi drag kada ispolji i nerazumevanje. Magdalena: A povredilac? Kakvu on emociju ima?” Isus: “Lagano ispitujuću. On vređa jer zna da je ne želi povrediti, zna da ona zna da je ne želi povrediti. Ide na nju uvredom u nameri pune ljubavi da joj iznenadi pažnju, na pr. Magdalena: “U četvrtoj dimenziji može se vratiti telo i ličnost?” Isus: “Par, u atmosferi zemlje, može vratiti tela u trenutak kada je bilo u najboljem stanju. U četvrtoj dimenziji sjedinjuje se bez kontakta. Ne treba im kontakt jer ovde se ne proizvodi dete energije. Pojedinac poseduje ličnost koja je nezavisna od tela. Većina duša je samo energija karaktera i emocija. Mogu da udvoje energije pa da se kreću u dalje prostore vremena nego što bi pojedinačno mogli. Nena, Marko Apartman na trećem spratu. Terasa. Pogled na more. Nena i Marko. Nena: “Lep je život samo da vas muškarce znamo da odvratimo od vašeg ludila.” Marko: “Misliš da mi vas odvratimo od ludila?” Nena: “Da, posebno tako mislim.” -------------------------170


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

Marko: Muškarac ne može da uđe u ludilo već pomoću druge žene. A zašto žene to rade ženama?” Piju prošek i kafu. To baš ne ide skupa. Hteli bi da pogube osećaj za pristojno. I nikako ne bi hteli da izgube taj osećaj. Nena: Brak je, ajd ti iskusni, šta je brak? Ti bi se i sada ženio, jelda?” * Magdalena: “Tako devojčice moja. Odmah u srce.” * Marko : Tačno. Ja bih se ženio još večeras. Nisam zlopamtilo. Nena: “A ja sam zlopamtilo?” Marko: “Nisam ja to rekao. Lepo je što Miloša otpuštaš da napravi svoju porodicu. Nije on za porodicu. Još. On je kao ptica kukavica. Jel kukavica stavlja svoja jaja u tuđe gnezdo? Već sam to pozaboravljao. Ali Ti, što se ne bi udala za nekog ko bi te držao kao malo vode na dlanu.” Nena: “A ljubav? Prvo je nju važno osetiti.” Marko: “Taj koji bi te tako brinuo mora da te voli. Ti ćeš se posle‘zaukati’.” Nena: “Dobro i brak je…?” Marko: “Imao sam prilike da se patim, tim povodom, i da se radujem i zaklinjem i kumim i molim. Imaš volje da čuješ kratku priču ili podužu?” Nena, nameštajući se u poluležeći stav, otpijajući dobar gutlja peošeka, zastade te će Marku: “Aj vidi ima li u sobnom frižideru vermuta? Nešto mi ne prija prošek.” Marko dolazi sa čašom za vermut i vlašom vermuta. Marko: “Znači duža varijanta. Dakle brak?! Braka treba da se držimo tako kao da sve zavisi od njega. I zavisi. Brak je veza dvoje koji nisu kompatibilni na način na koji mi mislimo da jesu kompatibilni muško-žensko. Treba ukalkulisati da je -------------------------------171


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

muško-žensko logika dvosmisla.” Nena: “Jesi li ti to naučio napamet?” Marko: “Ne dekoncentriši me! Dakle, ako veza zavisi od tajminga, a zavisi, tada je malo prostora. Komšiluku treba pokloniti veću pažnju i onom gde se živi i onom gde se radi. Prolazne veze - glupo je misliti da biće za jednokratnu upotrebu može sebe da uglavi u višekratnu upotrebu.” Nena (ironično): “Ta ti je dobra. Venčanjem ćeš da upropastiš lep odnos a ništa nisi obezbedio za na uvek. Čak ni noćna prava na telo žene. Tu Biblija nije pomogla a ne da će moralisanje ili zakon pripomoći. 'Crkveno se obećala' – šarm buržoazije.“ Marko zaćuta. Misli na Draganu. Bila je najbolja devojka ne vasione, već u istoriji vasione. Marko: “Skupio sam sto godina godina i godina i godina ljubavi i veruj mi: Idi od njega dok još ima, među vama, malo ljubavi. A i to malo ti ne treba. Nema slobode za onog ko voli.“ Marko (ponovo ućuta i onda najednom): „Brak je klasika primera sindroma ‘stare’ krave. Baš bika briga što je krava zgodna kad se upravo pario sa njom.” Nena: “Burazeru,, to je već nizak udarac.” Marko je nežno pogleda. Prinese svoju čašu njenoj na stolu. Ona uzima čašu sa stola i kucnuše se. Marko je gleda u oči i kaže: Marko: “Brak nije nastao u raju. Partnerstvo muško-žensko jeste. Muškarci čiji se brak ljulja nemaju prijateljice. Oni koji je imaju njihov brak je stabilan. Druga je stvar da li pišu domaće zadatke.” Nena: “E sada i muževe ogovaramo.” Marko (nasmeši se i nastavlja): “Brak pade u svet ozbiljnih -------------------------172


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

odraslih grešaka. Sreća je tu negde umrla. Na 245 danu od bračnog početka. Brak iz ljubavi je nemoguća obaveza. Brak iz ljubavi je teret istorije braka. Taj brak, brak iz ljubavi, je umetnički film uz pogolemu zapuštenost uma i marketing do bola. Po kanoniziranom hrišćanstvu, zato nisam ostao hrišćanin, nikako mi nije bilo jasno, a pametan bejah, dakle, po hrišćanstvu udata daje svu svoju imovinu, uključujući i svoje telo, na upravljanje mužu. Bez pogovora, molim. Kurtizane, kao što se da zaključiti, po tom pitanju upravljanja vlasništvom nad svojim telom, bile su prve feministkinje. Brak po crkvi biće da je dominantno verski događaj. Neprepoznatljivo lično događanje. Posebno pravoslavno venčanje sa nošenjem krune i krunisanjem. Očajno bračno stanje je emocionalna i duhovna dijalektika braka. Bog od braka napravi zlo a čovek nesreću. Posesivni nagon, u svoj svojoj ljubavi, dao je supružnicima, pocrnelim od srama, izgled statista. Tražiti sebe u braku? Pa nisi izgubljena stvar. Icrpljivati svoj smisao brakom je paranoično. Ne plači kao žena kada nisi znao da odbraniš svoje kao muškarac i vazektomiju da uradiš na vreme. Pa ćeš, ‘kao šatro’, to malo životnog uspeha, uspevati pod okriljem braka. Malo je, u ovom tempu, dece koji su posvojitelji svojih posvojitelja. Želim da te zakon obavezuje da si ujutro pored mene. To je posesivno u hetero, lezbijskom i gej braku. Treba da sam tebi draži od tebe. Kao masturbator u komunikaciji. Nije uslov biti alfa mužjak da muž u braku postane ‘nabusiti muškarac’. Kada bi ljubav bila dovoljna za brak svi bi bili sposobni da -------------------------------173


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

budu oženjen čovek. Izgubiš želju za svojom ženom. Kako se to desi? Rađe bi da lažu nego da traže istinu proćardavanja života na druženja u braku. Bez laganja podaci bi bili loši i nepopravljivi.” Sada Nena diže čašu. Sama sebi govori: “Živela.” Marko: “Živela.” Marko otpije piće do dna. Čašu istresa po terasi i sipa sebi vermut i nastavlja sa ‘pripovetkom’. Marko: “U zatvoru je u toku stalna igra lopova i žandara. U braku je stalna igra smena dominacija – pristajanje na podčinjenost. Sve radi obaveznog seksa i obavezne dece. Kako ko kada i koliko. Premor jednog tera drugom u novi kontakt uspostavljanja dominacije. Posle se sve to širi po ostalim kontaktima koji se usložnjavaju. Svi kontakti su okvireni osobnošću ličnosti: karakterom (koji je sudbina pojedinca) temperamentom, IQ veštinama, talentima itd. Svi se na kraju ožene. Sada će to činiti i gejovi i lezbijke. Svako bi da razvije svoju bolju stranu. Nije to baš na pola. Ko se samo jednom ženio nikada neće saznati da li postoji prava žena za njega u ovom životu svakakvih neprava. Beskonačni brak je moguć ako se muškarac potčini i od podčinjavanja načini humoresku. Da se relacija ne primeti. A od slediti sebe načini parodiju.” Nena: “Od ozbiljnosti u braku nema ništa u višim klasama. U nižoj klasi brak je ekonomska kategorija čiji raspad znači i raspad života. Srednja klasa mašta o otvorenim brakovima ili partnerskim vezama. Marko: “Erotika tu, u sigurnom seksu braka, ima svoje faze stvaranja. Otvoreni brak, pored sve legende braka, je prelazna faza ka novim slobodama ljudi. Ova generacija te slobode neće razumeti kao što ni neardetalac nnije mogao videti postojeću budućnost svoje generacije ljudi.” -------------------------174


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

Nena: “Većina ljudi bolje da se ne venčava.” Marko: “Ne bi se ni venčali da nisu sludili pamćenje. Tu mu nekako dođu, ovi koji su prokleti sami sebi, na mrtav brak. Još im samo ostaje da napišu Manifest mizantropije.” Nena: “Nema više?” Marko: “Možeš folirati koliko hoćeš ali si me pažljivo slušala. Počinjem da se zaljubljujem u tebe.” Nena (smeje se ): “I ja u tebe.”

Marko, Magdalena Magdalena: “Marko nije trenutak za blesavljenje. Seks za jednu noć i za uvek ćeš je odvratiti od sebe.” * Marko se trgnuo i pomisli: “Da nije sv. Šime ovde?” Marko: “Da siđemo na kafu.” Nena: “Simpatična ideja. Prihvaćeno. Ti idi dole i ‘ošacuj’ barske dame. Časti po neku da ih zaintrigiraš. I onda ja dolazim, doterana, našminkana, sa štiklama od 12 cm. samo što ne padnem. Sve ih, svojom pojavom, razmaknem Ne plaši se moje nove visine neću pasti. Ako se zaljuljam to je samo da te upoozorim da kada sa mnom izlaziš onda si sa mnom.” Marko seda za pult bara. Barmen pita da li je gost hotela. Beleži broj sobe i kaže da sve ide na račun sobe. Marko ga ponudi pićem. Za sebe ne naruči ništa. Kaže da će naručiti kada mu dođe prijateljica. Predloži barmenu da pićem ponudi dve dame koje su usamljenne, bez čaša pred sobom, sedele na drugom kraju pulta.

Barmen im odnese piće. Vrati se Marku i kaže da su uzele Čivas. -------------------------------175


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

Marko: “Imaju ukusa.” Barmen: “Jas am uzeo jedan martini.” Marko: “Kako ti je ime?” Barmen: “Ante”. Marko: “Odakle si… Mate?” Barmen: “Ante, sa Korčule. Blato. To je lepo mesto.” Marko: “Poznaješ li Ivana Lamasa?” Barmen: “Znam. Tamo su mu sve njegove ženske. On je negde u Beogradu, valda.” Marko: “Šta im je sa muškima?” Barmen: “Znam samo po priči. Prababe muž je iša na ribarenje, nevera ih je uhvatila pa je nestao u njoj. Draganin je valda bija moreplovac na prekookeanskom ni on se nikada nije vratija. i Jelin, Dragane kćer muž, se nije vratija sa mora. Marko: “Koliko Dragana može imati godina?” Barmen. Tačno ne znam. Starija je od vas. Marko: “ A Jela?” Barmen: “Oko četrdeset.”

Devojke sa kraja šanka dižu čaše u znak zahvalnosi na časti. Marko im klima glavom. Barmen i one gledaju negde iz njegovih leđa. Barmen je zinuo da zevne pa tako ostao. Marko se okreće i vidi damu u dekoltiranoj crnoj haljini, skoro do poda, tašnica kao da je od istog materijala, biserna ogrlica, sa diskretnim prirodnim kamenčićima oko vrata, na ruci zlatan lančić a na srednjem prstu dva prstena. Jedan je burma. Ona se Marku smeška i tek tada on vidi da je to Nena. Sedaju za sto. Konobar prilazi. Nena kaže Marku da bi tursku kafu. Vadi cigarete ‘Style’ i upaljač. Marko (konobaru): “Jedan dupli Kapućino I tursku kafu.” Konobar: “Tursku kafu nemamo. Samo pića iz bara.” Marko gleda Nenu. -------------------------176


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

Nena (Marku): “Onda vermut.” Marko (konobaru): ”Onda vermut… (Neni) Ostavila si me bez daha.” Nena: “Samo tebe? A one ženskice za pultom bara?” Marko: “ I njih.” Nena: “Njih je važno otkačiti. Da se zna ko je ko.” Smeje se. Nena: Pričala sam sa kćerkama. Pitaju me za tatu. Da li je sa mnom? Što bi vaš tata bio sa mnom? On je vaš i trebao bi da bude sa vama.” Marko: ”Osamnaest godina ljubavi a obećala si se na večnost?” Nena: “Osamnaest godina sam ga volela a on me nije ni video od prolazećih ‘ženskica’. Eto mu sve. Samo sam burmu uzela. Da me opominje.” I onda kao da se trže. Nena: “Osamnaest godina sam ga volela a on mene? Jedanaest i po nedelja prve trudnoće.” Piće stiže. Nena lizne vermut i šećer sa čaše. Uzima cigarete. Marko se hvata upaljača i pali joj cigaretu. Nena: “Ti nikada nisi pušio?” Marko: “Ne.” Nena: “ Da te pitam nešto intimno? Marko: “Hajde.” Nena: “Je li ti teško pao razvod.” Marko: “Jeste.” Nena: “Utešno.” Muzika počinje da svira neku muziku za ples. Nena.” Plešeš li?” Marko:” Samo uz potpuno priljubljivanje.” Nena: “Onda drugi put. Bolje mi pričaj šta me čeka na sudu -------------------------------177


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

sa ‘bivšim’.” Marko: “Savetuj kćerke da ubiju tatu i mamu i da od suda traže uslovnu kaznu jer su siročići. Nena: “Jesi li tvoje savetovao?” Marko:”Jesam.” Nena: “I?” Marko: “Nisu imale srca.” Nena: “Moje kakve su još bi me i poslušale.” Marko: Dobro je da se nisi ‘bračno’ vezivala za Miloša. Desila se ljubav i neka se desila. Pomešane porodice sa više tata nisu lake za disanje. Deci kao da nestaje vazduha. Pomešana porodica je za nijansu bolja od porodice u državnom najmu, hraniteljske porodice. A ovo je bolje od domova. Ni jedno rešenje ne valja. Znam priču muža koji je više voleo svoju ženu kada se razvodio nego kada se venčavao. Nepotrebni na vlastitoj ceremoniji razvoda poljubiše se. Pre ulaska u sudnicu popili su bromazepan. On prvi put a ona ko zna koji. Ne verujem u razvode. Razvod je falsifikat ljubavi i laž samoobmane. Mržnja. Mržnja žene u razvodu mnogo je jaka. Nena: “Vi tek kada shvatite da je kraj tada se ponovo zaljubite.” Marko: “Gotovo da je tako. Tada svoju ženu zapravo poštujemo. Shvatila je i ima snage da ne pristine. To jeste za respektovanje.” Nena: “Šta se desilo sa onima koji su maštali zauvek da ostanu zajedno? Marko: “Hteli su budu osobe bez nade sa nadom?” Nena: “Izgleda.” Marko: “Uspešne bivše žene od bivšeg muža moraju da prave stranca. Posebno kada se ‘on’ u uspeh i dalje ne razume. -------------------------178


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

Nena: “Kojim putem se dođe od takve intimnosti, kao što je brak, do ništa? Marko: “Žene su u stanju da otmu muškarca trudnoj ženi. Posle takvog neshvatanja druge žene razvedenoj ženi nije više stalo do muža. Krivo joj je što nema na koga bes izliti.” Razvedeni roditelji su kreteni. Ali to nije za neku nekretensku upotrebu. Drugi razvod je lakši. Već nemaš ništa od imovine. Žene se ljute ako se ne ženiš do beskraja. Da vidi i on, s pravom znaju i pretpostavljaju, kakvu je ženu ostavio. Muškarci za razvedenom trče kao kerovi za kujom koja projuri kroz selo na sve strane ostavljajući mirisni trag o svojoj seksualnoj volji. Nena: “Nema šta. Promišljao si tu problematiku do dubine dubine. Naruči mi još jedan vermut. Marko mahne konobaru. Ovaj dolazi i Marko naruči dva vermuta. Nena: “Kako se postaviti prema tezi o Hristovoj ženidbi sa Marijom iz Magdale? Marko: “Hegel veli: istina nije činjenica, istina je ideal. Kako glasi hrišćanska filozofema porodice koja je ideal? Tri bračne žene je dovoljno za uspešnu porodicu. Razvod nikako. Solomon je preterao sa pet hiljada žena. Nije pravilno shvatao moć koju ima. Isus je oženio ne problematičnu ženu, već hrabru. Muškarac ima toliko žena što ne bi žena imala sve muškarce? Nije mu bilo dosadno sa ženom koja je u detalje izučila telo muškarca. * Magdalena: E sad si potomče zaslužio šamarčinu samo da ti ušesa zuje. Isus se poajavi. Magdalena: “Otuda ti? Čuo si kako me ovaj hvali? Ne mogu -------------------------------179


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

da mu opalim šamarčinuu ali mogu da mu zuji hiljadu osa u uhu.” Isus: “Zato sam i došao. Osmeh pun ljubavi prema pameti tvoga potomka, molim. Isus uzima oblik čoveka-boga Isusa sa planete zemlje. Osmehuje se. Magdalena se osmehuje i poprima ženski oblik tela koje su svi muškarci, kojima je bila realnost, želeli. * Marko pušta uši koje je obema rukama stegnuo od bola. Bol je nestao. Marko. “Šta mi se ovo desi.” Nena ga ne sluša. Prati svoj tok misli.

Nena: “Ako je žena utamničena od muža tada je razvod šta? Šta god da žena uradi sa mužem nemoj reći mami. Mama neće ni da čuje da dođeš kući. Još sa dvoje dece. Nije njen stalan posao kćerkina deca. Povremen jeste ali stalan? Nikako. Vrati se mužu – vikala mi je. Kuda tada ako te mama neće a muža nećeš ti? Marko ćuti. Ovo je izašlo iz teorijske rasprave. Ovo je sada ispovedanje. Miloš je baš sposoban da pripomogne ženi polomljenog krila da joj krilo saseče da nikada više ne poleti. Miloš je definitivno ubica porodice. Sam porodice nema i neka je nema niko. Marko: “Ne znam. To, diranje tuđe žene, mi je kao ubijanje porodice. Svi troje ste saučesnici u ubistvu tvoje porodice. On, ona i onaj drugi. (Lui, lei e lartro). Vi ubice porodice više niste zbunjenom, a svom detetu, uzor za porodicu. Nena. “Surov si.” Marko: “Ja u tvojim borama vidim svoje i znam da njima Bog, nešto naše, blagosilja. Ako neko 'od njih' blagosilja Sveti duh ima obavezu da preispita slučaj. Hrabrost ti niko ne može -------------------------180


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

osporiti. Nena: “Ispraznio me miž. Miloša sam pustila ka sebi jer mi je delovao bezazleno u odnosu na sve koji su se razmahivali svojim telima.” Marko: “Najhrabriji odgovor žene ‘koja ga je ostavila’ a koji sam upamtio, glasi: “Ja sa njim više ne bih mogla zato što ništa ne oseća, niti je, imam takvo pamćenje, sem strasti, ikada išta osećao prema meni. Zato sam ga ostavila. Nisam ga imala emotivno. Rasčerupale su mu ljubavnice svaku emociju.” Nena: “To je upravo to. Ali šta dobijamo razvodom? To niko ne zna.” Marko: “Razvodom dobijaš slobodu. Slobodu jednog od drugog. Razumu treba vreme da odredi parameter slobode. Nije to sloboda od pre braka. Tu je sada svašta. Lomljenje zajedničkih prijatelja, rodbine sa jedne i sa druge strane. Teško je upravljati sa takvom vrstom slobode. Sa slobodom, kao takvom, inače se loše upravlja. Nena: “Deca su polomljena. Gledaš im strah u okicama. Koga da uhvate za ruku? Čiju ruku da puste?” Marko: “Razvod doživljaju kao ostavljanje od strane roditelja koji je otišao. Posle tih godina imaju strah da će ih i drugi roditelj ostaviti. Imaće socijalnih problema. Nena: “Rasplaka ti mene. Vidim i sebe.” Marko: “Da li bih znao, kažem bračnoj ženi, da skupim tanjir rose? Detetu trebaju nove patike, kaže bračna žena, a on bi da skuplja rosu.” Tako počinje budućnost razvoda. Nena iskapi svoj vermut. Nena: “Hoćemo li gore ili ćemo po Kapućino?” Marko zove konobara. “Dva Kapućina, molim.” Nena: “Koja je svrha okretati se za sobom, za svojom -------------------------------181


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

prošlošću? Kao pas koji juri svoj rep.” Marko: “Bluz nije slučajan.” Nena: “Nije. Bluz ne priča o budućnosti. Samo o tragovima sebe iza.” Marko: “Normalan čovek se plaši budućnosti. Budućnost je približavanje kraju a tamo je negde i kataklizma sveta. Nena: “Biti ‘jagnje', kako pisac Biblije smatra, je biti glup. Propast sveta, što se ljubavi tiče, je usputna propast.” Marko: “Razvod jeste propast jednog sveta. Kataklizmičan stres po osnovi nestajanja prostora koji je već bivao ukorenjen u tebe.” Nena: Život razdvaja. Vidiš kako Miloš ode. Pobegao. Čovek, u pravilu, ne uspeva da se odbrani od svrhe. I dalje sam sebi je naveći problem. Marko: “ Brak treba da se preboli dok si u braku. Preboljevanje posle je ‘svejedno zabluda’, tj. sve ti je svejedno. Nije razlog da se vera u porodicu u dušu sasuši. Mama treba da priča sa tatom da bi on znao u čemu greši. Čak ako mama nije zabranila sebi hrišćanstvo kao štetno, treba da se tati ispoveda a ne svešteniku. Nena: “Razvedeni tata treba da ide u Budiste. Budizam je higijena duše. A to vama razvedenima nedostaje. Higijena duha. Marko: To što je muškarcima prvo seks pa onda ostalo to je uzbuna za izmenu i preimenovanje statusa žene. I seks je higijena duše. Zar je tako teško ležati na leđima? Nena: “Idemo.” Marko: “Ostanimo još malo.” Nena: “Ne znaš da plešeš. Idemo.” Marko: “ Evo, odjednom sam naučio.” Nena: “ Gotovo. Idemo.” * -------------------------182


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

Magdalena: (ironično) “Odjednom sam naučio. E što su muškarci na zemlji budale. Nije ni čudo da im je Apsolutni u drugim dimenzijama ukinuo pol. Neće valda i ovde robijati tom slepcu u gaćama. Moram Lilit da zamolim da ih ja malo preuredim. Liliiit! Ta samo sebe i Apsolutnog čuje.” Lilit (sa osmehom): “Biće nešto od nje. Nije Isus pogrešio. A po svoj prilici i Sekina je u Magdalenu ugravirala svoje prstiće.”

Marko, Nena, barmen. Jutro. Marko ne budi Nenu. Ona tek u dva ima trajekt za kopno. A on brodom može direktno na Korčulu. Odande će za Dubrovnik pa za Beograd. Odlazi na groblje da vidi grob svoje profesorice. Voleo je svoju profesoricu Mariju Bridu i ona njega, svog studenta. Sedi na ulazu u groblje sa cvećem u ruci. Ne ulazi. Bolje je da misli da je živa. Stavlja cveće na jedan mulić, pokloni se i ode. Seda u baštu poslastičarnice. Naručuje kolač. Gleda more i ljude. Primeti barmena iz noćnog bara. Maše mu rukom. Ovaj prilazi. Nudi mu da sedne. “Kolači ili sladoled,”pita “Sladoled.” Marko naručuje sladoled kada je ‘dečko’ doneo njegov kolač i vodu. Marko: “Kako da nađem Jelu Lamas i njenu mamu Draganu?” Barmen: “Svi se znaju u Blatu. Pitajte za Ivana i uputiće vas na Jelu i Draganu.” Barmen pojede sladoled, žuri. Ide u hotel. Marko ga zamoli da kaže na recepciji gde se nalazi pa kada Nena ustane da je upute ovamo. -------------------------------183


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

Ubrzo stiže Nena. Marko: “Kada si razveden deca nemaju koga da pitaju ni za male nedoumice. Pitaj mamu - to više ne ide. Pitaj svakog samo ne mamu. Nena :”Je si li nekad slagao decu?” Marko: “Nikada im nisam rekao istinu. Ne bi je izdržali.” Nena: “Kćerka je bolja od mame. To je sud gde nema greške.” Marko: “To je rekapitulacija našeg razgovora od sinoć?” Nena: “Muž i ljubavnik su prošli kao i vreme suncokreta. Žena, koja je ostavila muža, uzela decu i otišla u podstanare se trudi da ne učini od sebe ništa. Ugasila je vatru i čeka. Nije za brak iz uverenja navike. Marko: “Da li se dete može voleti ako se ne voli njegov tata?” Nena: “Kakvo ti je to pitanje?” Marko: ”Pitanje je, zapravo, još teže. Kako raspuštena majka voli svoju decu? Medeja ih ubija koliko ih voli. Mi ne smemo niti da pomislimo tako bogohulnu kostataciju: Mama koja je otpustila svoga muža, oca svoje dece, ne voli svoju decu.” Nena: “Podrazumeva se da ih voli.” Marko: “Da. Naročito se podrazumeva.” Nena: “Pobegla sam iz svoga života. Isuse, ala je to strašna logika. Deca su mi iz tog života a ja pobegla iz njega. Idem… Idem svojoj mami... Hoću da zalivam cveće.” Marko: “Nije lako biti odrastao.”

Lilit i Magdalena Lilit: . Zvala si me? Magdalena: - Jesam, ali se ne sećam zašto. Lilit: - Da, ne sećaš se. Samo ti mene proveravaj. Ti znaš da imamo nedostatak energije ljubavi. Sva bića Ananuka, bića -------------------------184


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

četvrte i pete dimenzije, su na tragu rešenja tog pitanja. Ja i Isus vodimo celu tu oluju energija. Mislim da je dobra ideja, ova tvoja ideja, da se iskoristi da parovi mogu da pređu u četvrtu dimenziju. Oslobodiće energiju ljubavi bez gubitaka energije. Magdalena: “Na zemlji se ne zna za tu mogućnost. Čak se insistira na suprotnom. Monasi, evnusi, isposnici, gladovanja do gubljenja tela su kao prvi pokazatelji ljubavi ka Apsolutnom.” Lilit: “Pogrešno je to. Ti isposnici i post do posta su paganski običaji. Nemaju veze sa Apsolutnim i energijama koje nama trebaju. Dobri su za čišćenje tela. Čovek se oseća bolje i misli da ga Bog miluje.” Magdalena: “ A nije tako?” Lilit: “Nije. Pustili smo da religije haraju jer prvo nismo znali kako da ih kanališemo. Načisto su se oteli od vere. Vera jeste ljubav. Potpuna ljubav prema Apsolutnom. Kako nećeš voleti nekog ko je takvih mogućnosti stvaranja. To Apsolutnom daje snagu da se širi i stvara nove i nove lepote postojanja. Potpuna ljubav znači ljubav bez pretnje, straha. Vrhunski glumac, teniser, zaslužuju ljubav, oni je osećaju i dobijaju snagu da budu još bolji. To ime je Bog po sebi dao – da ih ljubav nosi. Kako možeš voleti nekog koga se bojiš? Čovek koji je voljen kao da ima krila. Odakle mu to? To mu je Bog dao. Bog ga je načinio prema svom liku. Ne misli se fizički već emocionalno. I Bog je gladan ljudske ljubavi.” Magdalena: “Jeste. Ja se Isusa ne bojim. I kada ga psujem on se smeje. I iz oka mu vidim koliko je gladan.” Lilit: “Eto. On tebe ne sme da psuje. Jer ako ga ozbiljno shvatiš morate nazad na zemlju u ljudsko telo pa u krevet.” Magdalena: “Vidi lopova mu njegovog. To mi je sakrio.” -------------------------------185


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

Lilit:”Nemoj ga sada dirati ima mnogo rada ovde.” Magadelna:” Neću, neću gde bi ja to. Da ga odvraćam od posla.” Lilit: “Vidim da hoćeš. Ovde ti ne pomaže jedno govoriti a drugo misliti. Moraš se uravnotežiti. Moraš govoriti ono što misliš jer znamo šta misliš. Samo je formulacija i intonacija tvoja. To ne znamo jer ni ti to ne znaš.” Magdalena: “Pa naravno da ga hoću dirati. Šta nam je to sići dole na deset godina kada je ovde pet minuta trajanja kao zemljskog trajanja od postanka ljudi.” Lilit: “Dobro, radite šta hoćete. A ako odete dole morate ozbiljno raditi na edukovanju dece po obdaništima o ‘parskom dolasku u četvrtu dimenziju'. Deca su iskrena. Kada im je neko drag oni to odmah kažu vaspitačici a ona onom koji voljen i tada počinje opšte zaljubljvnje. Da se dodvore učiteljici.” Kod odraslih nemoj da shvate da je primer Romea i Julije dobar primer. Njih dvoje lutaju slepi za bilo šta. Ne po kazni. Već to je takvo funkcionisanje energije kojoj si poništio mogućnost da voliš ili da budeš voljen. Ubice reinkarniramo a samoubice ostaju slepi. Muka je sa samoubicama.” Magdalena: “Prvo moraš ljude ubediti d a im ne trebaju oblakoderi na oblakoderima. Bog im je rušio Vavilonsku kulu a oni nisu shvatili. Do njega se ne dolazi na taj način već im ne treba toliko zidova i spratova. Ljudi, straćare od života, a u oblakoderima žive.” Setita: “Dobra je to energija stvaranja materijalnih vrednosti. Ljudi moraju da se bore i takmiče. Ali su duhovno srozali načisto. Bog im napunio omotač da sve presipa a ne vredi. Nešto su Ananuci pogrešili.“ Magdalena: “Ovi onda,’Kraljevi ulice’ su pravi borci. Skloni su žestokim ljubavima napornim fizičkim vežbanjima. Filmove gledaju redovno, dva-tri dnevno. Koriste i filmske floskule u -------------------------186


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

svojim razgovorima. Jesu li oni najbolji?” Lilit: “Jesu. Snažni, zdravi, željni žene u svakom trenu svoga vremena. Kada uzimaju čiste proteine malo, ne malo, podosta, neguju istinski osećaj za lepo telo, za ženom. Učvršćuju svoju sposobnost da vole i budu voljeni. Tu ima narcisoidnog odnošenja prema sebi, ali neka. Samo da se ne okamene, kao Narcis.” Magdalena: “Ajde me spusti dole kod Marka. Možeš ti to, jelda? Lilit: “Mogu. Šta će Isus reći?” Magdalena (najslađim glasom kojim zna da govori):-Dragi … Isus: - Pusti je Lilit. Naći ću je ja. Magdalena (smeje se): - Jesam li ti rekla. Muško je to. Lilit: - A i ti si bogme žensko. Magdalena: - E. Idemo, ti koja nisi žensko... Kada si u obliku žene i ja bi te kresnula. Lilit: “Sretno i bez jednostavnih reči.” I otpusti Magdalenu na zemlju. Ostrvo Korčula.

Magdalena, Marko, Jela, sv. Šime Magdalena sedi na obali mora. Torba pored nje. Pogleda u torbu. Haljine koje nije nikada videla na sebi su u torbi. U džepovima torbe neki novac. Videla je Marka i Nenu kako su obučeni. Vidi da ima na sebi farmerke. Pipa se po kukovima. Zgodna sam, pomisli. Njihov jezik zna. Izgleda da sve jezike razume. Da li zna da ih govori? Magdalena. “Idemo Marija Magdalena.“ Magdalena (umiljato): “Draagi.” Javlja joj se sv. Šime. Šime: “Ja ću biti sa tobom, Marija Magdalena. Samo me zovneš i ja sam tu. ‘Dragi’ ima pametnija posla nego da te -------------------------------187


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

ovde uči običajima.” Magdalena: “Ti znaš šta je pametnije… Ne vidim te.” Šime: “Niko me ne vidi i ne čuje. Samo me ti možeš čuti. Ostali misle da im podsvest radi.” Magdalena: “Lepo si to smislio. Vodi me do Marka.” Šime: “Polako Magdalena. Nije ovo tvoja Magdala od pre dve hiljade godina. Moram da vidim koje moći imaš. Kako su te pustili da se vratiš u svom orginalnom telu to ni Apsolutni ne zna. Prepoznaće te neko.” Magdalena: “Ovde sam na zadatku. Nisam zbog ‘jubavi’. Šime: “Ovde svi imaju problema sa ženama. Zašto ne bi i ja? Mnogo sam se opustio po ovim katedralama. E kad te muški vide ovakvu orginalnu lepoticu ni Isus te neće moći sačuvati. Magdalena: “Ne pričaj suviše. Znam se ja branit.” Šime: “Imaš ovdašnji govor i naglasak. Izgleda da se može sve razmit'.” Šime je pita nešto na engleskom i španskom jeziku. Magdalena mu odgovara istim jezicima. Pokazuje joj komad novine na kamenu i pita je da pročita. Zna. Magdalena: “Jel' ti razumiš da sam na zadatku i da nimam vrimena?” Šime: “Lipotice ovde muški vole a žene ne vole lepe žene.” Magdalena: “Ja se već uplašila da se to prominilo.” Šime: “Kreni. Iza one uvale je cesta i pravo njom dođeš do poslastičarne. Nemoj mnog jesti kolača. Pomalo. Ne kao nekad. Šakom nemoj jesti. Već kašičicom.” Magdalena: “Bolje da sam išla vidit kćerku nego tebe slušat.” Marija pođe po cesti kako je Šime rekao. Vidi da se ljudi okreću za njom. Ulazi u hotel. Traži sobu. Portir traži neki dokument. Ona mu daje pasoš Izraelske države. Ne može da pročita ime. Marija uzima pasoš da vidi kako se zove. Isto samo na starohebrejskom. Ona izgovara -------------------------188


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

svoje ime na starohebrejskom On ne razuem. Ona mu govori: “Marija.” Sada je razumeo. Upisuje Marija Mosh.

Odlazi u sobu. Gleda se u ogledalo, presvlači u nešto lagano. Izlazi u poslastičarnicu. Naručuje sladoled i kolač. Marko: “Dajte meni isto. Sladoled i kolač.” Magdalena se okreće. Vidi mali se nabacuje svojoj pra-prapra nešto. Tek tada vidi da je on duplo stariji od nje. Uto prilazi Markovom stolu jedna žena. Jela: “Ja sam Jela, Ivanova mama.” Marko: “Ja sam Marko, Isidorin tata. Izvolite, sedite. Jela: “Čekaju me kući Dragana i Mara. Ana je izašla.” Marko: “Naručio sam sladoled. Sedite.” Jela: “I odgovara mi da vi dođete kasnije. Da uredim babe za susret sa vama.” Marko: “Onda dobro. Doći ću za pola sata. Ivan mi je opisao gde ste i dao adresu.”

Jela odlazi. Magdalena ustaje. Seda za Markov sto. Konobar joj donosi poručeno, stavlja pred nju, Marko začuđeno gleda. Magdalena (pruža mu ruku): “Zdravo, Marko.” Marko (ljubi joj ruku): “Znamo se, gospođo?” Magdalena: “Moram da ubrzam neke stvari sa tobom. Ja sam iz drugog vremena. Marija Magdalena. Sarina mama. Marko: “Vidim da ste lepi, kao i ona, i podosta mlađi od nje. Čak i od mene.” Magdalena: “Znam da ćeš sve shvatiti i zato idem ovako direktno. Pomaže mi tvoj Šime.” Marako: “Vi, naravno, lično poznajete sv. Šimu?” Magdalena: “Šime, zazuji mu malo svoje savete u mozak. Vidi nema ga. Šimeee. A dobro, ovo vicevanje ćemo posle razjasniti. Baš si duhovit. Evo šta bih da ti kažem, dečko. Pre -------------------------------189


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

mesec dana si bio u Jelsi, trebao si tada doći na Korčulu ali nisi jer je došao Đorđe i zajedno ste iz Zadra odleteli za Zagreb pa dan kasnije za Beograd. U Jelsi si upoznao Nenu, od onda se dopisuješ sa njom preko FB, poslednja njena poruka te je dotukla. Ti si se divlje ponašao u njenom prisustvu, u svojoj kući, želeći da joj demonstriraš da si još uvek muško. Preko toga je još i prešla ali preko poruke koju si tu noć poslao, krajnje problematičnu poruku, ti nije oprostila.” Marko u čudu gleda Mariju. Stiže njegov kolač i sldoled. Marko: “Kakvu sumnjivu poruku?” Magdalena: “Uzmi mobilni, nađi poruku koju si poslao Neni a ja ću ti je recitovati.” Poruka: Prišla si mi zatvorenog srca. Šta dokazuješ? Da neverna žena nije neverna? Da ima prava na mušku nevernost? Sa kim? Sa čovekom fiktivne ličnosti koji je izabrao profesiju da menja žene neprimetno koliko želi da bude neprimećen. Ne mogu ti biti racionalizacija onog čega nisi svesna…” Marko: Šta time dokazuješ?” Magdalena:”Da sam ona koja jesam.” Marko: “Ako jesi ona koja jesi reci šta da radiim? Ja više nemam kompase ni za jedan pravac.” Magdalena: “Znam. Zato si i došao na Korčulu. Jela nije tvoja i Draganina kćerka. Ana i Ivan nisu ti unuci.” Marko: “Čija je Jela?“ Magdalena: “Jela je od Jakova. U istom misecu bila je sa vama trojicom. Najčešće sa tobom. Ali je Jakov spermatozoid pobedi-ja.” Marko: “A ja je slao mome ocu na abortus. I ceo život plakao za sobom zbog tog deteta. Je li Dragana znala?” Magdalena: “Nije znala. Kako bi znala čije je. Ti se se pojavio kao najpametniji, pre najgluplji, i povikao ‘Moje je’. Šta će ‘ženskica’. Kada već kažeš da je tvoje onda je tvoje. -------------------------190


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

Muškarci sve znaju bolje pa i to čije je dete.” Marko: “Jakova znam. U njega sam i sumnjao. A ko je treći?” Magdalena: “Treći je odavde, sa Korčule. Otišao je u Zadar da je vidi. A kad je već doša’ da je vidi ona mu dala.” Marko (ironično): “Doša’ da je vidi i ona mu dala.” Magdalena: “Znaš da su mene, kada sam bila mlada, kamenovali jer sam davala. Isus me spasao od linča. Žene su ti po tom pitanju labilne. A muškima nikad ne valja. Ako daješ ne valja ako ne daješ ne valja.” Marko: “Sada mi je lakše zbog Isidore i Ivana.” Magdalena: “Idi i gledaj da izgladiš stvar sa Nenom.” Marko: “Ono nema popravke. Sada me i omrznula.” Magdalena: “Rekoh i s p r a v i. A i upoznali ste se u pravom momentu. Ona u situaciji da se ubije a ti ‘ako bi se već ubijala šta joj je da se kresne sa mnom pre ubijanja.’ Marko: “Sada si me baš povredila.” Magdalena: “Posebno sam te povredila. Zaboravljaš da sam ti u umu i čitam kao književne zapise šta misliš.” Šime: “Ne moraš mu baš sve reći. Neka malo potisnem u nesvesno.” Magdalena (okreće se u pravcu Šime): “Tebi je boje ćutati kada je prava žena u raspravi. Nemaš pojma.” Marko: “Kome se obraćaš? Da nije sv. Šime?” Magdalena (sa osmehom): “Ma ne. Di bi Šime govorija gluposti. On je fin svetac.” Marko zove konobara. Magdalena mu kaže da će ona platiti. Marko odlazi. Magdalena (viče za Markom): “Vidimo se na brodu.” Marko, Jela, Dragana, Šime Jela: “Izvolite, uđite. Mama ovo je Marko, Isidorin tata.” Dragana: “Koji Marko? Ne znam ja nikakvog Marka. Možda je Marin neko. Maro (viče) došao ti je Marko.” -------------------------------191


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

Marko (zbunjeno, neuvređeno, zna za Alchajmera. Obraća se Jeli): Doneo sam vam nešto kafe, voća i čokolade. Ja bih požurio. Ima brod za kopno za desetak minuta, pa bih da idem. Da ne zakasnim. Vidio sam vas, upoznao i biće dana za druženje.” Jela: “Dobro. Žao mi je što Ana nije ovde. Marko: “Viđamo se mi u Beogradu. Pozdravite je. Doviđenja.” Jela: “Doviđenja. Pozdravite Isidoru i Ivana.”

Marko, Magdalena, Šime Marko: “Znala si da će susret početi na vratima i završiti na vratima.” Magdalena: “Znala. Moraš me pažljivo saslušati.” Marko: “Da mi nije vreme umiranja?” Magdalena: “Nije. I nema smrti - kao što vidiš iz mene priložene. Došla sam, ne da vidim tebe, već da ti otpustim ‘Dragana-kočnicu.’ Sve si u životu organizovao pogrešno jer si mislio da imaš dete sa Draganom. Napadao si žene koje su bile čiste kao suza jer si ih gledao kroz mrežu po imenu Dragana. Plus, s pravom, što si sumnjao da dete nije tvoje. Tu sumnju u vernost žene još si poneo iz svog prvog šestomesečnog braka kada se našao ženu, zaključanu u vašem stanu, sa kolegom koji je došao na čašicu rakije jer ga je boleo zub.” Marko: “Sve pamtiš. Zaista si Magdalena.” Magdalena: “Ništa ne pamtim i ništa ne znam. Sokrat je to, među onima koji su ostali zabeleženi, prvi osetio. Naravno da nije prvi ni blizu. Sve moje znanje izvire iz energije kosmosa kako pokreneš asocijacije u meni. Energija je neuništiva, to si naučio samo ne veruješ, i sve u njoj ubeleženo je neuništivo. Čak i alternative da se događaj razvijao drugačije nego kako se jeste -------------------------192


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

desio. Marko: “Fenomenalno.” Magdalena: “Jeste. Apsolutni nije glupav kao što ga zvanične institucije tumače. On kada vidi kako ga teolozi objašnjavaju ne može da se zaustavi od ironisanja. Mnogi znaju približno kako jeste Apsolutni ali niko definitivno.Ni Apsolutni ne zna sebe kako stvarno jeste. Moći stvaranja mu se širenjem neprekidno povećavaju. I ljudi imaju to svojstvo širenja. Samo ste pali - do zla boga smo pali. Ja sam uzela svoj ljudski oblik zbog seksa sa Isusom. Spajanje na način seksa je moguće samo u trećoj dimenziji. Ali zna Isus da imam važniji zadatak nego što toročem. Čim se nasmeši shvatam da mi je ušao u um. Ja u njegov ne mogu. Komplikovaniji je od mog uma. Marko: “U kontaktu si sa Isusom?” Magdalena: “Pa to mi je ‘dečko’. Tamo ga ne zovemo Isus već Isak… Ali to ti je višak informacija.” Marko: “Tek sada mi pade na pamet – vi ste iz ko zna kog vremena i dimenzije došli da mene nađete. Čime sam to zaslužio?” Magdalena: “Pa mislimo da si promašio život našom Dragana-omaškom. Nismo ti dali dovoljno znakova da znaš istinu. Glupavi ste, kao tetreb, kada se zaljubite. Bilo je dovoljno znakova ali si se izgubio. Uhvaćena prva žena u neverstvu, devojka u drugom stanju nakon dva meseca poznanastva i kako da vidiš znake opasnosti podvale. A u krajnjem slučaju nevažno je čije je dete dok te to ne počne mučiti. Marko: “I to je bilo dovoljno da budem izabran? Koliko nas izabranih ima? 144 hiljade?” Magdalena: “Nije te briga koliko vas je. Nećete se udruživati ili praviti crkve. Ti si zanimljiv jer si shvatio da treba ići u -------------------------------193


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

podzemlje. Tamo je ogromna energija i po intenzitetu i po vrstama. Sve je tamo. Izvorno zlo. Zlo je prvo a dobro tek potisnuto zlo. To si već shvati? Na primer tvoj tekst o smrti je oda zlu. Da ti ga pročitam?“ Marko: “Ajde. Ja ga se ionako ne sećam.” Magdalena zažmuri i čita tekst koji vidi kao ‘unutrašnim okom’ kada se gleda po unutrašnjoj strani bilo čega,i vetra na primer. Zeza Marka koji ne može shvatiti kako se čitaju kosmosbeleške. Čita kao da se slova baš najbolje ne vide pa oteže, ispravlja se. Zašto to radi ni sama ne zna. Sve voli da gleda sa smešne strane i seks joj je smešan. Zna Isusu da kaže: ' Ala si se zaduvao kao da je najteže na svetu mene držati za noge. Ajd' predahni malo.“ Pa mu se namešta u pozu monahinje. Smrt je dobro zlo „Smrt je metafizička vrtoglavica u kojoj ostaje identitet. Smrt drugog je vreme plakanja iz saznanja da si lišen pažnje tog drugog. Magijskim osećanjem životinje poznaju smrt. Kao da gledaju te prekide talasa. A i gledaju kao golubovi pismonoše što prate koridore magnetnih talasa kada lete. Smrt je nestajanje ega, propadljivog tela i trajanje duha. To je ono što Šekspir piše.- duh Hamletovog oca. Nije ostao ego već duh. Ego je negativno. Smrt je buđenje. Čim počneš nešto da živiš diže se optužnica, unutrašnji impicment i cela sudnica. Smrt lepo kaže da smo bolji od farse koju živimo. I sve što od nas smrt traži je da budemo stvarniji. Etička načela treba odrediti samo sa stanovišta smrti. Ljubav može smrt da uzdrma. Poznaš ljubav i ona te oslo-------------------------194


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

bodi. Kako kupiti bolju smrt? Sindronom ranjenog srca? Ljubomora ubija iznutra pa tako? Umetnike smrt ne plaši. Kada im samo još ona ostane ponašaju se kao da nemaju koga više da izluđuju. Smrt je kada ozbiljno izgubiš prisustvo duha. Demokratizacija smrti je znak da ne moraš biti moralan radi nje. Umiranje prenosi um na opasan nivo koji ima katarzični smisao.“ Marko i Magdalena (opet) Marko: “To sam ja napisao.” Magdalena: “Sumnjaš?” Marko: “Ne više.” Magdalena: “Sada sam te ubedila da jesam to što kažem da jesam. Pretpostavljam da si shvatio sve. Zemlja i njeni stanovnici su farma, vi ste ovce, koja ima smisao u cilju stvaranja uslova za postojanja sa više dimenzija od sveta ljudi.. U svim svetovima istina je nebitna a najmanje, znači, odgovor na pitanje ko je u pravu? Vi se u trećoj dimenziji pobiste oko toga da budete u pravu. Istina je nebitna. Marko: “Znači laž je bitna’” Magdalena: “Istini je pandan laž. Laž je isto što istina, nebitna. Vrednost njihovog sadržaja da li će dobiti atribute jednog ili drugog ne zavisi od njih već od konteksta. Istina ili laž ne mogu biti smisao. Oni su samo sredstvo nekog cilja. Cilj koji ima smisao. Kada bi ljudi mogli biti jedan drugome direktno u umu laž bi bila nemoguća. Možda samo nesporazum. Marko: “Šta je onda cilj? Lepota?” Magdalena: “Jeste.” -------------------------------195


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

Marko: “Šta je sa rugobama, ružnim ljudima – kako oni do smisla.” Magdalena: “Lepota u tri dimenzije nije savršena a čestop zavisi i od ugla padanja svetlosti. Žene to odlično znaju pa se šminkaju i perike nose. Lepota se takmiči u svetu ljudi sa istinom-neistinom. Leporužno zavisi od simetrije proporcija tri dimenziije. Ja sam lepa jer sam simetrična sa formom glave žene. Dovoljno mlada da mi starost nije uzela proporcije simetrije. U svetu sa četiri dimenzije lepota je već sasvim nešto drugo. Da ne govorim o jedanaestoj dimenziji. Apsolutni i dalje stvara vođen jedino principom lepote. Neće ni prestati da stvara svetove po svome osećaju za lepo koji se širi. Možeš li zamisliti kakva je lepota u središtu sunca? Marko: “Ne , ne mogu. Da nisi bila tamo?” Magdalena: Ne, bio je moj dragi. Ali se nadam da će me provesti.” Sv. Šime: “Ja se ne mešam. Ćutim.” Magdalena: „I treba da se naučiš ćutanju. Treba da ideš kod Boga ćutanja Karpotara barem na osnovni kurs. Nepristojno je govoriti dok dama priča. Nju moraš i da gledaš. Njeni pokreti nisu samo poziv već i objašnjenje.“

Pojavljuje se Isus. Magdalena: „Došao si da pomogneš ovo ni muško ni žensko?“ Marko oseća neke promene u svom prisustvu. Isusa Marko ne vidi. Magdalena počinje da priča nerazumljivim jezikom. Isus je gleda. Osmeh joj ne silazi sa usana.

Magdalena, Isus Isus: “Ja se mešam Šime. Jesam li ti rekao, Magdalena, da -------------------------196


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

me ne spominješ uzalud?” Magdalena: “Nisi ti Apsolutni da te ne zovem uzalud. A i ne govorim zalud.” Isus: “Draga ženo, ti bi se baš svađala.” Magdalena: “Ne, samo te volim.” Isus: “Učiti ljude časti (zaštiti sebe od drugih) a ne naučiti se da zaštitiš druge od sebe je loše postupanje sa rečima. Moraš se brže oslobađati mišljenja pomoću reči, manje misliti pomoću reči. Emopcijama se misli i kada pridikuješ ljudima. Možda uhvate nit...“ Isus odlazi. Šime komentariše da ništa nije zapazio ni čuo.

Isus: “Da, a energija kosmosa beleži ono što si osetio ali i ono što si mogao a nisi osetio.” Šime: “Jasno mi je, prvi među jednakima. Za Boga je bitno, da razreši neke svoje dileme stvaranja, upravo sa time šta Ananuk može da dosegne a nije dosegao. Ne znam ti ja sa Magdalenom.”

Magdalena i Marko /opet/ Marko: “Nemaš bolji prevoz od našeg aviona.” Magdalena: “Imam. Samo hoću da budem još malo sa tobom. Jesi li shvatio šta treba da radiš?” Marko:”Ne.” Magdalena: ”Da pozivaš na ljubav.” Marko:” Vodite ljuubav a ne rat. Song iz ‘Kose’. ‘Dajte nam sunca’, deca ljubavi i cveća. Nije prošlo. Matori ne daju ni tada ni sada. Magdalena: “Starce ne treba slušati. Posebno ne umrle starce. One od kojih je kao ostao ‘tekst’. Treba ih čuti ali ne slušati. Kao ona lepotica iz tvoje mladosti što je listala mono-------------------------------197


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

grafije na Fakultetu likovnih umetnosti. Gledati i zaboraviti, čuti i zaboraviti, čitati i ne pamtiti. Ljubav od krvi i mesa, ruku i pogleda u lepotu. Mora se ljubav negovati. D a te naučim nešto o vezi tvojoj sa Nenom. Može? Marko: “Hajde. Čim se trudiš možda i popravim grešku.” Magdalena: “Nema greške u ljubavi. Ako nekog osećaš da je deo tebe, on i jeste deo tebe ako si iskren prema svojim emocijama, tu se može roditi ta energija. Kada se rodi ona ima i svojstvo da se širi. Što nije dobro, za čvrstinu, dok ne ojača. Moraš skupljati krajeve koji su otišli. Kao majka kučića koja ih ima deset na gomili, oni odlaze svako na svoju stranu, ona jurca za njima i stalno ih vraća da budu zajedno. Tako nekako moraš i sa svojim emocijama sa Nenom. Širi se, širi i skupljaš krajeve da ojačaš. Marko: “A njene emocije?” Magdalena: ”Ona je krenula da se zaljubljuje a ti sve upropastio. Sada mora na početak.” Marko: “Nije mi jasno zašto se ti toliko brineš baš oko te moje veze a ne oko neke druge.” Magdalena: “Kompatibilni ste. Kineskom horoskopu i njihovoj proceni kontabilnosti žene sa muškarcem treba apsolutno verovati. Ali vi na 'zapadu' nemate vremena od strasti i pohote. Zato su dobre one japanske konkubine. Odmore muškarcu pažnju i čovek nađe pravu majku svojoj deci i sebi saputnika za sav život. Videla sam u četvrtoj dimenziji dovoljno da znam kako treba u trećoj. Ne bi me Isus pustio da ne znam. Treba nam u brojnim dimenzijama ljubavne nergije koja se u trećoj stvara ponajviše. Parovi, kada se nakupe dovoljno energije, mogu da budu uzdignuti u četvrtu dimenziju i da se vraćaju kada to žele. Ovde, na Zemlji, njihova tela mogu više ljubavi da stvore -------------------------198


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

nego bilo gde u kosmosu. Zašto bi Apsolutni stvarao nešto mimo lepote i još lepoti ne služi? Je li sada sve jasno? Marko: “Jeste.” Magdalena: “Poradi na svojoj vezi. Promeni svoj životni credo i budi pristupačan svakom. Dragana ti se desila na sasvim drugačiji način nego što si mislio da se desila. Ona je takve konstitucije bila. Daje sve a uzima koliko uzme. Muškarci i javni svet joj upropaste osećaj za grešku ako se ne pojavi njen Isus. Ti joj nisi bio On. Neni si bio On i lapsus. Bori se za njene emocije. Iste emocije od druge žene nemaju funkciju za tebe kao njene. I obratno. Naročito obratno. Sada se razilazimo. Možda ćeš upoznati i Sekinu. Mada mislim da će ona rađe posetiti Nenu nego tebe. Iz Markove beležnice: Susret sa lopovima i beleška o njima desili su se trideset godina ranije od mog susreta sa Magdalenom. Sada susret vraćam u svest i svoje opservacije o kriminalu, gluposti, i o onom što Magdalena koncizno i jasno objasni. Beleške su naivne. Sa današnjeg gledišta i glupe. Lova, lova, lova prvo nju moraš da stvoriš da bi počeo život. Ženi-supruzi trebaš isključivo kao izvor novca. Ona misli na sebe a govori o deci kada galami o novcu. Život počinje kada se načisto obeznaniš i nisi sposoban za odgonetanje zagonetki veličanstvenog kosmosa i njenog veličanstva žene? Hoće li se ’lova’ uložiti u decu da oni ne moraju da žive da bi radili a radili da bi živeli? Inteligencija, sposobnost snalaženja u novoj situaciji, lopovima je vrlo visoka. U Sing Singu bi se srpski lopov snašao. Na svoj srpski način. Uvek je doušnik iz razloga jer je vrlo porodičan. -------------------------------199


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

Kako su beznačajna tadašnja beleženja za danas kada znam znanje Magdalene.

Izgubio sam vreme i isisaše me pogrešne informacije načisto. Život sa ženama slučajnog poznanstva je najlepljivija tačka za uspešan sunovrat. Šta je vrednost? Šta je smisao postojanja? Možda u činjenju što manje gluposti? Kakav odnos ima inteligencija sa ljubavlju? Ako Magdalena tvrdi da je najviše ljubavi u podzemlju tada je ključ ljubavne energije u inteligenciji. Inteligencija je u kriminalu zgusnuta a izvan kriminala rasplinuta.

Sile energije gluposti iritiraju ispoljavanje inteligencije ili je stvaraju? Žena je pronalazač gluposti. Ona je prva shvatila njenu moć. Dok je Kopernik širio nebo Leonardo ga je pipkao. Da li je to istina? Koliko su, njih dvojica, bili asocijalni je zanimljivo pitanje. Inteligentan mora da bude asocijalan. Neće da radi za drugog sem ako je učitelj i to kada se posveti boljem od sebe. Sve ostalo je i učitelju rad za druge, neinteligentno.

Misao smisla nismo makli dalje od baratanja novcem. Posedovanje novca je klopka. Moraš da ga čuvaš, moraš da ga gomilaš. I to je sasvim uredu s obzirom da smo farma za proizvodnju energije ljubavi. Treba iznaći faktore stvaranja energije ljubavi. Prošlost je došla do kraja. Sumerani su to znali. Ne zaboravimo da je vreme postojanja čovečanstva u proseku pet minuta vremena od četvrte do jedanaeste dimenzije. Sumerani su naši sugrađani i nisu prošlost. -------------------------200


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

Tuđ sebi, do gubljenja bitnosti života, ne može biti onaj koji je svestan da je ‘farma’. Farma nam je dala smisao za biti živ. Imamo smisao. Volimo se, na način da možemo jedan drugom ostati u svesti. Takva ljubav je esencija ljubavi. Bumbar, po matematičkim proračunima letenja, ne bi mogao da leti jer mu krila ne odgovaraju težini tela. On leti, kažu 'naučnici' samo zahvaljući tome što nema svest o tome šta radi. Sumnjam u naučnike koji se bave umom. Da li mi gubimo svest o tome šta radimo kada sa vlastitom svešću ne skrivamo sebe od sebe? Ako prestanemo sa svešću 'skrivanja sebe od sebe' tada nestaje i nesveno. Nema se šta gurnti u ‘nesvest’. Sa takvom svešću, ljubav, ako može da se desi, je dimenzija postojanja nekog novog ili drugog sveta. Kod ljudi ljubav je problematična emocija tek deo dimenzije 'emocije'.

Marko, Glavac, Grša, Boban Marko: “Puni ste kao brod?” Glavac: „Može se i tako reći.“ Boban najpričljivi ćuti. Gledam Gršu. Onako skupljen skupio se. Kod mene su došli sa nešto dijamanata i da vidim da li mogu kamenorescima da ‘uvalim’ industrijske dijamante. Ne pitam ih ništa o dijamantima. Kolektivno nasledstvo, izgleda. Raspitujem se za njihove žene. Slušaju žene,kažu, šta pričaju to ih odavno ne zanima od briga kako ’napraviti’ novac. Boban ne razgova sa majkom svoje dece. I to je postao ustaljen običaj kod Srba. Odlaze. Ljubav je stvar tela a ne reči. I ne zavisi od veličine tela. -------------------------------201


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

Glavac je velik i glavat, Grša sitan. Zaljubili se, žene uzvratile. I to je to. Boban ni onako ni ovako mnogo zanosi priču ne na priču već na sebe. Voli da se centrira u centar. Pariz će mu doći glave. Kao i mnogima drugima. Nisu shvatili bit vlasničkog jada. Potpune osobe na svoju ruku. Decu neće kvariti na silu. Oni su pravi nasledici naroda koji su večni pobednici a ni jedan rat nisu dobili.

Marko, Isidora i Ivan lamas Marko: “Ima li novosti, kolega, u savremenoj filozofiji?” Ivan: “Razmišljam o skupnoj tački u čovekovom energetskom omotaču. Skupna tačka, kod desne lopatice, u energetskoj čauri u kojoj se nalazi telo, kažu, drži nas, čini nas ličnostima.” Marko: “Magnetizam rečenica Agate Kristi pokreće skupnu tačku u žestoko. Više nego kriminalci uživo. Postoje filozofi koji su secirali leševe ljudi da bi pronašli organ za melanholiju. Tada nisu izvlačili psihičko van tela na ‘energetski omotač’. Ivan: “Ima još. Smrt je kotrljajuća sila koja neprekidno udara po energetskim čaurama pomerajući odnose sve energije živog unutar čaure. Sve to pomeranje ne može da ima neki red. Marko: “Život se otkotrlja svakako. Mora se glupo umreti. Bez opakosti, žestine i ezoterije. Život disciplinovanog života i trenutak ispunjenja je malo gluplje umiranje, ustvari neistraženo. Ivan: “Presadili su majmunu glavu . Sa majmuna na majmuna, naravno. Majmun je bio gnevljiviji. Tri dana je živeo i telo nije uspeo da pokreće. Ova transplatacija, kao i druge od -------------------------202


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

te vrste stopirana je za istraživanja. Nadam se, samo za medije. Njima je ta informacija, kao kontrapunkt, najmanje potrebna. Sa presađenim srcem, po pitanju emocija, ništa se nije desilo. Deliti isto srce i dalje je dobra pesnička figura. Ćelije umiru, obnavljaju se i one od pre petnaest godina nemamo. Korteks je nepromenjen? Jeste promenjen. Ali to nema veze. Duh je sa spoljnje strane tela u energetskom omotaču, nazad, sa strane desne lopatice je ključna tačka. Američki pozdrav sa grljenjem i tapšanjem po desnoj lopatici je daleko stimulativniji od poljubaca u obraz jednom, dva ili tri puta. Marko: “Zanimljiv je i podatak da čovek ima veći mozak od sposobnosti da vidi. Ptica, pretpostavljamo,' vidi' magnetne talase. Ide li transplatacija pravim smerom? Šta bi čovek sa moći svih bića na jednom?“ Ivan: “Imate li možda neku literaturu na temu ‘Apsolutistički gen’? Taj gen može da dođe odnekud i da je od skora i da je iz komplikovane kombinacije kao plavo-žuto. Kosmička šara je gen posebnog postupanja – ko god je samnom sam je. Taj gen ima Isidora. Isidora: “Geni razbijaju integritet ličnosti. Himerizam je pojava kada se dva DNK jave u jednom. Dve osobe u jednoj. Takva će biti naša Sara. Dala sam joj ime po Magdaleninoj kćerki. Meni se Magdalena mnogo sviđa. Da je danas među nama bila bi hit glumica.” Marko: “I meni se Magdalena sviđa. Nego Ivane, da te pitam nešto? Kako se tvoj deda zvao? Marko ili Jakov? Ivan: “ Mara je spominjala Jakova a Dragana Marka. Ko će ih znati. Jela kaže da kada je imala desetak godina da se seća jednog osrednjevisine, crnomanjastog čoveka i da je pitao za nju. To je bio Jakov. -------------------------------203


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

Marko (skreće sa teme, kao nezainteresovan da li je Ivan radio neki DNK da vidi ko mu je otac) : “Dva DNK u jednom je iz razloga neke predestinacije. Ova predodređenost opet nije ni iz tvrdoglavosti hrišćanskih teologa. Podvojena ličnost nije iz ovih slučajeva.Ona se podvaja iz svojih razloga. Ivan (očogledno bi da prekine jalov razgovor): “Kaže mi Ana da ste bili kod mojih.” Marko: “Da. Bio sam poslom u tom kraju pa navratio ‘na vrata’.” Isidora: “Postoji trenutak kada ti geni saopšte da se sve sme. To je njihova prevara ili im se ukazala prilika da slede sindrom smrti. Halal hrana je možda imala tu svoja hemijska dešavanja. Ivan: “Genetski je to sa promenom raspoloženja. Ima u njima, genima, dizača i spuštača. Hod po ivici duhovne smrti. Marko: “Malo sada znam više o svemu tome od što piše po knjigama. Izazov budućnosti nije u genima već u sposobnosti da se voli.

Isidora i Marko se pogledaše. Isidora: “Da se nisi zaljubio tata?” Marko: “ Pa vreme mi je. Zadnji čas. I ‘zadnji čas’ je pravo vreme. Još malo pa nema više.” Ivan (kao da ih nije čuo): “Kao što se ne znaju aspekti bitnih gledišta pozitivca, Nikole Tesle, vezane za ljude, život i bioenergiju tako se ne znaju bitni aspekti negativca Jozefa Mengele-a, Verovatno je, a možda i nije, samo priča da je Mengele sačuvao Hitlerove gene.” Marko: To zasigurno znam da ne igra sudbinsku ulogu u ljudskom rodu. Govorim vam da neće lepota spasiti svet, lepota sveta tri dimenzije i nije neka lepota, zamislimo lepotu u jedanest dimenzija. Jedna od jedanaest dimenzija, četvrta, je -------------------------204


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

ljubav. Svako od nas muškaraca je voleo ženu, ne jednom, i … da li je cvet žalosne vrbe bio jednako lep kada ste voleli i kada niste voleli? Isidora: “Znači ljubav je četvrta dimenzija. To je dimenzija koja samo prostruji kroz četvrtu dimenziju postojanja i počinje u petoj da igra ključnu ulogu. Jel’ tako tata? Marko: “Četvrta – peta. Pitaj Ivana. I on je muško. Ja moram da idem.”

Marko, Nena Kafe na Terazijama. Nena sedi sa prijateljicom. Marko: “Ne vidim baš najbolje bez naočara. Ko je od vas dve Nena? Nena: “Profesoreee....” Prijateljica: “Ja sam upravo bila krenula. Pozdravljam vas oboje.” (odlazi) Marko: “Posle mnoštva poruka i ponižavajućeg ćutanja ti mi poslala poslednju: “Radim na ovom drugom romanu pa sam zato u gužvi. Prihvatila sam izvinjenje, razumem te i ne mislim da u bilo čemu imaš lošu nameru. Naslovnu stranu za knjigu imam tako da je verovatno neću menjati ali ona je trenutno sporedna. Sebe sigurno neću staviti na naslovu stranu:))) mada ova, koju si ti predložio, deluje simpatično. Neću dolaziti kod tebe. ja nisam žena koja tebi treba i ja sam toga svesna. Meni si trebao i prijao kao sjajan sagovornik, vreme koje smo provodili pričajući je bilo veoma lepo, ali sve ovo drugo što je iz toga izniklo mi je smetnja i ograničenje. Ako nastavim da dolazim i da se viđamo u tvom okruženju osećaću da pothranjujem nešto kod tebe što ne zelim i ne mogu da odgovorim na tvoje muške potrebe a tebi bi da se krećeš, u -------------------------------205


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

mojim "krugovima", bilo mučenje. Tebi moje okruženje nije dovoljno.“ Nena: “O, gospodin me uči napamet.” Marko: “A kako sam ja odgovorio na tu poruku?” Nena: “Bože, kako ti lepo pišeš.” Marko: “I šta kaže tvoja intuicija? Nena: “Intuiciju gasi nedostatak spoljnih utisaka. Intuicija je instinkt, Ženski instinkt, rub intelekta, izbačen iz centra znanja postao je nezainteresovan a svestan sebe sama. Ahaaa. Rub intelekta koji je sposoban da razmišlja o svome objektu razmišljanja, a to si Ti, Ti si moj objekt, u devet dimenzija.” Marko: ”Gospođa je povećala tri zemaljske dimenzije na devet.” Nena: E sada si filozof filozofije koja se bori protiv opčaravanja jezika razuma ludilom emocija.” Marko: “Pustimo sada to . Nego reci ti meni voliš li me? Nena: “Posebno te obožavam posle one poruke gde tvrdiš da sam ja bila svome gruntovnom neverniku neverna žena asvom ljubavniku kurva.” Marko: “Zabuna. Zabunio sam se.” Nena: “Jesi. Debelo si se zabunio.” Marko: “Intelektualac je u problemu da sam sebe zavoli akamoli da ga zavoli žena koju voli.” Nena: “Intelekt intelektualca je gori od ženske intuicije. Intelekt se okreće u napolje. Sam sebe stavlja izvan sebe samoga da bi se saznao. Marko: “Kako drugačije? Telo, kao jedini kriterij čovekovog odabira žene, ograničava intelekt.“ Nena: “Intelekt treba da se okrene prema unutra, prema sebi a ne prema meni. Još manje da sebe izmešta izvan sebe.I tada, znaš šta tada iritira žensku intuiciju koja u intelektu pri-------------------------206


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

tajeno drema? Dodir. Dodir sa erotskom predstavom. Saznanje je na rastojanju. Stvari i stanja su samo prizori koje prima intelekt. Ovo je teško za intelekt. Neprirodno. A lako i prirodno za intuiciju.“ Marko: “Nikada ne bih bio žena.“ Nena: “Ja bih volela da sam muškarac. Samo u jednom – da mogu da budem sva u neredu i u kući i pred ogledalom.“ Marko: Ja bih zbog toga voleo da sam žena. Da počnem da gubim vreme na pitanja kako izgledam i gde mogu da sednem. Jedini je problem što ne mogu da zamislim da me penetriraju.“ Nena: “E vidiš ni žene nisu opčinjene time. To je vaše viđenje uzimanja žene. Podavanje je sasvim nešto drugo. To vaš mozak, zbog mnogo praznog prostora u ogromnoj glavi, ne može da razlikuje.” Marko: “Drago mi je što ti ne znaš demonstrativno da okreneš leđa, kao što čine površne žene, već se boriš. Ovim neprikosnoveno demonstriraš da rod žena nije rod već množina individua.“ Nena: “To mi nije kompliment. Ja sam žena a ne individua, pametni. I to vrlo, vrlo intuitivna. Marko: “Pa zato te i volim. Zato što si žena. A i zato što je budućnost intuitivna sadašnjost. Opet se nećeš složiti sa mnom? Nena: “Opet. Mora da budeš mlađi pa da me nije briga šta misliš. Vas, koji ste svedoci postanka sveta, zakameni kada čujete da žene vole mlađe muškarce. Marko: “Krajnje je vreme bilo da žena shvati granice trodimenzionalne lepote. Mlad muškarac nije upropastio proporcije svoga tela lep je. Nena: “Zaljubljeni muškarci su nesretni ljudi. Cilj i tvog života je da voliš ženu. Dakle, izabrao si da budeš nesrećan.” -------------------------------207


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

Marko: “To je, ipak, malo komplikovanije. I to zato što svako ima mamu koja je, provereno, žena. Da nema mame sve bi bilo drugačije. Modiljani je gurnuo svoju ljubavnicu, englesku pesnikinju Beatris Hejstings, kroz zatvoren prozor. Mami je napisao: “Beba je dobro a i ja. Žena je skočila kroz prozor. Luda žena.” Nena: “Stvaraoci su taoci društvenih neprihvatanja. Zlo je suština života i maskira se tako da se ne prepoznaje. Reci mi u tom susretu pesnika i slikara i njegove žene ko je zao? Marko: “Sotona je, nesumljivo, pesnička figura biti života. Možeš li ti mene da voliš? Nena: “Ako se ne uozbiljiš staviću ti napis ‘Muškarac koji mene voli’. I vodiću te na traci od kanapa po robnoj kući… Ljubav je aut!” Marko: “Ne čujem te … Um je jedan od svetova bez orbite. Sve prelazi u sve. Interesantne su stvari kad iz ništa ishodi više univerzalnosti. Univerzalnost je kretanje koje isto ne prelazi u ništa. Sintaksička dvostruka negacija je dobra za oznaku problema koji se ne vidi. Ograničavanje neograničenog je jedina forma razumevanja univerzuma. Nena: “A tako… Ja govorim reči koje su obavezujuće a ti one koje nisu. Tek da se zna kako razgovaramo.” Marko: “Da li bih rekao nešto obavezujuće ako kažem: ‘Da se Šekspir lečio budizmom ne bi bilo Lira’?” Nena: “Ništa novo i obavezujuće. Ništa nije stvoreno na Tibetu.” Marko: “Kada sa tobom razgovaram ima utisak da Ja nisam video očevidnijeg čudovišta od sebe samog.” Nena: “Ni ja.” Razilaze se. Marko odlazi da plati račun. Prilazi mu Magdalena. Magdalena: “Dobro si počeo ‘Dan primirja’ Koja žena može -------------------------208


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

tebe da voli, majke ti?” Marko: “Sada si došla, ženo, da mi pametuješ. Nije mi još vreme.” Magdlena: “Čuješ li dragiii, šta kaže Marko? Ni njemu ‘još nije vreme’.” Magdalena i Isus Magdalena: “Brzo si došao.” Isus: “Vidim da se ovo dvoje opet posvađali.” Magdalena: “Nešto meni nije jasno. U četvrtoj dimenziji nema ljubavi?” Isus: “Nema. Ima te emocije ali nema vođenja ljubavi pa emocija niti ne sliči emociji u trećoj dimenziji. Zato i poslednji klošar na zemlji voli život. Nada se da će i njega neka žena voleti. Čeka ljubav, respekt, poštovanje. U četvrtoj dimenziji života samo je respekt izdiferenciran iz emocija. Respekt je četvrta dimenzija. Respekt ali ne kao osećanje već kao dimenzija vremena talasa i čestice života. Energija ljubavi treba za dimenzije dalje. U petoj dimenziji ljubav je izdiferencirana kao dimenzija. Zemlja je farma. Ljudi su ovce kosmosa. Sveštenici i upotrebljavaju izraz ‘moje stado’. Ni ne znaju prave razloge – oni istražuju koren reči, ha. Ananuci, bića četvrte dimenzije, su radnici te farme. Vi ste stubovi božije ideje postojanja života sa ograničenom snagom duhovnog.” Magdalena: “Ima i druge forme postojanja?” Isus: “Apsolutni stalno stvara. On najviše crpi energiju ljubavi. U sadržaj našeg osećanja ljubavi a i vašeg pojma ljubavi ulazi to trojstvo: ljubav, poštovanje i čast.

Ljubav je najviši izraz poštovanja drugog čoveka a osećanjem časti sebe štitiš od poniženja svojom vlastitom -------------------------------209


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

emocijom. Energija ljubavi je specifično osećanje na prostorima tri dimenzije. U petoj dimenziji ta energija je peta dimenzija čestice-talasa života. I u narednim dimenzijama ljubav je dimenzija” Magdalena: “Posle?” Isis: “Ono ‘posle’ ti nije dato za razumevanje. Možda šesta dimenzija” Magdalena: “A tebi je ‘dato’? Isus (osmehuje se): “Ja ipak nisam više Ananuk.” Magdalena: “Ali bio si?” Isus: “Da, kao što sam bio i čovek. Ustvari uzmem 22 grama svoje duše i učaurim u to energije ćelije i eto čoveka.” Magdalena: “Koliko je tvoja duša u gramima?” Isus: “Duša je deo energije kosmosa koji je bio vezan za neko ljudsko telo. Funkcionišući sa određenim telom deo energije, duša određenog čoveka, memorisala je sva dešavanja fizička, duhovna, emocionalna, toga tela. Tako da je taj individualizirani deo kosmičke energije poprimio neki svoj identitet, svoj subjektivitet. Duša je energetski omotač tela, 22 grama omotača ulazi u ukupnu težinu tela. Možeš li sama da odgovoriš na svoje pitanje kada vidiš da nemam telo? Magdalena: “ Mrzi mi da računam. Ima li mnogo vas bogova?” Isus: “Ima. Oni su energija 5 i 6 dimenzije. One iznad poštovanja, ljubavi i časti ne možeš da shvatiš jer te emocije u čoveku nema ni u insertizovanoj formi emocije. Čak šta više shvataš krivo i dimenzije poštovanja, ljubavi i časti. Najbolje da svako u svojoj slojevitosti učini prelaz. Sam učiniš prelaz i prešao si. Tada ti tvoj unutrašnji, prožimajući deo omotača, duh, napravi reorganizaciju i ponovo radiš na svom -------------------------210


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

unutrašnjem doživljaju sada već stvarno velike lepote.” Magdalena: “Ta unutrašnja komunikacija je i u trećoj dimenziji? Isus: “Jeste. Sve ti se nalazi u tvom energetskom omotaču. Sve što Bog stvori, slučaj ili Ananuci ili energije iznad četvrte dimenzije su u najmanjem talasu-čestici energije. Ljudi se moraju rešiti učenja staraca. Hegel je i sam na kraju shvatio da je sve pogrešio.” Magdalena: “Je li baš sve pogrešio.” Isus: “Ma ne. Ali treba mu loviti repove za razumeti bit. Teško, mnogo teško pomoću učenja staraca shvatiti postojeće. Mora čovek osloboditi misao da se bilo šta nalazi van njega. Naučiš napamet Hegela i budeš nakaza nesposobna da voli. Treba ‘listati’ život i istraživati u sebi, svom energetskom omotaču. Groblja su puna ostataka nakaza kojima je karakter bio granica uma. I iz principa nesposobni da vole. Ponekad to ne predstavlja problem za razumevanje onostranog od uma.” Magdalena: “Svako ima svoju čauru i ako bi nas bilo ko slušao ne bi mu vredelo. Sve mora sam a mi samo stavljamo ‘znakove pored puta”. Pamet genija mora da je njemu samom najmanje razumljiva. Naročito njemu. Kada bi shvatio sam sebe ne bi postupao tako kako postupa. On sebe istražuje i sve mu je dato. Tesla je odustao od sebe kada je shvatio sebe. Isus: “ Tačno. Tada, kada se shvatio, video je strah prostranstva. Taj strah prostranstva video je u ženi izučavajući sve sem ženu. Shvatio je da ne poseduje moć ljubavi. Golubice su ga doticale ali one su žene suviše male energije mada takođe sadrže sve što je apsolutni stvorio.” Magdalena: “Život, sa stanovišta logike, nema smisao. To je logika života ljudi – da život nema smisao. I kada se to -------------------------------211


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

zaključi nije daleko do razumevanja ljubavi kao jedinog smisla. Onog što vama-nama treba od ljudi. Logika ljubavi ostaje nepoznata jer je iz četvrte dimenzije postojanja.

Isus naglo odlazi. Pozdravlja Nenu mahanjem glave koja prilazi Magdaleni. Magdalena je ponudi da sedne. Magdalena, Sekina, Isidora i Nena Nena: ”Mi smo se, čini mi se, videle na Jelsi. Ili samo imam taj osećaj. Tada baš nisam bila kako treba dostojanstvena žena da bude. Zašto vaš prijatelj ode? Učini mi se poznat.” Magdalena: “On je policajac a ubili su nekog Branu, vlasnika kockarnice na stadionu Partizana.” Nena: “Videla sam, dok sam dolazila, jurnjavu policijskih auta. “ Magdalena: “Marko je takođe u kriminalu, zar ne?” Nena: “Imate prijatelja policajca a kod mene se raspitujete o Marku.” Magdalena: “Prijatelji su mi obojica. Isus se zove moj policajac. On kaže da je kockanje poremećaj impulsa. Marka poznaje preko mojih priča. Kaže da Marko ima prihvatljiv poremećaj nagona koji tek neznatno naginje patogenom. Kriminogeni, socijalni, poremećaj nagona nije stekao, još. Ali… U društvu varalica je pa je to samo pitanje dana.” Nena: “Priča li vam on nekad o Milošu?” Magdalena: “Žigolo. Žigolo izbegava javno pojavljivanje sa varalicama. Misli da je Marko kockarska varalica. Varalice ga kompromituju. Stvaraju utisak da je i on, žigolo, isti, varalica. A nije.” Nena: “Kako nije?” Magdalena: “On samo radi ono što žena od njega očekuje za novac koji mu daje. S vremena na vreme on taj novac potroši, sebi za dušu, za neku izabranu ženu koju bi mogao -------------------------212


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

da voli da nije u poslu u kom je.” Nena: “Može li on da voli?” Magdalena: “On je ipak prostitutka., muška prostitutka. Sve je moguće ali teško. Desi mu se pa onda brzo sam, iz sebe, isteruje tu emociju. Poznaje žene sa druge strane ulice pa se plaši da veruje ženskim emocijama. Mislim da najviše do čega dođe je samoobmana. Problem je što se žene prostituišu u sve većem broju. I ja sam bila prostitutka.” Nena: “Vi ste bili prostitutka? Policajac vas je izvukao sa ulice? Magdalena: “Spasao me od linča koje su žene vodile. Gurale su muževe ispred sebe. Najžešće su me udarali oni muževi koji su svim što su imali plaćali da bi me imali.” Nena: “Volite li svog policajca? Je li on oženjen.” Magdalena: “Nije oženjen. Volim ga, ali to je platonski, verujem u moć bračne ljubavi ali ja je nemam. U duši sam prostitutka. Jednom prostitutka uvek prostitutka. Ja volim muškarce. Volim da ih volim i da me, onako zacakljenih očiju za mnom, uzimaju.“ Nena spazi Isidoru, Markovu kćerku. Reče Magdaleni da se odmah vraća samo da popriča sa Isidorom. Otrča za Isidorom. Magdaleni prilazi Sekina i seda za njen sto. Sekina: “Moraš baš detalje?” Magdalena: “Moram. Kako da joj kažem da su žene u trećoj dimenziji žene. Ne mame. Već žene. Mama je posledica.” Prilaze Isidora i Nena. Upoznavanje – ko koga ne zna toga upoznaje. Isidora pomisli na svetog Šimu i shvati da ovde stvari sasvim drugačije stoje nego što izgledaju. Sekina mahnu rukom i Šime ode. Isidora (Magdaleni, sumnjičavo): “Imam kćerku Saru. Da li vam to ime nešto znači?” -------------------------------213


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

Magdalena: “Da, i ja imam kćerku Saru. Bila sam jako mlada kada sam je rodila. Živi sama. Sada se posvećujem svom policajcu.” Isidora: “Kom policajcu?” Magdalena: “Bio je malopre tu.” Isidora: “Hm. Koliko vam kćerka ima godina? Gde živi? Vi ste mladi. Ne verujem da imate četrdeset godina. Magdalena: “Hvala. Imam više. Gde moja ćerka živi to je komplikovano objasniti a i sama ne razumem kada mi policajac objašnjava. A i ne trudi se da shvatim. Ne podcenjuje me, kaže da mi nije dato da shvatim. Nešto kao ženska pamet. Do nje ne mogu doći bez njega. Nas dve nemamo baš klasičan odnos mama-kćerka. Isidora: “Kod mene je preterana vezanost za Saru. Čak joj tatu ne primećujem od nje. A trebalo bi da je obratno.” Magdalena: “Jeste. Trebalo bi da nju ne primećujete od njenog tate. Samo kada joj trebate da ste sa njom tada je ona u apsolutnom prioritetu. Od rođenja pa do prelaska sa one strane smrti.”

Magdalena, Isus, Lilit Dolazi Lilit. Lilit i Magdalena se pozdravljaju sa Nenom i Isidorom i odlaze. Magdalena: “Čula sam tvoj razgovor sa Isusom. Da nije rešenje da se bogovi, sa pete dimenzije, vrate na zemlju. Lilit: “Ananuci sa četvrte dimenzije su napravili Sodomu i Gomoru šta bi bilo da dođu energije ovih iz pete dimenzije? Žene bi pogubile glave. I ovako luduju.” Magdalena: “Ne znam. Nemam pristup podacima u bazi podataka. Možda Isus zna.” Isus: “Isus pretpostavalja da to nije naš domen, moje dame.” Miloš, Zoran -------------------------214


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

Zoran: “Otkuda ti u Frankfurtu of Majna?” Miloš: “Dešava se da zalutam. Koliko dugo si ovde.” Zoran: “Dugo. Vreme je da se vratim u Jugu. Još samo da potovarim nameštaj u kamion pa pravac Beograd.” Miloš: “Čujem da si se oženio, dobio sina i tako sve po redu.” Zoran:”Da. Hočeš sa mnom. Blizu je mesto utovara. Moram da nadgledam posao. Iz jednog stana selim nameštaj za Beograd. Hoćeš?” Odlaze. Stan na drugom spratu. Zoran otključava. U stanu radnici pakuju, oblažu delove nameštaja, rastavljaju, slažu da se iznosi redoledom kako će se slagati u kamion. Neki delovi nameštaja su fabrički pakovani. “Gotovo,” kaže ‘glavni’ za pakovanje. “Samo da stigne kamion.” Zoran: “Kamion je stigao. Idem da vidim da li se provukao kroz ulicu gde je bilo dosta stisnuto.” Zoran i kamion stižu. Kamion za prevoz nameštaja,. Utovar je trajao kratko. Kamion kreće, Zoran kaže kamiondžiji da se vide u Beogradu. Zoran i Miloš se vraćaju na mesto gde su se sreli.

Zoran: “Ja sam završio sa Frankfurtom. Ti koliko ostaješ?” Miloš: “ Tu sam na jednom bridž turniru. Partnerka voli da putuje i igra bridž. Imam 100 maraka, dnevnice, i sve ostalo obezbeđeno. Još tri dana smo tu. Ja idem za Beč sem ako mi drugačije ne plate.” Zoran: “Pa vi ste cela Organizacija udruženog rada.” Miloš: “Imamo agenciju u Beču. Beč je centar za biznis pružanja usluga druženja i 'suicidnu dekontaminaciju'. A ti? Šta je ovo bilo malopre? Baviš se šleperskim poslovima?” Zoran: “Verio sam se ovde u Nemačkoj, setio sam se da sam oženjen u Beogradu i da se pravoslavci ne mogu veriti kada -------------------------------215


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

su oženjeni. Pa sam odlučio da verenički dar mladinog oca verenima prenesem kao moj dar ženi u Beogradu. Pomislićeš - klasična prevara na tuđ pasoš. I nećeš pogrešiti.” Miloš: “Oženjeni muškarac voli da brine o svojoj ženi. Zoran: “ Žigolo mnogo čita.” Miloš: “Tako čast i sujeta ulazi u opticaj. Ova kompletna oprema za trosoban stan je u ‘sujetnom’ nivou promišljanja.” Zoran: “Žigolo voli mnogo da čita?” Miloš: “Takav je posao žigola, 'čitajući posao'. Moraš dobro da izgledaš i spolja i iznutra. Kupila žena 'žigolo-prisustvo' pa on prisustvuje.” Zoran (otsutno): “Kada se ‘moja verenica’ vrati sa jezera, otišla je na sedam dana, vidi prazan stan, plakaće.” Miloš: “Brak je zatvor. A ti napravio dva zatvora. Zoran: “Plakaće pola sata, kupiti kauč, čitati knjigu i čekati.” Miloš: “Brak je zatvor. A ti napravio dva zatvora. Zoran: “Jedan eto sruših. (ćuti, onda se trgne) Ženama zna da umre nešto samo u očima. Ja sam, Traudi Prasnik, upravo to učinio. Umreće joj nešto u očima.” Miloš: “Tin Ujević je napisao devet autobiografija. Za svaku ženu po jedna. Hteo je da ih učini po svojoj meri.” Zoran: “A onda se, posle njih devet, uverio da će žena ćesto menjati svoj izgled ali svoju prirodu nikada. To je mogao mene da pita pa da mu kažem.” Miloš: “Hteo je od njene prirode da načini još jednog sebe.” Zoran: “Posle se pesnik odrekao svih žena, ne samo prvih devet, i sveo sebe samo na sebe.” Miloš: “Bez žene muškarac je gora polovina. Uglavnom ofucana i pijana,” Zoran: “Pesnik se trudio da se zaljubi u ženu koja je on.” Miloš: “Pa onda da okameni odnos.” -------------------------216


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

Zoran: “Odnos sa ženom ne treba komplikovati. Ako ga komplikuješ žena će te nadkomplikovati. Život je jednostavan. Ovo je moj auto, ovo je moja žena. “ Miloš: “Rekao je lopov i stavio ruku u džep.” Zoran: “U čiji džep?” Smeju se.

Isus i Pavle Isus: “Varalice koje koriste žene imaju stil. Varalica od te vrste jeste sam stil. Taj način žIvota je vrlo bogat emocionalnim pa i ljubavnim energijama. Kažnjava Sekina tu vrstu varanja sa decom koji su večne suisidne reinkarnacije.” Pavle: “Sekina to dobro zna. Malo je preterano zauzeta ženama. Kao kod čoveka nema šta da se više radi. Svaki čovek je svoj. Niko nije jednak. I što god da uradi ne vredi za drugog. Kod žena postoji zajednički deo a to je vezanost za decu. Na način sasvim drugačiji od vezanosti čoveka. Žena svim srcem uživa u svom detetu i kada je žensko dete jednako njoj i kada je muško dete različito od nje. ” Isus: “Treba ozbiljno razraditi povratak iz četvrte dimenzije, bez smrti, parova bogatih ljubavlju i staviti ih u druženja sa potencionalnim velikim proizvođačima ljubavne energije. Žigolo, nežnostima, kao mrežom satkan ima potencijal ali ne možemo ga vraćati ‘bez smrti’ jer eventualno sećanje bi ga pretvorilo u seksualnu mašinu. Smrt ga dovede i vraćamo ga, kada ga reinkarniramo, bez sećanja. Koliko se seti setio se I Magdalena ima problem. Magdalenu smo vratili sa sećanjem, nije umrla, ja sam je uzneo. Koliko dugo će ova dvojica biti na zemlji.” Pavle: “Jako dugo za njihove pojmove. Žigolo zna ram Sumerana samo ne zna šta sa tim znanjem. Ja se ne sećam -------------------------------217


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

rama Sumerana. Zbunjen, povući će se i otići da bude pustinjak ledenog severa. Kada potpuno ostari krenuće prema medvedu da ga ovaj nađe i nahrani se njime. Kada medved počne da ga ubija predložiću Sekini da ga uznese i prenese u drugo sazvežđe. Može da bude vrlo zanimljiva kombinacija božjih namera koje je izneo da ga karakterišu.” Isus: „Zanimljiva ti je ideja za kraj te čudne sudbine čoveka. Zašto toliko prostora daješ telu. Moje teloje trebalo, po božijoj volji, da uskrsne?“ Pavle: „Ne, priča moje slobodne volje. Ljudi, mi, bili smo prijemčiviji za uskrsnuće tela jer nam je krajnje nejasan vlastiti duh bez vlastitog tela. Posle sam tu 'istinu' lakše šetao kroz narode koje sam susretao i svaki je nalazio svoj mir i utehu baš u toj mogućnosti gledanja na sopstvenu smt.“ Isus: „U tvojim epileptičnim napadima sam komunicirao sa tobom. Tražio sasvim drugo rešenje za razumevanje neuništivosti energije čoveka i večnosti njegove ličnosti kroz umetničko pamćenje univerzma.“ Pavle: „Priznajem da nisamto najbolje shvatio. A nisam se mnogo udubljivao u isparvljanje greške kada sam shvatio. Video sam da naša stvar pušta korene u jednostavnom razumevanju mističnog kod primitivne religijske svesti i pustio sam da se poezija širi.“ Isus: „Vidiš šta se desilo, zbog toga, sa umetnošću?“ Pavle: „Nešto što pripada univerzumu postvarilo se u kulture pojedinih naroda ili grupa unutar naroda. Šta da radim? Umetnost, kao suštinski osećaj čoveka za lepo, je pretvorena u kulturu. Kultura kao lažna emocija ne može da izazove ni placebo efekat lepote. Proizvodi kolektivne taštine, lažne emocije lepote, ljudi neuki iz lične sujete samo prolaze kroz te kulture a da ih ništa ne dira sem nepotrebnog tradicional-------------------------218


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

izma. Tradicionalizma kojeg je nemoguće znati čak kada bi se znalo od kog datuma je neka tradicija. Samo tumačenje, tumačenja i nametanje istina za istine, zbog vrlo profanih interesa, krajnje je iskompromitovano i kao pretpostavka hipoteza. Mentalci i umetnici, skriveni iza vlastitog pijanstva, nameću krajnje radikalna ponašanja. Sigurna i isključiva znanja, koja se ne mogu dovesti u pitanje, nisu umetnost. Istina je proces a oni imaju istinu kao završeno delo. To sebi ni Bog nije hteo – da ima znanje koje nije proces. Dela, slikara koji su napustila svoj svet i svoje delo, su otvorena dela, proces, za nova čitanja. Drugačija su gledanja novih generacija i kada je čovek sam sebi generacija. Jedno vidiš sa trideset godina a u tom istom sasvim drugo sa pedeset.“ Isus: „Mislim da je 'uskrsnuće' moga tela tome doprinelo, a to je tvoja ideja. Nema uskrsnuća duha jer je on neuništiv niti tela jer ono nema razloga da uskrsne zbog mogućnosti virtuelne i organske transformacije. A ti si uneo zabunu.“

Kockarske lopuže Kućna bridž igra je da pametan čovek i žena uspostave komunikaciju sa drugim pametnim ljudima. Fakultet bridžistima pomaže. Na fakultet su išli da ne budu glupi. Kocka to ne omogućava. U konačnom zbiru kartaroš je glup. Ako je to za njihovog kartaroškog života bitno. Žene su otkrile i patentirale glupost. Treba ući u te patente i spoznati sreću u sitnicama koje život znače. Kockar sebi ne sme da dozvoli luksuz da bude, kao kartaroš, glup. Kockanje je veštačka a vrlo realna borba oko novca. Sasvim je svejedno koji rekvizit je medij u borbi oko novca. Nebitno je da li su to karte, kuglica ruleta, kockice ili tipovanje -------------------------------219


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

sportskih rezultata. Bitan je novac koji je uložen u igru i koji se može dobiti. I dok je sistem odnosa ljudi zasnovan na profitu, kocka će biti realno i nužno dobro zlo. Kocka je, jedan od načina, kako čovek i žena mogu da deformišu svoje ljudsko lice. Ratko, Marko Ratko: „ Čujem da si napisao priručnik za kockarske hoštaplere?“ Marko: „Sebe proklinjem zbog rečenice u toj knjizi 'Sloboda je deo tebe tek kada nemaš šta da drugo izgubiš'. “ Ratko: „U kocki je poražena ljudska čovečnost. Tu nema mudrosti kojom bi joj vratio čovečije lice. Bogovi, verujem, ne kockaju.“ Marko: „Ideš u Ameriku. Čujem si ponovo, po drugi put, zaljubljen?“ Ratko: „Da. Ljubav živi preko svih granica. Samo je treba znati objasniti ženi. Reči žena voli da čuje a dodir da oseti. Ne objašnjavaj joj dodir dok niste sve ispili jedno iz drugog. Tada će te razumeti. Iste reči, rečene nešto ranije nego što treba, su perverzija.“ Marko: „Samo mi još nađi ženu da iskoristim tvoje mudrosti. Ti od dve, dve prave nađe. Tu ima i igre sudbine. Nije sve samo igra reči. Ili jeste? Možda nisam trebao otići od druge žene iako sam rekli, jedno drugom, da se razdvajamo. Od prve sam morao otići. Da nisam uradio tako ne bi bilo Isidore i Ane. I ko zna šta još ne bi se desilo na tragu njih dve.“ Isus, Lilit, Sekina,Šime, Mefistofeles i Pavle Pavle: “Kockarski kradljivci nemaju vremena za ljubav i kada nađu ljubav.” Isus: “Kockarske lopuže se mora mnogo puta reinkarnirati. Kockar nema prelaznog razdoblja. Oni ženi ne mogu biti čuvari pažnje. Uz njih žena odluta. Pare koje donosi ona zna -------------------------220


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

da potroši na drugog muškarca.” Pavle: “Kockari imaju višak sivih ćelija pa se osećaju zlostavljano. I pokriju svoje vreme sa kockom kako ne bi imali osećaj zlostavljenosti. Čak žene, a i ljubavnice, osećaju kao zlostavljačice. Boje se ,a hteli bi da ulivaju strah, kao što ga krokodil uliva. Maštaju da budu krokodili a ne da imaju krokodilsku pamet. Isus: “Ako se spoje ljubav i talent onda imamo sve što Apsolutnom treba za širenje lepote njegovog stvaranja. Kockarski talenat je suprotstavljen ljubavi. Može ceo život da kupuje ženu prema svojoj ideji žene. Kako stari cena devojke se povećava ali to mu nije smetnja. Čak tvrde da su te žene jeftinije od ‘kućne’ žene. Talenat je u direktnoj vezi sa ljubavlju samo u scenskim umetnostima. Kockanje je rasipanje života kojeg je Apsolutni stvorio. Treba Setita tu da kaže šta da se radi. Sekina: “Ovde sam sa Magdalenom. Sva istorija ljudi je naših pet minuta. Rasipanje života je zanemarljivo malo. Bio kockar, monah, čiper u kazinu, papa ili pecaroš, kada je naša stvar u pitanju, svi su oni gubitaši. Te koje analizirate su treptaj oka. Mislim da imam rešenje. Isus: “To što misliš, vidim šta misliš, imamo u bazi podataka. Apsolutni nije prihvatio.“ Ideja da svaki muškarac ima tri žene se pokazala dobrom ali eksperiment da žena ima tri muža nikada nigde nije rađen jer nije prošao test.“ Lilit: “Žena sa tri muža. Prema konstituciji tela žene, prirodnije je nego obratno. Lakše je Neni da ima tri muža nego Marko tri žene. Udarila bi ga kap. Udariće ga i sa jednom Nenom. Šime: “Ima plemena, u Južnoj Americi, koji imaju ozbiljan manjak žena. I odlično ta stvar funkcioniše. Na severnom polu je isti problem. Nema žena. Živi žena -------------------------------221


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

samo sa jednim muškarcem ostali dođu u goste. Nema ljubomore. Funkcioniše sasvim odlično. Muž je ponosan kada žena zadovolji gosta. ‘Ljubavnik’ je nežan i pažljiv. Čuva ženu, kao relikviju, da je ne povredi. Žene ne pokazuju nikakve vidljive emocionalne vezanosti. Kada gost dođe raduje se, iskreno, što muž može njom da se pohvali. Kada joj kaže da ide da se opere ona odlazi i sprema ležaj. Najveća uvreda bi bila domaćinu kada bi gost odbio tu ponudu.” Magdalena: “Šime , pusti detalje. To u ‘beloj’ civilizaciji neće uspeti. Isus: „Muškarac ima 'čipovanu' meru. Ejakulirao je i taj odnos je gotov. Žena nema meru, teško ju je čipovati po toj osnovi. Mnogo loših dešavanja, sa njenim telom, moglo bi da se izdešava. Od lakših do vrlo teških povređivanja.“ Isus Sekini: “Vidi koliko to parenje, u džingli i ledu, donosi energije ljubavi? Malo. To nije ljubav. To je znak pažnje, kao što je osmeh, rukovanje, nuđenje čajem. Šime se previše kreće po crkvama, susreće sa raznim tugama i nesrećama, pa nema nepristrasnu procenu.” Sekina: “Kulture i civilizacije razdvajaju ljude, gomila se energija koja usporava stvaranje energije. Mediteran prepravlja prošlost, pamti ljubavi koje su se desile na njihovom vrelom kamenu. i zato je energija ljubavi u toploti jednostavna, plahovita. I više je sećanje uzbuđenja nego dodira.” Isus: „U primorju kada priželjkuju budućnost priželjkuju da se ponovi bolja prošlost. Grad i selo otoka imaju zajedničku prošlost – otočnost. Njihove reči o predmetu o kome pričaju, bez sećanja i pripadnosti, ne jamče za predmet već samo za uzbuđenje. “ Sekina: „Da. Dalmatizme može ponajbolje da razume žena od tog podneblja. Ne prevodivi su na emocije žena kopna. -------------------------222


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

Žena otoka bez problema u duši, je verna svome mornaru – žene kopna podležu iskušenjima koje nudi drugi čovek.“ Isus: „ Uticaj vetra na talase je precenjen a tek na talase sinapsi mozga.“ Sekina: „ Napor talasa i kiše, to je nesporno, menja boju vetra. Čovek nije stigao da u tome vidi lepotu, i uživa u njoj, kao u zalasku sunca ili dugi.“ Mefistofeles: „More je strastan kolekcionar olupina koje su njegova istorija. Ni taj deo mora, ruševine mora kao sudbina mora, čovek nije u stanju da vidi. Čovek jako malo vidi. Ananuci tu grešku ne mogu ispraviti ali ja mogu to odneti u druge galaksije tako da to tamo ljudima ne bude problem.“ Lilit(Mefistofelesu): „Moramo tamo ženama usaditi da je ropstvo veći zločin od ubistva.“ Isus: „Nisam siguran da je to isprvno osećanje.“ Magdalena: „Ja ću ti tu žensku emociju razjasniti, već!“

Ivan Lamas i Marko Ivan: “Jela me zvala i kaže da ima utisak da ste hteli nešto da je pitate i saopštite. Greši li? Marko: “Ne, ne greši. Tebe sam pitao to što sam imao nameru i nju. A ti kao da nisi hteo da shvatiš. Znaš li ko ti je deda sa mamine strane?” Ivan: “Znam. Jakov mi je deda. Mama Jela kaže da kada je krenula u srednju školu da je pitala Draganu, mater svoju, ko je njen otac. Mara se bunila da se takvo što pita mamu, mama ako hoće, reći će sama ko je otac njenog deteta. Dragana je rekla materi da muči i odgovorila Jeli da je Marko njen otac.” * Jela (Dragani): “Gledala sam na FB i našla jednog jedinog Marka u istoriji zadarskog fakulteta. Javiću mu se reći da bi -------------------------------223


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

da radimo DNK analizu. Pristaće sigurna sam prema onom što se da čitati sa njegovog sajta.” Dragana: “ Da, takav je Marko. Reći će ti pravo kako jeste, ako je on taj Marko.” Jela: “Mama da li si bila još sa nekim u tom misecu?” Dragana: “Jesam sa Jakovom.” Jela: “Kojim Jakovom? Onim što je bio direktur splitske biblioteke., Marušić ili tako nekako.” Dragana: “Je, sa njim.” Jela: “Onda ću prvo raditi sa njim DNK analize. I on je fin čovek. Ima obitelj, poznam ga. Ide u crkvu gori kod pijace. Da li si mama, bila još sa nekim? Dragana: “ Jesam, sa Šimom.” Jela: “Koji sad Šime? Da nije onaj sa kim pričaš svaki božji dan? “ Dragana: “Ni taj, oni iz Omiša i Blata. Bio je doša’ u Zadar, na jedan dan, da me vidi i ja mu dala.” Jela: “Šta si mu dala?” Dragana: “E, ono što svaka žena nosi sa sobom i daje muškima kada su dosadni. Samo jednom:” Jela: “Tada nisi bila žena već devojka. Mama je l’ bija još neko?” Dragana: “ U taj ključni misec ni. I nemoj me tako gledat'. Onda smo se voleli a ne kao vi danas.” * Ivan: “I tako, šjor Marko, To sam znao pre nego sam upoznao Isidoru. Da sam znao da vas to zanima na taj način davno bih vam bio rekao.” Marko: “Pametno, Ivane. Ivan: “Da li ste tada stvarno živeli tako slobodno?” Marko: “Pa ne znam. Mi studenti u studentskom domu jesmo. Molili smo se ženi i moru. Molili smo ih da se iz njih ponovo -------------------------224


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

rodimo, tvrđi i jači od istorije i da od tradicije svojih naroda zaboravimo više nego što znamo. Zaboravljeno, kao i mrtvo, nikada više umreti neće. Bićemo generacija koja je mislila da je otplakala svoje mrtve, oslobodila misao od sećanja i vodila ljubav iz ljubavi.”

Isidora i Ivan Lamas Sami u stanu Isidore. Ivan pokušava da bude nežan. Isidora ga odbija. Isidora: “ Nisam raspoložena, Ivane, za grubosti te vrste.” Ivan: “Šta je sada? Nežnost je grubost. Da se nije desilo nešto dok sam bio dole, na moru, kod mojih.” Isidora: “Može se tako reći. Nije bitno za tebe jer si i do sada bio slobodan od nas dve.” Ivan: “O čemu je reč? Faza smrkavanja volje? Primetio sam da mi se ne raduješ kao pre. Žao ti je što si ostala neplanirano u drugom stanju?” Isidora: “Da. I sve ostalo. Nisam smela da abortiram jer zbog RH faktora ne bih mogla, bez velikog rizika, da imam dece. A mi nismo sposobni ni kuče da držimo. I nemoj da se ljutiš. Više mi odgovara društvo mojih prijateljica nego tvoje. Zamorena sam sobom. Prosto ne mogu da promenim ni tebe ni sebe pa da promenim učesnike u svom životu.” Ivan: “To ti je ulio u glavu onaj Italijan, pisac, književnik, nobelovac.” Isidora: “Jeste. I zaprosio me je zajedno sa Sarom.” Ivan: “Čovek je četrdeset godina stariji od tebe… Zato ti više odgovara društvo prijateljica… on ti je drugarica? Isidora: “Nemoj biti prost. Posebno ako je sve to istina. Istinu niko ne voli da sluša. Lezbijske sklonosti sam primetila kod mene. Drago mi je društvo devojaka, žena. One su tako nežne, suptilne, imamo sve zajedničko.“ -------------------------------225


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

Ivan: “Je li nobelovac upoznat sa time?” Isidora: “Naravno. Pitao me je zašto nisam udata. Rekla sam da si drag mladić ali su mi draže prijateljice. One nisu znale svojim nežnostima da mi naprave dete i desio si se ti. Kao da su se Bogovi umešali.” Ivan (oseća nelagodnost): “Govorio je meni sv. Šime ali ja ga ne razumem. Ne htedoh da ga shvatim. Kako može između mene i tebe da nešto nije uredu? Beba je beba. I ko će se o njoj brinuti? Italijan?” Isidora: “Ja ću se brinuti. Samo ćemo biti kod njega.” Ivan: “Italijan glumi Alberta Moraviju. Onaj je imao Karmen četrdeset godina mlađu samo da bi za stolom gledao lepu ženu. On je njoj ostavio zamak. Šta će ovaj vama dvema da ostavi?” Isidora: “To su nepotrebni detalji. Ali je i to istina. S obzirom da je Sara tvoja ćerka treba da znaš. Ostaviće mi veliki stan u Rimu, jedan osrednji na Karibima i finansirati časopis za dizajn koji ću ja voditi.” Ivan: “Lepo si se prodala.” Isidora: “Nisam se prodala. Ja volim žene. Muškarca mogu da istrpim. On će biti nasigurno manje navalentan nego ti. Nemoj da se ljutiš. Srešćeš ti ljubav svoju. Šta će ti jedna lezbača još nedovoljno izdiferencirana.” Ivan je gleda, gleda Saru, Sara guguče. Uzima je u ruke. Isidora ih posmatra oboje, puna ljubavi. Isidora: “Nemoj da se ljutiš, Ivane.” Ivan: “Ne, ne ljutim se. Nisam ni ljubomoran. Na koga? Na žene? Na njega? Isidora: “Njega ili ga. Imao bi na koga. Drago mi je da si moj pametni filozof broj dva. Još mi ostaje Marko. Filozofu broj jedan, da razjašnjavam da nisu njegovi razvodi u meni probudili žensku orjentaciju moje ličnosti.” -------------------------226


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

Ivan: “Možda i jesu.” Isidora: “Možda i jesu. Ali neću da ga mučim još i sa takvimhipotezama. Ako on najbolji muškarac na svetu ne odgovara ženama nije teško prepoznati da su mi sve te žene poljuljale veru u sebe. Nena će ga usrećiti? Nena će mu doći glave. Žene očigledno više ne zanimaju muškarci kao nekada kada se ulicama nije moglo proći od razbojnika. Otvaramo nove stranice filozofije, nove stranice slobode. Živele fatalne žene.” Odlazi ne zna da li je ljut ili slobodan. Isidora ga gleda sa olakšanjem. Ivan (razmišlja, nije ljut):“Fatalna žena je žena koja od ogromne pohlepe muškaraca iz svoje blizine menja vlastiti karakter. Ova moja ima pohlepu žena iz svog miljea? Igleda da tu, za mene, nema poraza. Dve mame dobija Sara. Bolje i to nego dva tate. Ili nije bolje?“

Ana (Ivanova sestra) Isidora i Magdalena Ana: “Kako je prihvatio Ivan da si ljubiteljica ženskog u ženi. Bilo bi mu lakše, možda, da zna da sam ja, njegova rođena sestra, u pitanju. Da je njegova kćerka sada moja kćerka.” Isidora: Bilo bi mu lakše da smo se pred njim onako vlažno poljubile. Ala bi se češao po glavi onim tankim prstićima.” Ana: “Ja idem u Italiju kod Lea. Leo sa jednom ženom dobija dve. To je mogao Alberto Moravija samo da sanja. Da pripremim sve za tvoj dolazak i da vidim kako teku radovi u prostorijama našeg magazina “Sara”. Ana izlazi. Pozdravlja se sa Isidorom na vratima. Magdalena na vratima, sklanja se u stranu da Ana izađe. Magdalena se pozdravlja sa Isidorom i ulazi u Isidorin stan. Uzima malu Saru u ruke, maše joj kovertom sa parama ispred nosića. Magdalena: “Ovo nije za tebe. (daje kovertu Isidori) Ovo je za -------------------------------227


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

mamu.” Isidora: “Niste trebali. (Gleda u koverti svežanj vrlo krupnih novčanica). Niste trebali ali je u ovom trenutku ovim sav trošak moga puta Italiju pokriven. Bez da iz Italije stigne novac.” Isidora vidno raspoloženija nudi Magdalenu da sedne. Ne uzima Saru iz njenih ruku. Magdalena: “I moja kćerka se zove Sara. Ona je malo starija, podosta starija, od tebe. Došla sam, Isidora, samo da ti kažem par reči pa idem.” Isidora: “?” Magdalena: “Mislim da imaš dobru situaciju za vaspitanje svoje kćerke. Najbolju.” Isidora: “E ovo će biti novost. Moja situacija je najbolja. Nije najbolja prilika za dete: mama, tata i dete? Već je najbolja moja. Tata sklonjen, mama sa prijateljicom-ljubavnicom i prijateljem-ljubavnikom koji bi mami mogao da bude deda.” Magdalena: Baš tako. Bebu treba navikavati da se bezbedno oseća u svim tim rukama koje si nabrojala. Pa kada odraste da voli ljude kao što se cvet voli, ili ptica.” Isidora: “Tu je neka razlika?” Magdalena: “Velika razlika. Ja volim cvet narcis i ti voliš narcis; uzmimo da je to istina. Ja nisam ljubomorna na tebe jer voliš narcis, cvet koji ja volim. Šta više, volela bi da i ti voliš narcis ako ga, na primer, ne voliš. Tako bi trebalo voleti i ljude. Neka žena, tvoje seksualne orjentacije, voli tvoju Anu i tebi je to drago što neko voli ličnost koju i ti voliš. Ana poželi da bude sa tom ženom a tebi je i to drago – drago ti je da je tvoja voljena osoba sretna. Nisi ljubomorna. Ako se tebi desi ljubav Ana bi trebala da je sretna jer si ti sretna a ne da se dese, u navedenim situacijama, svi oni izlivi mržnje, besa i scene: Ubiću je, ubiću se, ubiću vas oboje…” -------------------------228


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

Isidora: “Ja znam da je to nemoguće. Uništila bi mi svaku ambiciju da je vidim sa nekom drugom ženom. Čak ni muškarca ne bih podnela. Ajd’ muškarca bih još i shvatila da mu se poda. Želi malu grubost i maljavog muškog penisa. Ali drugu ženu … nikako. Izlila bih jedno Jadransko more suza.” Magdalena: “Ja već ne bih mnogo plakala sem za jednom svojom ljubavlju.” Isus se pojavljuje. Magdalena (Isusu): “Nisam te zvala. Ustvari jesam. Samo da te vidim. Sada ‘begaj’. Vidiš da radim.” Isidora: “Meni nešto govorite?” Magdalena: “Ne, ja malo sama sa sobom. Niko tako ne može da voli. Ustvari može. Ima dosta bračnih parova koji imaju solidan i otvoren brak za ljubavi koje se dese a da se ne kidaju zbog dodatne sreće partnera. Mislim da bi trebalo stvarati nove generacije sa sposobnošću da vole i da uživaju u ljubavi svoga partnera kada je pruža drugom ili je prima od drugog. A da, naravno, sve to nije ‘primer iz patologije braka’.” Isidora: “Zanimljivo. Vi dobro poznajete moga tatu Marka?” Magdalena: “Da. Ustvari, ne tako kako bi mogla da pomisliš. Mi smo ustvari rod. I ti si mi rod-bina. Ali to je vrlo daleka grana. Razmisli. Biću ja kroz izvesno vreme u Italiji, taman kada vaš časopis oživi. Mogla bi da ti čuvam, onako prijateljski, Saru. Znam jezike i mogla bih da ih učim njima dok je malena. Isidora (oduševljeno): “Važi, dogovoreno.“ Magdalena odlazi. Stavi palac Sari na čelo, povuče ga nežno po koži, kao da je blagosilja. 'Neka se Sveti duh uključi,' poželi Magdalena. Poljubi iznenađenu Isidoru u oba obraza i ode. Magdalena: “Bog! (i pomisli) Sada će opet onaj moj! Nenma -------------------------------229


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

ga. Vrag jedan mora da je negde u velikom poslu.” Isus: “Nisam u velikom poslu. Ti si se formirala ovim razgovorom, emocijama i iskrenošću da prođeš u svet pet dimenzija. Idemo.” U svetu pet dimenzija, ljubav je peta dimenzija Isus i Magadlena prestaju da budu talas Ananuka i postaju beskrajno male dve čestice koje su upile svo beskrajno osećanje ljubavi kosmosa, prođoše kroz središte sunca nadahnuti za najviše domete saznanja i emocija koje Apsolutni neprekidno širi. Širenje, Isus odlazi na jednu stranu, na svoju stranu, a Magdalena na svoju stranu novim poslovima vična.

Magdalena, Isidora, Sara Magdalena se vraća u svoj oblik žene. Na zemlji je. Rim. Sara ima trideset godina. Stan Isidorin, Sare i Ane Magdalena: “Sara, gde ti je mama Isidora?” Sara: “Mama je nestala zajedno sa Leom pre osam godina. Pitajte našu sluškinju. Ona voli da priča o Leu i mami.” Magdalena se okreće prema sluškinji. Vidi da je to AnanukIsidora. Sara (sluškinji, reinkarniranoj mami): “Mina, posluži Magadelenu i pravi joj društvo dok ja ne završim neke poslove. Molim te.” Magdalena, Sara i Isidora (Mina) Same Magdalena i Isidora (Mina sluškinja) Magdalena: “Izgleda, Isidora, da sam kroz sunce prolazila ljudskih trideset godina? Gde je Ana?” Isidora: “Ana je u Indiji. Sara je, kako sam je učila po tvom uputstvu, imuna na moć zla ljubomore. Našla je muža, odnosno on je nju našao, glumac kvalitetnih filmova Holivuda. Otvoren brak toliko da su oboje u opticaju ne može više. Direktni učesnici dele sa njom ljubav ali oni okolo su -------------------------230


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

opasno ljubomorni, zli, mrze. Zato sam sa njom uz sve poslove koje Ananuk ima. Neće da ima decu. Kaže: ‘Da rađam decu da nadomestim one koji me mrze?’ Sara je lepša od svih nas. Muškarci je sanjaju. Ubiće je iz ljubomore neki rimski Kastaneda. Koliko mogu je skrećem… Propast.” Magdalena: “Je li ona srećna?” Isidora: “Jeste. Diše punim plućima. Mnogo je srećna.” Magdalena: “Treba da se skloniš i da živiš svoj život a ne kćerkin. Sudbina je bol egzistencije čoveka i žene. Tako je Apsolutni pokrenuo evoluciju i više se on ne meša. Sada je to stvar borbe za opstanaka i stvar prilagođavanja. Mefistofeles se meša i pravi parodiju od ljudskih života. Ni on ne menja ideju Boga o evoluciji i slučaju. Kada bi i mi imali moć da se umešamo u evoluciju to bi se kosilo sa respekt-dimenzijom već Ananuk sveta. Ne možeš ništa činiti. Vrati se u svoj život.” Isidora: “Videla sam Mefistofelesa. Skloni se kada me vidi. Znam da grešim po naivnom principu da je ‘uvek bolje negde drugde’. Sačekaj Saru, molim te, idem ja u Indoneziju. Tamo je mnogo interesantno odrastanje ‘žene Indonezije’ za nas koji se nismo osetili dovoljno majkama i dovoljno ženama. Uznesoše me pa Leo i ja nismo reinkarnirani, već smo direktno postali Annuk energije. Leo, moj muž iz vremena ljudi, je u Indoneziji, Ana ne zna ko je on, idem da mu se pridružim. Izađem iz faze lezbijstva kada se pretvorim u ženu. Žao mi je Ane – ona je sretna sama. Ti si sa Isusom?” Magdalena: “Ne, svako je svoj. Imamo mnogo posla. Apsolutni je sam sebe prevazišao. Ne brini za Saru. Umreće sama sebi na rukama. Moraće u reinkarnaciju.” Isidora: “Ne znam zašto sam ovo radila? Verovatno prelazna -------------------------------231


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

faza žene sa lezbijstva na heteroseksualnost. Pa, jadna, željna žena da bude majka. Nije problem što ne živiš svoj život već ne dozvoljaš deci da žive svoj život. Aa kao voliš ih više nego sebe. Kakav im je život- takav je – njihov je. Magdalena: “Setita i Lilit su se baš angažovale na prebacivanju u uparivanju duša po veoma zanimljivim energetskim formulama. Apsolutni je tražio da 50% mora da ide po slučaju a ne po formuli. Ima poverenja u lepotu stvaranja sveta slučaja. Ima običaj da kaže da kada je lepota u pitanju da je slučaj Bog a ne on. Mislim da je Apsolutni stvoren-rođen slučajem zato toliko sprečava šeme. Šema je red… slučaj je haos... hao je lepota genija.” Bog: “Pogrešno. Slučaj nije haos.” Magdalena (čuje Boga i govori Isidori): „Isidora, ne mogu da čekam Saru . Doći ću tačno kada ona dođe, ne brini. Nego da ti kažem još ovo - Ljudski život obiluje tolikom lepotom slučajnosti da je Ananucima odmor biti žena ili čovek. Bog i Lilit, kao par, su sve češće među ljudima. Ona je toliko puna varijeteta ženskosti da mu ne pada Setita na pamet. Lilit se uverila u svoje moći nad Bogom toliko da Setiti govori da joj osvoji partnera a za nagradu će dobiti da ona, Setita, okuje nju, Lilit. Bog bude kratko na odmoru, vikend, a Lilit ostaje i po par meseci ljudskog vremena. Oboje vole da su ljudi. Lilit se narađala dece ali ne haje za njima. Dobili su život, kaže, pa neka ga žive.“

Đorđe i Svetlana Đorđe ulazi u Svetlanin stan. Svetlana je udovica, više od godinu dana, ubijenog mu prijatelja Rimljanina. Pozdravljaju se. Svetlana ga nudi da uđe. Đorđe ima dva kofera sa -------------------------232


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

sobom, unosi ih u stan, stavlja na pod pored garderobera. Svetlana: “Dugo se nismo videli, Đorđe.” Đorđe: “Bio sam u Italiji. Doneo sam nešto poklona Tebi i tvojoj kćerki. (pokazuje na kofere) Radiš li negde? Je li ti je muž ostavio nešto kapitala, love? Imaš li dovoljno? Imamo nas dvojica dogovor, više kao šala je bio taj dogovor, ako mu se desi da ga ubiju da Te ja zbrinem.” Svetlana: “Nisam znala da se tako dogovarate. Imam dovoljno za nas dve a počela sam, evo već šest meseci, i da radim. Nije plata mala.” Đorđe: “Pre neki dan je bila godišnjica smrti. Nisam hteo da dolazim pa sam, eto, tek danas došao. Na groblje sam išao. Video sam te na groblju ali nisam hteo da ti prilazim. Društvo se proredilo na godišnjicama a i ubiše dosta naših. Ne stižeš da ih sahraniš a ono već novi mimohod.” Svetlana: “Da, čitam čitulje.” Đorđe: “Je si li da izađemo, jedan dan, može i večeras, na neku večeru, u neki pristojan kutak?” Svetlana: “Može, Recimo u subotu. Da se malo doteram i nešto novo od garderobe nabacim. Šta si to ti doneo u ova dva ‘koferčeta’? “ Đorđe: “Šta se donosi lepoj ženi iz Italije već garderoba, šminka, parfemi, dezodoransi i cipelice? Svetlana: “Kako znaš veličinu, broj? Koje parfeme koristim?” Đorđe: “Spisak koji si davala mužu on je davao meni. Ja bih sve kupovao. Znam bolje od njega da Tebi kupujem što treba nego da je ‘Rimljanin’ živ a ja ne. Dešavalo se da ti on donese ‘iz Italije’ a da u Italiju nije uopšte išao već ja.” Svetlana: “Zanimljivo. Zanimljivo će biti u subotu. Dođi po mene oko pola devet. Je li to uredu?” Đorđe: “Jeste. Vidimo se u subotu u pola devet.” Subota, pola devet, Đorđe zvoni na zvonce na vratima Svet-------------------------------233


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

laninog stana. Nakon minut vremena pojavljuje se Svetlana spremna za izlazak. Iste večeri, oko ponoći, ponovo pred stanom Svetlane. Svetlana vidno raspoložena poziva Đorđa da uđe. Svetlana: “Anabela je kod bake. Prvi put izlazim pa nisam smela da je ostavim samu. Jesi li za kafu ili za piće?” Đorđe: “Piće. Ako ima isto.” Svetlana: “Ima. Znači ‘Čivas’ a ja ću Amaro.” Nazdravljaju. Svetlana: “Za lepše dane.” Đorđe: “Za nas dvoje.” Svetlana prihvata. Svetlana: “ Za nas dvoje.” Nakon izvesnog vremena Đorđe ljubi Svetlanu i desnom rukom joj miluje dojke. Čas jednu čas drugu. Svetla prihvata a zatim ustaje negodujući. Svetlana: “Ne, nije uredu. Jedno veče smo izašli. Jedno jedino. Ne znamo se. Ja tebe ne znam. Neću ponovo da isčekujem vesti i gledam čitulje.” Đorđe: “Pusti sada crne misli.” Pokušava da je privuče i stisne. Ona se opire zahteva da je ne dira. On se povinuje njenom zahtevu. Svetlana: “Ne, nisam zainteresovana, apsolutno nisam.Idem da nam skuvam kafu.” Odlazi u kuhinju. U spavaćoj sobi presvalači se u trenerku. Đorđe stavio polupijanu glavu u šake i drmusa je. Đorđe: “Šta to radim? To mi je najboljeg prijatelja žena. Đoko, Đokislave otrezni se! Ne ide to tako, majku mu. Ili ide. Ja sam sam ona je sama. Gde mogu naći bolju ženu. Sve kalašture, kamenjarke. Koja bi normalna žena sa kriminalcem, u godinama kao ja, savijala porodično gnezdo? Ako kažem da ću se ostaviti kriminala, još samo jedan poslić, -------------------------234


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

starletice bi ostavile mene. Šta ću im ako nisam rizičan. Svetlana bi me tek tada prihvatila. Svetlana (kao da se ništa nije desilo): “Evo kafica.” Đorđe: “Hvala. Ipak se nešto desilo Svetlana. Ne može da se pravimo da se nije desilo ništa. Šta ćemo dalje?” Svetlana: “Ništa, Moramo usporiti.” Đorđe: “Slažem se. Samo sa seksom nemoj da usporavamo. Ne mogu sada imati više nikoga sa strane. D a te varam? Ne ide.” Svetlana: “Kako ja tako i ti.” Đorđe: “Vi žene kada napravite pauzu treba vas ispočetka buditi. Kod nas muškaraca ne ide to tako. Izludimo. Pauza nas puni kao izvor čašu kada je podmetneš pod njega i zaboraviš na nju. Znam da ću izluditi. Menja nam se komunikacija ako ja umirem od želje a ti kontrolišeš sebe. Pomisliću da se igraš, da manipulišeš mojim osećajima. Neću te primisli moći sakriti od sebe. Pa će me i ljubomora poterati. Šta ako ona ima nekog? Imaš li nekog? Svetlana (smeje se): “Nemam.” Đorđe: “Je li kod tebe, po telu – u telu, sve normalno? Ako nije shvatiću, pomoći. Imamo po četrdeset pet godina to nije uvredljivo pitati?“ Svetlana: “Zdrava sam. Gripu nisam imala dvadeset godina. Imam menstruaciju ali nisam sigurna u jačinu svojih jajašaca.“ Đorđe: “Eto razlog da se ne usporavamo. Jedna kćerka i od mene i ‘Rimljanin’ bi se smešio odgore na nas.” Svetlana: “Ja sam da usporimo. Ako nam je suđeno da imamo dete imaćemo ga i kasnije.” Đorđe: “Moramo mi malo da predupredimo sudbine.” Piju kafu iz šoljica koje je Đorđe doneo kao venčani poklon iz Beča. Gleda Svetlanu u trenerci. Vidi se da trči po Košutn-------------------------------235


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

jaku. On se baš ugojio. Moraće u teretanu, ponovo. Trenerka joj stegla dojke. Dojke isturene kao dva falusa. Đorđe (svestan da sada već lupeta): “Ne mogu da verujem da ti takve konstitucije nemaš želju za odnosom sa muškarcem. Imaš li neki zastoj u glavi? ‘Kvrc’ se desi od stresa i kod razvoda, akamoli kod nagle smrti.” Svetlana: “Nemam ‘kvrc’. Video si da mi je prvi reflex, kada si me dodirnuo, bio je pozitivan.” Đorđe hvata Svetlanu za ruku, drži joj dlan koji velikim palcem miluje, ona gleda njihove dve spojene ruke, on odlaže svoju na pola popijenu kafu na stolčić, hvata njenu šoljicu i odlaže pored njegove, ponovo joj dira dojke. Ljubi je. Svetlana: “Ali samo jednom.” Đorđe: “Jednom. Ja i ne znam da brojim do dva.” Ustaju, odlaze prema spavaćoj sobi. Svetlana teško diše. Misli da će se unesvestiti. Đorđe nije uzbuđen. Dešava se ono što je stolećima molio Bogove da mu namene za sudbinu.

Nena i Marko Predigra Nena: „Idi prošetaj. Ja ću da namestim krevet da mi bude što udobnije, Barem to da obezbedim kada legnem sa tobom.“ Marko: „Znači opametila si se.“ Nena: “Ne, nego sišla sa pameti. Hajde šetnja.“ Marko: “Dokle da šetam? Do Londona?“ Nena: “Hoćeš li ti da izađeš iz sobe ili da ja idem da šetam ‘do Londona'?” Marko: “Neko je ustao na pogrešnu nogu.” Nena: “Aaa, shvatila sam. Gospođa pristala a gospodin se uplašio za ‘moć suđenja’ kada se popne na vrh. Sada nema odustajanja. Izlazi i samo probaj da se ne vratiš.” -------------------------236


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

Nena ga gura kroz vrata i zatvara vrata za njim. Posle deset minuta Marko ulazi. Marko:” Ala je mračno, jebote. Da upalim sveću.” Nena: “Pa nije ovo sahrana da palimo sveću.” Marko: “Ne, imam one malene, razlivene u neku malu posudicu, što se stave u išaranu čašu. Imam i šarenu čašu. Baš za to.” Nena: “Ništa, ni umetnički oblik me ne zanima. Sveća je sveća. Dokle si se šetao? Marko: “Do parka.” Marko pipanjem hvata kraj jorgana. Hteo bi da uđe pod jorgan. Nena drži jorgan i neće da ga pusti u krevet. Nena: “Da gospodin ne bi da ga ja skidam u krevetu, možda.” Marko: “Ja sam se skinuo još u parku.” Nena se smeje i pušta ga pored sebe.

Igra Marko stavlja Neni desnu ruku pod glavu, levom joj miluje kosu, zatim joj nežno dodiruje lice, ovlaš pomiluje usne i spušta šaku preko obe dojke. Stomačić, struk pa po desnoj nozi do članka. Vraća se nazad hvata je za list noge stiskajući ga podiže i pomera nogu koju Nena savija u kolenu. Klizi šakom unutrašnjom stranom meke kože butine, dolazi do klitorisa, pritiska ga dlanom i srednjim prstom dodiruje usnice vagine. Nena: “Je li sve tu?” Marko: “Ćuti i pusti umetnika da pamti.” Marko pamti sve svoje ljubavi. Telom, dodirom ih pamti. Likom, imenom uglavnom ne. Čak ni one ljubavi za koje je mislio da su umesto neba. Ženu je voleo kao najvišu sreću koju mu je život ponudio. Oko je varljivo za ugodu lepote. Ono što je koži i dodiru zado-------------------------------237


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

voljstvo to oku ne mora da jeste. Čak oko treba isključiti kada je dodir u igri. Dodir je najsigurniji u određivanju ugodnosti tela. Miris i ukus su podložni laganju. Obična kijavica im promeni pogled na svet. Marko se odaje ugodnosti dodirivanja kada god ima mogućnost da dodirne ženu koju voli. Dodiruje ženu vrhovima prstiju, telom, usnama, jezikom, penisom. Rečima, u trenutku potpune stisnutosti, dodiruje bit ženinog bića. Kod prvog zagrljaja uzbuđujuće su nežne reči, šapat tek da dodirne uho žene a kako želja raste i postaje strast reči narastaju u tutnjavu i grmljavina kobinacija glasova glagola sa j. imenice jedinstvene po formi sa p. Tebe te, on – mene me, ona. Dodir usnama je početak svetog uzbuđivnja tela žene.

Usnama i jezikom Marko dodiruje njene tvrde bradavice, nizom kratkih poljubaca prelazi joj preko stomaka pa unutrašnjom stranom bedara dolazi do usnica vagine. Kada telo počne da joj se uvija i grči vraća se njenim usnama koje mu uzvraćaju poljubac vlažnim poljupcem. Ona sada klizi usnama po njegovom telu prema njegovom penisu (koji za nju u tom trenutku figurira kao falus). Penis čvrsto drži rukom, navlači mu kožucu do dna glavića, vraća je nazad i vrhom jezika dodiruje mu sam vrh. Uzima ga u usta u uzaludnom pokušaju da sve stavi u unutra. Vraća se uzglavlju i traži usnama njegove usne. Dobija ih. Markova šaka je na njenom klitorisu koga lagano pritiska, ulazi u vaginu jednim prstom, ona reaguje velikim pokretom celim telom na osećaj ulaska. Blagim kruženjem prsta po vagini uslobađa ulaz i kažiprstu. Milovanjem ulazi i treći prst, pa četvrti u željenom pokušaju da sav uđe u nju. -------------------------238


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

Pokriva joj telo svojim telom, stavlja joj obe šake ispod lopatica. Nena sa obe svoje šake uzima Markov penis i stavlja ga u vaginu. Šakama pokriva svoju stidnicu. Ne dozvoljava Marku da uđe u nju do kraja, sklanja svoje šake tada je on hvata za bedra, podiže joj noge i ušao je potpuno. Kako se ritam ulaska i izlaska penisa iz vagine ubrzava tako se kretanje krvi po celom organizmu dešava kao jedan jedinstven šum spojene ljudske energije u jedno, neponovljivo i jedinstveno nešto, nešto jedino vredno postojanja. Ta, ljudska bića, od tragedije i za tragediju rođena, a u tom trenutku apsolutno srećna. Reči, u tom vrhuncu napetosti međusobnog obraćanja, postaju vulgarne. I tako sve do njenih višestrukih orgazama i jednog jedinog iscrpljujućeg Markovog, muškog. Oblepljuje joj vlažne zidove vagine svojom tečnošću. Svom težinom pada na njeno telo cedeći iz sebe sokove života. Marko: “Hvala ti. Volim te.” Nena: “Hvala tebi.” Marko bi da silazi sa tela Nene. Nena mu ne dozvoljava. Nena: “Samo se ti opusti svom težinom. Jaka sam ja.” Teško, ubrzano disanje se smiruje. Marko je svom težinom isisanog tela na Neni. Penis mu se smanjuje i sam izlazi napolje. Nena se osmehuje. Nena: “ E sada možeš da siđeš sa mene.”

Nena ima jedinstveno telo. Od struka nagore je Venera a od struka nadole Miloska Venera. Leže na leđima, Drže se za ruke. On je opruženih nogu ona još uvek u kolenima savijenih. Nena (ne pomerajući se): “Volim te.” Marko (ne pomerajući se): “Znao sam.” -------------------------------239


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

Nena (ne pomerajući se): “Šta si znao?” Marko (ne pomerajući se): “Ne, nisam znao.” Smeju se.

Marko se pridiže i ljubi je u usta. Ona ih otvara i ugrize ga blago za jezik. Okreće se od njega prema svojoj torbi. Počinje da kopa po torbi i najzad nalazi cigarete i upaljač. Nena: - E sada bi mogla da zapalim cigareticu. Marko: - Nećeš valda ovaj trenutak da upropastiš sa cigaretom? Nena: - Koji trenutak? Ovaj? Hoću. Nena pali cigaretu. Uvlači dim punim plućima. Marko pali svetlo. Oblači se u osnovno od oblačenja i pravi kafu. Dodaje kafu Neni, ona zahvaljuje. Sam seda u fotelju, gleda Nenu koja u polusedećem položaju pije kafu, odlaže je na noćni ormarić, uzima pepeljaru sa cigaretom udenutom u prorez pepeljare. Nena: - Ti uvek vodiš ljubav ili samo sada? Da zadiviš mene ili istražuješ, istražuješ…? Marko: - Bilo je i brzinskih seks-akcija. To se ne pamti. To mu je kao hrana i kiseonik. Ko će da pamti disanje. Nena: - To vaše uzimanje kiseonika ubija u ženi ženu. Doživljavam sebe, kolikogod mlatarala, u ‘brzinskom’ seksu kao objekt. Objekt mi je on a i ja sam njemu objekt. Objektivizacija totaliteta. Marko: - Kada si u stalnoj vezi ili braku ne bi se smela praktikovati ‘objektivizacija’. Bolje je čekati moment da niko, od sustanara, nije budan nego brzinski.

Nena se briše. Nena: - Taj tvoj švrća išvrćkao sve unutra. M arko: - Da te ja obrišem?

-------------------------240


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

Nena (dodaje mu flanelsku maramicu): - Hoćeš li ti biti tako uslužan i kroz dvadeset godina? Marko: - Ako me navikneš. Ovaj dodir zaključava sećanje za na uvek. Marko ostaje sam, Nena odlazi. Marko: - Bože, zaljubljen sam. Zaljubljen sam od prvog susreta. Kada zaljubljenost traje neko duže vreme prelazi u ljubav. To je po kodeks koji nam je od Boga dat. Nema statističkog odstupanja u ime 'Boga slučaja'. Ili ima? Daj Bože da nema. Koliko je to 'duže vreme' zaljubljenosti potrebno da bude ljubav? Četiri meseca? Mislio sam da mi se sve to više ne može desiti... Sem pod dejstvom kokaina. Proces zaljubljivanja u neku osobu, koliko se sećam od onog šta sam đacima govorio, traje manje od jedne sekunde. Zapravo, potrebna je samo petina sekunde da se osećaš toplo. Kada je to ‘toplo’bilo? Kada sam je prvi video ili kada sam joj prvi put dodirnuo ruku kod upoznavanja. Tada sam joj poljubio ruku a ona je nije trgnula ni malčice. Navikla ili je to očekivala od mene? O tome ću razmišljati kada odem pod tuš. Bila se jednom naljutila kada joj rekao da idem da se tuširam i da ću misliti na nju ali ne bezobrazno. Da li je ljutnja bila usmerena na pitanje ‘kako mogu, pod tušem da mislim na nju sem bezobrazno’? Moraću da je pitam. Meni sada 12 područja mozga počinje da radi zajedno, kao da su pod dejstvom kokaina, i proizvodi dopamin, adrenalin, oksitocin i vazopresin. Svi svoju energiju oslobađaju u isto vreme i drmaju iznutra moj energetski omotač. Energetski omotač pojačava sistem zaštite organizma i organizam, po celom svom telu, započinje sa krpljenjem pukotina koje su vremenom bez ljubavi stvarane. Lepo. Ako su moji đaci išta zapamtili onda su zapamtili to objašnjenje - gimnazija, Novi -------------------------------241


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

Kneževac, psihologija, drugi razred. Dečaci su se pravili da su nezainteresovani, gledali kroz prozor, nisam nikog opominjao da ne gleda kroz prozor, znao sam da pažljivo sluša i da nema pojma šta vidi sa one strane prozora.” Marko pušta muziku, Adamo, ‘Tombe la neige’, odlazi u kupatilo, tušira se, peva.

Isus i Šime Isus: - Uzesmo dosta energije, Šime? Šime: - Uzesmo. I ostade Neni i Marku mnogo. Mogli su, ovi naši, i više uzeti ali nisu jer Miloš čeka Nenu u njenom stanu. Isus: - Kada bi mi imali moć gledanja bili bi po merilima ljudi perverzni. Nama je nepotrebno gledanje, bilo bi usporavajuće, osećamo energije i precizno tumačimo. Gotovo da je reč o identitetu orginala i tumačenja. Šime: - Šta da radimo sa kokainom u Neninoj tašnici na koji ju je Miloš navikao? Isus: „- ideo sam. 'Šmrknula' je pre nego što će ući kod Marka. Neka stoji sve kako stoji. Kokain u ljudima stvara efekte koji su nama dimenzijom dati. Pusti ljude – neka lete – moraju pasti – ne mogu odleteti – nisu mi – dok ne budu mi.

Miloš, Nena Nenin stan. Nena ulazi. Tri sata jutra. Parkirala je auto uobičajeno. Da se vidi sa prozora. Miloš je video kako Nena parkira auto i nag je ušao u krevet. Uredno je stavio svoju odeću preko naslona stolice. Zna da Nena zna da je u stanu jer je parkirao auto na mestu na kom ga uvek ostavlja. Nena vidi Milošev auto. Nena (razmišlja i priča sama sa sobom): - Isuse bože! Miloš. Baš noćas je morao da se vrati. Idem nazad kod Marka. Ne, idem u hotel. Ne, kod Marka. -------------------------242


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

Vraća se u auto. Stavlja zaštitni pojas. Pali auto. Gasi auto. Spušta glavu na volan. Nena (tiho pa onda urla): - Marko, Markoooo. Neću ovo. Ne, neeee. Moram ovu mladom ždrepcu reći da se nosi. Mogu ja to. Možeš ti to Nenooo! Kako ću, doneo je 'koke'. Sigurno je 'šmrknuo'. Onako, na malo. Tek da se proleptiri. Nena otkopčava pojas. Izlazi. Zaključava auto. Čvrstim korakom odlazi prema svom stanu. Penje se pešice u stan. Otključava vrata, pali svetlo i sve uobičajeno uradi što i uvek kada se po danu vraća u svoj stan. Traži Miloša. Pali svetlo u predsoblju. Nena (viče): - Miloše! Niko se ne odaziva. Odlazi u spavaću sobu pali svetlo. Vidi svog bivšeg ćelavca u svom krevetu. Sedi golih mišićavih grudi. Nena: - Tebi nije jasno da je kraj kraj. I da si bivši. Bivšiii! Štagod ali bivšiii! Miloš: - Smiri se. lezi. Došao sam samo da pričamo. Nena: - Vidim. Ajde se lepo obuci pa ćemo pričati u kuhinji. A iz kuhinje ideš pravac tamo odakle si i došao. Nena odlazi u kuhinju. Čeka. Miloš dolazi potpuno nag. Nena: “- di se obuci. Nena čeka. Miloša nema. Odlazi u sobu Miloš i dalje leži. Nena: - Miloše, upravo sam bila sa čovekom koga počinjem da volim. Spavala sam sa njim do malopre. Miloš: - Nema veze. Idi istuširaj se. Nena: - Istuširala sam se… Neću da se tuširam… Marš iz moga kreveta. Miloš ustaje. Miloš: - Ovo je do juče bio i moj krevet. Nena: - Do juče bio. Više nije. Baciću ga i kupiti novi. Miloš kreće prema Neni. Obuhvata je rukama i nosi u krevet. -------------------------------243


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

Nena se bacaka i udara ga rukama. Miloš je stavlja na krevet. Ne obazire se na udarce. Leže pored nje držeći je čvrsto. Leva njena ruka je ispod njegovog desnog ramena. Desnu ruku joj je stvaio ispod glave. Levo rukom prineo je Neninu šaku desne ruke njegovoj desnoj šaci ispod glave. Sa telom i desnom rukom drži Nenine obe ruke. Levo rukom skida joj gaćice. Nena stiska noge. Nena (viče): - E nećeš! Pusti meee. Miloš uzbuđeno diše. Ne uspeva da skine gaćice, kida ih. Leže joj među noge. Prstima joj ulazi u vaginu. Nena umorno popušta. Miloš uzbuđen ulazi penisom u nju. Seks je bio brzinski u svim segmentima seksualnosti. Nena leži raširenih nogu, ne pokrivajući ništa. Miloš se oblači. Nena: - Hvala ti što si me učinio kurvom. Miloš: - Kurva si bila kada si ostavila decu mužu i otišla sa mnom. Ima tome evo već deseta godina. Nena: - Volela sam te. Miloš: - Ne, nego si bila kurva. I kao što se noćas i desilo – ostala. Baca joj ključeve od njenog stana na krevet i odlazi.

Šime, Sekina i Isus Šime: - Teško je ljudima sa vlastitim telima a energijom naše duše. Isus: - Video sam ogroman protok energija sa obe strane. Nigde nije bilo mržnje a znam šta se desilo. Šime: - Treba pitati Magdalenu za ovaj slučaj pražnjenja energija. Isus: - Zna to i Sekina. Sekina :- Nije to loše, čujem vas. Muškarce žene izlome. Otpadnu slabi. Marko je bio slab kao i Ivan. Isidora je dokrajčila Ivana po civilizacijskim merilima. Svaki muškarac bi da u -------------------------244


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

krevetu ima’kurvu’ a u očima sveta ‘poštenu’ lepu ženu. Čemu, sve je samo igra. Žene intuitivno shvataju da je sve igre. Muškrac svojim teškim mozgom kada shvati igru onda bi i Boga da nadigra. Isus: - Poštenje im je bezveze. To im nismo mi dali. To im je kulturološki iskorak. Sekina: - Ti, prvi među jednakima, znaš da je sve to funkcionisanje sistema žlezda. Vi ste nam žlezde ugrađivali. Hipofiza da ne šalje signale testisima muškarac bi u ženi video vrlo ružan objekt. Nepodnošljivo ružan. Ni jedna haljina ne bi mogla da pokrije gubitak hipofizom stvorene iluzije. A žena sa poremećenom hipofizom gubi interes za muškarce. Neko se tako i rodi. Teško je takvim i ženama i muškarcima. Možda bi prvi energetski omotač ... ne , ne to nije moj problem.

Nena, Isus, Marko Nena odlazi do ulaznih vrata. Zaključava ih. Zatim odlazi iscrpena u kupatilo. Tušira se. Bez snage kreće šakama po svom telu. Stavlja čep u kadu, puni kadu i leže u nju. Nena (razmišlja): - Moj Miloše ni ne znaš kakva sam kurva. Bože, uživala sam u ovom brzinskom seksu više nego u onom prethodnom. Kako sam ga samo uzbudila; i kako je sve mišiće stegao da me savlada i pocepa. Pocepao je gaćice, jadan. Ne mene.

Isus joj blago pređe preko očiju svojom energijom, blagosilja je, i Nena u toploj vodi, u kadi, zaspa.

Telefon zazvoni, Nena se probudi, obriše se peškirom. Voda je topla – znači nije dugo spavala. Podiže slušalicu, Marko. Marko: - Šta radi moje zlato? -------------------------------245


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

Nena: - Upravo si me probudio. Zadremala sam u kadi. Ajde mili da se čujemo sutra mnogo sam umorna. Marko: - Ljubavnik velikog stila treba da daje snagu gospođi a ne da je smori. Nena: - Tako je ‘ljubavniče velikog stila’. Vidimo se sutra. Laku noć. Marko: - Laku noće. Lepo sanjaj. Volim te. Nena: - Volim i ja tebe. Laku noć. Nena spušta slušalicu. Nena: - Bože, ko sam? Šta sam? Ko je ta žena u meni? Šta je ona? Jesam li kurva? Kurva je žena koja prati svoje osećaje kojima voli muškarca? Moralna je ona koja guši svoje emocije. Ko sam kada u sebi pogasim ljubavno drhtanje? Volim Marka a šta je ovo bilo?

Isus, Magdalena, Lilit. Magdalena: - E, moj Isuse,da ti je onih deset godina na zemlji ponovo... Isus: - Kojih deset godina? Magdalena: - Nemoj da se blesaviš. Onih deset godina kada si nestao. A nisi nestao. Bio si sve vreme sa mnom. Ja sam kurva? Ako jesam neka sam. Ova deca ne znaju mnogo o lepoti prostituisanja. Ne poroka već prostituisanja. Isus (smeje se): - Crkve su posao, vidim ja, sasvim loše uradile. Magdalena: - Meni kažeš? Ogrnule su žene staračkom etikom. Da se razumemo ti me vraćaš na zemlju da razrešim to ‘kurve’? Važi? Da naučim žene da se naročito igraju sa muškarcima kada posežu za psovkom ‘kurva’. Znaš da je to muškarcima psovka? Lilit: - Crkve su prepune staraca. Mrtve im hipofize. Testisi usahnuli. Šta oni misle o energiji i ljubavi koju više nemaju. -------------------------246


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

Ljubav prema Bogu obložiše pretnjama. Ko Boga ne voli nastradao je u paklu! To su okolnosti u kojima može ljubav da postoji? Ili cela ta parodija pretnji treba da ima vaspitni karakter. Njihovo definisanje ljubavi ne shvata ni reč respekt. Kako sa tolikom straho-mržnjom shvatiti respek- četvrtu dimenzijua tek ljubav petu ili čast šestu? Magdalena: “Nekada su se bavili i spaljivanjem u ime ljubavi prema Bogu. Šta će se desi sa Markom i Nenom?” Lilit: “Marko je od studentskih dana ‘kurva’. Da i ja malo ‘psujem’.Na fakultet došao nevin. Život je rizikovao za vaginu. Voli lepe žene. A koji muškarac ih nevoli? Sve su vagine iste energije.To je muškarcima čista ‘očna’ glupost, zabluda očiju. Zanimljivi su muškarci onog plemena u Južnoj Americi koji uopšte ne mogu da dožive erekciju ukoliko žena nema alku u nosu. Čuj, Magdalena, alku u nosu. Magdalena: - Boga mi ja bi im ga digla i sa alkom i bez alke. Lilit (nastavlja, pravi se da ne sluša Magdaleninu primedbu): “U beloj civilizaciji muškarac se nikada ne oseća ‘kurvom’. Nikako da se reše Solomonove civilizacije. Sloboda Solomona premudrog je za mnogo bogate muškarce. Žena ima, kao i čovek, sve od organa koji proizvode hemiju, kroz koju se energija prelama, što joj treba da živi. To što joj nagone, koje joj je Bog dao, religije suzbijaju je menjanje koncepcije Boga. Boga, naravno, to ne zanima. Ima pametnija posla od da pomaže ovim koji ga 'interesno ljube'. Ni jednim razumom ni 'religijom' ne možeš suzbiti ono što je Bog stvorio, u ovom slučaju nagone. Možeš ih samo potisnuti u podsvesno-nesvesno i oni će da se migolje napolje na svetlo svesti ko zna kroz koje sve mogućnosti ispoljavanja. Od lapsusa u govoru do ubistva 'na mah'. Ljudi kada se boje sami sebe boje se tvorevine koju je stvorio Bog? Ne, Bog ih je -------------------------------247


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

stvorio da mogu da ispolje bilo koju značajku njegove genijalnosti a ljudi su slobodni da ga ispoštuju a ne negiraju ga kada ispoštuju i Bog slučaj ili vlastitu slobodu izbora. I to je tvorevina genijalnosti ideje Svetog duha i svetlosne materijalizacije njegove ideje samog Boga. Naravno, da voklim svoga tvorca, više nego dete roditelja. Dete zna da je i samo svoj tvorac, što važi i za mene, samo ja u mom izboru mene uvek prepoznajem Boga. Čovek se baš mnogo ni ne trudi da Boga nađe. A da pronađe u pojavi bit koju je hteo Sveti duh još manje. Ali udaljujem se i počinjem samu sebe da ne razumevam. Preterujem sa tom vežbom mišljenja pomoću reči. Dakle... Civilizacija Cigana bi trebala belce da zainteresuje. Cigan siromašan, uz staru ženu dovede mladu, ne izbacuje iz kuće staru, i razreši svoje seksuane muke i svu volju za život dalje dobije. Sve ispočetka. Imovinu nije pokidao. Kada bi je podelio ne bi ni jedno imalo da preživi. Magdalena (nasilnički insistira na svojoj temi): - Šta će biti sa Nenom? Lilit: “Nenica će sada malo da prijateljuje sa prijateljicama. A onda će da bukne trudnoća... Vi ste,obraća se Setita Isusu, koliko vidim, “bacili na žene onu hemiju sazvežđa galaksije vrlo daleke od Mlečnog puta. Isus: - Znaš dobro da jesmo. To sve ide po uputima od energija šeste dimenzije. Pitaš peripatetičko pitanje tek da Magdalenu obavestiš? Dobro. Magdalena ne može da razume tu dimenziju. Magdalena (svađalački): - Otkuda znaš da ne bih razumela. Isus: - Čim tvrdiš da si kurva ne bi razumela. Šesta dimenzija je najbliža onome što se na zemlji zna kao čast – zaštiti sebe od drugog. To su dimenzije energije. Nisi kurva jer imaš osećaj časti. Kurva je krivina, podvala, varanja. Ti nisi hvatala -------------------------248


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

emocionalne skrivalice. Ti si iskreno volela svakog svog muškarca. Nesposobna da voliš jednog duže od dan-dva-tri. Mene si, na primer, volela tri dana. Tako ti funkcionišu žljezde sa unutrašnjim lučenjem kada si ljudsko biće. Na dan dva pa moraš ponovo. Čoveku nije dato da voli jednog. Žena je nabijena strašću nebrojano puta više nego muškarac. Da ih nismo zasuli izmaglicom iz druge galaksije samo Apsolutni zna šta bi se desilo. Magdalena: - Pusti sada Apsolutnog. Neka radi kada voli da radi. I šta kažeš? Ja nesposobna da shvatim čast, neku tamo vašu šestu dimenziju. Ja nesposobna? Sposobna sam. Volela sam tebe i znala sam da nešto nisi uredu svih deset godina. Isus: - Nisi ni znala koji sam bio. Magdalena: - Znala sam, znala. Volela sam te i mogla sam da ostanem samo sa tobom. Ali sam se pravila luda jer si se ti pravio lud. I, što je najvažnije, plaćao si me. A onda ‘ko nije grešan neka se baci kamenom na ovu ženu’. Ni ti ne bi mogao baciti kamen na ‘tu ženu'. Isus (vidno raspoložen): - Ahaa. Magdalena: - Dobro, pustimo sada to. Proglasiti ljubav za greh? Pa to može samo nečovek. Kada se ljubav probudi tvrditi da se probudio greh? Niste nam to vi Ananuci uradili. To smo mi sami sebi natovarili na vrat. Vlasništvo, vlasništvo – e nisam bila ničije vlasništvo. Birala sam ljubavnike. Oni su uživali u meni – pokatkad i ja u njima. Hoće li i Nena tako? Šime: - Neće. Ostala je u drugom stanju sa Markom. Marko je ponovo u moralnoj ‘komi’. Kao nekad sa Draganom. Kune me, i proklinje (smeje se Šime). Neće imati snage da uradi test i otići će u Indiju, u budiste. Magdalena: - A on je moj rod. Nena je, dakle, Marku priznala da ju je Miloš ‘uspešno’ silovao? -------------------------------249


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

Isus: - Da, rekla mu je. Ponovo je insistirala na distanciranju od svih muškaraca. Marka je baš slomila. Kada je video da je u drugom stanju pobegao je u Indiju. Nena će otići u Indiju da mu kaže da je rodila kćerku Ines i da je Ines njegova. Po testu nije Miloševa, već njegova. Miloš je insistirao da se uradi test. Nena je pristala na test. Marka nije bilo da sa njim uradi test. Marko, verovatno, ne bi ni pristao. Stavila je Milošu do znanja da test radi samo zato jer dete mora da zna ko je tata-začetnik, inače, siledžije je ne zanimaju ni ako on bude otac. I reći će: - Ovo dete ne rađam očevima, već da podarim još jedan život, kada mi je to dato u ‘ovim’ godinama'. Nena će naći Marka u zadnji čas pred umiranje tako da smo obe duše uzneli za njihova života. Vraćamo ih u istom vremenu na zemlju sa potpunim sećanjem. Imaju slobodu, kao i ti Magdalena u trenutku uznošenja, prolaza kroz treću i četvrtu dimenziju. Znaš za san Marka kada ga je Nena našla u Indiji?

Magdalena: - Znam da je rekao, Šime meni reče, u jednoj svojoj molitvi u Indiji: 'Daj mi Bože da nema više'. Ispričaj mi, šta je bilo kada ga je Nena našla u Indiji, a ja ću da te gledam dok pričaš. Isus: - Marko leži na asuri u kolibi uz neku muljevitu reku, Polusvestan je. Ne spava ali budan, u groznici, sanja kako su on i Nena ostarili i kako je on posećuje negde 2033.godine u Beogradu.

Marko i Nena, 2033.godina. 27. novembar. Sedimo ja i moja prijateljica Nena u njenom samačkom stanu od pet soba. Gledamo sa desetog sprata kako sneg -------------------------250


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

pada, pijemo vreo čaj i slušamo Adamo-a kako peva 'Sneg pada'. Ona: - Ovo si prvi put slušao u svojoj studentskoj sobi 1963.godine. Ja sam se tada rodila. Uvek si bio od mene stariji. Mora ona da je mlađa. Ćutimo. Vodimo svoje razgovore u sebi. Više nema šta novoga da čujemo jedan od drugog. Odlučim da nešto kažem, njoj, mlađoj. Slušam sebe kako govorim: „Mogla bi da skineš gaćice.“ Ona ne brza sa odgovorom. Znam da će nešto da slaže. Voli da laže. Žensko je to. I na kraju reče: „Ne pada mi na pamet.“ Laže. Pada joj na pamet. Ne kao nekad svake dve sekunde, ali pada joj na pamet. Ćutim. Znam da će prva progovoriti kad tad. Voli da govori a ja volim da je slušam. Još uvek. Još deset života bih mogao da je slušam. „Nisam luda pa da se prehladim.“ Eto, rekoh ja. Zna i istinu da kaže. Idem i ja da kažem istinu. Polako ću sa odgovorom. Srčem gutljaj vrelog čaja i kažem: Ja:„U pravu si. Kako stvari stoje to bi bilo za očekivati.“ Ona ćuti. Onda će užurbano da ustajeee i pita: Ona:- Šta je za očekivati? Ne čeka moj odgovor i postavlja drugo pitanje: „ - Da nam donesem dva amara? Moje odgovore ona zna napamet Odlazi i donosi dva amara. Kucamo se lepim čašama, uvek je volela lepe čaše. Otpijamo po gutljaj, dva. Gledamo kako sneg pada. Ja: - Da ponovim pitanje? Ona: - Koje pitanje? Popismo Amaro. Ona: - Da skuvam dve kafe? Odlazi da skuva dve kafe. Ne čeka moj odgovor. Nikada nije čekala moj odgovor. Zato sam je voleo. Nikada nije čekala -------------------------------251


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

moj odgovor i nepogrešivo je znala šta hoću.

Predana ljubav, eto, bila je to 'predana ljubav', ljubav koja se predala sudbini. Voliš sudbinu i zahvalan si joj što je bila takva kakva je bila a tvoj unutrašnji život svih poklona, koje ti je Bog darivao, ne bi poremetila ni da je bila gora ni da je bila bolja. Volim svoju sudbinu sa osmehom onih koji se dobro znaju.

Mesec dana kasnije Nena gleda Marka u groznici kako se trese i znoji. Seda pored njega. Stavlja mu ruku na grudi. Marko otvara oči. Marko: - O, to si ti. Ala si se podmaladila. Nena: - Da, baš sam se podmladila. Skoro kao i ti. Nena mu stavi glavu na oznojane prsi i zaplače. On je miluje po kosi. Marko: - Čega si se sada setila? Nena: - Dala sam tvoju knjigu Kraljevi ulice da se štampa. Božanska osećanja lepote konačnog čoveka. Način stvaranja beskonačnog Boga. Marko: - Žao mi je što nikada nismo vežbali, Ti i ja, emocionalni govor, koji je potpuno zakržljao, a dat je ljudima. Nena: - Reci, da sada malo vežbamo. Marko: - Marko, ležaj, Nena, ruka, srce, Isus. Nena: - Marko leži na nekakvom ležaju teško bolestan. Nena ga drhtavom rukom drži za srce. Isus je u nedoumici šta sa nama. Marko: - Vidiš ... pet reči ... koliko neprimećenih emocija nestaju kada ih uokviriš ... kada me voliš nema se šta objašnjavati. Moramo se predstavama emocija dodirivati jer nam je rep, gde je taj sistem bio smešten, zakržljao. Nena: - Marko, Nena. -------------------------252


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

Marko: - Ljubav, večnost. Uhvatše se za ruke i u tom trenutku Mefisto im uznese duše u četvrtu dimenziju.

Lilit, Mefistofeles i Isus, Razgovor o gluposti Mefistofeles: - Bog se smeje ljudskoj gluposti. Žene su tvorci gluposti. Glupost su Sekina i Lilit izvukle iz karakteristika žene koju je Bog Lilit dao i učiniše žene moćnima u gluposti. Isus: - I tada, Adamovi potomčići, iz transa strasti ljubavi, smisliše 'satanizam'. Njihova razumevanja gluposti, kao najviše pameti za sudbinu još neoformljenih žena u devojčicama, postadoše zla i opaka. Proglasiše Mefistovo prisustvo, u vlastitim priviđenjima, koje od njih traže ljudske žrtve. I Mefisto je, u dokumentu Starog zaveta, bio previše paganin kao i Isus što je bio previše Jevrejin. Mefisto: - Žrtvuju devojčice, za Varpurgijsku noć, noć između 30.aprila i prvog maja. Nije dovoljna glupost pagana što su životinje žrtvovali svojim bogovima već se mora ljudsko biće. To je znatno pomerilo stvaranje energije ljubavi. Čast i respekt ne pojavljuje se, u svoj toj poremećenoj strasti, ni na tren. Lilit: - Glupost ima predivnu svrhu. Štiti od preterane 'pameti' muškog partnera koji diže ruke od objašnjavanja sebe ženi koja je 'glupava' za shvatiti takvu 'veličinu' kao što je on. Ženska je glupost, koju smo nas dve izdvojile, vrlo prizemna. Sva nevina glupavost dece je na majkama. Majka se, kada priča bajke detetu, diže na nivo mašte 'glupe' bajke bez koje dete teško ide u svet ljubavu, časti i poštovanja.

Magdalena i Isus Magdalena: “Gde su trenutno Nena i Marko? -------------------------------253


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

Isus: - U Rimu. Pokušavaju da se približe Isidori i maloj Sari. Isidoru ćemo uzneti kada joj dođe vreme a njen muž-pisac će je nadživeti. Kada ga reinakrniramo Isidora će ga naći. Tada neće biti lezbijka i drugi život njegov će živeti nerazdvojeni pa ćemo ga uzneti tek tada. Isidora, eto, u ovom momentu je već besmrtni Anuk i ima energije da može da se transformiše u svoje najbolje žensko pojavljivanje. Hoćeš još priče, Magdalena? Magdalena: - Ne hvala, ‘prvi među jednakima'! Idemo da radimo.

Sekina, Isus Sekina: - Magdalenom ću ja upravljati kao da je ona ja. Isus: - To je tvoja odluka. Sekina: - Moja i Apsolutnog. Isus: - Dobro. Ne bih dovodio u pitanje ni da je samo tvoja odluka. Pitao sam tek da bih zno da li je Apsolutni zainteresovan za naš deo sveta. Sekina (smeši se): - Napraviću vam mesta da uživate jedno u drugom kad ste se već zaljubili u ljude. Isus: - Hvala. Sekina: - Nemoj mnogo zahvaljivati. Žensko je ona. Mučićete te ljubomora i skrivaćeš se, od jeda, po dimenzija a ona će te tražiti, ostavljati i nalaziti. Ne zaboravi da je ljudima‘respekt’ prilično maglovita emocija. Ona ne može sebe da zaboravi kao ženu. Žene izvanredne lepote, koje sebe daju na dar velikom broju mškaraca, što univerzum i Bog visoko cene, ni kada su Ananuci, ne mogu da zaborave da su žene. Isus: - Zato si im uvela tačan broj jajnih ćelija pa kada svoje jajne ćelije nadžive ne nadživljuju ih kao drugi pol već treći pol. Sekina: - Dobila sam treći pol baš tako. Klimaksom.Te žene -------------------------254


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

koje imaju a nemaju pičku su kao muškarci koji nemaju muda. Čangrizavi su ali solidni proizvođači energije za Boga i njegov projekat svetova beskrajnog broja dimenzija. Isus: - Zanimljive su žene u klimaksu. Gotovo da su ponosne što su izgubile moć rađanja, što im ne treba muškarac kao muškarac. Sekina: - Samopoštovanje ugnjetene se oslobodilo. Slobodne su, ne jer nemaju šta više da izgube, već zato što sam im ja nedostatak proglasila za zaslugu da jedan deo svoga života žive a da ne moraju sa njim kako muško hoće. Isus: - O muškarcima nisu vodila računa šta će kada trći pol pokrije zemaljsku kuglu? Sekina: - Neka uvedu profesiju, kojom se tvoja Magdalena bavila, u časne profesije. Prostitutka je časna žena. Ti to najbolje znaš. Nisi se baš potrudio da ti ime Marije iz Magdale bude simbol časti. Isus: - Nisam a trebao bih. Nije mi bio čas za to.

Bog, Lilit i Mefistofeles Bog: - Imaš li ideju kako ljudi da traže po svom unutrašnjem duhu sve što jeste u realnosti? I više od realnosti je u unutrašnjoj energiji omotača. Mefistofeles: Sa gledišta proticanja njihovog vremena istorija im se dešava sporo. Sa našeg aspekta sve ide po tvoj ideji da se iznad događanja duhovnog dešava po principu dijaletike evolucije slučaja. Suviše su ljudi religiozni i sujeverni. Nemaju dovoljno vere u ono što vide unutar sebe. Veru su im doveli u sumnju kada se razno razno šarlatanstvo pojavi. Ali to mora tako jer dva istog ne možeš ni ti stvoriti. Sve je statistički u okvirima koji su predvidljivi. Ne dovode u pitanje namenu farme. Bog (obraća se Lilit): - Ja sam stvorio tebe. Adama sam stvo-------------------------------255


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

rio po svom unutrašnjem liku. Čovek treba da oblikuje svoju ženu po svom unutrašnjem biću a ne obratno. Šta si to učinila Evi? Lilit: „Ništa. Tako treba da se zbiva taj sukob između žene i čoveka. To je tvoja ideja. Adama si stvorio, kako kažeš, po svojoj unutrašnjoj strukturi. Mene, ženu, nisi mogao tako stvoriti. Nemaš 'ženu' u sebi drugačije sem kao želju. Stvorio si me po svojoj mašti. I lepu si me stvorio. Adam ima želju prema ženi kao i ti. Zato si me i stvorio. Adam je mnogo popustljiv prema Evi jer mu je mnogo stalo do ženskog dela tela na kome žena uglavnom sedi. Grejao bi se u ženi. Preterano energije ima Adam i malo malo tera Evicu da legne ili da se naginje. Ne dozvoljava joj da sedne. Morao bi da stvara, ne kao i ti, ali prema svojim mogućnostima, i u stvaranju da troši energije. I da ne folira sa umetnostima, leptirićima i slušanjem cvrkuta ptica i poj stihova. Bog: - Hmm. Lilit: - Žena čuva čast svoje slobodne volje od koga? Od slabog muškarca. Antigona, bila sam tamo, lično je jaka kao stena. Jaka žena štiti brata kriminalca. Čak ni Kreont ne ispoljava ličnu snagu. I Eva, kao i Antigona, je jaka žena. Jača. I tamo sam bila. Ona je iskušavala Adama. Nije htela da on bude slab. Htela je da joj se on suprotstavi. Da bude jak. Da ga ona poštuje i sluša. A ne da on sluša nju. Mora da je poštuje, voli i čuva njenu čast kao svoju. Ne da mu ona komanduje. Njoj ne treba ta vrsta poštovanja. Njoj treba poštovanje njene lepote. Međutim, šta se desi. On pogreši i nema Evici kud. Voli ga, poštovanje malo zastalo, čast pomerena. I tako, na toj promašenoj emociji, je počelo sa farmom. Ne ide Jovan Krstitelj za Evom, samo zato, jer je voli. Ne, uredu, voli je. Ali je poš-------------------------256


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

tuje. Mnogo je poštuje. On će za njom ići do vremena Armagedona jer je poštuje. Iz ljubavi vlasništvo se nikako ne može poništiti do kraja. Mefisto: - Hmm. Lilit: - Hmmčite vas dvojica koliko hoćete, Ženi ćemo, Sekina i ja, otvoriti još snage da bude još jača. A čovek? Neka pije i neka se pričešćuje. Žene će ih menjati kao svoje gaćice. Svako jutro druge. Žena mora da bude jaka a muškarac jači. Nikako ne bi smelo da se desi da je slabiji. Bog se smeje. Mefisto se češe po glavi.

Lilit, Sekina, Isus, Magdalena, Halida, Hamdija Planeta u sazvežđu nekoliko milona svetlosnih godina od zemlje. Kada imaju dovoljno energije Ananucima nije problem da pređu bilo koji put trenutnom brzinom. Isus: „Ovo je planeta, sa našeg gledišta, uz odstupanja koja moraju da budu, identična Zemlji. Oko svoje ose, ova planeta, se okreće dva puta brže a oko svog sunca četiri puta brže. Veća je putanja ali planeta zbog velike brzine pređe punu putanju za isti broj dana kao i zemlja svoje kruženje oko svoga sunca. Dan i noć traju po šest sati a godina ima 730 dana i 730 noći. Ljudski vek traje u proseku je 30. godina. Lilit: - Manje više sve je isto. Sekina: - Da, isto i od onog trenutka kada počnemo da se transformišemo u njihova tela. Isus:- Snaći ćete se. Ja moram u Tamnu materiju. Zvao me je Sveti duh. Vraćam se odmah pa idemo na planetu ka kojoj smo se uputili. Magdalena: - Ovo mi sumnjivo. Isus: - Nemaš dovoljno energije da stigneš do cilja. Ni Sekina -------------------------------257


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

nema. Lilit ti, ako hoćeš, idi, sama dalje. Ostavi tamo duše pa se vrati ovamo. Mada imaš i veliki posao da duše rasporediš. Ja ću se vratiti po njih dve dok Magdalena kaže keks'. Magdalena: - Keks. Isus: - Ne tako brzo. Odmah se vraćam. Sekina: - Koliko je to 'odmah' vremena ovih ljudi ovde? Isus: - Ti moraš ostati nedelju dana a Magdalena njihovih godinu dana. Magdalena: Ja kada te zovnem ti trenutno dolaziš? Isus: - Da. Ali ne zovi me uzalud. Magdalena: - A šta sam i krenula na ovu daljinu. Imam li energije za nazad? Isus se osmehne i nestade. Lilit: - Nemaš. Za nazad možeš sa njim ali na planetu na koju idemo moraš imati svoje energije. Nedovoljno želiš da posetiš nepoznato. Magdalena se protrese i pretvori se u planetarno ljudsko biće. Magdalena: - Dragiii. Isus se pojavi u obliku ljudskog bića planete. Poljubiše se po pravilima zaljubljenih na Zemlji i, ovaj put, on ode svojim putem a Magdalena ostade u obliku žene Planete. Magdalena: - Sve je isto samo brže mislim. Hvata me vrtoglavica od misli i emocija. Lilit i Sekina se pretvoriše u lepe devojke Planete, Magdalena ih uhvati ispod ruku i krenuše u osvetljeni grad. Prilazi im žena Planete. Lepa od glave do pete. Širokih oblih bokova. Svilena haljina prijanja uz obline i čini ih erotski izazovnijim nego bilo šta na Zemlji. Žena sa planete hvata Sekinu za slobodmu ruku. Magdalena je gleda. Halida: - Sekina, dobro došla. Moje ime je Halida. Ja sam -------------------------258


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

'božje prisustvo na Planeti'. Bog mi je rekao da ćeš me tražiti ako uspeš da dođeš. Lilit tebe znam a Magdalenu je njen 'dragi' doveo da napravimo veću gužvu ovde. Pozdravljam te Magdalena. Magdalena: - Pozdrav i Tebi. Kakvi su muškarci ovde? Halida: - Meki kao Adam. Ne znaju da misle zlo. Magdalena: - Seks je, ako noć traje samo šest sati, brzinski? Halida: - Nije. Manje ih je brojčano ali duže traju. Jedno uživanje ide na celu noć. Nekad uhvati i dan. Nismo promiskuitetni. Nemamo tu reč u pojmovniku. Ne možemo biti 'emocionalne kurve'. Kada smo sa jednim čovekom ne maštamo o drugom. Ne osećamo ljubomoru. Svi smo sa svima vezani. Osećamo jedno drugo i stiskamo se jedno s drugim čim neko posustaje u volji da živi. Ako je neko zaljubljen doleće mu osoba u koju je zaljubljen. Svi smo hetero seksualne orjentacije. Ne puštamo da iko posrne akamoli da padne u melankoliju. Ljubav je gotovo dimenzionirana kao u svetu pete dimenzije. Magdalena: - Raj? Sekina: - Kažeš doleće. Kako doleće? Kao energija? Halida: - Ne. Tehnologija, nauka, umetnost nam je mnogo razvijenija nego kod vas što je. Kraće živimo ali brzinama kojima se krećemo proživimo više od vas. Duše koje ste nam doneli Isus je predao svom sinhronom sebi, Ananuku, mutatis mutandis, istovremenom. Lilit: - ako ideš dalje sama možeš enrgije duša da uzmeš. Ulazimo u grad. Halida razgovara sa prizemnim taksistom, ulazimo u taksi i krećemo u hotel gde nam je Halida rezervisala trosoban apartman.

Lilit uzima upravljač sobe i podešava položaj sobe. Hotel je građen sa bočnim staklenim liftovima i ugrađen na vertikalnoj -------------------------------259


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

kugličnoj osovini na kojoj može da se okreće dva puta, ili manje puta, oko sebe u toku dana ili noći. Može i da miruje. Sve funkcioniše na solarnoj energiji a korektori su smešteni iznad atmosfere.

Hamdija (pretstavlja ga skupu Halida): „Ja sam Hamdija. Drago mi je. Video sam vas na zemlji (govori Magdaleni).“ Magdalena: I niste mi prišli? Ili jeste? Hamdija: „Jesam. Prilazio sam vam. Skinuo sam oznake po kojima biste me prepoznali. Nisam bio baš slavan u udvaranju. Lilit: - Bio si kao Ananuk? Hamdija: - Ne. Bio sam u istraživačkoj ekipi koja je došla kosmučkim brodom. Brzo smo otišli i susret odložili na ovakav početak. Ima mnogo negativne energije u kriminalaca. Gotovo su svi ljudi na zemlji kriminalizovani, puni mržnje, nacionalne, verske netrpeljovosti, međudržavne, rasne ... Bog i Sveti duh su doneli odluku da nam kriminalnost donesete ovamo, svedenu tek na sećanje energetskog omotača, pa da vidimo šta ćemo mi isprogramirati a šta prepustiti slučaju. Lilit: - Dopunjavamo odluku. Mi ostajemo dovoljno dugo da vam ostavimo decu koju ćemo, Sekina i ja, imati sa vama. Magdalenu je Isus doveo ovamo da brže rodi. Magdalena: - Ja sam u drugom stanju? Sekina: - Od juče. Zna Isus šta radi. Samo te pušta da misliš da ti odlučuješ. Magdalena: - A ako poželim da nekog ovdašnjeg 'naprednog' kresnem?“ Sekina: - On će se pretvoriti u njega pa ćeš biti sa njim. Kao i na zemlji. Nikada nisi bila sa drugim do sa Isusom. On je -------------------------260


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

sebe ucrtavao u lik iz tvoje mašte. Isus (iz daljine, smeje se): - Sekina, tumačiš Magdaleni njene porodične probleme. Lilit: - Svi smo mi jedna porodica, svi znamo sve. Energije ljubavi su nam potrebne. Strašno je kada je neko nesposoban da voli.

Halida i Hamdija Halida i Hamdija odlaze i razgovaraju. Halida: - Mislim da je osnovni problem Zemljana, to smo videli kada smo ih posetili, da su mnogo tmurni. Nedovoljno se raduju životu. Hamdija: - Stalno ratuju. Građanski ratovi su im najkorisniji za kriminalizovanje dece za sve ostalo živa propast. Halida:- Smisao za humor im je retklost. Doživljavaju Boga kao 'ono što jeste' od najveće opasnosti i pretnje. Ne smeju da ga 'uzalud' pomene. Ko ih je tome učio i naučio? Hamdija: „Bog voli da se smeje. Sam sebi se smeje kod odstupanja prilikom stvaranja. Pravi duhovite kombinacije lepote. Sveti duh ne može da se zaustavi o u radu kada shvati duhovitost dela Boga koje je sam udahnuo. Vrlo je svestan uloge Lilit. U njoj je osnovno osećanje poklonjenje beskrajnom. Ljubav prema takvom stvaraocu, kao što je Bog, nemoguće je dovesti u pitanje nekom drugom ljubavlju. Došli su nam u posetu pet prvih 'božijih slugu'. U odnosu Sveti duh – Bog, jedan drugog služe. Učenje Isusa Hrista i apostola, da se bude ponizan, ni sami nisu shvatili da im je to Bog dao iz svoga odnosa sa Svetim duhom. Poniznost, pred onim kome se klanjaš zbog njegova umeća stvaranja nije samoponižavanje već uzdizanje na nivo toga kome se klanjaš. Halida: - Ako Lilit ostane i Bog će nam doći ovoga puta. Ako -------------------------------261


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

već nije stigao i pravi neki cirkus sa gostima. Hoće on to. Naravno, nikada nikoga ne vređa. Samo stvara atmosferu lakšeg navikavanja jednog na drugog u sasvim novim okolnostima. Mefistofeles Sekinin je već tu. Videla sam ga. Čeka da Sekina iz kataloga naših muškaraca izabere jednog pa da se u taj lik pretvori ili da joj ignoriše izbor pa da joj dođe po svom izboru, kakav jeste sam sebi najlepši. Njegova igra da joj nametne ono što on misli da je njegovo najbolje za nju. Ona to poštuje i prihvata njegov ukus. Nikada nije odbila drugog od onog koji je ona zamislila i poželela. Ona sebe ne transformiše drugačije no na način kako ju je on stvorio. Tako je sa Lilit. Bog dođe po njenoj mašti ali ona je, za njega, uvek ono što je on želeo da ona bude.

Sekina, Mefistofeles, Lilit, Čovek iz mašte Lilit, Magdalena, mladić Lilit uzima katalog muškaraca trenutno slobodnih. Lilit (Sekini): - Biraj jednog muškarca i javi agenciji hotela njegov kataloški broj. Magdalena: - Nećeš valda. Još se nismo ni raspremile? Sekina (Magdaleni). „Izaberi mi ti. Idem ja u svoje odaje da se pripremim.

Magdalena izabere muškarca pod brojem 666 i javi agenciji da pozovu čoveka. Nakon izvesnog vremena 'čovek' se pojavljuje. Mefistofeles (ulazi, prihvata Magdaleninu pruženu ruku, poljubi je): „- ‘Anšante’, Mefistofeles na usluzi. Magdalena ga gleda. Zna čoveka. Nije onaj sa slike. Magdalena: - Ala je svet mali. Izlazi Sekina, grli i ljubi Mefistofelesa (koji se pretvara u onog sa slike) i uvlači ga u sobu. -------------------------262


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

Sekina: - Koliko to tebi vremena treba da dođeš. Treba da izludim od želje u ovim njihovim uskim ženskim telima? Magdalena: - Ovo je bio glavom Mefistofeles opasni. Lilit: - Ono što je Isus tebi to je Mefistofeles Sekini. Oni su par od nastanka ideje Boga o ljudima i Ananucima. Mefitofeles je stvorio Sekinu 'božje prisustvo na zemlji' kao ženu za sebe. Kao što je mene Bog stvorio sebi za ženu. Magdalena: - Ti nikada nisi bila sa drugim muškarcem do sa Bogom? Lilit: - Ne, nikada nisam bila sa Bogom. Bog se transformiše u muškarca moje mašte i ja budem sa likom iz svoje mašte. Magdalena: - I sa tim likom 'iz mašte'rađaš decu? Lilit: „Da. Imamo, ja i moji lepotani iz mašte, vrlo mnogo dece. Svu decu sam rađala na ovoj i sličnim planetama. Trudnoća traje dva meseca. Magdalena:- Samo sam ja načisto od ljudi? Lilit: - Nisi. Tebe je Isus stvorio. Ženu za sebe. Čim si odrasla – odrastali ste istovremeno – on ti se pokazao u snu, u svom liku koji je urezao umetnicima u svest. Ti si zavolela taj lik kao i sve monahinje zemlje što su ga zavolele, na platonski način. Voliš da ga imaš u svojoj mašti, gledaš, čuješ. Sara, tvoja kćerka, kao i sva moja deca što su deca mojih likova iz mašte a ne Boga, tako ni ona nije kćerka Isusa već lika koji je u tvojoj mašti i u koji se Isus transformiše. Magdalena (ironično): - Komplikovano za shvatiti. Lilit: - Bog je ljudima stvorio spajanje žene i čoveka sa toliko lepote zadovoljstava u dodiru dva tela i jednom jednostavnom činu penetracije žene da ništa u kosmosu nije tome identično po lepoti. I sve što postoji, a ima, barem delimično, svest o sebi, vraća se tom odnosu kao suštinskom u svom postojanju. Magdalena: - Nije komplikovano samo mi je nejasno kako mi -------------------------------263


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

sve to nije palo na pamet. Sve do malopre, ovde Bogu iza leđa, dok nisam videla Mefistofelesa sa Sekinom. Lilit: - Zato što je sve to nebitno. Bitno je stvaralaštvo Boga i Svetog duha. I onog što mi uradimo od njih i za njih. Naša ljubav im je nenadoknadiva emocija i njihova ljubav prema nama. Magdalena: - Čovek je vezan za ženu na vrlo sličan način. Lilit :- Nisam sigurna da je na naš način već na način Adama i Eve. Magdalena: - Ima li Sveti duh ženu? Lilit: - Evo ga. Magdalena: - Ko? Lilit: - ‘Čovek moje mašte’. Neko kuca na vrata. Nakon dozvole iznutra ulazi 'čovek iz mašte Lilit'. Zagrli Lilit. Lilit (Magdaleni): - 'Čovek iz moje mašte'. Magdalena mu pruža ruka 'na poljubac'. 'Čovek iz mašte Lilit' poljubi Magdaleni ruku. Magdalena ga zagleda.

Čovek iz mašte Lilit (Magdaleni): - Sveti duh ima ženu u tamnoj materiji. Ona me je zvala da dođem i lično prisustvujem ideji Svetog duha, koju je upravo shvatio i koju bih ja trebao svetlošću materijalizovati van sveta Tame. Njegova žena mu je više nego Muza. Kao i vas dve nama. Šta bi Isus (smeje se) bez mašte njegove Magdalene o prostituisanju.

Magdalena se sprema da prigovori. Misao joj se sapliće. Sama je sebi smešna u neveštini ove igre. 'Čovek iz mašte Lilit' je čeka da smisli ideju. Bog se smeje kada vidi kako ljudi misle. Ni Ananuci nisu mnogo daleko odmakli od ljudi kada se drže mišljenja pomoću reči. -------------------------264


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

Reči misao odvuku na stranu koju govornik nije ni sanjao da postoji. Umesto da nešto kaže Magdalena počne, onim svojim lepim zvonkim smehom, da se smeje. Istrčava Sekina, poluodevena. Ozbiljna u svom humoru situacije .Kao da je Agelast (čovek koji ne zna da se smeje). Sekina: - Čula sam ti smeh. Izađoh, da te vidim. Volim da te vidim nasmejanog. Mefistofeles proviruje na vratima i navlači neku haljinu. Čovek iz mašte Lilit: - Sekina, budeš li tako gola izlazila pred mene kada sam čovek tačno će te Lilit okovati. Mahne Mefistofelesu, smeje se. Lilit (Sekini): - Apsolutni obožava da stvara iz humora. Namerno je čekao da ti se Mefisto uvuče u kožu pa da se pojavi. Ali da ću te okovati okovaću te. Pa ti vekuj svoju večnost okovana. Mefisto neka počne da se vežba da bude orao. Trebaće mu da dođe do tebe da ti pravi društvo.

Čovek iz mašte Lilit: - Imaju lepu muziku ovde u baru. Predlažem Lilit da naše goste izvedemo večeras na večeru u salu sa podijumom za igru. Lilit: - Mefisto bira muziku, Sekina. Da vidim da li mu se ukus promenio. Magdalena: - Ja neću ići. Nemam partnera. Mifistofeles: - Naći ćemo nekog ako ti ne uspeš sama sebi ikog da nabaciš.

Bar. Sto za šestoro. Muzika za 'stisnuti' ples. Parovi odlaze na podijum za igru. Magdalena sedi sama. Prilazi joj jedan prelep mladić. Podosta mlađi od nje. Mladić: - Jeste li za igru, molim. Magdalena ga gleda. Krivi usne i gleda ga ispod pogleda. Magdalena: - Brzi ste mladiću. Sedite malo sa nama. -------------------------------265


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

Naliva mu čašu vina. I njemu i sebi. Magdalena: - Koliko imate godina? Mladić: - Deset. Magdalena ga prodire pogledom. Pokušava da izračuna koliko je to godina u Zemaljskim godinama... Završava se igra. Počinje muzika za nešto brže pokrete Oba para se vraćaju za sto. Svi se prave kao da ne vide mladića. Magdalena: - Ovo je... Mefisto (prekida Magdalenu): „Da vam ispričam priču o Adamu i Evi? Lilit: - Ajde.

Priča Mefistofelesa „Napravi Jovan Krstitelj Adamu Evu i ode Adam, sve trčeći, sa Evom u spavaću sobu. Ujutro Adam se proteže i Bog ga pita: Kako je Adame? Adam: - Odlično. Nego da te pitam. Možeš li da mi od svih rebara napravaiš po jednu ženu? Bog: - Verovatno može. Videću sa Jovanom. Posle nekoliko nedelja Bog ponovo navrati, pita: Kako je Adame? Adam: - Odlično. Nego da te pitam. Možeš li da mi vratiš ono moje rebro?

Epilog koji to nije Magdalena: -Čista ribarska priča i prepričavanje. Da ja vama ispričam nešto o Isusu. Može? Svi (oduševljeni): - Može. Magdalena: - Samo prvo da proverim nešto... Dragiii. Mladić pored nje se uzvrpolji: - Jesam li ti rekao da me ne -------------------------266


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

zoveš uzalud? Mladić poprima izgled Isusa. Magdalena: - Mene ćeš da nadlukaviš?

Svi se smeju. Čovek iz mašte Lilit (Lilit): - Dobro sam vas stvorio. Ulepšali ste igru stvaranja.

Lilit i Čovek iz mašte Lilit Prostran bračni krevet. Dvoje ljudi, puni pažnje jedno prema drugome, nakon ljubavnog fizičkog kontakta čoveka i žene, razgovaraju. Čovek iz mašte Lilit: - Spakovala si dušu reinkarniranog Dostojevskog. Lilit: - Sada je mali Arapin u Siriji. U komi je od zalutalog metka. Vraćam ga kroz dve godine. Mali Arapin će biti toliko u komi. Kada izađe iz kome vratiću mu dušu – dušu Dostojevskog. Čovek iz mašte Lilit: - Da mi objasni neke strasti duha. Došlo je do kombinacije o kojoj nisam razmišljao. Razgovaraću sa njim ovde, sada. Lilit: - Dobro. On mnogo pamti i može da vrati dešeno na svetlo svesti kada hoće. Hoću li videti Svetog duha i Nikolu Teslu? Čovek iz mašte Lilit: - Sveti duh će te možda naći. Nikola Tesla će te dočekati na odredištu kuda ideš. Lilit: - Kako su njih dvojica? Čovek iz mašte Lilit: - Prelepi su. Nikola nikako da se zaljubio u ženu koju je Sveti duh stvorio sebi za druženje, u Tamnoj materiji. Ona se baš trudi da zavede Nikolu. Nikola je svo vreme u tamnoj materiji i stvara li stvara. Neće da napušta Tamnu materiju sem izuzetno kao sada kada je odlučio tebe -------------------------------267


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

da upozna. Ona se u njegovom prisustvu transformiše u nesuđenu mu devojku iz njegovog Smiljana, te Saru Bernar i još po neke žene. On se transformiše u sebe kao Nikolu, smeje se i govori joj da su strasti duha neuporedivo jače od strasti tela i da pokuša da ode dalje i pronađe žene iz njegovog okruženja kada je bio Pitagora... Možda se, Lilt, u tebe zaljubi? Lilit: - Što se mene tiče ja bih vas mogla obojicu voleti. Ali mislim da i on mora sebi, po svom umu, ženu stvoriti. Čovek iz mašte Lilit: - Mogao bi. Kaže mi i da hoće. Zato te i čeka, da te vidi ... da vidi orginal.

Bog, Turgenjev, Gogolj, Dostojevski i ostali iz božje ekipe

Bog, kao energija, oseća trojicu pisaca podrhtavanjem talasa, toplinom i stalnim prožimanjima energija. Hol hotela. Dostojevski je likom iz perioda kada je završio sa pisanjem 'Kockara'. Upoznao je poslednju ženu, stenodaktilografkinju kod pisanja Kockara, koja mu rodi četvoro dece. Nalaze se u foajeu, njemu nepoznatog, hotela sa kockarnicom. Sedi u ugodnom trosedu pored Turgenjeva. Ošamućen, pretura po džepovima tražeći novac. Nema novca. Gleda Turgenjeva, prepoznaje ga. Ne usuđuje se da ga pita gde se nalaze. Ne zna u kakvom su odnosu. Fjodor (priseća se) kao kroz memlu pijanstva, kada se konjak pije kao votka, reči Turgenjeva: - Da bismo pisali kao Dostojevski moramo prvo otići na katorgu u Sibir. Ne može se spoznati duša robijaša bez da se robija. Turgenjev: - Kako ide sa zaljubljivanjem, Fjodore? Videh da vas kocka ne ide, baš. Opet ste sve izgubili. Fjodor: - Izgubio? Kod mene pravilo 'Ko ima sreće u ljubavi -------------------------268


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

taj nema u kocki' ne važi. Ja nemam sreće ni tamo ni tamo. U ljubavi mi obavezno sleduje patnja. Ili me ljubav hoće samo ja promašujem ženu? Biće da je tako. Previše emocija a premalo matematike. Osmoza- žena i ja - nije baš u nekom izgledu. Oteram od sebe zaljubljene žene u mene. Napadnu Puškina ja ga branim one ostave Puškina i napadnu mene. Eee, to mogu samo ja, idiot. Šta me briga za Puškina kada su žene u pitanju. Turgenjev: - Da kocka ne ide to je očiglednije. Ljubav nije laka za raspoznavanje. Možda su Sonja i Sofia htele da vas nerviraju jer su znale da ste slab i da ćete se vratiti. Gogolj: - Gospodo, gde se mi sada nalazimo? Dostojevski i Turgenjev gledaju Gogolja. Nisu ga do sada zapazili jer nije ni bio tu. Vide da Gogolj nije sav svoj. Kao obično, tek delom. Prvi se snašao Turgenjev. Turgenjev (Gogolju): - Kako se zovete? Jeste li vi pisac? Gogolj: -Ne znam. Da li vi, možda, znate ko sam? Turgenjev (istom): - Ne znam ko ste. Ali ako ste dramaturg, a mislim da jeste, Fjodor ima priču za vas: “Ima jedan ‘dobar’ čovek koji je njegovoj prijateljici rekao šta se govori. Nju baš briga šta se govori ali odluči da nema prošlost. Ima decu i unuke ali, od tog trenutka nema prošlost. Ta prošlost, koju nema, je guta kao anakonda. Dostojevski (načisto u kakvom je odnosu sa Turgenjevom), poštuje Gogolja: -Tu priču “Dobar čovek” povezujem sa ženom koja je živela sa čovekom, rodila dvoje dece, napravila kuću, počeli da zidaju novu na selu. Nisu žurili sa venčanjem. Ima vremena. On umre. Iz Italije se pojavi žena mu, venčana, papirna, koja nije bila u tom kraju znana i dva sina, takođe neznana. Izbaciše tatinu nevenčanu sa dvoje male dece. Braća njene dece, ‘dobri’ ljudi, ostaviše im kuću na selu. Ona svojoj mami ostavi decu sa selom i vrati se u -------------------------------269


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

Petrograd. Zgodna, mlada, počne život ispočetka sa čovekom žene koja nema prošlost a ima decu i unuke. ‘Dobar’ čovek, ružan kao noć a zgodan kao dan švrlja sa svojom plesnom školom. Jedna od polaznica dobi rak dojke, on ne mogavši da je gleda kako se prelama, ostavi drugom da je gleda, a on ode trećoj da mu pere leđa kojoj se, u međuvremenu, vratio muž od pevaljke koja nije mogla da ‘podnese’ da je neko tako rasipan i do dinara potrošio na večerinke sa njom. Ta što nije mogla da podnese ‘rasipnika’ ode čoveku na kuću na Dnjepru koji je iz kuće gde je bio sa dve kćerke od sebe i pokojne mu žene, otišao, bez reči kada je druga ćerka dovela u ‘njegovu’ kuću ljubitelja hašiša, kojeg je više puta do tada izbacivao iz svoje kuće. Gogolj: Hmm. Može biti dobra pozorišna pretstava od takvog materijala.

Apsolutni oseća Lilit i Sekinu kao energije. One, kao i on, energije, gledaju dešavanja koje je Apsolutnom i Sekini priredila Lilit. Apsolutni (gleda Turgenjeva i Dostojevskog): - To ti kombinuješ odnose ljudima da bi proizveli što više A4 faktora? Lilit: - Zar nisam vredna? Ulazi Sofia Krukovski Kovalevskaja (matematičarka i feministkinja) i tri žene Dostojevskog: Marija Isajeva (Tuberkolozna žena prijatelja iz Sibira kojom se posle njegove smrti ženi), Apolinarija Suslova (studentica koja odbija, jer Fjodor neće da se razvede od žene koja umira, da se uda za njeg) i Ana Grigorjevna Snitkina (stenografkinja koju upoznaje dok je pisao ‘Kockara’ i kojom se ženi 1867.) Lilit gura u sećanje Dostojevskog sav život njegov iz vremena 'Piščev-og dnevnik-a', koji se pojavljivao u novinama kneza Miščerskog 'Graždanjin'. Dostojevski je bio urednik i časopis -------------------------270


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

je doživeo velik uspeh. Sibira se seća u detalje. Seća se vremena kada je Marja Dmitijevna Isajeva na ivici egzistencije i koja mu piše da će morati sebe da da nekome kako bi izdržavala sebe i svoje dete. To govori skoro godinu dana posle smrti svoga muža Isajeva. U leto 1856. godine. Dostojevski šalje Vrangelju pismo: „Ne daj Bože, nikom to strašno, užasno osećanje! Velika je radost u ljubavi, ali patnje su tako užasne da je bolje nikada ne voleti. Ona puna očajanja. Ja sam kao lud, sada je već kasno!" "Stvar stoji rđavo, i ja sam skoro očajan. Teško je patiti koliko sam ja propatio... Ja drhtim od straha da se ona ne uda; časna reč, ili ću u vodu, ili ću početi da pijem vino! "Spreman sam da idem na sud, samo da bih se s njom sreo". I sreo se sa njom Ona mu, na tom tužnom susretu, plače o svoj ljubavi prema drugome. Ali mu daje nadu da bi otišla sa njim. I otišla je sa njim. Od kradene ljubavi teško da ima ljubavi i za na jastuk. "Plakala je, ljubila mi ruke, ali ona voli drugog. Tamo sam proveo dva dana. U toku ta dva dana ona se setila prošlosti, i njeno se srce ponovo okrenulo meni. Ne znam da li sam u pravu ili ne, kad tako govorim! Ali ona mi je rekla: - Ne plači, ne tuguj, ništa još nije rešeno, ti i ja, i niko više!' “Ta njena reč je konačna. Ja ni sam ne znam kakva sam dva dana proveo, to je bilo neizdrživo mučenje i blazenstvo! Krajem drugog dana otputovao sam pun nade. Ali sasvim je verovatno da su krivi oni kojih nema. Tako je i bilo! Pismo po pismo, i ja opet vidim da ona tuguje, plače i opet njega voli više od mene! Ja neću reći - neka je! Ja još ne znam šta će biti sa mnom bez nje. Ja sam propao, ali i ona isto tako. Dostojevski je mučenik koji uživa da je mučenik. Traži drugu -------------------------------271


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

stranu patnje, nalazi je, i...sa druge strane je druga nijansa stradanja. Sofia, Apolinarija i Ana prepozaju tek-tek Dostojevskog. Marija se seća svega. Gogolj se i dalje ne seća nikoga. Možda, kada bi se potrudio...Turgenjev i Dostojevski se sećaju svih. Samo ne znaju u kakvom su odnosu. Bog (Lilit): - Svi idu sa tobom? Lilit: - Svi. Idemo odmah. Šta si osetio kod Dostojevskog? Bog: - Strah na katorgi mu je izvukao iz nesvesnog u podsvesno strah od oca nasilnika koga su mužici ubili motikama i vilama kao držaljama. Bio je prisutan, u očevom ubistvu, energijom vezanosti za velikog oca. Nije to loša duhovna posledica- opažajni uzrok odnos. Detinjstvo je ključ emiocionalnog snalaženja, emocionalne inteligencije. Amigdala pamti emocionalna stanja u kojima se racionalno događaj dešava. Ne pamti događaj. Pa tu, može da, nastaje zbrka. Pamti emociju. Amigdala nije centar za racionalno sećanje već za sećanje emocija bez pamćenja događaja. Asocijativne centre, koje sam, i Tebi i Adamu, ugradio, mnogo ga varaju. Ne zna komunikaciju sa vlastitim emotivnim centrima. Malo ljudi se obučilo tom procesu u svom kratkom veku. U kori velikog mozga sam vam konstruisao racionalne, relativno sigurne duhovne funkcije. Dostojevski se nije oslanjao, na najbolji način, na njih iz razloga erotske ljubavi sa kojima je imao probleme. I filia, ljubav prema prijatelju, mu je čudna a agape institucionalnim (crkvenim i državnim) strahovima deformisana. Teška, zanimljiva ličnost. Ti si mu poslala poslednju ženu sa potpunom mojom saglasnošću da se mešaš. Čovek, ljudsko biće, je velik i dobar projekt Svetog duha. Tamo kuda im duše vodiš organizmi ljudi traju duže. Za koliko? -------------------------272


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

Lilit: - Deset do dvanaest puta. Od petsto do hiljadu zemaljskih godina ljudi žive. Uspevaju da razviju emociju praštanja što je na Zemlji moguće vrlo pojedinačno. To je biblijska planeta Starog zaveta sa tvojim zapisima Mojsiju. Bog: - Mojsije je sam klesao svoja pravila . Dobio je nakon mog obraćanja njemu vrlo veliku fizičku snagu ali snagu duha nije imao dovoljnu da pojmi šta se dešava. Vidim kod Turgenjeva da beži od konflikta da ne bi praštao za šta je nesposoban. Dobro, idite. Tamo svi počinju od embrionalnog tela? Lilit: - Neee. Idu u svom najboljem izdanju i sećanjima jednih drugih kao osobama iz sna. Planeta na koju ih vodim ima dan od nedelju zemaljskih dana. Veća je od zemlje i gusto naseljena organizmima ljudi. Tako da njihove godine ne znače mnogo zaostajanja a imaju formirane potencije. Bog (na tren ulazi u prostoriju kao prolaznik-čestica i smeši se Lilit): - Sećam se te planete. Tu je Sveti duh pustio Nikoli Tesli da se razmaše još u obliku njegovom kao Pitagori. Imaš slobodne ruke sa Sofijom i Dostojevskim. Neka izbegnu slučaj načisto. Da vidim tvoje stvaranje ljudi... rađanja tvoja sam video. Lepa i dobra si žena, Lilit. Sofiu, racionalnu ženu, imaš i psihotičnog Fjodora – pa da vidim moju umetnicu. Sekina: - O neko se zaljubio... Bila je tamna noć. Mislim, dovoljno tamna. Bog (smeje se, ponovo iz oblika ljudske čestice prelazi u oblik energije): - Lilit, idi na trg gvožđa, okove da joj kupiš, teške okove. Lilit: - Mogu li sve četiri žene da vodim bez igre slučaja? Bog (vidno raspoložen): „Možeš. I sva ta tri 'nihilista'. Nikola hoće da te vidi. Možda mu je Sofia u ideji. Jednu od žena pusti da po malo bude sa svakim od njih. Neka ih talasa. Možeš i Sofiu. -------------------------------273


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

Lilit (Sekini): - Tu jednu ću dati tebi da je vozaš po mojim muškarcima. Svi odlaze. Lilit sa ruskim dušama krenu tamo gde se uputila. Mefistofeles, Isus, Magdalena i Sekina je, bez žurbe, prate. Trenutno će da odu I da se vrate.

Nikola Tesla i Lilit Lilit: -Ako sam se ja transformisala u sebe kao ženu mogao bi ti u sebe kao čoveka. Nikola: - Mogao bi. Lilit (oseća da ne može da mu uđe u duh): - Ali nećeš. Nikola: - Biovlast, biološka vlast žene i mene remeti. Prvo bih da te gledam kao umetničko delo Boga a onda ću se prepusti kao čovek tvojoj igri. Lilit: - Ti ćeš se prepustiti? Kao da moja igra sa tobom zavisi od tebe. Nikola: - Ne zavisi ali Ti određuje podosta strategije i taktike od tvoje igre. Ali dobro... evo me! Nikolina energije daha, dah je enrgija duha, se transformiše u svoju najbolju formu vremena kada je imao devetnaest godina. Lilit ga gleda. Lilit: - To ti je najbolja forma ili me zafrkavaš? Nikola: - Počela si igru biološke vlasti. Da se osetim manje vrednim ... i osećam se. Ja bih sa ponosom govorio, predstavljajući Tebe drugima, 'Ovo je moja žena' a ti bi bila kako? Lili: - Bila bih pooonosna. Iiii, samo tako. - (Lilit malo zastane, pa nastavi) - Ti odmah na brak. Htelo bi muško u tebi da ima osiguran seks. To vam je prva životna briga kada ste organizam. A druga bi bila da se brineš o meni. Uglavnom da me neki drugi muškarac ne zavede kad ga ja navedem na to. -------------------------274


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

Tvoja zamisao o deci je u sličnoj ulozi. Hoćeš da mi sa drugih muškaraca skreneš pažnju sve sa nadom da si bračan, što se erotske ljubavi, obezbeđen. Kada sam ja u pitanju, ja sam za ljudske pojmove mnogo dece izrodila, ti moraš malo biti iznad emocija zemljana. Ženi ženska deca konkurišu kod njenog muškarca a muška da mogu fizički kinjiti druge muškarce koji je opsedaju. Deca su ženama posebno opterećenje . Oštre kandže pomoću njih. Organizmi su borci – ne zaboravljaj. Nikola: - Za mene i organizme si rekla tačno. A za tebe? Kada si u obliku žene, tvoja suština se svodi na to da ostvaruješ biološku vlast kontrolom svoje seksualnosti? Lilit: - Uglavnom. Nikola: - Esencija dečija pojmi oca kao bezuslovnu ljubav. Moj poslednji otac me je uslovno voleo. Želeo je da produžim njegovu profesiju a time i njega. Hteo je besmrtnost a nije je shvatao. Esencija individue je ljubav a život pojedinca ljubav izvitoperi - prvo profesijom individue a zatim načinom njegovog života. Ostali faktori rasa, kultura, kolektivni ego istog govornog područja, crkve, urade deformaciju kompletno tako da je lik Boga gotovo neprepoznatljiv u njima njemu samom. Užasnuo bi se klada bi video kako ga čovek razumeva. Lilit: - Ljubav u životima ljudi Ii žena se mnogo rasplinjava. Nismo dobro konstruisale ženu. Previše smo dali slobodu evoluciji. Stičem utisak da smo previše prepustili evoluciji. Nikola: - Jeste. I ja bih da napravim sebi ženu a ne da je tražim među rođenim. Po tebi, kao orginalu Boga tvorca, pa se ti onda ugledaj na to što stvorim. Lilit (u šali): - Važi. Imaš ležaj u svom ateljeu ili si me zamislio u nekom drugom položaju. Nikola: - Naravno da imam ležaj. Žena treba dve trećine života da provede ležeći. -------------------------------275


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

Lilit: - Vidim ja da će Tebe lično Bog okovati. Sem ako ga ne ubediš da je u pitanju običan narcizam. Nikola: „Sad zasad, Bog i ja se slažemo. Sveti duh ne dozvoljava da vidiš ženu koju je on smislio a Bog napravio. Naravno da si i ti ideja Svetog duha. Bog se ne bavi mnogo idejama. To je naš posao. On 'samo' materijalizuje pomoću svetlosti naše ideje iz tame tamne energije, da bude jednostavnije – tamne ‘materije’. Igra senki i svetla – kako smo na zemlji znali da čujemo od umetnika. Lilit: - Čemu si smislio dati prednost u svojoj koncepciji žene koju ćeš stvoriti za svoja uživanja tela da telo obuzdaš u samouništavajućem permanentnom postupanju? Hoćeš li joj dati sposobnost razmnožavanja kada poprimaš najpogodniju svoju telesnu formu čoveka? Nikola: - Prednost ću dati onom što je za evoluciju jedino bitno – a to su geni. Naravno, razmnožavanje se podrazumeva … I Bog reče: “Množite se! Lilit: - Imaš li moć da sagledaš moju genetsku strukturu? Nikola: - Imam. I formula apsolutno nije laka i ne bih pred tvorca da izađem glup. Lilit: - Možeš ti da ne izađeš glup. Ja sa svojom ženskom strukturom to ne mogu. Ali ženu i nije briga za 'ne biti glup'. Jedino što je nama ženama bitno, nama koje možemo da rađamo život, je sposobnost manipulisanja animusom u sebi ali i muškarcem ‘u susretu’ u realnom. Nema lepše od biti robinja svome muškarcu i vladati njime. Nikola: - Ti si vladarka Boga? Lilit: - Ne Boga. Ja sam robinja muškarca koji je trnasformisani Bog kada se Bog samotransformiše. Nikola: - I vladaš tim muškarcem. Lilit: - Morao bi da uđeš u moj krevet, mali moj visoki, i da to saznaš. I ne zaboravi, kada mi uđeš u krevet (smeje se) nisu -------------------------276


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

dve osobe u krevetu već četiri. Svako ljudsko biće u svojoj ličnosti sadrži i muški i ženski princip sopstva pa i Ti i ja kada smo ljudi. Nikola: - Ooo, gospođa učila od Junga. Lilit: - Ne, ja sam njega to naučila a on bio samo papagaj. Jedva je shvatio, ali je ipak shvatio, da je Anima arhetip ženskosti i društvenog života u nesvesnom kod muškarca. Arhetip ženskosti stečen je kroz istorijsko iskustvo odnosa muškaraca sa ženama, ali i kao individualni sadržaj, razvijen kroz događanja individuacije. Anima je ženski princip i nalazi se u svakom muškarcu. Anima personifikuje materinski Eros kroz psihičke kvalitete kao što su intuicija, slutnja, ćudljivost, sklonost iracionalnom. Animus je arhetip muškog u nesvesnom delu ličnosti žene, stečen kroz istorijsko iskustvo žene (u periodu desethiljada godina civilizacije) u odnosima žena sa muškarcima, ali i kroz dešavanja individuacije konkretne ličnosti žene. Animus je muški aspekt ženske ličnosti koji nastaje akumuliranim iskustvom žena u odnosima sa muškarcima. On posreduje između svesnog „ja” žene i njoj nepoznate sopstvene unutrašnjosti, njenog ličnog i kolektivnog nesvesnog. Kako ćeš rešiti lepotu tela? Hoće li imati značaj koji amigdala neće moći pratiti? Nikola: - Tu, trenutno, dosta toga ostaje nepromenjeno. Tek malo pojačati svest o smrtnosti-propadljivosti tela i potrebi njegovog izgleda. Lepota je zdravlje pored toga što je unutrašnji doživljaj sagledavanja pravilnosti sklada forme. Asimetrija ostaje patološko izokretanje svesti.

Lilit, Tesla, Sofia Lilit rizično privuče energiju Sofije iza leđa Nikole. Nikola opsednut lepotom Lilit ne oseti Sofiju pored sebe. -------------------------------277


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

Lilt: „O, Sofi! Da te upoznam sa Nikolom.“ Sofija, Sofia Kovalevskaya je u svom telu od sedamnaset godina. Sa sedamnaest godina se zaljubila u Dostojevskog ali... kada joj je ovaj ponudio brak ona ga odbi shvatajući da sa tim čovekom bi izgubila vlastitost, individualnost Bogom joj danu, sopstvo. Njemu, Fjodoru Dostojevskom, treba potpuna ženskost žene a da ništa za uzvrat, od muškosti svoje ženi ne pruži. Njenom animusu, njenom jangu, muškom u njenoj ličnosti, njenom nebu, prodiruću u sebe, svetlosti, neparnim brojevima. Jin i jang dve sile suprotstavljene ali kontabilne koje se nalaze u celini ali i u svim delovima špostojećeg je ingeniozna misao Svetog duha. Njegovom jinu ličnosti, animi, tami, parnim brojevima, pasivnom, podatnom, upijajućem, treba sva njena ženskost. Sofija na okretanje Nikole se nasmeši i pruži mu ruku. Nikola joj prihvati ruku i celiva joj nežnu devojačku ručicu. Nikola oseti moć svete ruke u svojoj ruci. Sveta ruka je sveta posebnom svetlošću koju joj je označio sam Bog preporukom Svetog duha. Nikola (pomisli) : - Tvoj pogled i dodir ruke kao da su me blagosiljali. Lilit (pomisli): - Blagosiljanje je nanošenje Svetog duha na dodirnutog. Unošenje ‘svetog’duha je unošenje svetlosti u unutrašnji život blagosiljanog. Prelazak emocije iz nesvesnog u podsvesno je svetlost u duhu. Prelazak nesvesnog u podsvesno u unutrašnjem svetu iritira svesno spoljašnjeg sveta. Posle ovog susreta svi Nikolini susreti krenuće neagresivnim putem. Ljude, koji izazivaju konflikt ukočenošću likom kojim misle da jesu bitni, Nikola će mimoilaziti kao nepostojeće. A voli Nikola da priča sa ovdašnjim ljudima dugog veka. Uopšte nema nameru da ućuti. Kome je dato da ga čuje bolje će -------------------------278


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

razumeti sebe. A to i jeste njegov cilj. Zapamtio je Nikola, sa zemaljskog života, delove sebe koji mu nisu potrebni. Lilit: - Viđaš li Nikola, Boga Ea? Nikola: - Kada je na pleneti svo vreme njgeovo budemo zajedno. Mnogo je opčinjen ljudima na planeti na koju mi ne dozvoljava da odem. Lilit: - Kako zovete ovu planetu na kojoj smo sada? Niburi? Nikola: - Tako nekako prožuborimo kada se koristimo rečima. Uglavnom kažemo samo suglasnike i prikačimo emociju pa ne možeš pogrešiti u predstavi komunikacije. Lilit nestaje. Sofia: - Kako vaše sećanje, Nikola? Ja sve zaboravljam i mislim da je to u funkciji praštanja. Nemamo vremena za smišljanje osveta. U tome je smisao praštanja – da ne gubimo vreme na prazne osvete. Volim da radim. Nikola: - I ja volim da radim. Ljudi vole da rade i strašno je kada nemaju šta da rade. Što se osvete tiče mislim kao i Vi. Osvetom izgubiš čoveka a ne dibiješ drugog. Čak šta više svojom ličnošću plašiš drugog. Sofia: - Volite li vino. Ja volim da popijem jednu čašu vše. Obavezno jednu više. Nikola: - Vodim Vas na vino kod jednog mog prijatelja. Njegovo vino nije za šale. Postaješ ono što osećaš – hteo ti to ili ne hteo. U njegovom vinu Bog dobija čoveka. A Bog nam je cilj. Potrebna mu je naša ljubav da bi mogao da stvara nezamisive pojave, nezamisive i njemu samom. Traži ljubav od nas ne iz egoističnih razloga već da bi imao energije da bi mogao univerzum da napreduje u beskraj. Sofia: - Nebeske norme nisu za svakog, Nećete verovati ali stvarnost ne pristaje na uopštavanja. Nikola: - Verovaću. Pojedinačan čovek živi po svojoj volji. Po razumu tek ukoliko se razum poklapa sa njegovom voljom. I -------------------------------279


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

razumske norme su pojedinačnom ljudskom biću daleko a da ne govorimo o nebeskim normama - koliko im je on daleko. Kreću ka Nikolinom prijatelju koji drži podrum vina i točionicu 'za poneti'. Prijatelj (Nikoli koji sa Sofi ulazi u podrum vina): - Nikola, objasni ovom pijancu da ni jednim ljudima čija je sadašnjost ne pripada budućnost. Pijanac (sam za sebe): - Nemam ništa protiv da ako želiš ići slep da ti budem vodič. Nikola (prijatelju): - Ostavimo se noževa reči. 'ajmo ih skrenuti na rad koji pameti ne donosi koristi. Ovo je moja nova prijateljica Sofia. Daj nam dve čaše i litru vina. Sofia (pruža ruku Nikolinom prijatelju): - Hoće Nikola da se napije i da bude nesretan. Nesretni imaju običaj da se u mene zaljube i da budu još nesretniji. Prijatelj (pruža svoju ručerdu Sofi): - Ajde i to čudo da vidimo. Sofia: - Da se Nikola zaljubi? Prijatelj: - I to. Ali i da se napije. Teško ćete sa rečima sa njim čak i pomoću vina. On kada govori o sebi govori o svetu a kada govori o svetu govori o sebi. Nikola: - Uozbiljite se vas dvoje. Sofia objasni mom prijatelju tezu tvog pristupnog rada - da je novac energija i da u novcu koji je u opticaju nema ni glavnice ni kamate. Prijatelj: - Neće ona meni to objašnjavti. Imam ja jednu koja mi objašnjava. Kaže ova moja: „Čovek koji živi u istoriji nema instinkte, inteligenciju i egoizma u sebi. A svi, pre vlastite istorije, živimo u prirodi gde se ne može bez instinkta, inteligencije i egoizma. Samo svega od toga nema u istoriji ovih što su menjali svet. Oni su ga menjali da bi zadivili svoje žene a ne da bi ga menjali. Baš ih briga za 'menjanje sveta'.“ Sofia: - Pametna žena. Mi, žene,smo mnogo pametne. Dok -------------------------280


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

mi volimo život vi tragate za smislom. Da je Bog hteo našli bi ga. Nije hteo – pa ga mi žene ni ne tražimo. Volimo život a ne smisao. Nikola: - Muškarcima je smisao 'Damaklov mač'. Revolucije izvode agresivni fanatici jedne dimenzije. 'Geniji' dogmi, samoograničenja, sude za dan a tada sledi vekovno klanjanje 'svetini ograničenosti' i nečovečna vladavina izmišljotine jednakosti. Ulazi žena prijatelja. Sa vrata se ubacuje Nikoli u reči. Žena: - Nikola, uvek nisi u pravu. Nejednakost je izmišljotina a ne jednakost. Lepota je, na primer, izmišljena nejednakost. Lepota je kriva za sve. Kada je čovek doživeo lepotu prestao je u ženi da vidi žensko i počeo je da gleda lepu ili ružnu ženu. Počeo je izbor i muka ni oko šta. Borba za različito isto. Sofia: - Reče lepa žena. Žena: - Da, reče lepa žena. I reče još: 'Lepota je daleko od dobrote. Nikola: - Lepota iskušava čoveka. Nije daleko od dobrote. Ona ga samo provocira. Život je izbor a izbor je iskušenje. Pravednima, koji se nisu spoticali, padali, nisu se spoticali, padali, jer im se lepota, a time i život, nisu pokazali. Sofia (uzima flašu vina i kaže Nikoli): - Ponesi dve čaše. U istom smo retku - poravnjanje emocija nam sledi, uz vino, naravno. Nikola (razmišlja - Lepota, što je vidim na Sofi, nestaje pred starošću koja joj nadolazi i koju jednako vidim): „Onoga časa - razmišlja Nikola dovoljno glasno tako da je i Sofia čuje kada su drevni ljudi uočili lepotu na sebi problematizirali su seksualne odnose. Da se nije pojavio osećaj za lepotu, da ga nisu iskopali negde iz sebe, seks bi im bio kao disanje vazduha. Sofia: - I šta je bolje? -------------------------------281


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

Nikola: - Suština je ne uvrediti dete u sebi. Dete nema kontakt sa prvobitnim grehom. Onoga trenutka kada ga uspostavi, a svi ga gone da sliči njima, on brzo uspostavi taj kontakt: nije dobro ovo dobro je ovo. Užas. Oni znaju. Ne pati dete zbog ličnih roditelja, sredine ili prvih roditelja – već zbog toga što je prestao da bude dete. Postaje koristan a ne sumnjičavi istraživač. – Dete će sa lakoćom doći do Boga i mora da sumnja da je Bog stvorio svet koji se tvrdi da je stvorio. Svet, koji se nudi deci, stvoren je iz užasa podlog karaktera manastirskih ludaka plitkog uma. Nisu zaronili u sebe niti jednom molitvom. Sofia: - Zašto? Nikola: - Učenici vrše nepodnošljive revizije učenja učitelja. Ostaju neobrazovani jer se obrazuju na 'dodvoravanju' učitelju i nisu sposobni da uhvate problem. Obrazovani mimo učitelja ne znači da su obrazovani ukoliko problem prilagođavaju svom nivou znanja. Čim problem prilagođavaš ti ga izvitoperavaš i promišljajući iskrivljeni put napustio si i sebe, sopstvo Bogom dobijeno. Sofia: - To je suviše jednostavno. I kada dođeš do političke moći da realizuješ svoja iskrivljavanja ti nemaš kuda već da ih dogmatizuješ. I dogmu još izograđuješ realnim ili potencionalnim strahom i eto te u situaciji da ignorišeš znanje i da tražiš verovanje. U šta verovanje? U poštenje tebe, dogmate? Pravi sveštenik nema većeg neprijatelja od političara. Nikola: - Ovde , na Niburi, je volja manje izbezumljena nego na Zemlji. Gotovo sebe volja nikada ne dovodi u pitanje. Ti ćeš na Niburi provesti sav život misleći da ga sanjaš. Kao i svi mi kada smo ovde. Ne sanjamo. San je ovde realnost. Da li će Bog tu realnost materijalizovati to je stvar njegove odluke. Njegovim odlukama težimo i to njega zabavlja. Zna da nemamo dovoljno energije. Ponekad nam pomogne doda-------------------------282


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

vanjem energije ali očigledno sve treba da se odvija drugačijim tempom stvaranja. Jedino što neprikosnoveno znamo to je da ni jedna situacija ne može da se ponovi, ispravi ili ne desi ako se desila. Sofia: - Šta je sa detetom u nama i decom? Nikola: - Ovde je učenje dece svedeno da dete ljudima ne veruje. Ako hoćemo da napreduju u znanju ne smeju da veruju ni sebi. Čak najmanje sebi. Stalna sumnja i stalno traženje. Bogu je potrebna energija ljubavi koja se ovde stvara u drugim okolnostima. Zato što je Bog može da uzme beskrajno energije a i mi beskrajno ali sa krajevima metamorfoze kojom ne vladamo. Sofia: - I ovde je čovek slab, podao? Nikola: - Ne znam. Saznaćeš. To što je sve ovde san ništa ne menja na stvari. Zlo je dijalektika odnosa i energija je, kao i svaka druga energija neuništiva. Tu leži istina da je kosmos nezainteresovan za etiku ljudi i da je zainteresovan da deluju i delaju. Sofia (uštine sebe i uštine Nikolu): - Kako je ovo san a ja osećam bol od ovog što sam uradila sebi i tebi? Nikola (smešeći se): - Saznaćeš. To je san u kome možeš sve iz realnog da ti se desi i da proživiš. Možeš da upravljaš svojim snom ako to naučiš. Neki ljudi to znaju već na zemlji – pre nego su umrli ili uznešeni. Sofia: -To su oni dugovečni kojima se gubi trag i koji su otpadnici od Boga? Nikola: Ne može se biti otpadnik od Boga. Možeš li da zamisliš beskonačno postojeće postojanje od koga ti možeš da se odmetneš? Ti si izdvojena kao konačnost iz beskonačnosti energije da bi proizvela ako ništa onda barem neku od energija koje su Bogu potrebne. Tako to treba na ovoj planeti razumevati. -------------------------------283


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

Sofia: - Hoću li se snaći sa ovim san-java-štipanje? Hoćemo li voditi ljubav? Nikola: - Da ti kažem prvu zanimljivost posle ove tvoje 'čaše više vina'. Ja dve čaše ti tri. Ne moramo razgovarati jer mogu da tvoje emocije razumevam i bez reči kojima ni ti nikada ne daješ ista značenja. Lilit (dolazi iza leđa Sofije) gleda Sofi i Nikolu. Nikola i ona se sporazumevaju emocijama. Sofi ne vidi Lilit.

Lilit, Nikola, Bog Lilit: Došla sam da vidim kako drhtiš pred lepom ženom. Ništa od uzbuđivanja. Kada počinješ da praviš sebi ženu? Nikola: - Uskoro, Idem u tamnu energiju. Napraviću bolju ženu od Boga što ju je napravio. Lilit (se smeje): Od mene bolje nema. Idem. Kakav si gledajući mene nećeš napraviti ništa orginalno već ćeš me kopirati. Hoćeš da odemo u krevet? Nikola. – Šta ste navalile? Lilit odlazi i smeje se. Čuje Nikola kako govori nekim emocinalnim vibracijama ali ništa ne razumeva. Lilit (Bogu): - Baš si morao to da ga pitam? Bićeš Ti ljubomoran ne bila ja ja. Kad tad. Bog: - Baš sam te stvorio neviđenom lepotom. Lilit i Bog odlaze i smeju se.

Lilit, Magdalena, Isus, Šime Lilit: - Šta ste se vas dvojica otuđili od klasičnog farmerskog posla? Imate neke nove ideje? Šime: - Mnogo energije ljubavi se proizvede na Zemlji iz znanja o krvnim srodstvima. Energiju krvi bi mogli ispreplesti sa kontabilnim strukturama. Sve po sistemu muško-žensko. Da ne napuštamo osnovu proizvodnje na farmi kako je Apso-------------------------284


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

lutni dao. Ljudima treba novi kvalitet bliskosti a i konflikta kako bi iz njihovih odnosa beskrajno tekli izvori energije koje Apsolutnom trebaju za stvaranje novih dimenzija. Ljudi shvataju da u osnovi života stoje dva pola ali previše su zabrana stvorili sami sebi za kontakt polova. Magdalena: - Niko ne živi za slavu neke generacije posle. Svako živi za sebe iz razloga osećanja seksualnog zadovoljstva samo za sebe. Prvi potomci ih okupiraju opet iz razloga'sebe'. Strah ih je da neće znati, bez pomoći potomaka, umreti. Sekina: - Šta možemo mi menjati? Isus: - Filosofi baš ne pomažu. Kako bi bilo Pavla zvati da se sećanje na njegov put po Indiji aktivira. Tamo su sve kaste ostale kako su i bile. Profit zapada, demonstriran standardom, nezaustvljivo im odvlači energije. Oni ne žive toliko dugo koliko zadržavaju sebe da traju. I ceo život umiru. Razvitak života jeste doći do mudrosti ali pogešno im je određenje mudrosti. Biti isključen iz vlastitog života da život ne bi boleo? Kako Sekina to rešiti? Ti si prisustvo Boga na planeti Šime i ja tek navraćamo. Sekina: - Da, ti navraćaš čim je Magdalena na planeti a Šime prati Mariju kroz sve njene inkarnacije. Hoćeš li nam reći Šime zašto? Šime: - Neću. Nije joj vreme da se pokaže. Još nije misao. Marija je tek reč, ime. Lilit: - Uvek je o tome reč. Sledi misao a ne reč, pojam, ponekad predstavu kada je o planeti Zemlji priča. Sekina: - Ja sam prisustvo božje na zemlji i mogla bi, onako iz čiste radoznalosti, da znam vezu tvoju i Marijinu. Suviše zemaljski mislimo jer farma ljudi tako bolje funkcioniše ali... mi? Lilit: 'Marija je Sofija Kovalevska Dostojevskog skoro žena. -------------------------------285


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

Dokle će se reinkarnirati Šime? Nemoj da ti ulazim u um, govori. Zašto ne prelazi u četvrtu dimenziju života? Šta će više među ljudima ovaj deo njene energije?Mogla sam da je na Niburi odnesem u celini. Treba ovde, zašto?

Lilit, Halida i Isus Halida: - Svi su u redakciji iste starosti. Marija nije sva svoja? Šime zafrkava? Isus: - Bog se ne meša. Kaže: ‘Kako Šime hoće – ako hoće da vam govori svoju ideju reći će ako neće neće. Filozofi na zemlji kreću od filozofije prethodnika ili od vlastita i društvenog života; Uglavnom neka kmbinacija. Kako će ovi naši ‘mudraci’ prosejavati ideje kada im je sve na dlanu, baš me zanima? Lilit: - Zemljani ne znaju filosofiju Niburana i ne znaju njihovu istoriju života. Imaju svoje asocijacije, po neki Rus ima sećanje, pa da vidimo šta će da ispadne u umetnosti. Okupiće oni slične svome duhu već od trećeg broja. Sada su u fazi generalne koncepcije da li se od nje može odmah odustati ili treba čekati iskustvo reakcija. Stalnu publiku valja izgrađivati među revoltiranim Niburima. To im je prva premise. Sada su okupirani definicijom ‘revoliranog’. Dostojevski insistira na utvrđivanju ženskog identita. * Dostojevski: - Kako će nam se časopis zvati? Marija: - ‘Zemlja’. Ja bih da vodim kolumnu pod nazivom ‘Zapisi iz podzemlja Zemlje’. Gogolj: -Vi ste sa Zemlje? Ko vas to inspiriše da vodite takvu kolumnu? Mislite da Niburani vode poreklo sa Zemlje? Ili su Zemljani od nas? Ili smo isti od nekog trećeg? ‘To je dobra rubrika ‘Zapisi iz podzemljaZemlje’. Šta misliš Fjodore? Dostojevski: - Nisam zainteresovan da komentarišem. -------------------------286


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

Slažem se bez komentara. Zovem Turgenjeva. Neće danas dolaziti u redakciju. Ide da pogleda strukturu organizovanja stanovnika ove planete. Ima ih 20. milijardi, kaže. Marija: - Počnimo život iz početka.

Ulaze Hamdija i Turgenjev. Turgenjev (svečano): - Gospodo, nismo najbolje shvatili šta nam je činiti. Dajem reč gospodinu Hamdiji. Hamdija: -Pođite sa mnom u salu sa računarima ja ću vam prvih mesec dana objašnjavati kako ta tehnika funkcioniše na našoj planeti. Zatim ćemo vam dati dve saradnice da vam pomažu u radu. Sedite, molim vas, u prve četiri stolice, Marija vi na četvrtu, Dostojevski do nje, pa Gogolj. Turgenjev na prvu, molim. Prikazaćemo vam na ekranu devojke koje bi mogle da rade sa vama a vi lajkujte dve od ovih koje vam nudimo. Sve su one prema vašoj mašti poređane pa one koje svi budete najbolje podnosili njih ćemo materijalizovati. Stavite šake na ploču koja je pred vama, hvala. Gledajte u ekran, molim. Računar pomoću vašeg dlana zna kojoj devojci dajete prednost. Ima li neko pitanje, molim? Turgenjev: - Kako ćemo pisati časopis za Niburane a da ne znamo o njima ništa? Ulazi Halida. Halida: - Saznaćete o njima sve što budete hteli. Vi pišete za časopis ‘Zemlja’ na planeti Zemlja. Marija: - Na kom jeziku i u kom gradu, državi? Hamdija: - Na srpskohrvatskom u Beogradu Zagrebu i Sarajevu.I ruskom u Petrogradu. Ostali deo zainteresovanog sveta Zemlje koristiće prevode. Dve izabrane devojke ulaze Sonja i Sabiha. -------------------------------287


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

Sabiha: Pritisnite taster jedan. Svako od vas je dobio četvrtinu planete Zemlje koju može da prati. Naučićete jezike svojih sfera interesovanja veoma brzo. Gotovo trenutno se oslikava jezička nedoumica i daje rešenje. Naučićemo vas, Sonja i ja, kako možete pratiti bukvalno sve unazad deset godina dešavanja. Sve je snimljeno. Znači, možete videti i sebe. Dostupne su vam sve enciklopedijske informacije. Sve možete pratiti. Možete videti seks predsednika Koreje sa svojom suprugom, na primer. Ako vam je to potrebno da biste napisali dobre telstove za ljude Zemlje. Nemate problema sa hranom, pićem, seksom, prema vašoj mašti materijalizuje vam se partnerka, i sa enciklopedijskim znanjem i lingvističkim mogućnostima izraza. Sve je rešeno cilj je pratiti emocije i prevoditi ih na jezik uma. Nećete verovati, Bogu je potrebna ta informacija. Dejan, L. Lajavi, Đorđe, Pop, Glavac Dug iL. Lajavi i profesor Dejan sede u bašti, u staklu, kafea na Čuburi. Prilazi im Gavac i baca na sto‘Novosti’. - Jeste li videli šta su ‘Novosti’ objavile?

* Dnevne novine ‘Večernje Novosri’ Škripi čarda od stida Milena MARKOVIĆ - Berislav MIJIĆ | 08. oktobar 2003 PIKOVA DAMA, PA FAN **POP fan klub**, u centru Stare Pazove, bio je nekad **Pikova dama**. Bivši vlasnik Dejan Pavkov dobro je razradio **kafanu** u kojoj je bila kockarnica sa animir damama. Posle provale lokalne policije i hapšenja devojaka koje su ovde **radile**, bez ikakvih dozvola, vlasnik Pavkov prodaje lokal Božidaru Popoviću iz Zemuna, koji menja ime lokala. -------------------------288


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

Novi gazda je nastavio sa starim poslovima. Razlika je samo u tome što umesto sada bogatih Staropazovčana, mušterije dolaze iz Beograda, Podgorice, Novog Sada. Lokalna policija, prošle godine, u ovom klubu uhapsila je osam Ukrajinki i jednu Rumunku. Sve su osumnjičene za prostituciju i naloženo je da se proteraju, ali su se one vratile. Pre dva meseca, u po bela dana, policija je opet upala u lokal, uhapsila osam devojaka iz Rumunije, Moldavije i Rusije. Gazda, Božo Popović, još nije pronađen. Komentr 1. - Bio sam sa burazerom.. hteo je da vidi ribe za 1 noć nađemo taksistu i preporuči nam ‘Pop fan clab’, Stara Pazova. Kamera jedna snima kapiju SUP-a, ulica Dositejeva pokrivena, parking sa nekoliko kamera i iz raznih uglova, ulazi se samo kad te najave... Devojke su haos, znači od 20 pa do 26 godina. Prilaze za sto i ti biraš koju ćeš vodiŠ u sobu i platiš. Tada je bilo 100 eura sat, kafa 10 eura ...Zanimljivo je što sve kažu da im je tu super i da vole to da rade... -Komentar 2. - Što se mene tiče kada bi prostitucija bila legalizovana kao kod nas na zapadu,imala bi i ova naša Yuga više od toga, Devojke bi imale zdravstveno i socijalno osiguranje,plaćale bi paušalno porez državi i svi bi bili srećni i zadovoljni (Đorđone). * Dugi uzima novine i čita naglas deo teksta o Pikovoj Dami. . Dugi L. Lajavi (pita Glavca posle čitanja): - Gde je Pop? Glavac: - Uparkirava auto. Poludio je zbog tog teksta. Ja bih, barem da tog golubinčana propustimo kroz pendrek. Prilazi Pop. Pop: – Ma neka pišu šta hoće. To je, u krajnjem slučaju, dobra reklama. Policajci i carinici tražiće malo više para, de-------------------------------289


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

vojke će dobiti malo manje i račun se slaže. Eto, devojke su nam i iz Rusije. A nemamo niti jednu Ruskinju. Ukrajinke ne spominje a njih je najviše. LLajavi: - Ne, treba ga naći i odvesti malo u Frušku goru na vazduh i komarce. Par noći, onako uveče, dok su komarci ‘naj-lekoviti’. Dejan: - Ma to nije novinar. To mi je kolega,nastavnik. Zarađuje za porodicu i ljubavnicu. Pustite ga, čitajte ga, možda saznamo ko ga diriguje. Vidiš da ne zna ništa o tom poslu. Pop: - Pojma nema. Zamisli da si ti u kazinu ‘Pikova dama’ imao animir dame. Pa moga’ je barem da pita obezbeđenje, obojica su iz Golubinaca, kako taj posao funkcioniše. Bože, animir dame u kockarnici. Pa kockar najviše pogubi kada DOĐE sa ljubavnicom, ona’zna gde će kuglica ruleta stati. I sada da mu posadiš neku kurvu u krilo. Budale su te tvoje kolege, profesore. A i ti nisi otiš’o daleko od budalisanja. Dejan: - Slažem se. Nemam pojma. Kada iz dosade, On i ja, igramo neki remi, bilo koji, stavimo karte u lonac, pa vučemo koju hoćeš kartu, ne mora redom. Nijednu igru nije dobio. Pop: - A kada su karte lepo na stolu nisi ti ni jednu dobio. Ko još igra sa kartama u loncu. To ludi professor smislio, šatro, ja vidim kada vuče kartu koje sledeće idu, pa šiblerujem... Budi bog zna šta još ne. L.Lajavi: - Bi ti, ali ne znaš. Pop: - Eto, stručnjak za diskoteke i glavobolje zna bolje od tebe kocku, Denimire. Ja mu zabranio da u mom prisustvu govori o ženama, kocki i automobilima jer u tim oblastima je početnik i to onaj bez nade. Kod žena ne zna šta radi odmah se zaljubi, u prevarama na kocki je nula jer slabo vidi, nema brzinu pokreta i mrzi ga da vežba a kod automobila od golfa misli da je jugo. -------------------------290


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

Đorđe (prilazi): - Jeste li videli moj komentar o prostituciji? Dejan: - Objavile i dnevne novine komentare. Potpis ‘Đorđone’ je znači tvoj? Đorđe: - Znači. Da temu malo unapredimo.Kakva je i ko je novinarka Milena MARKOVIĆ? Dejan: - Ne znam ništa o njoj, saznaću. Mislim da nije novinarka već dramaturg. Šta se dešava nemam pojma. Provociraju JSO, koji ti štite leđa. Apisova Crna ruka će večno da traje kod Srba. Apsolutna vlast, bez odgovornosti. Kome treba odgovarati kada ti jedno ubistvo prođe? Lajavi odjednom leže pod sto. Lajavi: - Lezite. Sa strane Đorđa vadi čovek Uzi. Lezi,.jebote, kako sada pištolj aktivirati. Sto puta sam rekao da ću da nosim revolver. Onaj sa uzijem zapuca u društvo koje je polegalo. Stakleni izlog leti u paramparčad. Svi na podu. Mladić sa uzijem beži niz ulicu, gurajući uzi u jaknu koja mu je preko ruke. Đorđe: - Ode mamicu mu njegovu. Nećemo za njim. Đorđe: - Razlaz momci. I ovaj put vam sudbina ide po mojim uputstvima. Ne mora murija da zna ko je bio na skupu. Mada već sve znaju. Da im olakšamo da nas ne ispituju jer znaju da nikoga i ništa ne znamo. Pope, idem sa tobom. Vas dvojica pojedinačan razlaz. Lajavi, ovo mi miriše da si ti na spisku nekome. Odlaze. Đorđe (Popu. Pop je za volanom): - Hvatamo maglu. Odmah idemo za Beč. Sledeća dva meseca treba izbegavati Beograd. Čovek, da je hteo, mogao nas je poubijati bez obzira što sam na vreme video šta se sprema. Pucao je u plafon. To je bilo upozorenje. Veujem da je to upućeno Dugom. Droga ima u poslu sve više ljudi sa oružijem. Kod njih nema fer tuče. Fer tuča je romantizam prethodnih generacija kraljeva ulice, moj Pope. -------------------------------291


Dejan Pavkov, Lilit ---------------------------------------------------------------------Prelom Dejan Pavkov i Miroslav Čanji Lektor Sofija Banovački Izdavač ARTE -knjiga Štampa S.V import-eksport d.o.o. Stara Pazova, Partizanska 74. CIP - Каталогизација у публикацији - Народна библиотека Србије, Београд

821.163.41-31

ПАВКОВ, Дејан, 1942Kraljevi ulice. Knj. 1, Lilit / Dejan Pavkov. Beograd : Arte, 2015 (Stara Pazova : Svdizajn). - 291 str. ; 21 cm. (Biblioteka Roman / [Arte, Beograd])

Tiraž 300.

ISBN 978-86-6415-050-7

COBISS.SR-ID 217731852

-------------------------292


Dejan Pavkov, Lilit ----------------------------------------------------------------------

-------------------------------293


Issuu converts static files into: digital portfolios, online yearbooks, online catalogs, digital photo albums and more. Sign up and create your flipbook.