Uskrsnuce 12 2016 by cenacolo hrvatska

KAKO POSTATI ČLAN?

Lokacije uvodnih susreta Uvodni susreti, na kojima se možete upoznati s našim edukacijskim programima i stilom života, održavaju se: Zagreb, subotom u 13 sati Travno, crkva sv. Luke Evanđeliste Božidara Magovca 101b Split, utorkom u 13 sati ured u Splitu Matoševa 29

Telefoni podrške Ako se suočavate s poteškoćama u obitelji možete se obratiti roditeljima u našoj Zajednici koji će vas saslušati i pokušati vam pomoći svojim osobnim iskustvom i savjetom: Zagreb 01/230 3001, 099/613 9898 Split 021/385 920, 091/554 0838 Zadar 023/335 109, 095/900 1519 Šibenik 099/597 5357 Rijeka 091/732 8988 Pula 098/182 3624 Osijek 095/ 8839 205 Slovenija - Škocjan 00 386 /51/ 671 983 BiH - Mostar i Međugorje 00 387 /36/ 651 756 Srbija - Novi Sad i Subotica 00 381 /24/ 523 256

Zadar/Biograd, subotom u 13 sati Bratovština Sv. Nikola, Jankolovica - Biograd n/m Osijek, subotom u 13 sati crkva Preslavna imena Marijina Crkvena 34 Uvodni susreti održavaju se i u Sloveniji (Škocjan), BiH (Mostar i Međugorje) te u Srbiji (Novi Sad i Subotica). Detaljnije podatke o terminima u ovim gradovima možete dobiti na telefonima podrške

Opće informacije Zajednica Cenacolo Hrvatska Dvorac Lovrečina grad Kučari 1, 10340 Vrbovec 01/27 26 515 099/27 26 515 Info centar Cenacolo Split Matoševa 29 radnim danom 8 - 12 sati 021/385 920 091/554 0838 od 14 do 22 sata Info centar Cenacolo Zadar Caritas Zadarske nadbiskupije Obiteljsko savjetovalište Ulica Franje Tuđmana 24 srijedom od 11 do 13 sati 095/571 243 od 9 do 22 sata info@zajednicacenacolo.hr www.zajednicacenacolo.hr

SADRŽAJ Uvodnik

Koračajmo zajedno

Upoznati Zajednicu

Svjedočanstvo Priča iz života

Reportaža Cuneo - nova bratovština Don Massimo novi svećenik

Obitelj Civilizacija ljubavi

Cenacolo advent

Advent u bratovštini Advent na Zrinjevcu Žive jaslice

Glas Pape

Stvarnost i izazovi obitelji

Misije

Nova bratovština u Peruu

News

Impressum Nakladnik: Udruga Sveti Lovro Zajednica Cenacolo, Kučari 1, 10340 Vrbovec Grafička priprema: Studio Cenacolo Glasilo “Uskrsnuće” prijavljeno je kod Ureda za odnose s javnošću Vlade RH Potpora: Turistička zajednica grada Zagreba Grad Zagreb - Gradski ured za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom

Sretan vam Božić! Božić je dan koji nam potvrđuje da Bog voli naš život, toliko da je On sam postao život! Rodio se Spasitelj! Taj navještaj kruži već dvije tisuće godina, ta dobra vijest se prenosi usmenom predajom, oči u oči, iz radosti u radost: ”Spasitelj je rođen!” Anđeli su navijestili pastirima taj veličanstveni događaj, a i mi bismo trebali s njima pjevati neprestano “Slava” i “Aleluja” koje nemaju kraja. To dijete je rođeno za nas, On je naš Spasitelj! A svima treba spasenje! To je najljepša vijest na svijetu. Znati da smo spašeni. Nitko ne može reći: meni to ne treba! Svi smo iskusili gorčinu, samoću, tugu grijeha, razočarenje, obeshrabrenje. Postoje trenuci u kojima shvaćamo da ne možemo sami, da nam netko treba pružiti ruku spasenja, pomoći nam, podići nas, ozdraviti, oprostiti, osloboditi nas... Isus nas je došao spasiti i to je dobra vijest koju ja nosim tebi, a ti prenosiš meni. Ta vijest nije samo riječ. To je stvarna činjenica, povijesna činjenica, činjenica koja traje! Koja predivna priča! Neprestano nam je oprošteno, iznova nas posvećuje Božje milosrđe i ljubav. On nas želi radosne! Prihvatimo u punini otkupljenje, Isusov dolazak: otvorimo širom vrata naših srca, naših obitelji, mjesta gdje živimo Gospodinu! Recimo mu u vjeri i radosti: “Dođi Gospodine Isuse!” Majka Elvira

GOSTUJE I U VAŠEM GRADU ZAJEDNIČKI PROJEKTI S UDRUGOM S.I.D.R.O. I ZADRUGOM PONTES SALUTIS

Zajednica Cenacolo udruga je građana okupljenih oko ideje uzajamne pomoći u trenucima krize i nesnalaženja pojedinaca i cijelih obitelji. Svi sadržaji i programi su potpuno besplatni jer ih obavljaju iskusni članovi Zajednice na potpuno volonterski način.

Svjedočanstva Iz tame u svjetlo Članovi Zajednice govore o vlastitim usponima i padovima, obiteljskoj situaciji u kojoj su odrastali, o ovisnosti, utrci za materijalnim dobrima, bullingu, problemima s učenjem, izlascima, svojim viđenjem situacije u društvu. Godišnje održimo nekoliko stotina svjedočanstava širom Hrvatske te u susjednim zemljama, pretežno u školama, crkvama te našim bratovštinama. Svjedočanstva obično održe 2 mladića ili djevojke, u trajanju od 10 do 20 minuta te su potom otvoreni za sva pitanja koja slušatelje zanimaju.

25 GODINA S VAMA

KONTAKT www.zajednicacenacolo.hr info@zajednicacenacolo.hr tel 01/27 26 515 mob 099/27 26 515 Zajednica Cenacolo bratovština Sv. Vinko Paulski Lovrečina grad, Kučari 1 10340 Vrbovec

Mjesečni susreti Mladi mole za mlade Organiziraju se jednom mjesečno u našoj središnjoj bratovštini u Vrbovcu, u večernjim satima, a sastoje se od molitve, pjesme, plesa i druženja. Ako želite sudjelovati u organizaciji i animaciji programa sa svojim bendom, zborom ili na neki drugi način, javite nam. Po potrebi susret je moguće organizirati i u vašem gradu.

Izložba fotografija Probudi misionara u sebi – od Europe do Afrike Izložba se sastoji od deset velikih panela s oko 120 fotografija koje su članovi Zajednice napravili u bratovštinama u Europi, Sjevernoj i Južnoj Americi te Africi. Središnja tema izložbe je ljepota i vrijednost prijateljstva kao pokretačke snage u našem životu. Uz to izložba govori i o mladim članovima Zajednice koji su odlučili određeno vrijeme svog života darovati ljudima na drugim kontinentima, stječući pritom dragocjeno iskustvo ljubavi, istine, vjere i života. Izložba je postavljena u našoj središnjoj bratovštini u Vrbovcu (uz prethodni dogovor), a moguće je dogovoriti i postavljanje u vašem prostoru, popraćeno našim svjedočanstvom ili prikladnom radionicom.

Emisija Odgoj za ideale Na Radio Mariji svakog prvog ponedjeljka u mjesecu u 21 sat možete poslušati emisiju o Zajednici Cenacolo, njenoj misiji i načinu života, sve u svjetlu problema suvremene obitelji i današnjeg dinamičnog načina života te izazovima koje on postavlja. Emisiju vode novinari Radio Marije upoznati s misijom Zajednice Cenacolo, a o temama govore sami članovi Zajednice. Tijekom emisije možete se javiti na otvoreni telefon i postaviti pitanje koje vas posebno zanima.

Ako se želite dogovoriti za neki od navedenih programa i događanja u svojem gradu, župi, školi, fakultetu, tvrtki, udruzi ili organizaciji, slobodno nas kontaktirajte. U skladu s vašim potrebama i našim mogućnostima pronaći ćemo najprikladniji oblik edukacije namijenjen vašoj skupini. Mjuzikli i predstave Problemi mladih današnjice, njihovih obitelji i društva općenito prikazani na dojmljiv i atraktivan način. Mjuzikl „Credo“ organizira se nekoliko puta godišnje na scenama velikih gradova Europe, poput Milana, Rima, Verone, Zagreba, Splita, Krakova, Beča i drugih, dok je predstava „Svatko glumi sebe“ tehnički manje zahtjevna te se može organizirati i u vašem gradu, na otvorenom ili u dvorani kapaciteta od 50 do maksimalno 800 ljudi.

Svjedočanstva PRIČA IZ ŽIVOTA

Krist je sva moja radost, Krist je moje sve!

a sam mali Luka, od samo dva metra! U mom životu još od rođenja je bio potpuni nered. Rođen sam u Genovi, odrastao u Hrvatskoj. U kući nikad nije bilo mira jer je otac bio žrtva alkohola. Uz to sam odrastao u sredini gdje sam imao poteškoće s jezikom i različitom kulturom. U dosta siromašnoj i mnogobrojnoj obitelji s braćom i sestrama, nikada se u potpunosti nisam osjećao dio obitelji. Radio sam sve ono što su drugi htjeli, tako da bih bio prihvaćen. Nisam se mogao prihvatiti i imao sam osjećaj da ne pripadam ovome svijetu, jer sam ga doživljavao i vidio okrutnog i bez milosrđa. Bio sam agresivan Bio sam agresivan, iako to nisam želio i to me najviše pogađalo. Kao vrlo osjećajno dijete morao sam potom pronaći vlastite mehanizme za preživjeti u tvrdoj okolini u Hrvatskoj. Počeo sam piti, a onda je izbio rat i otišao sam u gardu. Moje je srce postajalo sve tvrđe, kako prema meni samom, tako i prema mome ocu i cijelome svijetu. Iako sam odrastao u kršćanskoj obitelji, išao nedjeljom na misu, nikada mi nitko nije mogao objasniti tko je to Isus Krist?

N i s a m ništa raz u m i o i kroz život sam prolazio s pitanjima i velikom žeđi u srcu. Radio sam na brodu, plovio punih 16 godina, odlično zarađivao i prošao sve užitke ovoga svijeta, a najviše grijeh bludnosti koji me najviše ranjavao i gasio život u meni. U meni je bio veliki ponor. Sve ono što sam kao dijete mrzio, sada me privlačilo i uživao sam sve poroke: alkohol, droge, bio sklon tučnjavama. Nikada u srcu nisam osjećao mir. Bio je to samo strah koji nisam pokazivao. Živio sam kako su drugi htjeli. U 36-oj godini mog života, nakon smrti moga oca, s kojim sam cijeli život proveo u doslovnim “ratovima”, doživio sam duboko obraćenje koje je u potpunosti promijenilo moj život. Osjetio sam jednu veliku ljubav, koja me prožima još i danas. Nakon jedne temeljite, duboke ispovijedi potpuno sam promijenio kurs i rutu života. Ostavio sam sve iza sebe, posao u Italiji, prijatelje i sve materijalne stvari i sva dobra koja su mi davala privid lažne sigurnosti. Posebno je tome

zaokretu doprinijela i jedna simbolična razglednica koju sam kupio negdje u Americi, a na kojoj je bio prikazan prizor Krista kako drži i grli mornara. Vratio sam se u Hrvatsku sa žarkom željom u srcu da slijedim Krista! Uz dosta nesuglasica i nerazumijevanja okoline i obitelji da idem u Cenacolo, ipak sam to u svome srcu čvrsto odlučio. Iako je na početku bilo puno poteškoća u zajednici, jer sam morao prihvatiti istinu o sebi i umrijeti sebi kako bih se oslobodio i ponovno rodio, doživio sam jako puno lijepih stvari i trenutaka koje nisam nikada do tada osjetio. Maske padaju Osobito tu veliku ljubav i otkrivanje dan za danom tko sam i što sam, čiji sam i sve divne darove koje mi je dragi Bog darovao. Tako su malo pomalo padali zidovi i maske i kroz godine što su prolazile moje je srce sve više postajalo od mesa i počelo kucati za bližnjega. Prije nisam u bližnjima mogao prepoznati Boga i to mi je bila

velika poteškoća. Nakon nekoliko godina u zajednici na svome putu imao sam dar da se mogu približiti sve više našoj Majci Mariji. Onoj koja me blago i sve više odgajala u ljubavi. U našim bratovštinama u Fatimi i Međugorju, dvjema Marijanskim kućama. Kroz zajednicu sam dobio puno prekrasnih darova, prijateljstvo bez interesa braće i sestara, Istinu o sebi i jedan od najvećih darova - dar oprosta. Nisam u životu znao oprostiti - ocu, samome sebi ni drugima. Darovi strpljenja, poslušnosti i vjere su mi sve više i više rasli i to je ono najljepše. Tako me Gospodin sve više darivao osobito kroz noćna klanjanja pred Presvetim sa svojom braćom i sestrama. Od prvog sam dana imao žarku

želju se posvetiti i postati redovnik, sve kušnje kroz koje sam prolazio nisu uzdrmale tu moju želju. Zajednica me je providonosno poslala da obavim jednu uslugu u kuću majke Terezije u Zagrebu gdje sam se od prvog trenutka osjećao kao kod kuće i kroz radost časnih sestara i njihovu ljubav prema bližnjima, otkrio sam u sebi još više onu žeđ za Isusom Kristom u svim ljudima. Uz blagoslov zajednice našao sam svoje mjesto u Misionarima ljubavi Majke Terezije i nedavno započeo svoj put i potpuno predanja Gospodinu i njegovoj velikoj ljubavi. Hvala obitelji Cenacolo u kojoj sam otkrio tko sam i preko koje sam otkrio svoju misiju u svome životu: Tražiti i ljubiti Krista u svakom čovjeku!

Ali prije svega sam trebao naučiti i cijeniti tu ljubav u vlastitoj obitelji, koja se cijeli život žrtvovala za mene i koja mi je davala toliko ljubavi i pažnje, koju ja nisam ponekad znao dovoljno cijeniti ni prepoznati i koju sigurno nisam zaslužio svojim životom. Zahvalan sam dragom Bogu za dar moje obitelji, jer zahvaljujući njima i njihovoj prisutnosti u mome životu, danas sam ono što jesam - ispunjen čovjek. Želim zahvaliti našoj majci Elviri, sestri Aureliji, don Stefanu i svim svećenicima, braći i sestrama i obiteljima u zajednici koje ću uvijek radosno nositi u srcu i molitvama.

Bog za nas ima puno veće planove od naših vlastitih

ovem se Michela, imam dvadeset i dvije godine i talijanka sam. Oduvijek sam mislila da je moja priča prebanalna i da ne vrijedi ispričati ju. No ipak, Gospodin mi je kroz ovaj put objasnio da je svaka priča posebna i jedinstvena. Dolazim iz normalne kršćanske obitelji, imam tri sestre i nikada mi nije ništa nedostajalo. Uvijek mi se sviđalo biti animatorica u župi i biti s djecom. Kada sam imala šesnaest godina, upoznala sam Zajednicu preko jednog

svećenika. Svako malo sam posjećivala ženske bratovštine blizu moje kuće. Tamo mi je bilo dobro s tim djevojkama koje su uvijek bile tako tople i nasmijane ali nikada nisam pomišljala ući zato jer se nisam nikada “drogirala”. S prijateljima bih ponekada pila i išla plesati, oblačeći se i živeći svjetovno, ali mi je to bilo normalno jer su i svi drugi to činili. Često sam se svađala s roditeljima jer mi nisu dopuštali raditi sve ono što sam htjela. Uvijek sam bila jako tvrdoglava i mislila sam da me ne razumiju jer su 7

Svjedočanstva PRIČA IZ ŽIVOTA

zastarjeli. Danas znam da sam ja bila ta koja nije neke stvari pravo razumjela, niti bila sposobna prihvatiti njihovu ljudskost i njihove slabosti. Tako, iako je na prvi pogled sve izgledalo kako treba, u stvarnosti me kućna atmosfera sve više gušila, a i s prijateljima sam se zapravo više pretvarala da se zabavljam nego što mi je uistinu bilo lijepo. Nakon mature sam morala donijeti neke odluke. Iskreno, nisam imala puno volje za zaposliti se, a još manje za studirati. Škola života Djevojke iz Zajednice su mi pričale o ovoj “školi života” koja pomaže bolje upoznati sebe i pomislila sam da ću shvatiti što želim raditi u životu ako provedem nekoliko mjeseci na iskustvu. Sve sam organizirala u tajnosti jer sam znala da moji to ne bi dobro primili. Tako je i bilo. Moj tata nije htio pratiti susrete roditelja, a moje su sestre patile zbog mog odsustva. Usprkos tome ja sam osjećala potrebu za jednim drugačijim životom. Nisam više mogla sjediti u kafićima gdje svatko gleda u svoj smartphone čekajući da se nešto dogodi. Ostala sam u Zajednici puno duže nego sam planirala jer sam tu pronašla puno više od onoga što sam prvotno

zamišljala. Otkrila sam nešto poput obitelj u kojoj se sluša, razgovara, sukobljava, ali se kasnije i ispriča, trudeći se uvidjeti vlastitu pogrešku. Ovdje se međusobno odgajamo, znam se zabaviti s malo stvari a prije svega molimo jedni za druge. Na početku kada sam ušla u Zajednicu nisam vidjela sve to bogatstvo i često sam se pitala: “Što mi je bilo da sam ovdje došla?” No potom su se stvari razjasnile i shvatila sam smisao svog dolaska ovdje. Osjetila sam Boga na osobit način kada sam ispovjedila stvari kojih sam se najviše sramila, terete za koje nisam niti znala da su mi teret. Doista, kakvo olakšanje! A koliko sam samo imala smeća u sebi kojeg nisam niti bila svjesna jer sam za svijet bila jedna “normalna djevojka koja nije činila ništa loše!” Anđeo čuvar Ovdje sam shvatila da se radost rađa kada se trudim činiti nešto za druge, počevši od malih, jednostavnih gesta ljubavi. To su me naučile djevojke kojima sam bila “anđeo čuvar”, bivajući im sestra koja i kada je odbačena ostaje u blizini i ne osuđuje već nastavlja voljeti. U bratovštini u Lurdu sam malo po malo shvatila da trebam pomoć. Ponekad sam imala kušnje i osjećala se bolja od

drugih, ali zahvaljujući iskrenom prijateljstvu nekoliko djevojaka sam shvatila da sam još jako nezrela i da želim postati pravom ženom. Kad sam prestala misliti da gubim vrijeme, da više neću moći studirati, da ću izgubiti svoje prijatelje ili pak da ću se “previše” promijeniti i da me moje sestre neće više prihvaćati... tada mi je Gospodin otvorio puteve uvodeći me u različite svjetove (nemoćnih, starijih, djece, posvećenih...) i sada znam da jednog dana želim biti dobra supruga i majka obitelji. I moja obitelj se promijenila. Moji su roditelji povezaniji i mole zajedno svake večeri a moje sestre su vidjele da sam to još uvijek ja, ali puno sretnija! Sada sam sigurna da ako slijediš vlastito srce, a to je slušati Božji glas u sebi, da nećeš pogriješiti. Bog za nas ima puno veće planove od naših vlastitih - uskoro bih trebala otići u misiju u Peru, a da prije nikad nisam mogla ni zamisliti da ću jednoga dana biti misionarka! Zahvalna sam jer sam ovih zadnjih nekoliko mjeseci imala priliku živjeti s našim časnim sestrama uz Majku Elviru. Hvala na svakom njenom pogledu koji čita moju nutrinu i iskazuje mi koliko je velika Božja ljubav.

“Započeli smo u napuštenoj kući, bez ikakve ekonomske sigurnosti: sve je djelo Božje i truda toliko braće i sestara. Često mislimo na naše početke, siromašne, ali lijepe, bogate vjerom, požrtvovnošću, radošću i živom molitvom.” odlomak iz knijge “Zagrljaj” Majke Elvire

Nova bratovština Cuneo

“Vrelo žive vode”

ugoočekivani dan je stigao: subota, 22. listopada 2016. dan je “službenog” otvaranje nove bratovštine “Vrelo žive vode” u Cuneu, na sjeveru Italije. Naziv je inspiriran imenom imanja na kojem se nalazi kuća, a poznat je svima kao “Vrelo”. Ispred kuće je, naime, jedan bunar poznat svim stanovnicima mjesta, na koji su oni u davnim vremenima svi dolazili po vodu. Za nas iz Zajednice ima mnogo dublje značenje: u prošlosti smo pali u “bunar” grijeha, ali danas smo našli živu vodu koja teče iz beskrajnog milosrđa Božjeg, Isusa Krista, izvora koji obnavlja život i uskrisuje. Stoga je tako i nastalo ime nove bratovštine. U ranim poslijepodnevnim satima počeli su pristizati gosti. Ekipa za prihvat na parkiralištu, drugi s roditeljima i prijateljima gdje se priprema domjenak, zbor spreman animirati svetu

misu, mnogi momci uključeni u čišćenje stolica i sadnju cvijeća, prava simfonija malih gesta ljubavi kao uvod u slavlje. Molili smo krunicu predvođenu mladićima odabranima da udahnu život novoj kući. U propovijedi je mons. Piero Delbosco, koji je blagoslovio početak nove bratovštine, nadahnut evanđeljem o farizeju i cariniku, podsjetio kako Božja ljubav uvijek iznova oprašta. Nakon mise mnogi su otišli do nove kapele na trenutak molitve i klanjanja. Otac Stefano je na kraju zahvalio u ime Majke Elvire i pozvao sve nazočne na obilati domjenak, trenutak prijateljstva i slavlja. Hvala Carlu Albertu i obitelji Parola, prijateljima koje je Providnost Božja odabrala da nam daruje ovu kuću u kojoj su živjeli njihovi roditelji, za njihovu velikodušnost i za iskreno i vjerno dobro koje žele Majci Elviri i našoj zajednici.

Počeli smo preuređivanje, uklanjanje staroga i izgradnju novoga, baš kao i naš put u Zajednici: nova mogućnost obnoviti sve što je bilo otpisano; novi korak povjerenja u molitvi; novi “da” životu! Trenuci rasta u poslu, radosti i poteškoće, potpomognuti udaranjem po ramenu i riječima: “Možemo mi to!”

Sasha U ovom periodu pred otvaranje imao sam priliku vidjeti i naučiti puno toga, živeći na taj način dublje Zajednicu. Bilo je mnogih teškoća i nepredviđenosti, pogotovo nekoliko dana pred samo otvaranje. Ali sve je prošlo na početku mise inauguracije. Osjećao sam toliki mir i spokoj u srcu kad je Isus zajedno s nama ušao u kapelicu. Sjećat ću se ovih trenutaka s radošću. Hvala Zajednici na povjerenju i mogućnosti da sudjelujem u otvaranju ove kuće!

Adam

Reportaža

Don Massimo novi svećenik

Saluzzo, listopad 2016. ‘Radujte se sa mnom! Nađoh ovcu svoju izgubljenu.’ Lk 15,6

akon prošlosti provedene u tami, dugog puta u našim bratovštinama i strastvenog misionarskog iskustva u SAD-u i Brazilu, Massimo, za prijatelje „Poldo“, je odgovorio na svećenički poziv u zrelim godinama, svjedočeći svojim životom da Božje milosrđe nema granica. Subotnji susret počeo je u veselju, animiran našim zborom, pjevanjem i plesom; program se potom nastavio molitvom svete krunice i krunice Božanskog milosrđa, predvođen časnim sestrama Misionarkama Uskrsnuća koje su prenijele svima pozdrave Majke Elvire. Svetu misu predvodio je mons. Giuseppe Guerrini, biskup Saluzza, uz koncelebraciju brojnih svećenika. Brat Massimo je sjedio u prvom redu pokraj svoje majke, koja je po prvi put došla u Zajednicu. Nakon čitanja Evanđelja pozvan je kako bi započeo obred ređenja. Otac Stefano je govorio o Massimovu obraćenju, kroz značajne etape njegova puta. Dirljivo je bilo vidjeti Massimovu reakciju dok se čitalo o njegovu prvom dolasku u Saluzzo nakon što je njegova sestra u Međugorju čula svjedočenje dvojice mladića iz Zajednice. Tada je Majka

Elvira osobno radila pripremne susrete, prije gotovo trideset godina, te je upitala Massima: “Nisi li umoran od života u tami?” Mons. Guerrini, komentirajući čitanja, naglasio je simboličnu vrijednost ruku svećenika, ističući da će u budućnosti ruke don Massima postati blagoslovljene ruke i ruke koje blagoslivljaju. Nakon propovijedi Massimo se ustao pred biskupom koji mu je postavio nekoliko pitanja tražeći da očituje pred Božjim narodom svoju spremnost da preuzme obveze. Zagovor svetih Zatim je legao na tlo za vrijeme molitve zagovora svetih: bio je to trenutak velike milosti, u kojoj su se i nebo i zemlja ujedinili u proslavi i dobrodošlici novom svećeniku.

Otac Stefano nas je podsjetio na riječi koje mu je Majka Elvira davno rekla: “Sjeti se, kada se prostreš na zemlju, da će to biti tvoje mjesto kao svećenika”. Biskup je zatim izlio blagoslov Duha Svetoga i svećeničku milost na Massima koji je, klečeći pred oltarom, primio polaganje ruku prvo od biskupa, a onda i od svih drugih prisutnih svećenika. Nakon molitve ređenja, Massimo je ustao i, na note pjesme “Odjeni se u svjetlo”, potpomognut od strane don Massima i don Ivana, odjenuo štolu i svećeničku haljinu te je potom pomazan svetim uljem. Topli pljesak svih nazočnih zagrlio je, emocijama punog, novopostalog svećenika. On je pak, zahvalio i pozdravio Majku Elviru i misije povezane streamingom te

“Majka Elvira nas je učila kako svjetlo pobjeđuje tamu. No potrebno je uporno moliti da bi se to ostvarilo. Danas joj posebno želim zahvaliti jer nas je naučila moliti. Da nas je samo naučila raditi, to ne bi bilo dovoljno. Jer kada dođu poteškoće, što da napravim? Da idem kopati? Nije dovoljno! Ona nam je rekla: “Prenijet ću vam ono što je meni učinilo dobro, molitvu”. Stoga želim zahvaliti Majci Elviri jer nam je omogućila susresti živog Boga.” iz propovijedi don Massima Marchia

“Odjeni se u svjetlo!” podsjetio na ljepotu života sve mlade u Zajednici, svjedočeći im svoje vlastito uskrsnuće. Nakon fotografiranja i čestitanja, “don Massimo Poldo”, kako je prozvan od oca Stefana, priključio se brojnim gostima, kojih je bilo više od tisuću, na domjenku kojim se proslavilo sedmog svećenika “cenacolina”. Ređenje je bila lijepa zgoda za susret mnogih prijatelja, exovaca, obitelji, braće i sestara iz mnogih kuća koji su dijelili s Massimom mnoge radosti i teškoće života u Zajednici. Nije nedostajalo ni prekooceanskih iznenađenja: došao je Albino iz SAD-a te Gioacchino, Edvaldo i Mauro Sergio iz brazilske misije Bahia, simbolično svjedočeći plod onoga što je Massimo zasijao tijekom godina svog služenja u misijama.

Massimovo ređenje svjedoči moć molitve, osobito najmanjih. Naime, upravo su djeca s ulice, prije mnogo godina, vidjevši da se Massimo vratio u Brazil s križem, znakom posvećenoga brata, rekla: “Massimo, você se torna um padre”, “Massimo, ti ćeš postati svećenik.” Pedeset i treći rođendan U subotu navečer, tijekom zajedničkog klanjanja, iskoristio je priliku da zahvali Isusu, jednostavno i spontano, za sve milosti primljene tijekom ovoga dana: vrlo jak trenutak je bio primanje završnog blagoslova s Presvetim od strane novoga svećenika. Dan poslije svoga ređenja, don Massimo Poldo nije mogao ni zamisliti ljepšu proslavu svoga pedeset i trećeg rođendana gdje mu je, kao rođendanski

poklon, Isus darovao radost da slavi svoju prvu misu u Pagnu s Majkom Elvirom, kao zahvalu što ga je obnovila u vjeri. Potom je u poslijepodnevnim satima u Saluzzu trio iz Bahie otpjevao jednu brazilsku pjesmu kao zahvalu Massimu u ime sve djece, mladih i misionara za godine provedene u misijama. Dirljiva je bila i zahvala vlastitoj majci: dug, čvrsti zagrljaj, znak milosrđa koje je Bog izlio u njihova srca i na njihovu prošlost, koja je postala dar i za one koji su bili u mogućnosti promatrati ovo pomirenje. Zahvaljujemo ti, Gospodine, za sve divne stvari koje si učinio u životu don Massima; povjeravamo zagovoru Nossa Senhora Aparecida (Marije zaštitnica Brazila) njegovo srce i njegovo služenje kao svećenika, u Crkvi i u Cenacolu.

CENACOLO ć i ž o B & t n e v d A

Iščekivanje... u bratovštini sv. Vinka Paulskog

ošašće je vrijeme pripreme koje nas vodi prema najveselijem trenutku u godini, rođenju maloga Isusa. Kako to izgleda u jednoj bratovštini Zajednice Cenacolo, pokušat ćemo predočiti na primjeru ovogodišnjeg adventa u bratovštini sv. Vinko Paulski u Vrbovcu. Uz prigodno uređenu kapelu, s tradicionalnim adventskim vijencem, prigodnim natpisom u blagovaonici te posebno pripremljenom panou koji nas vizualno vodi kroz vrijeme došašća. Naime, svaki tjedan imamo posebne teme na osnovu kojih se pokušavamo duhovno pripremiti prihvatiti Isusovo rođenje. Ove godine, primjerice, svatko od nas će biti nekome „anđeo čuvar“ te će tu osobu pratiti molitvom, malim dobročinstvima i trudeći se biti joj blizu. Kroz svjedočanstava, podjele, katekeze na teme kao što su prijateljstvo, dobročinstvo i druge, imamo priliku promišljati i iznad svega konkretno prakticirati navedene vrijednosti u danima pojedinog tjedna. Poseban doživljaj je odlazak na mise zornice, koji je već postao tradicijom u našoj bratovštini. Naime, u ove dane ustajemo se ranom

zorom i odemo do naše župne crkve, moleći putem krunicu. Rano ustajanje u zimska jutra svakako predstavlja dodatnu žrtvu, koju svatko od nas prikazuje za nakanu koju želi. Svakako najzahtjevniji događaj u organizacijskom pogledu u vrijeme adventa je organizacija velikog Božićnog susreta u dvorani u Vrbovcu, gdje se okupi i do 500 ljudi. To je dan kada kroz molitvu, pjesmu, ples te uprizorenje „Živih jaslica“ s našim najmilijima želimo podijeliti radost Božića. Svakako najuzbudljiviji dio pripreme za Božić za našu bratovštinu je postavljanje živih jaslica na zagrebačkom Kaptolu. Ovo je uistinu postalo tradicijom, jer smo u ovih petnaest godina što to radimo postali neizostavni dio identiteta grada Zagreba u ovo doba godine. U životu bratovštine to se očituje kroz priprema scenografije i materijala za gradnju Betlehema na Kaptolu. U realizaciji predstave sudjeluju dečki i djevojke iz naših bratovština u Vrbovcu i Varaždinu, uz obilatu i nesebičnu pomoć brojnih roditelja, exovaca, prijatelja, braće i sestara članova Zajednice i mnogih drugih. To je trenutak

kada svi zajedno možemo posvjedočiti kroz ples i glumu o najvažnijem i najvećem događaju u povijesti čovječanstva, rođenju Isusa. Neposredno pred Božić bratovština se dodatno uredi posvuda, postave se lampice, osvijetli se i sam dvorac te se postave božićna drvca. Na badnju večer organiziramo zajedničko bdijenje u našoj dvorani za susrete, gdje uz brojne prijatelje i roditelje slavimo rođenje djeteta Isusa u uistinu lijepoj atmosferi, kao velika obitelj.

Reportaža Zagreb TIHA NOĆ, SVETA NOĆ

Žive jaslice V

eć sedamnaestu godinu za redom Zajednica Cenacolo uprizoruje rođenje Isusovo na Kaptolu, pretvarajući prostor ispred Zagrebačke katedrale u jedno od najljepših mjestima tijekom božićnog vremena, pogotovo za najmlađe. Jaslice, štalica, građani Betlehema, domaće životinje, mudraci s Istoka i pastiri, svi oni vode gledatelje u vrijeme Isusova rođenja i daju adventu posebnu notu. Ipak, znamo da nisu samo scenografija, a niti naše umjetničke sposobnosti jedino što privlači posjetitelje. Jaslice su simbol našeg ponovnog rođenja. Mi koji smo nekoć lutali izgubljeni po ulicama hrvatskih gradova željeli smo Zagrebu pokloniti nešto lijepo. Bilo je to prije dosta

godina kad smo u bratovštini sv. Vinko Paulski u Vrbovcu osmislili ovaj projekt te pokucali na vrata Turističke zajednice grada Zagreba. Nakon dogovora o lokaciji ispred Zagrebačke katedrale brzo su se napravile kućice, kostimi i glazbena podloga. Ne zna se tko se više veseli ovim uprizorenjima – mi koji ih radimo ili brojni posjetitelji koji dolaze vidjeti predstave. Naša poruka je bila i ostala u skladu s onim što Majka Elvira kaže o Isusovom rođenju: ”Bog se nije rodio kao neki moćnik. Učinio se djetetom, sa srcem koje obuhvaća cijeli svemir”.

Raspored predstava Prosinac 2016: 19. 20. 21. 22. 23. 25. 26. 27. 28. i 30. Siječanj 2017: 1. i 6. u 16:15, 17:00 i 19:00 Kaptol, Zagreb Turistička zajednica grada Zagreba, Grad Zagreb - Gradski ured za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom

Anna (SVK)

Igor (HRV) Jaslice u kojima sam sudjelovao plod su ustrajne molitve, rada i požrtvovanosti preko kojih je narasla i moja vjera. Posebno me dirnuo susret s djecom i njihova radost i snažna vjera u Isusovo rođenje. Promatrajući djecu koja su se duboko uživljavala u ono što su vidjeli bio je podstrek i za moju vjeru.

U jaslicama sam sudjelovala plešući ples anđela. To mi je bilo veliko zadovoljstvo, jer volim plesati i u mojem je srcu oduvijek bila želja sudjelovati u jednoj takvoj muzičkoj predstavi kršćanske tematike, no to je bio više san nego što sam vjerovala da bi se to moglo obistiniti. Najsnažniji trenutak koji sam doživjela jest kada smo se mi plesači, pastiri, pastirice i drugi našli klečeći pred spiljom, ispred svete obitelji te smo se zajedno klanjali malome Isusu. Svaki put sam molila unutar sebe te sam to doživjela kao moje osobno klanjanje gotovo kao pred samom Euharistijom. Zaista sam zahvalna na tome velikome daru.

Frederika (SVK)

Dominik (HRV)

Prošle sam godine sudjelovala u živim jaslicama u ulozi Marije. To mi je bio drugi put i uočila sam veliku razliku: sazrijevajući u vjeri ulogu sam doživjela puno dublje. Najsnažniji trenutak koji sam doživjela bio je kada anđeo Gabrijel dolazi k Mariji te joj nosi radosnu vijest. Ja kao Marija, kleknula bih pred anđelom raširenih ruku, izgovarajući riječi „Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj“. Taj sam trenutak željela imati tu snagu povjerenja u Boga i u svom vlastitom životu.

Elisa (ITA) Jako sam sretna što mogu svjedočiti Isusovo rođenje. Vidjeti dan za danom radost u očima ljudi tijekom predstave, a posebno djece koja se potom idu pokloniti Isusu, dalo mi je da shvatim koliko ovom predstavom diramo ljudska srca…

Za mene je priprema živih jaslica poseban doživljaj. Zadovoljstvo mi je biti dio ekipe koja postavlja jaslice. Stvarati jaslice od samog početka i biti prisutan u noći Isusova rođenja ima za mene duboki smisao. U momentima kada ne ide kako treba dovoljno je osvrnuti se oko sebe i vidjeti nasmijana lica braće koja rade sa mnom i odmah je bolje. Danas više ne doživljavam postavljanje jaslice čak ni kao posao kojeg treba napraviti, nego kao lijepu priliku za napraviti nešto dobro za ljude i za Boga.

Jose (ESP) Tijekom predstave osjetio sam trenutak milosti u kojem sam doživio prisutnost živog Boga. Posebno me dodirnuo sam trenutak rođenja u štalici, to je misterij koji me fascinira, kojem se želim predati. Mislim da se tek u tišini i molitvi može shvatiti Božja ljubav.

Cenacolo advent

Božićni susret u Vrbovcu

elimo podijeliti s vama radost božićnog susreta u Vrbovcu ove 2016. godine. Kao i uvijek, susreli smo se u sportskoj dvorani Srednje škole u Vrbovcu te započeli naš dan s pjesmama i plesom. Lijep trenutak bila je molitva krunice popraćena slušanjem kateheze Majke Elvire u kojoj nas je podsjetila o ulozi Marije u našem životu. Potom smo slavili misu predvođenu don Ivanom. U propovijedi je govorio o važnosti povjerenja u zajednicu. S don Ivanom su koncelebrirali don Andrea i don Michael, ovom zgodom pristigli

iz Italije, a koji su svojom prisutnošću osnažili duh zajedništva. Pri kraju smo uživali u uprizorenju živih jaslica gdje smo kontemplirali najvažniji trenutak ovog razdoblja, rođenje malog Isusa. Potom smo se oprostili uz pjesmu i ples te zaželjeli jedni drugima sretan i blagoslovljen Božić. Želimo zahvaliti svima onima koji su sudjelovali u organizaciji ovog prekrasnog dana, svećenicima koji su nas duhovno obogatili i vodili u ovom susretu, a posebno svima koji su doputovali iz dalekih zemalja kako bi zajedno s nama doživjeli radost Božića u zajednici. Nekoliko dana prije početka susreta u našoj zagrebačkoj grupi vladala je ugodna atmosfera iščekivanja susreta roditelja sa svojom djecom. Uvijek me taj osjećaj podsjeti na onaj iz mog djetinjstva, osjećaj topline i ljubavi… Kad sam bila mala sjećam se da sam najsretnija bila kod moje bake u Rastokama. Ujutro dok bih još bila u krevetu kućom bi se širio miris svježih uštipaka i bijele kave, a ona bi me dočekala s poljupcem i velikim osmjehom. Slično se osjetim svaki put na susretu, osobito kad vidim roditelje koji dođu iz Zadra, Splita, Međugorja i drugih krajeva, potom s našom djecom koja

su u zajednici i kao i onom koja su završila zajednicu pa dođu nakon par godina dovodeći svoju djecu sa sobom… Potom svi oni koji dođu iz Saluzza… Pozdravljajući se s don Andreom upravo njegov me zagrljaj podsjetio na te osjećaje iz davnine osjetila sam koliko se Božje ljubavi izlijeva preko don Andree, Majke Elvire, zajednice, svih... mama Renata

Pontes salutis

Anđeoske priče

a spomen adventa većina nas ima lijepe asocijacije. Nekome najprije na um padnu svijetleće lampice i drvca, nekome božićne pjesme i puno darova, a nekome pak blagdanski stol pun hrane. No ipak, svi mi ako tek malo “zagrebemo” ispod površine znamo da je srž adventa iščekivanje, nada, mir i ljubav. Nada i iščekivanje nečeg puno vrjednijeg od ovih lijepih, ali ipak prolaznih stvari. I naša kućica na Zrinjevcu je u

skladu s tim. Lijepo uređena i puna predivnih darova i ukrasa, no ono najvažnije skriveno je ispod površine. Naime, zadruga Pontes Salutis proistekla je iz Zajednice Cenacolo kao dio Cenacolo projekta resocijalizacije i dijeli sa zajednicom temeljnu viziju i misiju. Stoga je kućica ispunjena pomno osmišljenim proizvodima naših zadrugara, izrađenih s puno truda i ljubavi, a sve u svrhu senzibiliziranja javnosti za potrebe osjetljivih društvenih skupina te podrške za

njihovo zapošljavanje i vraćanje u normalan i smislen život. Tek tada, razmišljajući o istinskim vrijednostima, advent ima svoj puni smisao i tek tada osjetimo onu istinsku toplinu oko srca. Toplinu koju smo se trudili postići ovogodišnjom kućicom na Zrinjevcu. Ako vas put nanese, navratite. Rado ćemo vam objasniti što radimo, na koji način i u koju svrhu, a rado ćemo saslušati i vaše prijedloge i sugestije glede daljnjeg razvoja naše zadruge.

Sanja: Ovaj put iščekivanje Božića je uistinu u predivnoj atmosferi. Drago mi je da imam priliku pobliže dočarati ljudima naše proizvode. Sretna sam i jer se ljudima naši proizvodi uistinu sviđaju i prepoznaju u njima trud koji smo uložili.

Marta: Rad na ovom štandu predstavlja za mene novo iskustvo, i to ponajviše zbog razgovora s ljudima koji rade na susjednim štandovima. Ovo je prilika za razmijeniti iskustva i za upoznavanje ljudi s tematikom socijalnog poduzetništva.

Ivan: Mali, a veliki štand. Za sve koji znaju cijelu priču oko zadruge velika radost, a za one koji ne znaju prilika da je upoznaju.

> Radost ljubavi Glas pape

AMORIS LÆTITIA

Uz rizik da pojednostavimo stvari, možemo reći da živimo u kulturi koja vrši pritisak na mlade ljudi da ne zasnivaju obitelj, jer nemaju mogućnosti za budućnost. U nekim zemljama mnogi mladi često su prisiljeni odgađati ženidbu zbog ekonomskih ili obrazovnih razloga. Ponekad to čine iz drugih motiva, primjerice osvjedočenja u iskustvo neuspjeha drugih bračnih parova; straha pred nečim naizgled prevelikim

i presvetim; pukoga osjećajnog i romantičnog poimanja ljubavi; straha od gubitka slobode i samostalnosti; odbacivanja sadržaja koji drže institucionalnim i birokratskim, i slično. Trebamo naći riječi koje nam pomažu dotaknuti najdublje strune u čovjeku, tamo gdje je najsposobniji za velikodušnost, zalaganje, ljubav pa i herojstvo, kako bismo pomogli mladima da hrabro prihvate izazov braka. papa Franjo

“Životni odabir postaje neprocjenjivo vrijedan upravo po svojoj vjernosti” Brak živimo kao svakidašnji izazov. Vjera koju živimo te primjeri drugih obitelji nikada nam nije dala iluziju da će u braku sve biti idealno. Naprotiv, život nas je već prije učio malim odricanjima, žrtvama, pobjeđivanju teškoća. Sve proživljeno prije braka pokazalo se dragocjenim u samom braku! Vjerujemo da je život u svojoj biti satkan kako od radosti tako i od teških trenutaka. U braku, po samom sakramentu, Isus je prisutan, a to znači da se s teškoćama ne suočavamo sami. Ne osjećamo se prepuštenima sami sebi i našim slabostima. Brak je prije svega izlazak iz samih sebe te gledanje kako učiniti drugu osobu sretnom,

što još mogu učiniti da njemu ili njoj bude bolje sa mnom? Bilo bi najlakše odustati kada se pojave velike poteškoće. No izazov je upravo taj - ostati i popraviti stvari. To daje stabilnost i smisao. Životni odabir postaje neprocjenjivo vrijedan upravo po svojoj vjernosti. Našoj djeci daje stabilnost kada vide kako roditelji i u poteškoći ostaju jedno uz drugo, da se utječu nekome tko je veći od njih, da se bore za ono što su izabrali i da su tome izboru vjerni. Zahvaljujemo Gospodinu na daru vjere, na njegovoj prisutnosti i pomoći i stavljamo u njegove ruke sve one koje susrećemo na našem putu, a koji nemaju snage za borbu i lako odustaju. Ivica i Josipa

pape Franje Ako svatko od nas svakog dana napravi samo jedno djelo milosrđa, napravit ćemo revoluciju u svijetu. Ako želiš pronaći Boga, traži ga tamo gdje se krije: u najpotrebitijima, u bolesnima, gladnima, zatvorenicima. Ni jedna ćelija nije toliko izolirana da ju Gospodin ne može doseći: njegova ljubav prodire svuda. Molim kako bi svatko od nas otvorio srce za ljubav. Otac nas gleda, a njegov pogled pun ljubavi nas ohrabruje da pročistimo svoju prošlost i da hodimo ujedinjeni. Ne trebamo tražiti tko zna kakve pothvate: često su naši bližnji osobe koje su potrebne naše pomoći.

Obitelj Mali, ali veličanstveni znakovi ljubavi

“Neka čovjek ne rastavlja ono što je Bog združio”. Rastava je već i kad se durite jedno na drugo, kada jedno s drugim ne razgovarate, kada se ne gledate, kada se ne smiješite jedno drugome… Nije rastava samo kada jedno ode na jednu stranu, a drugo na drugu. To je dakle ono što tražim od vas supružnika: nikada u svađi ne krivite drugoga! Ne prebacujmo krivnju ni na koga, jer ćemo inače zauvijek ostati djetinjasti. I kao takvi uvijek ćemo imati razlog za prigovaranje. Na primjer, on malo kasni kući, a supruga mu odmah s vrata prigovara: ”Čekala sam te za večerom, a ti nisi došao!” A on, ne čekajući sekundu, odgovara: “Eh, ma nisam došao, jer…” i počinje se s objašnjenjima! Ma šuti! Budi u tišini, ne ispričavaj se odmah, razmisli! Reci joj umjesto toga: “Imaš pravo, oprosti”. Tu prestaje rasprava! Sloga, sklad, mir, to su veličanstveni darovi koje ne treba olako odbacivati jer ne možeš odšutjeti. Ili te strah od osude. Ako si u tišini i pitaš oprost, što ti ona može reći? Čak i ako ti kaže: ”Ma baš si tikvan!” a ti, u tišini, osmijehneš joj se i ide se dalje. A kad će on imati nešto za reći, na primjer: ”Ma ova juha… kako si je samo presolila!”, ti mu nemoj odmah kao iz topa odgovoriti: ”Imala sam samo krupnu sol. Uvijek ti nešto smeta!” Umjesto toga smisli nešto, primjerice: ”Imaš pravo. Pobjegla mi je sol iz ruke jer sam mislila na tebe! Oprosti!” On će se odmah smiriti. To su mali, ali veličanstveni znakovi ljubavi. Natječite se u pitanju oprosta, u slušanju jedno drugoga, u smiješku koji darujete jedno drugome. Naučite umijeće dolaženja ususret jedno drugome. On ti ponudi ružu, a ti mu kažeš. “Hvala”. Ona ti ponudi tanjur juhe, a ti, još prije nego ga stavi pred tebe, gledaš ju u oči i kažeš: “Hvala”. Iz kateheze Majke Elvire bračnim parovima

Obitelj Gledati se u oči i reći hvala...

Biljana i Peter

ikada nećemo zaboraviti dan našega vjenčanja, pečat Božji na našu ljubav. Sjećamo se svakoga detalja: iščekivanja, priprema, prijatelja, djece iz misija. Bog nam je uistinu darovao prelijepo vjenčanje, radosno, predvođeno od strane našeg prijatelja biskupa don Paola Romea. Iznad svega nam se utisnuo u srce trenutak u kojem smo si međusobno obećali ljubav i vjernost za cijeli život, kada smo uistinu osjetili snažnu milost Božju. Čekao nas je novi početak kojeg nismo mogli jasno zamisliti. Ali vjerovali smo da će žrtve koje smo prošli prije samoga braka na kraju donijeti ploda. Tako se i dogodilo. Voljeli smo se u žrtvi i iščekivali s povjerenjem te danas, nakon dvije godine braka, živimo još kao da smo se tek vjenčali. Majka Elvira nas je uvijek učila da “durenje” među bračnim drugovima ne smije trajati duže od minute, i mi u to vjerujemo. Bog je jači od svake poteškoće. On nas odvraća od toga da mislimo ružno jedno o drugome

jer je živ među nama, prisutan je u našoj obitelji. Gospodin nam je udijelio dar da postanemo roditelji i to je uistinu posebno iskustvo. Osjećamo da nas naša kći uči svaki dan biti vjernijima, smiješiti se čak i kad ti ne cvjetaju ruže. Primijetili smo

da svaki put vidjevši nas zagrljene gleda s divljenjem te je mirnija. Svaki dan uz pomoć Božju gledamo da je odgajamo te joj našim primjerom želimo prenijeti vjeru u Boga. S pomoću Božjom želimo nastaviti u tome smjeru.

kada taj put prolazimo darujući se i drugim ljudima, jer tako možemo razmatrati ljubav Božju koja koristi nas i naše slabosti. Želimo zahvaliti Gospodinu za dar života naše

djece, na tome što smo susreli Majku Elviru i Zajednicu u našim životima te za sve osobe koje su nam pomogle na ovome putu.

Irena i Matteo

braku smo 12 godina i uvijek se nađe nešto što nam ponovo otkrije milost sakramenta braka. Prije nekoliko godina Majka Elvira, govoreći nam o braku, objasnila je jako dobro čemu idemo u susret. Nećemo nikada zaboraviti taj dan: gledajući nas u oči rekla nam je da smo jako različiti te da bismo morali zajedno odlučiti deset temeljnih točaka na kojima ćemo osnovati naš brak. Sve više shvaćamo kako se Kristovo lice manifestira u životu bračnoga para. Ponekad se trpi na križu, no onda uslijedi uskrsnuće s jednom novom i tajanstvenom snagom koja uranja u sakrament braka. To je snaga koja sve obnavlja i osnažuje u različitosti i bogatstvu muškarca i žene. Na početku bračnoga života nisu nedostajale poteškoće, no zahvaljujući razgovoru, molitvi te tomu što smo pitali savjet osobe mudrije od nas, jako smo puno sazreli i sve više postajemo kao jedno. Brak je po milosti Božjoj put rasta. Još je ljepše

Misije

NOVA BRATOVŠTINA U PERUU

Pustinja će procvjetati

tvorili smo novu bratovštinu u Peruu i nazvali je „Gospodin koji čini čudesa“. Nakon dviju misija za napuštenu djecu ovo je naša prva kuća u Peruu za mlade u problemima ovisnosti. Posjed se nalazi u okolici gradića Supe, oko tri sata vožnje autom od glavnog grada Lime, glavnom cestom prema sjeveru. Vozeći se, s lijeve strane se prostire ocean a sa desne pustinja, preplavljena barakama mnogih siromašnih ljudi koji silaze s planine u potrazi za boljom budućnošću za svoje obitelji. Cesta prolazi kroz lijep gradić Huacho, gdje je i sjedište biskupije kojoj pripada naša bratovština, a još pola sata kasnije dolazimo na

nekoliko hektara pijeska, gdje se nalazi naša nova bratovština. Mala skupina od devet momaka iz Perua, Argentine, Brazila i Meksika, praćena Davidom i Domenicom, odgovornima za naše bratovštine u Latinskoj Americi. U pustinji su nas već čekale drvene kućice koje su pripremili prijatelji i u suradnji s našim misionarima jednostavno uredili, s nekoliko kreveta na kat, par polica i ostalih neophodnih stvari. Dvije kućice su spavaće sobe dok je u trećoj improvizirana kuhinja sa štednjakom i sudoperom. Prvi dojam je upravo nevjerojatan! Sve što se vidi je samo pijesak, pijesak, i samo pijesak. Ovdje naime zbog specifične klime na granici oceana i pustinje kiša ne pada baš

nikad. No po izlasku s autoceste prelazi se preko malog mosta ispod kojeg se nalazi kanal kojim teče voda koja dolazi iz jednog akumulacijskog jezera daleko u planinama i koje opskrbljuje vodom ovo područje. To omogućuje poljoprivrednicima ovog područja uzgoj jute, kukuruza i šećerne trske te mandarina, manga i banana, a i nama je omogućio da napravio priručni rezervoar s vodom za navodnjavanje vrta. Uskoro očekujemo i pročistač vode koji će nam osiguravati pitku vodu za piće, a do tada nas vodom opskrbljuju mještani iz obližnjeg sela. S obzirom da nema ničega kilometrima uokolo, naše drvene kućice naziru se već izdaleka. Ljudi iz okolice su nas prihvatili

otvorena srca, a zahvaljujući ocu Carlosu, župniku grada Supe i odgovornom također za crkvu u obližnje selu zvanom Huaralica, omogućeno nam je bilo slaviti svetu misu zajedno s obiteljima tog malog sela. Tom zgodom nas je otac Carlos također i službeno predstavio. Nakon nekoliko dana, upravo na blagdan Svetog imena Marijinog, jedna nam je žena na povratku s hodočašća donijela kip Marije kraljice mira, rekavši da se tijekom molitve sjetila da se otvara nova bratovština i da nam je željela pokloniti Gospin kip. Molimo vas da popratite molitvama ovu novu bratovštinu koja će, vjerujemo, donijeti nadu u uskrsnuće mnogim mladima i njihovim obiteljima u Peruu.

Lijepo je vidjeti ovaj teren, na početku suh i neplodan poput našeg prijašnjeg života, kako polako postaje zelen, zahvaljujući kako vodi iz novog rezervoara tako i našem radu, molitvi i požrtvovnosti. Zahvaljujem supruzi Andreji što mi je omogućila da budem ovdje s momcima. Također hvala monsinjoru Adrianu Tomasiju, pomoćnom biskupu Lime što je snažno vjerovao u ovaj projekt. Hvala i prijateljima koji su nam omogućili da

pronađemo već spremne krevete, madrace, lonce, tanjure i nadstrešnicu da nas zaštiti od sunca. Zahvaljujemo peruanskom narodu koji nas je naučio u ovih 11 godina koliko smo ovdje kako se može biti sretan i sa malo. Hvala tebi Majko Elvira što si uvijek vjerovala u nas i što si nas naučila da se s Božjom pomoći može puno toga napraviti. Iznad svega hvala Gospodinu, koji uistinu čini čudesa!

Domenico 23

Cenacolo

News

Mjuzikl “Credo” u Milanu i Veroni Nakon nekoliko mjeseci stanke stigli smo u Milano kako bismo svjedočili naše uskrsnuće predstavljajući Isusov život. Dočekao nas je don Vittorio, vjerni prijatelj Zajednice, zajedno s dečkima i djevojkama iz svoje župe. Bilo je jako lijepo s njegove strane što je držao crkvu otvorenom za nas iz Zajednice, kako bismo mogli redovito moliti, upravo kako to svakodnevno činimo u našim bratovštinama. Svako jutro, nakon što bismo izmolili krunicu, don Vittorio bi slavio svetu misu. Sve započinje od kvalitetne molitve, a njena kvaliteta se najbolje provjerava kroz svakodnevni život. Tri večeri predstave u Milanu smo započinjali moleći krunicu na pozornici, a zatim uz pjesme, naizmjenično

sa svjedočanstvima naših svećenika te mladića i djevojaka. Najdirljiviji trenutak za sve prisutne sigurno je bio gledanje videa naše majke Elvire: svi smo bili dirnuti njenom jednostavnošću, radosti i snagom vjere. Nakon Milana odredište je bila Verona, gdje na poseban način želimo zahvaliti prijateljima iz Katoličkog centra koji su nas ugostili, potom organizatorima susreta socijalnog nauka koji će se održati krajem studenog te članovima planinarskog društva koji su nam kuhali i s puno ljubavi i predanosti nam pomagali. U Veroni smo napravili četiri predstave i mnoga svjedočanstva. Među gostima koji su došli na predstavu imali smo čast pozdraviti

gradonačelnika Verone Flavia Tosija. Zadnju večer prije početka predstave svi smo se našli u zagrljaju, u znak zahvalnosti Marku i Roberti koji su nas vodili tijekom cijele turneje. Pozitivne emocije smo prenijeli i na samu scenu: prave suze, suze radosnice zbog života u punini, eksplozija emocija od stvari doživljenih kroz vrijeme provedeno zajedno, zbog prijateljstava izgrađenih kroz oprost! Nismo mogli na ljepši način završiti ovu turneju, gotovo istovremeno sa završetkom Godine milosrđa. Veliko hvala Majci Elviri koja je vjerovala u nas, koja je molila za nas, koja se „potrošila“ za nas; hvala svima koji su sudjelovali, doživljavali i dijelili sve ono što nam je ova turneja donijela!

Misionarski polasci Zahvaljujemo Gospodinu na misionarskom pozivu Theddya, Marcina, Erika i Roberta, koji su se zaputili u našu meksičku misiju. Potom, sestra Paola i sestra Doris, zajedno sa sestrom Claudiom, otišle su u našu afričku misiju u Liberiji, dok su se sestra Cristina, sestra Daniela, sestra Antonietta, sestra Aleksandra i Michela obrele u Peruu. Nakon nekog vremena provedenog pored Majke Elvire, svi oni sada mogu podijeliti bogatstvo koje su primili, služeći i voleći.

Mladenci u Cenacolu

Srce Isusovo u Cenacolu Međugorje Molitvena grupa studenata iz Zagreba “Srce Isusovo”, koja se redovito okuplja na molitvu na Kamenitim vratima, bila je naš dragi gost u bratovštini Polje života u Međugorju. Zajednička sveta misa i slavljenje Gospodina uz pjesmu i ples ispunilo je naša srca radošću i zahvalnošću za sve što dobivamo od njega. Mladi Cenacola posvjedočili su Božju dobrotu koja nikada ne napušta posrnulog čovjeka, a mladi Srca Isusovog svojim životom pokazuju kako je lijepo drugovati sa Gospodinom u svakodnevnom životu. Sve na slavu i hvalu Božju!

Na blagdan Djevice žalosne, 15. rujna, u sakramentu braka su se združili Michele i Luciana. Njihov put svjedoči o tome kako se može sagraditi ljubav na stijeni vjere. Spomendan Žalosne koji su sami odabrali za dan vjenčanja nas podsjeća kako se sve trajne i lijepe stvari rađaju iz križa. Želimo mladencima vjernost molitvi i ustrajnost na putu u Zajednici.

Michele i Luciana

Đana i Piotrek

Novi cenacolovski život Zahvaljujemo Bogu na daru novog života u cenacolovskoj obitelji: druga kći Marije i Maroša iz bratovštine u Slovačkoj. Prikazujemo ovo novo stvorenje Djevici Mariji da može rasti u vjeri i ljubavi!

Dejan i Kristina

Teresa i Fernando

Mateja i Boštjan

Marija i Juan

mali

Cenacolo dućan

Mjuzikli, predstave i knjige

rukotvorine Zadruga Pontes Salutis i Zajednica Cenacolo imaju vlastite keramicke radionice. U njima zamisljamo i izradujemo razlicite prigodne rukotvorine. Radimo ih i po narudzbi kao uspomenu na sakrament vjencanja, prve pricesti, krizme, skolskih i bracnih obljetnica i drugih dogadaja!

Glazbeni CD-ovi

Audio kateheze Majke Elvire i svećenika iz Zajednice

Bojanke za djecu - kršćanske molitve s ilustracijama

Keramičke proizvode možete nabaviti u knjižarama “VERBUM”: Split, Trumbićeva obala 1, Ruđera Boškovića 16a Zagreb, Teslina 11, Kaptol 29 Rijeka, Janeza Trdine 1d Osijek, Strossmayerova 13 Zadar, Jurja Bijankinija 1 Dubrovnik, Poljana Paska Miličevića 4 Šibenik, Kralja Tomislava 17 Varaždin, Zagrebačka 4 Slavonski brod, Matije Mesića 52 Požega, Trg Svetoga Trojstva 11 Vinkovci, Vladimira Nazora 5 Web knjižara www.verbum.hr

ovo je samo dio našeg bogatog izbora...

Kontakt telefon: 099 22 44 958 01 27 92 486

Knjiga o jednostavnoj ženi koja je promijenila živote tisuća ljudi širom svijeta

Više vrijedi jedan ZAGRLJAJ i osmijeh nego tisuće riječi... Bog mi je dao hrabrost da slijedim njegove poticaje. S vremenom su se obzori proširili i danas žele zagrliti svijet, doprijeti do tisuća mladića i djevojaka željnjih ljubavi. Već duže vrijeme te ruke nisu samo moje. Uz mene je sad mnoštvo mladih koji odlučuju dalje darovati ljubavi kojom su se osjetili ljubljeni.

Želimo ZAGRLITI

čovječanstvo! Danas, poslije toliko godina, ja za sebe mogu reći da sam promijenjena, da sam bolja, da imam jaču vjeru, da sam uistinu osjetila što je to Božja ljubav! Da, Bog postoji, mi smo ga susreli! Tu je, živ je, hodi s nama!

Knjigu možete nabaviti u bratovštinama Zajednice Cenacolo ili naručiti na info@zajednicacenacolo.hr

“Uskrsnuće” izlazi tromjesečno i besplatno ga saljemo svima koji to žele. U svakom trenutku mozete se jednostavno upisati ili ispisati s liste primatelja, pišući na: Udruga Sveti Lovro Zajednica Cenacolo - za redakciju “Uskrsnuća” Dvorac Lovrečina Grad, Kučari 1, 10340 Vrbovec ili na uskrsnuce@zajednicacenacolo.hr