Issuu on Google+

01-copertina_cop 23.3.2014. 09:02 Page 1

« ...žene

otrčaše obavijestiti ostale» (Mt 28,8)


02-Kolokviji i dogadanja novo_cop 26.3.2014. 07:58 Page 2

EDUKACIJSKI PROGRAMI Zajednice Cenacolo

Prezentacija programa Uvodni susreti, na kojima se možete upoznati s našim edukacijskim programima i stilom života, održavaju se: Zagreb, subotom u 13 sati Travno, crkva sv. Luke Evanđeliste Božidara Magovca 101b Osijek, subotom u 13 sati crkva Preslavna Imena Marijina, Crkvena 34 Poreč, subotom u 13 sati Eufrazijeva bazilika, Eufrazijeva ulica 22 Split, utorkom u 13 sati ured u Splitu, Matoševa 29 Uvodni susreti održavaju se i u Sloveniji (Škocjan), BIH (Mostar i Međugorje) te u Srbiji (Novi Sad i Subotica). Detaljnije podatke o terminima u ovim gradovima možete dobiti na odgovarajućem kontakt telefonu “Obiteljske potpore”

Informacije i kontakt

Obiteljska potpora Ako se suočavate s poteškoćama u obitelji, možete se obratiti roditeljima u našoj Zajednici koji će vas saslušati i pokušati vam pomoći svojim osobnim iskustvom i savjetom: Zagreb 01/230 3001, 099/613 98 98 Split 021/385 920, 091/55 40 838 Osijek 031/503 222, 032/518 135 Zadar 023/335 109, 095/900 15 19 Poreč 052/410 267, 453 171, 098/367 213 Slovenija - Škocjan

Za sve ostale informacije vezane uz Zajednicu Cenacolo možete se obratiti u našu središnju bratovštinu: Zajednica Cenacolo bratovština Sv. Vinko Paulski Dvorac Lovrečina Grad Kučari 1, 10340 Vrbovec tel. 01/ 27 26 515 mob. 099 / 27 26 515 fax. 01/ 27 26 516 ili u ured u Splitu, Matoševa 29 tel. 021 385 920 od 8 -12 sati mob. 091 554 0838 od 14 - 22 sata info@zajednicacenacolo.hr www.zajednicacenacolo.hr

00 386 /51/ 671 983 BiH - Mostar i Međugorje 00 387 /36/ 651 756 Srbija - Novi Sad i Subotica 00 381/24/ 523 256


02-Kolokviji i dogadanja novo_cop 26.3.2014. 07:58 Page 3

DOGAĐANJA - SUSRETI - DATUMI MJESEČNI SUSRETI RODITELJA “Obitelj na putu k Bogu” Održavaju se u bratovštini Sv. Vinko Paulski, Dvorac Lovrečina Grad, Kučari 1, Vrbovec Točne termine za svaki mjesec možete saznati kod voditelja roditeljskih skupina.

RADIO MARIJA Emisija “Izazovi” Emisiju o Zajednici Cenacolo i problemima suvremene obitelji možete poslušati svakog drugog ponedjeljka u mjesecu u 21 sat. 14.04.2014. 12.05.2014.

SUSRETI ZA MLADE BRAČNE PAROVE

09.06.2014.

“Rast u ljubavi i vjeri” Organiziraju se prema dogovoru, a sve informacije o aktualnim terminima možete dobiti na: info@zajednicacenacolo.hr

VELIKI PROLJETNI CENACOLO SUSRET U VRBOVCU

SUSRETI ZA ZARUČNICE, SESTRE I SUPRUGE MLADIĆA U BRATOVŠTINAMA “Lijepo je biti ženom” Organiziraju se prema dogovoru, a sve informacije o aktualnim terminima možete dobiti na: varazdin@zajednicacenacolo.hr

12. i 13.04.2014.

SLAVLJE ŽIVOTA U SALUZZU

Za prijatelje, simpatizere i članove našeg pokreta te sve ljude dobre volje koji žele uživati u molitvi, plesu i kršćanskoj glazbi i ove godine tradicionalni susret u sportskoj dvorani Srednje škole u Vrbovcu.

10. - 13.07.2014. Veliki godišnji ljetni susret cijele Zajednice u Saluzzu. Sve informacije kod voditelja roditeljskih skupina ili na: info@zajednicacenacolo.hr

Za detaljnije informacije i dogovore o susretima za mlade i svjedočanstvima možete se obratiti na: Zajednica Cenacolo, bratovština Sv. Vinko Paulski Dvorac Lovrečina Grad, Kučari 1, 10340 Vrbovec tel. 01/27 26 515 mob. 099/27 26 515 fax. 01/27 26 516 info@zajednicacenacolo.hr www.zajednicacenacolo.hr


03-Sadrzaj_impresum 23.3.2014. 10:39 Page 1

Uvodnik 5 Broj 1/64 Godina XIV. Ožujak 2014.

30 godina vjere 6

Impresum

Nakladnik: Udruga “San Lorenzo” Zajednica Cenacolo Dvorac Lovrečina Grad Kučari 1, 10340 Vrbovec tel: 01/27 26 515 www.zajednicacenacolo.hr uskrsnuce@zajednicacenacolo.hr Urednik: Šimo Talajić Grafička priprema: Studio Cenacolo Glasilo “Uskrsnuće” udruge “Sveti Lovro - Zajednica Cenacolo” prijavljeno je kod Ureda za odnose s javnošću Vlade Republike Hrvatske

Svjedočimo svjetlo 12

Koncert u Lisinskom 32

Glas Svetog Oca 34


02-editoriale_Editoriale 26.3.2014. 08:04 Page 3

Život hita naprijed! Gospodin nam je s križa poručio: «Volim vas do bola. Ja ću umrijeti umjesto vas. Vi morate živjeti!“ Dao je svoj život da bi nam rekao da ljubav, ako je prava, zna patiti, zna se žrtvovati, zna dati sve za one koje voli! I ne samo da je Isus umro poput svih drugih, nego još i više: uskrsnuo je, pobijedio je smrt! Isus više nije bio u grobnici, nisu ga pronašli, Isus je uskrsnuo! I upravo smo mi danas svjedoci, mi smo Marija Magdalena koja hita sve obavijestiti, kazati apostolima! Kako zapravo trebamo naviještati uskrsnuće? Našim životom koji hrabro hita naprijed. Za to nam treba i malo svete ludosti, jer, ako mislimo uvijek samo na sebe, ukočeni u svojim šablonama, obzirni da ne bismo rekli koju krivu riječ da drugi ne pomisle nešto loše o nama… Tako nećemo nikada uspjeti biti u potpunosti slobodni naviještati Kristovo Evanđelje. Samo ako smo zadovoljni i hrabri, onda smo doista slobodni! Možda će netko pomisliti da smo poludjeli, no poslije će uvidjeti da smo zapravo 'posretnjeli'! Oslanjati se samo na glavu čini nas sterilnima, dok tamo gdje ima srca ima i strasti, snage, slobode, hrabrosti! Kako bi bilo lijepo kad bi ljudi, vidjevši nas, mogli reći: 'Oni su svi posretnjeli'!

Zrake Svjetlosti Majke Elvire


04-30 anni cro_Layout 1 24/03/14 09:48 Pagina 6

1983 2013

30 GODINA VJERE

Iz tame u svjetlo

U

mnogočemu­ Zajednica­ se­ razvila slijedeći­poticaje­rođene­u­srcu­samih­ momaka.­ Jedno­ vrijeme,­ na primjer,­često­sam­im­govorila­o­važnosti­izbora­„prave“­žene­u­životu.­Govorila­sam­im:­„Da­ste­uz­sebe­imali­pravu, snažnu­ženu­koja­vam­je­znala­reći­'ne' kad­je­trebalo,­ne­biste­se­nikad­drogirali.“­Uvijek­sam­bila­uvjerena­da­žena­izgrađuje­ muškarca.­ Jednom,­ nakon kateheze,­došao­mi­je­visoki­i­plašljivi­momak.­„Elvira,­ti­nam­uvijek­govoriš­o­važnosti­žene,­no­­vani­o­tim­stvarima­nitko ne­govori.­Tko­uči­žene­­kakve­trebaju­biti?­ Zašto­ ­n ešto­ ne­ učiniš­ i­ za­ njih?“­­-

6 Ožujak 2014

­ ospodin­mi­je­­govorio­preko­života­mlaG dih;­uvijek­sam­osluškivala­njihova­­Bogom­­prosvijetljena­srca.­U­tom­trenutku sam­shvatila­da­moramo­otvoriti­jednu kuću­za­djevojke.­Nakon­nekoliko­mjeseci­stigla­je­potvrda­i­od­Providnosti:­došle­ su­ tri­ djevojke­ koje­ se­ nikada­ nisu drogirale,­sa­željom­da­prihvate­djevojke koje­su­dolazile­tražiti­pomoć.­Imale­su posao,­ali­su­bile­spremne­sve­ostaviti­i doći­živjeti­u­Zajednicu.­Duh­Sveti­ih­obilato­obdario­hrabrošću!­Prije­­o tvaranja svake­kuće­potrebno­je­da­se­nađe­netko tko­će­otvoriti­vrata­vlastitog­srca­Bogu­i njegovim­ planovima.­ Providnost­ nisu­


E

04-30 anni cro_Layout 1 24/03/14 09:48 Pagina 7

Povijest zajednice

BRATOVŠTINE ZA DJEVOJKE

goli­zidovi,­­nego­osobe,­ljudi,­život.­Tako je­rođena­­prva­kuća­za­djevojke,­od­koje su­dalje­­nastajale­­druge­kuće.­ Danas­vidimo­plod­tog­prvog­„da“.­Kako je­lijepo­­p romatrati­Božja­djela!­Kako­je lijepo­vidjeti­uskrsnule­žene!­Zajednica­je ­prihvatila­žene­kao­što­majka­prihvaća­tek rođeno­dijete,­s­­ljubavlju­punom­iščekivanja.­Želimo­stvoriti­najpoznatiju,najdivniju,­najdragocjeniju­katedralu­svijeta: ženu.­Žena­je­odsjaj­svijeta.­U­dan­kad­sebe­prihvatimo­na­taj­način,­svjesno,­radosno­ i­ odgovorno,­ svijet­ će­ ostati zadivljen.­Danas­mnoge­žene­žive­ono­što im­ ­p redlaže­ Zajednica,­ kako­ bi­ se

«Zajednica je prihvatila žene kao što majka prihvaća tek rođeno dijete, s ljubavlju punom iščekivanja»

­ slobodile­­ovisnosti,­depresije,­da­ponoo vo­budu­uspješne,­ali­to­nije­­d ovoljno! ­Zajednica­je­otvorila­vrata­ženama­da­bi mogle­doživjeti­ono­što­je­pravi­život, onaj­ koji­ dolazi­ od­ Boga.­ Otvorili­ smo kuće­ za­ djevojke­ kako­ bi­ žena­ postala svjesna­svoje­vrijednosti,­svoje­biti,­veličine­svog­postojanja­kao­žena,­supruga i­majka.­Žena­je­stvorena­da­daje­život, po­cijenu­krvi­i­svog­­vlastitog­života.­I­baš se­tako­­o stvaruje,­tako­što­se­oslobađa ­o graničenja,­ strahova,­ sebičnosti, ­z atvorenosti,­sramežljivosti.­Žena­mora dati­ svijetu­ život­ da­ bi­ se­ osjetila ­o stvarena.­Gospodin­je­s­t avio­u­glavu, ­srce­i­tijelo­žene­život­čovječanstva.­ Žena­koja­ponovno­pronalazi­svoje­lice, svoju­veličinu,­jest­sunce­koje­­obasjava­život­čovječanstva.­Otvorila­sam­vrata­djevojkama­da­muškarcima­daju­svjetlo,­da im­daju­povjerenje.­Nisam­mogla­govoriti­momcima­toliko­o­povjerenju­dok­nije bilo­vas­žena,­­nisam­im­mogla­­govoriti­o miru,­­ljubavi,­milosrđu,­oprostu­dok­nije ­bilo­vas­u­Zajednici!­Vi­ste­to­sunce­koje se­ rađa­ svakoga­ dana­ i­ iznova­ boji ­prirodu,­koja­obnavlja­muškarca.­ Žena­ je­ ­r ođena­ da­ živi,­ ispunjava­ i ­ostvaruje­se­u­dobru,­čineći­dobro.­Svako vaše­ dobro­ djelo,­ svaka­ dobra­ misao, svaki­pogled,­­donosi­život­u­društvo,­stvara­povjerenja­djeci,­obogaćuje­svakoga.­To­­dobro­postaje­lice­Božjeg­­milosrđa koje­­h oda­­s vijetom.­Tako­ćete­biti­­ž ene koje­će­obasjavati­svijet! (iz kateheze Majke Elvire)

Uskrsnuće

7


04-30 anni cro_Layout 1 24/03/14 09:49 Pagina 8

Prvi susreti za žene

G rupa djevojaka iz Zajednice Cenacolo priprema proslavu treće godišnjice susreta za djevojke: okupivši se prvi put u

„crvenoj sobi“ u glavnoj kući u Saluzzu, jedne nedjelje u studenome, na dan 11.11.1990., dok je vani gusta magla nagovještavala zimu, petnaestak djevojaka došlo je čuti jake i britke riječi časne sestre Elvire. To su bile prve zrake sunca koje su za nas značile početak prijelaza iz tame u svjetlo: „KAKO SU VELIKA TVOJA DJELA GOSPODINE“ Grupa se sada znatno povećala. Bio je dovoljan kamenčić svjetla koji je bacila časna sestra Elvira u jezerce našeg života kako bi se formirali mnogi koncentrični krugovi koji se i danas nastavljaju širiti. (djevojke Cenacola, Uskrsnuće, srpanj 1993.)

8 Ožujak 2014

{

}

Želimo stvoriti najpoznatiju, najdivniju, najdragocjeniju katedralu svijeta: ženu. Žena je odsjaj svijeta. U dan kad sebe prihvatimo na taj način, svjesno, radosno i odgovorno, svijet će ostati zadivljen. Majka Elvira


04-30 anni cro_Layout 1 24/03/14 09:49 Pagina 9

Povijest zajednice

BRATOVŠTINE ZA DJEVOJKE

nastanak Prve kuće za djevojke 8. Prosinca 1993. savigliano (cn) rijeda 8. prosinca, 1993. je bila bogata radošću zbog rođendana Smajke sestre Elvire,

mame Concette, kao i zbog otvorenja kuće za djevojke u Saviglianu. Na blagoslovu kuće, obnovljene uz puno pažnje i žrtve momaka, bili su prisutni neki prijatelji Zajednice te don Rinino i arhitekt Giancarlo Bravo. Svjedočanstvo Giancarla o tome zašto ovaj projekt potaklo nas je da promislimo o tome zašto je ova kuća napravljena uz određene specifičnosti. Pričao je jako jednostavno o obitelji i o tome što znači „biti obitelj“. Toga je dana sestra Elvira dodala da će tuda prolaziti nove obitelji i buduće supruge mladih koji su u Zajednici, kojima se nudi hod ponovnog rođenja i spoznaje samih sebe. Danas u Zajednici živimo kao zaručnici. To nam omogućuje da sve više otkrivamo što znači živjeti ljubav među sobom u čistoći, ljubeći se ljubavlju koja je sposobna čekati, opraštati, patiti, ponovno očistiti naša srca preplavljena materijalizmom, sa željom da pomognemo jedno drugome i da zajedno hodamo u svjetlu. (Rita i Luka, Uskrsnuće, travanj 1994.)

Uskrsnuće

9


04-30 anni cro_Layout 1 24/03/14 09:49 Pagina 10

1993 dvadeset godIna

O d kada su se vrata Zajednice otvorile za ženski svijet, ženske kuće

su se umnožile i danas ih je trinaest. Do sada su kroz njih prošle stotine djevojaka koje su bile tužne, očajne, zbunjene i izgubljene i koje su na zajedničarskom putu ponovno pronašle svoje dostojanstvo, otkrivajući ljepotu sebe kao žene. Mnoge su se od njih već uspješno uključile u svijet, neke su odlučile ostati kako bi prihvatile i besplatno pomagale mladima u poteškoćama, koji dolaze iz različitih zemalja; neke druge su se otisnule u različite misionarske aktivnosti, dok su druge otkrile poziv za osnivanjem kršćanske obitelji i danas su supruge i majke. Neke su prepoznale Gospodinov poziv da budu njegove zaručnice i danas su sestre, prijateljice i majke cijelog svijeta. Ponovno otkrivši pravo lice žene svaka od njih je poslije otkrila i put kako se ostvariti u ljubavi. Kako uči Majka Elvira: „Žena nije žena ako ne voli; žena je toliko više žena koliko više ljubavi pruži – svima!“

10 Ožujak 2014


04-30 anni cro_Layout 1 24/03/14 09:49 Pagina 11

Povijest zajednice

BRATOVŠTINE ZA DJEVOJKE

- 2013

... uskrslIh

{

žena !

Žena ima vatru ljubavi u sebi, neugasivu. Majčinstvo prožima cijelo njezino biće, sve je u njoj majčinstvo. Bog je želio takvu ženu. Mi smo stvorene da ljubimo. Kada žena ima mir u srcu, ne mozˇe ga zadržati za sebe; žena je rodena da daje život, da bude vatra dobrote i života. Majka Elvira

}

Uskrsnuće

11


04-Svjedoc imo nadu - mntx_Testimoni di speranza 2014 24.3.2014. 07:33 Page 12

Svjedočimo Nadu Nikolina: «Naučila sam prihvatiti samu sebe i druge, na koljenima pitati oprost i vjerovati da je Božja ljubav veća i jača od svake moje slabosti i pogreške»

Z

ovem se Nikolina i dolazim iz Bosne i Hercegovine. Sretna sam svaki put kada sam u mogućnosti posvjedočiti što Bog preko Zajednice čini u mome životu. Dolazim iz katoličke obitelji, u kojoj su se mama i tata trudili da meni i sestri prenesu prave životne vrijednosti. No tek sada vidim da sam vjeru živjela jako površno, kao neku tradiciju, a ne kao pravu vjeru, živu i konkretnu. Kao osoba sam uvijek bila zatvorena, sramežljiva i puna kompleksa i strahova o kojima sam rijetko ili gotovo nikada razgovarala. To je i bio najveći problem; uvijek bih se pretvarala da je sve u redu stavljajući razne maske te gurajući svaki problem pod tepih. Ono što sam stvarno živjela i osjećala nije izlazilo na vidjelo. Odlaskom u srednju školu u Sarajevo, time i promjenom okoline, društva, kulture, još sam se više zatvorila u sebe.

12 Ožujak 2014

Da bih se osjetila prihvaćenom, rekla sam u svojemu novomu društvu prvi „da“ prvome jointu. Svoju sam slobodu nalazila u zabavama, izlascima, u materijalnim zadovoljstvima, da bih se nakon nekog vremena susrela po prvi put i s heroinom. Bila sam uvjerena da sam riješila sve svoje probleme, da su nestali svi moji strahovi i kompleksi. Vodila sam trostruki život koji je bio pun maski i laži. Izvana je sve izgledalo odlično: fakultet, posao, dečko… No u meni je bio pakao. Ubrzo sam shvatila da sam postala rob zla i taj me život sve više iscrpljivao. Nekoliko puta sam pokušala promijeniti stvari: pokušala sam se odviknuti tabletama, preselila sam se u Beč, promijenila okolinu, no uvijek bih padala sve dublje. Tama unutar

mene bila je sve veća te sam bila sve uvjerenija da me Bog ne voli, da me je zaboravio i da je moja sudbina brzo umrijeti. Mislila sam da je lakše oduzeti si život nego skupiti hrabrost i pitati pomoć. Moji su roditelji ubrzo otkrili što se događa sa mnom, jer se neke stvari više nisu mogle sakriti, te su čvrsto odlučili pomoći mi. U bolnici sam saznala za Zajednicu Cenacolo te sam, zahvaljujući snazi i upornosti svojih roditelja i sestre, ušla u Zajednicu u Međugorju. Na početku mi je bilo najteže vidjeti istinu o sebi, prihvatiti se takvom kakva jesam, prihvatiti svoje pogreške, način života koji nam predlaže Zajednica, pogotovo istinu i molitvu. Uza sve teškoće ipak sam osjećala da sam na pravome mjestu. Još jedna patnja više bila je ta da sam ostavila roditelje u financijskim problemima te teško bolesnu majku, ali Gospa mi je dala snage da ustrajem i da se prepustim u Božje ruke. Sestre u kući koje su mi bile blizu voljele su me i pružale prijateljstvo bez ikakvog interesa, govorile su mi istinu vjerujući u mene i onda kada ja nisam. One nisu samo govorile o istini, prijateljstvu i vjeri, već su to i živjele. Njihova ljubav i spremnost na žrtvu počele su topiti moje srce. Počela sam raditi prve korake u prijateljstvu i istini. Shvatila sam da je istinska radost u darivanju, služenju i žrtvi. Najveći dar koji mi je Zajednica dala jest dar vjere. Sve ono što danas jesam, sve moje misli, djela i želje, su plod prijateljstva s Isusom. Naučila sam prihvatiti samu sebe i druge, na koljenima pitati oprost i vjerovati da je Božja ljubav veća i jača od svake


04-Svjedoc imo nadu - mntx_Testimoni di speranza 2014 24.3.2014. 07:33 Page 13

moje slabosti i pogreške. Život u mješovitoj kući u Varaždinu, zajedno sa sestrama, braćom i djecom, pomaže mi biti jednostavnijom i otvorenijom. Danas živim dan po dan, trudim se izgraditi kao osoba služeći i darujući se drugima. Provodeći vrijeme s djecom, ponekad se dogodi da mi je teško biti ustrajna s njima govoreći im ponekad i neko edukativno „ne“, već mi dođe da popustim, što je sigurno lakše. U takvim trenucima

kleknem te u molitvi pronalazim vjeru koja mi pomaže da idem dokraja, da i kroz žrtvu i pateći s njima vjerujem u plod koji će ta žrtva donijeti. Primjerom obitelji učim kako biti ženom i majkom, koja je uvijek spremna služiti s osmijehom. Od srca zahvaljujem Zajednici jer mi je spasila život, želim zahvaliti mami Elviri na njezinoj nesebičnoj ljubavi kojom je spasila mnoge živote. NIKOLINA Hvala.

retan­sam­što­se­nalazim u­Zajednici­Cenacolo.­Zovem­se­Ivo,­imam­39­godina­i dolazim­iz­kršćanske­obitelji­iz Zagreba.­Od­malena­sam­imao poteškoću­s­prihvaćanjem­stvari­koje­mi­bi­mi­otac­govorio­jer sam­ smatrao­ da­ se­ to­ ne­ tiče mene­ i­ da­ ja­ mogu­ drugačije živjeti.­Teško­mi­je­bilo­prihvatiti­ svakodnevicu­ i­ monotoni život­u­kojem­nisam­vidio­smisao.­­Prve­poteškoće­započele su­ u­ srednjoj­ školi­ gdje­ sam tražio­svoj­identitet­kroz­isprazne­ razgovore,­ misleći­ da­ sam prihvaćen­od­«ekipe»,­ali­realnost­je­bila­totalno­drugačija.­ Malo­ po­ malo­ sam­ počeo­ i markirati,­ uredno­ ­odlazeći­ u obližnje­ kafiće­ gdje­ sam­ prvi put­upao­u­zamku­zloga­–­alkohol.­ Svaki­ put­ kada­ bih­ imao probleme­ u­ školi­ ili­ kod­ kuće, bježao­bih­od­problema­u­svijet ovisnosti.­Sa­17­godina­počeo sam­se­baviti­produkcijom­elektronske­glazbe­radeći­za­diskografske­ kuće­ diljem­ Europe. Provodio­ sam­ puno­ vremena po­klubovima­jer­je­to­bio­dio mog­posla.­I­tako­se­zlo­pomalo uvlačilo­u­mene,­najprije­preko lakših­ droga­ poput­ extasija,­ a poslije­ i­ kokaina­ i­ heroina.

­ alo­ po­ malo­ počele­ su­ i­ laži M prema­ocu,­prijateljima,­djevojci.­ Od­ prvih­ laži­ brzo­ sam prešao­ na­ velike­ muljaže­ i krađe.­Zatvarao­sam­se­u­svoj svijet,­ ne­ izlazeći­ van­ iz­ kuće. Počela­ je­ autodestrukcija­ koja je­ trajala­ nekoliko­ godina­ sve dok­ nisam­ doslovno­ prodao sve­što­sam­imao.­Jednog­dana,­mijenjajući­besciljno­stanice na­ radiju,­ čuo­ sam­ don­ Ivana kako­ svjedoči­ svoju­ životnu priču.­U­tom­trenutku­sam­pomislio­«Ako­se­don­Ivan­uspio spasiti,­možda­mogu­i­ja.»­Tada sam­ odlučio­ učiniti­ nešto­ fundamentalno­u­svom­životu,­temeljit­ preokret.­ U­ Zajednicu sam­ušao­2009.­godine­u­malu bratovštinu­u­Šarengradu,­s­pozitivnim­stavom­i­voljom­za­temeljitom­ promjenom­ vlastite osobnosti­ i­ svih­ loših­ navika koje­sam­stekao.­Zahvalan­sam svojem­ anđelu­ čuvaru­ kao­ i ostalim­ momcima­ koji­ su­ mi svojim­ primjerom­ pokazali ­svjetlo­ prema­ kojemu­ moram ići.­ ­ Malo­ pomalo,­ preko ­molitve,­ klanjanja,­ obaveza­ i ­odnosa­ u­ bratovštini,­ počeo sam­ živjeti­ jedan­ drugačiji­ i ­jednostavniji­­život.­Došavši­u bratovštinu­ Vrbovec­ postao

S

Uskrsnuće 13


04-Svjedoc imo nadu - mntx_Testimoni di speranza 2014 24.3.2014. 07:34 Page 14

Svjedočimo Nadu sam­ ­kotlovničar.­ Često­ bih ostajao­ u­ kotlovnici­ i­ do ­jedanaest­ navečer.­ Taj­ jednostavni­posao­me­ispunjavao­velikom­radošću,­znajući­da­mojom­požrtvovnošću­mogu­učiniti­nešto­dobro­za­druge.­ Nakon­ nekog­ vremena­ započinjem­ raditi­ u­ grafičkoj ­pripremi­gdje­sam­imao­priliku kreativno­ sazrijevati­ radeći­ na našem­ ­časopisu­ «Uskrsnuće», zahvaljujući­starijim­momcima koji­su­me­podučavali.­Shvatio sam­ koliko­ je­ važno­ imati ­ravnotežu­ između­ ­molitve, ­prijateljstva­ i­ obaveza­ koje ­ispunjavam.­Skoro­svakodnevno­sam­se­suočavao­sa­svojim ­slabostima,­ali­uz­braću­i­život­u ­Zajednici,­ polako­ sam­ nalazio unutarnju­ravnotežu.­ ­Nakon­ nekoliko­ godina ­provedenih­u­Zajednici­počela

se­ jače­ osjećati­ i­ prisutnost ­Boga­u­mojoj­­obitelji,­odnosi­su se­znatno­­poboljšali.­Smatram se­ sretnim­ ­čovjekom­ jer­ sam pronašao­ ­samoga­ sebe­ i ­upoznao­ jedan­ novi­ život. ­Vjerujem­u­­promjenu­i­u­bolji život,­­svjestan­sam­da­samo­uz ­molitvu­ mogu­ ići­ svakim ­danom­ dalje,­ u­ susret­ svim ­poteškoćama­ i­ životnim ­iskušenjima.­ Danas­ sam­ u ­bratovštini­ u­ ­Saluzzu­ u­ Italiji gdje­ imam­ ­mogućnost­ živjeti svoj­ ­kršćanski­ život­ služeći ­drugima,­­radeći­u­­tipografiji,­te gradeći­iskreno­­prijateljstvo­sa braćom­i­­bližnjima.­ Zahvalan­sam­­Bogu,­­Zajednici­i svima­koji­su­me­­doveli­na­ovaj pravi­ put,­ put­ ­svjetla,­ jer­ bez njih­ ne­ bih­ ­nikada­ bio­ tako ­blizak­Bogu­kao­što­sam­­danas. IVO Hvala­­svima.

Ivo: «Zahvalan sam Bogu, Zajednici i svima koji su me doveli na ovaj put, put svjetla, jer bez njih ne bih nikada bio tako blizak Bogu kao što sam danas!»

14 Ožujak 2014

Z

ovem se Teresa i već nekoliko godina živim u bratovštini „Nossa Senhora da Ternura“ u Mogiu das Cruzes u Brazilu, u jednoj kući u misijama s devet djevojčica i jednim dječakom od dvije godine. Gledajući unazad, kad razmišljam kako sam stigla ovdje, kažem si: „Kako se promjenio moj život! Kakvo veliko čudo se dogodilo!“ Moj prvi susret sa Zajednicom bio je kada je moja majka bila trudna sa mnom dva mjeseca. Ona i moj otac došli su u Zajednicu na vjenčanje njihovih prijatelja i mislim da to nije bilo slučajno; mislim da je u planovima koje je Bog imao za mene, bio već i taj događaj. Zatim je bio i drugi susret kada sam imala četrnaest godina. Bila sam dio molitvene grupe mladih i sudjelovali smo na Slavlju života 2002. godine, gdje sam se zaljubila u Zajednicu: činila mi se kao djelić raja gdje si svi žele dobro i svi se prihvaćaju, mjesto gdje možeš biti ono što jesi. Tako je počela duboka povezanost koja me je pratila cijelu mladost, bogata iskustvima i pozitivnim susretima, ali u isto vrijeme i pogreškama i patnjama. Gledajući svoj život mogu reći da mi roditelji nikad nisu uskratili ljubav. Uvjereni katolici, bili su u molitvenoj grupi gdje su upoznali Boga, iako su poslije postali krute i zatvorene osobe. U meni je bila borba: kada sam bila s drugom djecom u grupi i kada bi nam govorili o Bogu bila sam sretna, unašala bih se u priče o Isusu, ali s druge strane zezanja sa strane mojih prijatelja su bila previše bolna za mene, jer sam bila osjetljive naravi. Osjećala sam se „drugačijom“ i rastao je u meni strah od osude drugih te snažna potreba da budem prihvaćena i voljena.


04-Svjedoc imo nadu - mntx_Testimoni di speranza 2014 24.3.2014. 07:34 Page 15

Počeo se javljati i strah da pokažem vjeru koju su mi u kući prenijeli. Da bih pobijedila svoje nesigurnosti počela sam se odijevati ekstravagantno i izlaziti. Glumila sam da sam netko drugi zbog straha da ne budem odbačena. U međuvremenu su moji roditelji ponovo pronašli radost, otkrivši pravu sliku Boga. Njihovo zajedništvo i njihova međusobna ljubav postali su za mene sigurnost. Tijekom tih godina bili su mi jako blizu, katkad s čvrstinom, katkad s nježnošću: bili su pravi mama i tata. Zadnji susret s Cenacolom dogodio se kada sam imala devetnaest godina. Imala sam namjeru da se zaustavim mjesec dana i da zatim počnem pohađati fakultet za primalje, ali sam odlučila zadržati se. Nisam znala što mi to govori da ostanem, ali osjećala sam to snažno i imala sam povjerenja. Danas znam da je to bila Božja ljubav koja je željela činiti čuda u mojem životu. Moji roditelji, ne bez poteškoća, pomirili su se da se neću vratiti kući. Zatim, malo po malo, njihovo srce se napunilo radošću jer su pronašli Teresu sretnu. Ponovo je procvala

u meni vjera koju su oni zasadili, naučila sam se gledati u istini i reći ono što živim i što mislim. Ovo su bili neprocjenjivi darovi za mene jer su mi pomogli da se bolje upoznam i da se oslobodim straha od drugih, od straha da neću biti voljena. Najveći dar, zatim, bio je odlazak u misije gdje sam nastavila osjećati ljubav Božju za mene, ljubav koja je snaga u trenucima

umora, svjetlo kada sam zbunjena. Sve ovo je čudo jer nikad nisam mislila da ću se jedan dan osjećati dobro sama sa sobom, da ću postati prijateljica Bogu i da ću služiti drugima. Briga o ovoj djeci mi pomaže da rastem svaki dan u odgovornosti i u ljubavi. Danas su moji vidici puno širi i jasniji: imam još puno puta za prijeći, ali sam TERESA uistinu sretna!

ovem­se­Eldin­i­dolazim­iz Bosne­ i­ Hercegovine.­ Izgubio­sam­oca­kada­sam­imao sedam­godina,­tijekom­rata.­On je­ bio­ moj­ najbolji­ prijatelj, znao­me­je­motivirati­s­puno­lijepih­stvari.­Uvijek­sam­htio­postati­kao­on,­a­kada­sam­shvatio­da­njega­više­nema,­potpuno­sam­se­izgubio.­Najveća­pogreška­ je­ bila­ što­ nisam­ tražio pomoć­ od­ moje­ majke­ i­ tako su,­zbog­straha­da­ne­napravim nešto­ pogrešno,­ počele­ moje prve­laži.­Od­tog­trenutka­više se­nisam­znao­zaustaviti­i­priznati­ svoje­ greške.­ Tako­ je­ bilo

sve­do­četrnaeste­godine,­kada sam­postao­potpuno­tužan.­Iako­sam­bio­mlad,­već­sam­izgubio­svoje­dostojanstvo­i­želju­da odrastem.­ Jednog­ dana­ moja obitelj­mi­je­pričala­o­Zajednici Cenacolo­i­tako­sam­ušao­u­Zajednicu.­Jedna­od­mojih­prvih poteškoća­ bila­ je­ molitva,­ jer dolazim­iz­muslimanske­obitelji.­ Rekao­sam­svom­anđelu­čuvaru:­ „Ja­ u­ kapelu­ neću­ nikad ući!“­Tako­bismo­se­ujutro­ustali i­ išli­ odmah­ raditi.­ Da­ ne ­izgledam­ kao­ slabić,­ izdržao sam­tjedan­dana­i­zatim­mu­rekao­da­bih­htio­naučiti­poneku

molitvu.­Kad­bih­ušao­u­kapelu, vidio­ bih­ četrdesetak­ momaka kako­mole,­ali­ja­nisam­želio.­ Mogu­ vam­ reći­ da­ sam­ upoznao­ Boga­ preko­ braće­ koji­ su mi­bili­blizu­i­koji­su­mi­pokazali svoju­volju­za­promjenom,­postajući­oni­sami­boljima­i­iskrenijima.­ Ispričati­ ću­ vam­ jednu epizodu:­bio­sam­petnaest­dana u­ Zajednici,­ radio­ sam­ s anđelom­čuvarom­u­vrtu­i­cipele­ su­ mi­ bile­ prljave­ od­ blata. On­ me­ poslao­ u­ skladište­ po alat.­Ja­sam,­na­putu­do­tamo, očistio­cipele­na­pločniku,­a­nitko­ me­ nije­ vidio.­ Na­ kraju

Z

Teresa: «Nisam znala što mi govori da ostanem, ali osjećala sam to snažno i imala sam povjerenja. Danas znam da je to bila Božja ljubav»

Uskrsnuće 15


04-Svjedoc imo nadu - mntx_Testimoni di speranza 2014 24.3.2014. 07:34 Page 16

Svjedočimo Nadu

Ž

Eldin: «Zahvalan sam Zajednici jer sam poslije svakog pada dobio mogućnost novog početka»

­ ana,­kada­smo­se­vraćali­s­pod sla,­on­mi­reče:­„Pogledaj,­netko­je­uprljao­pločnik!“­Ja­sam mu­ dvolično­ odgovorio:­ „Ne mogu­vjerovati­da­nije­počistio iza­ sebe!“­ Odmah­ sam­ uočio svoju­ dvoličnost­ i­ dok­ smo ­čistili­ pločnik,­ prvi­ put­ nakon dugo­ vremena,­ zaplakao­ sam. ­Rekao­ sam­ istinu­ i­ priznajući svoju­­krivicu,­ispričao­se.­ U­ tom­ trenutku­ pomislio­ sam na­svoju­majku­i­na­obitelj,­i­na sve­situacije­kada­sam­bio­lažan prema­njima.­Moj­anđeo­čuvar me­zagrlio­i­osjetio­sam­se­kao sa­ svojim­ ocem.­ To­ je­ bio ­trenutak­kada­sam­počeo­vjerovati­i­imati­povjerenja­u­braću­i u­ Zajednicu:­ bio­ sam­ iskren­ i osjetio­sam­da­mi­je­oprošteno­i da­im­je­još­više­stalo­do­mene. Na­mojem­putu­imao­sam­puno­takvih­momenata­gdje­sam osjetio­milosrđe,­oprost­i­ljubav od­drugih.­Zahvalan­sam­Zajednici­jer­sam­poslije­svakog­pada dobio­mogućnost­novog­početka.­Sve­poteškoće­koje­sam­pobijedio­i­s­kojima­sam­se­suočio danas­su­za­mene­pravo­blago. Mogu­prenositi­ono­što­sam­ja

16 Ožujak 2014

doživio,­ s­ čim­ sam­ se­ suočio­ i što­sam­promijenio.­Sada­živim u­ kući­ u­ Međugorju,­ u­ „Polju Života“­ gdje­ se­ snažno­ osjeća Gospina­ prisutnost,­ koja­ nas podupire­i­tješi­u­radosti­i­u­tuzi. Ovih­godina­sudjelovao­sam­u mnogo­mjuzikla­i­otkrio­sam­da mogu­ plesati­ i­ glumiti,­ makar sam­još­uvijek­bio­i­jesam­sramežljiv­momak.­Otkrio­sam­kako­je­lijepo­biti­svjetlo­i­nada­za ljude­ koje­ susretnemo.­ Postao sam­oduševljen­životom­i­svime što­donosi.­Imam­želju­jednog dana­ zasnovati­ obitelj:­ želim već­ danas­ biti­ vjeran­ i­ dobar čovjek­da­bih­sutra­mogao­biti dobar­otac­svojoj­­djeci.­ Pišem­ ovo­ svjedočanstvo­ na dan­ mog­ rođendana.­ ­Duboko sam­ zahvalan­ svojim­ roditeljima­ što­ su­ mi­ darovali­ život­ i Majci­ Elviri­ i­ svim­ momcima koji­ su­ za­ mene­ bili­ kao­ novi ­roditelji­i­prijatelji:­oni­su­mi­dali­ život­ duha,­ oslobodili­ moje srce.­Preko­njihova­prijateljstva i­ strpljenja­ čak­ je­ i­ jedan ­'tvrdoglavi­ ­Bosanac'­ kao­ ja uspio­ ­otkriti­ ­ljepotu­ življenja­ i ELDIN smijati­se!

elim zahvaliti Gospodinu jer mogu svjedočiti ono lijepo što je učinio u meni i za sve što nastavlja činiti u mom životu iz dana u dan. Zovem se Andreja. U mom životu dogodilo se mnogo toga što mi je naškodilo, no čini se da je nedostatak vjere u mojoj obitelji bio najveći nedostatak. Iako je moja obitelj tvrdila da je kršćanska, molitva nije bila važna i vjera je bila samo tradicija koju smo zbog banalnih motiva slijedili. Zbog toga nikad nisam znala dati duboki smisao svome životu i ispravno reagirati na situacije koje su se pojavljivale preda mnom. Sjećam se da sam imala dvanaest godina kad sam prvi put rekla svom tati da nisam sretna i da ne vidim smisao u ničemu. Očekivala sam od njega neki odgovor koji bi mi mogao pomoći. Nasmješio se i rekao: „Proći će“. No sumnje, strahovi i nesigurnosti nisu prošle, naprotiv, rasle su. Nekako u to vrijeme u bivšu Jugoslaviju je stigao rat, a s ratom puno patnje i siromaštva, a povrh svega puno nepravde koja mi je stvorila još više pomutnje. Svađe su bile sve češće, razgovori sve rijeđi, a ja sam osjećala sve veću želju za bijegom. Malo po malo zlo je ušlo u obitelj i svatko je krenuo svojim putem: tata je počeo piti, mama se posvetila isključivo poslu, a ja sam počela tražiti odgovore izvan kuće. Zlo je iskoristilo trenutak da mi ponudi najlakši put: drogu i zadovoljstvo. Jako brzo sam postala ovisna o heroinu, koji je za mene bio sve, odgovor na moja pitanja, snaga protiv strahova, moja sigurnost. To je bio izmišljeni svijet u kojem


04-Svjedoc imo nadu - mntx_Testimoni di speranza 2014 24.3.2014. 07:34 Page 17

Andreja: «Danas osjećam da me molitva ne samo

se nisam trebala drži na nogama nego da mogu i trčati!» suočavati s problemima i nisam trebala patiti. Unutar mene sve je postalo ravnodušno. Što je više vremena prolazilo, to mi je bilo teže izaći iz tog svijeta koji sam stvorila, zato što je stvarnost bila preteška, a ja sam bila krhka, razočarana i izgubljena da bih nešto poduzela. Kad sam imala osamnaest godina probudila sam se jednog jutra i jedino pitanje koje sam imala bilo je: „Kad će sve ovo završiti?“ Rekla sam Gospodinu: „Ako postojiš, pomozi mi!“ On mi je pomogao tako da sam upoznala Zajednicu Cenacolo preko jedne obitelji koja je imala kćer s istim problemima kao i ja. Ušla sam u bratovštinu u Međugorju i ta- znači patiti, radovati se, mo je počela nova stranica padati i ponovo se dizati. moga života. Stranica u mno- Uspjela sam uz pomoć go boja, put ponovnog rođen- djevojaka koje su me voljele ja. Na početku nije bilo lako kada ja to nisam bila sposobsuočiti se sa svim stvarima od na. Pokušala sam moliti, na kojih sam godinama bježala, početku zato jer sam vidjela niti vidjeti koliko sam zla druge da to rade, a poslije jer učinila samoj sebi i drugima. sam vidjela da mi molitva Povrh svega nije bilo lako pomaže bolje sagledati stvari i ponovo početi živjeti, što bolje proživjeti dan. Našla

sam snagu i korak po korak, naučila sam da se molitva živi i „izvan kapele“, na poslu, u svakidašnjim borbama, u odnosu s drugima. Danas osjećam da me molitva ne samo drži na nogama, nego mi pomaže hodati, a ponekad i trčati; ona je postala moj svagdašnji kruh i odgovor na moje strahove, sumnje, i nesigurnosti. Daje smisao svemu u meni i izvan mene. Zahvalna sam Gospodinu što sam upoznala Zajednicu i jednu ženu, Majku Elviru, koja je bila zahtjevna i prema meni i prema mojoj obitelji. Zahvaljujem joj jer se nije zadovoljila samo da me makne od zla, nego me je naučila živjeti, vjerovati i služiti. Primjerom svog života potakla je u meni želju da i ja hodam naprijed u vjeri. Hvala, Marijo, zato jer se i moja obitelj preobratila i za svako čudo koje si učinila i nastavljaš činiti u mojem ANDREJA životu!

Uskrsnuće 17


05-donna cro_una Famiglia tanta Vita 26.3.2014. 07:50 Page 18

Čudesno je biti

Ženom

Proslava dvadesete godišnjice otvorenja prve kuće za djevojke ujedno je i prilika koju nam providnost pruža da ove stranice posvetimo ženi, kako bi nanovo otkrili njezinu izvornu ljepotu i veličanstvenost njezina poziva

Deset

«Ženo, tko si ti zapravo? Ti si slika i lice Božje! Znaš li na što si pozvana? Pozvana si na ljubav, to Bog želi za tebe. Taj poziv na ljubav čini te velikom. Odazovi se!» Majka Elvira

godina sam živjela s momkom koji je bio ovisnik. Kad je on ušao u Zajednicu, opustila sam se, držeći da ja, jer se nikad nisam drogirala, nemam nikakvih problema. Jednog dana, međutim, su mi rekli da će se u Saluzzu održati susret za djevojke, supruge i zaručnice. Otišla sam i po prvi put čula časnu Elviru: nisam ju poznavala niti sam znala da ona stoji iza ovog djela. Slušajući je govorila sam si: “Koliko li samo lijepih stvari ova osoba, iako je časna, zna o ženama! Koliko li toga zna!” Od onda sam počela odlaziti na te susrete, koji su s vremenom za mene postajali sve važniji. Nikad mi nitko prije nije tako jasno rekao da se mogu promijeniti, da mogu iskoristiti sve potencijale koje jedna žena nosi u sebi, a ja ih nisam ni poznavala. Tako sam, korak po korak, postala jedna nova žena i želim tu ljepotu prenijeti drugim ženama danas. Rita

18 18 Ožujak Dicembre2014 2009


05-donna cro_una Famiglia tanta Vita 26.3.2014. 07:50 Page 19

Nisam uistinu nikad ni pomišljala da se

“Ženo,

tko si ti?”

Koliko je samo Majka Elvira govorila ženama i o ženama! Blago nauka, mudrosti, konkretnosti i svjetla izviralo je iz njezinog srca za vas žene svih ovih dvadeset godina ženske prisutnosti u Cenacolu. Mnogi bi, nakon što bi ju susreli, uskliknuli: «Koja žena!» češće čak nego li «Koja časna sestra!» Govorili bi to s uzbuđenjem koje se doživljava pri susretu nekoga tko te dira u srce i čiju veličinu osjećaš. Prije nego se definirate kao časne, majke, bake, supruge… vi ste žene! Kako bi bilo lijepo da netko, kad susretne jednu ženu, svaku od vas, usklikne: «Koja žena!» Ako je Bog odabrao da se rodite kao žene, sigurno nije pogriješio. Bog odabire iz ljubavi i za ljubav. Zbog toga treba prihvatiti taj dar. Ako ti netko nešto pokloni, a ti ne prihvatiš, dar je uzalud. Majka Elvira je prihvatila ovaj dar: biti žena, a povrh svega, biti radosna žena. Kroz radost kojom je prihvatila ovaj dar njezin je život postao blagoslov za sve nas. Radost žene izvire iz prihvaćanja same sebe kao žene, iz osjećaja zadovoljstva time što jest, zadovoljstva svojim bićem, s onim što je Bog za nju zamislio.

uza sve naše nedostatke može roditi toliko dobra. Kada sam susrela Zajednicu, bila sam očajna i tužna. Rita je bila moj ''anđeo čuvar'' i jako se dobro sjeća kakva sam došla zatražiti pomoć. Lijepo je znati da postoje osobe koje te poznaju, koje su te vidjele kakav si bio i kakav si sada. U tom trenutku nisam bila svjesna što se događa, moj život se jednostavno susreo sa Zajednicom te sam osjetila mir i radost koje sam tražila. U meni je bilo još puno ljutnje, puno tuge i puno besmisla, ali od prvog trenutka sam osjetila do ovdje mogu biti ono što jesam. Prvi put kada sam susrela Majku Elviru još nisu bile otvorene kuće za djevojke, bili smo u njezinu uredu i ispričala sam joj uistinu sve, otvorila sam srce i ispričala joj cijeli svoj život. Nikad prije nisam osjetila da mi netko želi toliko dobra. Ja sam ju poznavala samo iz priča; čula sam da je postojala želja da se otvori kuća za djevojke, ali nikad, uistinu nikad, nisam niti pomislila da ću biti i ja uključena u tu priču... Razgovor s njom, njezin pogled, osmijeh... zatim me zagrlila... i tako, kada je došlo vrijeme da se ta zamisao ostvari, upitali su me: «Otvara se kuća za djevojke, želiš li se pridružiti?» Ja sam u tom trenutku rekla: «A što drugo? Idem s vama!» Tada sam snažno osjetila da je ovdje moje mjesto. Uistinu ne vjerujem da na svijetu postoji neko mjesto na kojem bih svoj život mogla živjeti u većoj punini, dubini i ljepoti nego u Zajednici. Zahvalna sam što sam još i danas s vama na putu. Mislila sam da sam uskogrudnog srca, a danas, nakon svih ovih godina, u njemu nosim tolike osobe... Ne mogu niti zamisliti što se sve nalazi u srcu Majke Elvire! Još uvijek se divim onome što vidim i što činim, jer znam tko sam bila i tko sam danas! Znam još koliko straha ima u meni, kako malo vjere, ali taj dan Gospodin me upitao: «A ti, što imaš za dati?» Ja sam odgovorila: «Ništa.» Ali je Gospodin uzeo i upotrijebio upravo to ništa. Cinzia

Risurrezione Uskrsnuće 19


05-donna cro_una Famiglia tanta Vita 26.3.2014. 07:50 Page 20

«Štošta se može promijeniti i promijenjeno je kroz napredak kulture i društ va, ali ostaje činjenica da je žena ta koja začne, nosi u utrobi i rađa sinove čovječje. To nije samo biološk a datost, nego povlači za sobom cijeli niz st vari, k ako za samu ženu i njezin ži vot, tako i za njezine odnose, njezin način k ako se postavlja prema ljudskom ži votu uopće. Pozvavši ženu na majčinst vo Bog joj je na poseban način povjerio ljudsko biće» Papa Franjo – govor povodom 25. godišnjice ''Mulieris Dignitatem''

Ako žena misli da će ju nekakav muškarac usrećiti, ona je poput prosjakinje. Majka Elvira bi rekla: ''Koja jadnica!'' Žena već u sebi ima sve. Ako zaviri u svoju nutrinu, otkriva da

je sposobna voljeti, patiti, ići, boriti se, ustrajati, ostati uspravna čak i kada se sve ruši, biti i majka i otac u slučaju da muž ode. Žena, ako je uistinu žena, bogata je darovima koje može dijeliti drugima. Jedna od stvari koju je Majka Elvira odmah uvidjela jest to da je nemoguće da izranjeni Adam i izranjena Eva žive zajedno: ranjavali bi se i dalje. S obzirom da su u prvo vrijeme u Zajednicu više ulazili muškarci, Zajednica je godinama bila isključivo za dečke. Ali ona je svejedno momcima često govorila o ženama, ne bi li im pomogla da postanu svjesni koliko su se u životu nisko spustili, uprljali i ranili, a sve to jer zapravo možda nikad nisu ni sreli ženu koja je uistinu žena. Za momke je u to vrijeme žena predstavljala ono što je svijet govorio: običan predmet užitka. Slušajući Majku Elviru, promatrajući njezine oči i geste, u njihovom se srcu rodila potreba da gledaju na ženu novim očima te

Jedan

smo dan sa župom došli u posjet Saluzzu. Dok je časna sestra Elvira govorila ja sam u sebi pomislila: ''Jadni ljudi, doći ću ovdje jedan dan malo pomoći ovim momcima''. No ona se u jednom trenutku okrenula prema meni i rekla mi: „Jadnice! Ti si potrebna nas, a ne mi tebe!“ Ja sam mislila da oni, ovisnici, trebaju mene, a ne ja njih. To sam shvatila tek poslije, nakon puno vremena, nisam baš odmah shvaćala da sam i ja trebala njih. Na tom susretu u kojem nam je govorila o tome kakve žene trebamo biti, ja sam ostala osupnuta njom kao ženom. Bio mi je potreban primjer drugačiji od svih koje sam do tada vidjela. Kada sam ju poslije ponovo susrela, i ispričala joj svoj život, ona mi se osmjehnula. Ispričala sam joj svoje poteškoće, a ona me pogledala, osmjehnula mi se još uvjerljivije, s tolikom snagom da sam osjetila da vrijedim, da vrijedim više od vlastitih poteškoća. Zatim sam ju upitala mogu li dolaziti na susrete za djevojke, jer sam tu osjećala izvor snage da se mijenjam, da budem drugačija žena, dinamičnija, ono što sam i htjela biti. A ona mi je rekla: «Naravno, dođi!». Alice

20 Ožujak 2014


05-donna cro_una Famiglia tanta Vita 26.3.2014. 07:50 Page 21

Č ud e s n o želja da susretnu žene koje vjeruju. Već su u ono vrijeme postojale djevojke bliske Zajednici. Postojali su i susreti za djevojke koje su bile udane, zaručene ili sestre momaka koji su na putu; bili su tu i susreti za prijateljice, žene koje su bile snažno privučene onim što je Majka Elvira govorila o ženama. Kada im je govorila o ljepoti i značenju žene, i koliko je važno da budu autentične, u vjeri, zastajao bi im dah. U tim prvim susretima Majka Elvira ih je često pozivala da se zapitaju: «Ženo, tko si?» Tko je zapravo žena? Prije nego su nastale kuće za djevojke, Majka Elvira je počela primjećivati tugu kojom su mladi bili obuzeti i često bi govorila: «Najteže je danas djevojkama!» Vidjela ih je ranjene, zbunjene, izgubljene, iskorištene i odbačene, obuzete svjetovnim mentalitetom koji je sve te probleme umnažao. Zlo zna da ako uništi ženu, uništava i muškarca, djecu, uništava čovječanstvo. Zlo zna da u ženi postoji nešto jedinstveno, veliko i važno, što može muškarca ili uništiti ili uzdignuti. Ako se žena prestane brinuti ljudskim bićima oko sebe, ne samo da postaje sve tužnija i usamljenija, već se i muškarac više ne snalazi, ostaje bez identiteta, izgubljen je, sam i napušten. Ako je sve to bilo bitno tada, 1993. godine, naime otkriti ženi tko je, danas je, dvadeset godina nakon što su otvorene prve kuće za djevojke, ta misija još važnija! Koliko su samo djevojke koje prihvaćamo zbunjene oko svog vlastitog identiteta! Kolikim blatom svijet zatrpava ženski rod! Zbog toga je još važnije pomoći djevojkama otkriti tko su, pokazati im to životom, djelima, svjedočanstvom. Potrebno je očistiti i nanovo otkriti ljepotu njezina pravog, prekrasnog lica! Ženama treba hrabro reći da se u njima krije snaga i svijetlo, ljepota ljubavi za kojom naš svijet ima neizmjernu potrebu! Žene, samo hrabro, kucnuo je vaš čas, krenite naprijed u vjeri!

je b i t i

Ženom

Imala sam milost sudjelovati na seminaru o ženama u Rimu, povodom 25. obljetnice objavljivanja ''Mulieris Dignitatem'', dokumenta koji je napisao blaženi Ivan Pavao II. Papinsko vijeće za laike pozvalo je sve u Crkvi koji su na bilo koji način vezani uz žene, tako da smo i mi bili pozvani. Majka Elvira i Otac Stefano su me poslali kao predstavnicu. Ivan Pavao II. je osjećao da žena treba znati tko je i treba shvatiti da ima Netko tko joj povjerava ljudsko biće. I srce Majke Elvire je pred puno godina imalo isti predosjećaj: treba pomoći ženi da otkrije tko je! Tijekom konferencija moje se srce radovalo jer ono o čemu se govorilo osobno sam već dodirnula kroz priče mnogih od nas: Bog nas voli i povjerava nam ljudska bića! A prvo biće smo mi same, naša vlastita ženstvenost, koju moramo prihvatiti i voljeti. Na kraju audijencije Papa Franjo je pozdravio sve žene koje su izlagale. Ja sam sjedila u zadnjem redu, radosno pomišljajući da je upravo to mjesto naše Zajednice, koja želi živjeti na marginama, među posljednjima. Sjetila sam se i tebe, Majko Elvira, svih žena koje čine dio naše Zajednice i misija. Zajedno sa svima vama tamo sam se osjećala na pravom mjestu: naše mjesto, posljednje, ali uvijek u srcu Crkve. U jednom trenutku Papa je, unatoč tomu što su mu rekli da je vrijeme za ići, htio pozdraviti sve nas jednu po jednu. Bilo je veoma dirljivo ići mu u susret i vidjeti da smo u srcu Crkve, da nam Papa želi dobro, da nas blagoslivlja i pozdravlja. Sada je red na nama, uskrsnulim ženama, ići i darovati ono što smo dobile i doživjele u ovih dvadeset godina: “Besplatno smo dobile, besplatno dajmo”. Naš je trenutak! Hvala. Chiara Peyron

Uskrsnuće 21


06-cuore_Layout 1 24.3.2014. 10:37 Page 22

» u v k r C u i t a v o r e j «V PUT U ZAJEDNICI: VJEROVATI U CRKVU

Nedavno smo priveli kraju Godinu Vjere, ali putu u vjeri nema kraja! Nastavimo zajedno razmatrati ovaj dragocjeni dar, vođeni molitvom Vjerovanja, iskustvom Zajednice i riječima Pape Franje


06-cuore_Layout 1 24.3.2014. 10:37 Page 23

teoretski, ali je osjećaju istinitom i vrijednom povjerenja. Mladi žele upoznati istinu, žele upoznati pravi put, ne boje se, hrabri su i riskiraju. Imaju potrebu vidjeti i dotaknuti, čitavim svojim bićem, da Evanđelje nije varka, nije izmišljotina, nije neki popis pravila koja treba slijediti. Mladi su neviniji od nas odraslih, slobodniji i gledaju u budućnost.

CRKVA JE UISTINU MAJKA I KAO TAKVA BRINE SE ZA DOBROBIT SVOJE DJECE, POSEBICE ONE NAJUDALJENIJE I NAJTUŽNIJE, SVE DO PUNINE SLAVE KRISTOVE U SVOM TIJELU

Papa Franjo

Mladi imaju čišći pogled i svjesni su da Crkva predstavlja sigurnost, da je Majka koja nikad ne prestaje voljeti svoju djecu i odgajati ih u istini, ljepoti i dobroti i ljubavi. Za naše su mlade od velikog značenja trenuci dubokog iskustva Crkve. Bilo da je to lice svagdašnje Crkve koja ima ljubavi, strpljenja i razumijevanja,

Intervju u 'La Civiltà Cattolica', 19. kolovoza 2013. «Jasno vidim da je Crkvi današnjice najpotrebnije biti sposobnom liječiti rane i zagrijati srca vjernika, da bude bliska ljudima. Gledam na Crkvu kao na bolnicu nakon bitke. Beskorisno je pitati nekog ozlijeđenog ima li kolesterol ili povišen šećer! Moraju mu se poviti rane. Tek onda se može govoriti o ostalome. Poviti rane! Treba početi od posljednjih, najpotrebnijih. Crkva se katkad zatvara u sitničarenje i sporedne propise. Ono što je najvažnije jest naviještaj: 'Isus Krist te spasio!' Crkveni službenici moraju iznad svega biti službenici ljubavi [...] Kako se odnosimo prema Božjem narodu? Sanjam Crkvu kao majku i pastiricu. Crkveni službenici moraju biti milosrdni, ponijeti ljudske terete te ih pratiti poput dobrog Samaritanca koji pere, čisti i podiže svoga bližnjeg. To je čisto evanđelje. Bog je veći od grijeha. Strukturalne i organizacijske reforme su sekundarne, one dolaze poslije. Prva reforma treba biti ona u ponašanju. Službenici evanđelja trebaju biti osobe koje su sposobne zagrijati ljudska srca, s njima koračati kroz mrak, znati razgovarati i spustiti se u njihovu tamu, a da se ne izgube»

PAPA FRANJO

Spoznaja da smo dio Crkve, da smo živi dio te velike zgrade, našim mladima ulijeva veliku sigurnost. Često su bili protiv Crkve, osuđivali su je, ali kada ju upoznaju osjete se zaštićeni, na sigurnom, kao djeca koja pronađu svoju majku. Oslanjajući se u svojoj prošlosti na mnoge iluzije i lažna obećanja, koja su zatim iznevjerena, postali su duboko nesigurni te stoga traže neki uistinu siguran temelj. U njima se rađa želja za susretom s istinskom Riječi, koja čini ono što i govori. Danas se njihova sigurnost oslanja na temelj Riječi Božje koju Crkva naviješta, put istine, a ne iluzije, put sigurnosti, a ne razočarenja. Riječ istine koja oslobađa srca svih. Pronađena vjera, n a n o v o rođena nada, prijateljstvo i vraćena l j u b a v prema životu ukorijenjene su tamo, oslanjaju se na čvrste temelje dvije tisuće godina povijesti, koju mladi možda ne poznaju

Uskrsnuće 23


06-cuore_Layout 1 24.3.2014. 10:37 Page 24

koračati s obitelji Prije nego sam susrela Zajednicu i bila privučena ovim načinom života, pri dolasku Gospe hodočasnice iz Fatime u moj kvart, u meni se pojavila želja i potreba da pripadam Crkvi. Savjest mi je govorila o egoizmu u kojem sam živjela odlazeći godinama u Crkvu nesvjesna činjenice da sam njezina kći. Danas sam radosna što me Marija dovela ovdje jer mogu hodati u vjeri i iskusiti da je naš Bog ''Bog s nama'', u uspjesima tako i u porazima. Mogu hodati s obitelji, zajedno s Isusom i Marijom, Majkom Cenacola i cijele Crkve. Mariangela

kroz bratovštinu koja ih prihvaća kad dođu očajni u Zajednicu da bi se, korak po korak, vratili na put života, bilo da je to Crkva s univerzalnim srcem koju upoznaju na hodočašćima na koja idemo u zemlje blagoslovljene od Marije, mjesta u kojima se na poseban način udiše univerzalnost i majčinstvo Crkve. Sudjelovanjem u ovim događajima otkrivaju da postoji svijet koji vjeruje, da mnogi mladi žele dobro, da Bog postoji i izvan Zajednice, da molitva nije samo ' terapija' za ovisnike već put prema sreći. Majka Elvira nam je uvijek prenosila ljubav prema Papi i Crkvi. Još i danas kada vidi na slici ili na televiziji Papu, njezine se oči obasjaju svjetlom i ispune zahvalnošću i dobrotom. Često nam je ponavljala: 'Sveti

Petar je živ, tu je na zemlji, među nama' ostao je da vodi naše korake, da ulije sigurnost čovjeku na ovom predivnom ali opasnom putu, putu života. Crkva je kuća i Božja i ljudska, u kojoj ranjeni čovjek pronalazi zaklon, utočište i obitelj. Zbog toga mladi vole, vjeruju i slijede Crkvu jer su duboko u sebi svjesni da je ona stijena koja opstaje u životnim olujama, da garantira zaklon nade, ljubavi i istine. Kako se odnosimo prema Božijem narodu. Sanjam crkvu kao majku i pastiricu ovoga svijeta. Mladi osjećaju da je Crkva mlada u snazi ljudi koji dopuste da ih obuzme entuzijazam evanđelja i ljubavi do te mjere da daju čitav svoj život, dan za danom, hrabro i bez straha, za dobrobit

MAJKA ELVIRA

utjelovljena

Plod molitve Crkve je afirmacija ljudskog života, posvješćivanje vrijednosti života, da je život najveća vrijednost jer je slika Božja. Crkva je Kristova zaručnica, a Kristovi najmiliji sinovi su oni najkrhkiji. Kristovo odijelo su ova djeca, ovi tinejdžeri, mladi, obitelji, udovice, svi ovi slabi ljudi koji trebaju postati Kristovom zaručnicom. Crkva je nježna Majka i njezina prsa žele nahraniti svako svoje dijete. Uloga Crkve je biti, kao što je Isus govorio, 'kvasac': ona je u društvu, u životu, u srcu povijesti. Crkvu zanima svaki događaj, svaka promjena, svaki aspekt ljudskog života, jer Crkva uključuje ekonomiju, kulturu, terapiju,

24 Ožujak 2014

autentični razvoj svih aspekata ljudskog života. Crkva nije ljudska tvorevina, već zametak života koji je Bog htio ne samo pred dvije tisuće godina, već danas. Isus nam kaže: 'Vi ste sol zemlje!' To je predivno jer sol, kada ju staviš u lonac, bilo da je od litre ili da je velik poput oceana, čini sve slanim, nema niti jedan djelić te vode koji ostaje neslan. Crkva ne isključuje nikoga, ona je za sve, ona je sol zemlje, svjetlo svijeta, kvasac koji diže tijesto. Isus nam poručuje da idemo po cijelom svijetu. Ako ono u što vjerujemo postane naš život, ako smo zadovoljni s našim 'poslodavcem', koji je u ovom slučaju Isus Krist koji nas šalje, ako smo sretni, biti u službi 'Kralja nad kraljevima', drugi će

c


06-cuore_Layout 1 24.3.2014. 10:38 Page 25

različita lica jedne ljubavi Dolazeći u kontakt s različitim stvarnostima u Crkvi shvatili smo koliko nas jača dijeliti istu vjeru a različitim karizmama... ne osjećamo se sami! Mnogi mladi ustraju u svojoj vjeri i u vrijednostima u koje vjeruju; neki odabiru brak i daruju svoj život odričući se lagodnosti i zabave; mnogi hodočasnici kreću na put kako bi ponudili Gospi svoje poteškoće i svjetske probleme; mnogi misionari u svijetu daruju svoj život potrebnima. Jer je naša Zajednica sa svojom karizmom dio velike obitelji Crkve, vjerujemo da je Crkva jedna, sveta, katolička i apostolska i da smo svi različita lica jedne Ljubavi, neizmjerne Ljubavi Božje za sve nas. Koji je dar biti Crkva! Irene i Fabrizio

siromašnih, gladnih, žednih i potrebnih, jer Bog je veći i od grijeha i svih zala ovoga svijeta. Crkva je snaga ideala, svjetlo koje osvjetljava put i usmjerava odabire svakog čovjeka, kruh podijeljen s onima koji pate, sigurnost za sve. Na putu ove priče koja traje već dvije tisuće godina, muškarci i žene različitih jezika, rasa i kultura očarani su živim susretom s Isusom, sijali su svjetlo sve do krajeva zemlje: oni su bili Crkva koja nosi svima Kruh života, danas ta Crkva sam ja, ti, svi mi zajedno u miru Kristovu!

a

vodič u vjeri U početku sam na Crkvu gledao kao na običnu crkva queste cose perché anch’io ho tremato tanto: ustanovu, ali kroz molitvu i život u Zajednici ci sono delle situazioni buie, però Dio intershvatio sam da je mnogo više, da je Isus vidjeti da smo pravi što viene, anche quando non ljudi, gli urlo.da Hoono il grosso ostao prisutan preko nje i da sam i ja njezin govorimo to ivita živimo, da seche nedeve bojimo problema della dei giovani, condio. Za mene je Crkva majka koja me odgaja, reći svima da smo in i mi, prvi, grešnici cordare con l’armonia una kao fraternità, altrimenti ispravlja i vodi ljubavlju i strpljenjem. potrebni milosrđa Božjeg. può succedere un disastro. Io dico dentro di me, Trebamo se leubaciti srž kršćanstva, u mentre faccio cose: «Iou credo in Dio Padre onOtkrio sam i pravo lice Svetog Oca, koji za srce Crkve. Danas mladi žele vidjeti kod nipotente!». mene više ne predstavlja 'šefa', već je nas c’è odraslih kršćanstvo kojeagisce, sami ilživimo, Non un atomo dove Dio non nostro primjer kako s vjerom gledati na poteškoće želeè čuti im govorimo o hrani koju smo Dio un Diodameraviglioso, è il Dio della festa, il Dio i patnje koje muče današnji svijet, već kušali, koja se contenti. sviđa i Lui hrani della gioia, il Dio chenam ci vuole non nas. ci ha naviještajući svima istinu Evanđelja. Jako Žele vidjeti da sedisperazione vraćamo za stol, toja creati per la nostra ma taj perché lui è me dotiče njegova dosljednost i osjećam hrani. disposizione. Žele Crkvu koja neće fare suditi različitosti nostra Dobbiamo tutto quello che više no ikad da su mi potrebni konkretni među svećenicima, fratrima, časnim possiamo, ma ci sono delle situazioni in cui non possestrama, siamo e alloraovisnicima, dobbiamo farmajkama... intervenire Lui e lui interprimjeri vjere koji mi pomažu na mom Žele Crkvu koja će cvjetati različitošću, ipak viene! Noi non possiamo vantarci di nulla se anon di putu prema Bogu. će bitiamati, svi di naavere istom putu, potrebni essere un Dio amante della vita,istog della Julien spasenja i ljubavi punini. mia vita, che mi amaualla follia, si è lasciato mettere in kateheze Majke Elvire) croce e vi è rimasto, per me! (iz Cosa devo temere?» (da una catechesi di Madre Elvira)


06-cuore_Layout 1 24.3.2014. 10:38 Page 26

Zauvijek prihvaćena Kada sam se rodila, moji su me roditelji odnijeli u jednu crkvicu posvećenu Gospi od Carmina da bi me krstili. Dok sam plakala u naručju moga tate, voda mi je kapala s čela, a župnik je potvrdio: «Marija, Majka Crkve, danas te prihvaća u svoje naručje». Od tog dana sam dio kršćanske zajednice. Zahvaljujem svojim roditeljima na tom nezaboravnom danu, kada me Crkva prihvatila u svoje naručje da me nikad više ne bi ispustila. Jedno neizmjerno hvala Majci Crkvi, jer sam prepoznala Zajednicu kao živi dio njezina srca. Mária

CRKVA JE UISTINU MAJKA I KAO TAKVA BRINE SE ZA DOBROBIT SVOJE DJECE, POSEBICE ONE NAJUDALJENIJE I NAJTUŽNIJE, SVE DO PUNINE SLAVE KRISTOVE U SVOM TIJELU

Majka Elvira

Pronašao sam vrata crkve otvorena U određenom trenutku života ostao sam sam: svi moji 'prijatelji' su krenuli svojim putem, a ja sam ostao u tami, bezvoljan i pun strahova. Odjednom sam se prisjetio lijepih trenutaka proživljenih u djetinjstvu u župi. Tako očajan došao sam na vrata Crkve tražeći pomoć. To je bio moj prvi korak prema dobru. Pronašao sam vrata Crkve otvorena i svećenike koji su sve učinili da mi pomognu, osjećao sam se kao kod kuće i siguran. Zahvaljujući tom koraku poslije sam ušao u Zajednicu. Danas na mom putu obraćenja vidim, i to me čini neizmjerno sretnim, da sam dio ove velike obitelji, Crkve. Zahvaljujući Zajednici shvatio sam da Crkva održava živim Krista kroz povijest. Danas je, kao i onda, Bog prisutan među nama. I upravo me Crkva bez prestanka potiče na razgovor s Isusom, ona mi puni baterije kako bih nosio svoje maleno svjetlo po svijetu, zbog nje se uistinu osjećam Božjim djetetom, ona me odgaja, vodi me u mom pozivu. Biti dio ove obitelji čini me radosnim što sam kršćanin. Giacomo

26 Ožujak 2014


07-cdf -compleanno_Cronaca di famiglia 24.3.2014. 10:39 Page 27

DAROVAN ŽIVOT VESELI SRCA

Kro nik a obi telj i

„Radost, molitva, emocije, pRijateljstvo, plesovi, pjesme, svjedočanstva... bRojni sinovi i kćeRi sRetni jeR se mogu stisnuti oko vlastite majke, kako bi bogu izRekli našu zahvalu na njezinu životu, dRagocjenom daRu za sve nas“ Uskrsnuće 27


07-cdf -compleanno_Cronaca di famiglia 24.3.2014. 10:39 Page 28

U

Kronika obitelji eć mjesec dana prije Elvirina rođendana V započinje strka i telefonski pozivi oko priprema: stiže rođendan Majke Elvire, dan koji je postao prilika za radostan susret među bratovštinama. Život jedne majke je uvijek dar za djecu, prilika za susret, slavlje obitelji! Svaka bratovština, u tjednima koji prethode, prvo promišlja, a zatim koncipira i izrađuje poklon kao znak ljubavi i zahvalnosti na životu „naše“ Majke. Tijekom

Želim

reći hvala prije svega Bogu, a onda i tebi, Majko Elvira, jer sam na ovome vlaku bila i ja, na vlaku života, na vlaku beskonačnog Božjeg Milosrđa. Bila sam i još sam uvijek tu, zbog čega sam presretna! Želim ti zahvaliti jer si mi uvijek bila puno više od majke, od sestre, od prijateljice, bila si mi i jesi mi sve. Hvala ti jer me voliš. I ja tebe volim! Časna sestra Aurelia

28 Ožujak 2014

godina uobičajilo se da povodom rođendana Majke Elvire bratovštine jedna drugoj poklanjaju nešto lijepo i korisno: oglasnu ploču, zastore, korice za misale, stolove i stolice, slike, pregače, drvene pladnjeve, religiozne predmeti za kapele i sobe... Tako se jačaju zajedništvo i bratski odnosi. Osim poklona pripreme se i različite predstave, plesovi i simpatične pjesme, koji se daruju svima u dane susreta, tako da radost bude uistinu zajednička. Ove smo se godine ponovno okupili u bratovštini u Enviama, najprije momci, a nekoliko dana poslije i djevojke, iz cijele Europe. Ujutro smo zajedno molili pred Gospodinom, kroz spontane nakane i zahvale koje su izvirale iz srca, potom bi uslijedila duboko proživljena Sveta Misa. Popodne je bilo rezervirano za plesove, pjesme i svjedočanstva, koji su donijeli radost i ispunili dan vedrinom. Posebno je bio dirljiv popodnevni program djevojaka. Naše su časne sestre mislile pokloniti Majci i djevojkama koje ju još ne poznaju njezinu životnu priču, prikaz nekih trenutka iz njezina života. Kopajući


07-cdf -compleanno_Cronaca di famiglia 24.3.2014. 10:40 Page 29

UDNA VITA DONATA FESTA PER TUTTI AROVAN ŽIVOTÈVESELI SRCA Zahvaljujem Gospodinu na tome svibanjskome danu, kada sam bio tužan, buntovan i nemiran te sam čuo tebe kako govoriš. Svjedočila si o sebi, a u moje je srce ulazio mir jer si govorila o svemu za čim sam čeznuo. Rekao sam si: „Pa ja tražim jedan takav svijet, ja želim živjeti ono što ova časna sestra živi!“ Povjerovao sam da je moguć drugačiji svijet, da je moguće živjeti život na drugačiji način. Rekla si: „U Zajednici nema puno novaca, živi se skromno“. Te stvari su veselile moje srce. Od toga se trenutka moj život promijenio i na tome puno zahvaljujem Gospodinu. don Eugenio po starim audio zapisima pronašli su neke gdje ona govori o tome što je naučila u obitelji od svoje mame, o pozivu koji je imala jednoga dana ušavši u malenu crkvicu, o polasku vlakom jednog ranog jutra 8. ožujka 1956. da postane časna sestra. Kazivanje su popratili nekim fotografijama mjesta i osoba o kojima se govorilo te plesom koji je slijedio svaki pojedini dio života. Bilo je dirljivo i za Majku Elviru i za nas proći kroz sve te faze gdje je Božja ljubav već pripremala njezino srce za misiju prema nama. Prikaz je

završen formiranjem živoga vlaka koji je prolazio radosno kroz dvoranu, vlakića koji se sastojao od vagona od kojih je svaki predstavljao po jednu žensku bratovštinu, rođenu iz njezina pozitivnog odgovora životu. Ovim vlakom, pjevajući i plešući, izrekli smo naše hvala Majci Elviri što se nije okrenula unazad u trenutku kada je otišla od kuće i nije popustila osjećajima kada se uspinjala na vlak koji je išao u Borgaro Torinese kako bi postala časna sestra; na tom vlaku, u Božjem projektu, smo bili već i mi! Zahvaljujemo svima koji su uložili iskren trud u pripremu i organizaciju susreta! Povjeravamo život Majke Elvire zaštiti Presvete Marije, zahvaljujući joj na Njezinoj nježnoj prisutnosti među nama!

Neću nikada zaboraviti vrijeme u kojem sam mislio samo o Mariji Graziji, toj ženi koja mi je danas supruga. Svaki put kada sam susretao Elviru pitao sam se kada će doći trenutak vjenčanja. A ti, Elvira, jednog lijepog dana si me zaustavila i rekla mi: „Slušaj, znaš li da djeca plaču? Ti se želiš oženiti, vidiš sve u vedrim tonovima, ali budi dobro svjestan da će nakon vjenčanja doći problemi s kojima ćeš se trebati suočiti!“ Navela me na promišljanje. Prije ženidbe moram osnažiti vjeru, važno je sagraditi dobre i čvrste temelje prije velikih životnih odluka. Sada nas je sedmero u obitelji, a djeca trče na sve strane. Svakoga dana moram osnažiti vjeru, moram reći: „Isuse, pomozi mi da imam strpljenja, pomozi nam!“ Stavljam u Božje ruke svoju suprugu i našu djecu da ih možemo dobro odgajati. Hvala ti, Majko Elvira, jer si izvor stalnog učenja o tome kako odgajati djecu. Gabriele

Uskrsnuće 29


07-cdf2-mammà cro_Cronaca di famiglia 24.3.2014. 07:57 Page 30

Kronika obitelji

Simpatična

Prije 20 godina je otišla u raj mama ConCetta, koja je Posljednje godine svoga života Proživjela u glavnoj kući u saluzzu, radeći u kuhinji, zajedno s momCima. zajedniCa se okuPila u znak zahvalnosti gosPodinu za sve ono lijePo što smo Proživjeli zajedno s njom

rije dvadeset godina, 4. siječnja 1994., „Mama“ Concetta, voljena mama Majke Elvire, rodila se u Nebu nakon dugog života na zemlji. U posljednjim danima života, svi mi momci, koji smo tada bili u Cenacolu, ganuti, jedan po jedan smo se pozdravili s njom u njezinoj malenoj sobici, zahvalili joj, izmolili jednu molitvu s njom i za nju, nasmiješili joj se posljednji put. Bila je „Mama“ svima, tako smo je zvali, uvijek živahna i svugdje prisutna, žustra i simpatična. Njezin je život bio satkan od radosti i nevolja, gladi i siromaštva, rata i poraća; imala je brojnu djecu koju je trebalo nahraniti, što znači stalan i naporan rad prepun žrtve. Česte selidbe uzrokovane životnim nedaćama naučili su je započinjati uvijek iznova. Međutim, njezin život, unatoč svemu, bio je prožet vedrinom, snagom, hrabrošću, smjelošću, čak i u najtežim trenucima. Život potrošen dobro! Sjetili smo je se s dubokom zahvalnošću Gospodinu za duge

P

30 Ožujak 2014

godine koje je provela u Zajednici u Saluzzu, u kuhinji, njezinu omiljenom mjestu, u blizini svog štednjaka i među „svojim“ momcima. Zahvaljujemo joj na svakoj juhi koju bi kuhala već od ranog jutra, na svakom bombonu ponuđenom onome tko bi ju susreo, na velikodušnoj dobrodošlici koju je iskazivala svima, na njezinu pogledu punom nevjerice kojim bi gledala kćerku „Ritu“ – tako je zvala Majku Elviru, njezinim krsnim imenom – dok bi momcima govorila o Bogu i o životu. Nakon svake poduke koju bi održala njezina kći, čudeći se, komentirala bi svojim simpatičnim naglaskom: „Ma tko ju je naučio sve te stvari?“ Nije bila žena koja voli udobne fotelje; bila je žena od služenja, konkretna, sve do zadnjeg dana. A ako je bila takva u ovome životu, onda sigurno već dvadeset godina posreduje za nas i u raju. Hvala ti „Mama“! Bdij nad svojom kćeri Ritom i nad svima nama, njezinom djecom... a to znači tvojim unucima!

i


07-cdf2-mammà cro_Cronaca di famiglia 24.3.2014. 07:57 Page 31

a i žuStra žena u

kući nas je bilo sedmero braće i sestara, brojna siromašna obitelj.

Puno smo žrta-

va Podnijeli, najviše moja majka koja se morala starati o djeCi, a uz to se brinuti i o su-

Prugu, našem oCu, krhkom čovjeku sklonom

alkoholu. iPak se sjećam da je moja majka

uvijek Pjevala dok bi nam šivala ono malo odjeće na staroj

„singeriCi“

na nožni Pogon,

odjeću koju bi nasljeđivali jedan od drugoga.

vraćala

bi se isCrPljena s Posla, a u kući

je bilo Puno Problema i svi su se Prelamali Pre-

ko nje; unatoč tomu, dok bi PosPremala Po kući, često bi Pjevala.

ta Pjesma je davala ve-

zadovoljna životom!

ta Pjesma je bila za nas

liku sigurnost nama djeCi: naša mama je bila himna životu.

kao

da nam je naša majka, s

Pjesmom na usnama, govorila da život, makar

bio težak i Pun Problema i odriCanja, treba

Prihvatiti i živjeti kao dar. Pjesma unatoč svemu!

s

da

život treba biti

jećam se jedne stvari koju bi mi majka

često Ponavljala kada sam se nalazila u

društvu

svojih

PrijateljiCa,

boljestojećih od mene.

kada

uglavnom

bismo u kući

– što u ratno doba nije bi– ili kada bi bilo vrijeme trešanja, „mama“ ConCetta bi mi rekla: „sjeti se rita da uvijek Ponudiš i drugima. ne možeš nešto jesti, a da to ne Podijeliš s drugima.“ čak i u imali komad kruha lo baš lako!

nedaćama siromaštva odgajala nas je za solidarnost.

k

kada bi me majka, u dobi od trinaest godi-

na, vidjela kako Promatram PrijateljiCe ko-

je su bile ljePše odjevene, shvatila je da sam

Pomalo zavidna jer one su bile elegantne, s li-

jePim, sjajnim CiPelama, lakiranim, dok sam ja bila siromašna, s iznošenim klomPama na no-

gama.

govorila mi je: „rita, zaPamti da ti mo-

raš biti zadovoljna sobom; moraš se osjećati

kao gosPođa ne zato što si bogata, nego zato

što si zadovoljna svojim životom!“

Pomogla

mi je da shvatim da je besmisleno biti zavidan,

željeti biti ono što nisi, da je sve to uzaludna

maskerada.

naučila

me živjeti jednostavno,

Prihvatiti život takav kakav jest, da se može biti bogat i ako si siromah.

Pokazala mi je da Pravo bogatstvo nije u stvarima koje imaš ili odjeći koju nosiš, da je važno biti, a ne imati. bogatim te čini ono što nosiš u dubini srCa! Majka Elvira

Uskrsnuće 31


07-cdf2-Lisinski_Cronaca di famiglia 24/03/14 14:19 Pagina 1

a k i n o Kr telji i b o

SNAGOM LJUBAVI

mali cenacolini svojim nastupom digli zagrebačku publiku na noge akon nekoliko mjeseci priprema prožetih trudom, suzama, smijehom, dugim probama i još dužim dogovaranjima, stali smo pod svjetla pozornice, pred više od 1500 ljudi koji su nas došli podržati. Mnogi od posjetitelja već su puno prije predstave došli pogledati izložbu „Prijateljstvo“ koja je bila u predvorju dvorane, a koja je kroz niz fotografija prikazala razne aspekte života u Zajednici, uključujući i naše aktivnosti na drugim kontinentima. Bojan i Mateja su najavili prve goste večeri, članove našeg pokreta iz Italije: glazbeni bračni par Alessandra Galla i Francescu Cadorin, koji su svojim nadahnutim pjesmama prenijeli svoja iskustva ljepote života ispunjenog vjerom, nadom i svjetlom. Istaknuli su da su bili ovisnici, ušli su u Zajednicu i u njoj se obratili, upoznali, zaljubili, vjenčali i danas su sretni roditelji dvoje djece i aktivno se bave glazbom. Središnja tema koncerta bile

N

32 Ožujak 2014

su misije. O njima su nam govorili Ivana i Petar, koji žive kao misionari u cenacolovskoj misijskoj kući u Peruu, gdje su se i upoznali i vjenčali, a nedavno postali roditelji Ana-Marije. Petar je govorio o svom životnom putu i otkrivanju poziva za misije, jer je osjećao potrebu da i on pomogne drugima, kako su drugi pomogli njemu. Na tom tragu Ivana je kratko predstavila njihov život u nepreglednim favelama u predgrađima Lime, gdje Zajednica ima dvije kuće za napuštenu djecu. Briga o napuštenoj djeci zaista je veliki životni dar. No, tomu treba pristupiti sa srcem, osjetiti da te Bog zove na to darivanje, rekla je Ivana, te istaknula kako je takav život lijep, ali vrlo zahtjevan. Napuštena djeca imaju mnogo trauma i rana te traže puno ljubavi i strpljenja. Cijelom koncertu ritam je davao naš “Cenacolo Band” iz Vrbovca, popraćene scenskim nastupom mladića i djevojaka iz


I

07-cdf2-Lisinski_Cronaca di famiglia 24/03/14 14:19 Pagina 2

VELIKI KONCERT U LISINSKOM Zajednice, koji su nam približili duh afričkog plesa i pjesme. Na koncertu su sudjelovala još dva sastava zaljubljena u suvremenu kršćansku glazbu; i to sestre Ivana i Marija Husar te duhovno-glazbeni sastav Apostoli mira. Želimo im zahvaliti na potpori i na uistinu kvalitetnim izvedbama, punim duha i izražajne snage. Kulminacija događaja bili su “Mali Cenacolini” – djeca iz bratovštine u Varaždinu i Vrbovcu, koji su zaključili koncert pjesmom i scenskim prikazom pripremljenim sa svojim tetama. Dječjem veselju priključila se i cijela dvorana plešući i veseleći se, svjedočeći istinsku radost života u Kristu.

Zagrebu smo još jedan put doživjeli nevjerojatno iskustvo, bogato vjerom i energijom, koje se može doživjeti samo tamo gdje su iskreno srce i Bog. Bili su to lijepi dani i u ljudskom i u duhovnom pogledu. Vidjevši gotovo 1700 osoba koje pjevaju i proživljavaju ono što se događalo na pozornici dvorane “Lisinski“ bilo je izuzetno. Jedna pozornica koja ugošćuje najveće svjetske orkestre te večeri se otvorila za ljubav, pomoć, dobra djela, prijateljstvo, dobru glazbu, zabavu, emocije! Zahvaljujemo Gospodinu na ovom velikom daru koji nam je dao i novim prijateljima koji su s nama zajedno pjevali, plesali i radovali se. Ale i Francesca

U

ahvaljujem gradu Zagrebu što nam je omogućio da možemo nastupiti i pokazati ljudima tko smo i odkle dolazimo. Za mene je to bio jedan prekrasan doživljaj i iskustvo koje ću pamtiti, ponajviše sati i sati proba gdje smo svi narasli u prijateljstvu i iskrenosti, gdje smo se svi malo bolje upoznali. Bez svega toga ne bi bilo te večeri u Lisinskom. Zahvaljujem momcima i djevojkama na njihovom trudu, a ponajviše Zajednici koja je vjerovala u nas. Mislim da nas je taj nastup zbližio još više kao jednu veliku obitelj. Andrea

Z

Uskrsnuće Uskrsnuće 3334


09-papa cro_La Voce del Papa 23.3.2014. 10:35 Page 32

...na putu s Papom Franjom slijedeći Apostolsku pobudnicu

EVANGELII GAUDIUM

PAPE glas

“S ISUSOM KRISTOM RADOST SE STALNO OBNAVLJA”

Radost Evanđelja ispunjava srca i živote onih koji susreću Isusa. Oni koji dopuštaju da ih on spasi oslobođeni su od grijeha, tuge, unutarnje praznine, samoće. S Isusom Kristom radost se stalno obnavlja. U ovoj pobudnici želim se obratiti kršćanskim vjernicima te ih pozvati na novu fazu evangelizacije obilježenu tom radošću i uputiti ih na put kojim će Crkva hoditi sljedećih godina. PaPa Franjo, Evangelii Gaudium, 1.

34


09-papa cro_La Voce del Papa 23.3.2014. 10:35 Page 33

Kada Crkva poziva na dužnost naviještanja, ne čini drugo nego upućuje kršćane na istinsku dinamiku osobnog ostvarenja: «Tu otkrivamo još jedno duboko pravilo: život raste i razvija se u onoj mjeri koliko ga darujemo za živote drugih. Misija je, na kraju krajeva, baš to». Upravo zbog toga osoba koja naviješta evanđelje ne bi trebala biti tmurna izraza lica. Obnovimo i umnožimo žar, «slatka je radost evangelizacije, čak i kad je potrebno sijati ju u suzama» [...] Neka svijet današnjice – koji je na trenutke tjeskoban, na trenutke pun nade – primi Radosnu vijest ne od tužnih i obeshrabrenih, nestrpljivih i tjeskobnih glasnika, već od evanđeoskih poslanika čiji život obiluje žarom, koji su u sebi primili dar Kristove radosti». Obnovljena novost nudi vjernicima, čak i mlakima ili nepraktikantima, novu radost vjere i plodnu evangelizaciju. U stvari, njezin cilj i bit je uvijek isti: Bog koji je obznanio svoju neizmjernu ljubav u Isusu koji je umro i uskrsnuo.

Kroz život sam stekao naviku bježanja od patnje i od stvarnosti. To me dovelo do lažnog predstavljanja, skrivanja pod raznim ''maskama'' na kraju i do ovisnosti o drogi. Posljednjih mjeseci osjećam veliku unutrašnju patnju, ali imam i snažnu volju da objeručke prihvatim ono što živim, da to proživim u vjeri i ponudim Gospodinu. Katkad se sam sebi čudim i pitam se:«Hoću li ikada živjeti vedro i u miru?» ono što mi pomaže je vrijeme koje svakodnevno provedem pred Presvetim u molitvi. Vidim da me predanje Isusu potiče da iziđem iz sebičnosti i idem u susret drugima. Moja najveća ovisnost bila je sebičnost i zatvaranje u sebe pred patnjom. Kada bih patio, punio bih se mržnjom i ljutnjom prema bližnjima. Danas je, naprotiv, drugačije. I kad patim, vjera i molitva mi pomažu raširiti obzorja te sam sposoban vidjeti i druge koji su potrebitiji od mene u ovom trenutku. David

Evangelii Gaudium, 10-11.

35


09-papa cro_La Voce del Papa 23.3.2014. 10:35 Page 34

Zahvaljujem Svetom ocu na ovim predivnim riječima, jer se i ja osjećam privilegiranim što sam, s čitavom našom Zajednicom, na putu prema istinskoj radosti sa Svetim ocem i čitavom Crkvom. Ljepota kršćanskog života za mene predstavlja radost ljubavi koja proizlazi iz vjere i iz susreta s Isusom. osjećam se snažno obgrljen milosrđem Božjim i radostan sam jer danas mogu živjeti put zaređenja u obitelji Cenacolo. Potaknut snažnim riječima koje je izrekao Papa, nadam se i molim da i mi možemo, uz Gospinu pomoć, susresti Isusa svim srcem i zasukati rukave, kako bi se naš svijet zaodjenuo svjetlom njegove ljubavi. Želio bih biti blizu mnogim samim, očajnim i tužnim ljudima, na putu iz tame u svjetlo, kako bi čitavo čovječanstvo bilo obgrljeno Ljubavlju Boga oca. brat Georg

riječi Svetog oca potakle su me na razmišljanje o onome što živim ovdje u misijama. Živeći s djecom i odgajajući ih ne možemo biti tužni i izolirati se. Služeći im, u njima vidim Isusa te u tome pronalazim radost i puninu života. Iako katkad moje slabosti i nedostaci prevladaju nad mojom voljom, uvijek nakon toga dolazi do ponovnog susreta s ljubavlju Božjom preko pomirenja s djecom i sa svima s kojima živim. Piotr

Lijepo je znati da Bog poziva bez razlike. Bez obzira na našu prošlost zove nas da napravimo korak više, da otvorimo naša srca prema siromašnima i malenima. Susreli smo Isusa i Evanđelje od nas traži da svjedočimo, krenemo, darujemo se... u svakom slučaju da ne budemo mlaki u vjeri već hrabri apostoli u svijetu. To je naš misionarski poziv. naš prvi poziv je zapravo ljubav, koja započinje u našoj obitelji, među nama dvoma. Ljubav koju Gospodin od nas traži ne zaustavlja se samo u našoj kući, već se izdiže, dopire sve do djece s kojom živimo. osjetivši se danas dijelom Crkve, za nas kao obitelj, to je dar, ali ujedno i odgovornost, jer znamo da imamo zadatak nositi Isusa onima koji ga ne poznaju i biti primjer autentične kršćanske obitelji. Ivana i Petar

Ožujak 2014


09-papa cro_La Voce del Papa 23.3.2014. 10:35 Page 35

ovih sam godina u molitvi mnogo puta htjela vjerovati u ono što nas Majka Elvira uči i tijekom Euharistijskog klanjanja ponavljala Isusu: «objavi se, objavi se, objavi se!» Katkad vičući, katkad plačući, katkad izazivajući ga… Kada osjetim da mi jače zakuca srce, mislim i vjerujem da je to Duh Sveti koji govori. Iako ga ne vidim očima, iako svijet puno puta vjeruje da je Isus prikaza, izmišljotina, mogu posvjedočiti da danas osjećam da je taj susret minimum onoga što mogu učiniti i da je zahvaljujući tom susretu moj život krenuo u dobrom smjeru. časna sestra Marica

Pošto sam odgojena u katoličkom duhu i kretala se u crkvenim krugovima, uzimala sam svoju vjeru zdravo za gotovo: ''Isus postoji, znam to, poznam ga, idem na misu...'' no nisam pronalazila radost koju sam tražila te se u meni sve više otvarala neka praznina. Danas sam međutim sigurna da je Isus živ, i to se svakodnevno potvrđuje u mom životu. Život s njim je iznenađenje i svakodnevna novost. ako ne odlučim čvrsto, kao što kaže Papa Franjo, da ga tražim svaki dan, gubim priliku za susret koji može promijeniti moj život, koji mi može obnoviti radost i ispuniti prazninu u meni. Uz njegovu milost ne želim više gubiti vrijeme niti uspavano stajati na mjestu misleći da se nema više što učiniti, već ga želim susresti, tražiti ga u molitvi, u svetoj misi te u svakom bratu i sestri koje sretnem. Federica

Neću prestati ponavljati riječi Benedikta XVI. koje nas uvode u središte Evanđelja: «Biti kršćanin nije neka etička odluka ili velika ideja, već prihvaćanje jednog događaja, jedne Osobe, koja životu otvara nove horizonte i samim tim daje konkretan smjer. »Samo zahvaljujući tom susretu – ili ponovnom susretu – s ljubavlju Božjom, koja postaje radosno prijateljstvo, izbavljeni smo od naše ograničene savjesti i kruženja oko samoga sebe. Ostvarujemo potpunu ljudskost tek kad ju nadvladamo, kad dopuštamo Bogu da nas vodi iznad naših ograničenja kako bismo dostigli ono istinsko što se nalazi u srži svakoga od nas. Upravo tamo se krije izvor evangelizacijskog djelovanja. Jer ako je netko prihvatio tu ljubav koja vraća smisao životu, kako može suspregnuti želju da ju ne podjeli s drugima, s bližnjima? Evangelii Gaudium, 7-8. Uskrsnuće

37


RAD kao DAR 2014_RAD kao DAR 2014 24/03/14 13:50 Pagina 1

r

ad, koji zauzima velik dio našeg dana u Zajednici, potreban je za našu unutarnju izgradnju. Dok radiš izgražuješ sebe, jačaš volju, postaješ odgovoran, vraćaš povjerenje u sebe, uviđaš da si sposoban žrtvovati se, truditi se i i biti ustrajan u tome što radiš. nekada nam je posao služio da se zatvorimo i udaljimo od ostatka svijeta, a sada ga gledamo kao dar i oruđe kojim druge možemo učiniti sretnima. Preko odgovornosti u Zajednici prolaziš kroz proces sazrijevanja i naučiš se boriti sa mnogim, ponekad neočekivanim, svakodnevnim kušnjama. nakon kuhinje, štale i radionice keramike, u rubrici "rad kao dar" predstavit ćemo vam i našu tehničku radionicu. ona obuhvaća raznovrsne poslove vezane za elektro i vodovodne instalacije, zavarivanje, popravak strojeva i uređaja i štošta drugo. Katkad se dogodi da nestane struje u kući, pokvari se kuharima peć u kuhinji i to baš sat vremena prije ručka ili pak treba nešto

Evo što dečki iz Zajednice kažu o svo Možeš naM reći nešTo o PoČeTKU SVoG raDa U raDionici?

Kad sam došao u Zajednicu odmah sam ušao u „majstorsku ekipu“, gdje sam se od početka dobro snašao. no pravo snalaženje počelo je tek kad je Zajednica ušla u moje srce. onaj stručni dio, za koji sam uvijek mislio da je najvažniji, vidio sam da ipak treba imati svoj temelj, a to je Bog. Da 'Bogu ništa nije nemoguće' već sam nebrojeno puta vidio u Zajednici i stavio ga na prvo mjesto. Miro Moj prvi susret s bravarskom radionicom bio je u jednoj talijanskoj bratovštini, enviama. To je na mom putu u Zajednici bila najozbiljnija obaveza do tada i iskreno sam se tomu razveselio. Kvaliteta i profesionalnost te radionice su mi dali veliki poticaj da Zajednicu započnem shvaćati ozbiljno. Tomo

38 Ožujak 2014


RAD kao DAR 2014_RAD kao DAR 2014 24/03/14 13:50 Pagina 2

Radionica

kažu o svojim iskustvima u radionici: U svome životu sam već prije često radio u radionicama, ali u Zajednici je to jedna posebna stvar. Početak rada u radionici u Vrbovcu za mene je počeo ponizno, kako to Zajednica i predlaže, čišćenjem željeza. Kada su poslije došli i veliki poslovi, znao sam ih cijeniti i gledati kao dar, od malih stvari sve počinje. Peter

zavariti na traktoru. U tim trenucima, umjesto da gubimo živce i počnemo paničariti jer ručak za 50 ljudi neće biti gotov na vrijeme ili se treba nešto hitno obaviti s traktorom, uvijek znamo komu se obratiti i tko nam može najefikasnije i najbrže pomoći. To je posao u kojem je jako važno biti odgovoran i sabran. osim što tehnička radionica puno znači za svakodnevno funkcioniranje naših bratovština, ona je početna točka i svih velikih projekata naše Zajednice, poput mjuzikla “credo” ili prikaza “živih jaslica”. oni su ti od kojih sve počinje: ideje, nacrti, skice, modeli. Potrebno je pripremiti puno stvari prije početka predstave, montirati pozornicu, sve od najmanjih sitnica pa do velikih željeznih konstrukcija, mnogo puta radeći dugo u noć. Znanje se prenosi s jedne generacije na drugu, tako da oni koji trenutno rade istovremeno uče one koji će raditi poslije njih. U ovoj obavezi je mladost povezana s iskustvom, što se pokazuje kao dobitna kombinacija.

šTo Za TeBe ZnaČi raD?

Kad se nešto napravi drugačije od onog kako sam ja želio i planirao, u tom trenutku obično mi nije baš drago, no kad se to pokaže boljim rješenjem, tada sam jako sretan. Miro Trenutak koji mi je u poslu najviše ostao u pamćenju bio je kada sam prvi put sudjelovao u sastavljanju konstrukcija za veliko godišnje 'Slavlje života' u Saluzzu. To je bilo nekoliko mjeseci tijekom kojih smo Uskrsnuće

39


RAD kao DAR 2014_RAD kao DAR 2014 24/03/14 13:50 Pagina 3

Radionica

Peter: «ono što mi je najljepše kad pogledam unatrag je to što mi je ovaj posao pružio priliku da sazrijem»

ulagali znatno više vremena i napora nego inače, pa su i plodovi radosti i zadovoljstva koje smo poslije ubirali bili slađi, a pogotovo sami dani slavlja kad smo vidjeli tisuće ljudi smještenih u ambijentu koji smo kompletno svojim rukama napravili. Tomo ono što mi je najljepše kad pogledam unatrag je to što mi je ovaj posao pružio

priliku da sazrijem, pogotovo u trenutcima kada mi ne bi išlo onako kako sam htio. U tim trenutcima sam jasno uočio svoje poteškoće i slabosti koje bi mi bilo teško prihvatiti, no s vremenom sam narastao u strpljenju i prijateljstvu sa braćom i shvatio da je strpljenje jako bitno u poslu. Peter SUDjeloVao Si U iZraDi DVorane Za SUSreTe U VrBoVcU?

Čast mi je bila i ponosan sam da sam mogao sudjelovati u tom velikom projektu. To je bio posao cijele Zajednice i bilo je zadovoljstvo raditi i družiti se s momcima iz različitih zemalja. jako malo nas je prije radilo takve poslove, a sve je, uz Božju pomoć, završeno dobro i na vrijeme. Sad imamo dvoranu koja može primiti nekoliko stotina ljudi i to je prava blagodat za naš pokret. Miro Bila mi je čast sudjelovati u nečem tako važnom za Zajednicu u Hrvatskoj. Došao sam s ekipom iz italije, nas desetak. Bili su to dani ispunjeni prijateljstvom, zajedništvom i naravno intenzivnim poslom. lijepo je kada iskustvo koje si stekao može poslužiti na dobrobit svih. Tomo

40 Ožujak 2014


RAD kao DAR 2014_RAD kao DAR 2014 24/03/14 13:50 Pagina 4

«Posao je stvarno mjerilo istinske molitve, koja odijeva odjeću služenja: ako dobro moliš, dobro i radiš»

Majka Elvira

Da, sudjelovao sam u završnoj fazi te pri postavljanju struje i grijanja. Taj posao mi je donio veliko zadovoljstvo i sada svaki put kada imamo susrete u dvorani ili neka događanja, npr. vjenčanje ili neko svjedočanstvo za mlade, sretan sam jer Miro: «Vidjeti zadovoljstvo u očima drugog i čuti 'Sad znam sam mogao doprinijeti svojim znakako to napraviti!' donosi mi veliku radost.” njem u izgradnji ove prostrane i lijepe dvorane koja nam omogućuje svjestan - besplatno sam primio, susrete s roditeljima, prijateljima te sada besplatno trebam i dati. susrete svih naših bratovština tijekom ciTomo jele godine. Peter Posebno me vesele takve situacije kad KaKo Se oSjećaš KaD iMaš PriliKU nekog od braće moram naučiti nekom PrenijeTi SVoje iSKUSTVo i Znanje na novom poslu. To me stavlja pred izazov da DrUGe? poslu pristupim još odgovornije i pažljivije, i da stavim srce u stvari koje radim da bi Zajednica nas uči dati se drugima i ih mogao prenjeti na druge. pomoći im, a važan segment toga sigurno Peter je i prenošenje znanja i iskustava. Vidjeti zadovoljstvo u očima drugog i čuti 'Sad znam kako to napraviti!' donosi mi veliku radost. Miro lijepo je kad te netko nauči nečem novom, ali isto tako i kad ti ono što znaš prenosiš drugima i tako im pomažeš na njihovom putu u Zajednici. Drago mi je kad mogu nekomu pomoći svojim iskustvom. nekada u tome imam više strpljenja, nekad manje, ali jednog sam

Uskrsnuće

41


10-miss_Missioni 24.3.2014. 10:45 Page 36

Ako mogu pomoći samo jednoj osobi da živi bolje, to je već dovoljno da opravda dar moga života. Lijepo je biti vjeran Božji narod. A ostvarujemo puninu kada srušimo zidove, a naše se srce ispuni licima i imenima! Papa Franjo - Evangelii gaudium


10-miss_Missioni 24.3.2014. 10:45 Page 37

Misija...

koja puca od života i iznenađenja

Već neko vrijeme vam se ne javljamo iz naše liberijske misije, ali to sada želimo nadoknaditi, dijeleći s vama vijesti o najnovijim događajima koji su se dogodili u afričkom Cenacolu. Nakon dugo iščekivanja i mnogih molitava svih vas, već je gotovo godinu dana od kad su doista stigla prva – afrička djeca – aleluja!!! Nakon što smo dobili dopuštenje od socijalnih služba, počeli smo prihvaćajući prvih petero djece. Svi oni su bili neko vrijeme (neki i nekoliko godina) u kući kod časnih sestara majke Tereze, koje obično prihvaćaju bolesnu djecu dok ne ozdrave i obnove snagu; netko je umjesto toga, ostao napušten tamo ili je siroče i zato se 'Svetica iz Calcutte' sjetila nas, povjerivši nam njihove živote. Kada smo ih katkad išli posjetiti, pomalo zabrinuti njihovim reakcijama kada vide bijelce,što je za mnoge, posebno za malene, poprilično čudno, dogodilo se prvo čudo: nitko nije plakao, nikakva straha. Njihov je dolazak dao poleta čitavoj kući, prije svega nama, koji smo sada u igrama, predstavama, probama pjesama, školi, malenim poslovima – sve u

afričkom stilu. Njihova se prisutnost očituje po mnogim znakovima – ruke po zidovima, obješene pelene, glasni glasovi u gospel stilu koji animiraju molitvu... i kažu nam da tu više nismo samo mi! Konačno su došla djeca: koji dar! Providnost nam se objavila da je blizu, zahvaljujući prisutnosti mnogih prijatelja i misionara koji su se od samog početka stavili na raspolaganje da nam pomognu u malim i velikim stvarima; od osnovnih stvari nam ništa ne nedostaje, bilo materijalno ili duhovno, i doista zahvaljujemo jer su nas mnogi podržali i molili s nama u teškoćama. Lijepo je vidjeti kako smo preko vjere dio velike obitelji Crkve, gdje se svaki član brine o potrebama drugoga: časne sestre Marije pomoćnice, Misionarke ljubavi Majke Tereze, Sestra Barbara s franjevačkim Marijinim misionarkama, Otac Gary, nadbiskup i svi svećenici koje smo upoznali na susretima, apostolski nuncij, njegov sekretar, časne sestre iz Španjolske... Raznolika lica jedinstvene Crkve koja su nam pomogla da polako upoznamo liberijsku misionarsku stvarnost.

Kada sam otišla k časnim sestrama Majke Tereze preuzeti prvih petero djece i kada sam ih konačno susrela, činilo mi se da se poznajemo oduvijek pa sam im rekla smiješeći se: „Ah, vi ste ti koje smo čekali dugo vremena?“ Pomislila sam na mnoge koji su molili da se ostvari prvi afrički Canacolo i na Majku Elviru, koja nas prati svojim blagoslovom. Sada, u svakodnevici, ispunjenoj poteškoćama i radostima, malim i velikim pobjedama, osjećam se ne samo odgajateljicom i odgovornom za život djece, već i starijom sestrom koja s njima hodi svakoga dana istom cestom kako bi susrela Isusa, koji se brine o nama i nikada nas ne napušta. Hvala za sve, Majko Elvira, i svima vama „misionarima u molitvi“, vi ste također dio nas u ovom malenom dijelu Afrike. Ekaterina


10-miss_Missioni 24.3.2014. 10:45 Page 38

Imala sam veliki dar da sam mogla doživjeti još jedan put dolazak djece u jednu novu misiju, nakon pripreme kuće i naših srca za njih. Došli su nakon dugo iščekivanja. Osjetila sam na snažan način da se sve dogodi u Božje vrijeme: djeca su stigla kada smo se mi međusobno učvrstili i osposobili za prihvat. Vidimo da je iščekivanje bilo velika Providnost za nas. Sabina

Osjećamo se njihovom djecom u vjeri i želimo slijediti njihov primjer. Providnost nam je darovala svetog Franju kao sveca zaštitnika naše misije protekle godine: lijep poklon Duha Svetoga u ovom vremenu kada je Papa izabrao zvati se Franjo i u kome Crkva želi još više slijediti primjer siromaštva i poniznosti sveca iz Asiza! Tako smo za proslavu obljetnice naše kuće odlučili prikazati život ovoga sveca. Bio je to lijep izazov jer je između svih neplaniranih događanja, bolesnih, djece, odjeće i scenografije za pripremiti, bilo jako malo vremena. U tom trenutku u kome smo se svi morali potruditi doživjeli smo veliku povezanost i prijateljstvo, a to obiteljsko ozračje među nama odraslima je učinilo puno dobra u srcu naše djece. Stric Nick je glumio svetog Franju, dok su naša najveća djeca bila zauzeta drugim ulogama i bili su jako dobri. Na dan proslave je došlo puno ljudi, župljana, susjeda, časnih sestara Majke Tereze, franjevki i puno djece. Uz oca Adriana i oca Stefana koncelebrirao je i veteran, otac Gary, jedan od misionarskih 'legendi' ove zemlje. Nakon svete mise smo sišli u našu „školu“,jednostavnu građevinu vrlo korisnu za ovakve zgode kao i za igranje i različite aktivnosti s djecom, prije svega u sezoni kiša. Tamo smo izveli našu „dramu“ (kako to ovdje kažu) o svetom

Franji. Bilo je jako uspješno: ljude je jako dojmilo, potreslo, djeca su sve učinila sa srcem, svi su se potrudili iskoristivši svoje darove. Istina je: mi smo svi pojedinačno slabi i ne baš sposobni, ali kada smo ujedinjeni i stavimo u zajedništvo svoje darove, snaga smo dobra koja pomiče planine! Nakon prikaza svima smo ponudili pizzete, fritule i kokice, uživajući u prijateljstvu i zajedništvu. Već nekoliko tjedana veliki nam je dar što možemo sudjelovati u skrbi o 200 malenih života! To se odvija u jednom izbjegličkom centru koji se zove VOA (Voice of America), bivšoj američkoj radio postaji, u kojoj se već više od deset godina nalazi izbjegličko naselje ljudi koji su pobjegli iz rata u Sierra Leone. To je usluga koju je otac Adrian obavljao jedan put tjedno. To je trenutak molitve i jednostavnih kateheza za djecu, nakon čega uslijedi tanjur riže i komad pileta. Za tu djecu taj je ručak ono o čemu sanjaju cijeli tjedan i zato se u našim srcima rodila želja da kažemo: mi možemo nastaviti tu uslugu! “Bio sam gladan i dali ste mi jesti“. Jedan je misionar rekao: „ Uvečer ćemo pola sata ranije ugasiti generator i staviti na stranu novce od lož ulja, možda ćemo tako uspjeti izvući sto dolara koji nam trebaju“. Jako je puno djece na ulicama tog naselja i trče ti ususret puni radosti, utrkujući se tko će ti dati prvi ruku. Neki od njih su siročad koju je prihvatila neka druga obitelj, neki su pak


10-miss_Missioni 24.3.2014. 10:45 Page 39

Imam dvanaest godina i živim u Zajednici Cenacolo, ovdje u Liberiji, već osam mjeseci. Mjesto mi se sviđa, jako mi se sviđa igrati nogomet sa svojim prijateljima i raditi malene automobile. Dobro se slažem sa stričevima, a i s tetama. Sviđa mi se plivati u oceanu i nadam se da ćemo jednog dana ići plivati. Volim biti s drugom braćom, pisati i raditi različite poslove. Emmanuel Joe

hendikepirani. Osjeća se patnja, ali i puno želje za životom, da se ide naprijed, da se krene ispočetka. Ima onih koji su si napravili mali vrt, a ono što uzgoje prodaju poslije na tržnici unutar VOA kampa. Drugi pak od palminog lišća proizvode malene, ali izvrsne metle; ukratko, svatko se trudi preživjeti čineći ono što zna. U posljednje smo vrijeme prihvatili troje nove djece: Faciju i Siatu, dvije sestrice od četiri i šest godina, te Thomasa od šest godina. Svi su dječaci i djevojčice iz naše kuće, a sada ih je dvadesetak, kada su saznali vijest da stižu novi, bili sretni i uzbuđeni. Djevojčice su pomogle pripremiti krevete, tako da sve bude na mjestu za doček, a kada su stigli, otrčale su im zaželjeti dobrodošlicu.

Našoj malenoj Sophie je prirasla srcu Siata, postavši joj „anđeo čuvar“: odmah ju je odvela u sobe, upoznajući je s kućom, posebno krevetom, ručnikom i kupaonicom, a onda joj je, iako joj nitko nije rekao, poklonila svoju pidžamu, a željela joj je pokloniti i sve svoje stvarčice. Kako je lijepo vidjeti velikodušno dječje srce! Sudjelovali smo sa svom našom djecom i na posvećenju župne Crkve koja je, zahvaljujući hrabrosti oca Adriana i njegovoj vjeri, danas velika i topla Božja kuća. Sjetivši se da je prije samo tri godine naša župna crkva bila ogoljena, bez podova, prozora, vrata... doista je istina da Bog ostvari sve ono što želi. Biskup Zeigler je podsjetio na oca Adriana s puno ljubavi,

Svaki put kada vidim našu djecu sretnu, nasmijanu, koji se zajedno igraju i rade i svaki put kad ih vidim da slušaju stričeve, tete i sestre, pitam se tko sam ja da zaslužujem ovo. Ali s jedne strane, vjerujem da je ovo dio nagrade za besplatnu ljubav koju im dajemo, što su oni u puno prilika pokazali da osjećaju. Ali ima i puno urnebesnih trenutaka kad ne znam učiniti! Na primjer, kada školska uniforma pođe od kuće bijela, a vrati se smeđa ili kada riža umjesto u ustima, završi na podu, na stolu ili na odjeći; ili pak u kapeli kada više puta razdvojiš dvoje djece koja se svađaju nego što kažeš Zdravo Marija! No to je sve dio ove velike i lijepe priče, gdje su djeca glavni protagonisti. Riccardo

Uskrsnuće

45


10-miss_Missioni 24.3.2014. 10:45 Page 40

Danas je veselo i radosno u našoj kući... koliko smijeha, trčanja, padanja, vikanja, muzike, ritma, plesa... ruku koje traže tvoju ruku, očiju koje te promatraju, a onda te oponašaju, nogu koje te slijede... jako, jako sam sretna što živim s njima, u ovoj liberijskoj obitelji, jer svakoga dana mogu iskusiti ljepotu besplatnog darivanja života, bez ograničenja i računica da se dam cijela, svima. časna sestra Veronica

govoreći da su njegov jednostavan način života i njegova vjernost molitvi zasigurno ostavili znak u srcima mnogih župljana. Otac Paul, naš novi župnik, pokazao nam je od početka veliko prijateljstvo i zamolio nas da aktivno sudjelujemo u slavljenju, pjevajući nekoliko pjesama uz pokrete nakon čitanja Evanđelja. Mi smo se potrudili u probama i bilo je lijepo pjevati i plesati s našom djecom. Odmah nakon toga, u propovijedi, naš je biskup rekao: „Otac Adrian, osim što je sagradio jednu crkvu, doveo je u Liberiju jednu religioznu zajednicu: zahvaljujemo ovim časnim sestrama i ovim laicima jer su svjedočanstvo kako se može prijeći iz tame u svjetlo i zato što se brinu o našoj djeci“. Bili smo zahvalni i dirnuti tim blagoslivljajućim riječima. U tom nam se razdoblju Bog očitovao preko mnogih osoba koje su oruđe Njegove ljubavi: jedan prijatelj, Španjolac, nam je više puta osigurao providnost mesa, jedan austrijski par je donio odjeću za našu djecu,

jedan prijatelj, Libanonac nam je poslao veliki poklon s uljem, brašnom, šećerom...i puno, puno drugih stvari. Jedna obitelj nam je poslala pelene za našu djecu i potrudila se da nam pošalje u kuću jednu djevojku koja će, jedan put tjedno, dolaziti šišati djevojčice... i još puno, puno, drugih gesti prijateljstva od naših susjeda koji nam doista žele dobro. Zahvaljujemo svetoj Giuseppini Bakhiti koja nam je 8. veljače, na svoj blagdan, napravila jedan lijepi dar: povratak Irene i Fabrizia, koje je dopratio don Rinino. Ova nam svetica želi jako puno dobra, a posebno su joj prirasli k srcu Irene i Fabrizio, dovevši ih ponovno u afričku zemlju upravo na dan njihove prve godišnjice braka. Ove smo godine proširili dio kuće, pa smo tako jeli našu prvu zajedničku večeru u novoj blagovaonici, a onda su se supružnici smjestili u malenom stanu koji smo im pripremili. Bilo je lijepo vidjeti da su i naši susjedi bili sretni njihovim povratkom: mnogi su od njih

Došavši u Afriku nakon nekoliko godina u misijama u Brazilu i Meksiku, morala sam započeti iz početka, a prije svega, suočiti se s ograničenjem zbog jezika. Sada malo po malo započinjem zahvaljujući Bogu govoriti pomalo engleski, ali prije svega razumjeti da je s malenima važno znati govoriti jezikom ljubavi, jezikom koji sačinjavaju geste koje odgajaju, grle, opraštaju. Zahvaljujem na primjeru Majke Elvire koja me u ovom razdoblju života uči da za ljubav ne treba puno riječi: dovoljno se smijati! Gabriella


10-miss_Missioni 24.3.2014. 10:45 Page 41

Ovdje sam od kako se otvorila misija i zahvaljujem Bogu na toj prilici. Sada je prošlo gotovo devet mjeseci otkako su stigla prva djeca. S njima je došao i dašak života, radosti i ljubavi za sve nas. Sve više doživljavam ljepotu darivanja života. Kakav li je dar živjeti s njima, znati njihove priče, njihove patnje i pružiti im dom, jednu obitelj gdje se ponovno mogu osjećati voljenima! Biti s njima mi omogućava da učim biti danas čovjek koji je strpljiv, ljubazan, čovjek koji zna voljeti. Rainer

došli ih pozdraviti i kada je don Rinino slavio Svetu misu, Crkva je bila puna djece. Prisutnošću jednog bračnog para osjećamo da je naša obitelj Cenacolo ovdje u Liberiji sada doista jedna malena Crkva gdje postoje različiti pozivi. Zahvaljujemo Djevici Mariji što smo dio ove misionarske lijepe priče, koja nas svakoga dana oduševljava i usrećuje i za sve ono što možemo živjeti i naučiti od ljudi u ovoj afričkoj zemlji. Zahvaljujemo svakome od vas za snagu koju nam dajete preko vaše molitve. Čekamo vas u Liberiji!

Opažam sve više da odgajanje nije lako, ali ti svakoga trenutka pomaže dati dio sebe drugima. Prije svega počinjem doista cijeniti svoje porijeklo i svoju obitelj, jer mi djevojčice pomažu danas da puno narastem u strpljenju. Sva moja sjećanja iz djetinjstva mi se vraćaju: kada sam previše zahtjevna prema njima ili kada se ljutim, kažem si: „Pamela, ti si bila gora!“, nasmijem se sebi i idem dalje. Želim zahvaliti svojoj mami za odgoj koji mi je pružila, a koji nisam nikada cijenila, i zahvaliti Zajednici na ovoj velikoj prilici i povjerenju: živjeti blizu djece koja nemaju obitelj, biti za njih Božja obitelj. Pamela

Uskrsnuće

47


11-news 2 pagine cro_Cenacolo News 24.3.2014. 07:39 Page 46

“Probudi misionara u sebi” 'Probudi misionara u sebi' naziv je projekta koji su članovi pokreta u Zadru organizirali od 27.01. do 08.02.2014. s ciljem podrške misionarskom radu Cenacola. Priređena je i tribina u dvorani Gradske knjižnice Zadar, koju je održao don Ivan, a koji je svjedočio i govorio o temi poslanja i misionarstva, između ostalog i o mladima iz Cenacola koji skrbe za oko 300 djece na četiri kontinenta. Održane su i edukativne radionice za zadarske učenike. Hvala svima koji su dali podršku ovom projektu i nadamo se da će ovakvih događaja i radionica biti sve više!

Prinove u obitelji Cenacolo! S velikom radošću i zahvalnošću Bogu, Ocu života, želimo dobrodošlicu Samuelu, prvom sinu Kristine i Hrvoja te Doroteji, četvrtom djetetu Josipe i Ivice u bratovštini u Varaždinu. Povjeravamo Djevici Mariji ove male živote, da ih ona prati i vodi svojom ljubavlju! .

48 Ožujak 2014

Doroteja

l Samue


11-news 2 pagine cro_Cenacolo News 24.3.2014. 07:39 Page 47

20 godina... Žene! Okupile smo se iz svih bratovština da bismo proslavile dvadeset godina od otvorenja prve ženske bratovštine u Saviglianu (CN). Pridružile su nam se prve djevojke – danas već žene, supruge i majke – koje su otvorile ovu prvu žensku kuću. Bila su to dva dana ispunjena događanjima: hodočašće zahvalnosti u svetište Gospe od Zdravlja, trenuci molitve i svjedočanstava, pjesme i plesovi, sve prožeto dubokim prijateljstvom. Mogle smo bolje upoznati povijest naše Zajednice i te djevojke koje su svojim „da“ nama otvorile put. Zahvaljujemo od sveg srca Majci Elviri koja nas je odgojila da budemo uistinu žene, pokazujući nam svojim životom svu ljepotu bivanja ženom!

Nova Cenacolovska obitelj U subotu 11. siječnja 2014. u Vrbovcu smo radosno proslavili začetak nove kršćanske obitelji u našoj Zajednici! Danijel i Maja su posvetili svoju ljubav u sakramentu vjenčanja! Zahvaljujemo Bogu na njihovim ponovno rođenim životima koji se danas stapaju u jedan. Povjeravamo njihovo zajedništvo Djevici Mariji da ih čuva i blagoslovi!

Kćer Boga i Crkve Velika radost u bratovštini u Moglianu Venetu zbog Pavline, koja je na zajedničarskom putu sazrela do odluke da postane dio obitelji Crkve, primajući sakramente kršćanske inicijacije: Krštenje, Prvu pričest i Krizmu. Zahvaljujemo Gospodinu za sve ono što je učinio i ozdravio u njezinu srcu i za ovaj novi početak hoda s Isusom! Jedno veliko hvala također i prijatelju svećeniku don Antoniju Gussu što ju je predano pripremio za dar sakramenata.

Uskrsnuće 49


15 - Reklame novo_cop 24.3.2014. 10:59 Page 55

Zajednice Cenacolo

Naše bratovštine u Vrbovcu i Varaždinu imaju vrlo zanimljive kreativne radionice. U njima osmišljavamo i izrađujemo različite rukotvorine, od kojih se posebno ističu predmeti od keramike. Radimo ih i po narudžbi kao uspomenu na sakrament vjenčanja, prve pričesti i krizme!

Keramičke pločice u obliku crijepova

Simboliziraju svakog od nas, podsjećajući nas da zajednički tvorimo i gradimo Crkvu. Oslikavamo ih živim, radosnim bojama, a na njima se nalazi prigodan crtež ili citat iz Svetog pisma.

Misionarski križevi

Živih su i veselih boja, s ispisanim nazivima životnih vrijednostima kojima težimo: vjera, molitva, mir, radost... Dok ih izrađujemo prisjećamo se dalekih zemalja i naših prijatelja misionara koji u njima djeluju…

Keramičke krunice

Vrlo su dragocjene jer je svako zrno ručno oblikovano i priča vlastitu priču...


15 - Reklame novo_cop 24.3.2014. 10:59 Page 56

Zrake svjetlosti (iz srca majke Elvire)

(Pjesme u izvedbi djevojaka i mladića Zajednice Cenacolo)

BIBLIJSKI MJUZIKLI

Što god vam rekne, učinite! Ne bojte se! Od osnutka do priznanja (knjiga o nastanku, razvoju, putu i životu Zajednice)

Aleluja, Isus je uskrsnuo!

Nada koja se ponovo rađa (život u Zajednici)

Vjerujem

Kateheze Majke Elvire Majka Elvira (kateheze) Molitvenik (Knjižica s molitvama namijenjena ljudima koji prate naš pokret)

Povratak rasipnog sina

SVJEDOČANSTVA

Bojanke za djecu (Osnovne kršćanske molitve s ilustracijama)

Svjedočimo Svjetlo

Ljubav će se i vjernost sastati (Svjedočanstvo Majke Elvire na Međunarodnom kongresu o Božanskom Milosrđu)

• • • • • • •

Žena: požrtvovnost u ljubavi Dajmo mjesta Duhu Svetomu Svjedočimo Svjetlo Odgajati sebe da bi odgajali druge Obitelj - kolijevka života Dati život za prijatelje Bog će providjeti (Kateheze majke Elvire, sinkronizirane na hrvatski)

Knjige, DVD-e i CD-e možete naručiti putem telefona: 01 / 27 26 515 ili e-mail: info@zajednicacenacolo.hr “Uskrsnuće” izlazi tromjesečno i besplatno ga šaljemo svima koji to žele. U svakom se trenutku potpuno besplatno možete upisati ili ispisati s liste za dobivanje časopisa, pišući na: Udruga “San Lorenzo” Zajednica Cenacolo - za redakciju “Uskrsnuća” Dvorac Lovrečina Grad, Kučari 1, 10340 Vrbovec ili putem e-maila na: uskrsnuce@zajednicacenacolo.hr


01-copertina_cop 23.3.2014. 09:01 Page 52

«Ovo je posebna misija žena i majki: svjedočiti djeci i unucima da je Isus živ, među nama, uskrsnuo! Majke i žene, krenite!» Papa Franjo

sretan UsKrs!


Uskrsnuće 3-2014