KAKO POSTATI ČLAN?
Lokacije uvodnih susreta Uvodni susreti, na kojima se možete upoznati s našim edukacijskim programima i stilom života, održavaju se: Zagreb, subotom u 13 sati Travno, crkva sv. Luke Evanđelista Božidara Magovca 101b Split, utorkom u 13 sati ured u Splitu, Matoševa 29 Zadar/Biograd, subotom u 13 sati Bratovština Sv. Nikola, Jankolovica - Biograd n/m
Telefoni podrške Ako se suočavate s poteškoćama u obitelji možete se obratiti roditeljima u našoj Zajednici koji će vas saslušati i pokušati vam pomoći svojim osobnim iskustvom i savjetom: Zagreb 01/230 3001, 099/613 9898 Split 021/385 920, 091/554 0838 Zadar 023/335 109, 095/900 1519 Šibenik 099/597 5357 Rijeka 091/732 8988 Pula 098/182 3624 Osijek 095/ 8839 205 Varaždin 098/ 175 0914 Slovenija - Ljubljana 00 386 /51/ 671 983 BiH - Mostar i Međugorje 00 387 /36/ 651 756 Srbija - Novi Sad i Subotica 00 381 /24/ 523 256 Kosovo - Priština 00 377 /44/ 431 605
Osijek, subotom u 13 sati crkva Preslavna imena Marijina Crkvena 34 Varaždin, subotom u 9 sati bratovština, “Sv. Josip Radnik” Cehovska 6 Uvodni susreti održavaju se i u Sloveniji (Ljubljana), BiH (Mostar i Međugorje) te u Srbiji (Novi Sad i Subotica). Detaljnije podatke o terminima u ovim gradovima možete dobiti na telefonima podrške
Opće informacije Zajednica Cenacolo Hrvatska Dvorac Lovrečina grad Kučari 1, 10340 Vrbovec 01/27 26 515 099/27 26 515 Info centar Cenacolo Split Matoševa 29 radnim danom od 8 do 12 sati 021/385 920 091/554 0838 od 14 do 22 sata Info centar Cenacolo Zadar Caritas Zadarske nadbiskupije Obiteljsko savjetovalište Ulica Franje Tuđmana 24 srijedom od 11 do 13 sati 095/5751 243 od 9 do 22 sata info@zajednicacenacolo.hr www.zajednicacenacolo.hr
>
>
SADRŽAJ Uvodnik
3
Koračajmo zajedno
4
Upoznati Zajednicu
Festival života
6
Svjedočanstva
8
Slavlja
11
Radost
12
Marija
16
Darivanja
18
News
20
Susret u Splitu
Impressum Nakladnik: Udruga Sveti Lovro Zajednica Cenacolo, Kučari 1, 10340 Vrbovec Grafička priprema: Studio Cenacolo Glasilo “Uskrsnuće” prijavljeno je kod Ureda za odnose s javnošću Vlade RH
Velike stvari događaju se u tišini Gospa je izrekla svoj “da” stavljajući se na raspolaganje Božjem planu i to je učinila u tišini: nitko nije znao, nitko ju nije vidio. Kako je lijepo kad radimo stvari u skrovitosti, jer se Božje stvari rađaju u tišini. Velike stvari, važne stvari, stvari korisne za život i za vječnost se ne čuju, ne stvaraju buku, nisu senzacionalne: rađaju su u intimi našeg odnosa s Bogom. I danas Marija prolazi između nas, ponizno, u tišini, primajući sve naše želje i potrebe, stavljajući ih u svoje srce, srce ispunjeno Duhom Svetim, moleći se s nama i za nas. Zajedno s njom i mi izrecimo Bogu: “Evo službenice Gospodnje. Neka mi bude po Riječi tvojoj.” Gospa nas uči da je sve moguće onomu koji vjeruje, da jedan “evo me” slobodan i radostan, dopušta Bogu da nam se objavi i da nas spasi. Majka Elvira
GOSTUJE I U VAŠEM GRADU ZAJEDNIČKI PROJEKTI S UDRUGOM S.I.D.R.O. I ZADRUGOM PONTES SALUTIS
Zajednica Cenacolo udruga je građana okupljenih oko ideje uzajamne pomoći u trenucima krize i nesnalaženja pojedinaca i cijelih obitelji. Svi sadržaji i programi su potpuno besplatni jer ih obavljaju iskusni članovi Zajednice na potpuno volonterski način.
Svjedočanstva Iz tame u svjetlo Članovi Zajednice govore o vlastitim usponima i padovima, obiteljskoj situaciji u kojoj su odrastali, o ovisnosti, utrci za materijalnim dobrima, bullingu, problemima s učenjem, izlascima, svojim viđenjem situacije u društvu. Godišnje održimo nekoliko stotina svjedočanstava širom Hrvatske te u susjednim zemljama, pretežno u školama, crkvama te našim bratovštinama. Svjedočanstva obično održe 2 mladića ili djevojke, u trajanju od 10 do 20 minuta te su potom otvoreni za sva pitanja koja slušatelje zanimaju.
25 GODINA S VAMA
KONTAKT www.zajednicacenacolo.hr info@zajednicacenacolo.hr tel 01/27 26 515 mob 099/27 26 515 Zajednica Cenacolo bratovština Sv. Vinko Paulski Lovrečina grad, Kučari 1 10340 Vrbovec
Mjesečni susreti Mladi mole za mlade Organiziraju se jednom mjesečno u našoj središnjoj bratovštini u Vrbovcu, u večernjim satima, a sastoje se od molitve, pjesme, plesa i druženja. Ako želite sudjelovati u organizaciji i animaciji programa sa svojim bendom, zborom ili na neki drugi način, javite nam. Po potrebi susret je moguće organizirati i u vašem gradu.
Izložba fotografija Probudi misionara u sebi – od Europe do Afrike Izložba se sastoji od deset velikih panela s oko 120 fotografija koje su članovi Zajednice napravili u bratovštinama u Europi, Sjevernoj i Južnoj Americi te Africi. Središnja tema izložbe je ljepota i vrijednost prijateljstva kao pokretačke snage u našem životu. Uz to izložba govori i o mladim članovima Zajednice koji su odlučili određeno vrijeme svog života darovati ljudima na drugim kontinentima, stječući pritom dragocjeno iskustvo ljubavi, istine, vjere i života. Izložba je postavljena u našoj središnjoj bratovštini u Vrbovcu (uz prethodni dogovor), a moguće je dogovoriti i postavljanje u vašem prostoru, popraćeno našim svjedočanstvom ili prikladnom radionicom.
Emisija Odgoj za ideale Na Radio Mariji svakog prvog ponedjeljka u mjesecu u 21 sat možete poslušati emisiju o Zajednici Cenacolo, njenoj misiji i načinu života, sve u svjetlu problema suvremene obitelji i današnjeg dinamičnog načina života te izazovima koje on postavlja. Emisiju vode novinari Radio Marije upoznati s misijom Zajednice Cenacolo, a o temama govore sami članovi Zajednice. Tijekom emisije možete se javiti na otvoreni telefon i postaviti pitanje koje vas posebno zanima.
Ako se želite dogovoriti za neki od navedenih programa i događanja u svojem gradu, župi, školi, fakultetu, tvrtki, udruzi ili organizaciji, slobodno nas kontaktirajte. U skladu s vašim potrebama i našim mogućnostima pronaći ćemo najprikladniji oblik edukacije namijenjen vašoj skupini. Mjuzikli i predstave Problemi mladih današnjice, njihovih obitelji i društva općenito prikazani na dojmljiv i atraktivan način. Mjuzikl „Credo“ organizira se nekoliko puta godišnje na scenama velikih gradova Europe, poput Milana, Rima, Verone, Zagreba, Splita, Krakova, Beča i drugih, dok je predstava „Svatko glumi sebe“ tehnički manje zahtjevna te se može organizirati i u vašem gradu, na otvorenom ili u dvorani kapaciteta od 50 do maksimalno 800 ljudi.
>
SVJEDOÄŒANSTVA SLAVLJA RADOST MARIJA DARIVANJE
FESTIVAL ŽIVOTA
SVJEDOČANSTVA U SVAKOM RAZDOBLJU ŽIVOTA POTREBAN JE JEDAN MALI «DA» KAKO BISMO OMOGUĆILI BOGU DA ZAPOČNE NEŠTO NOVO
“DA” KOJI TI MIJENJA ŽIVOT Evo me! Osjećam da moram zahvaliti Gospodinu na svemu što je napravio, na ovom djelu ljubavi započetom 1983. kada smo se uspele na ovaj brežuljak. Bile smo tri žene i oni koji su bili s nama bili su malo zabrinuti: »Ma što ove tri žene rade ovdje, u ovoj razrušenoj kući!» Mi im nismo ništa odgovarale, ali kad su otišli, Elvira mi je rekla: »Znaš li da sam ja dok su oni pričali vidjela već gotovu kuću, obnovljenu, lijepu i puno, puno mladih, raznih nacija kako dolaze na ta vrata…» Zamislite koliko je godina prošlo! Ona je već vidjela sve to i govorila: »U meni nešto je gorjelo, nešto što mi daje tu ljubav, tu snagu». Kada smo došle ovdje, Gospa je već bila tu i čekala nas, bila je iznad ulaznih vrata koja su bila zabarikadirana. To sve što se događalo u početku mogu reći da je došlo po molitvi krunice. Bila je to i još uvijek je jedna predivna priča! Nekada bi ljudi dolazili vidjeti što se radi ovdje i pitali bi: «Sestra Elvira, ma ne mole li previše ovi tvoji dečki? Nisu u sjemeništu: zašto mole krunicu? Previše je!». Ona bi im odgovorila: »Samo sam im predložila ono što meni čini dobro. Poslije su sami pitali da mole». Sami dečki su rekli Majci Elviri: »Mi imamo potrebu za molitvom, imamo potrebu da molimo puno». Ona je slušala sve, i poslije je radila ono što bi osjetila da je dobro za dečke. Malo riječi, ali puno, puno molitve, posebno na početku! Moleći dečki su postajali bolji i Majka Elvira bi im uvijek govorila: »Vi imate jednu brzinu više! Vi, ako se promijenite, možete napraviti puno dobroga, možete pomoći mladima kao što ste vi, mladima koji su u potrebi». Oni su uvijek imali puno poštovanja prema Majci Elviri i prema nama, želim im zahvaliti za sve dobro koje su mi željeli, za povjerenje koje su mi dali! Želim zahvaliti Gospodinu jer me stavio tako blizu nje! sestra Aurelia
P
rije nego što sam osjetio svećenički poziv zaljubio sam se u zajedničarski život. Kada sam imao tri godine zajednice upravo je bio završio rat u Hrvatskoj, moja je majka došla po mene govoreći: »Vrati se kući, trebam te». Moja je majka uvijek sanjala da se oženim te da živimo zajedno. Bilo je jako teško majci reći ne, nisam imao hrabrosti. Sjećam se jednoga dana, bio sam u Livornu u polju i molio, usred polja rajčica kojemu se nije vidjelo kraja, zajedno s grupom od sedam momaka, skoro svi su tek nedavno došli u zajednicu: u tom trenutku osjetio sam veliku radost u srcu. Osjetio sam da je moje mjesto u zajednici! don Ivan
Majka Elvira uputila je izazov Bogu: »Prepuštamo se Tvojoj ljubavi, providnosti i tvom milosrđu. Ti nam pokaži da si Otac, providi za svoju djecu. Radit ćemo što nam kažeš, ali providi svojoj djeci!» ona se uvijek pouzdala u providnost koja nas nikada, baš nikada nije razočarala. sestra Aurelia
13
ALI JA VJERUJEM
M
ajka Elvira je uvijek željela da se između mene i moje obitelji vrati mir koji se bio izgubio zbog droge. Moj otac je otišao od kuće kada sam imao godinu i po; mogu dakle reći da ga nisam ni upoznao. Ali kako smo živjeli u istome gradu, rastući, viđao sam ga s drugim ženama. Mama mi je govorila:»Vidi oca! On je nas napustio!» Odrastao sam pun osuda, želeći se osvetiti ne toliko zbog mene koliko zbog moje majke. S petnaest godina upoznao sam drogu koja je otupila moje osjećaje: čak sam znao i zagrliti oca kada bi mi davao novac, nije me više bilo briga za ništa. Danas vidim kako mi je zajednica pročistila život. Kada sam bio već neko vrijeme u zajednici, Majka Elvira me pitala kako sam. Odgovorio bih joj:»Vrlo dobro, zadovoljan sam, želim raditi na sebi!». Pa bi me pitala: » Kako je tvoj odnos s ocem?» Ja bih joj rekao: «Kao uvijek… čudan, nema ništa posebno», a ona mi je rekla: »Glauco, sve dok se ne pomiriš s prošlošću, prije ili kasnije vratiti ćeš se drogi». Pomislio sam: «Je li moguće? Ja na drogu više ni ne mislim! Zapravo, mislim samo na lijepe stvari! Ali ja vjerujem Elviri.» Jedne mi je noći, dok sam molio, na klanjanju, ne znam zašto… došao u glavu lik moga oca i zaplakao sam. Nisam plakao jer sam bio žalostan, već je to bio plač pun nježnosti. Kao da mi je u jednom trenutku Gospodin dao tu radost da se osjetim sinom, da imam svoje korijene. Tako se Gospodin poslužio Majkom Elvirom da me ozdravi, odmah sam osjetio da tu radost moram darovati i svojoj majci i to nam je dalo mir. Svjestan sam kako sve to, da nije bilo molitve, susreta s Bogom ne bih uspio napraviti; od prošlosti se ne možeš sam izliječiti. Ja sam imao potrebu za jednom ženom koja me upoznala s Bogom. Glauco
ŠALJEMO TE U AMERIKU
B
io sam dio prve grupe koja je otišla postaviti šatore u Međugorje. S dosta poteškoća i odricanja, u vrijeme rata… ono što smo doživjeli postalo je jedinstveno iskustvo, prelijepo, jedna od velikih zajedničarskih pustolovina! Meni su se sviđale pustolovine, uvijek sam bio spreman reći «da» i ići. Jednom se pričalo o odlasku zajednice u Ameriku, da bi se otvorila tamo kuća. Tada sam imao tri godine zajednice i nisam još želio izaći, nisam se osjećao spreman. U zajednici sam upoznao svoja ograničenja, priznao sam si istinu o sebi. Elvira mi je rekla jednoga dana: »Mislimo te poslati u Ameriku». Odgovorio sam joj: »Evo me, idem!». Otišlo nas je sedam. Bili smo odlučni, uvjereni, ali odmah je došlo do sukoba mentaliteta i prvih poteškoća… Sjećam se da sam nazvao Majku Elviru i rekao joj: »Elvira, ne znam, momci ovdje dolaze i odmah izlaze, osjećamo se malo obeshrabreni». Ona bi mi govorila: »Ne brini se! Prva stvar: nastavite moliti! I druga: i ako ostane samo jedan momak, ostajemo i mi zbog njega! Gospodin nas je želio ovdje, u ovoj zemlji». Tako smo dakle nastavili, ustrajali smo i s vremenom se vidjelo kako je sve vođeno Božjom rukom: uz ustrajnost došli su i plodovi. Danas živim izvan zajednice dvadeset godina, ali sa srcem i glavom sam «unutra» jer sam tako mnogo dobio i želim to vratiti. Dobio sam jako puno, dobio sam novi život. Nemojte misliti da sam otišao i ostao u Americi jer sam bolji od drugih, ne! Možda mi je Bog dao tu snagu da bih tako siromašan ojačao u vjeri; ustrajao sam u dobrome jer sam želio i želim dobro zajednici, jer joj vjerujem i volim je: Tu mi je Bog spasio život! Albino
Koliko samopouzdanja sam stekao slušajući Majku Elviru koja je ponavljala: »Idemo naprijed, nastavljamo!» Ne bojati se, ne posustajati, ta ustrajnost kojoj nas je neprestano učila, to su vrijednosti koje su duboko urasle u mene i koje se trudim živjeti. Vjera koju sam dobio u zajednici uvijek mi je pomagala u poteškoćama i davala mi snagu u odlukama.
13
DOLAZE I DJEVOJKE
K
ada Elvira priča o ženi, priča tako jasno da kada je slušaš kažeš: «Zašto meni nitko nikada nije rekao da mogu biti takva?» Dečki su joj jednom, dok je zajednica bila samo muška, a ona je pričala o istinskoj ljepoti žene pitali: »Elvira, ma gdje ćemo naći takve žene? Gdje ću naći takvu suprugu? Kako mogu reći svojoj sestri da može biti takva žena?». Mislim da se tada u njenom majčinskom srcu rodilo to pitanje, pitati Gospodina je li njegova volja da u zajednicu dođu i djevojke. Tako je i u moj život ušao Cenacolo. Došla sam ovdje pitati pomoć za jednoga dečka koji je imao problema s drogom. Kada su mi rekli: »Otvoriti ćemo kuću za djevojke, što kažeš na to?», rekla sam: «Odlično, evo me!». Rekla sam to više radi sebe, ali s vremenom shvatila sam kako jedan mali «Evo me», možda i malo sebičan, Gospodin može promijeniti i od njega može nastati puno toga dobroga koje se širi na različite načine: žena je u zajednici konačno našla svoje mjesto, ostvarila se. Cinzia
Strah
K
SKOČITI!
ada smo počele pitati o mogućnosti posvećenja kao časne sestre u Zajednici Cenacolo, prvo «Evo me» bilo je ono Majke Elvire. Jer na početku, to nam je više puta pričala, to joj je izgledaloi kao nemoguća misija. Zato zahvaljujem Majci Elviri što je rekla «Da» nama i tako nam dala priliku, uz blagoslov Crkve, živjeti posvećeni život u Zajednici. Ja sam dosta plaha karaktera, ali kada sam došla u našu Kuću za formaciju i započela svoj put posvećenja bila sam puna entuzijazma: straha je bilo sve manje, svidio mi se taj način života. Poslije, ipak, postoji put: obuče se habit, stavi se veo, pa križ, daju se prvi zavjeti te nakon nekoliko godina i vječni zavjeti. Sjećam se dobro kada je došlo vrijeme da obučem habit. U to vrijeme radila sam u vrtu i jedno poslije podne bila sam sama, počeo
me hvatati nekakav čudan strah. Radila sam u tom vrtu i nečega me bilo strah! U tom trenutku došla je Majka Elvira, približila mi se i rekla:» Radosti, kako si? Sutra oblačimo habit! Onda, jesi li zadovoljna? Uvijek si bila sretna!» Šutjela sam, onda mi je ona rekla:» Što je?»; rekla sam:» Vidi, Elvira, bojim se! Jako se bojim!». Onda je rekla:» Nisi li čula što je jutros rekao svećenik u propovijedi?». Nakon toga je i ona zašutjela, nije mi rekla:» Ne, ne trebaš se bojati!» Ne, pustila me da proživim taj trenutak straha, ali mi je bila blizu, i sigurna sam da je molila za mene. Zapravo, bio je to «skok», kao kada se ženiš. Da, sretan si, zaljubljen… ali vjerujem da se svi i malo boje prije ili kasnije pitaš se: »Jesam li sposoban? Hoću li moći?» Bogu hvala, On je vjeran i danas mogu reći kako me njegova vjernost uvijek podupirala. sestra Claudia
13
SLAVLJA SLAVLJA U SVIJETU KOJI JE IZGUBIO SVOJ KRŠĆANSKI IDENTITET POSTAVLJA SE PITANJE: “KAKO PONOVO AKTUALIZIRATI EVANĐELJE? KAKO OBITELJI USMJERITI K BOŽJEM PLANU? OGOVOR NAM JE JASAN: ŠTO JE LJUDIMA NEMOGUĆE. BOGU JE MOGUĆE!” Biskup Saluzza Mons. Cristiano Bodo
Svakodnevna euharistijska slavlja bile su žila kucavica Festivala života
Riječ koja budi nadu nije slučajno upravo ona koju je Marija izgovorila pred Anđelom: “Da”. Marijin odgovor je promijenio lice čovječanstva, lice svih onih koji se pouzdaju u Gospodina. Nije slučajno da sveti Bernard zamišlja čovječanstvo koje iščekuje Marijino “da”. Kroz njen primjer čovječanstvo prepoznaje Božji lik. Upravo nam zbog toga najvjerodostojniji prijevod riječi “Bezgrešna” biva predložen od svetog Luigi Maria Grignon di Monforta, koji prorokuje da će sve-
ci budućnosti biti oblikovani od Marije i sličiti će Mariji: pripadat će potpunosti Mariji, novoj Evi, prvoj vjernici novog doba. Predat će se u potpunosti Mariji kako bi pripadali u potpunosti njenom sinu. Totus Tuus Maria! Mi smo nova generacija, mi smo novi narod i zajedno s Marijom želimo tražiti Isusove tragove u našem životu kako bi i sami ponovili: “Totus Tuus!”. Evo zašto je sveti Ivan Pavao II. odabrao za svoj papinski moto “Totus Tuus”. Ime Bezgrešne ne nosi značenje samo u smislu odsutnosti grijeha već potpuna pripadnost: “Totus Tuus” govori Majka Sinu; “Totus Tuus” govore sinovi Majci, a danas smo na poseban način ti sinovi upravo mi. Ali u priči o navještenju postoji još jedno pitanje koje je upućeno Mariji od Anđela Gabrijela. To je pitanje oko kojeg se vrti cijelo Lukino Evanđelje, a Marijino pitanje Anđelu je pitanje koje je dio i naše
ranjene ljudskosti. Nakon što je Marija naslutila - ali i mi - predivan plan koji Bog ima za naš život, za čitav svijet, ona pita: “Kako će to biti? Ja se ne sastajem s mužem.” Marija, poput svakog od nas, shvaća disproporciju između Božjeg plana nad nama i naše ljudskosti, i zbog toga se pita: “Kako je to moguće?”; to je pitanje koje i mi ponekad postavljamo. Odgovor nam je jasan: Što je ljudima nemoguće, Bogu je moguće!” Iz propovijedi biskupa Saluzza, Mons, Cristiano Bodo
13
PJESME
PLESOVI
MJUZIKL
RADOST
RADOST
Pjevati i plesati uskrslom životu POSUĐUJEMO ISUSU GLAS Mjesec dana proba prije samog Festivala sve je već u punom pogonu. I svaki put je drugačije. Skupina mladića i djevojaka iz raznih bratovština okuplja se kako bi uvježbali pjesme kojima se animira liturgijski i drugi događaji Fetivala. Osobno to doživljavam kao neki koncentrat svega onoga što nas je majka Elvira uvijek učila. Vi ćete reći: „Lijepo je pjevati!“ Da, uistinu je prekrasno, ali i teško jer se počinje ujutro i ponekad se pjeva sve do navečer; također, svaki rast koje proživljavamo u našim bratovštinama također proživljavamo i ovdje, u zboru, koji postaje po-
„Ne radi se o svjetlima ni o glazbi ni plesovima, već o novom životu nas koji smo bili mrtvi. Sad smo uskrsnuli i to sad svjedočimo. Festival života je slavlje novog života!“ Marco Zappella
put jedne bratovštine. Izađe ti na vidjelo oholost jer ti kažu kako se ovaj glas ne pjeva ovako ili onako...Tako često moraš ponavljati isti glas više puta dok ga ne otpjevaš dobro, s puno strpljivosti i pažnje. Ponekad žešće raspravljamo, kukamo… Tu se uistinu ogledamo, vidim u novom okruženju. Dakle, ove trenutke ja proživljavam kao trenutke rasta, kao novi početak: to je napor, ići dalje unatoč umoru, i ne prestati govoriti ono što se misli i u prihvaćanju onoga što se odluči. Također je važno uvijek živjeti Festival života odavde, odozgo, s bine, jer trebaš biti pažljiv kako bi uočio sve ono što se događa, neprestano moleći dar Duha Svetoga kako bi znao odabrati prave pjesme u pravom trenutku. Sjećam se prekrasnih trenutaka euharistijskog klanjanja u kojima se osjetio nevjerojatan mir, iako možda ta pjesma nije bila dobro izvedena ili nismo znali kako ju pravilno otpjevati. Tada postanem svjesna da uistinu „posuđujemo“ glas Isusu i to je uistinu nešto jako lijepo. Uvijek kažem „zborašima“: ako su ljudi ganuti, to znači da smo bili oruđe u Božjim rukama. I to je dovoljno! Sara
živi puninu radosti.
Shvatio sam da je moj „evo me“ koji sam izgovorio za zbor Festivala života za mene bio jako plodonosan. Na početku je izgledalo da nema dovoljno osoba kako bi se oformio zbor koji bi bio velik kao dosadašnjih godina, No ipak sam, pomalo nevoljko, rekao svoj “da“, misleći da će to biti neki polovičan zbor. No, Gospodin nas je iznenadio i ovo je bila jedna upravo prekrasna godina! Rodila su se prekrasna prijateljstva, ujedinili smo naše darove kako bismo zajedno mogli ostvariti nešto lijepo za druge. Bilo je puno žrtve ali upravo to nam je pomoglo rasti u jedinstvu. Za mene je to bio konkretan primjer kako je Bogu sve moguće, dovoljno je reći jedan mali „da“ nadilazeći same sebe, a na ostalo misli On! Michelle
Moći osmisliti dijelove mjuzikla kako bismo mogli animirati Festival života jako nas približava Bogu, pomaže nam da slušamo Božju „melodiju“ koja nas uvijek ujedinjuje. Nadilazeći poteškoće i koračajući zajedno, glasovi se usklade a prijateljstva osnažuju. Roberto
VJERUJEM u ISUSA rođenog od
MARIJE
Plakao sam kada je Isusovo krvavo tijelo bilo na zemlji i kada ga je Marija uzela u svoje krilo jer je On njezin Sin. Prije sam se sramio plakati pred drugima, zatvorio bih se u sobu i plakao, tako sam se praznio. Sada vidim kako je samo prekrasna povezanost koja se stvara u trenutcima uskrsnuća ili s Marijom pod križem. Molio sam za dar suza: prošle godine nisam mogao plakati, imao sam još uvijek tvrdo srce. Zahvaljujem Bogu jer mi je pokazao da postoji, da me ljubi, da mu nije važno kada padnem već da mu u svojoj malenosti kažem: „I ja te volim“. Simone
...i mi smo uskrsli! Od kada smo počeli raditi ove mjuzikle, bez obzira ima li nekog u publici ili ne, mi ovdje na bini često zaplačemo. Kad uprizorujemo čudo ozdravljenja desetorice gubavaca, svi želimo biti kao onaj koji se vratio i rekao: „Isuse, hvala!“; kada Isus pita: “Tko je od vas bez grijeha, neka prvi baci kamen“, i mi se zapitamo o tome. Mi ovdje gore poškropimo suzama našu binu jer ovo što predstavljamo nije spektakl, jer za to nismo sposobni. Majka Elvira nam je dala priliku da uprizorujemo Evanđelje jer na
taj način Evanđelje postaje dio nas. Ako nakon svih ovih godina još uvijek izvodimo mjuzikl, nije to zato jer smo dobri u tome, već zato jer je to dobro za nas! Dobro je za nas ponavljati Evanđelje, jer smo otkrili da je to odlična metoda kako bi ga upisali u sebe, kako bi otkrili kako je Evanđelje već upisano u nas! Nisu to svjetla, niti glazba, niti plesovi već je to ponovno nađen život nas koji smo bili mrtvi i koji smo sada uskrsli: to je ono što svjedočimo i što „silazi“ s ove bine i to samo ako vjerujemo. Večeras ćete vidjeti plesove, da, uspjeli smo postati i dobri plesači, ali mi nismo plesači; vidjet ćete suze, ali one su prave, jer mi nismo glumci; vidjet ćete pokretanje scene, vidjet ćete svjetla koja se pale i gase onako kako smo ih programirali; vidjet ćete svijet koji se okreće, baš kako kaže Evanđelje: „Ako imate vjere kao što je zrno gorušice, brda ćete premještati.“ Večeras ćemo pokušati premjestiti planine, pokazat ćemo vam to! Marco Zappella
13
MARIJA
“Dragi prijatelji, Gospa Fatimska hodočasnica ovdje je kako bi poručila: “Ovo je “da” koje trebate klicati vašim životom, da Bogu! Bog postoji, Bog me ljubi, ja ljubim Boga, ja želim živjeti po Božjoj volji!” don Vittorio De’Paoli
Kada smo na pozornici i animiramo gestima potpuno se oznojimo. Sretni smo jer smo dali sve od sebe. Vjerujem da to isto vrijedi i za zbor, za one koji poslužuju kod stolova, za svih. Stav koji donosi najviše radosti je ovaj: kad te nešto zapitaju da napraviš ti reci „Evo me, stižem, tu sam, dat ću najbolje od sebe!“
BAKO! GOSPA! Majka Elvira neće prisustvovati Festivalu života, zdravlje joj to više ne dopušta. Kada smo primili potvrdu da nam svečano dolazi Gospa Fatimska hodočasnica, helikopterom, pomislio sam: “Kako bi bilo lijepo da helikopter, prije no što sleti ovdje u Saluzzo, prođe nakratko pored Formacijske kuće, i tamo na tren spusti Gospu! Nisam znao kako upitati don Vittoria, našeg prijatelja svećenika iz Milana, koji je ujedno i odgovoran za Udrugu koja vodi ovaj projekt. Kada je don Vittorio došao vidjeti mjesto na koje može sletjeti helikopter koji nosi Gospu, u jednom me trenutku pogledao i rekao „Što misliš da prije no što dođemo ovdje prođemo pored Pagna s Gospom, tamo prizemljimo i odnesemo Gospu da njome
blagoslovimo Majku Elviru?“ Gospodin me iznenadio puno puta kroz ove godine, a ja se i dalje nastavljam čuditi kako on zna iščitavati misli ljudskog srca. Ovo vam prepričavam da posvjedočim kako kada u srcu imamo dobre želje, iskrene i čiste prema drugima, Bog se raduje jer naš Bog ne misli nikad na sebe već uvijek na nas. Tako i kada mi mislimo na druge malo smo više nalik njegovoj djeci. To je bio poseban dar: kip Gospe Fatimske hodočasnice je prošao onuda kako bi pozdravio našu Majku Elviru. S nama je u tom trenutku bio prisutan i Federico, poseban sin jedne od obitelji koja se nakon dvadeset godina provedenih u misijama nedavno vratila u Saluzzo. Oni su obitelj sa petnaestero djece od kojih su neki biološki, a drugi djeca po-
svojena iz ljubavi. Federico, posljednji sin, rođen je s Downovim sindromom i u ovom periodu živote naše Majke Elvire poseban je dar za nju. Oni su dvoje “djece” koji se ponekad susreću i promatraju, igraju i smiju jedno drugom… Federico kada vidi “baku Elviru” počne govoriti: “Bako, baš te volim! Puno!” Potom ju uzme za ruku i vodi je… Spaja ih uistinu nešto posebno. Tako je mali Federico jutros u određenom trenutku stao između Majke Elvire i Gospe i, gledajući Majku Elviru, uperio prst prema Gospi te uskliknuo: “Bako! Gospa!” Tada sam pomislio smiješeći se: „Ma zamisli, Gospa je jutros posjetila baku!” Da, upravo tako: Gospa je jutros došla do naše bake.
13
DARIVANJE
Vojska volontera stavila se na raspolaganje pri organizaciji Festivala. Njihovo dragocjeno služenje vidljivi je znak ljubavi koja zna postati darom.
SIMFONIJA BOJA Slavimo život jer nema većeg i ljepšeg dara kojeg smo pozvani otkriti: život je istinsko blago koje vraća sjaj u naše domove! Otkrivamo da ono što je bolesno i ranjeno Bog može izliječiti, otkrivamo da se u daru života može naći toliko lijepih stvari. Tko je postavio ove šatore? Tko je tjednima pripremao ove pjesme? Tko je prevladao umor, želju za odustajanjem, vrućinu... tko? Mi! Iz života je proklijala volja, žrtva, borba, ustrajnost, znoj, teškoća, radost... toliko je života već prije Festivala života! Zbog toga je Festival života tako lijep, iskren i blistav. Rekao sam mladima prije nekoliko dana da bismo mogli bez problema pozvati kazališnu družinu koja bi možda izvela mjuzikl bolje od nas; mogli bismo pozvati profesionalni zbor da nam dođe pjevati; potom tvrtku koja će postaviti stolice, sve očistiti. Sve što je ovdje mogli bi učiniti drugi, možda i bolje od nas, ali ljepota je upravo u tome da nas Majka Elvira ne želi u Zajednici kao gledatelje ili goste, nego kao aktivne sudionike. Imala je veliku intuiciju Duha Svetoga, jer mi nismo brojevi, pacijenti ili ko-
Naši „Evo me“ uvijek su nespretni, no ipak, bez njih naš život ne bi išao naprijed...
risnici, nego ljudi. Krhki, siromašni, ranjeni, ali koji imaju nešto lijepo unutar sebe što može izaći vani, dapače, mora izaći. To povjerenje koje je imala u nas dopustilo je da naše ruke rade, da naša srca ljube, da naši glasovi pjevaju, da naše ruke slave, da naše noge plešu. Lijepo je što Festival života postaje simfonija boja već mjesec dana prije. Punina života: neki se brinu o toaletima, drugi postavljaju stolice, neki prevode a drugi opet poslužuju sendviče. I sve to kako bi se oni koji dođu osjećali dobrodošli, voljeni i željeni. Svi koji dođu dođu privučeni snagom ljubavi, jer u ljubavi ima nečeg lijepog, dobrog i sjajnog čemu ne mogu odoljeti.
otac Stefano
13
>
Cenacolo
NEWS
Susret u Splitu Susret roditelja i prijatelja Zajednice Cenacolo u Splitu povodom 25 godina Cenacola u Hrvatskoj protekao je u prelijepom ozračju prijateljstva i zajedništva. Na susretu su se vidjela mnoga lica, stari prijatelji koji su dio svog vremena, života i srca utkali u postojanje Cenacola u Hrvatskoj. Poseban drag gost nam je bio biskup Marin, potom fra Mile, gospodin Filip.... i naravno svi drugi. Ljudi koji su pomalo u godinama, ali srcem su uvijek s nama. Hvala im od srca. Hvala svima koji su i danas na prvim crtama i nesebičnim sebedarjem su dio ove Božje obitelji, hvala svima koji su svojim dolaskom podržali rad i djelovanje Cenacola u Splitu, Dalmaciji i Hrvatskoj. Hvala i svima onima koji prepoznaju nove projekte Cenacola i na koje možemo računati u novim vremenima koja su pred nama!
24
Cenacolo Zagreb Blagoslov nove bratovštine “Sv. Mihael” Svetom misom u župi svetog Mihaela u zagrebačkim Gračanima, koju je predslavio pomoćni biskup zagrebački mons. Ivan Šaško, te blagoslovnom molitvom u samoj kući dali smo i službeno početak jednoj novoj bratovštini u obitelji Cenacolo. Bratovština će nositi ime „Sveti Mihael“ kao i župa kojoj pripada, a služit će prvenstveno mladima zajednice koji su prošli trogodišnji dio puta te se pripremaju za „izlazak iz zajednice“, to jest povratak u društvo. Otvaranju ove bratovštine prethodio je rad od četiri godine u kojima se prije svega nastojalo osigurati radna mjesta cenacolovcima u Zagrebu, pa se stoga iz tog razloga krenulo s osnivanjem neprofitne socijalne zadruge „Pontes salutis“ koja danas zapošljava 10 osoba koje su na razne načine povezane sa Zajednicom Cenacolo. Pontes se za sada bavi proizvodnjom keramičkih predmeta, više na www.pontes-salutis.com. Pontes salutis utemeljen na idejama ekonomije zajedništva i socijalnog poduzetništva koje podrazumijeva razvijanje zajedništva, transpa-
rentno poslovanja i pravičnu podjelu dobara stečenih zajedničkim radom. Mladi koji žive u bratovštini Sveti Mihael imaju osigurana radna mjesta u zadruzi Pontes salutis i nastavljaju sve ono što su učili u Cenacolu primjenjivati u svakodnevici stvarnoga života društva kojem pripadaju. Zahvaljujemo časnim sestrama uršulinkama koje su nam ustupile na neko vrijeme svoju kuću u Gračanima, a koje je danas bratovština „Sveti Mihael“ te svima onima koji su na bilo koji način pomogli podizanju „Pontes salutisa“ i bratovštine „Sveti Mihael“.
Pohod sv. Leopoldu Naši dečki imali su privilegij i dar kao volonteri sudjelovati u pripremi dolaska i ispraćaja svetog Leopolda u njegovom rodnom Herceg Novom. Hvala vlč. Dejanu Turzi i drugim prijateljima na ukazanom povjerenju i nezaboravnim trenucima provedenim u Bokokotorskom zaljevu. Hvala svetom Leopoldu za sve milosti koje su naša Crkva i mnogi vjernici dobili po njegovu zagovoru....
>
mali
Cenacolo dućan
Kontakt telefon 099 22 44 958 01 27 92 486
Mjuzikli, predstave i knjige
Glazbeni CD - ovi
Audio kateheze Majke Elvire i svećenika iz Zajednice
Bojanke za djecu - kršćanske molitve s ilustracijama
ovo je samo dio našega bogatog izbora...
Knjiga o jednostavnoj ženi koja je promijenila živote tisuća ljudi širom svijeta
Više vrijedi jedan ZAGRLJAJ i osmijeh nego tisuće riječi... Bog mi je dao hrabrost da slijedim njegove poticaje. S vremenom su se obzori proširili i danas žele zagrliti svijet, doprijeti do tisuća mladića i djevojaka željnjih ljubavi. Već duže vrijeme te ruke nisu samo moje. Uz mene je sad mnoštvo mladih koji odlučuju dalje darovati ljubavi kojom su se osjetili ljubljeni.
Želimo ZAGRLITI
čovječanstvo! Danas, poslije toliko godina, ja za sebe mogu reći da sam promijenjena, da sam bolja, da imam jaču vjeru, da sam uistinu osjetila što je to Božja ljubav! Da, Bog postoji, mi smo ga susreli! Tu je, živ je, hodi s nama!
Knjigu možete nabaviti u bratovštinama Zajednice Cenacolo ili naručiti na info@zajednicacenacolo.hr
“Uskrsnuće” izlazi tromjesečno i besplatno ga šaljemo svima koji to žele. U svakom trenutku možete se jednostavno upisati ili ispisati s liste primatelja, pišući na: Udruga Sveti Lovro Zajednica Cenacolo - za redakciju “Uskrsnuća” Dvorac Lovrečina Grad, Kučari 1, 10340 Vrbovec ili na uskrsnuce@zajednicacenacolo.hr