Casopis uskrsnuce 2015-12

Page 1

Uskrsnuće

GODINA XV - BROJ 71 Prosinac 2015. ISSN 1332-2648

STRANICE SUSRETA SA ZAJEDNICOM CENACOLO

“Na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim” (Lk 2,14)

01-COPERTINA.indd 53

28.12.2015. 09:29


EDUKACIJSKI PROGRAMI Zajednica Cenacolo

Prezentacija programa Uvodni susreti, na kojima se možete upoznati s našim edukacijskim programima i stilom života, održavaju se: Zagreb, subotom u 13 sati Travno, crkva sv. Luke Evanđeliste Božidara Magovca 101b Split, utorkom u 13 sati ured u Splitu, Matoševa 29

Obiteljska potpora

Rijeka, subotom u 13 sati Dječji vrtić Sestara milosrdnica, Kresnikova 8 Osijek, subotom u 13 sati crkva Preslavna Imena Marijina, Crkvena 34

Ako se suočavate s poteškoćama u obitelji, možete se obratiti roditeljima u našoj Zajednici koji će vas saslušati i pokušati vam pomoći svojim osobnim iskustvom i savjetom: Zagreb 01/230 3001, 099/613 9898 Split 021/385 920, 091/554 0838 Zadar 023/335 109, 095/900 1519 Rijeka 091/732 8988 Pula 098/182 3624 Osijek 095/ 8839 205 Varaždin 042/240 656, 098/175 0914 Slovenija - Škocjan 00 386 /51/ 671 983 BiH - Mostar i Međugorje 00 387 /36/ 651 756 Srbija - Novi Sad i Subotica 00 381 /24/ 523 256

02-Kolokviji i dogadanja.indd 2

Varaždin, subotom u 09.00 h bratovština “Sv. Josip Radnik”, Cehovska 6 Uvodni susreti održavaju se i u Sloveniji (Škocjan), BIH (Mostar i Međugorje) te u Srbiji (Novi Sad i Subotica). Detaljnije podatke o terminima u ovim gradovima možete dobiti na telefon “Obiteljske potpore”

Informacije i kontakt Za sve ostale informacije vezane uz pristupanje edukacijskim programima Zajednice Cenacolo možete se obratiti u našu središnju bratovštinu: Zajednica Cenacolo bratovština Sv. Vinko Paulski Dvorac Lovrečina Grad Kučari 1, 10340 Vrbovec tel. 01/ 27 26 515 mob. 099 / 27 26 515 fax. 01/ 27 26 516 ili ured u Splitu, Matoševa 29 tel. 021 385 920 od 8 -12 sati mob. 091 554 0838 od 14 - 22 sata

info@zajednicacenacolo.hr www.zajednicacenacolo.hr

22.12.2015. 17:18


KORAČAJMO ZAJEDNO SVJEDOČANSTVA - “IZ TAME U SVJETLO” Svjedočanstva mladih o vlastitim usponima i padovima

IZLOŽBA FOTOGRAFIJA “PRIJATELJSTVO” Fotografije članova Zajednice sa četiri kontinenta na temu ljepote i vrijednosti prijateljstva

EDUKATIVNE RADIONICE “JA KAŽEM NE” Radionice za školski uzrast o odrastanju, odnosima, samostalnosti, izgradnji karaktera i pronalaženju vlastitog mjesta u društvu

RADIO MARIJA EMISIJA “ODGOJ ZA IDEALE” Emisiju o Zajednici Cenacolo i problemima suvremene obitelji možete poslušati svakog prvog ponedjeljka u mjesecu u 21 sat

MJUZIKLI I PREDSTAVE “CREDO” I “SVATKO

GLUMI SEBE”

Problemi suvremenog društva prikazani na sceni

SUSRETI MLADIH “MLADI

MOLE ZA MLADE”

Susreti mladih uz pjesmu, molitvu i druženje u dvorcu Lovrečina Grad u Vrbovcu

RESOCIJALIZACIJSKI PROGRAMI “RAD

KAO DAR”

Namijenjeni osobama koje se nalaze u nepovoljnoj egzistencijalnoj situaciji i žele je promijeniti vlastitim zalaganjem

ZA

DETALJNIJE INFORMACIJE O TERMINIMA I DOGOVOR OKO ORGANIZACIJE NAVEDENIH DOGAĐANJA U VAŠEM GRADU MOŽETE SE OBRATITI NA:

Zajednica Cenacolo, bratovština Sv. Vinko Paulski, Dvorac Lovrečina Grad, Kučari 1, 10340 Vrbovec tel. 01/27 26 515 mob. 099/27 26 515 fax. 01/27 26 516 info@zajednicacenacolo.hr

02-Kolokviji i dogadanja.indd 3

22.12.2015. 17:18


SADRŽAJ Uvodnik Majke Elvire

5

Sve se može kad se hoće

6

Iz Srca Zajednice

12

Cenacolo u Hrvatskoj

16

Cenacolo u svijetu

20

Put kroz misiju Cenacolo

25

Rad kao dar - Šuma

32

Glas Pape Franje

36

Misije

42

News

46

Impressum Nakladnik: Udruga Sveti Lovro Zajednica Cenacolo, Kučari 1, 10340 Vrbovec tel: 01/27 26 515 www.zajednicacenacolo.hr uskrsnuce@zajednicacenacolo.hr Urednik: Šimo Talajić Grafička priprema: Studio Cenacolo Glasilo “Uskrsnuće” prijavljeno je kod Ureda za odnose s javnošću Vlade RH Potpora: Gradski ured za socijalnu zaštitu Grada Zagreba Grad Varaždin, Upravni odjel za društvene djelatnosti Turistička zajednica Grada Zagreba


Nek’ nas zagrljaj ponese!

Naša Zajednica je zajednica javnih grešnika, osoba za koje se zna da su griješile u svojoj prošlosti. Svi znaju da smo nekada bili grešnici, a to smo i dalje. Mi to priznajemo u istini i slobodi. No također želimo javno posvjedočiti i beskrajno Božje milosrđe. Nema grijeha koji Bog ne može oprostiti, nema rane koju on ne može zacijeliti! Neka nitko ne misli da je bez grijeha. Kako bi itko mogao živjeti bez Božjeg milosrđa? Prepustimo se tom milosrđu koje je izvor uskrsnuća i novog života. Vratimo se Bogu! Krenimo u susret Isusu iz Nazareta, razgovarajmo s njim kroz molitvu, ispovjedimo naše grijehe, pokajmo se za tvrdoću našeg srca. Ostavimo iza sebe naslage zla koje nas guše. Danas to zlo možemo predati Isusu kako bi se ponovno osjetili djecom, udahnuli svježi zrak, iskreno se radovali. Napravimo korak prema izvoru milosrđa, ljubavi i oprosta. Očevo milosrđe je neiscrpno. Zaljubimo se u tog Boga koji nas iščekuje, trči nam u susret, grli nas i raduje se zbog našeg ponovno pronađenog života. Pohitajmo k njemu svim srcem!

Zrake svjetlosti

Majke Elvire

02-editoriale.indd 3

22.12.2015. 10:48


Sve se može, kad se hoće Slaven: «Konačno su patnja i odricanja zadobile smisao: prvi put u životu osjetio sam radost jednostavna žiota, čista i Gospodinom ispunjena»

Z

ovem se Slaven i dolazim iz Zagreba. Radujem se jer me Gospodin odabrao kako bih svaki dan razmatrao i svjedočio njegovo uskrsnuće preko mog života koji se ponovno rodio u Zajednici. Dolazim iz obitelji koja mi je darovala puno ljubavi, jako me voljela. Moji roditelji su se brinuli da meni i mojoj sestri nikad ne nedostaje materijalnih stvari i novca, sve ono što oni nisu imali u djetinjstvu. Dobro se sjećam mnogih lijepih trenutaka, zdravih vrijednosti kojima su me naučili, no usprkos

svemu od djetinjstva za mene je sve bilo prazno; uvijek mi je nešto nedostajalo i primjećivao sam da u svemu tomu nije bilo punine. U mojoj se obitelji nije molilo, nije se išlo u crkvu, nije se govorilo o Bogu. Još kao dječak počeo sam se udaljivati od obitelji koju sam okrivljivao za sve svoje teškoće; često se osjećala napetost i težina u odnosu mojih roditelja i tako sam tražio sigurnost i sreću na

nekoj drugoj strani. Naviknut da imam sve, bio sam nesposoban žrtvovati se, htio sam sve i odmah. Jako sam trpio i bio sam podvojen: s jedne sam strane osjećao snažnu želju da budem dobar, pomažem drugima, pronađem pravi smisao života, a s druge sam strane bio zbunjen jer nisam znao ni kamo bih išao, niti što bih trebao činiti. Tako sam počeo skrivati svoje osjećaje i osjetljivost kojih sam se sramio i bojao, ponašajući se umišljeno i površno prema ljudima s kojima sam se družio, a onda uzimajući alkohol i prve droge. To sam činio nekoliko godina padajući sve niže, uvjeren kako živim bolje od drugih, ne želeći na sebe preuzeti nikakvu odgovornost niti brigu za bilo čime. Kad sam kušao heroin, mislio sam da sam pronašao pravo rješenje za svoje brige, ali sam pogriješio. Nakon nekoliko mjeseci lažne sreće došle su godine tame, samoće i laži. Svako malo poneka želja za promjenom pretvarala se u nov, sve dublji pad i ja sam postajao sve lažniji i uvjereniji da nema izlaza. Izgubio sam svaki osjećaj za stvarnost i na prvom mjestu bila mi jedino

6 Prosinac 2015 04-Testimoni di speranza 6 pagine.indd 6

28.12.2015. 09:15


potreba za drogom. Ponekad, umoran od svega, poželio sam umrijeti, svjestan iskvarenosti i zla u kojem sam živio. Unatoč tomu, u svemu tom mraku u kojem sam živio Gospodin je vidio moju razočaranost i unio je svjetlo u moj život. Jedne noći, kad su me spasili od smrti zbog predoziranosti, snažno sam u srcu zavapio: “Gospodine, ako postojiš, pomogni mi, ne želim više ovako živjeti!” To su nakon dugo godina bile prve iskrene riječi. Nedugo zatim upoznao sam Zajednicu. Zahvaljujem Isusu što sam, prije nego sam ušao u Zajednicu, susreo Majku Elviru na kolokviju na koji sam došao u našoj bratovštini u Varaždinu. Iako sam dugo bio izgubljen u tami, razumio sam da je ljubav, koju je ta sestra darivala mladima preko djela, riječi i pogleda, bila znak Gospodnjeg svjetla i milosrđa: tada sam osjetio da postoji nada i da se trebam promijeniti. Ušao sam u Zajednicu s dvadeset i pet godina, umoran od neiskrenosti i zavaravanja, i odmah sam osje-

S

retan sam što sam dio Zajednice Cenacolo i što vam mogu reći kako me je Bog u ovoj Zajednici preporodio. Zovem se Igor i dolazim iz kršćanske obitelji, no zapravo sam se kršćaninom mogao nazvati samo na nekim od božićnih ili uskrsnih slavlja. Nisam uistinu vjerovao, niti išao u crkvu. Ipak, zahvaljujući konstantnoj molitvi moje bake i njenog brata, sjeme vjere bilo je uvijek prisutno. Ali to

tio kao da sam kod kuće. Iako je bilo teško prihvatiti način života koji su mi predlagali, ohrabrivalo me kad sam vidio vjeru i nadu kojom su mladići zračili živeći u dobru. Konačno su patnja i odricanje zadobile smisao: prvi put u životu osjetio sam radost jednostavna života, čista i Gospodinom ispunjena. Život u Zajednici je danas za mene neizmjeran dar: boravim u Italiji i često idem u bratovštine u Poljskoj gdje imam priliku služiti svoj poziv u konkretnosti prihvaćajući mnoge mlade i njihove obitelji koje traže pomoć. Tako se divim, razmatram o svemu što Gospodin čini u srcima po poslanju i karizmi Cenacola, i to mi je velika radost. Velika hvala Zajednici koja me primila i zavoljela onakva kako jesam. Hvala Tebi, Isuse, zato što si ljubav, milosrđe i oproštenje, i zato što si me izabrao da budem sin i svjedok Tvoga velikog milosrđa. Hvala tebi Marijo, za dar Providnosti koji svaki dan čini život novim SLAVEN i ljepšim.

nije bilo dovoljno jer tu vjeru nisam prakticirao. U društvu bih se toga sramio misleći da mi vjera nije potrebna da bih bio zadovoljan. Biti zadovoljan za mene je značilo imati ono što ja hoću, sada i odmah. Za mene je to bila sloboda, da mogu raditi što hoću, kada hoću i koliko hoću. Bio sam sebičan i zatvoren, čineći samo ono što se meni sviđalo. Tako sam postao nezainteresiran za mnoge stvari i

Uskrsnuće 04-Testimoni di speranza 6 pagine.indd 7

7 28.12.2015. 09:15


Sve se može, kad se hoće Igor: «Korak po korak uz pomoć drugih pobjeđivao sam svoje nedstatke i ograničenja. Danas sam zahvalan Zajednici i momcima koji su uz mene i koji mi pomažu da pronađem prave vrijednosti»

zatvoren u svoj mali svijet užitaka koji bi kratko trajali. Iako mi ništa nije falilo, nikada nisam bio zadovoljan, jer sam uvijek želio imati nešto više, nešto što mi je bilo daleko, a kad bih do toga došao – to mi više ne bi bilo važno. Često bih bio tužan, a da nisam znao zašto. Važno mi je samo bilo imati one stvari koje su mi se sviđale i zanimale. Kada bih bio tužan ili nezadovoljan, nikada to ne bih pokazivao drugima iz straha da me ne bi smatrali slabim. I tako sam se počeo sve više udaljavati od obitelji, sve manje pokazivati osjećaje, da bih ih poslije sve manje i doživljavao. Postajao sam sve više prazniji; osoba koja je sebe sve manje poznavala, puna nesigurnosti i ograničenja. Predstavljao sam se drugima onako kako

sam mislio da su očekivali od mene stavljajući maske u svakoj situaciji. Samo sam mislio kako bi drugi mogli biti zadovoljni sa mnom. Upao sam u zamku svojih laži, postajao sve bezosjećajniji i na kraju potpuno prazan. Osjećao sam se kao hodajući mrtvac, bez imalo osjećaja za jednostavne, svakidašnje stvari. Ne znajući kako popuniti ovu prazninu, droga je ušla u moj život. Mislio sam da sam našao sve što mi nedostaje u životu i rješenje za sve probleme. Zapravo sam padao sve dublje u tu prazninu i poslije nekoliko godina našao sam se u totalnom beznađu, bez ikakve vjere da se išta može promijeniti nabolje. U jednom takvom teškom trenutku zavapio sam Bogu da mi pomogne i ubrzo sam preko jednog momka koji je bio u

Zajednici upoznao Zajednicu Cenacolo i odlučio da pokušam nešto novo. Susret s njime dao mi je nadu da mogu i ja uspjeti. U početku nisam imao vjeru da ću uspjeti nešto promijeniti, ali kada sam vidio momke koji su imali i težu prošlost od moje, kada sam vidio njihove osmjehe i zadovoljstvo, pomislio sam: zašto i ja ne bih mogao biti takav? Iako na početku nisam imao vjere tu su bili drugi koji su vjerovali u mene i davali mi puno povjerenja. Počeo sam prepoznavati poteškoće od kojih sam uvijek bježao i suočavati se s njima. Zahvaljujući momcima koji su mi bili primjer Bog mi je dao snagu da se otvaram prema drugima i pobjeđujem svoja ograničenja. Slušajući druge kako govore o sebi, što nikad prije nisam radio, počeo sam se i ja otvarati i tako sam sebe sve više poznavao i počeo se prihvaćati onakav kakav jesam. Korak po korak uz pomoć drugih pobjeđivao sam svoje nedostatke i ograničenja. Danas sam zahvalan zajednici i momcima koji su bili uz mene i koji su mi pomogli da pronađem prave vrijednosti. Najveći dar za mene je to što sam naučio prihvatiti svoje nedostatke, a isto tako i nedostatke drugih; što sam naučio opraštati sebi i drugima i što danas mogu voljeti i one koji su drugačiji od mene. Zadovoljan sam što danas mogu živjeti puninu života u jednostavnosti i iskrenosti i što nemam straha biti ono što jesam pokazati drugima ono što živim i osjećam. IGOR

8 Prosinac 2015 04-Testimoni di speranza 6 pagine.indd 8

28.12.2015. 09:15


Z

ovem se Marijana i dolazim iz Makedonije te želim podijeliti s vama radost i čudo onoga što je Bog učinio u mome životu. Dolazim iz obitelji u kojoj nije bilo vjere, te u kojoj nije bilo zajedništva, ponajviše zbog problema ovisnosti moga oca o alkoholu i kocki. Među mojim roditeljima radi toga uvijek je vladao nemir, te su se neprestano svađali. Ja tu situaciju nisam mogla prihvatiti te sam uvijek živjela u nadi da će se sve riješiti i završiti dobro. No to se nije dogodilo. Oni su se rastali i ja sam tada doživjela veliko razočaranje. Sjećam se da mi je kao djevojčici obitelj i ljubav između moga oca i majke bila najvažnija stvar. A toga odjedanput više nije bilo. Odlučila sam pobjeći od patnje, a to sam činila izlascima iz kuće, stavljajući odmah masku da me sve to ne dira, da sam ravnodušna, te da sam slobodna i snažna. Tako sam polako počela prijateljevati s pogrešnim ljudima, počevši koristiti najprije „lakše“ droge. Odmah mi se sve učinilo mnogo lakšim, no ne dovoljno. U vrlo kratkom vremenskom roku i još jako mlada postala sam ovisnicom o heroinu i nekim lijekovima. Izgubila sam se u raznim ugodama i zabavljanjima gdje sam izgubila vlastito dostojanstvo. Moj je život postao površan i lažan, a moj jedini interes bila je vanjština i sebično zanimanje za samu sebe. Bilo je mnogo ljudi koji su mi htjeli pomoći da izađem iz svega toga zla, te su se zaista potrudili pomoći mi s mnogo strpljivosti i ljubavi. No ja sam i njihovu dobrotu iskoristila, te ih ranila svojim ponovnim vraćanjem lažima i drogi. Tada

sam shvatila da su svi izgubili povjerenje u mene, a i ja u samu sebe. Nisam više vjerovala da mogu biti dobra i činiti dobro. Padala sam sve dublje, i više me ništa nije moglo zadovoljiti. Probala sam nekoliko puta izvući se sama iz Marijana: «Zajednica me naučila moliti i svega toga, no bila činiti male žrtve, te voljeti» sam preslaba i nisam uspijevala. Bivala sam sve tužnijom i sve mi se činilo nemogućim. Zahvaljujući od svoje patnje, od teškoća, već mojoj majci i mojoj obitelji, koji da naučim nositi ih, jer su dio ni nakon svega nisu digli ru- života, čak i kad donose patnke od mene, te su mi ponovno ju. Zajednica me naučila moliti i pomogli da preko Međugorja činiti male žrtve, te voljeti. Ništa uđem u Zajednicu Cenacolo. od toga mi na početku nije bilo Na početku mi se činilo da sam jasno, no probavajući i radeći na nekom drugom, nepozna- to, u sebi sam otkrila istinsku tom planetu. Sve mi je bilo no- radost. Moj put u Zajednici još i vo i nadasve čudno. Počevši od danas traje, još se uvijek trudim načina oblačenja djevojaka do povratiti povjerenje u samu senjihovog čistog pogleda, načina be. Preko osoba i raznih obaveza razmišljanja i ponašanja. Uvijek za koje sam zadužena, pomaže su bile nasmiješene, a meni se mi vjerovati da sam sposobna to činilo nemogućim i lažnim. činiti dobro. Ustajanje na noćno Bilo mi je teško vjerovati da mi klanjanje i molitva su mi se činile netko tko me i ne poznaje, želi pretjerane, no danas mogu reći dobro. Dirnula me ljubav i str- da me ta mala žrtva promijenila, pljivost koju je imala djevojka ozdravila, te me učinila slobodnikoja mi je bila anđeo čuvar, i jom i boljom. Uvijek sam mislikoja mi je bila uvijek blizu u la da je život u dobru dosadan, najtežim trenucima, pa i onim no vidim da je ovaj život svaki kada bih ju ja odbijala i ponašala dan jedna novost i avantura, i se ružno. Ti su me njezini gesti to ne bih zamijenila za ništa na naveli na razmišljanje da se u bi- ovome svijetu. I danas se borim ti ovdje radi o istini. Da je istina sa svojim karakterom i svojim to da Dobro postoji. Znatiželja teškoćama, no naučila sam dida otkrijem to dobro i ljubav gnuti se kada padnem, oprostiti zadržali su me u Zajednici na samoj sebi i svaki dan započeti mome početku. Ono što mi je iznova. Hvala Majci Elviri i ZaZajednica predlagala i što mi još jednici jer sam danas sposobna MARIJANA uvijek predlaže je da ne bježim zagrliti vlastiti život!

Uskrsnuće 04-Testimoni di speranza 6 pagine.indd 9

9 28.12.2015. 09:16


molto

Sve se može kad se hoće! no i bila rijetko kod kuće. Ja sam osjećao njen nedostatak što je u meni rađalo ljutnjom, neposluhom i sve češćim izbivanjima iz kuće. Počeo sam piti i pušiti marihuanu kako bih postao dio grupe i kako bi me drugi prihvatili. No pravi razlog je bio skriven duboko u meni: morao sam nečim potisnuti patnju koja me je sve više pritiskala. S četrnaest goChristian: «Nisam poznavao molitvu, prijateljstvo, dina susreo sam niti rad. No nešto u meni govorilo mi je da moram se s heroinom i pokušati» moj život se naglo promijenio. U početku mi se svako uzimanje elim s vama podijeliti činilo poput novog rađanja, no svoju priču. Zovem se ubrzo je počela moja kalvarija. Christian, imam trideset i tri go- Postao sam ovisan, provodio dine i već neko vrijeme živim u vrijeme na ulici sa svim proZajednici Cenacolo. Dolazim iz blemima koje to nosi. Nakon skromne obitelji. S jedne stra- nekoliko godina savjetnik centra ne bila je moja mama koja se za probleme ovisnosti predložio jako trudila da mi ne nedosta- mi je jednu zajednicu u koju je ono bitno i da mi prenese sam otišao, ali sam je ubrzo i važne vrijednosti: biti školovan, napustio. Izašavši iz te zajednipoštovati bližnjeg, biti zahvalan ce još sam godinu dana proveo na onome što imam. S druge na ulici i po javnim prenoćištima strane bio je tata koji je imao sve dok jednoga dana nisam, puno poteškoća na poslu, što je zahvaljujući majci koja nije gurezultiralo njegovim sve dužim bila nadu, upoznao Zajednicu boravkom u baru, sve dok nije Cenacolo.Sjećam se da sam, postao alkoholičar. Sjećam se otišavši na prvi kolokvij, pomibrojnih svađa mame i tate koji slio kako ovo mjesto nikako nije je ponekad bio i nasilan prema za mene. Molitva, prijateljstvo njoj. Zbog toga smo, kad sam i rad nisu nikada bili dio mog napunio osam godina, mama i života. Nisam poznavao molitvu, ja otišli od kuće i započeli novi prijateljstvo, niti rad. No nešto život. sami. Mama je radila pu- u meni govorilo mi je da mo-

Ž

ram pokušati. Ušao sam s puno poteškoća. No nakon nekog vremena počeo sam uviđati prve male promjene na sebi. Moj „anđeo čuvar”, momak puno mlađi od mene, ostao je uvijek uz mene i osjetio sam da mi doista želi dobro. Vidio sam da je to prijateljstvo bez interesa, njegova jedina želja bila je da ja budem dobro. To mi je dalo snagu da idem naprijed. Snažan trenutak „uskrsnuća” bio je kada sam imao dva mjeseca Zajednice: u tom periodu sam se dosta mučio raditi, govoriti, moliti i vidjeti bilo što pozitivno. Razmišljanja o vanjskom svijetu i drogi izjedala su me. Nakon što sam razgovarao s odgovornim iz bratovštine, predložio mi je da noću zajedno izmolimo devetnicu svetom arkanđelu Mihaelu, ne bi li pobijedio zlo koje me pritiskalo. Sjećam se da sam bio vrlo skeptičan prema toj ideji, mislio sam da mi neće nizašto služiti. No ipak, prisutnost tog brata potvrđivala mi je iz večeri u večer da mi je netko blizu i želi mi dobro na jednostavan i iskren način, moleći za mene i sa mnom. Na kraju devetnice došlo je do olakšanja. Bio sam puno vedriji i to mi je pomoglo savladati poteškoće i zbližiti se s idejom molitve. Osjetio sam da je Isus prisutan u svakom trenutku mog života. Još je dug put preda mnom, no moje srce obnavlja se svakog dana, uskrsnuće mogu dodirnuti u sebi i oko sebe. Zahvaljujem Zajednici na povjerenju koje ima u mene. Ljubav koju osjećam daje mi snažan poticaj. Puno sam zahvalan Gospodinu i Mariji koji me vode i prate svakoga dana. CHRISTIAN

10 Prosinac 2015 04-Testimoni di speranza 6 pagine.indd 10

28.12.2015. 09:16


Z

ovem se Serena, imam dvadeset i pet godina i zahvalna sam što sam odrasla u jednostavnoj obitelji. Vidjela sam mnoge žrtve koje su činili moji roditelji. Nisam imala puno materijalnih stvari. Umjesto toga roditelji su me pokušali podučiti zdravim i dobrim stvarima u životu. Sjećam se da sam već kao malena djevojčica jako suosjećala s osobama koje pate. Kada bih vidjela neku bolesnu ili siromašnu osobu na ulici, osjećala bih da bi joj se nekako morala približiti. No ustručavala sam se i podlijegala strahu od toga što će misliti drugi, gušeći dobrotu koja je bila u meni. Bila sam okružena osobama koje su mi željele dobro no ja sam se zatvarala u sebe. Počela sam odbijati savjete roditelja smatrajući ih zastarjelima. U srcu sam oduvijek osjećala da sam stvorena za nešto dobro, ali nisam bila sposobna to izraziti. Umjesto toga dani su mi prolazili u izležavanju i besposlici. To me ubijalo iznutra. Bila sam mlada, ali nisam imala volju za životom. Činilo mi se da sam ograničena i nisam se znala suočiti sa svojim strahovima, a zlo je brzo nadošlo kroz užitke i zavodljivost droge. U početku sve se činilo kao savršeno rješenje mojih problema. Sa sedamnaest godina napustila sam školu i počela raditi da se mogu brinuti za sebe i raditi ono što želim. No u kući više nije bilo mira. Nakon mnogih svađa roditelji su skupili hrabrost i odlučno me stavili pred odluku: ili ću priznati da sam u „komadima” i da mi treba pomoć ili sam slobodna otići od kuće. Bila sam

zbunjena i pomislila: „Idem, tako ću moći raditi ono što želim!” No iluzija je kratko trajala. Zlo je brzo pomiješalo karte i našla sam se na ulici potpuno sama. Mislila sam: ako Bog možda i postoji, sigurno mu nije stalo do mene. Ali u toj tami je bila dobra mama koja me štitila, Marija. Sigurno je slušala molitve moje majke i gledala njene suze povezane s patnjom i borbom moga oca i nadom mojih sestara da se vratim kući. Ljubav je bila jača od zla, vratila sam se kući povjerivši im svoj život koji je već bio na rubu. Neću nikada zaboraviti zagrljaje kojima su me dočekali! Osjetila sam dobrodošlicu i oprost koji nisu bili samo ljudski. Nakon mjesec dana ušla sam u Zajednicu. Bila je to kuća u Lurdu, gdje je Gospa osvojila moje srce. Sve je dobilo smisao. Svakoga dana želim darovati cijelu sebe bez

„ali” i „ako”! Naučila sam voljeti i onda kad mi je teško: više se ne bojim učiniti neku gestu ljubavi ili dobro djelo. Vodi me istina koju ovdje snažno osjećam. Kada sam ušla u Zajednicu, bilo mi je teško slušati sestre koje mi bez straha govore ono što misle o meni. No s vremenom to me osnažilo otkrivajući mi koji su moji darovi i nedostaci, približujući me bliže Isusu. Susrećem ga ujutro čim otvorim oči, susrećem ga u sestri koja mi je blizu, susrećem ga u kapeli moleći ga za dar vjere i zahvaljujući mu na daru života. Ne želim ostaviti prostora sebičnostima! Sada znam da nema nemogućih situacija! Uz snagu molitve srcem Bog me spašava, preoblikuje svaku tamu u svjetlo! Zahvaljujem svim osobama koje se nisu bojale moje tame. Sada i ja to želim živjeti za SERENA druge! Hvala!

Serena: «Naučila sam voljeti i onda kad mi je teško: više se ne bojim učiniti neku gestu ljubavi ili dobro djelo»

Uskrsnuće 04-Testimoni di speranza 6 pagine.indd 11

11 28.12.2015. 09:16


e c i n č Zaru 2015: godina posvećenog života

07-cuore.indd 18

a v t s n a č e j v o č Godina posvećenog života koju je proglasio Sveti otac Franjo za nas je dar providnosti kako bi razmatrali zajedno vrijednost ovog posebnog poslanja. Potpomognuti od Sestara misionarki uskrsnuća, koje su poniknule unutar karizme Zajednice Cenacolo, predstavljajmo vam ove stranice ispunjene radošću zbog pripadanju Kristu.

22.12.2015. 12:33


sata na dan, je da bude uvijek spremna dati život, roditi ga, s trudovima ili bez njih. Tu se živi misterij života u svim svojim čarima: od nerođenog djeteta do mladih koji odabiru smrt, od bolesnih do starih i nemoćnih. To znači biti posvećena žena: živjeti majčinstvo u svome srcu, duši i duhu. Mi smo udane za cijeli svijet. Kamo god da idemo,

ČASNA SESTRA TREBA BITI MAJKA A NE „STARA CURA”! NEKA RADOST PLODNE DUHOVNOSTI POTIČE VAŠ POZIV: BUDITE MAJKE!

Papa Franjo

dužnost nam je ljubiti, stvarati život uz plodnost ljubavi Božje. Ako nismo u stanju darovati osmijeh, oprost, pomoć… kako ćemo tek darovati život? To je onda duhovno ostarjela i sterilna osoba, a ne posvećena! Ako ne znaš ljubiti sestru koja je pokraj tebe, kako ćeš moći zagrliti čitav svijet? Naravno da tada postajemo tužne, da tražimo i prosimo pažnju te da obilazimo od jedne do druge sestre ne bi li popričale i olakšale se. Ako si žena koja ljubi život, onda nemaš potrebu ići naokolo tražiti utjehu jer je svaki dio tebe darovan s ljubavlju. Ako ljubiš,

Apostolsko pismo posvećenim osobama 21. studenog 2014. «Put djelatne ljubavi koji se otvara pred nama je neiscrpan. On se sastoji od prihvaćanja i obostrane pažnje, o očuvanju zajedništva u materijalnim i duhovnim dobrima, o bratskoj opomeni, o poštivanju slabijih… Zajednički život uistinu nosi dozu mistike, on je poput svetog hodočašća. Od vas očekujem ono što tražim od svih u Crkvi: izići iz vlastite zone udobnosti i krenuti u u susret najpotrebitijima. „Idite po cijelom svijetu“, rekao je Isus svojima i danas ju upućuje svima nama. Mnogi nas čekaju: osobe koje su izgubile svaku nadu, obitelji u poteškoćama, napuštena djeca, mladi kojima je uništena budućnost, bolesnici, napušteni starci, bogataši puni dobara, a prazna srca, muškarci i žene u potrazi za smislom života, oni koji žeđaju za božanskim… Ne budite zaokupljeni samima sobom, ne fiksirajte se na nedostatke svojih ukućana, ne budite robovi vlastitih problema. Oni će se riješiti onog trenutka kada izađete van i pomognete drugima da riješe svoje probleme. Život ćete otkriti tek kad ga počnete darivati u nadi i ljubavi. Od vas očekujem konkretna djela: prihvat odbačenih, bliskost sa siromašnima, kreativnost u katehezama, naviještanje Evanđelja, život u molitvi.»

Uskrsnuće 07-cuore.indd 19

PAPA FRANJO

Osobe posvećene Bogu ne pripadaju više sebi samima već čovječanstvu. Ne postoji više ništa naše, mi pripadamo svima! Naše “da” upućeno Bogu je riječ koja se rađa iz ljubavi prema čovječanstvu. Važno je ne zaboraviti da smo na putu na kojem želimo doprijeti do cijelog čovječanstva, kako bi ljubili, ljubili, ljubili… Neće nikada postojati ništa što nam može garantirati radost, uspjeh i samoostvarenje koliko znati ljubiti, htjeti ljubiti i živjeti u ljubavi. Ni situacije zbog kojih patimo nisu toliko teške ako ih živimo u ljubavi. Žena Božja je žena koja ljubi život i sve ono što život jest. Mi nismo “stare cure” ili neudate žene; mi smo zaručnice Kristove i time proizvodimo život, gdje god bile nosimo Njega koji je život sam! Časna sestra je plodna žena, uvijek u drugom stanju, stalno rađa mnogo djece. Zašto? Jer vjera rađa mnoštvo djece stvorene ljubavlju Božjom, željene ljubavlju Božjom, spašene tom istom ljubavlju, djecu koju on povjerava tebi. Poslanje posvećene žene, 24

13 22.12.2015. 12:33


Ljubav me usmjerila Susrela sam ljubav. Već trinaest godina živim s djecom s ulice i ovdje primam milost otkrivajući dan za danom da je ljubav ono što uistinu vrijedi. Nedavno smo slavili pet krštenja, ubrzo dolaze i prve pričesti. Neizmjerno me čini sretnom pomagati ovim djevojčicama, koje su puno propatile, da otkriju očinstvo Boga Oca i majčinstvo Marije kako bi osjetile milosrdnu ljubav i naučile i same ljubiti. Svaki dan učimo se ljubavi, oprostu, zajedničkom životu te radosnoj požrtvovnosti kako bi neprekidno rasli u ljubavi i bili nositelji svjetla u svijetu. Na kraju dana umorne smo no neizmjerno radosne. Nakon počinka i sabrane molitve sutradan počinjemo iz početka, s velikim entuzijazmom svjesne da nam snagu daje ljubav Božja. časna sestra Rita

živiš puninu u kojoj nema potrebe tražiti i prositi pažnju drugih. Ti počni ljubiti poput zaljubljene osobe i živjet ćeš u punini srca! Ako smo u stanju voljeti jedna drugu, opraštati si, poštovati se, bit ćemo sposobne živjeti svoj poziv: biti zaručnice cijelog čovječanstva. Mi smo za to sposobne jer smo odgovorile na Božji poziv, a Gospodin je prihvatio naš život, našu žrtvu i čini nas sposobnima živjeti u dobročinstvu, služenju, ljubavi. On nam daje darove kako bi ispunile svoju misiju, on nam kaže: „Želiš li postati časna? Promijeni se!“ Ne možemo ostati zauvijek iste! „Da” koje smo izrekle je poput sjemena koja zrije dan za danom. Kad život donese žrtve i odricanja, svjesne smo da ih podnosimo za dobrobit tog ploda. Bog nas cijeni, podupire i zna tko smo, poštuje nas, voli nas i ima povjerenja u

nas! Želio je biti potrebit nas kako bi ljudima gledao u oči, opraštao im, ljubio ih, žrtvovao se… ali i igrao se s njima, radovao se, budio osmijeh na usnama... Bog nas je ujedinio u sebi i sada djeluje preko naše ljudskosti i naše slobode, potreban mu je naš život! On nam iskazuje svoju ljubav i milosrđe, uključuje nas i time mi postajemo produžena ljubav Božja, njegovo majčinstvo, očinstvo, nježnost, odlučnost, hrabrost, vjernost… Mi već posjedujemo sve ove vrijednosti no trebamo ih izvući na površinu za dobrobit drugih. Gospodin nam je rekao: „Idi i posij u srca ljudi ono što ja jesam: nada, mir, ljubav i dobrota”. Na taj način časna sestra tamo gdje ide donosi radost i povjerenje. Gospodin nas je pozvao biti časnim sestrama kako bi dale okus i svjetlo životima drugih, kako bi nahranile svijet nadom.

MAJKA ELVIRA

VOLJETI VIŠE,

Žena sam od akcije, ne gubim vrijeme sjedeći prekriženih ruku. Provodim sate i sate na koljenima, no potom trčim u život, sa siromašnima, slabima, gluhima, slijepima i nijemima. Sretna sam i potpuno realizirana. Osjećam se trudnom svakog dana, mislim da je to moje poslanje: dvadeset i četiri sata na dan biti spremna za porod, s trudovima ili bez, biti spremna dati život. Živim misterij života u svim njegovim licima i naličjima, od još nerođenog djeteta pa do mladih koji odabiru smrt ovisnosti. Posvećeni život ne znači zatvoriti se u sebe, nego znači voljeti više i voljeti sve. Već su prošle godine

posvećenog života, radosnog i strastvenog služenja Gospodinu danju i noću. Nikada za to nisam primila plaću niti sam htjela. Uvijek sam bila sluga i namjeravam i dalje služiti svima jer je to najvrjedniji i najljepši posao! Zaista je lijepo osjetiti snagu, radost, beskrajno zadovoljstvo besplatnog služenja, imajući povjerenja u Boga i nesebično ljubeći. Živim u uvjerenju da netko vodi moju priču. Na tome sam mu zahvalna jer živim neizmjernu puninu života. Život je uistinu knjiga koju treba znati čitati: život tvoje majke, tvog oca, tvoje braće i sestara; knjiga siromašnih, djece, knjiga izgubljene mladosti. Za ženu koja se preda Bogu ne postoji više ništa što ju ostavlja ravnodušnom. Tebi

14 Prosinac 2015 07-cuore.indd 20

22.12.2015. 12:33

VO


MI IMAMO VELIKU OBITELJ, SVE ONE KOJE GRLIMO, SVE ONE KOJE SUSREĆEMO, SVE ONE KOJI NAS TRAŽE...!

E,

Veliko bogatstvo malih djela Služenje je za mene poput velikog bogatstva načinjenog od malih djela sastavljenih od vjernosti i ljubavi. Veći dio svoga dana provodim s manjom djecom, neki od njih su i pomalo posebni. Želim za njih biti izvor mira, strpljivo im se obraćati, upućivati im poglede nježnosti, djelovati u prihvaćanju i milosrđu, uputiti dodatnu riječ ili osmijeh nekomu tko ih je više potreban. Ovo su male stvari koje stavljene u ruke Božje postaju izvorom života za druge. To su Božja čudesa u mome životu. Znam da sam slaba, no svaki dan započinjem iznova trudeći se biti boljom. Znam da je svaki moj korak njegova milost i da je on izvor svega onoga što darujem drugima. časna sestra Lucia

Majka Elvira

Biti zaručnica čitavom čovječanstvu Nisam znala koji je moj poziv sve dok me VOLJETI SVE jednog dana nisu dotakle riječi Majke Elvire: „Ako osjećaš da ti je obitelj pretijesna, pripada čovječanstvo i tko god te je potrepostani zaručnica čitavog čovječanstva.“ bit, dužna si mu pomoći. Gdje god kreneš Tad mi je sve postalo jasno. Danas živim susrest ćeš starce, bolesne, djecu: svi su u misijskoj kući u Peruu što je za mene oni tvoja obitelj, svaki od njih ti pripada i veliki dar. Ovdje ne nedostaje trenutaka svima se možeš približiti kako bi im pomogla u kojima imam priliku služiti djeci, i donijela osmijeh. Mi imamo veliku obitelj: sve primjerice prateći ih u bolnicu i brinući one koje grlimo, sve one koje susrećemo, sve se za njihovo zdravlje. Tu uvijek ima one koji nas traže, sve! I oni razumiju da smo iznenađenja! Molim Gospodina da mogu mi tu za njih. Bitno je odlučiti voljeti. Ja nisam svaki dan od srca živjeti majčinstvo učinila ništa posebno, samo sam se stavila na kako bih spoznala potrebe osoba koje raspolaganje drugima bez ograničenja. me okružuju. iz kateheze Majke Elvire časna sestra Mely časnim sestrama

07-cuore.indd 21

22.12.2015. 12:33


Cenacolo u Hrvatskoj

BOŽIĆNI SUSRET U

Pripravite put Gospodinu! “Evo šaljem glasnika svoga pred licem tvojim da ti pripravi put. Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze! Tako se pojavi Ivan: krstio je u pustinji i propovijedao krst obraćenja na otpuštenje grijeha (Lk 3,1-4).”

Ž

elimo podijeliti s vama radost koju smo iskusili tijekom Božićnog susreta, organiziranog za bratovštine Hrvatske, Slovenije i Bosne i Hercegovine, trinaestog ovog mjeseca u sportskoj dvorani u Vrbovcu. Nakon duge noći provedene u pripremama započeli smo susret pjesmama za prihvat te svjedočanstvom don Ivana koji se upravo vratio iz naših misija iz Perua i Argentine. Bilo je dirljivo čuti način na koji je povezao iskustvo onoga što se živi u misijama sa životom, poteškoćama i snagom Majke El-

16 Prosinac 2015 08-cdf 2 vrbovec 2.indd 24

vire. Ona je bila prisutna preko jedne svoje kateheze gdje smo mogli ponovno otkriti ogroman dar života te posebne žene. Mnogi su svjedočili o misama zornicama koje nam pomažu i ohrabruju na putu došašća. Jutarnji program bio je zaključen svetom misom, nakon koje su mnogi pogledali zanimljivu izložbu fotografija upotpunjenu svjedočanstvima mladića i djevojaka iz naših kuća, preko koje smo našim gostima približili način kako se “pripravlja put Gospodinu” u našim bratovštinama i, što je još važnije, u našim srcima. Poslijepodne je bilo ispunjeno svjedočanstvima i uprizorenjem živih jaslica, ove godine osvježenih novim kostimima, pjesmama i plesovima... Tijekom uprizorenja se osjećao trud i požrtvovnost koji su nas ujedinili kako bismo napravili nešto lijepo za naše najdraže i na taj način im pokazali koliko ih volimo. Hvala svima koji su sudjelovali u organizaciji ovog prekranog dana.

BOŽIĆNI SUSRET U VRBOVCU

22.12.2015. 12:39


T U VRBOVCU Advent je vrijeme pripreme srca kako bismo doživjeli Božić kao susret sa živim Bogom. Današnje evanđelje govori o Ivanu Krstitelju koji je pozvan da navijesti dolazak Spasitelja. Mi smo svjedoci da i poslije Ivana Bog odabire posebne ljude kako bi nas pripremili za susret sa živim Bogom. Elvira je bila glas u pustinji, u njezinu srcu plamtjela je živa Božja riječ. Ta je riječ bila vrlo snažna i nije nas ostavila ravnodušnima. Sjetim se uvijek vas roditelja kada bi Elvira dolazila u Međugorje i kada bi počela govoriti o vašoj djeci i o vašim propustima. Vaša srca osjećala su da je to istina, oči su suzile i ta vas je istina poticala na promjene. To iskustvo slično je iskustvu kojeg su Izraelci doživjeli slušajući Ivana Krstitelja! Znate li što je lijepo u ovom evanđelju? To da ljudi nakon što čuju Ivana znatiželjno pitaju “Što nam je činiti?“ Što moramo učinit da poravnamo putove u našim životima? Da otvorimo srca i prepoznamo pravoga Boga? Lijepo je kad obraćenje može krenuti od konkretnih stvari. Dok sam nedavno bio u Argentini postavio sam momcima pitanje za vrijeme mise: Kada si prvi put rekao istinu, stavio pod svjetlo istine nešto loše što si napravio, a da to nitko nije znao? Za mene osobno to je nezaboravan trenutak, kada sam prvi put pred skupinom od osamnaest ljudi ustao i priznao da sam im lagao. To je trenutak odabira novoga života. Odabrati istinu, ispovjediti se, to su konkretni koraci na putu u novi život na kojem se sreće živi Bog. Nas je Elvira povela tim putem. Naučila nas je da je najveća vrijednost istina. Ne možeš doći do istine ako nemaš Isusa u srcu. Taj Isus nam dolazi na ovaj Božić, prihvatimo ga. Najljepši znak da je Isus s nama i u našim srcima je zajedništvo. Vjerujem da će današnji dan doprinijeti zajedništvu među nama i da će nam pomoći da na ovom putu sretnemo Božjeg sina koji će nam donijeti istinski život i mir. iz propovijedi don Ivana

BOŽIĆNI SUSRET U VRBOVCU

08-cdf 2 vrbovec 2.indd 25

Uskrsnuće

17 22.12.2015. 12:40


Cenacolo u Hrvatskoj

PRIPRAVITE PUT G

Prva i najvažnija stvar doživljena na ovom susretu je

punina koju sam osjetila promatrajući male stvari oko sebe: osmijehe, geste napravljene s radošću, lijepe jaslice koje su ugrijale srca mnogih... sigurna sam da sve ovo dolazi od molitve. I ove godine smo u sklopu priprema za Božić svako jutro išli na mise zornice. Vjerujem i vidim da ova mala žrtva ustajanja u zoru i izlaska na hladnoću, hodanje do crkve u molitvi te sudjelovanje na svetoj misi pomaže pripraviti put Gospodinu otvarajući naša srca! Gledajući u oči djevojkama i mladićima osjećam duboku radost i to mi potvrđuje kako vrijedi prikazati žrtvu Gospodinu. Sve lijepo što smo doživjeli plod je konkretne molitve i rada koji čini da se osjećam živom, korisnom i manje sebičnom. Andrea

O vogodišnji božićni susret plod je višetjednih priprema u kojima sam imala priliku sudjelovati. Bilo je to vrijeme ispunjeno radom i požrtvovnošću uz koje je rasla moja vjera i ljubav prema bližnjem. Između rada u keramičkoj radionici, šivanja kostima za jaslice i pjevanja u zboru, koji su mi pomogli da pobijedim svoje strahove i da si ne postavljam granice, naučila sam da svaka žrtva i odricanje donose plodove. Bojana

18 Prosinac 2015 08-cdf 2 vrbovec 2.indd 26

BOŽIĆNI SUSRET U VRBOVCU

22.12.2015. 12:40


T GOSPODINU!

Vrijeme priprema za božićni susret pomoglo mi je da bolje upoznam kako sebe tako i našu zajednicu. Katkad sam znala ustuknuti pred zadacima koji su mi bili povjereni, gubeći se radi svojih strahova. No kroz ustrajnost i pomoć ljudi oko sebe uspješno sam sve odradila. Posebno cijenim trenutke prijateljstva i sloge među braćom, sestrama i obiteljima. Na sam dan susreta dodirnuli su me radost, zadovoljstvo i suze radosnice mnogih roditelja. Shvatila sam da je ovo što živimo neponovljivo. Zahvalna sam na svemu što sam mogla proživjeti kroz ovo božićno iskustvo. Sara

Zahvaljujem Zajednici za ovaj susret gdje sam prvi put imao sam priliku osobno sudjelovati u organizaciji. To mi je dalo priliku da bolje uvidim svoje darove i slabosti. Posebno me dirnulo kada je don Ivan govorio o počecima Zajednice kada je majka Elvira puno puta išla protiv ljudske logike, želeći dovesti nas mlade do Isusa jer je osjećala da tako možemo postati slobodni i biti spašeni. To je upravo slučaj sa mnom: ponovno sam stekao nadu, a sa mnom i moja obitelj koja se također promijenila. Želim također zahvaliti i na mogućnosti sudjelovanja u živim jaslicama. Prije početka sam molio da mogu svoju ulogu odraditi sa srcem i bez greške – i na kraju je sve dobro prošlo. Frederico

Uskrsnuće 08-cdf 2 vrbovec 2.indd 27

19 22.12.2015. 12:40


Cenacolo u svijetu

CENACOLO FEST: IS

U POZNATOM KAMENOLOMU SV. MARGARETA U AUSTRIJI, U SRCU EUROPE, ODRŽAN JE CENACOLO FEST ZA MLADE, NJIHOVE OBITELJI I PRIJATELJE POVEZANE S PUTEM ZAJEDNICE. MNOGI SU DOŠLI IZ RAZNIH ZEMALJA KAKO BI ŽIVJELI ZAJEDNO OVE DANE PUNE RADOSTI, MOLITVE, VJERE I NADE.

S

lavlje je počelo predstavljanjem knjige „Zagrljaj”, upravo prevedene na njemački jezik, koja na prekrasan način predstavlja našu Zajednicu. Među gostima koji su sudjelovali na slavlju bio je i bečki kardinal Christoph Schönborn, koji godinama poznaje Majku Elviru, smatrajući je autentičnim svjedokom Evanđelja. Kardinal je zahvalio Gospodinu na svjedočanstvu Majke Elvire, koja je tolikim mladima približila radost Evanđelja i nadu vjere. Još mnogi drugi svećenici bili su na slavlju. Iz biskupije Eisenstadt, gdje se nalazi austrijska bratovština Cenacola, došao je biskup u miru mons. Paul Iby i generalni vikar fra Martin Korpitsch. Radost se širila, kako na pozornici tijekom pjesama i plesova mladih Zajednice, tako i na štandovima gdje su roditelji i prijatelji pomagali u raznim dobrovoljnim uslugama. Također su bili prisutne

20 Prosinac 2015 08-cdf 1 austria.indd 22

i druge zajednice s kojima njegujemo bratske odnose i od kojih smo se osjetili voljeni i prihvaćeni. Tako su u nedjelju poslijepodne udruga „Marijini obroci – Austria” i „KISI-Kids” predstavili svoj rad i izveli mjuzikl na temu života svetoga Pavla. Svake večeri festivala uprizorili smo mjuzikl „Vjerujem u milosrđe” na temu Isusova života. Kardinal Schönborn na kraju se prisjetio kako je Majka Elvira uvijek bila puna entuzijazma u trenutku uprizorenja Isusova uskrsnuća i da bi znala skočiti na pozornicu naviještajući svima „Uskrsnuo je, uskrsnuo je!” Slavlje u Austriji rezultat je ustrajnih napora mladih Zajednaice, ujedinjenih s velikodušnošću prijatelja, obitelji i roditelja. Hvala svima koji su sudjelovali na Slavlju, onima koji su na razne načine bili providnost za nas te za one koji su molili za nas! Hvala za sve!

CENACOLO-FEST IN AUSTRIA

22.12.2015. 12:40


T: ISUS JE NAŠ PUT! «Sve što je istinito i čisto nas potiče. Pravi put je Isus i njegovo Evanđelje. Često su ljudi ispunjeni srdžbom i mržnjom jer duboko u sebi imaju neispunjenu čežnju za ljubavlju. Zašto ljudi današnjice imaju tu jaku nostalgiju? Čini se da se boje da je možda istina da je Isus Sin Božji, da je možda istina ono što kažu svećenici: to uznemiruje srce koje je daleko od Boga. Pitaju se što učiniti ako je sve to istina. Može se reći da oni ne vjeruju u Boga, ali osjećaju nostalgiju za njim. Večeras kad vidite mladiće i djevojke kako tako dojmljivo predstavljaju Evanđelje siguran sam da ćete osjetiti da je istina ono što ste čuli na vjeronauku kad ste bili mali. Isus je Spasitelj jer uistinu preobražava naše živote. Večeras ćemo zajedno iskusiti istinitost uskrsnuća! Nadam se iz sveg srca da će oni koji su u nedoumici, oni koji nemaju vjere, osjetiti žar istinske ljubavi!». Kardinal Christoph Schönborn, bečki nadbiskup

O no

što me najviše dotaknulo tijekom sudjelovanja u mjuziklu „Vjerujem u milosrđe” je da iza kulisa stalno teče molitva, uvijek postoji netko tko započne nekoliko „Zdravo Marija”. To mi je pomoglo da živim predstavu kao molitvu i približilo me mnogim biblijskim odlomcima koje sam pročitao, ali nikad ih nisam doživio. Giuseppe

B

ilo nas je osmero mladića u kuhinji kako bi pripremili ručak i večeru za 150 mladića i djevojaka pristiglih u našu bratovštinu za pripremu slavlja. Svjetla s pozornice nisu bila uperena na nas, no trudili smo se najbolje što smo mogli. Ekipa se ujedinila, upoznali smo se i pomagali jedni drugima pripremiti i poslužiti hranu s pažnjom i ljubavlju. Bio sam vrlo sretan kako se sve odvilo, a posebno zbog ljudi koji su nam pomogli i pokazali nam na mnoge načine ljubav koju Bog ima za svakog od nas Andrea

CENACOLO-FEST IN AUSTRIA

08-cdf 1 austria.indd 23

Uskrsnuće

21 22.12.2015. 12:41


Cenacolo u svijetu

MAJKA KOJA PRIHVAĆ

U MATIČNOJ KUĆI U SALUZZU ODRŽAN JE SASTANAK ODGOVORNIH OSOBA GRUPA RODITELJA KOJE VODE PRIPREMNE RAZGOVORE ZA ULAZAK U NAŠU ZAJEDNICU

N

a brdu ponad Saluzza organizirali smo skup odgovornih osoba grupa roditelja koje vode pripremne razgovore za ulazak u našu Zajednicu. Okupili su se roditelji, prijatelji i mladi koji sudjeluju u organizaciji pripremnih susreta za one koji traže pomoć Zajednice. Roditelji koji dolaze iz mnogih europskih zemalja bili su smješteni u samoj Zajednici kako bi mogli biti živi dio obitelji i kako bi im na ovaj način zahvalili na svemu što rade za Zajednicu i ljude koji u nju ulaze. Prvi dan započeo je pred Gospodinom, molitvom svete krunice te trenutkom zajedničkog klanjanja ispred presvetog sakramenta. Uslijedile su kateheze naših svećenika strukturirane u četiri točke: prihvaćanje, ići naprijed, zajedništvo i misija. Govorilo se koliko je važno razumijevanje za tuđe proble-

22 Prosinac 2015 08-cdf 2 international meeting.indd 24

me i slušanje srcem. Prihvaćanje nije puko pomaganje već put koji odgaja za život da bi se moglo pronaći vlastito dostojanstvo. Tijekom cijele duhovne obnove osjećalo se veliko zajedništvo. Zahvaljujući simultanim prijevodima svi roditelji mogli su u potpunosti sudjelovati u programu, dok bi poslije u vrijeme obroka razgovor tekao na više jezika uz obilatu pomoć gestikulacije! Neki roditelji i prijatelji bi za vrijeme jela ustali otpjevati pjesmu na svom jeziku ili ispričati nešto zabavno. Bilo je snažnih trenutaka podjele vlastitih životnih iskustva i služenja. Jedno popodne Majka Elvira nas je došla pozdraviti, bilo je prekrasno za sve nas pogledati je u oči i vidjeti njen osmijeh. U nedjelju smo otišli do formacijske kuće u Pagno kako bi pozdravili i zahvalili Majci Elviri. Dotaklo nas je njeno

INTERNATIONAL CENACOLO MEETING

22.12.2015. 12:43


VAĆA CIJELU OBITELJ «Zajednica je majka koja prihvaća život, to je otvoreni put prema Božjem srcu. Danas smo ovdje upravo zato jer smo bili prihvaćeni. Kucali smo očajni na vrata kuće u kojoj smo pronašli majku koja je prihvatila živote i djece i roditelja. Kada ste došli na vrata Zajednice, došli ste i vi kao napuštena djeca, kao obitelji „u komadima”. Majka koja prihvaća život svoje djece otvara nam put do Božjeg srca. Ovo je Zajednica: otvoren put na kome se izgubljeni sin vraća kući, a milosrdni otac trči mu u susret. Mi smo prihvaćena djeca koja su sada pozvana da prihvaćaju druge. Pritom je važan prvi susret, prvi trenutak. Imati toplo srce koje zna prihvaćati čini naša lica sličnima licu majke koja prihvaća život svoje djece». otac Stefano

oduševljenje vidjevši nas. Proslavili smo zajedno s njom svete mise zahvalivši joj na kraju svete mise pjesmama radosti, pomolili smo se za sve grupe roditelja u cijelome svijetu a posebno za one koji nisu bili sa nama. Zahvaljujemo providnosti na ovome susretu koji je još više pojačao naš zanos za činjenjem dobra!

M

ladić koji je već prije bio u Zajednici potaknuo me da odem na susret za roditelje i potražim pomoć za svog sina. Tamo sam susreo roditelja odgovornog za skupinu koji mi je pokušao pokazati moje greške. Nisam to želio slušati, ali sam ipak shvatio da nema drugoga puta. Pozvao sam svu svoju djecu na razgovor, zakopali smo ratne sjekire i odlučili se pomoliti. To je bio prvi korak. Sve troje smo na koljenima pred Marijom zamolili milost za moga sina. Od tada to stalno činimo, podržavajući ga time na zajedničarskom putu. To nas čini povezanima i sretnima. Sada mi pokušavamo svjedočiti tu ljubav i ovaj način života onima koje susrećemo. Jednom sam si rekao: „Nije mi do kraja jasno što se ovdje zapravo zbiva, ali ću nastojati biti poput Šimuna Cirenca, pomoći gdje mogu!“ tata Rudo

INTERNATIONAL CENACOLO MEETING

08-cdf 2 international meeting.indd 25

Uskrsnuće

23 22.12.2015. 12:43


Cenacolo u svijetu Upoznao sam Zajednicu 1983. godine. U početku sam bio jako skeptičan, ni sam ne znam zašto sam uopće bio došao ovdje. No Elvira me osvojila! Počeo sam pratiti Zajednicu, ponudio sam im pomoć u slučaju potrebe za bolničkim uslugama, zahvaljujući izvrsnim odnosima koje imam sa svojim kolegama, a i danas se služim njima, ne za sebe već za mlade iz Zajednice. Kada sam otišao u mirovinu, rekli su mi: „Odlično, sad nam možeš pomoći još i više!” Naravno to sam rado prihvatio i nastavljam volontirati. Potražite i vi u vašim krugovima, sigurno ima neki doktor ili odvjetnik koji može pomoći. Pozovite ih da dođu vidjeti kuće Zajednice. Gotovo svi se zaljube, barem se meni tako dogodilo i mnogima koje znam. Poslije ljubav postane prijateljstvo, a prijateljstvo služenje. Andrea Tavera (liječnik)

I znad svega smatram se osobom kojoj Zajednica pomaže. Osjećam se prihvaćena, shvatila sam kolika je vrijednost, bogatstvo i ispunjenje koje dobije vlastita profesija kada se stavi na uslugu Zajednici. To je davanje smisla poslu koji se katkad radi samo za novac. Ali kada se radi zbog ideala, to je nešto sasvim drugačije. Ispunja srce i donosi ogromnu radosti. Zbog toga je bogatstvo za odvjetnike, doktore i psihijatre da se uključite u volonterski rad na vašem putu prihvaćanja mladih u potrebi. Ono što radimo posljednjih godina u Italiji donosi puno plodova i sretni smo zbog toga. Romana Perin (odvjetnica)

24 Prosinac 2015 08-cdf 2 international meeting.indd 26

INTERNATIONAL CENACOLO MEETING

22.12.2015. 12:43


Put kroz

M

C

I S I J U ENACOLO

Nastavljamo naše putovanje po zemljama gdje je dah Duha Svetoga razasuo naše bratovštine... Ugodno putovanje!

VELIKA BRITANIJA IRSKA 1 muška bratovština 1 grupa roditelja (Dublin)

1 grupa eksovaca (Dublin)

2 molitvene grupe (Belfast, Cork)

1 muška bratovština 6 grupa roditelja

(Kendal, Liverpool, Londra, Birmingham, Glasgow, Wrexham)

17 molitvenih grupa

(in Inghilterra: Accrington, Middlesborough, Blackpool, Preston, Bradford, Coventry, Birmingham, Gloucester, London; in Scozia: Inverness, Aberdeen, Arbroath, Oban, Greenock, Glasgow; in Galles: Buckley, Holywell)

u

IRSKOJ I VELIKOJ BRITANIJI 10-viaggio.indd 27

22.12.2015. 15:54


IRSKA

*

Knock

Belfast Dublino

▲◼

★ muške bratovštine

Muška bratovština 1999 “Naša Gospa od Knocka” - Knock

▲ grupa roditelja ◼ grupa eksovaca

* molitvene grupe Intervju s Padraigom Keoghom, upraviteljem “Zajednice Cenacolo Irska” i Marcinom Burchardom, trenutno odgovornim u bratovštini “Naša Gospa od Knocka” Zajednica je od 1999. god. prisutna u Irskoji na ovim prostorima. Možete li nam reći kako je Zajednica došla u Irsku? Mnogo irskih vjernika koji su hodočastili u Međugorje posjetilo je tamošnju bratovštinu Cenacola. Videći duboku promjenu u mladima započeli su pisati pisma Majci Elviri u kojima su izražavali želju za otvaranjem kuće u Irskoj. Istovremeno otac Adrian Crowley bio je upravo zaređen i na službi u župi u centru Dublina. Uočivši ozbiljnost problema ovisnosti među mladima pozvao je sve one koji su željeli Zajednicu Cenaco-

*

Cork

lo u Irskoj da mole zajedno. Otac Adrian je također otišao na tjedan dana u Saluzzo da iskusi život Zajednice iz prve ruke. Tako je Majka Elvira konačno odlučila otvoriti kuću te je došla u Irsku. Zajedno smo pogledali nekoliko lokacija i

... Majka Elvira nam je rekla: «To je ta kuća»...

objekata, no činilo se da nijedna ne odgovara. Posjet se bližio kraju te smo došli u Knock. Majka Elvira ugledala je ploču na kojoj je pisalo

„Prodaje se“, a natpis je visio na prozoru jedne jednostavne i lijepe seoske kućice. Otišli smo pogledati i Elvira je rekla: „To je ta kuća!“ Rekli smo joj da imamo premalo novaca, a ona nam je odgovorila: „ Ako Gospa želi ovu kuću za našu Zajednicu, ona će providjeti onoliko koliko je potrebno!“ Uspjeli smo se dogovoriti s vlasnicima: bio je blagdan Gospe od Knocka, 21. kolovoza 1999. Tri dana prije zaključenja kupoprodajnog ugovora još nam je nedostajala određena količina novca, no povjerili smo se Gospi i novac je stigao. Doduše na dan kada smo preuzeli ključeve naš račun u banci bio je na nuli, no mogli smo krenuti s bratovštinom! Pripremili smo kapelicu da bismo mogli prihvatiti Isusa u Presvetom Oltarskom Sakramentu. Zatim smo montirali krevete na kat te očistili cijelu kući kako bi ugostili Majku Elviru koja je trebala stići s osmericom mladića koji su

Put kroz

MISIJU

CENACOLO 10-viaggio.indd 28

22.12.2015. 15:54


izabrani da bi otvorili kuću na blagdan Bezgrešne. Na taj dan prijatelji Zajednice i stanovnici maloga mjesta Knock zajedno su poželjeli dobrodošlicu novim susjedima!

također svjedočimo i na mnogim duhovnim obnovama koje se tamo održavaju. Mnogi hodočasnici koji su došli vidjeti kuću postali su dragi prijatelji jer su shvatili da stil življenja Zajednice pomaže i njima samima. Često nam podijele da naša prisutnost jača njihovu vjeru, osjećaju se slobodnima podijeliti s nama svoje poteškoće, a mi smo sretni što ih možemo poslušati. Shvatili smo da se mnogima od njih sviđa doći u Zajednicu jer ovdje susreću

Koja je misija Zajednice u Irskoj? Na početku smo mi, prijatelji iz Irske, mislili da je naša jedina misija ta da pomažemo osobama koje imaju problem s ovisnošću. Danas shvaćamo da je naše poslanje puno šire od toga. Ne možemo se radovati samo činjenici da jedan mladić uđe u našu kuću te si time spasi život. Naravno da je to želja koju imamo za svakog mladića u problemima kojeg susretnemo, no moramo vjerovati da čak i ako ne uđe, mi mu možemo darovati osmijeh i zagrljaj. To ostavlja snažan znak u srcu koji mu govori da ga Bog …često nas pozivaju da im damo ruku u voli i da će netko za njega svetištu ili svjedočeći… moliti, neovisno o tom uđe li u našu Zajednicu ili ne. Misija je također pomoći i obiteljima onih ozračje istine i mira. Jako smo koji ulaze te biti svjedoci onoga sretni kada možemo svjedočiti. čemu nas uči Zajednica. Pozvani smo kako bismo svjedočili snagu Kako su se uklopili mladići u irsku molitve, važnost milosrđa i opro- kulturu i mentalitet? sta, prisutnost Božje providnosti. Već po samom dolasku mladići Snažna i konkretna duhovnost su shvatili da trebaju prilagodiZajednice svjetlo je i pomoć mno- ti način življenja Zajednice irskoj gima. kulturi. Jedna lijepa stvar u Irskoj je ta da su ljudi jako prijateljski Kakav dojam Zajednica ostavlja raspoloženi i gostoljubivi. Iako su na ljude koje susreće? došli u ovu zemlju a da nisu puno Naša prisutnost jako pozi- poznavali mjesto i jezik, uvijek tivno utječe na lokalnu zajedni- su imali prijatelje koji su im pocu Knocka. Često nas pozivaju magali i koji su ih podržavali. To da im pomognemo u svetištu, obostrano prijateljstvo, gdje je-

dan prihvaća i potpomaže drugoga, stvorilo je lijepe odnose s lokalnom zajednicom, zbog čega smo neizmjerno zahvalni Gospodinu i nadmo se da ćemo skupa sve više pomagati drugima. Koliko je Zajednica danas poznata u Irskoj? U vjerskom krugovima Zajednica je poznata i jako poštovana. Govoreći na razini civilnog društva, nije toliko poznata u Irskoj. Zbog problema koji su nedavno bili u Katoličkoj Crkvi u svijetu i u našoj zemlji, mnoge osobe ne vjeruju da vjera može spasiti nekoga od ovisnosti ili od pogrešnog načina života. Kako irski mladići i djevojke te njihove obitelji upoznaju Zajednicu Cenacolo? Mnogi mladići upoznaju Zajednicu zahvaljujući svećenicima i osobama iz svojih župa. Također nas često pozivaju svojedočiti u školama, crkama i na duhovnim obnovama. Tako mnogi imaju priliku upoznati nas i glas se širi. Jesu li se kroz godine misionarski vidici Zajednice proširili? Pošto je Irska imala nešto blaže zakone o ulasku osoba koje ne pripadaju Europskoj Uniji, imali smo više mladića podrijetlom iz Australije, Južne Afrike, Latinske Amerike i Azije. Tako smo među ostalim stvorili lijepo prijateljstvo s Jimmyem, odgovornim za grupu Cenacolo u Singapuru, koji pomaže mladićima u azijskim zemljama, a koji bi željeli ući u Zajednicu. Jimmy je volonter u zatvorima gdje govori o

Uskrsnuće 10-viaggio.indd 29

27 22.12.2015. 15:54


Zajednici te priprema mladiće koji žele ući. Mnogi od njih ulaze upravo ovdje i jako smo sretni zbog toga. Što još Zajednica ovdje radi, osim prije navedenog? Postoji grupa roditelja u Dublinu te dvije molitvene grupe, jedna u Belfastu i jedna u Corku. U bratovštini je organiziran i obiteljski dan dva puta godišnje. Postoje i duhovne obnove za roditelje i prijatelje Zajednice, a koje se održavaju u lipnju te prvih dana prosinca. Također svake godine slavimo godišnjicu kuće. Irski exovci okupljaju se u župi “Blakestown Parish Church” u Dublinu te su praćeni duhovnim vodstvom oca Liama O´Cuiva. Koliko mladića živi u kući i zbog čega su došli? Trenutačno ih ima u kući jedanaestero, od kojih su dvojica Irci, dvojica Englezi te ostali iz drugih zemalja. Njihov zajednički problem su ovisnosti o drogama i alkoholu, koji su ostavili duboke rane u njihovim srcima. Dob im varira između 20 i 40 godina. Kako mladi odgovaraju na prijedloge Zajednice? Za njih je uvijek na početku teško biti poslušan pravilima Zajednice i ne prihvaćaju baš dobrovoljno da im netko govori što i kako raditi. Mislimo da ta njihova teškoća proizlazi i iz toga da je vlada jako fleksibilna s njima; upravo zbog toga mnogi odustaju već pri prvoj poteškoći. Da je potrebno činiti žrtve, žrtvovati se da bi se vlastiti život pridignuo iz ustaljenog mentaliteta, teško

je shvatiti. No, u zadnje vrijeme, neki od njih pokazuju interes te prihvaćaju naš stil života s više povjerenja i većom voljom. Kako nastojite prenijeti nadu drugima? Često smo pozvani svjedočiti naše živote na različitim mjestima. Ovdje živimo blizu svetišta, od nas

jeva Irske često dolaze u Zajednicu te su za nas pravi dar. Ovih godina nadbiskup iz Tuama, mons. Michael Neary, je nekoliko puta posjetio bratovštinu; ljetos je nadbiskup Charles Brown, apostolski nuncij Irske, prihvatio naš poziv te došao slaviti svetu misu u našoj kući.

Jesu li se rodili duhovni pozivi zahvaljujući prisustvu Zajednice u Irskoj? Trenutačno su trojica Iraca misionari u Cenacolo bratovštinama u Brazilu i Peruu, a bilo je i drugih prije njih. Tu je i časna sestra Susan koja je ušla u Zajednicu iste godine kada se otvarala kuća u Irskoj te je sada misionarka u Liberiji. Misionarski život i vjera oca Adriana bili su put kojim je Zajednica zapravo došla u mjesta gdje je on prošao, .…u bratovštini se organizira “Family Day” točnije u Peru i u Liberiju pa dva puta godišnje... mi te misije osjećamo pomase traži da mladima svjedočimo lo svojom “djecom”. Nekolicina u školama i da svjedočimo mladića su nakon završenog puta raznim grupama koje posjećuju izgradili lijepe kršćanske obitelji s našu bratovštinu . Prijatelji i obi- mnogo djece kojima žele prenijeti telj su aktivni u organiziranju vrijednosti naučene u Zajednici. raznih svjedočenja diljem Irske, u školama i na sveučilištima. Koje plodove Zajednice u Irskoj Nedavno je jedan irski katolički list vidite u ovih petnaest godina? Rekao bih nešto ponajprije o plonapisao članak o nama. dovima koje vidim u svom životu, a vjerujem da mnogi ovdje imaju Kakav je odnos s crkvom, te s slično iskustvo. Prijateljstvo s biskupima i svećenicima? Svake nedjelje idemo na svetu dečkima i molitva koju sam doživio misu u našu župu. Sudjelujemo u s njima, iskustvo života doživljeno zboru te smo uključeni i u druge kako u Irskoj tako i u Saluzzu, su župne aktivnosti. Naš župnik, otac istinska škola života. Osjećam da Richard, uvijek nam je spreman sam jako sazrio kao osoba. Moja pomoći. Tu je i jedan misionarski mi žena često osmjehujući se kaže svećenik koji slavi svetu misu u da su neki moji stavovi i načini našoj kapelici već petnaest godi- ponašanja “zajedničarski”. Otvorena. Mnogi svećenici iz raznih kra- niji sam, iskreniji i manje sebičan.

Put kroz

MISIJU

CENACOLO 10-viaggio.indd 30

22.12.2015. 15:54


VELIKA BRITANIJA

Inverness

* *

*

Oban

* *▲ *

Greenock Glasgow

★ muške bratovštine ▲ grupe roditelja

*

molitvene grupe

Intervju s Bryanom Inglebyem, osnivačem i članom karitativne udruge “Prijatelji Zajednice Cenacolo u Velikoj Britaniji” Kako je započela avantura u Velikoj Britaniji? Želja da se osnuje kuća Zajednice u Velikoj Britaniji postoji još od 1997. godine. U to doba bio je samo jedan mladić iz Engleske u Zajednici. Kontaktirali smo Majku Elviru, a odgovorio nam je otac Stefano riječima: “Molite, molite, molite...” Dana 8. prosinca 1999. otvorila se kuća u Irskoj; jedna grupica engleskih prijatelja, koji su bili prisutni na otvaranju te kuće te inspirirani onime što su vidjeli, obećali su samima sebi da će se potruditi ustanoviti jednu kuću u Britaniji. Biskup Patrick O’Donoghue snažno se zanimao za mlade u problemima ovisnosti

Buckley Wrexham

Muška bratovština

Kendal

Blackpool Preston Liverpool Holywell

Aberdeen Arbroath

▲★ *

Middlesborough

2005 “Gospa kraljica mučenika” Dodding Green, Kendal

Accrington Bradford

*▲*** **▲ *▲* * ▲ *

Coventry

Londra Birmingham

Gloucester

te je otišao posjetiti bratovštinu u Irskoj da bi je vidio vlastitim očima. Potom nam je 2001. godine ponudio jedno zemljište za koje je mislio da bi moglo biti prikladno: jedan

... Više od 150 prijatelja bilo je prisutno na posvećenju... jako stari župni dvor s malom kapelicom. Taj je posjed bio katolički centar više od tristo godina te je bio u vlasništvu jedne organizacije koja je željela nastaviti ga koristiti

za pomoć ljudima u potrebi i da se u njemu nastavi slaviti sveta misa. Koje ste sve poteškoće susreli? Predstavljajući u Engleskoj jedan novi koncept, posebno govoreći o rehabilitaciji ovisnika o drogama, odmah iskrsne velika zabrinutost. Da bismo uvjerili lokalne vlasti da je kuća Zajednice velika dobrobit za sve i kako nema razloga za strah, predstavili smo dokument gdje je sve bilo vrlo precizno objašnjeno. Međutim, u isto vrijeme više od tristo pisama koja su tvrdila upravo suprotno pristigla su u općinu te su završili u lokalnim novinama. Mnogo razgovora te dva hodočašća u Međugorje grupe iz Kendala, mjesta gdje se kuća nalazi, bili su prilika vidjeti kuće Cenacola, pokazujući da je Zajednica Božje djelo. Povjerili smo se, moleći devetnice sv. Josipu, a mnoge su osobe molile krunicu svaki dan dugo vremena.

Uskrsnuće 10-viaggio.indd 31

29 22.12.2015. 15:54


Intervju s Christopherom Darcyem, članom karitativne udruge “Prijatelji Zajednice Cenacolo u Velikoj Britaniji” i Andreom Ruffiniem, trenutno odgovornim u bratovštini “Gospa kraljica mučenika” u Kendalu.

koje ovdje žive možda ne razumiju u potpunosti Zajednicu te činjenicu da je bazirana na molitvi, no ljudi vide momke kada mole krunicu šetajući, radeći te njihovo ponašanje i to ih dotakne. Momci idu svake nedjelje i na misu u župu u Kendal gdje su prihvaćeni i dobrodošli. Kako ste se uklopili u engleski mentalitet? Zajednica u Velikoj Britaniji susrela je narod koji vidi u ekonomskoj i socijalnoj dobrobiti odgovor na sva pitanja, pa i ona zapisana u dubini ljudskog srca. Situacija je još složenija radi duboke podjele između katolika i protestanata. Put istine koji predlaže Zajednica skida maske lažnim iluzijama svijeta. U prihvatu mladića koji su daleko od vjere ili čak protivni vjeri naučili smo

dovoljno. Mnogi poznaju Zajednicu preko marijanskih hodočašća u Lurd ili Međugorje, neki upoznaju Zajednicu preko nekoga tko je već zna ili pak naiđu na neki letak. Postoje i oni koji potraže pomoć na internetu. Upoznati ljude sa Zajednicom je najveći izazov. Zajednica je danas prisutna, djelotvorna i u rastu. Postoje različite grupe kojiena lokalnoj razini upoznavaju ljude sa Zajednicom i tako joj pomažu. Zajednica je prepoznata kao jedan, možda i jedini, odgovor Katoličke Crkve u zemlji gdje je problem ovisnosti mladih jako izražen.

Kako je Zajednica došla u Kendal? Naša je bratovština nastala iz želje da predložimo stil života Zajednice kao odgovor na potrebe i nemire mnogih mladih Britanaca. Taj izazov ili, bolje rečeno, misija otpočetka Koji su plodovi pristunosti Zajednise pokazala jako teškom. Prijedlog ce Cenacolo? Zajednice, tako radikalan i suproJedna skupina roditelja organitan britanskoj kulturi i mentalitezira susrete za obitelji momaka i tu, teškom mukom je stvorio sebi djevojaka koji su u Zajednici. mjesto u mnogobrojnim i Grupa roditelja je posljednjih zasigurno lakšim altergodina otkrila važnost nativnim prijedlozima stalnih susreta. Tako društva u kojem se dvaput godišnje živimo. Druga miodržavaju duhovne sija sastojala se obnove da bi se u tome kako biti podržale i ohrabrile prihvaćen u mjestu obitelji na putu. Nagdje se nalazi Zakon što je grupa nas jednica. Opći skepsudjelovala u rujnu ticizam i snažna na međunarodnom opozicija mještana susretu u matičnoj stvorili su tenzije kući u Saluzzu, koje je samo strosjećamo se obpljivo i tiho, no u novljenima u duhu koji isto vrijeme snažno i nas potiče biti podrška “mlaopipljivo svjedočanstvo dim” obiteljima, tek pristiživota u bratovštini moglo preobraziti u sadašnje povjerenje ... udaljenost među grupama roditelja učinila glima u Zajednicu te je među je važnima slavlja u samoj bratovštini... nama poboljšana komunikacija i i u veliko poštovanje. Kakvi su danas odnosi sa svijetom koji vas okružuje? Suprotstavljanja s kojima smo se susretali na početku su nestala. Stanovnici predjela Mealbank, blizu Kendala, zadovoljni su i čak ponosni što je na njihovu području prisutna Zajednica Cenacolo. Osobe

prenositi vjeru vlastitim primjerom i strpljenjem onoga koji je iskusio da je obraćenje srca moguće. Koliko Zajednica poznta u Velikoj Britaniji? Zajednica je u Velikoj Britaniji još prilično nepoznata ili barem ne

zajedništvo. Grupa iz Birminghama je održala jednu duhovnu obnovu i konferenciju kojoj su prisustvovali mnogi. Dobra vijest je da će se to događanje održavati svake godine. Postoje mnoge molitvene grupe koje su na neki način vezane uz Cenacolo, a koje se nalaze da bi molile zajedno za mlade koji su izgubljeni u

Put kroz

MISIJU

CENACOLO 10-viaggio.indd 32

22.12.2015. 15:55


ovisnostima, za njihove obitelji i za Zajednicu. To je uistinu jako lijepo! Još nisu ustaljeni posebni susreti za eksovce. Zasad ih pozivamo u bratovštinu kako bi podijelili s nama trenutke slavlja, svjedočanstava i molitve. Što je sa svjedočanstvima? Svjedočanstva i nagovori svečenika su primarni oblik evangelizacije kojeg prate mladi, iznad svega u katoličkim srednjim školama. Upiti često pristignu od prijatelja ili učitelja koji u Zajednici Cenacolo vide učinkovit način svjedočenja vjere mladima, koji su sve udaljeniji i nezainteresiraniji za takve teme. Katkad manje skupine dođu i kod nas u bratovštinu te ih vrlo rado ugostimo.. Kojim se kanalima služite za evangelizaciju? “Otvoreni dan” tijekom došašća je trenutak kada upriličujemo žive jaslice koje su iz godine u godinu sve posjećenije. Potom smo ove godine povodom desete godišnjice od otvorenja kuće realizirali i recital “Izgubljeni sin”. Nadamo se da ćemo ga moći i ponoviti i u drugim prilikama, posebno u ovoj Godini milosrđa. Već je u programu biskupije u Shrewsburyu za Cvjetnu nedjelju. Na kraju, izdajemo i jedan mali časopis koji tri puta godišnje šaljemo prijateljima, poznanicima i dobročiniteljima. Koji bi događaj izdvojili u zadnje vrijeme? Izdvojio bih svjedočanstvo održano na najvećem susretu mladih Bri-

tanije u Walsinghamu, nacionalnom marijanskom svetištu Engleske, a koji je organizirala organizacija “Youth 2000”. Utemeljena od Pape Ivana Pavla II. u Engleskoj, Irskoj te Sjedinjenom Američkim Državama, to je bez

... svjedočili smo na najvećem susretu za mlade u Velikoj Britanij... sumnje najdinamičnija katolička organizacija mladih u zemlji. To što smo imali mogućnost ispričati naše priče bio je za nas istinski blagoslov. Kakav je odnos s lokalnom crkvom? Nastavljajući tragom kako prethodnog tako i sadašnjeg biskupa od Lancastera, mons. Michaela Campbella, kendalski župnik otac Hugh nudi svoju kuću za prihvat obitelji kada dođu posjetiti svoju djecu na “Otvoreni dan”. Otac Chris, kendalski župnik u doba otvorenja kuće, koji je priznao svoj početni očaj kada mu je biskup O’Donoghue govorio o otvorenju Zajednice u njegovoj župi, danas je poseban prijatelj ove bratovštine. Dolazi ih posjetiti, ostane ispovijedati, slavi svetu misu i jede zajedno s njima jednom tjedno. I mnogi drugi svećenici redovito

posjećuju bratovštinu, koliko im to njihove obaveze dopuštaju. Koje radosti i probleme bi ste posebno izdvojili? Radosti je mnogo: lica mladića ozarena osmijehom, koji prihvaćaju bratsko ispravljanje, koji slobodno govore o tome kako su bili mrtvi, a kako sada ponovno pronalaze radost življenja. Velika je radost vidjeti ozdravljenja koja Bog čini u njihovim odnosima s roditeljima ili s braćom, jer i oni bivaju taknuti te se otvaraju oproštenju i tako pronalaze slobodu i snagu. Govoreći o najbolnijim trenucima mogu reći kako ja to vidim. Razmišljajući koliko je velika potreba mnogih mladih u današnjem svijetu, poželim po jednu kuću Zajednice u svakoj biskupiji.Čak i kuća u Kendalu koja ima 16 spavaćih mjesta je rijetko bila puna do kraja. To je moj san: iako ne možemo spasiti sve, želio bih da budemo svjetlo nade za puno više ljudi. Kada jedan momak ode, mi nastavljamo moliti za njega. Vjerujemo da Božja ljubav koju je mladić iskusio ovdje, kako kaže Majka Elvira, pobjeđuje i da će ga spasiti! Tako se često i događa, iako ne uvijek. Primjerice, ove se godine jedan mladić koji je prošao kroz Zajednicu vratio starom načinu života i potom umro od predoziranja, to je jako bolno. No zahvalan sam na daru vjere, na velikodušnoj ljubavi i oprostu koji se živi u Cenacolu, a koji mi pomažu vidjeti teškoće kao priliku za rast i napredak. Zaista vjerujem da s milošću Božjom postajemo jedan Božji narod.

Uskrsnuće 10-viaggio.indd 33

31 22.12.2015. 15:55


Mnogi od nas radili su prije ulaska u Zajednicu, neki su i dobro zarađivali, no ništa nije moglo ispuniti naša srca. Ima i onih koji nikada nisu radili niti stekli nekakav zanat, živeći lijenost i nebrigu. Zbog toga posao je oduvijek bio važan dio našeg života u zajednici, koji nas ući da posao nije samo jedna dužnost ili nešto što moramo obavit, nego da je to dar preko kojeg se možemo ostvariti, preko kojeg rastemo kao pojedinci i u zajednistvo sa drugima. Majka Elvira je uvijek voljela naglasiti da je posao najjasnijie ogledalo našeg duševnog stanja,“ Tko dobro moli, dobro radi”. Ovog puta u našoj rubrici “Rad kao dar” pričati ćemo o jednom poslu koji naši dećki vole raditi, a to je šumarstvo. U našoj Bratovštini u Vrbovcu, svaki dan jedna grupa od pet,šest momaka idu raditi u šumu. Poslovi kojim

EVO

ŠTO KAŽU MLADI

Matija, što možeš reći o svojim iskustvima rada u šumi? MATIJA: Rad u šumi smatram velikim darom, posebno zbog toga što se može naučiti puno lijepih stvari. Naprimjer strpljenju, kada posao treba brzo obaviti, da u tim trenucima trebam vjerovati u svoje sposobnosti i ne obeshrabriti se.Postoje trenuci kad mi se moje slabosti i nedostaci pokažu pred očima u svoj svojoj punini i tada postanem svjestan koliko još moram raditi na sebi. Jedna lijepa stvar koju sam naučio radeći u šumi, je kako imati strpljenja za druge i kako postati bolji prijatelj iznad svega bolji čovjek, što je cilj koji pred sebe postavljam svaki dan. Što te najviše ispunjava u ovom poslu i što si preko njega dobio? MATIJA: Oduvijek mi je bila želja baviti se šumarstvom i nakon nekog perioda, u zajednici mi je pružena prilika baviti se time. Mogu reći da sam zadovoljan i da me taj posao ispunjava, jer volim raditi i biti u prirodi te uvijek naučiti nešto novo. Mogu reći

32 Prosinac 2015 11-Rad kao dar - Šuma.indd 1

22.12.2015. 12:50

K


DI

Šumarstvo

KOJI RADE U ŠUMI : da nije uvijek lako, jer se ponekad traži od mene da posao mora biti brzo napravljen što ponekad zna biti teško, ali ispunjava me kada znam da mi sve poteškoće koje prolazim tokom rada pomažu da sagradim svoju osobnost. Rad u šumi nije uvijek lagan, ali vidim da preko njega rastem u strpljenju i postajem odgovornija i zrelija osoba i za to sam zahvalan Bogu i Zajednici.

se oni bave u šumi su različiti, od rušenja stabala, rezanja po mjeri, do čišćenja grana i slaganja za odvoz. Kako već neko vrijeme naša bratovština u Vrbovcu radi taj posao, izgradili smo odnos među nas i šumarije tj. ljudima koji su odgovorni za šume. Vidjevši naš odnos prema poslu bili su jako zadovoljni, tako da smo nastavili našu suradnju. Tako da ona traje i dalje, što nas ispunjava zadovoljstvom, najviše zbog povjerenje koje su stekli u nas. S druge strane to je za nas velika providnost, jer od posla koji se napravi uspjevamo zadovoljiti naše potrebe za drvom za ogrijev, a iznad svega zbog providnosti da momci koji to rade imaju priliku naućiti nešto novo i koristno na njihovom putu, te isteći iskustva rada i prijateljstva među njima, rasteći u strpljenju i ustrajnost.

Ispričaj nam najveći rast koji si doživio radeći ovaj posao, nešto što nećeš nikada zaboraviti? MATIJA: Najveći rast za mene bio je kada nas je šumarija zamolila da im pomognemo oko prorijeđivanja šume. Zahtjevan posao koji se trebao napraviti brzo. Mogu reći da sam radio sa malo straha, jer sam tom prilikom morao raditi sa traktorom, a vrijeme tijekom posla nije je bio baš povoljno.U trenucima kada posao nebi išao baš najbolje morao sam se truditi da i drugima pomognem i na njih pozitivno utječem, tada sam snagu potražio u molitvi što mi je pomoglo

Uskrsnuće 11-Rad kao dar - Šuma.indd 2

33 22.12.2015. 12:50


straha, jer rad sa motornom pilom zahtjeva odgovornost, ozbiljnost i zrelost, posebno pri obaranju stabala. Smatram da mi je ovo što sam naučio u ovih godinu dana uistinu pomoglo da sazrijem kao osoba, na početku učeći od drugih,a danas prenoseći ta znanja na druge Šta si naučio preko te obaveze? da sačuvam mir i posao odradim najbolje što mogu. Na kraju posla sam vidio da sam narastao u strpljenju i kako u trenucima poteškoće treba sačuvati mir i obratiti se molitvi. Kakve odgovornosti ova obaveza zahtijeva od tebe? MATIJA: Rad u šumi za mene je dar preko kojega se mogu kreativno izražavati i naučiti nove stvari od iskusnijih ljudi u toj obavezi. Kako sam i prije zajednice radio slične poslovo, ono što sam ovdje naučio u smislu zajedničkog rada, suradnje, međusobnog poštovanja, je neprocijenjivo. Mogu reći da kada sam počeo raditi u šumi bilo me malo

34 Prosinac 2015 11-Rad kao dar - Šuma.indd 3

MATIJA: Shvatio sam kako je potrebno svaki posao shvatiti ozbiljno, da preko posla možemo puno toga dobiti i naučiti te da je ključ za iskrenu radost. Još i to kada se nešto započne da se treba završiti.U trenucima kada ne ide onako kako bih htio savladati svoju nervozu i truditi se dati sve od sebe i napraviti najbolje što se može, jer važno je da ja dam sve od sebe i u tome pronaći zadovoljstvo. Kako se osjećaš kada vidiš plodove svoga rada? MATIJA: Kako je drvo važna sirovina u svakodnevnom životu plodove svoga rada vidim svaki dan. Kada pogledam na kraju dana posao koji smo napravili osjetim ispunjenje i zadovoljstvo, jer znam da iza tog posla stoji puno truda. Prije svega uvijek mi izvuče osmjeh na lice kada vidim i momke sa kojima radim zadovoljne, a i ponosan sam jer iza toga ne stoji neka posebna nadarenost, nego nešto puno jednostavnije,da sam sposoban raditi puno stvari, pobjeđivati svoje strahove, ići iznad svojih granica i sve što radim raditi sa srcem.

RAD KAO DAR

22.12.2015. 12:50


«Dok radiš izgrađuješ sebe, jačaš volju, postaješ odgovoran, vraćaš povjerenje u sebe... otkrivaš da te ne obogaćuje toliko ono što radiš, nego kako to radiš» Majka Elvira

Armando, što nam ti možeš reći o svojim iskustvima rada u šumi? ARMANDO: Rad u šumi je jednostavan i ispunjava zadovoljstvom. Sjećam se da sam prije Zajednice stalno mijenjao poslove, jer negdje drugdje plaćaju više, bliže mi je kući, imati ću bolju poziciju... Nikad nisam bio zadovoljan, uvijek sam želio više. Sada naprotiv učim živjeti jednostavno. Posao drvosječe možda se ne čini privlačan na prvi pogled. Međutim taj posao mi pomaže da mogu gledati na život drugim očima, pogledom koji zna cijeniti male stvari te se raduje žrtvujući se za dobrobit drugih. Posao u šumi je zahtjevan, zahtijeva koncentraciju i pribranost u rukovanju s alatom. Puno puta ne ide onako kako očekujem. Učim se kako u napetosti i teškim trenucima biti ustrajan u dobru, pažljiv, a prije svega raditi srcem. Sjećam se jednog događaja s početka mog puta u Zajednici. Zima je već bila počela i sniježilo je. U kući gdje sam ušao ponestalo je drva. Tako smo odlučili otići u šumu i uzeti drva koja smo tamo ostavili prošle sezone. Nažalost, sve je bilo pod ledom. Stoga smo napravili stepenice u snijegu, povezali drva užadima i s deblima na leđima se uspinjali gore. Cijela je kuća radila na tome. To je bilo prilično zahtjevno. Srećom, nekolicina braće iz obližnje kuće u Enviama došlo nam je pomoći. Uz to su s nama podijelili i dio svojih drva te smo se tako u kratkom vremenu uspjeli opskrbiti za cijelu zimu. Ovaj posao me naučio surađivati s ljudima, gledati na njihove potrebe i razumjeti ih.

Uskrsnuće 11-Rad kao dar - Šuma.indd 4

35 22.12.2015. 12:50


Glas

PAPE

“MILOSRDNI POPUT OCA”

Pozvani smo pažljivije osvrnuti se na postojanje milosrđe kako bismo postali učinkovitiji znak Očevih djela u našim životima. Zbog tog sam razloga proglasio Izvanredni jubilej milosrđa kao posebno vrijeme Crkve; vrijeme kada svjedočanstva vjernika mogu izrasti jača i učinkovitija [...] Povjerit ćemo život Crkve, cijelog čovječanstva i cijelog svemira Kristovom gospodstvu, tražeći ga da na nas izlije svoje milosrđe kao jutarnju rosu, kako bismo svi mogli raditi zajedno na izgradnji svjetlije budućnosti. Žarko želim da godina koja slijedi bude natopljena milosrđem da bismo mogli pristupiti svakom muškarcu i ženi donoseći im Božju dobrotu i nježnost! Neka balzam milosti dosegne svakoga, kako vjernike, tako i one koji su daleko, kao znak da je Kraljevstvo Božje već prisutno među nama.

36 Prosinac 2015 11-Papa.indd 34

PAPA FRANJO, Misericordiae Vultus

28.12.2015. 09:18


Želimo živjeti ovu Jubilarnu godinu u svjetlu Gospodinovih riječi: Milosrdan kao Otac. Evanđelist nas podsjeća na Isusovo učenje koje kaže: „pa budite dakle i vi milosrdni kao što je milosrdan vaš Otac!“ (Lk 6,36). To je program života koji, iako zahtjevan, pun je radosti i mira [...] Gospodin Isus nam pokazuje korake kojima možemo doći do cilja: „Ne sudite! Tada ne ćete biti suđeni. Ne osuđujte i ne ćete biti osuđivani! Gospodin iznad svega traži da ne sudimo i ne osuđujemo. Ako itko želi izbjeći Božju osudu, ne bi se trebao postavljati za suca svojeg brata ili sestre. Ljudska bića kada god sude ne gledaju dalje od površine, dok Otac gleda u samu srž duše. Koliko štete naprave riječi kada su motivirane osjećajima ljubomore ili zavisti! Govoriti loše o drugima baca na njih loše svjetlo, narušava njihov ugled i ostavlja ih na milost i nemilost ogovaranju. Suzdržati se od osuđivanja znači prepoznati dobro u svakoj osobi i poštedjeti je nepotrebnih patnji uzrokovanih našim parcijalnim osudama i našim neutemeljenim pretpostavkama. Ali ne-osuđivanje još nije milosrđe. Isus traži i da opraštamo i da dajemo. Da budemo instrumenti milosrđa jer smo mi oni koji su prvo primili milosrđe od Boga. Da budemo velikodušni prema drugima, znajući da nas Bog obasipa svojom bezgraničnom velikodušnošću.

11-Papa.indd 35

Misericordiae Vultus

Kako je lijepo osjetiti se potreban Božjeg milosrđa! Koliko puta imamo sreću promatrati milosrđe, kako u našem bračnom životu tako i u životu Zajednice. Zaista je istina da opraštati znači darivati. U našem svakodnevnom životu doživljavamo kako oprost postaje nova gesta ljubavi i da kroz ovu gestu možemo dati nešto jedno drugomu. Shvaćamo da svaki put kad smo spremni oprostiti jedno drugomu zapravo opraštamo samima sebi, jer upravo ovdje nalazimo radost, mir i razumijevanje o kojem nam Papa govori. Jasno prepoznati sve ono što smo dobili od Gospodina čini nas ljubaznijima i velikodušnijima prema drugima i postajemo sposobniji prepoznati dobro u drugima. Katkad je zahtjevno, ali Bog nam uvijek daje mogućnost i želju da postanemo sudionici njegova kraljevstva. Nicky i Djilali

Kao što kaže Sveti Otac, Isus traži darivanje. U misijama se često nađem u situaciji gdje me djeca uče imati milosrđa i davati se uvijek, kada mi ide dobro i kad mi ide manje dobro. Upravo to obogaćuje moj život: zaboraviti na sebe gledajući njihove potrebe. Katkad se brinem o tome što nedostaje, ali onda shvatim da zapravo nije potrebno puno stvari. Potrebna je samo moja ljubav. Djeca me uče svojim životom, bez puno riječi Martina

Uskrsnuće

37 28.12.2015. 09:18


Ja sam zaređeni brat i biti ovdje u misijama u Brazilu već je veliki znak Božjeg milosrđa prema meni. Bio sam izgubljena mlada osoba, lutao kroz život, pateći i uzrokujući patnju drugima. U jednom trenutku, upućujući očajnički vapaj za pomoć „tamo nekomu” taj „netko” me pogledao s milošću, pružajući mi priliku za novi početak. Danas Bog želi da činim poput njega. Kada prigovorim nekom djetetu za nešto krivo učinjeno, moram to učiniti na konstruktivan način, misleći na dobro koje nosi u sebi i na taj način potaknuti da promijeni loše ponašanje. To uspijevam jedino ako sam miran, inače ljutnja mi skuči pogled i blokira moju dobrotu. Bez Boga nisam u stanju ljubiti, dati prostora bratu da bih ga susreo, potaknuo, posvijestio mu da je dijete Božje. Kad se sjetim svih gesta milosrđa koje je Bog učinio prema meni, u meni se uvijek ponovo budi želja da ljubim. To je svakodnevna borba, ali borba za dobro koja me drži živim, koja mi daje mir i radost. brat Peter

U mom srcu snažno odzvanjaju Papine riječi. Nakon iskustva milosrđa u Zajednici u meni raste želja za darivanjem onoga što sam ovdje dobila. Trenutno se pripremam za odlazak u jednu od naših misija. Sigurna sam da će me, ako svaki dan budem izrekla svoj mali da, Bog moći koristiti kao instrument svoje ljubavi. On će sve više i više otvarati moje srce i pomoći mi da vidim njegovo lice u djeci kojoj ću služiti. Sara

U posljednje vrijeme sam meditirao i molio da bih bolje upoznao što je to milosrđe. Ovdje u misiji prilike su za to brojne. Primjerice, djeca me katkad uvrijede otkrivajući mi da sam često zatvoren u svoje misli. No ako to prihvatim u duhu milosrđa, otvaraju mi se oči. Volim igrati nogomet i utakmice često doživljavam vrlo emotivno. Jednog dana jedan od tinejdžera bio je vrlo nediscipliniran na terenu, a ja sam ubrzo postao svjestan da unutar mene kuha. No umjesto da burno reagiram, izrekao sam kratku molitvu i rekao si da ga moram prihvatiti u ljubavi. Odmah sam osjetio olakšanje, bio slobodan od svake ljutnje i potpuno miran. Na tom malom primjeru sam shvatio da milosrđe razbija zidove među ljudima i čini te sposobnim djelovati u duhu ljubavi. Matteo

38 Prosinac 2015 11-Papa.indd 36

28.12.2015. 09:18


Misericordiae Vultus

Potaknut Papinim pozivom da budemo učinkovit znak Božjeg milosrđa u svijetu, dolaze mi u sjećanja mnoge epizode iz života s djecom u misijama. Ovdje često mogu rukama dotaknuti milosrđe. Sjećam se tako kako mi je bilo vrlo teško prihvatiti greške jednog djeteta. Jednog dana, nakon što je po tko zna koji put napravio nered, podignuo sam glas na njega. On mi je odmah uzvratio rekavši mi da ga ne volim takvog kakav je. To me je potaklo da se sjetim svih mladića u Zajednici koji su me bezbroj puta saslušali i razumjeli, pa čak i voljeli moje pogreške. A ja to nisam bio u stanju učiniti s ovim djetetom! Nakon nekoliko dana zagrlio sam ga i bez puno riječi ispričao mu se. Zajedno smo zaplakali i potom se zajedno nasmijali cijeloj situaciji koja se bila stvorila. Nakon toga postali smo puno bliži, pravi prijatelji. Od tada se sve promijenilo: sluša me jer zna da ga razumijem; ja slušam njega, jer ga volim takvog kakav je. Gregory

U ovoj Svetoj godini veselimo se otvaranju našeg srca onima koji žive na samim rubovima društva. Koliko danas u svijetu ima nesigurnih i bolnih situacija! [...] Tijekom ovog Jubileja Crkva je pozvana više se posvetiti tim ranama, pomazati ih uljem utjehe, povezati ih milosrđem i izliječiti ih solidarnošću i obazrivom brigom. Nemojmo upasti u zamku ravnodušnost ili rutine. Odbacimo destruktivni cinizam! Otvorimo svoje oči i uočimo patnju svijeta, rane naše braće i sestara kojima je osporeno dostojanstvo. Obratimo pažnju na njihov vapaj! Pružimo im ruku kako bismo mogli osjetiti toplinu naše prisutnosti, našeg prijateljstva i našeg bratstva! Neka njihov krik postane naš i neka zajedno prijeđemo granice ravnodušnosti koje prečesto nadmoćno vladaju i maskiraju naše licemjerstvo i egoizam! Žarko želim da tijekom ovog Jubileja kršćani budu pozorni na materijalna i duhovna djela milosrđa. To će probuditi našu savjest, prečesto otupjelu prema siromaštvu. Uđimo dublje u srž Evanđelja gdje siromašni imaju posebno iskustvo Božjeg milosrđa.

Uskrsnuće 11-Papa.indd 37

39 28.12.2015. 09:18


38 Marzo 2009

12-miss.indd 38

«Komu je usmjereno naviještanje Evanđelja? Odgovor je jasan i pronalazimo ga u evanđelju: siromašni, maleni i potrebiti, oni koji su najčešće ostavljeni sa strane, oni koji nemaju ništa čime bi ti uzvratili» Papa Franjo 28.12.2015. 10:13


: e

VJEČNO PROLJEĆE Predraga Majko Elvira, oče Stefano, braćo, sestre, posvećeni, obitelji Cenacola i mladi na putu, javljamo se opet iz Bahie! Ovdje u Južnoj Americi započelo je proljeće. Priroda se budi, sunce je sve jače! Kao i uvijek naša bratovština „Gospa Pomoćnica” je u neprekidnoj mijeni, u vječnom proljeću. Evo posljednjih novosti: Gabriel, prijatelj geodet, koji svake godine provede svoj godišnji odmor s nama radeći besplatno za misije, otputovao je u Italiju zajedno s cijelom grupom volontera: Mariom Antoniom, Irmom, Mariom Graziom, Sergiom, Michelom i Chiarom. Zahvaljujemo im od srca za sve ono što su nam darovali tijekom četrdeset dana koje su s nama proživjeli. Bili su instrumenti u rukama Providnosti. Potpuno su ospo-

sobili ruševnu građevinu koja se nalazi na malenom terenu ženske kuće „Zvijezda mora” u Jauu. Tamo žive časne sestre Rita i Marija s desetak djevojčica. Time će se povećati kapacitet kojih uvijek manjka u našem poslanju. Iz Italije su pristigli Silvio i Frane, dvoje mladih misionara koji su se uklopili i već se brinu oko djece i raznih poslova. Silvio je angažiran puno radno vrijeme oko zidarskih poslova u kući časnih sestara u Jauu, dok je Frane završio krečenje male škole i sad se uključuje u život kuće za adolescente. Također su došla i neka nova djeca: osmogodišnja Maria Regina i dvojca braće, tromjesečni Luiza i Luiz od godinu i četiri mjeseca. Kada smo prvi puta sjeli za stol, Maria Regina je pomno promatrala vilicu pokraj svog tanjura. Shvatili smo:

Živim u Zajednici od svoje jedanaeste godine. Bio sam dijete ulice koje je tražilo smisao života. Duboko ranjen i tužan, bio sam doista oduševljen dolaskom u Cenacolo vidjevši kako su me osobe odmah zavoljele, učeći me o puno toga lijepog i čistog. Kada sam odrastao, otišao sam na neko vrijeme napraviti iskustvo u našu kuću za mlade u Jauu. Boreći se i sazrijevajući poželio sam se darovati djeci s ulice. Želim pružiti ono što su meni drugi darovali kada sam stigao ovdje u misiju. Želim besplatno voljeti... samo voljeti, voljeti i voljeti. Kada sam se vratio ovdje kao misionar živio sam u kući s tinejdžerima razvijajući s njima snažno i iskreno prijateljstvo. Proživjevši prošlost poput njihove, znao sam njihove probleme. Moja prošlost, moje rane, moje poteškoće danas su škola života koju sam prošao da bih sada znao voljeti i razumjeti ovu djecu. Hvala ti Gospodine Isuse jer me danas pozivaš da volim one koji su najpotrebniji i što mogu prenijeti sve ono lijepo i čisto što si mi darovao svih ovih godina. Jackson

12-miss.indd 39

28.12.2015. 10:13


Iako sam u misijama već neko vrijeme, osjećam da uvijek učim nešto novo. Bitno je imati otvoreno srce i dopustiti si da te vodi dah Duha Svetoga. Primjerice, neki dan došla je po prvi put u posjet majka jedne naše adolescentice, dobivši dozvolu suca da je može posjetiti. Ta žena je bila jako zabrinuta za kćer, plakala je i govorila mi da je pokušala sve učiniti kako bi je vratila kući, ali je njihova financijska situacija bila grozna, a i mužev alkoholizam je odmagao. Ja sam je samo zagrlila, slušala i potom joj ispričala nekoliko zabavnih situacija koje sam doživjela s njenom kćerkom. Vidjela sam da se toj mami vratio osmijeh. Prije odlaska mi je rekla: „Mislim da je mojoj kćerci jako dobro ovdje s vama, možda je i bolje da odrasta u ovom kutku raja...” Valeria

njezino oduševljenje i način na koji je opušteno jela rukama svjedočili su da do tada nikad nije vidjela nešto poput vilice. Sada ju je naučila koristiti i dok jede s tekom sretno se smiješi. Gospodinov blagoslov se nastavio dolaskom don Eugenia i brata Massima. Don Eugenio je organizirao dvije duhovne obnove za tinejdžere i adolescente. Obnova za tinejdžere održala se u kući na moru kod časnih sestara. Tema obnove bila je kako naučiti izražavati vlastite osjećaje i ono što nosim u srcu. Izmjenjivali su se trenuci molitve, igre, kateheza i razmatranja o filmu „Mali Princ”. Djevojčice

12-miss.indd 40

su bile oduševljene i zahvalile su od srca za prelijepi dan koji smo proveli zajedno. Duhovna obnova adolescenata započela je posjetom crkvi „Jesus de Bom Fim”, nakon čega je uslijedila podjela. Dan je zaključen trenutkom molitve i euharistijskog klanjanja. Bio je 5. rujna, dan kada se sjećamo blažene Majke Tereze iz Kalkute koja je potrošila život za siromašne, odbačene i bolesne. Potom je uslijedio poziv za odlaskom u Salvador na kongres koji je organizirala Zajednica Shalom, a koji je okupio više od 4000 mladih iz cijelog Brazila. Najviše nas je dotakla kateheza Moysésa

28.12.2015. 10:13


Louro de Azevedo Filho, osnivača Zajednice Shalom, koji je govorio o čistoći i ljepoti. Gledajući brojne mlade koji su se zajedno okupili oko ideje dobra dalo je puno snage i zanosa našim adolescentima. Hvala ti, Majko Elvira, jer si nam pokazala put svjetla. Hvala ti na majčinstvu i na svoj ljubavi koja nas odgaja za pravu radost života, a to je služenje. Hvala ti jer se više ne osjećamo siročad, već

prihvaćena djeca, voljena i vođena mudrošću i ljubavlju.

Postoje trenuci kad se Zajednica intenzivnije brine o nama. Od anđela čuvara pa do raznih odgovornosti koje nam dodjeljuje, sve to nam pomaže da postanemo bolji. No također postoji i vrijeme kada mi možemo živjeti za druge, toliko da zaboravimo na sebe same. To je za mene vrijeme misije, gdje je moj život fokusiran na život djece i adolescenata. Živeći ovdje u misiji u Bahii s djecom i mladim misionarima, svatko od njih sa svojom životnom pričom, katkad punom rana, stječem pogled na budućnost pun nade. Osjećam da među nama postoji duboka veza, horizont pun nade utemeljene na Isusu. Ovdje se doista osjećam kao u obitelji! Misije mi pomažu da vidim da se od štapa može napraviti najbolji mač na svijetu, jedan palmin list može biti najbrži konj, a čep od boce može postati zabavom za cijelo poslijepodne! Ujutro čitamo i dijelimo evanđelje i trudimo se živjeti ga konkretno tijekom cijeloga dana. Sada razumijem zašto Majka Elvira kaže da je služenje kraljevanje. Služeći ozdravljam sve rane prošlosti. Svaki put kada se uspijem uzdići iznad provokacija, poniženja, žrtve, ponosa činim korak prema svjetlu. Od tih koraka sastoji se moja svakodnevna sreća. Nacho

Uskrsnuće 12-miss.indd 41

43 28.12.2015. 10:13


Imam devetnaest godina i sretan sam što mogu podijeliti s vama čudo koje se dogodilo u mome životu od kako sam dio velike obitelji Cenacola. Želim zahvaliti Bogu jer me svojom ljubavlju i svojim velikim milosrđem oslobodio iz okova zla i droge. Put u Zajednici nije bio lak, no danas mogu reći da su mnoge moje rane zacijelile preko prijateljstva s Isusom rođenim iz molitve. To mi je često pomagalo u trenucima borbe i davalo mi snagu da nastavim na putu dobra. Želim zahvaliti Zajednici koja mi omogućuje da nadoknadim izgubljene godine školovanja. Zahvaljujem na povjerenju i želim se potruditi u školi, ne samo u učenju već i svjedočeći Božju ljubav i sve što sam dobio. Rogerio

VELIKE PROMJENE Prije nekoliko dana vratili su se Tiago, Luan i Cristian nakon dvomjesečnog iskustva u našoj misiji u Bahii, pomažući u različitim poslovima i odgovornostima. Bilo je lijepo slušati njihova oduševljena svjedočanstva o tom iskustvu. Bilo je jako lijepo i dirljivo svjedočanstvo Maicona koji se vratio iz Europe pričavši nam o lijepim trenucima koje je doživio na Slavlju života, o njegovom dirljivom susretu s Majkom Elvirom, o iskustvu s Festivala Mladih u Međugorju te o velikom hodočašću do Poljske i pješačenju do Częstochowe. Slično je bilo i s Antonijem koji se također vratio iz Italije pun dojmova, pričavši nam o svemu lijepome što je doživio u Saluzzu, u srcu Zajednice i o svom

12-miss.indd 42

susretu s Majkom Elvirom. Stalni boravak don Eugenia u Brazilu snažno doprinosi održavanju žive duhovne vatre i karizme naše Zajednice, dotičući svakog od nas. Najstariji momci u Zajednici bili su na duhovnoj obnovi u samostanu kamaldoleškog reda u Mogi das Cruzesu. To su bili dani introspekcije, tišine i molitve srcem, kako bismo mogli susresti Božju ljubav u dubini vlastitog bića. Vratili su se u svakidašnji život snažno ispunjeni Duhom Svetim! Jedna grupa momaka iz naše kuće doživjela je lijepo iskustvo vjere sudjelujući na molitvi ozdravljenja i oslobođenja “Canção Nova,” brazilskoga evangelizacijskog pokreta. Dvaput mjesečno, zajedno s brojnim prijateljima, sudjelujemo na sve-

28.12.2015. 10:13


Imam sedamnaest godina i ovu bratovštinu doživljavam kao svoju obitelj. Zahvaljujem Bogu na prilici koju mi je pružio učeći me novome životu. U Zajednici sam preko molitve počeo upoznavati sebe. Osjećam veliko Isusovo milosrđe koji mi pomaže svakoga dana podižući me nakon svakoga pada na ovom putu vjere. Malo po malo Božja ljubav ozdravlja mnoge moje rane iz djetinjstva i daruje mi snagu da svladam poteškoće. Zajednica je u meni probudila nadu u novi život i zbog toga želim zahvaliti iz dubine srca Majci Elviri i svoj braći koji žive sa mnom ovdje u Jauu. Fabio

toj misi koju slavi naš don Francisco, umirovljeni biskup koji nas prati već godinama dobrotom i predanošću. Osjećamo duhovnu Providnost zahvaljujući ocu Joseu Carlosu i ocu Sergiu, dvojici svećenika koji su zaljubljeni u Zajednicu i uvijek na raspolaganju. Već neko vrijeme organiziramo mjesečne susrete za bračne parove članova zajednice, exovaca i prijatelja. Na posljednjem je susretu sudjelovao i don Eugenio koji je vodio klanjanje i slavio svetu misu. Kroz puno dobrih prijatelja osjećamo božansku providnost. Prošlo je tek nekoliko mjeseci otkako smo darovali naš Fiat Doblo misiji u Bahii kojoj je trebao automobil, a već nam je stigao novi Fiat, isti takav.

Osim toga smo dobili od „Receita Federal” Hondu Civic koju popravljamo za našu braću u Mogiu. Molili smo za novi traktor jer stari više nije davao znakove života. Bog koji vidi bolje od nas poslao nam je providnost dobrog mehaničara i potreban novac za nove dijelove. Popravili smo ga i sada radi savršeno. Uz to smo okončali berbu kave, koja je uvijek lijep trenutak zajedništva. Dok neki momci završavaju put neki ostaju kako bi pomagali drugima. To je san koji se ostvaruje: Brazilci koji su uskrsnuli na novi život odlučuju ostati još neko vrijeme kako bi pomagali drugim momcima i darovali svoj život služeći im na nekoliko godina.

U trenutku kada sam upoznao Zajednicu upalilo se svjetlo koje mi je trebalo da bih izišao iz kandži zla. Na početku sam mislio kako neću dugo ostati, no zahvaljujući molitvi i pomoći braće shvatio sam da je droga bila samo rezultat mojih loših navika, koje se mogu promijeniti. Vjera i ljubav koju svakodnevno doživljavam bile su izazov mojoj površnosti i materijalizmu. Osjećam da sam sazrio u mnogim stvarima. Svakoga dana se uz pomoć molitve trudim pobijediti svoj ponos i sebičnost te dati se više drugima. Zauvijek ću biti zahvalan Bogu, Majci Elviri i Zajednici jer su mi dali novi život. Damian

Uskrsnuće 12-miss.indd 43

45 28.12.2015. 10:13


Marijinim stopama

Lurd

rzydowska b e Z ia r a w Kal

Posjetili smo brojna marijanska svetišta u kojima smo zahvalili Mariji na svemu što čini u našem životu. Svetište u Lurdu bilo je odredište žena iz talijanskog ogranka „Ženo tko si?“, dok su u Poljskoj tamošnje obitelji imale dvodnevnu duhovnu obnovu u svetištu “Kalwaria Zebrzydowska”. U međuvremenu talijanski roditelji bili su u Međugorju popraćeni don Massimom i don Rininom. Konačno, djevojke i mladići u bratovštinama oko Saluzza hodočastili su u svetište Marije majke milosrđa u Valmali. Zahvaljujemo Gospi što nas podupire u vjeri i zajedničkoj molitvi!

M Med edju jugo gorj rjee

Valmala

Valmala

46 Prosinac 2015 12-news 4 pagine.indd 44

22.12.2015. 16:02


Svatko glumi sebe Predstavom “Svatko glumi sebe” u teatru Exit željeli smo ispričati mladima grada Zagreba našu životnu priču, prikazati životne probleme i upozoriti na opasnosti koje prijete mlađim generacijama. Kroz svjedočanstva smo iznijeli vlastita iskustva i pokazali kako postoji puno putova u život, no svi prolaze kroz požrtvovnost, istinu i ljubav.

Nova radionica u Varaždinu Nakon dugog iščekivanja, priprema i puno uloženog truda konačno je otvorena nova keramička radionica u našoj bratovštini u Varaždinu. Otvorenje je obilježeno svetom misom i blagoslovom radionice. Misu je predvodio varaždinski biskup mons. Josip Mrzljak uz sudjelovanje svećenika bliskih varaždinskoj bratovštini. Želimo zahvaliti svima koji su pomogli ostvarenje ovog projekta koji će omogućiti sazrijevanje mladih koji će ovdje razvijati svoje kreativne darove.

Uskrsnuće 12-news 4 pagine.indd 45

47 22.12.2015. 16:03


Polasci za misije Nakon priprema za odlazak u misije Milčo, Sean i Fabio s radošću su se uputili prema Peruu gdje je sve više djeca koja su potrebna ljubavi i brige. Povjeravamo ih Djevici Mariji i želimo im dobru misiju!

Duhovna obnova u Šarengradu Početkom studenog u bratovštini „Sv. Petar i Pavao“ u Šarengradu organizirana je jednodnevna duhovna obnova za roditelje čija djeca jesu ili su bila u Zajednici. Tema susreta bila je molitva kao hrana potrebna za utaživanje duhovne gladi, kako bi spremnije odgovorili na životne izazove. Zahvaljujemo Gospi na njenoj majčinskoj prisutnosti među nama i stavljamo se pod njen zagovor.

Dobrodošla Chiara!

Chiara

Sa velikom radošcu želimo dobrodošlicu Chiari. Najiskrenije čestitke roditeljima Andrei i Valentini koji žive u misijama u Peruu. Neka Gospa blagoslovi život male Chiare i njene obitelji.

48 Prosinac 2015 12-news 4 pagine.indd 46

22.12.2015. 16:03


Raspored živih jaslica Ove godine Cenacolo žive jaslice održavaju se u slijedećim mjestima u navedenim terminima: BRATOVŠTINA „GOSPA OD ZDRAVLJA“, UGLJANE 2, UGLJANE KOD TRILJA 26/12/2015, 30/12/2015, 06/01/2016 Početak u 17 sati BRATOVŠTINA „SV. NIKOLA“, JANKOLOVICA 6, BIOGRAD N/M 26/12/2015, 06/01/2016. Početak u 17 sati BRATOVŠTINA „SV. JOSIP RADNIK“, CEHOVSKA 6, VARAŽDIN 25/12/2015, 26/12/2015 02/01/2016, 03/01/2016, 06/01/2016 Početak u 18 sati BRATOVŠTINA „POLJE ŽIVOTA“, TRG ISPRED ŽUPNE CRKVE SV. JAKOVA, MEĐUGORJE 24/12/15 u 19 sati, 28/12/15 u 16,15 sati, 31/12/15 u 19 sati, 01/01/16 u 19 sati

Ivana i Gianluca

Chiara i Stefano

Sandra i Dariusz

Uskrsnuće 12-news 4 pagine.indd 47

49 22.12.2015. 16:03


PREPORUČAMO

«Bog mi je dao strpljivosti da sve ove godine slijedim njegove poticaje. Malo po malo obzori su se proširili i sada žele zagrliti čitav svijet»

Majka Elvira

u

Zagrljaj Najljepše ispričana priča Zajednice Cenacolo

u

u CONTATTI TELEFONICI: PIEMONTE Fedigati Angela tel 011 5368239 za djecu - cd kateheza veliki izbor knjiga - bojanki LIGURIA - glazbenih cd - video dvd fam. Perato tel 019 612038 LOMBARDIA Narudžbe i informacije: Galbusera Ambrogio tel 039 733706 info@zajednicacenacolo.hr VENETO Gallo Ubaldo tel 049 701720 01/ 27 26 515 EMILIA ROMAGNA

Majke Elvire

“Uskrsnuće” izlazi tromjesečno i besplatno ga šaljemo svima koji to žele. U svakom trenutku možete se jednostavno upisati ili ispisati s liste primatelja, pišući na: Udruga Sveti Lovro Zajednica Cenacolo - za redakciju “Uskrsnuća” Dvorac Lovrečina Grad, Kučari 1, 10340 Vrbovec ili na uskrsnuce@zajednicacenacolo.hr

01-COPERTINA.indd 54

28.12.2015. 09:29


S RADOŠĆU VAM PREDSTAVL JAMO NOVU STRANICU Z A JEDNICE CENACOLO: www.zaje dnicacenacolo.hr

01-COPERTINA.indd 55

28.12.2015. 09:29


Zajednica Cenacolo

GODINA XV - BROJ 71 Prosinac 2015. ISSN 1332-2648

Sretan Božić Draga braćo i sestre, u ovoj svetoj noći razmišljajmo pred jaslicama gdje narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku. Svjetlo su vidjeli jednostavni ljudi, otvoreni Božjem daru, a ne oholice niti oni koji donose zakone prema vlastitim proizvoljnim kriterijima. Pogledajmo u jaslice i zamolimo Mariju da nam pokaže Isusa! Papa Franjo

01-COPERTINA.indd 52

28.12.2015. 09:29


Issuu converts static files into: digital portfolios, online yearbooks, online catalogs, digital photo albums and more. Sign up and create your flipbook.