Uskrsnuće 2013 - 9

01-copertina x vrbovec v8_cop 2013.09.23 18:11 Page 1

«BLAŽENA TI ŠTO POVJEROVA» (Lk 1,45)

02-Kolokviji i dogadanja_cop 2013.09.23 18:33 Page 2

PROGRAMI “ŠKOLE ŽIVOTA” Zajednice Cenacolo

Prezentacija programa Uvodni susreti, na kojima se možete upoznati s našim programima i stilom života, održavaju se na sljedećim mjestima: Zagreb, subotom u 13 sati Travno, crkva sv. Luke Evanđeliste Božidara Magovca 101b Osijek, subotom u 13 sati crkva Preslavna Imena Marijina, Crkvena 34 Poreč, subotom u 13 sati Eufrazijeva bazilika, Eufrazijeva ulica 22 Split, utorkom u 13 sati Ured u Splitu, Matoševa 29 Uvodni susreti održavaju se i u Sloveniji (Škocjan), BIH (Mostar i Međugorje) te u Srbiji (Novi Sad i Subotica).

Detaljnije podatke o terminima u ovim gradovima možete dobiti na odgovarajućem kontakt telefonu “Obiteljske potpore”

Informacije i kontakt

Obiteljska potpora Ako se suočavate s poteškoćama u obitelji, možete se obratiti roditeljima u našoj Zajednici koji će vas saslušati i pokušati vam pomoći svojim osobnim iskustvom i savjetom: Zagreb 01/230 3001, 099/613 98 98 Split 021/385 920, 091/55 40 838 Osijek 031/503 222, 032/518 135 Zadar 023/335 109, 095/900 15 19 Poreč 052/410 267, 453 171, 098/367 213 Slovenija - Škocjan

Za sve ostale informacije vezane uz Zajednicu Cenacolo možete se obratiti u našu središnju bratovštinu: Zajednica Cenacolo bratovština Sv. Vinko Paulski Dvorac Lovrečina Grad Kučari 1, 10340 Vrbovec tel. 01/ 27 26 515 mob. 099 / 27 26 515 fax. 01/ 27 26 516 ili u ured u Splitu, Matoševa 29 tel. 021 385 920 od 8 -12 sati mob. 091 554 0838 od 14 - 22 sata info@zajednicacenacolo.hr www.zajednicacenacolo.hr

00 386 /51/ 671 983 BiH - Mostar i Međugorje 00 387 /36/ 651 756 Srbija - Novi Sad i Subotica 00 381/24/ 523 256

02-Kolokviji i dogadanja_cop 2013.09.23 18:33 Page 3

DOGAĐANJA - SUSRETI - DATUMI MJESEČNI SUSRETI RODITELJA “Obitelj na putu k Bogu” Održavaju se u bratovštini Sv. Vinko Paulski, Dvorac Lovrečina Grad, Kučari 1, Vrbovec Točne termine za svaki mjesec možete saznati kod voditelja roditeljskih skupina.

RADIO MARIJA Emisija “Izazovi” Emisiju o Zajednici Cenacolo i problematikama suvremene obitelji možete poslušati svakog drugog ponedjeljka u mjesecu, u 21 sat.

14.10.2013.

11.11.2013.

SUSRETI ZA MLADE BRAČNE PAROVE

09.12.2013.

“Rast u ljubavi i vjeri” Organiziraju se prema dogovoru, a sve informacije o aktualnim terminima možete dobiti na: info@zajednicacenacolo.hr

Hodočašće roditelja u Međugorje 18-20.10.2013.

Sve informacije i prijave kod voditelja roditeljskih skupina.

Božićni susret roditelja, rodbine i prijatelja u Italiji subota 14.12.2013. Envie nedjelja 15.12.2013. Cuneo početak u 09,30 sati Sve informacije i prijave kod voditelja roditeljskih skupina.

SUSRETI ZA ZARUČNICE, SESTRE I SUPRUGE MLADIĆA U ZAJEDNICI “Lijepo je biti ženom” Organiziraju se prema dogovoru, a sve informacije o aktualnim terminima možete dobiti na: varazdin@zajednicacenacolo.hr

Humanitarni koncert “Snagom ljubavi za djecu iz Cenacola”

9.11.2013. 18,30 sati Mala dvorana - Arena Varaždin

Za detaljnije informacije i dogovore o susretima i svjedočanstvima možete se obratiti na: Zajednica Cenacolo, bratovština Sv. Vinko Paulski Dvorac Lovrečina Grad, Kučari 1, 10340 Vrbovec tel. 01/27 26 515 mob. 099/27 26 515 fax. 01/27 26 516 info@zajednicacenacolo.hr www.zajednicacenacolo.hr

03-Sadrzaj_impresum 2013.09.23 18:13 Page 1

Uvodnik 5

Broj 3/62 Godina XIV. Rujan 2013.

30 godina vjere 6

Impresum Nakladnik: Udruga “San Lorenzo” Zajednica Cenacolo Dvorac Lovrečina Grad Kučari 1, 10340 Vrbovec tel: 01/27 26 515 www.zajednicacenacolo.hr uskrsnuce@zajednicacenacolo.hr

Svjedočimo svjetlo 12

Slavlje Života 16 Urednik: Šimo Talajić

Grafička priprema: Studio Cenacolo

Glasilo “Uskrsnuće” udruge “Sveti Lovro - Zajednica Cenacolo” prijavljeno je kod Ureda za odnose s javnošću Vlade Republike Hrvatske

Glas Svetog Oca 44

02-editoriale v8_Editoriale 2013.09.23 18:12 Page 3

Živi znak njegovog milosrđa

“

Nakon prvih nekoliko dana, tražila sam ime koje ću dati Zajednici. Htjela sam da to svakako bude nešto što će biti povezano s Gospom. U to vrijeme bio je s nama jedan svećenik koji je došao neko vrijeme živjeti s našim momcima. On je predložio to ime: “Cenacolo”. Prihvatila sam, jer sam prihvaćala savjete koje bi mi davali, a onda sam činila ono što je Gospodin htio. Odmah sam pomislila na Crkvu, na apostole okupljene, nakon Isusove smrti, zajedno s Marijom u dvorani posljednje večere - cenacolu, zatvorene i pune straha. No onda ih Marija okuplja, poziva ih da mole i dolazi trenutak Duha Svetoga koji silazi i oni se preobražavaju u hrabre svjedoke. Ta vrata, najprije zatvorena iz straha, sada se širom otvaraju za hrabrost i radost svjedočenja. I tako smo ju nazvali Zajednica Cenacolo. Danas, nakon što su prošle godine, shvaćam da je to ime bilo proročko: bilo je upravo ono što najbolje predstavlja to što jesmo.

Mladi koji dolaze k nama puni su strahova, zatvoreni su, nesposobni za dijalog, puni tuge, samoće i nemira u srcu. A Marija, Majka, ih okuplja, dovodi ih ovamo, gdje s njom učimo zajedno moliti da bismo onda povjerovali u spasenje. Duh Sveti silazi na nas i malo po malo pretvara nas u nove ljude; slobodne, hrabre svjedoke Uskrsnuća. Mi se volimo ovako definirati: Zajednica javnih grješnika, koji danas žele otkriti svijetu neizmjerno Božje Milosrđe. Želimo svjedočiti tu uvijek prisutnu Božju nježnost koja je uvijek nova, za mene, za nas, za sve.

“

Zrake Svjetlosti Majke Elvire

04-30 anni v8_Layout 1 2013.09.23 18:48 Page 6

1983 2013

30 GODINA VJERE

iz tame u svjetlo

N

aše misije su rođene iz Nikolina srca, momka koji je došao u Zajednicu ranjen i razočaran svijetom odraslih, da bi se, nakon što je susreo Božje Milosrđe, u njegovu srcu rodila želja da se Zajednica otvori djeci koja pate zbog egoizma odraslih. Često mi je govorio da bi, ako bi ozdravio od AIDSa, svoj život posvetio „meniños de rua”, djeci s ulice u Brazilu: to je bio njegov san! Njegova patnja prikazana na ovu nakanu sve do same smrti, proživljena sveto, urodila je našim misijama za djecu s ulice. Zamislite koje čudo! Ponovno stečen život jednog ovisnika postao je izvor misionarstva.

Nisam nikada mogla ni zamisliti da bi nakon prijeđenog puta oslobođenja, molitve, žrtve, svakodnevnih borbi,

6

Rujan 2013

onih vidljivih i onih nutarnjih, ti mladi koji su prije bježali od samih sebe, koji su bili sebični, lažljivi i lijeni, mogli postati slobodni. Toliko slobodni da ostave po strani vlastite želje i sve što imaju da bi išli pomagati siromašnoj djeci, živeći s njima i služeći im. To je sve toliko lijepo da može proizići samo iz mašte Duha Svetoga, koji je ispisao ovu novu stranicu u povijesti Zajednice, a olovka smo mi, koji dopuštamo da nas Bog koristi i na taj način ispisuje stranice dobrote, istine i ljepote.

On je taj koji je zamislio i stavio u srce tih mladih hrabrost da daruju dio svog života djeci i osobama koje su patile poput njih, često i puno više. On je taj koji je naveo momke da shvate da su ono što su dobili besplatno sada

04-30 anni v8_Layout 1 2013.09.23 18:49 Page 7

STRANICE O POVIJESTI

MISIJA

morali dalje darovati. Odlaze u misije sretni kako bi prenijeli drugima ono što su nanovo otkrili: dobrotu, poniznost, strpljenje, nezahtijevnost. Oni su prije svega misionari mira i dobrote, koji pomažu i educiraju. Te stvari Duh Sveti danas ostvaruje preko ovih mladih koji, umjesto da se besposleno vuku uokolo, polaze na dug put da bi ljubili i služili onima koje ne poznaju niti su s njima u srodstvu. Napuštaju svoje zemlje i idu tamo gdje ima nevoljene djece, koja su Božja djeca. I mi smo Božja djeca i mi smo osjetili neljubav, znamo kako je to. Nije to glas krvi i tla koji ih poziva na taj korak, niti neki vlastiti interes. Drugi je to glas, Božji glas, glas ljubavi! Ovi mladi su mislili da taj glas ne prebiva u njima,

«Nisam mogla ni pomisliti da bi ovi mladi, koji su prije bježali od samih sebe, mogli biti tako slobodni!

Toliko slobodni da ostave po strani vlastite želje i sve što imaju da bi išli pomagati siromašnoj djeci, živeći s njima i služeći im» potom su otkrili da je taj glas uvijek govorio kroz njihovu savjest, a na kraju se preobrazio u odlučnost, čvrstinu, hrabrost, entuzijazam, iščekivanje, radost. Bog je stavio u njih želju da prodru u suštinu života, i da ga, poput Isusa, daruju. Često kažem mladima: “Ne bojte se darovati život!“ Naime, daruješ jedan, a pronađeš ih stotinu, tisuću… u samome sebi! Isus nam je rekao: tko izgubi svoj život, pronaći će ga stostruko većeg. Misionarstvo je prije svega darivanje samog sebe, do točke da zaboraviš čak i kako se zoveš.

Sve iz ljubavi i za ljubav. Eto što je misija: misija je misionar koji, nakon što mu je Bog preobrazio srce, dalje preobražava ljude oko sebe iz tužnih u radosne. Uvijek podsjećamo naše misionare da moraju, da bi opstali kao misionari, najprije naučiti dobro moliti, inače neće uspjeti. Jer patnja djece iz tih zemalja i tih siromašnih ljudi katkad postane preteška, i fizički i duhovno. Međutim ako mole, unutar njih se rađa uvijek nova snaga, ona Božja. Zbog toga moraju izabrati kvalitetnu molitvu kakva i priliči misionarima. Mladima kažem da moraju krenuti s jednim jedinim ciljem: darovati život. Život su oči, riječi, ruke, noge, sve. Ne odlaze nikome pomagati nego prije svega idu naučiti biti muškarci i žene koji su vjerni u služenju i zreli u vjeri, kako bi mogli živjeti nesebičnu ljubav, slobodnu, snažnu, strpljivu, ljubav koja se nikada ne vrijeđa i duri. Idu u školu ljubavi, a njihovi učitelji će biti djeca. Moraju znati prešutjeti, znati promatrati, slušati, smijati se, služiti, a onda, ako je baš neophodno, i govoriti. (iz jedne kateheze Majke Elvire)

Uskrsnuće

7

04-30 anni v8_Layout 1 2013.09.23 18:50 Page 8

“NOSSA SENHORA DA TERNURA” U siječnju 1996. prvi misionari su krenuli u Brazil, a dočekao ih je jedan talijansko-brazilski svećenik, pater Sometti, koji je već primao djecu s ulice. Nakon gotovo dvije godine provedene u „misijskoj školi“, u listopadu 1997. Duh Sveti „sugerirao“ je Majci Elviri da otvori kuću Cenacolo za prihvat napuštene djece, organiziravši život misije prema našoj karizmi. Pater Stefano i Maurizio, već misionar u Brazilu sa svojom ženom Paolom, otišli su u potragu za zemljištem i kućom. Nakon što su tražili svuda po državi San Paola, otišli su na hodočašće u Svetište “Nossa Senhora Aparecida” tražeći pomoć i svjetlo od Gospe. Slijedećeg dana su potom pronašli u Mogi Das Cruzes jednu lijepu kućicu s prekrasnim zemljištem i velikim zelenim travnjakom, na kome su odmah zamislili našu djecu kako trče i veselo skaču. To je bilo mjesto koje nam je odabrala Marija! Njezina nježnost nas je tamo dopratila, tako da je naša prva misija dobila ime „Naša Gospa od Nježnosti“. Nakon toga smo prihvatili prvih petero djece s ulice i tako je, uz radosti i poteškoće, započela prva kuća Cenacola u Južnoj Americi. Tijekom godina obitelj se povećala. Danas, zajedno s misionarima, ovdje živi osamdesetak djece od 0 do 17 godina. Raspodijeljeni su u malene obiteljske zajednice, da bi se stvorilo ozračje povjerenja koje im pomaže da pronađu vedrinu koju u obitelji nikada nisu imali.

Božanska Providnost je ovih godina velikodušno radila za nas.

Zajedno uz fizički rast misije, još su više narasla djeca. Predivno je danas vidjeti tu djecu koja sretno trče i igraju se, a dirljivo je vidjeti i ozdravljenja koja Isus čini u njihovim srcima. No najveću uslugu čine oni nama: pomažu nam da postanemo još bolji!

04-30 anni v8_Layout 1 2013.09.23 18:50 Page 9

STRANICE O POVIJESTI

MISIJA “NOSSA SENHORA AUXILIADORA” Priča ove bratovštine vezana je za Časnu sestru Irmu Dolores, iz družbe časnih sestara marcelinki, koja je već godinama misionarka u Brazilu.

Uvidjevši napuštenost mnoge djece u regiji Salvador Bahia u kojoj se nalazila, zamolila je Isusa da učini nešto za njih. A odgovor je stigao kada je za vrijeme jednog hodočašća u Međugorju upoznala našu Zajednicu, saznavši da imamo kuću za djecu iz Brazila u blizini San Paola.

Tako je i počela dovoditi poneko dijete iz Bahie u misiju San Paolo, sretna što može spasiti njihove živote. Ali je udaljenost bila velika, te je počela moliti da možemo otvoriti našu kuću u Bahii. Bog je odgovorio preko mnogih njezinih prijatelja: iznos koji je prikupljen u Brazilu i Italiji ukupno je odgovarao cijeni kuće koju je ona bila locirala, a koja je bila prikladna za našu misiju! To je bio znak koji smo iščekivali. Stigli smo 24. svibnja, prije deset godina, na dan Marije Pomoćnice, i shvatili da je Gospa željela dati ovo ime bratovštini: “Nossa Senhora Auxiliadora”. Danas je oko sedamdesetak prihvaćene djece u jednom uistinu idealnom mjestu za trčanje i igru. Bilo je puno radova na proširenje misije: posljednja novost je obiteljska kuća za adolescente.

“NOSSA SENHORA ESTRELA DO MAR” Velikodušnost dvoje supružnika, Armanda i Bete i njihova patnja zbog gubitka dvoje djece od neizlječive bolesti, postale su izvor života za drugu njihovu 'djecu'. Tako je rođena, u siječnju 2013., nova bratovština u državi Bahii u Jauu, na moru: „Obiteljska kuća – Marija zvijezda mora“. Jedna grupa od osam djevojčica zajedno s nekoliko časnih sestara Misionarki od Uskrsnuća i nekoliko teta, započelo je ovu novu obiteljsku kuću. Djevojčice trčkaraju, pohađaju školu, veselo i bezbrižno se igraju; često mole krunicu hodajući po plaži bosonoge. Stanovnici Jaua, malenog gradića koji nas je ugostio, gostoljubivi su i počinjemo se upoznavati. Mnogi nas dolaze obići i nikada nisu praznih ruku.

Marija zvijezda mora brine se za nas.

04-30 anni v8_Layout 1 2013.09.23 18:51 Page 10

“MARIA NUESTRA MADRE” Prva misija koju smo otvorili u Peruu, na poziv Oca Adriana, prijatelja koji je misionarski svećenik, nalazi se u Villi el Salvador na periferiji Lime, usred mnoštva baraka i velike bijede.U travnju 2005. je stigla prva grupa od dvanaestero misionara u pratnji pater Stefana. Zapitali smo se što bismo mogli raditi usred tog siromaštva. U početku smo se, da bismo upoznali stvarnost lokalnog života, uključili u različite grupe u župi i u konkretne poslove, poput izgradnje župne crkve, pomažući u pučkoj kuhinji i djeci u pisanju domaćih zadaća. Nakon mjesec dana je došla Majka Elvira s časnim sestrama koje su upotpunile „malenu obitelj“ iz peruanskog Cenacola. Naša je želja bila da primimo najsiromašniju i napuštenu djecu. Providnost nam je kroz ove godine darovala puno malene djece, neki su bili tek rođeni, neke smo pronašli na cesti ili napuštene. Stižu izgubljeni i prestrašeni, ali poslije, malo po malo, u njima život iznova procvjeta. Od tih početaka, nezaboravnih i s puno žrtve, do danas se dogodilo puno toga. U Vili el Salvador svaki dan je pun života, uvijek nov i nepredvidiv. Jako je lijepo živjeti s naših tridesetak malenih, okruženi siromašnim susjedima, koji su naši veliki prijatelji.

“RAYO DE LUZ” Nakon jednog posjeta misiji Vila el Salvador, Majka Elvira uviđa da maleni, kada navrše dvije-tri godine, trebaju prostor, zelenilo po kome mogu trčati, igrati se i rasti: treba nam nova kuća! Ali gdje? Duh Sveti pritječe u pomoć i šalje nam iz neba jednu “Zraku svjetla“. 12. prosinca 2007, na blagdan Djevice iz Guadalupe, pater Stefano stiže u Meksiko s velikim kipom Djevice. Proslavili smo svetu misu svečanog otvorenja u parku nove kuće: to je početak nove misije u Peruu.

Presretna djeca trče travnjakom, oduševljeni zelenilom, cvijećem i prirodom, širom otvorenih očiju gledajući zelenilo kao dar koji im je dao Bog: bogata kuća za siromašne.

Lijepi kip Djevice iz Guadalupe je postavljen usred parka i danas dočekuje one koji ulaze u taj maleni dio „raja“ kojeg smo nazvali: misija „Zraka Svjetla“. To je mjesto gdje se osjeća živa Božja prisutnost. Zajedno s misionarskim obiteljima, časnim sestrama i mladim volonterima, prihvaćeno je pedesetak djece, od kojih misija „puca“ životom. Mnogi peruanski prijatelji su povezani s misijom, koja je duhovno uporište vjere za mnoge.

04-30 anni v8_Layout 1 2013.09.23 18:52 Page 11

STRANICE O POVIJESTI

MISIJA “CENACULO DE GUADALUPE” Bio je to providonosan susret jedna meksička obitelj i neki prijatelji, nakon što su nas upoznali u Međugorju, poželjeli su dovesti Cenacolo u Meksiko. Zbog toga su tražili kuću i zemljište te su nam ih darovali kako bi zaživio „Cenacolo iz Guadalupe“.

U Meksiku je cesta dom za tisuće i tisuće djece.

Pogotovo u velikim gradovima gdje se neprekidno povećava broj "niños de la calle", djece s ulice, koja žive u grupama u sirotinjskim četvrtima grada. Naša misija je otvorena u siječnju 1999. kako bi prihvatila tu djecu i pružila im mogućnost za nov, dostojanstven i radostan život. Bratovština se nalazi u području Valle de Bravo, u blizini grada Toluca, otprilike tri sata udaljeno od grada Meksika, smještena u predivnu prirodu. U misiji trenutno žive zajedno obitelji, časne sestre i mladi misionari laici iz Zajednice, s pedesetak djece od 3 do 17 godina. Neki od njih imaju ozbiljne probleme sa zdravljem, poput autizma ili gluhoće, kao posljedica života na ulici. Misija je ovih godina jako puno narasla. Providnost je omogućila izgradnju nekoliko obiteljskih kuća, prelijepe kapele usred šume te velike kuhinje sa zajedničkom blagovaonicom.

Mnogi meksički prijatelji slijede 'put vjere' ove misije.

“SAINT JOSEPHINE BAKHITA” Zahvaljujući Božjoj Providnosti i molitvama oca Adriana, našeg neumornog prijatelja, misionarskog svećenika, u kolovozu 2011. konačno smo se 'iskrcali' u Afriku, u Liberiju! Stigli smo nakon dugog iščekivanja ispunjenog molitvom, sa željom da upoznamo mladu i živu vjeru afričkog naroda i da podijelimo naš život s njihovim. Naša se misija, koju je bila izgradila skupina španjolskih časnih sestara, ali koja je već godinama bila napuštena zbog ratnih zbivanja u Liberiji, nalazi u blizini glavnoga grada Monrovie. Odmah smo uočili uistinu veliko materijalno siromaštvo oko nas, no istovremeno i veliko bogatstvo međusobnog dijeljenja i jednostavnog i veselog života. Liberijski narod nas je prihvatio s mnogo poštovanja i puno dobrote, zahvaljujući tome što smo postali “siromašni“ među „siromašnima“, i stoga smo morali od njih naučiti mnoge stvari, tražeći njihovu pomoć. Nakon prve godine prilagodbe i uključivanja, stiglo je prvih desetero napuštene djece, a uskoro očekujemo daljnju 'invaziju'.

Njihova prisutnost dala je novi izgled kući: igre, igrokazi, probe pjesama, škola, maleni poslovi…

Naravno, sve u afričkom stilu. Afrika nas je prihvatila, a mi smo prihvatili nju: kako je velik dar biti ovdje!

04-testimoni v8 2_Testimoni di speranza 2013.09.24 09:05 Page 12

Z

ovem se Jan i dolazim iz Poljske. Sada živim u bratovštini „Naša Gospa od Knocka“ u Irskoj. Ušao sam u Zajednicu zbog problema s drogom, preko koje sam bježao od patnje s kojom se nisam mogao suočiti. Dolazim iz jedne sređene obitelji. U djetinjstvu su me roditelji naučili da budem sretan i da se smijem životu, osjećao sam da se i oni vole. Živjeli smo s djedom i bakom i zbog toga se nisam nikad osjećao sam ili napušten. Međutim, u doba mog puberteta dogodila se serija događaja s kojima mi se bilo teško suočiti, koji su me izmijenili i zbog kojih sam pošao krivim putem. Preselili smo se od djeda i bake te često mijenjali mjesto stanovanja. Ja sam tražio svoj identitet upijajući ono što je nudio svijet oko mene. Kad sam imao trinaest godina, počeo sam piti, a uskoro su došli na red i prvi jointi. Nosio sam dugu kosu i vjerovao sam da je sloboda raditi ono što želim i što mi se sviđa.

Bunio sam se protiv onoga što su mi govorili roditelji, a situacija u kući postajala je sve teža. Oni su također imali svojih poteškoća koje nisu mogli riješiti i tako se je obitelj podijelila. Moji su se roditelji rastali, a uz to se moja majka razboljela. Bio san razočaran, osjećao sam se iznevjeren i prazan. Tada sam već koristio teške droge i nisam bio sposoban suočiti se s poteškoćama te sam

12 Marzo Rujan 2013 2009

pao u začarani krug ovisnosti.

Postalo je teško – s devetnaest godina nisam više pronalazio nikakav smisao života. Majka mi je govorila o Zajednici Cenacolo i tako sam nekako dopustio da mi pomogne. Nadao sam se sa ću u Zajednici moći pobjeći od svoje prošlosti i od sebe, no dogodilo se obrnuto. Upravo kroz zajedničarski život počeo sam se suočavati sa životom i boriti se sa svom patnjom i težinom koju sam nosio u sebi. Na početku sam se prepao samog sebe, toga što sam bio i koliko sam rana nosio u srcu; nakon mjesec dana patnja je bila toliko velika da nisam mogao izdržati te sam izašao i vratio se u svoj grad. Tada me majka nije pustila u svoju kuću. Rekla mi je da me želi vidjeti promijenjenog i da ako ne promijenim život to više neće biti moja kuća. Njezina čvrstina dotakla me i potakla da se vratim na pravi put. Nekoliko dana poslije došao sam ponovo u Zajednicu i počeo ispočetka, znajući da ne postoji drugo mjesto gdje mi netko može pomoći. Unatoč unutarnjim previranjima i svakidašnjoj borbi, zajedničarski život i prijateljstvo s momcima pomoglo mi je da se u meni rodi želja da postanem odgovorna osoba koja više ne bježi od teškoća i strahova. S vremenom sam osjetio da se praznina koja je bila u meni počinje ispunjati dobrotom koju sam svaki dan dobivao od

04-testimoni v8 2_Testimoni di speranza 2013.09.24 09:05 Page 13

Jan: «Zahvaljujem Gospodinu jer sam ovdje pronašao obitelj koja me odgaja i koja me uči živjeti pravim životom, u vjeri koja moli i radi»

Boga preko Zajednice. Počeo sam otkrivati istinske životne vrijednosti: prijateljstvo, iskrenost, rad, povjerenje, ljubav. Danas razumijem da ono što sam dobio nisam dobio zato jer sam možda bolji od drugih, nego zato jer me Bog voli i želi mi dobro. Preko te ljubavi uspijevam ga susresti i vidjeti njegovu prisutnost u mome životu. Iskreno, osjećam se presretan živjeti u ovoj realnosti, gdje mogu vidjeti da je život dar, gdje sam okružen sretnim ljudima koji su izabrali Boga. Koji su mi pomogli da idem naprijed i da nađem izvor snage u molitvi.

Zahvaljujem Gospodinu jer sam ovdje pronašao obitelj koja me odgaja i koja me uči živjeti pravim životom, u vjeri koja moli i radi. Zahvaljujem Zajednici na onome što je učinila za mene i za moje roditelje, koji su također na putu novog života, gdje su

konačno našli vodiča i oslonac u svojim poteškoćama. Živim u nadi da će se jedan dan ponovo ujediniti. Hvala!

Z

ovem­se­Flutra­i­dolazim­s Kosova.­I­danas,­pišući­ovo svjedočanstvo,­ mome­ čuđenju nema­kraja­za­sve­ono­što­je­Bog učinio­ u­ mome­ životu.­ Preko Zajednice­ Cenacolo­ me­ spasio, promijenio­ moj­ život,­ te­ ga­ nastavlja­mijenjati­na­bolje­iz­dana u­dan.­Dolazim­iz­obitelji­u­kojoj nije­postojala­ni­vjera­ni­molitva, nije­ bilo­ ni­ razgovora,­ ni­ razumijevanja,­ ni­ oprosta.­ Odrasla sam­ u­ okolini­ u­ kojoj­ je,­ otkad znam­za­sebe,­bilo­sukoba­i­ratova.­Život­je­uvijek­bio­borba­za opstanak.­Od­djetinjstva­sam­bila zatvorena­ u­ sebe­ i­ svoj­ svijet.

Kao­ dijete­ sam­ imala­ puno

i­nteresa­ i­ od­ mene­ se­ puno očekivalo,­no­s­početkom­rata­u meni­se­sve­prelomilo.­Kao­adolescent­ povjerovala­ sam­ da­ u ovome­ svijetu­ nema­ pravednosti,­ nema­ ljubavi,­ nema­ Boga.

Razočarana­ cijelim­ društvom počela­sam­bježati­od­stvarnosti­i od­ sebe.­ U­ Prištini­ je­ tada­ bilo lakše­ naći­ drogu­ nego­ kruh.­ I tako­je­počelo.­Prve­laži­i­krađe sam­učinila­u­ljekarni­čiji­je­vlasnik­ bila­ moja­ vlastita­ majka­ te sam­se­tako­uvukla­u­svijet­laži prijevara­ iz­ kojeg­ nije­ bilo­ više moguće­izaći.­Drogu­nisam­birala,­počela­sam­uzimati­puno­toga odjedanput,­bez­ikakva­straha­da bih­nešto­mogla­izgubiti.­Količinski­ mi­ je­ trebalo­ mnogo­ da­ bih ugušila­savjest­te­da­ne­bih­vidjela­jad­koji­me­snašao.­Ipak­sam težila­tomu­da­pronađem­sebe­i smisao­ života.­ Mislila­ sam­ ako promijenim­školu,­grad,­državu, društvo,­da­ću­biti­sretnija.­Tražila­sam­sreću­svugdje,­bilo­gdje, no­ uvijek­ bih­ se­ vratila­ svojoj ispraznosti.­Provela­sam­par­mjeseci­u­Istanbulu,­a­potom­otišla živjeti­u­London.­Bila­sam­mlada i­slaba,­vjerujući­da­ću­tim­bijegom­nešto­riješiti.­Sada­znam­da me­ upravo­ ta­ samoća­ povukla na­ dno­ te­ da­ me­ u­ mnogim­ situacijama­Bog­čuvao­i­spasio,­jer me­On­već­tada­vidio­onakvom kakva­sam­danas,­ovdje.­Nakon nekoliko­godina­na­ulicama­Londona­ Bog­ me­ pronašao­ intuicijom­moje­majke,­koja­me­nagovorila­da­se­vratim­kući.­Vratila­sam­se­slomljena,­no­ubrzo­je sve­ bilo­ po­ starom,­ jer­ nisam vidjela­dublji­smisao­ni­u­čemu.

Poslije­toliko­godina­uništavanja sebe­i­onih­koji­su­mi­bili­blizu, preko­ jednog­ sam­ svećenika

Uskrsnuće

13

04-testimoni v8 2_Testimoni di speranza 2013.09.24 09:06 Page 14

Flutra: «Danas više nemam mržnje u srcu, vjerujem u ljubav.

Vjerujem i da mi svaka poteškoća kroz koju prolazim pomaže da postanem bolja i čvršća osoba»

s­ tupila­u­kontakt­sa­Zajednicom.

I­to­mi­je­ispočetka­izgledalo­besmisleno,­ali­nisam­se­više­imala snage­ odupirati.­ Nakon­ mnogo mjeseci­kolokvija­preko­telefona­i čekanja­vize,­ušla­sam­u­bratovštinu­u­Vrbovcu­i­to­u­jako­lošem stanju.­Tamo­su­me­djevojke­primile­bez­obzira­na­to­što­detoksikacija­nije­učinjena­kako­treba.

Dale­su­mi­puno,­žrtvovale­se­za mene­ i­ ja­ sam,­ iako­ još­ u ­potpunoj­ tami,­ to­ vidjela­ te

­ repoznala­ u­ njima­ život.­ Na p početku­ moga­ puta­ mi­ je­ bilo jako­teško:­novi­ljudi,­nova­kultura,­jezik,­vjera,­pravila,­rad…

Svaki­put­kada­sam­htjela­odustati,­zadržala­me­njihova­ljubav –­ ljubav­ ljudi­ koji­ me­ do­ prije koji­ dan­ uopće­ nisu­ poznavali.

Malo­pomalo­u­mene­se­počeo vraćati­život,­počele­su­mi­se­otvarati­oči.­Ipak,­dugo­mi­je­trebalo­ da­ ispred­ Isusa­ u­ kapelici oprostim­ sebi­ te­ pronađem

Đoni: «Hvala Zajednici Cenacolo koja me je naučila moliti, dobro i pošteno raditi, onako sa srcem. Gledati sebe u dubinu i biti tu za druge, opraštati i ljubiti»

14 Rujan 2013

i­stinu.­Sve­stvari­u­koje­sam­prestala­ vjerovati­ pronašla­ sam­ u Zajednici.­Vidjela­sam­da­dobrota­i­razumijevanje­ipak­postoje­te sam­spoznala­da­Bog­ne­kažnjava,­ već­ ljubi.­ Spoznala­ sam­ da sam­ zaista­ slobodna­ kada­ sam istinita­ sama­ sa­ sobom,­ kada služim­te­mislim­prije­na­drugoga nego­na­sebe.­U­meni­se­otvorio život­za­koji­znam­da­je­Božje­Milosrđe­ i­ da­ su­ ga­ za­ mene ­izmolile­sestre­i­moja­obitelj.­To nešto­dublje­što­sam­tražila­vani našla­sam­u­ovom­načinu­života; lažnu­ slobodu­ zamijenila­ sam istinom,­ samoću­ pravim ­prijateljstvom.­ Danas­ više­ nemam­mržnje­u­srcu,­vjerujem­u ljubav.­ Vjerujem­ i­ da­ mi­ svaka ­poteškoća­ kroz­ koju­ prolazim ­pomaže­ da­ postanem­ bolja­ i čvršća­osoba.­Sretna­sam­što­je Bog­ preko­ Majke­ Elvire­ spasio ne­ samo­ mene­ nego­ i­ moju ­obitelj­te­nas­zajedno­iščupao­iz ­tame­i­u­naša­srca­unio­svjetlo, radost­i­nadu.Hvala.

Z

ovem se Đoni, imam trideset i jednu godinu. Prije svega, hvala Gospodinu na daru novoga života, punoga mira i radosti. Kao djetetu roditelji su mi pokušali prenijeti važnost katoličke vjere. No mene te ideje nisu privlačile te je moj odnos s Bogom zamro. Uz to me umorio život s puno selidbi, mijenjanja škola i stalnih novih upoznavanja.

Svaki početak bio je sve teži. Da bih se nekako snašao, počinjem se družiti s osobama koje su bile u centru pažnje. Tu su počele prve cigarete, alkohol, krađe po dućanima, tuče u školi, bježanja od kuće i vraćanja u ranim jutarnjim satima. Takav život me je odveo u slijepu ulicu, gdje sam prvi puta probao heroin. Mislio sam da je to odgovor na sva moja pitanja i probleme. Nekoliko godina takvoga života, izgubio

04-testimoni v8 2_Testimoni di speranza 2013.09.24 09:06 Page 15

sam sve: posao u firmi, dobre prijatelje, obitelj. Umoran i daleko od Boga, počinjem misliti.

Zahvaljujući jednoj medicinskoj sestri dolazim u kontakt sa Zajednicom Cenacolo. Ulazak u Novigrad na Badnjak bio mi je strašno težak, mislio sam da je moj život svršen. A zapravo je tek tu počeo, novi život i novi, istinski, početak u vjeri. Danas zahvaljujem roditeljima na strpljenju, mom anđelu čuvaru i svim momcima koji su mi pomogli da iziđem na pravi put. Hvala Zajednici Cenacolo koja me je naučila moliti, dobro i pošteno raditi, onako sa srcem.

Gledati sebe u dubinu i biti tu za druge, opraštati i ljubiti. Sa snagom u srcu nositi križ i ići preko svake poteškoće. Snažnom vjerom u Boga, Gospodina Isusa i Mariju, bez kojih ovaj život ne bi bio tako lijep. Probuditi se ujutro, napraviti znak križa, pomoliti se, poželjeti dobro jutro bratu, raditi cijeli dan i boriti se sa svim što taj dan stavlja pred mene. Odigrati partiju nogometa, učiti pobjeđivati i gubiti, porazgovarati s bratom onako iskreno i otvoreno.

Zahvaliti Gospi na zaštiti i prisutnosti u danu, sjetiti se tko sam. Živjeti u vjeri i ljubavi, jer svaki dan ovakvoga života za mene veliki je dar. Hvala.

Ž

elio bih ponajprije zahvaliti Bogu na mom novom životu, što se mogu ponovo smijati, trčati, raditi. Danas je Marco novi čovjek, sretan što živi. Zahvaljujem Gospodinu i na svim ljudima koji su mi pomogli tijekom ovih godina, koji mi žele dobro, i koji povrh svega mole za mene.

U djetinjstvu su me roditelji pokušavali naučiti da je život put posut poteškoćama, iskušenjima i žrtvom i da se moram potruditi i izboriti za sebe, no iznad svega moliti i vjerovati da je s povje-

Marco: «Zahvaljujem Cenacolu jer me naučio jednostavnom stilu života, sastavljenom od malih 'velikih' stvari»

renjem u Boga sve moguće. Tako sam odrastao u kršćanskim vrijednostima i do sedamnaeste godine sve se činilo u redu. No onda su došli prvi problemi, loša društva, osamljenost, traženje prečaca. Sve me to odvelo na put laži i zla. Postao sam drzak, stalno se izvlačio, a u kući sam stavljao puno maski da bih izgledao još uvijek kao onaj stari. Kao što se često dogodi onome koji izabere zlo, počeo sam živjeti nešto što je bilo preveliko za mene i izgubio sam kontrolu nad situacijom, padajući sve niže. Našao sam se posve sam: alkohol i droga su bili moji jedini 'prijatelji'. Pljačke, tučnjave i laži bili su moji drugovi. Kada je teška bolest pogodila mog oca te je on potom umro, osjećao sam se na rubu snage, bio sam ljut na cijeli svijet, a posebno na Boga. Danas, u Zajednici, Bog je moj najveći prijatelj, moj jedini i iskreni drug i nikad neću prestati zahvaljivati mu za dar vjere i za sve iskrene prijatelje koje mi je dao ovih godina u Zajednici. Danas osjećam da sam pronašao sebe, osjećam se voljen i da su mi svi oprostili. To što sam pogledao u oči svojoj majci i

svom bratu bez straha i ništa ne skrivajući za mene je bila najveća pobjeda. Svakidašnji život pred mene stavlja različite situacije koje mi pokazuju moje slabosti i put kojim moram ići te su poticaj za uvijek nove pobjede i za stavljanje u praksu savjeta koje dobivam od braće. Danas sam osoba koja je zadovoljna, sposobna i voljna širiti oko sebe radost, sreću i volju za životom, sve ono što sam dobio od Zajednice. Danas sam sposoban suočiti se s poteškoćama, ne bježeći od njih. Od Boga tražim snage da mu se prepustim i da me vodi: naučio sam da je kad imaš povjerenje u druge i u Božju providnost, sve moguće. Želio bih zahvaliti svim osobama koje su vjerovale u mene, svojoj obitelji na svoj ljubavi i žrtvi, prijstrljima kojimi pomažu svaki dan, a povrh svega Bogu jer bez dara vjere bio bih još uvijek izgubljena osoba. Zahvaljujem Zajednici Cenacolo jer me je naučila jednostavnom stilu života, sastavljenom od malih 'velikih' stvari. Danas jasno vidim koliko moj život vrijedi i želim ga u potpunosti dati drugima.

Uskrsnuće

15

06-0-FDV intro 09-2013 v8_Cronaca di famiglia 2013.09.23 17:57 Page 20

1983 - 2013

30

GODINA

manca da ritoccare

ÂŤ

o k j o n o o ag l B

06-0-FDV intro 09-2013 v8_Cronaca di famiglia 2013.09.23 17:58 Page 21

ZAJEDNICE CENACOLO

k oja p ovj ero va Âť

06-1-FDV CETVRTAK 2013 v8-final_Cronaca di famiglia 23/09/13 16:18 Pagina 22

ČETVRTAK «BEATA COLEI CHE HA CREDUTO»

H VALA ,

HVALA , HVALA !

V eć

trideset godina ljubav se Boga Oca slavi na ovom brežuljku jer mnogi sinovi i kćeri, muškarci i žene, obitelji, koji su jednom bili izgubljeni, danas su ponovno pronađeni zahvaljujući Milosrđu Božjem koje ih je dovelo ovdje. Ne bi bio dovoljan ni čitav život svakoga od nas da bismo zahvalili na čudima koje je ljubav Božja učinila u ovih trideset godina.

Koliko obnovljenih sudbina, koliko svijetlih očiju koje se ponovo čude prirodi i životu, kolika su srca ponovo postala svjesna vlastitih otkucaja, koliko novih osmijeha na nekoć tužnim licima, koliko zagrljaja među roditeljima i djecom, koliko Božje svjetlosti koja je rasvijetlila naše ranjene živote i odnose! Pred nama su dani u kojima ćemo moći reći bezbroj 'Hvala!', hvala ljubavi Božjoj, hvala Marijinom majčinstvu, hvala Majci Elviri jer je rekla 'Da' na Božji poziv.

Otac Stefano

18

Rujan 2013

«BLESSED

AR

06-1-FDV CETVRTAK 2013 v8-final_Cronaca di famiglia 23/09/13 16:18 Pagina 23

«BLESSED

ARE YOU WHO BELIEVED»

«HEUREUSE CELLE QUI A CRU»

«FELIZ DE TI POR HABER CREÍDO»

BOŽJI SAN Mi smo svjedočili rađanju Zajednice prije trideset godina, kada su Zajednicu činili samo Majka Elvira i nekolicina momaka.

Bilo ih je pet, zatim deset, zatim pedeset, onda više nismo ni brojili! Sve se činilo poput sna, Božjeg sna koji se uz to i ostvaruje! Ljubav Božja ostvaruje snove na način koji daleko nadilazi naša maštanja. Naš Pater Andrea Gasparino, koji je Majci Elviri bio poput brata, često bi rekao mladima: „Sanjajte velike snove, a Bog će ih uvijek i nadmašiti!“ Međutim, treba sanjati snove zajedno s Bogom, a ne isprazno maštati, jer kad se sanja s Bogom, snovi se realiziraju!!

Otac Pino Isoardi

«Zahvalimo Gospodinu

jer ćemo se ovih dana moći ponovno otvoriti životu, dati mu smisao i ljepotu:

životu koji je bio iZGubljen i ponovo pronađen» otac stefano

06-1-FDV CETVRTAK 2013 v8-final_Cronaca di famiglia 23/09/13 16:18 Pagina 24

«BEM-AVENTURADA AQUELA QUE ACREDITOU»

«SELIG IST DIE, DIE GEGLAUBT HAT»

M OLITI KAKO BISTE BILI SLOBODNI Volio bih se obratiti posebno momcima koji su prošli kroz Zajednicu Cenacolo i danas žive vani te im reći da ne dopuste da im itko ili išta oduzme vrijeme za molitvu. Ne tražite opravdanja kako ne biste molili, jer ako zanemarite molitvu, udaljujete se od prijateljstva s Isusom i gubite sve, gubite smisao života. Kako se očitovala veličina Duha Svetoga koji je nadahnuo Majku Elviru jasnom spoznajom da momcima koji traže život jer su bili na rubu smrti treba ponuditi molitvu, a ne neku novu terapiju. Vi znate da postoje različite terapije protiv ovisnosti i mi ih poštujemo. Međutim, postoji kraljica svih terapija, a to je molitva. Majka Elvira, vođena Duhom Svetim, osjetila je to od početka: momcima treba pomoći da nauče moliti. Tako će pron aći slobodu, tako će pronaći oslonac u Isusu.

U ovim danima zahvalite Duhu Svetome jer je tu intuiciju usadio u srce Zajednice i tako ste, malo po malo, naučili moliti; potom ste tu molitvu prenijeli u vaše obitelji i okolinu učinivši ih sretnima.

Otac Pino Isoardi

20

Rujan 2013

«BLAGO ONOJ

06-1-FDV CETVRTAK 2013 v8-final_Cronaca di famiglia 23/09/13 16:18 Pagina 25

«BLAGO ONOJ KOJA POVJEROVA»

«BŁOGOSŁAWIONA, KTÓRA UWIERZYŁA»

PRIJATELJICA NAJKRHKIJIH Osobno sam jako zahvalan za jedan poseban trenutak u životu naše Zajednice, onaj kada se obitelj počela povećavati. Mladi su počeli dolaziti ovdje na brežuljak, svaki utorak smo otvarali dvorišna vrata, a ispred bi čekali deseci momaka koji su se htjeli pridružiti. Jedna nam kuća više nije bila dovoljna. Drugu smo kuću otvorili tu u blizini, u Saviglianu, potom treću, a onda je došao trenutak u kojem se Majka Elvira, koja je već bila časna sestra u svojoj kongregaciji, našla pred zahtjevnom i teškom odlukom. Bilo je tu i opravdanog straha njezinih nadređenih, kako za nju

«BLAHOSLAVENÁ JE TÁ, KTORÁ UVERILA»

tako i za samu Zajednicu. S druge strane bili su tu mladi koji su nastavljali dolaziti i sjećam se da je Elvira u tom razdoblju mnogo propatila. Mi bismo noću odlazili u kapelicu u Saluzzu i tamo bismo ju pronalazili na koljenima pred Euharistijom. Katkad smo mi momci osjećali njezinu unutarnju patnju: s jedne strane život momaka kojima je potreban spas, a s druge otpor kojim se Bog koristi kako bi iskušao jesu li stvari ispravne i autentične. Kada se nalazila pred važnim odlukama, Majka Elvira se često savjetovala s pater Gasparinom, čovjekom od molitve i on joj je tada rekao nešto na čemu sam ja vječno zahvalan. Naime, osokolio ju je i rekao joj: „Hajde, treba krenuti. Bog ne može graditi novo na starome“. Ne zato što bi staro bilo ružno, nego zato jer je Bog htio učiniti nešto novo. Potvrda i potpora koju je osjetila potakle su je na odluku radi koje smo mi danas tu: odabrala je mlade. Nije se povukla, nije kalkulirala, nije se bojala budućnosti. Hrabro se pouzdala u Boga i odlučila postati prijateljica najslabijima. Pogledajte kako je to lijepo, da danas možemo zavaliti i onima koji u tom trenutku na izgled nisu razumjeli, onima koji su bili oruđe u Božjim rukama da ta odluka ne bi bila brzopleta nego uistinu promišljena, zrela, autentična i iskrena.

Otac Stefano

madre elvira 21 25 Uskrsnuće Risurrezione

06-1-FDV CETVRTAK 2013 v8-final_Cronaca di famiglia 23/09/13 16:19 Pagina 26

MARIJA,

NAJDRAŽA MOJA PRIJATELJICE

ajednica Cenacolo osnovana je 16. srpnja 1983., na dan u kojem Crkva slavi blagdan Gospe od Karmela.

Gospa Karmelska je dakle pomalo naša Gospa. Zbog toga danas, nakon trideset godina u kojima je Marija bila naša vjerna službenica, i danju i noću, u tišini i skrovitosti, želimo da njezina prisutnost bude vidljiva svima putem ovog kipa koji danas blagoslivljamo i koji ostaje ovdje, na ovom brežuljku, na mjestu koje smo joj pripremili, da nitko ne bi zaboravio ljubav koju ova Majka ima prema svima nama.

Z

22

Rujan 2013

06-1-FDV CETVRTAK 2013 v8-final_Cronaca di famiglia 23/09/13 16:19 Pagina 27

1251. jedan brat karmelićanin, imenom sveti Simone Stock, primio je u viđenju škapular od Marije. U tome teškom trenutku koji su karmelićani prolazili Djevica Marija je umirila karmelićansku braću obećavši im svoju zaštitu. Radosni smo jer vam možemo predstaviti ovaj dar koji vam Djevica Marija želi dati. Škapular je, zajedno s krunicom, jedan od najrasprostranjenijih načina pobožnosti u svijetu. Vi poznajete svetu krunicu jer ju molite svaki dan i ujedinjeni ste s Marijom putem te snažne molitve. Škapular je jednako snažan i moćan. Pozivam vas da ga primite kao iskaz Marijine ljubavi.

Otac Paolo - karmelićanin iz Arenzana

Kako je to zapravo bilo: Otac Stefano mi je pokazao sliku jednog velikog kipa Gospe Karmelske koji se nalazi u Limi, u Peruu, koja ga raširenih ruku dočekuje svaki put kada ide tamo. Rekao mi je: „Želimo jednu Gospu koja raširenih ruku dočekuje sve one koji ovdje dolaze“ I ja sam ju napravio.

Evo je sada ovdje i dočekuje vas, nas, sve zajedno raširenih ruku.

Graziano

Marijo, zahvaljujemo ti na ovih trideset godina života, na tvojoj prisutnosti tako živoj, tako majčinskoj, koja u tišini glasno govori o Božjoj ljubavi.

Hvala ti na zaštiti, na Providnosti, hvala ti jer su mnogi momci i djevojke susreli Zajednicu upravo jer si ih ti išla tražiti kako bi ih dovela ponovo k Isusu. Marijo, daj da oni koji će moliti pred ovim kipom mogu od tebe primiti nježnost, zagrljaj, utjehu, vjeru te da se u njima rodi želja za ustrajnošću u molitvi. (iz molitve tijekom postavljanja kipa Gospe Karmelske)

Uskrsnuće

23

06-2-FDV ven v8_Cronaca di famiglia 2013.09.23 16:27 Page 28

«Beata coLei che ha creduto»

(Lc 1,45)

PETAK

«BLeSSed are You Who BeLieVed» «heureu

«beata colei che ha creduto»

V jera

V

odozdo

jera se u Zajednici rodila i izrasla 'iz baze'. Mi momci i djevojke smo bili izgubili vjeru u sve i svakoga jer smo bili izdali sve i svakoga; nas su isto tako svi izdali, potom izdaje s našim roditeljima, s našim prijateljima.

Vjera u Boga i povjerenje u druge nisu više postojali u našem životu. Potpuna nula. U Zajednici smo se započeli preporađati, no trebao je netko odlučan, duboko uvjeren, sposoban svojom riječju uzdrmati savjest, probuditi u nama to zamrlo povjerenje, da bismo iznova započeli hod u vjeri. Trebao je netko tko bi usmjerio naš život u pravom smjeru. Majka Elvira je za nas bila ta osoba, pravi dar od Boga.

Iz njezine vjere u nas rodilo se naše povjerenje u Boga. don Ivan

24 Rujan 2013

Živjela sam jednostavnim i normalnim životom, no tužnim, jer sam uvijek odbacivala ono što bih osjećala u srcu. Međutim, od trenutka kada sam si rekla: “Povjerovat ću u ono što mi predlaže Zajednica, u ono što mi govore ljudi oko mene, kamo me pošalju, ići ću“, Gospodin je malo po malo počeo djelovati. Izmijenio me, postala sam radosna. Upravo to osjećam danas u srcu, želim reći svima da sam to doživjela i da se to nastavlja: povjerenje u ljude oko sebe vodi nas ususret Isusu.

Federica

«blessed

a

06-2-FDV ven v8_Cronaca di famiglia 2013.09.23 16:28 Page 29

«heureuSe ceLLe Qui a cru» «FeLiZ de ti por haBer creÍdo» «Bem-aVenturada aQueLa Que acreditou»

are you who believed»

«heureuse celle qui a cru»

N AROD SMO POZVAN OD G OSPODINA Koliko zagrljaja, koliko suza u ovih trideset godina Zajednice! Uvijek se ponovo iznenadiš kad vidiš djecu koja trče ususret tati, u zagrljaj mami, kako plaču zajedno, pitaju oprost, opraštaju si i počinju uistinu iznova. To je veličanstveno čudo Božjeg Milosrđa, koje je došlo preko vjere Majke Elvire i onih koji su nas prihvatili, koji su vjerovali u nas kad mi više nismo vjerovali u sebe. Sjećam se roditelja koji su jednom prilikom rekli: “Zahvaljujemo drogi jer smo se preko droge preporodili!“ Tada sam si dopustio da im priđem i kažem: „Gledaj tata, ne treba zahvaljivati na drogi, zahvaljuj Majci Elviri, Zajednici, momcima koji su

«feliz de ti por haber creído»

prihvatili tvoga sina, roditeljima koji su vas pratili, zahvaljuj Gospi, zahvaljuj Gospodinu jer vam je preko križa droge vratio radost vjere, slobodu novog života!“ Kolike obitelji još ne mogu zahvaliti na tom križu! Mi smo imali sreće, bili smo privilegirani! Ako ne susretnemo Uskrslog, ostajemo mrtvi. Želimo zahvaliti Gospodinu jer je doista učinio velike stvari preko naših slabosti i propusta.

Danas možemo reći: „Želimo živjeti, želimo se preporoditi!“ Kada sam prišao za oltar, okrenuo sam se i vidio sve vas: mi smo uistinu jedan narod! Mi smo doista narod kojeg Gospodin zove, poziva da živimo i da dijelimo dar vjere! don Massimo

«ZBog onoga što mi danaS dožiVLjaVamo neBo Se Već raduje. iSuS nam je rekao da je na neBu SLaVLje Za SVakog grešnika koji Se pokajao. a koLiko je VeLika radoSt i VeLiko SLaVLje kada Se SpaSi

ne Samo jedna oSoBa, nego njih tiSuće!»

Mons. Antal Majnek – biskup iz Mukacheva, Ukrajina ­

«blessed

06-2-FDV ven v8_Cronaca di famiglia 2013.09.23 16:28 Page 30

«bem-aventurada aquela que acreditou»

Kada sam bio već tri godine u Zajednici mislio sam da bih mogao živjeti dobro u vanjskom svijetu, ali ljudi oko mene i „Da“ Majke Elvire su me potakli da si postavim neka pitanja. Pitao sam se jesam li sposoban i ja reći „da“ svom životu i životima momaka oko sebe. U molitvi sam osjetio želju da se bacim u život, da ga više ne tratim uzalud, da ga ne štedim i ne rasipam kako ja želim. Rekavši „da“ posvećenom životu, Zajednici, Bogu, to „da“ mi je donijelo radost, mir i zbog toga sam danas sretan i ne bih mijenjao mjesto gdje sam ni za kakve novce, ni za kakav auto, ni za što. Puno puta se ne osjećam dostojan zbog svog siromaštva što živim ovaj život, ali tu mi pomaže Bog, tu je vjera mnogih ljudi koji mole za mene, i to me gura naprijed. brat Hubert

26 Rujan 2013

«selig ist die, die geglaubt hat»

«blago ono

Vjeru sam upoznala još kao dijete, ali sam je izgubila gledajući prijatelje koji nisu išli u Crkvu. Nisam bila dovoljno jaka da izdržim kad su me zadirkivali i smijali se na račun religije.

Nakon pr ve godine studiranja sam odlučila napraviti pauzu: posjetila sam brata u Zajednici, ovdje u Saluzzu. On je vidio moje tužne oči iza osmijeha i da mi je potreba Zajednica.

Predložio mi je da napravim iskustvo od četrdeset dana, a ja sam si rekla: „Probat ću, ne može biti loše!“, i evo, još sam ovdje! Danas mogu plesati pred vama i ne trebam piti prije toga, učim biti slobodna i istinita i zahvaljujem Zajednici na tome.

Claudia

06-2-FDV ven v8_Cronaca di famiglia 2013.09.23 16:28 Page 31

«blago onoj koja povjerova»

«błogosławiona, która uwierzyła»

S JEME KOJE RASTE Ispričat ću vam jednu nedavnu zgodu koja me jako dirnula. Alisa i Nino, nakon nekoliko godina proživljenih u Zajednici, odlučili su izaći i živjeti u Sarajevu. Vjenčali su se u općini jer je ona muslimanka, a on katolik. Dobili su djevojčicu, Naju.

Ja sam ih pratio kao prijatelj i svećenik; jako su se trudili u Zajednici i željeli su živjeti Zajednicu vani. Jednog dana su me nazvali da mi kažu kako se Alisa želi krstiti i zamolili me da popričam

Moj muž i ja smo poprilično griješili, bili smo jako ponosni, svatko je želio biti u pravu, puno puta su padale teške riječi, letjeli bi tanjuri po stolu... No nismo se rastali jer smo se ipak voljeli. Nakon što je naš sin Petar proveo tri godine u Zajednici, počeli smo moliti. Gospodin nam je otvorio oči: ponovno smo se zaljubili jedno u drugo i počeli smo donositi odluke zajedno. Moj muž nije bio kršten, a u srcu mu se rodila želja da primi sve sakramente. Nakon četiri godine Zajednice smo pozvali našu djecu i pitali smo ih oprost, a i oni nas. Krštenje mog muža je bio snažan i istinski blagoslov za cijelu našu obitelj. Bog je doista velik, mogu vam to posvjedočiti! mama Renata

«blahoslavená je tá, ktorá uverila»

s njihovim župnikom. Nazvao sam župnika i njega se jako dojmio njihov put.

Rekao sam mu da smatram kako je potrebno da Alisa dobije adekvatnu pripremu prema nauci Katoličke Crkve. Ali župnik, stariji svećenik, dirnut, odgovorio mi je da griješim jer da u cijelom njegovu životu nitko od njega nije tražio da se krsti zato jer mu nedostaje Isus u euharistiji, jer ima „krizu“ za euharistijskim klanjanjem, kako mu je rekla Alisa. Tako sam s jednom grupom momaka i djevojaka otišao u Sarajevo, na njezino krštenje. Doživjeli smo jedno uistinu snažno slavlje, bogato vjerom, dirljivo. Nisam nikada u životu vidio niti jednog vjernika koji izgovara 'Vjerovanje' kao ta djevojka u tom trenutku!

Zatim ja pristupio Nino, vjenčali su se, a na kraju se krstila i njihova kći Naja. Alisa je uzela ime Antonela, jer u Bosni nema ničeg bez svetog Ante Padovanskog!

Naji su dali ime Rita, krsno ime Majke Elvire. Razmatrao sam u sebi što je Gospodin učinio u srcima to dvoje mladih: bile su prošle godine od kako su izašli iz Zajednice, a Gospodin je radio u njima.

Sjeme vjere je bilo posijano i trebalo je vremena da iznikne, donese plod i da se dogodi nešto lijepo i posebno. Ovu zgodu sam vam ispričao kako bih dao nadu svima vama roditeljima koji pratite vašu djecu na njihovu putu. Mnoga vaša djeca su izašla iz Zajednice i možda niste zadovoljni kako žive vani. Svaki roditelj vidi svoje dijete s aureolom svetosti po izlasku iz Zajednice… To su sve lijepe i legitimne želje, no možda se neće realizirati odmah: dopustite Gospodinu da radi! Majka Elvira često kaže da svi momci i djevojke koji su prošli kroz Zajednicu budu na neki način dirnuti, nitko ne ostaje ravnodušan. Gospodin u Zajednici radi, sije, ostavlja trag, oblikuje srce. Svjedočanstvo ovo dvoje mladih nam to potvrđuje. Stoga, predragi roditelji, vjera, molitva i puno, puno, puno nade! A onda ćemo svi zajedno vidjeti velike stvari! don Ivan

Uskrsnuće

27

06-2-FDV ven v8_Cronaca di famiglia 2013.09.23 16:29 Page 32

djeCa BoŽjeG MILoSrĐa

d

jevica Marija, maleni reljef s kojim se susreo pogled majke Elvire prije trideset godina na tim vratima koja su postala za mnoge od nas vrata vjere, vrata života, vrata spasenja; Djevice Marijo, ti koja si nas prihvatila, sretni smo jer te u ovoj noći bdijenja možemo susresti i izreći ti naše hvala. Želimo biti ujedinjeni sa srcima tisuća mladih i obitelji koji su pod pogledom tvog majčinskog lica uskrsli na novi život.

Marijo, hvala ti jer ove večeri dolaziš k nama, a mi zajedno dolazimo k tebi.

28 Rujan 2013

06-2-FDV ven v8_Cronaca di famiglia 2013.09.23 16:30 Page 33

V RATA VJERE Prije trideset godina, kada je Majka Elvira zakoračila u dvorište puno korova i drače, ugledala je tu malenu Gospu. Mi smo u Godini vjere: Papa emeritus Benedikt je potaknuo Crkvu da ove godine prođemo kroz vrata vjere, da ne ostanemo vani. Ostati izvan vjere znači ostati izvan života, znači izgubiti ljepotu života, zaboraviti njegov okus. To je kao da si ispred restorana i osjećaš mirise, a nikad ne jedeš iako si strašno gladan! Vjera ti dopušta da uđeš u taj život, onaj što ga tvoje srce traži. Za nas iz Zajednice Cenacolo vrata vjere su bila upravo ta ulazna vrata. Već trideset godina ta Gospa gleda kako osobe ulaze i izlaze: gleda kako ulaze očajni, a izlaze preporođeni.

Ulaze slomljeni, a onda pod njezinim pogledom ponovo pronalaze život, onaj pravi, istinski.

Otac Stefano

Uskrsnuće

29

06-2-FDV ven v8_Cronaca di famiglia 2013.09.23 16:30 Page 34

Kada sam se prvi put popeo na ovo brdo bio je lipanj 1988., imao sam 25 godina, bio sam mladić koji se drogirao i koji je bio izgubio smisao života. Rekao sam: “Želim razgovarati s Majkom Elvirom“.

Kada sam se našao pred njezinim očima, počeo sam plakati i rekao joj: „Umoran sam. Ne mogu više“.

Onda sam joj ispričao svoj život.

Ona me pogledala i rekla mi: „Znam, umoran si, vidi se“. Ali sam vidio u njezinu pogledu čvrsto uvjerenje da ću se promijeniti. Rekla mi je: „Ne brini se, srećo, uspjet ćeš!“ Te su mi riječi „Uspjet ćeš!“ dale snagu da uđem u Zajednicu.

Gospodine Isuse, danas ti zahvaljujem jer sam te upoznao zahvaljujući Zajednici, zahvaljujući Elviri i njezinoj vjeri. brat Massimo

Dobro se sjećam siječnja 1988. kad je Elvira došla na moja kućna vrata i pozvonila.

Otvorio sam vrata, a ona me pogledala u lice i rekla mi: „Koja delinkventna faca! Što čekaš, kad ćeš se konačno odlučiti?“ Tada sam odjednom shvatio da ima Boga, da je Bog preko Majke Elvire došao pronaći izgubljenu ovcu i odvesti je u Zajednicu, prije dvadeset i pet godina. Nije bilo lako, ali danas svaki put kada zagrlim svoju fantastičnu ženu i svaki put kada pogledam bilo koje od moje divne djece koja mi trče u susret i viču „tata“, dođe mi na pamet Majka Elvira i zahvaljujem Bogu, zahvaljujem mu od srca.

Maurizio

30 Rujan 2013

Isuse, zahvaljujem ti jer si mi dok sam još bio na ulici progovorio preko jedne gospođe velika srca, koja mi je dala krunicu i dovela me u Zajednicu. Hvala jer sam se zaljubio u svoj život, u jednu ženu, Elviru, koja me povela pravim putem. Hvala, jer su me s dvadeset i šest godina krstili i primio sam sve sakramente. Hvala, jer sam nekoliko sati prije krštenja pr vi put razgovarao s Majkom Elvirom i rekao joj sve o sebi, o svojim velikim patnjama. Nisu to bile toliko stvari vezane za drogu, koliko tuga iz djetinjstva, iz mladosti, ljutnja koju sam nosio u sebi. Nakon što sam sve ispričao Majci Elviri, ona mi je rekla: „Noćas Glauco moli za mene, jer ćeš ti noćas biti čišći od , tvoj će život započeti ispočetka.“ Isuse, hvala ti jer je život lijep ako ga darujemo. Hvala jer me je to netko naučio.

Glauco

06-2-FDV ven v8_Cronaca di famiglia 2013.09.23 16:31 Page 35

Marijo, Majko Cenacola, primi u ovoj noći bdijenja našu zahvalu za svu ljubav koju nam je tvoje majčinsko srce darovalo u ovih trideset godina. Hvala za providnost tvoje zaštite, tvoje zagovore, tvoju tihu i poniznu prisutnost, tako snažnu, nježnu i opipljivu. Tamo gdje smo pogriješili, gdje su isplivala naša siromaštva, gdje su naša krhka srca možda i nehotice povrijedila nekoga, molimo te, Marijo, ponovno donesi oprost i mir. Ti koja si molila s apostolima i doživjela iskustvo Pedesetnice, ti koja si ponovno dala život i polet apostolima učinivši ih novim ljudima, slobodnim i hrabrim u

svjedočenju radosti vjere, posreduj snagu Duha kako bi se čudo Pedesetnice obnovilo u nama, strah postao hrabrost, sumnja sigurnost, tuga radost, a laž se preobrazila u istinu.

Neka tama postane svjetlo. Marijo, Majko Cenacola, tebi se povjeravamo, tebi posvećujemo našu prošlost, ovih trideset godina postojanja; povjeravamo i posvećujemo našu sadašnjost, našu budućnost.Idi s nama, prethodi nam, vodi nas na našem putu, tamo gdje nas tvoj Sin želi odvesti.

Marijo moli za nas, moli s nama i moli u nama, sada i zauvijek.

Amen

Uskrsnuće 31

06-3-FDV sabato 2013 v8_Cronaca di famiglia 2013.09.24 09:40 Page 36

SUBOTA «beata colei che ha creduto»

dobro treba čini ti bez odlaganja

a ko

ne molimo iskreno Djevicu Mariju, ako od Nje ne tražimo snagu da ustrajemo, u riziku smo da proklizimo u zamku zla. Ne napastuje te u stvarima u kojima lako opažaš kušnju, nego u onim malima. Reći „Evo me!“ znači spremno reći „Da“.

Evanđelje kaže da je Marija krenula brzo, bez odgađanja: dobro treba činiti kako treba, bez odlaganja.

Koliko puta smo nemarni prema posjeti u koju trebamo otići, prema pomoći koju možemo pružiti, prema činu pomirenja ili prema ustrajnosti u čistoći. To „odmah“ može nam biti lekcija da kažemo: „Isuse, Ti nas voliš, voliš nas sada. Pomogni mi da mi se srčanost ne ugasi zbog lijenosti, zbog nevoljkosti, zbog egoizma, da se ne zatvorim već da budem velikodušan, odmah i sada”.

Otac Francesco Peyron

2013 36 Settembre 32 Rujan 2013

se qui si sperimenta un cammino di benessere, se le persone sono positive e diventano portatori di gioia, io dico questa gioia portatela nel mondo perché il mondo si salva solo se ognuno di noi aggiunge un po di gioia alla comunità di tutti, altrimenti siamo senza speranza.

Grazie e buona festa.

Sindaco di Saluzzo

«blessed

a

06-3-FDV sabato 2013 v8_Cronaca di famiglia 2013.09.24 09:41 Page 37

are you who believed»

«heureuse celle qui a cru»

«feliz de ti por haber creído»

Prva stvar koja mi dođe kada pomislim na dar života u Africi je zahvaliti Mariji. Ona je imala vjeru u Boga, ali i u nas. Kada smo bili u Africi, mnogi su od nas odmah očekivali dolazak djece ili su mislili da unaprijed znaju kako će izgledati ova misija. Jednog su nas dana došle posjetiti dvije časne sestre. Jedna od njih se približila i rekla nam: „Nemojte misliti da ovdje ne radite ništa, vi ste već po sebi znak za sve osobe koje su ovdje, koje vas gledaju kako molite i radite“.

To me jako umirilo. Malo po malo, naši su se susjedi približili i počeli nam biti prijatelji. Nije bitno gdje smo, jesmo li ovdje ili u Africi: bitno je da međusobno živimo u pravom prijateljstvu i da prenosimo Boga svojim životom. časna sestra Lucia

«Život je putovanje odavde do vječnosti, a poći na put znači odlučiti se

za dobro, biti konkretan i hrabar.

bog nam kaŽe: „hrabro, to sam ja, ne bojte se» otac Francesco peyron

­

«blessed

06-3-FDV sabato 2013 v8_Cronaca di famiglia 2013.09.24 09:41 Page 38

«bem-aventurada aquela que acreditou»

Mi, pr ijatelji Zajednice iz Ar gentine , osobe smo koje nastoje živjeti svoju vjer u što autentičnije , a to činimo pomažući Isusu. Kada smo upoznali Zajednicu, osjetili smo da se ovdje r adi o nečem posebnom. Sve ono što smo učili o kršćanskom životu preko kontakata sa Zajednicom kao da se materijaliziralo, oživjelo, dobilo for mu. To je pr ava milost od Boga, uskrisivši naše živote sa Zajednicom, u koju smo se zaljubili.

Pomaganje mladima postalo je naš život i dio života naših obitelji. Jako je lijepo da smo preko Zajednice u Ar gentini prevladali socijalne razlike i udaljenosti te uspostavili istinska prijateljstva. A to pr ijateljstvo svaki put dalje r aste kada se ujedinimo da bismo učinili nešto lijepo za Zajednicu. Katkad je to i zahtjevno, ali uvijek puno radosti.

Rafael

34 Rujan 2013

«selig ist die, die geglaubt hat»

Draga Elvira, i mi ti želimo reći veliko hvala jer si nam prije dvadeset godina poslala pr ve momke u Sjedinjene Države.

Sada je obitelj narasla, međutim, na početku je išlo teško. Albino mi je jednom rekao da misli kako Amerikanci ne mogu napraviti ovaj put u Zajednici, jer je pretežak i da će se momci brzo vratiti u Italiju. Ali ti si Majko Elviro došla i rekla im: „Ako bude samo jedan mladi Amerikanac u ovoj Zajednici, vi morate ostati!“ Pogledajte sada! Doista, „Blažena ti što povjerova“. Majko Elviro, hvala ti jer si povjerovala poput Marije . Sada smo jedna velika obitelj!

Mons. Robert Baker Biskup iz Birminghama – Alabama (USA)

«blago ono

06-3-FDV sabato 2013 v8_Cronaca di famiglia 2013.09.24 09:42 Page 39

«blago onoj koja povjerova»

«błogosławiona, która uwierzyła»

Marija je žena koja trči „Blažena ti što povjerova“.

To je blaženstvo koje se odnosi na mladu šesnaestogodišnju djevojku, Mariju iz Nazareta. Bog je pokucao na vrata njezina života, a ona mu je rekla „da“. Srce jedne mlade djevojke promijenilo je tijek povijesti. Ovo blaženstvo vrijedi za Mariju, ali i za sve nas. Danas možemo reći Majci Elviri: „Blažena ti što povjerova!“ Povjerovala je vatri koju je Bog zapalio u njezinoj nutrini, a koju su pokušali ugasiti govoreći joj da nije dovoljno stručna. Ljudski gledano to je bila istina, ali vatra se nije gasila jer je dolazila od Boga. Ono

«blahoslavená je tá, ktorá uverila»

što dolazi od Boga je poput vatre koju je Mojsije vidio: grm koji gori, ali ne izgara, ne možeš ga ugasiti! Blažena ti, Elviro, i blaženi mi kad vjerujemo, jer život postaje bogatiji. Mi smo bogatiji jer je jedna žena povjerovala u Boga i prihvatila nas. Ali i ona je bogatija.

Pogledajte koliko nas je! Vjerovati u Boga ne čini sretne druge, nego nas same, jer vidimo da smo dio nečeg lijepog. „Blažen“ znači živjeti puninu života prepuštajući se Bogu svim srcem. Tvoj život postaje dar za druge, ali i drugi postaju dar za tebe. Neka nam Gospodin doista danas učini dar da zaplešemo od radosti jer nam je Božji život došao u susret.

Marija je krenula trkom, a taj njezin put obuhvaća cijelo čovječanstvo, jučer, danas i uvijek. Ona je žena koja trči, i kada vidi da postoje u povijesti veliki problemi, trči uvijek iznova, nastavlja trčati kako bi nam donijela Isusa, da se čovječanstvo može iznova radovati zbog posjete Spasitelja. Elvira, blažena ti što povjerova. Zbog toga smo danas jako sretni, jer smo dio tvoje obitelji. Blaženi mi jer smo onoga dana rekli: „Pouzdajem se“, jer je započeo put poput onog Marijinog, nositi Boga, darovati Boga. To je najljepši doprinos Zajednice Cenacolo: istina je da ona pomaže ljudima u problemima, ali ima nešto više – u njoj možemo uistinu susresti Boga.

Otac Stefano

Pr vi put kad sam susreo Majku Elviru, okrenula se nama roditeljima i rekla nam da su nas „zeznuli“ naši strahovi. Od tada sam počeo moliti da se više ne bojim, a činim to još i sada, jer se strahovi uvijek iznova javljaju a mogu ih pobijediti samo molitvom. Druga stvar koju sam naučio od Majke Elvire je esencijalnost: znati kamo trebam ići i što raditi, ne gubeći se u beskorisnim usputnostima.

Svega nekoliko dana nakon što je moj sin Alessandro ušao u Zajednicu napisao sam jako dugo pismo Majci Elviri, pismo koje je bilo puno paranoja.

Ona mi je poslala vrlo kratak odgovor : „Alessandro se nije dobro osjećao kod kuće“. Odjednom mi je sve bilo jasno! Puno puta se gubimo u svojim kompliciranim razmišljanjima koja ne služe apsolutno ničemu. Često se sjetim tih riječi i osjećam ih sve više mojima. tata Ubaldo

madre elvira 35 39 Uskrsnuće Risurrezione

06-3-FDV sabato 2013 v8_Cronaca di famiglia 2013.09.24 09:42 Page 40

“V jerujem

u žiV

V jeroVanje , ali ne riječiMa nego VjeroM Prije dolaska na pozornicu obično se okupimo na molitvu. Večeras ćemo molitvu koju najčešće izmolimo iza pozornice izmoliti ovdje s vama: zajedno ćemo izmoliti „Vjerovanje“. To je molitva za koju smo prije nekoliko godina, kada je rođen mjuzikl, zamolili Majku Elviru da je snimi u našem studiju u Međugorju. Elvira je bila ispred mikrofona, a ja sam joj rekao: „Elvira, ovdje bi se trebala nasmiješiti, ovdje bi trebala...“Ona me prekinula i rekla: „Dobro, upali mikrofon“. Počelo je snimanje. Elvira nije recitiral a, nije glumila, nego je molila tako jako, tako stvarno, sa srcem... Bili smo u studiju, prilično neuglednom, ona je bila ispred mikrofona, a ne u kapeli… Ali ona je bila u Božjoj blizini, i molila je, a ne recitirala. Ja sam počeo plakati, potom onaj do mene. Na kraju smo je morali zamoliti da sve ponovo snimi, jer smo pokvarili snimku našim plačem!

Marco

36

Rujan 2013

06-3-FDV sabato 2013 v8_Cronaca di famiglia 2013.09.24 09:43 Page 41

u žiVot Vječni...”

madre elvira 41 Risurrezione Uskrsnuće 37

06-4-FDV dome 2013 v8_Cronaca di famiglia 2013.09.23 17:32 Page 42

NEDJELJA «beata colei che ha creduto»

bi ti

Z

Zaljubljeni

ajednica Cenacolo crpi snagu i nadahnuće od Cenacola, simboličnog mjesta u kome se boravi s Isusom, prisustvuje daru njegova Tijela i njegove Krvi, dobiva se dar njegova Duha. U temelju svega leži vjera u Isusa, u njegovo suosjećanje i bliskost: “Blažena ti što povjerova“.

Upravo prije trideset godina Majka Elvira je povjerovala, a s njom i mnoge žene, mnogi muškarci, koji su povjerovali u Gospodina Isusa. „Imajte vjere, ja sam pobijedio svijet, mogu uzdići onog koga je život izudarao, koga su povrijedili, mrtvima mogu vratiti život“. Zato želim da Majka Elvira i cijela Zajednica Cenacolo budu znak tog suosjećanja prema braći, da budu znak poslušnosti Gospodinu Isusu, da budu zaljubljeni i puni Njega i njegova Duha.

Mons. Giuseppe Guerrini, Biskup Saluzza

38 Rujan 2013

«blessed

a

06-4-FDV dome 2013 v8_Cronaca di famiglia 2013.09.23 17:33 Page 43

are you who believed»

«heureuse celle qui a cru»

Ući U čovjekove rane Prije dva tjedna bio sam s Papom Franjom i s njim koncelebrirao misu na blagdan svetog Tome. U propovijedi je govorio o vjeri sv. Tome, naglašavajući da i mi moramo imati istu takvu vjeru.

Kada je Isus uskrsnuo, Toma je rekao: „Ne vjerujem dok ne stavim svoje prste u njegove ruke i ne stavim svoje ruke u njegov bok“. Onda je Isus rekao: „Stavi prst u moje ruke i bok“. Tu Toma ispovijeda svoju veliku vjeru: „Moj Gospodin i moj Bog!“ To je prva ispovijest vjere nakon Uskrsnuća, prvo klanjanje.

Papa Franjo je rekao: “Mi nemamo vjere. Svi mi moramo dodirnuti, staviti prst u Isusove ruke i bok“. Nije

«feliz de ti por haber creído»

dovoljno imati samo teoretsku vjeru; nije dosta vjerovati u post ili u čovjekoljublje – to je sve dobro, ali nedovoljno. Treba ući u čovjekove rane.

Papa je rekao: „Kako se može ući u današnje čovjekove rane? Izaći direktno na ulicu i dodirnuti čovjekove probleme je neophodno za vjeru i za spasenje“. Kao što je to učinila Majka Elvira, to je prava vjera: ako se ne dodiruju problemi, ne živi se vjera. Ući u čovjekove rane je prva poruka Pape.

Ovo je jaka poruka u tom smjeru. Zahvaljujem ovoj Zajednici jer goji veliku senzibilnost prema ovom putu vjere.

Mons. Robert Baker Biskup Birminghama – Alabama (SAD)

«Ima puno ljudI kojI dobro uočavaju, znaju napravItI točne I precIzne dIjagnoze. alI potom ne poduzImaju nIšta jer nIsu osjetIlI suosjećanje. a upravo se rIječ 'suosjećanje' u evanđelju često spomInje uz Isusa» mons. giuseppe guerrini – biskup saluzza

­

«blessed

06-4-FDV dome 2013 v8_Cronaca di famiglia 2013.09.23 17:33 Page 44

«bem-aventurada aquela que acreditou»

«selig ist die, die geglaubt hat»

nove obitelji

Papa je istaknuo u „Lumen Fidei“ koliko je važna obitelj.

Prenesimo i u naše domove iskustvo obitelji o kojem se uči u Cenacolu: b i t i s t r p l j i v, n e zatvarati se u osobne patnje isključujući druge, ne misliti da ste problematična obitelj samo zato jer se pojavljuju netrpeljivosti, govoriti o dragim preminulim osobama i ohrabrivati druge da govore, ne skrivati suze ili patnju, poticati izražavanje osjećaja, pokazati se poraženim pred djecom, ne udaljavati se od drugih članova obitelji, moliti zajedno, prije donošenja važnih odluka pričekati da se bol smanji, ne bojati se tražiti pomoć izvana ako sami ne možete riješiti probleme. To ponesite u vaše d o m o v e !

Bog vas blagoslovio.

Mons. Robert Baker Biskup Birminghama – Alabama (SAD)

40 Rujan 2013

«blago ono

06-4-FDV dome 2013 v8_Cronaca di famiglia 2013.09.23 17:34 Page 45

«blago onoj koja povjerova»

«błogosławiona, która uwierzyła»

S UoSjećanje čini razlikU Evanđelje nas upozorava: ako voliš Boga, moraš se truditi da voliš svog bližnjeg Božjim srcem. To je smisao prispodobe o dobrom Samaritancu. Sva trojica protagonista vide, uvijek se ponavlja glagol 'vidjeti', sva trojica su vidjela točno o čemu se radi. Ali nije dovoljno vidjeti. A Samaritanac, koji s gledišta porijekla nije bio 'ispravan' imao je suosjećanja, bio je duboko dirnut, do srži. Razlika je u tome što osjeća da je to i 'njegova' situacija, osjeća se uključen, da mora reagirati. Ono što odmah slijedi: postaje blizak, postaje bližnji. Svećenik i levit ne čine taj korak, ne osjećaju da ih se to tiče, niti da ih uznemiruje. Ne mislim da su bili nekakva čudovišta, jednostavno su se bojali, najjednostavnije im je bilo što prije domoći se grada. Možda nisu

«blahoslavená je tá, ktorá uverila»

znali od kuda i kako pomoći. Ima mnogo ljudi koji dobro uočavaju, znaju napraviti točne i precizne dijagnoze. Ali potom ne poduzimaju ništa jer nisu osjetili suosjećanje. A upravo se riječ 'suosjećanje' u Evanđelju često spominje uz Isusa. Kao na primjer u epizodi o udovičinom sinu iz Naina, o gubavcima, o slijepcima koji ustrajno mole, gdje se kaže: „Isus, potaknut suosjećanjem“. U susretu s mnoštvom naroda „žao mu je naroda jer nema što jesti“. Ili „sažali se jer su bili kao ovce bez pastira“. U tome je razlika, ostalo samo slijedi iz toga. Biti blizu, vidati rane, preuzeti odgovornost. Postoji aspekt društvene solidarnosti, građanske dužnosti, ali prije svega je Gospodin Isus, njegov primjer, dar njegova Duha ljubavi. Doista treba vjerovati. „Blažena ti što povjerova“.

Mons. Giuseppe Guerrini, Biskup Saluzza

Primijetio sam za vrijeme mjuzikla da je jedno dijete bilo prestrašeno i nije željelo sudjelovati. Tata je bio s njim, ali u jednom trenutku je otišao. Dijete je počelo plakati. Rekao sam mu: „Sruši taj zid!“ Uzelo me za ruku, jako je stisnulo. Bio sam dirnut i rekao sam mu: „Uspjet ćeš“. Napravilo je probu: za mene, ono je osvojio prvu nagradu. Lijepo je vidjeti kako nas Zajednica uči da pobjeđujemo strahove i da se povjeravamo u Božju ljubav, a djeca su u tome doista učitelji: oni nam vjeruju kada vide ljubav i imaju povjerenje, ispruže ruku i jako je stisnu, poput tog dječaka. Sjetio sam se kad sam i ja kao mali tako radio s mamom. Međutim, kad odrastemo, želimo sve učiniti sami.

Djeca nas uče da budemo ponizni, sposobni tražiti pomoć kada treba, kada se osjećamo sami i napušteni, da imamo hrabrosti snažno stisnuti Božju ruku! don Massimo

madre elvira 41 45 Uskrsnuće Risurrezione

06-4-FDV dome 2013 v8_Cronaca di famiglia 2013.09.23 17:34 Page 46

“ da”

otvorenog srca

Mi smo Maurizio i Paola i presretni smo što vam možemo govoriti o čudima koje je Bog učinio u našem životu. Bog se manifestirao u mome životu preko Majke Elvire. U to vrijeme, prije 27 godina, napisala mi je jedno pismo u zatvor ; nisam je poznavao, ali su moji roditelji bili u kontaktu sa njom. U tom mi je pismu rekla istinu u lice, bez rukavica. Nakon godine dana u zatvoru shvatio sam da me ona doista voli govoreći mi istinu na taj način. Kada sam izašao iz zatvora i bio u kućnom pritvoru došla me posjetiti. Rekao sam joj: „Ali sestro, vi mi govorite o vjeri, a ja nemam vjere!“ Ona mi je odgovorila: „Ne brini se, ja ju imam, imaju povjerenja u nas!“ Ja sam jako ponosan izjavio: „Ali ja ne vjerujem ni u Boga, a kamoli jednoj časnoj sestri!“ Ona je odvratila: „Bog vjeruje u tebe!“ To je bio početak promjene. Ušao sam u Zajednicu, napravio put, a onda mi je Bog dao najljepši dar u mome životu, Paolu, moju ženu. Vjenčali smo se, sretni, željni puno djece. No, nakon tri godine braka otkrili smo da ih ne možemo imati. Naime Paola bi ostajala trudna, a onda bi u trećem ili četvr tom mjesecu trudnoće izgubila dijete. Tako ih je troje otišlo u nebo. Liječnici su nam tada rekli da trebamo biti oprezni jer je Paolino zdravlje bilo u pitanju. Tada smo bili u Brazilu kao misionari i željeli smo zahvaliti Bogu, kroz jednogodišnje volontiranje s djecom sa ulice, na svim dobivenim darovima. To je bio trenutak krize. Rekli smo si: „Majko moja, mi ovdje

42 Rujan 2013

imamo djecu koju više ne žele njihovi roditelji, a mi ne možemo imati djecu! Zar Bog ne može učiniti neko čudo?“ Odlučili smo intenzivirati molitvu i pitati Boga što želi od nas. Bilo je jako lijepo jer smo kroz molitvu i zajedničke razgovore shvatili da je Bog želio da budemo tamo u Brazilu: nismo još bili spremni imati naše dijete, a Bog nas je međutim pripremao. Zbog toga smo i rekli svoje „da“ Bogu i toj djeci smatrajući ih svojom. To „da“ puno je nedosljednosti, slabosti i krhkosti, ali nastojimo ga obnoviti svaki dan u ovih sedamnaest godina. Paola je donijela odluku da neće uzimati nikakve lijekove, osim euharistije svakoga dana na svetoj misi. I nakon devet mjeseci našeg „da“ rođen je najprije Francesco, zatim Stefano, Tommaso, Filipo, Lorenzo i onda Ivan Pavao. Mogli smo samo zahvaljivati! Vjera raste i jača preko djela ljubavi i stoga sa svim našim ograničenjima, potrudili smo se posvetiti naš život djeci iz Brazila, kojih je danas, u misiji gdje živimo, osamdeset. Donijeli smo ovu odluku jer smo shvatili da je služenje najkraći put do Isusa. Onda se dogodilo još jedno čudo: prije šest godina smo prihvatili šestero braće u našoj misiji: najmanji je bio Samuele, imao je dvije godine, a najveći je bio Daniele, koji je imao deset. Kada su mali, idu na posvajanje dosta brzo, samo nije bilo niti jedne tako „lude“ obitelji da posvoji svih šestero. Stoga nam je sudac rekao da ih pripremimo jer neće moći svih šestero biti posvojeni u istoj

06-4-FDV dome 2013 v8_Cronaca di famiglia 2013.09.23 17:35 Page 47

obitelji. Kada smo im to rekli počeli su plakati i preklinjati nas da ih ne razdvajamo. Moja žena i ja smo tražili znak od Boga što da radimo, a da međusobno to nismo znali. Ja Paoli nisam bio rekao za to, a ni ona meni sa svoje strane. Ja sam Isusu izrazio svoju spremnost na klanjanju i rekao mu: “Ako ti to želiš, ja sam spreman, ali Majka Elvira mora potvrditi taj korak i moraš ti to reći Paoli“. Napisali smo mail u Italiju kako bi se pronašla obitelj koja je spremna posvojiti tu djecu. Te godine na Uskrsnom bdijenju Pateru Stefanu je sinulo, popričao je s Majkom Elvirom, a onda su nam odgovorili napisavši: „Molili smo i tražili, ali nismo našli nijednu prikladnu obitelj. Ali zašto ne biste vi mogli biti roditelji toj djeci?“ Dirnut, potrčao sam Paoli i pročitao joj mail. „Paola, Majka Elvira nam preporučuje da ih mi usvojimo!“ Paola mi je sa suzama u očima rekla: „Znaš da sam upravo to pitala Boga?“ I tako nas je Bog pripremio i daje nam snage i danas da odgajamo ovu fantastičnu djecu. Ali čuda nisu završila!

Tih je godina Paola učinila pretrage koje su pokazale da su neka antitijela uzrokovala smr t ženske djece u njezinoj utrobi. S dvanaestero muške djece, prije pet godina smo došli ovdje, na Slavlje, a zatim smo otišli u Rim zahvaliti na grobu, Ivanu Pavlu II. Paola i ja smo rekli djeci da je bio poseban Papa i da ga mogu pitati bilo što. Kada smo izašli iz Vatikana pitao sam ih: „Što se pitali?“, a svi su u glas rekli: „Jednu sestricu!“ Devet mjeseci poslije, 2. travnja, na dan kada je Ivan Pavao II. otišao u nebo, rodila se Maria Chiara Luce! Konačno se prije tri mjeseca rodio Federico, s Downovim sindromom.

On je najljepši dar koji nam je Bog mogao dati da dovrši djelo. Interesirajući se o djeci sa Downovim sindromom, otkrili smo da su ona jako bezazlena, bez ikakve zlonamjernosti kada govore, slušaju, grle. Federico je došao kako bi pročistio našu ljubav. Završit ću ovim: s Bogom se doista može izgraditi sretan brak!

Maurizio

Kad se rodio Federico nismo znali da je tako poseban. Doktori su okolišali: „Gospođo, koliko imate godina? Jer vaš sin možda ima neke elemente koji se čine kao...“ Rekla sam: „Ima Downov sindrom? Odlično! Koga je to briga!

To je naš sin, mi ga volimo! Zaljubili smo se u njega čim smo ga ugledali. Recite mi samo što trebamo učiniti za njega. Važno je da živi, mi smo ovako sretni!“ Odmah smo osjetili da je jedinstven, poseban dar, jer nam je dao puno nježnosti, već od pr vog trenutka, a poslije ćemo puno toga naučiti od njega. Prije svega je došao donijeti jednostavnost u našu obitelj, od samog početka. Prije negoli smo se vratili iz rodilišta, maknuli smo kauč iz kuće jer skuplja prašinu, a to nije dobro za njegovo zdravlje. Malo po malo sveli smo sve na najosnovnije .

Puno mu zahvaljujemo jer je to nešto s čime smo se borili, ali nismo uspijevali biti dosljedni. „Blažena ti što povjerova“. Osjećam taj slogan kao svoj jer me to zadržalo u Zajednici. Danas otkrivam nešto više , a to su djeca, misija, obitelj, ali i nešto više u samoj mojoj nutrini. To su svakodnevne bitke koje vrijedi nadvladati jer nakon toga dolazi nešto više , one su kao svakodnevne velike puzzle , i ako si naučio slagati, nastane jedna lijepa slika! Zahvaljujem Bogu i Gospi jer od kada sam je osjetila majkom, daje mi puno snage . Mnogi nas pitaju kako uspijevamo sa svom tom djecom: ne bi išlo da ih svakoga dana ne povjerimo Bogu. Ljudski gledano, mi to ne bismo mogli: imamo naša ograničenja, propuste i slabosti, ali povjeravajući ih Bogu sigurni smo da će On sve staviti na mjesto. Mi samo kažemo „da“, a Bog od toga „da“ čini velike stvari. Molim Boga da mi oprosti jer puno puta kažem to „da“ stisnutih zubi, ali mu danas želim reći „da“ otvorenog srca, radosno. S „da“ rođenim iz srca rađa se vjera i sve ono što nam treba da možemo izvršiti to „da“ .

Paola

madre elvira 43 47 Uskrsnuće Risurrezione

09-papa­v8_La­Voce­del­Papa­­2013.09.23­­17:43­­Page­48

Glas

PaPe “idite i sluŽite bez straha” Tri riječi: „Idite i služite bez straha“. Idite, bez straha, služiti. Prateći ove tri riječi iskusit ćete da onaj koji evangelizira biva evangeliziran, onaj koji prenosi radost vjere, sam biva radosniji. Dragi mladi, vraćajući se vašim kućama nemajte straha biti velikodušni prema Kristu, svjedočiti njegovo Evanđelje. Kada Bog šalje proroka Jeremiju, daje mu moć da „istrebljuje i ruši, da zatire i ništi, da gradi i sadi“ (Jer 1,10). I za vas vrijedi isto.

Nositi Evanđelje znači nositi Božju snagu da bi se iskorijenilo i razorilo zlo i nasilje; da bi se uništile i oborile granice egoizma, netolerancije i mržnje; da bi se sagradio jedan novi svijet. Dragi mladi: Isus Krist računa na vas! Crkva računa na vas! Papa računa na vas! Marija, Isusova Majka i Majka naša, neka vas uvijek prati svojom nježnošću: “Idite i učinite učenicima sve narode“.

Papa Franjo Sveta Misa povodom XXVIII. Svjetskog dana mladih Copacabana – Brazil, 28. srpnja 2013.

44

09-papa­v8_La­Voce­del­Papa­­2013.09.23­­17:44­­Page­49

«Dragi ragi mlaDi mlaDi,, osjetite osjetite Da Da je je cijela cijela c crkva rkva ss vama vama,, kao kao ii zajeDnica zajeDnica s vetih vetih na na «D . k aDa se zajeDno suočimo s izazovima , taDa smo jaki , otkrivamo ovom susretu ovom susretu. kaDa se zajeDno suočimo s izazovima, taDa smo jaki otkrivamo sus nije nije pozvao pozvao apostole postole Da Da sreDstva za za koja koja nismo nismo ni ni znali znali Da Da posjeDujemo posjeDujemo.. isus sreDstva , već ih je pozvao Da formiraju jeDnu grupu , zajeDnicu » žive izolirano žive izolirano, već ih je pozvao Da formiraju jeDnu grupu, zajeDnicu»

C r k va ,

m l a da i l i j e Pa

Naš­san­da­sudjelujemo­na­SDM-u­rođen­je upravo­ kada­ je­ Papa­ Benedikt­ XVI.,­ danas emeritus,­ proglasio­ da­ će­ se­ isti­ održati­ u Brazilu.­Mnogi­mladi­u­našim­misijama­u­Latinskoj­Americi­pitali­su­se­hoćemo­li­sudjelovati­te­su­pomalo­počeli­za­to­i­moliti.­Želja je­ postajala­ sve­ jačom.­ I­ još­ jedanput­ Providnost­se­pokazala­obilnom!­Formirali­smo jednu­ lijepu­ grupu­ adolescenata,­ teta­ i stričeka­misionara­te­mladih­iz­nekoliko­kuća u­Brazilu.­Krenuli­smo­autobusom­zajedno­s ostalim­ mladima­ iz­ okolnih­ župa.­ Velika većina­adolescenata­nije­nikada­putovala­daleko,­a­odredište­je­bilo­zaista­fascinantno: Rio­de­Janeiro!­A­motiv­putovanja­još­fascinantniji:­susresti­Papu­i­zajedno­s­njime­susresti­Isusa!­Prvi­susret­bio­je­s­beskrajnom masom­mladih­pridošlih­sa­svih­strana­svijeta da­ bi­ iskazali,­ podijelili­ i­ obogatili­ vlastitu vjeru.­Gledajući­uokolo­osjetili­smo­se­dijelom­Crkve,­žive,­velike,­mlade­i­lijepe,­raznolike.­ Naša­ su­ se­ srca­ zažarila­ posebnom radošću.­Subota­je­bila­prava­i­istinska­odiseja:­duga­iščekivanja­i­kilometarski­redovi da­ bi­ se­ preuzela­ propusnica,­ da­ bi­ se pojelo,­da­bi­se­otišlo­na­zahod…­Da­ne­spominjemo­kako­je­ružno­vrijeme­prijetilo­da još­više­zakomplicira­situaciju!­Iskoristili­smo duga­ čekanja­ da­ bismo­ prenijeli­ radost­ i osmijehe­ljudima,­kako­nas­i­uči­Majka­Elvira: svaki­trenutak­je­trenutak­za­osmijeh!­Bilo­je predivno­ vidjeti­ kako­ se­ naši­ adolescenti

z­ abavljaju­oblikujući­dug­prolaz­mašući­velikim­obojenim­'rukama'­u­znak­­dobrodošlice svim­ hodočasnicima­ koji­ su­ dolazili.­ Započevši­ dakle­ naše­ hodočašće­ pješice prema­„Praia­de­Copacabani“,­uspjeli­smo se­ugurati­na­plažu­tek­u­tri­ujutro.­Smjestili smo­se­kako­smo­znali­i­umjeli,­a­onda­smo redom­svi­pozaspali.­Koja­radost­je­bila­probuditi­se­s­osmijehom­i­suncem­koje­izlazi, kako­na­nebu,­tako­i­u­srcu­svakoga­od­nas!

Hodočasnici­iz­cijeloga­svijeta­su­razmjenjivali­pokoju­riječ­te­poneku­prijateljsku­gestu, osmijeh­ili­pak­suvenir­iz­svojega­zavičaja.­Svi su­željeli­imati­naše­velike­obojene­ruke!­A onda,­ dugo­ iščekivani­ trenutak:­ došao­ je Papa­ Franjo,­ upućujući­ blagoslov­ svima­ i, kao­ pravi­ dobar­ Argentinac,­ pijući­ „mate“ koji­su­mu­mladi­nudili.­­­Uspjeli­smo­ga­dobro vidjeti,­tko­popevši­se­na­velike­nanose­pijeska,­a­tko­penjući­se­na­­konstrukcije:­bile­su to­ nezaboravne­ emocije!­ Čak­ je­ i­ naš Ughino,­ prelazeći­ iz­ svojih­ kolica­ u­ ruke stričeka­Cristiana,­povikao­sav­sretan:­“Eu­vi o­Papa!“­(Vidio­sam­Papu!“).­Završna­misa bila­je­puna­jakih­emocija.­Papa­Franjo­nas je­ohrabrio­da­se­ne­bojimo­biti­­velikodušni s­ ­Kristom­ te­ da­ naviještamo­ njegovo Evanđelje,­jer­vjera­je­plamen­koji­raste­ako je­dijeljen.­Svi­smo­se­vratili­kući­presretni­i ispunjeni.­Jedno­veliko­hvala­Bogu­i­Providnosti­ na­ tom­ prekrasnom­ iskustvu­ Crkve.

Hvala,­hvala,­hvala­Papa­Franjo!

45

09-papa­v8_La­Voce­del­Papa­­2013.09.23­­17:45­­Page­50

Jako­mi­je­drago­što­sam­imao­priliku sudjelovati­ na­ SDM-u.­ Vidjeti­ Papu Franju,­vidjeti­njegovu­veliku­poniznost, jednostavnost­i­ljudskost,­pomoglo­mi­je da­shvatim­koliko­je­važna­za­današnji svijet­Kristova­­poruka.­Ja­također­želim biti­živi­­svjedok­Božje­ljubavi.­ Eberson

Ostao­sam­iznenađen­vidjeti­tolike osobe­ ujedinjene­ zbog­ jednog jedinog­ motiva.­ Ispunilo­ me­ radošću­vidjeti­Papu­koji­je­svojom jednostavnošću­ potakao­ svakoga­od­nas­da­izaberemo­Boga­u snazi­i­vjeri,­da­bismo­mogli­biti svjetlo­i­nada­za­one­koji­su­najviše u­potrebi.­Hvala­za­taj­veliki­dar!­ Cristian

Rujan 2013

Da­bismo­preuzeli­lunch-pakete,­trebali­smo­otići­na­vrlo daleko­mjesto.­Jedan­nam­je­gospodin­predložio­da­odemo­ autobusom.­ Za­ nas­ je­ to­ bilo­ preskupo­ te­ smo­ bili neodlučni­što­učiniti.­Vidjevši­našu­neodlučnost­hodočasnici­koji­su­putovali­s­nama­odlučili­su­platiti­nam­kartu: Providnost­me­iznenadila­svojom­konkretnošću­i­ojačala moju­vjeru.­Kada­smo­vidjeli­Papu,­nisam­mogla­vjerovati,­uvijek­sam­ga­željela­vidjeti!­Jako­sam­sretna­što­sam sudjelovala­na­­­SDM-u,­jer­mi­je­Papa­Franjo­ulio­veliki­mir!

Thawana

09-papa­v8_La­Voce­del­Papa­­2013.09.23­­17:45­­Page­51

Bilo­je­to­lijepo­iskustvo­vjere.­Bilo­je­pomalo teško­živjeti­nekoliko­dana­s­ljudima­koje­nisam­poznavao,­no­shvatio­sam­da­nije­važno­gdje­smo­i­s­kim­smo,­jer­je­Isus­uvijek među­nama.­Isus­nam­je­darovao­predivnog Papu­koji­je­promijenio­srca­mnogih­mladih ovih­dana.­Nadam­se­da­će­svi­oni­koji­su sudjelovali­na­SDM-u­ponijeti­to­bogatstvo u­ srcu­ da­ bi­ mogli­ svjedočiti­ da­ je­ ljubav Božja­ona­prava­ljubav­za­cijeli­svijet.­ Cleyton

Jako­me­se­dojmilo­gostoprimstvo­koje­nas je­dočekalo­u­Riu­de­Janeiru,­dar­Providnosti­ konkretiziran­ kroz­ trud­ župe­ koja nas­ je­ prihvatila­ i­ u­ radu­ mnogih­ dobrovoljaca­koji­su­doprinijeli­uspješnom­odvijanju­ ovog­ događaja.­ Prelijepo­ je­ bilo živjeti­vjeru­zajedno­s­mladima­iz­cijeloga svijeta­u­atmosferi­slavlja,­čekajući­dolazak Pape­Franje­od­ranog­jutra,­snažno­sam­si posvijestio­da­sam­dijete­Božje. riccardo

­

Dragi mladiću, draga djevojko: uključi Krista u svoj život. Ovih dana, on te iščekuje: osluškuj ga pažljivo i njegova će prisutnost unijeti entuzijazam u tvoje srce. Uključi Krista: on te čeka u sakramentu oprosta, svojim milosrđem liječi rane grijeha. Nemoj se bojati pitati Boga za oprost zato jer se on u svojoj velikoj ljubavi nikada ne umara opraštajući nam, kao otac koji nas voli. Bog je čisto milosrđe! Uključi Krista: on te čeka i u Euharistiji, sakramentu svoje prisutnosti, svoje žrtve iz ljubavi, čeka te u mnogim mladima koji će te obogatiti svojim prijateljstvom, ohrabrit će te svojim svjedočanstvom vjere, naučit će te jeziku ljubavi, dobrote i služenja. I ti, dragi mladiću, draga djevojko, možeš biti radostan svjedok njegove ljubavi, hrabri svjedok Evanđelja da bi unio u ovaj naš svijet više svjetla. Dopusti da te on potraži, da te voli. On je prijatelj koji ne razočarava.

PaPa Franjo

47

09-papa­v8_La­Voce­del­Papa­­2013.09.23­­17:46­­Page­52

Bilo­je­lijepo­upoznati­mnogo­dobrih­ljudi.­Bilo­je­mladih­za koje­se­činilo­da­još­nisu­pronašli­istinsku­sreću,­no­bilo­je­mnogo­i­onih­koji­su,­a­to­se­jasno­vidjelo,­imali­srce­prepuno ­ljubavi.­Na­povratku­kući­približila­mi­se­jedna­djevojčica­pitajući­me­dekicu.­Ja­sam­joj­odgovorila­da­ne­dam.­Međutim,­odmah­nakon­toga­osjećala­sam­se­nekako­tužnom.­Sjetila­sam­se­vremena­kad­sam­ja­bila­na­ulici­i­prosila­i­kada bi­mi­ljudi­rekli­'ne'.­Na­kraju­sam­joj­dala­dekicu.­Bog­je­učinio­čuda­u­mome­životu­i­u­mojoj­obitelji.­U­Zajednici­sam otkrila­istinsku­sreću­i­osobe­koje­vole­i­prihvaćaju­život­svakoga­djeteta­koje­dođe­­raširenih­ruku­i­otvorenog­srca. roseli

Osjetio­sam­veliku­sreću­u­srcu­te­sam­poželio­zapjevati,­razgovarati­se­s­drugim­mladima,­podijeliti­s­njima­svoj­život.

Riječi­Pape­su­me­takle­pogotovo­kada­je­govorio­kako­je potrebno­dijeliti.­Križni­put­je­bio­dirljiv,­predivan,­s­malim igrokazom­na­svakoj­postaji­i­sa­svjedočanstvima­mnogih mladih.­Dirnulo­me­svjedočanstvo­jednog­mladića­u­invalidskim­kolicima­koji­je­ispričao­svoju­priču­kako­je­susreo Božju­ljubav­preko­nesreće­u­kojoj­je­ostao­paraliziran.­­Hvala Bogu­jer­me­poslao­u­Brazil,­gdje­mogu­postati­misionar.

Gerardo

Rujan 2013

09-papa­v8_La­Voce­del­Papa­­2013.09.23­­17:46­­Page­53

Kada­sam­stigao­u­Rio­de­Janeiro­odmah sam­opazio­entuzijazam­beskrajnog­mnoštva­mladih­koji­su­pjevali­i­plesali­po­ulicama, i­to­mi­je­odmah­prenijelo­veliku­sreću.­Osjetio­sam­se­dijelom­velike­obitelji­ujedinjene vjerom­u­Boga.­Prisutnost­Pape­Franje­je­bila zaista­dirljiva­i­za­mene­je­predstavljala­najvišu­ točku­ SDM-a.­ Moći­ ga­ vidjeti­ izbliza, slušati­ njegove­ riječi,­ osjetiti­ njegovu­ poniznost,­bilo­je­za­mene­velik­Božji­dar.­Želim­nositi­sa­sobom­njegovu­poruku­ljubavi,­vjere­i­nade.­Pitam­Gospodina­snagu­da uvijek­mogu­izabrati­dobro­u­svome­životu te­da­stavim­u­praksu­njegove­riječi,­da­bih mogao­ zajedno­ s­ mnogim­ mladima­ biti živa­stijena­u­budućnosti­Crkve.

Pedro

Moći­živjeti­i­iskusiti­radost­mnogih­mladih­pristiglih­da­bi­vidjeli­Papu­dalo­je­da osjetim­da­je­vjera,­koju­danas­imam­i­koja me­zove­da­budem­svjedok­ljubavi­Božje, živa.­Zahvaljujem­Bogu­i­Zajednici­što­mi je­dala­mogućnost­da­živim­ovo­iskustvo bratstva­i­ljubavi­u­Kristu­s­mnogim­osobama­različitih­kultura­i­iz­različitih­zemalja.

Jednostavnost­ riječi­ Pape­ Franje,­ koji nas­poziva­da­budemo­misionari,­daje­mi snagu­ da­ se­ osjećam­ dobro­ i­ da­ ljubim Boga­iznad­svega. albert

Dragi mladi, molim vas, nemojte promatrati život iz visine, kao s nekog balkona, nego uronite u njega. Isus nije bio promatrač, on je uronio u život, budite poput njega. Postavlja se pak pitanje: kako to učiniti? Od čega poći?

Jednom su upitali Majku Terezu iz Kalkute što treba promijeniti u Crkvi. Odakle – pitali su Majku Terezu – treba početi? – Od tebe i od mene!, odgovorila je ona.

Bila je to energična žena. Znala je odakle treba početi. Ja joj danas uzimam riječ iz usta i kažem ti: počinjemo? Otkuda? Od tebe i od mene! Svatko neka se još jednom, u tišini, upita: ako trebam početi od sebe, otkuda počinjem? Neka svatko otvori svoje srce da bi mu Isus mogao reći otkuda početi. Dragi prijatelji, ne zaboravite: vi ste na borilištu vjere! Vi ste Kristovi natjecatelji! Vi ste graditelji ljepše Crkve i boljega svijeta.

Podignimo pogled ka Gospi.

Ona pomaže slijediti Isusa, daje nam primjer svojim „da“ Bogu: “Evo službenice Gospodnje: neka mi bude po Riječi Tvojoj“ (Lk 1,38). Recimo to i mi, zajedno s Marijom: Neka mi bude po Riječi Tvojoj!

PaPa Franjo

49

15 - Reklame_cop 2013.09.23 18:22 Page 55

Zajednice Cenacolo Naše bratovštine u Vrbovcu i Varaždinu imaju vrlo zanimljive kreativne radionice.

U njima osmišljavamo i izrađujemo različite rukotvorine, od kojih se posebno ističu predmeti od keramike. Radimo ih i po narudžbi kao uspomenu na sakrament vjenčanja, prve pričesti i krizme!

Keramičke pločice u obliku crijepova Simboliziraju svakog od nas, podsjećajući nas da zajednički tvorimo i gradimo Crkvu.

Oslikavamo ih živim, radosnim bojama, a na njima se nalazi prigodan crtež ili citat iz Svetog pisma.

NOVO !

Misionarski križevi Živih su i veselih boja, s ispisanim nazivima životnih vrijednostima kojima težimo: vjera, molitva, mir, radost...

Dok ih izrađujemo prisjećamo se dalekih zemalja i naših prijatelja misionara koji u njima djeluju…

Keramičke krunice

Vrlo su dragocjene jer je svako zrno ručno oblikovano i priča vlastitu priču...

15 - Reklame_cop 2013.09.23 18:23 Page 56

Zrake svjetlosti (iz srca majke Elvire)

(Pjesme u izvedbi djevojaka i mladića Zajednice Cenacolo)

BIBLIJSKI MJUZIKLI

Što god vam rekne, učinite!

Ne bojte se!

Od osnutka do priznanja (knjiga o nastanku, razvoju, putu i životu Zajednice)

Nada koja se ponovo rađa (život u Zajednici)

Aleluja, Isus je uskrsnuo!

Vjerujem

Elvira (Kateheze Majke Elvire sa Festivala mladih u Međugorju 2005)

Majka Elvira (kateheze) Molitvenik (Knjižica s molitvama namijenjena ljudima koji prate naš pokret)

Povratak rasipnog sina

SVJEDOČANSTVA

Bojanke za djecu (Osnovne kršćanske molitve s ilustracijama)

Svjedočimo Svjetlo NOVO!

NOVO!

Ljubav će se i vjernost sastati (Svjedočanstvo Majke Elvire na Međunarodnom kongresu o Božanskom Milosrđu)

• • • • • • •

Žena: požrtvovnost u ljubavi Dajmo mjesta Duhu Svetomu Svjedočimo Svjetlo Odgajati sebe da bi odgajali druge Obitelj - kolijevka života Dati život za prijatelje Bog će providjeti (Kateheze majke Elvire, sinkronizirane na hrvatski)

Knjige, DVD-e i CD-e možete naručiti putem telefona: 01 / 27 26 515 ili e-mail: info@zajednicacenacolo.hr

“Uskrsnuće” izlazi tromjesečno i besplatno ga šaljemo svima koji to žele.

U svakom se trenutku potpuno besplatno možete upisati ili ispisati s liste za dobivanje časopisa, pišući na: Udruga “San Lorenzo” Zajednica Cenacolo - za redakciju “Uskrsnuća” Dvorac Lovrečina Grad, Kučari 1, 10340 Vrbovec ili putem e-maila na: uskrsnuce@zajednicacenacolo.hr

01-copertina x vrbovec v8_cop 2013.09.23 18:11 Page 52