Bookvar #011

Page 1













D

ugo vremena je prošlo od izlaska prethodnog broja Bookvara. Pro‐ bili smo sve rokove. U međuvre‐ menu, što ste verovatno primetili, promenili smo čitavu koncepciju našeg sajta koji je redizajniran i pretvoren u portal koji se bavi de‐ šavanjima iz sveta književnosti i stripa. Mi‐ slim da će koncepcijski preuređen sajt koji smo uspešno oživeli u narednom periodu biti sredstvo preko kojeg ćemo komunicirati sa‐ vama. Ne mogu sa sigurnošću da kažem kada ćemo sledeći put izdati Bookvar u ovakvom formatu kakvom ga trenutno čitate. Po drugi put smo birali i najbolju ko‐ ricu knjige domaćeg autora ili autorke. Kao knjiga sa najboljim koricama proglašena je zbirka poezije „Gluvarenje sa Disom“ Veljka Lađevca. Ovog marta još jedan velikan je na‐ pustio naš multiverzum. Teri Pračet je pisao o ozbiljnim stvarima... na neozbiljan način. U mnogim njegovim romanima čitao sam priče koje zapravo govore o raspadu Jugo‐ slavije i onoga što je ostalo da smrdi i da imitira život posle toga. Mada je sam Teri Pračet rekao da o Jugoslaviji zna samo kao o mestu na koje su njegovi roditelji nekada voleli da idu na odmor i koje više ne postoji. Teri Pračet je pisao o tome kako će svaku tuču između trola i patuljka kao vekovnih neprijatelja iskoristiti neki drugi trolovi i patuljci da ih odžepare. Isti oni trolovi i patuljci koji su ih pre toga i nate‐ rali da se pobiju... Iz uzvišenih ciljeva, nara‐ vno. Romani Terija Pračeta su takođe puni veštica, čarobnjaka i vampira, ali on ne piše o vešticama, čarobnjacima i vampirima. Do sledećeg čitanja vidimo se na www.bookvar.rs Milan Aranđelović urednik magazina Bookvar


14


In Memoriam

Napustio nas je Teri Pračet

Č

uveni britanski pisac, autor serijala "Diskvet" i jedan od najtiražnijih britanskih pisaca svih vremena, ser Teri Pračet, umro je 12. marta u 67. godini života. Pravo ime Terija Pračeta je Terens Dejvid Džon Pračet i rođen je 1948. godine u engleskom gradu Bikonsfildu. Najpoznatiji je po serijalu knjiga komične fantastike „Dis‐ ksvet“. One su se prodale u tiražu od 60 miliona primeraka i preve‐ dene su na 33 jezika. Serijal „Dis‐ ksvet“ sadrži preko 30 knjiga. Teri Pračet je tokom karijere objavio 77 knjiga. Po njegovim ro‐ manima su snimani filmovi, prav‐ ljeni stripovi i pozorišne predstave. On je devedesetih godina prošlog veka bio najtiražniji britan‐ www.bookvar.rs

ski pisac, a ukupno je prodao više od 90 miliona knjiga. Orden Britanske imperije dobio je 1998. godine za zasluge u literaturi, odnosno titulu ser. Tom prilikom je u svom šaljivom stilu iz‐ javio: „Pretpostavljam da se za‐ sluge u literaturi sastoje u uzdržavanju od pisanja literature“. U decembru 2007. je obja‐ vio da boluje od Alchajmerove bo‐ lesti. Imao je nalog na Tviteru i jedan je od prvih pisaca koji je ko‐ municirao sa svojim čitaocima putem interneta. Kada je umro, na njegovom nalogu na Tviteru poja‐ vila se poruka „The end“ (kraj). Preminuo je u svom domu okružen svojom porodicom dok je mačka spavala uz njegove noge u krevetu.

Magazin za promociju čitanja BOOKVAR

15


Moj život sa Alchajmerom

T

eri Pračet preminuo je u svojoj šezdeset i šestoj go‐ dini života, sedam godina nakon što je otkrio da pati od Alchajmerove bolesti. Njegov izdavač sumirao je misli većine ljudi kada je rekao kako je svet ostao bez jednog od najsvetlijih, najbritkijih umova. Dok ga mi u Srbiji uglavnom znamo kao velikog pisca i tvorca se‐ rijala o Disksvetu on je poslednjih go‐ dina učestvovao u i nekoliko dobrotvornih kampanja. Krajem 2007. godine Pračet je otkrio da bo‐ luje od početnog stadijuma Alchaj‐ merove bolesti, ali on nije želeo da se povuče iz javnosti. Naprotiv. Osim što je nastavio da piše knjige Teri Pračet je donirao milion dolara fondu koji se bavi istraživa‐ njem Alchajmerove bolesti. Nije se plašio da javno govori o svojoj bolesti tako da je pristao da

16

o njoj priča u dokumentarnom filmu „Teri Pračet: Moj život sa Alchajme‐ rom“ (Terry Pratchett: Living With Alzheimer’s). Pračet je zatim ispitivao emotivni odnos prema asistiranom samoubistvu i eutanaziji u filmu „Choosing To Die“. Ovaj dokumentarac BBC‐a je bio hrabar i direktan kada je u pita‐ nju škakljiva tema kao što je eutana‐ zija. Teri Pračet je pričao sa ljudima koji su odabrali da svojevoljno sebi oduzmu život kada im bolesti od kojih pate postanu nepodnošljive. Odgovarajući na negativne reakcije povodom ovog filma Pračet je rekao da postoje ljudi koji su po‐ gođeni nekom ozbiljnom i smrtono‐ snom bolešću koji žele da sa ovog sveta odu mirno uz pomoć medicin‐ skog osoblja umesto da umiru u groznim patnjama.


In Memoriam

www.bookvar.rs

Magazin za promociju Ä?itanja BOOKVAR

17


Zašto odlaziš? Da bi mogao da se vratiš. Da bi mogao da vidiš mesto iz kojeg dolaziš novim očima i u novim bojama. I da ljudi tebe vide drugačije, takođe. Vratiti se onde odakle si otišao, nije isto što i nikada ne otići. Mudrost dolazi od iskustva. Iskustvo je najčešće rezul‐ tat nedostatka mudrosti.

U drevna vremena mačke su bile obožavane kao bo‐ žanstva; i nisu to zaboravile. Mašta je kao sobni bicikl. Ne može vas odvesti nigde, ali može uvežbati mi‐ šiće koji mogu. Nara‐ vno, možda grešim. U svakoj staroj osobi je mlada osoba koja se pita šta se desilo. Presudno je da za‐ pamtiš ko si u svojoj srži. Nije dobra ideja da se oslanjaš na druge ljude ili stvari da to urade umesto tebe, uvek zabrljaju nešto. Videti, nasuprot onome šta kažu, ne znači i ve‐ rovati. Naprotiv. Tu ve‐ rovanje prestaje. Kada vidiš, više ne moraš da veruješ.

18

Svetlost misli da putuje brže od ičega drugog, ali greši. Gde god stigne, svet‐ lost zatekne tamu, koja je tu pre nje stigla, i čekala je.

Smrt nije okrutna, samo je užasno, užasno dobra u svom poslu.

Haos nalazimo u najvećem obilju tamo gde je uspo‐ stavljen red. On uvek pobeđuje uređenost, jer je bolje organizovan.

Ljudska bića su samo male vreće misleće vode koje drže zajedno krhke formacije kalcijuma.

Ništa nije vredno činjenja osim onog što bi neko, negde, svim silama volelo da ne uradiš.

Mnogo znaka uzvika su sigu‐ ran simptom bolesnog uma.

Niko ko hoda zavrnutih rukava i deluje kao da ima cilj i nosi parče pa‐ pira nije preispitivan.

Ako ignorises pravila ljudi ce posle iz‐ vesnog vremena početi da ih menjaju tako da se ne odnose na tebe.


Citati iz knjiga Terija Pračeta Ne misli na to kao na umi‐ ranje. Misli na to kao na odlazak na vreme, da bi iz‐ begao gužvu.

Poznato je da je sastavni deo uspeha nezna‐ nje o tome da je nemoguć. Osoba koja ne zna da može da omane je poluga u biciklu istorije.

Ne možeš da ideš okolo i gradiš bolji svet za ljude. Samo ljudi mogu da grade bolji svet za ljude. U protivnom, to je samo kavez.

Verujem da je tvoj životni pro‐ blem što misliš da postoje dobri i loši ljudi. Postoje samo loši ali su nekad na suprotnim stranama. Čitav je život kao gledanje filma. Samo što uvek stižeš deset minuta kasnije i niko neće da ti objasni o čemu se radi već moraš sam da zaključuješ na osnovu tragova. www.bookvar.rs

Magazin za promociju čitanja BOOKVAR

19


Preminuo je Teri Pračet jedan od najplodnijih i najbrilijantnijih književnika na dvomeđi 20. 21. veka. Teri je u svojoj mašti stvorio Disksvet o kome je nastavio da piše i nakon što mu je dijagnostikovana alchajmerova bolest. U slavu Terija Pračeta spomenućemo neke stvari koje samo fanovi Disksveta znaju:

Čuvaj se ulične hrane Pre nego što su e pojavili raznorazni fastfudovi Još‐Malo‐Pa‐Džabe Dibler je patentirao svoju kobasicu u zemički. Bolje da ne razmišljate od čega je sačinjena Diblerova kobasica, a i da je izbegavate za jelo osim u slučajevima velike oskudice, mera štednje Vlade Srbije ili suicidnih ideja.

Ne sudi o patuljku prema njegovoj bradi Disksvet naseljavaju i patuljci koji, kako svi znamo, imaju duge brade. Me‐ đutim, mali patuljci su dokaz da postoje i ženski primerci ove vrste. Na Dis‐ ksvetu brada nije obeležje samo patuljaka već i patuljčica. Zato, kada u nekoj diskoteci Disksveta u razmišljate da startujete nekog zgodnog patuljana, raz‐ mislte jer je možda u putanju ona, a ne on.

20


Teri Pračet

Koja strana dobija rat Uvek ona na kojoj je kaplar Nobi Nobs (isključen iz ljudske rase zbog guranja).

Kako se peva čuveni narodnjak o Ježu Prave reči i melodiju zapravo zna samo Nana Og, ali postoje brojne inter‐ pretacije i slobodna tumačenja ove...hm... pesme.

www.bookvar.rs

Magazin za promociju čitanja BOOKVAR

21


Kako da sačuvate zakon i red u velikom gradu Pre svega prvo nabavite Patricija. Drugo, za svako zanimanje osnujte Esnaf. Esnafima dajte da posluju po strogo utvrđenim pravilima, a brigu o pošto‐ vanju pravila poverite komandiru Vjamsu iz Gradske straže. Poštovani esnafi su na primer Esnaf ubica i Esnaf švalja, koje zapravo i nisu švalje, a bave se drugim najstarijim zanatom na svetu za koji mnogi, greškom, misle da je prvi najstariji zanat.

Važnost tankih đonova Ulice Ank‐Morporka napravljene su od kaldrme i drugih stvari o kojima nećemo pisati u slučaju da upravo jedete. Komandir Vajms koristi tanke đo‐ nove svojih sandala za navigaciju po ovim ulicama jer se njegove noge nepogrešivo i same sećaju svih ulica i sokaka.

22


Teri Pračet

Orangutani su najbolji bibliotekari Prilikom jednog magijskog incidenta na Nevidljivom univerzitetu jedan ča‐ robnjak je bio pretvoren u majm... ovaj orangutana. Nikada nije hteo da ga vrate u prvobitan oblik i da mu uskrate uživanje u bananama.

www.bookvar.rs

Magazin za promociju čitanja BOOKVAR

23


Gde svi putevi vode na Disksvetu Svi putevi vode iz Ank‐Morporka. Neki tvrde da svi putevi vode u njega, ali to nije tačno. Jednostavno neki ljudi povremeno idu u pogrešnom smeru.

Nikad nemoj da budeš siguran da je veštica mrtva Baka Vedervaks ima moć da svoju svest preseli u telo neke ži‐ votinje. Za to vreme njeno veštičije telo deluje gotovo mrtvo. Osim table koje njene mrtvačke ruke drže u zagrljaju na kojoj jasno i razgovetno piše „Nisam umrela“.

24


Teri Pračet

Nemoj da se bojiš Smrti Ma koliko morbidno zvučalo fanovi Disksveta za‐ pravo žele da se sretnu sa Smrću. Smrt koju je stvo‐ rio Teri Pračet je neverovatan lik. Zabavan, duhovit, ljubazan i ... humaniji od nekih ljudi. Kada je Teri Pračet preminuo svi fanovi su počeli da razmišljaju o tome kako on sada zapravo priča sa Smrću. A Teri Pračet je o tome i tvitovao na svom profilu.

www.bookvar.rs

Magazin za promociju čitanja BOOKVAR

25


U potrazi za izgub

i

ako pominje i dugometražna igrana ostvarenja etabliranih re‐ ditelja, knjiga Izgubljeni svetovi srpskog filma fantastike Jovana Ristića i Dragana Jovićevića go‐ vori, pre svega, o srpskim filmo‐ vima fantastike koji su prošli ispod radara, o jednoj skrajnutoj isto‐ riji srpske kinematografije: o student‐ skim, amaterskim, low‐fi, nezavisnim i alternativnim filmovima nastalim od raspada Jugoslavije do danas. Reč je o jednoj od onih temeljnih knjiga koje postaju osnov za dalja istraživanja – na taj način, iako je nastala na princi‐ pima valjanog novinarskog rada, Risti‐ ćeva i Jovićevićeva knjiga dobija obrise prave male filmske istorije. Međutim, autorski dvojac pokušava da pronađe još jedan izgubljeni svet: onaj jugoslovenskog filma i fantastike u njemu, a pre svega jugoslovenskog filma fantastike u periodu socijalizma. Bez tog uvida nije moguće upustiti se u kompleksniju analizu pitanja filmske fantastike kod nas. Naime, u prethodne dve dece‐ nije nemali broj knjiga nastao je sa idejom zabrana u periodu socijalizma: kad je reč o kinematografiji, najpre i najviše idejom bunkerisanih filmova, autora zabranjenih bez zabrane, ili stvarno zabranjenih, a potom i idejom

26

neprepoznatih vrednosti, i skrajnutih, ili nepostojećih, žanrova... Neću kriti da sam u nastanku nekih od tih knjiga i sam učestvovao, popločavajući put do njihove realizacije dobrim name‐ rama. Ali, kao što kaže veliki Pazolini, moramo biti spremni da se odrek‐ nemo onih iskrenih ideja i potreba koje je vlast ili dominantna ideologija integrisala i izmanipulisala. U celom tom procesu, zapravo smo bunkerisali sam jugoslovenski socijalizam, nje‐ govu kompleksnu, dinamičnu i proti‐ vrečnu istoriju, koja je takva i kad je reč o filmu.


Fantastika

bljenim svetovima Jedna od tih teza, koja je zrela za temeljno preispitivanje, ako već nije i dobrano urušena (a Ristićeva i Jovićevićeva knjiga tom urušavanju, na izvestan način, doprinosi), jeste teza o ideološkoj represiji nad „pre‐ zrenim“ žanrovima, u koje spada i fan‐ tastika. Odmah uz nju je i teza o ideološkoj podobnosti određenih žan‐ rova, zbog njihove mitotvoračke uloge, kao što je žanr „partizanskog filma“. (Iako je pitanje da li uopšte možemo govoriti o žanru partizanskog filma, ili tek o tematskom nizu u okviru žanra ratnog filma, no osta‐

www.bookvar.rs

vimo to zasad po strani). Razmotrimo najpre, i ukratko, drugu tezu. Partizanskom filmu često se zamerala navodno pojednostav‐ ljena, iako etički i istorijski opravdana, podela na „dobre i loše momke“. Moglo bi se tvrditi da je podela na dobre i loše momke mnogo izrazitija u holivudskom žanrovskom filmu, ali da su njegovi branioci, koji se često pominju i u ovoj knjizi, upotrebljavali sve načine da mu to ne prigovore. Tako će kritičari žanrovci zamerke Ču‐ dotvornom maču Voje Nanovića bra‐ niti pozivanjem na žanrovske uslovnosti, tvrdnjom da je, na kraju krajeva, reč o – bajci. Ista vrsta argu‐ mentacije nije, pak, dopuštena za par‐ tizanski film. No, prva teza, ona o ideolo‐ škoj represiji, u Ristićevoj i Jovićeviće‐ voj knjizi efektno se dovodi u pitanje prostim navođenjem činjenica i imena filmova. Iz tih podataka, uprkos povremenom vajkanju da je fanta‐ stike bilo nedovoljno, vidimo bogatu produkciju kratkometražnih i dugo‐ metražnih, igranih i animiranih fil‐ mova fantastike, te istinski jugoslovenski karakter kinematograf‐ ske produkcije u toj oblasti: od kopro‐ dukcionih poduhvata do prelazaka autora i filmskih radnika iz jedne u Magazin za promociju čitanja BOOKVAR

27


drugu republiku, iz jednog gradskog centra u drugi. Nešto je veća produk‐ cija fantastike u Hrvatskoj nego drugde, ali pre ishitrenih generaliza‐ cija, trebalo bi pogledati i druge umetnosti i složen društveni kontekst u kojem se sva ta umetnička dela po‐ javljuju. Ključni doprinos Ristićeve i Jovićevićeve knjige izučavanju jugo‐ slovenskog filma jeste što jasno upu‐ ćuje na šta se dalje treba usmeriti u filmološkom radu, kako bi se odbacile neplodne hipoteze, stekla komplet‐ nija slika i izbegle stranputice u istra‐ živanju. Teza o ideološkom preziru prema filmu fantastike inače se pojav‐ ljuje u knjizi povezana i s jednim mojim esejom. Tu, dakako, moram reagovati, i drago mi je da autori i urednici imali razumevanja za takav demokratski poduhvat kulturne de‐ bate, makar pojednostavljene i u krat‐ kim crtama, unutar korica jedne knjige. Naime, kaže se da je jugoslo‐ venska filmska kritika marksističke orijentacije bila slepa za vrednosti američkog žanr‐filma (i kasnijeg mo‐ dernističkog i postmodernističkog rei‐ spisivanja žanr‐filma), jer je preferirala evropski umetnički film: stavljala je Bergmana iznad Stiva Karvera, kako kaže naslov jednog eseja koji sam voleo da navodim. Nije, dakle, a prema toj tezi, bilo poželjno baviti se žanrovskim filmom, već samo uzviše‐ nom i autorskom umetnošću, oliče‐ nom u Feliniju, Tarkovskom, 28

Bergmanu... Na to, Ristić i Jovićević stavljaju fusnotu: ali tri navedena re‐ ditelja dali su ogroman doprinos upravo filmu fanatastike! Međutim, reč je o nečem što se mora razjasniti radi dalje diskusije. Naime, kada modernizatorski i pro‐ svetiteljski projekat socijalističke dr‐ žave, odnosno kritičarski vjeruju sklon socijalističkom modernizmu, kako je spoj socijalističkog svetonazora i mo‐ dernističkog umetničkg izraza nazvao Sveta Lukić, u filmu traži ugledanje na art‐film i Bergmana, upravo se i misli na upotrebu fantastike kao kod Berg‐ mana. Dakle: nije problem sama fan‐ tastika, već umetnički, produkcioni i tržišni pristup tom proizvodu. Stvari,


Fantastika naravno, nisu tako crno‐bele, jer ma‐ sovne kulture u socijalizmu ima u izo‐ bilju, ali dakako da, u načelu, za jugoslovenski socijalizam, čak i kada je bio tržišni, sve do njegove dekaden‐ tne faze 1980‐ih, nije baš bilo prihva‐ tljivo da u tako skupoj umetnosti kao što je film promoviše ekonomski model proizvodnje žanrovske konfek‐ cije niske vrednosti, a bez prosvetitelj‐ skih namera. (Kao što za konzervativno kapitalističko društvo na protestantskim osnovama, kao što je Američko, nije poželjna golotinja na filmu, pa je često zabranjena bez za‐ brane – uprkos potrebama publike). Naprosto, društva biraju prioritete i kriterijume koji se prenose i na umet‐ nost. Narodska verovanja u veštice, čume, vampire i gatare, koje se pomi‐ nju i u ovoj knjizi, bila su sputavana modernizacijskim projektom besplat‐ nog školstva za sve, opismenjavanja, industrijalizacije i urbanizacije. Prakti‐ čno ceo taj projekat nestao je sa ra‐ spadom Jugoslavije, a neprosvećenost građana korišćena za potrebe indu‐ strije zabave, medija i lake zarade. Zato nije čudno što imamo utisak da je došlo do nekakvog oslo‐ bođenja fantastike i žanrovske umet‐ nosti u kapitalističkim okolnostima danas, kada ne postoji prosvetiteljski korektiv, a u ime slobode izbora zane‐ maruje etika reklame i prodaje. Taj utisak često se pripisuje povećanim umetničkim potrebama za takvim iz‐ razom, a zanemaruje se logika uslova www.bookvar.rs

proizvodnje, koja je sa pitanjima umetničkog izraza usko povezana. Pre svega je reč o tome da je postjugoslo‐ vensku kinematografiju zahvatio kapi‐ talizam, de‐ i neregulisano tržište, i privatizacija... Srpska filmska indu‐ strija presudno je obeležena takvom ekonomijom, u koju se uklapaju i umetničke potrebe, stavovi i načela. Međutim, stvari se dodatno kopmli‐ kuju kada pogledamo same filmove fantastike u poslednjih dvadeset go‐ dina, u periodu navodno oslobođene fantastike u umetnosti, i njenog laga‐ nog prelaska u mejnstrim (naročito u književnosti): videćemo da su ti fil‐ movi često parodični prema žanrov‐ skim obrascima koje su nasledili iz holivudske produkcije, a uzore traže i u drugim kinematografijama. Ta pitanja moraće da budu ot‐ vorena: pitanje proizvodnje i ideolo‐ gije domaćeg filma fantastike u vreme globalizacije ideologije i tržišta, te pi‐ tanje transkulturnih modela u formi, naraciji, načinima snimanja i produk‐ cije. I naravno, pitanje kakve veze s tim ima film u doba jugoslovenskog socijalizma – kao nepovratno izgub‐ ljeni svet, ili kao kontrastna para‐ digma kojom se može doći do teorijskih uvida? Knjiga Izgubljeni svetovi sr‐ pskog filma fantastike Jovana Ristića i Dragana Jovićevića predstavlja jedan od prvih, dobrih koraka u potrazi za odgovorima. Ivan Velisavljević Magazin za promociju čitanja BOOKVAR

29


Resavska škola R

30


Verovali ili ne

Resavskog venca

K

ada se pre nekoliko me‐ seci na srpskoj književnoj sceni pojavila knjiga Re‐ savski venac Miloja Don‐ čića interno raseljenog pesnika sa Kosova i Me‐ tohije najavljivana je kao knjiga posle koje ništa više neće biti isto. Elektronski mediji i društvene mreže su poludele šerujući vest i diskutujući o ovoj knjizi. Miloje Dončić, nagrađivani pesnik, je posle deset godina pre‐ danog istraživanja i proučavanja došao do šokantnih zaključaka o srpskoj književnoj, naročito pesni‐ čkoj sceni. On u svojoj knjizi tvrdi da su vodeći srpski i jugoslovenski pisci poput Daviča, Pope, Mike An‐ tića, Cesarića, Maka Dizdara, Draga Ivaniševića, Ganea Todorovskog, Ace Šopova plagirali svoje kolege poput Cleana, Pavezea, Remboa. Da ne priča napamet on je u knjizi priložio i dokaze ovoj svojoj tvrdnji. Tu su naslovne stranice knjiga u ko‐ jima su strani autori objavljivali svoje pesme koje su njihove srpske www.bookvar.rs

i jugoslovenske kolege plagirali, kao i neke pesme domaćih autora koje stoje uz svoje strane „uzore“. Miloje Dončić kaže da je tokom šest godina istraživanja i rada na ovoj knjizi uz tehničku pomoć nekoliko profesora i njiho‐ vih asistenata obrađeno 248 pre‐ voda zbirki pesama, 982 broja književnih časopisa, 118 antologija, 151 zbornik radova, 1.263 broja nedeljnika dnevnih novina, skripti i biltena, što ukupno iznosi 9.588 pesama. Korišćena je građa 74 pre‐ vodioca sa 27 svetskih jezika. „Ovo je prvi istraživački rad ovakve sadržine u ovom delu Ev‐ rope”, kazao je o svojoj Resavskoj školi Dončić. Dončića ne čudi kako je sve ovo bilo moguće, a da niko od knji‐ ževnih znalaca ne „provali“ pre‐ varu. On objašnjava da je moguće opljačkati i banku, pa što ne bi bilo moguće opljačkati i pesnike. „Službenici ministarstava, SIZ‐ova za kulturu, kulturni atašei najčešće su bili pisci po službenoj Magazin za promociju čitanja BOOKVAR

31


dužnosti, a bez osnovnog knji‐ ževnog dara i znanja. Mnogi od njih su u ovoj knjizi. Sudski tu‐ mači su prevodili velike pesnike u ime diplomatije, a na štetu poezije”, kazao je Dončić. Miloje Dončić kaže da poseduje sve zbirke iz kojih su nastali plagijati, ali da će ih dati na uvid javnosti kada uskoro objavi i drugi tom u kome će biti ‐ srpski savremeni pisci rođeni od 1940. do 1980. godine. Srpska književna scena posle ove knjige stvarno nikada više ne bi bila ista da nije bilo novinara NIN‐a Marjana Čaka‐ revića koji je u svom tekstu De‐ tektivska posla u poeziji razotkrio razotkrivača. Marjan Čakarević je prvo primetio da su fontovi na naslo‐ vnim stranama svih priloženih knjiga potpuno isti. Ovo je malo čudno ako se uzme u obzir da su knjige nastajale u periodu dužem od sto godina i da su iz‐ davane u celom svetu, kako autor članka primećuje „od Au‐ stralije do bivše Jugoslavije“. Čakarević primećuje da ovakvih „brljotina“ ima svuda u knjizi. Tako, na primer, Antonio Maćado greši u pisanju svog 32

imena i to na naslovnoj strani sopstvene knjige Soledades jer umesto Machado na Dončiće‐ vom originalu stoji Mashado kao što i pokrajna u kojoj knjiga izlazi nije Castilla već Kastilla. Čakarević svakog detek‐ tiva‐amatera upućuje na Gugl gde može da se pronađe origi‐ nalna naslovna strana ove knjige i uporedi sa Dončićevim „originalom“. Sličan primer je veliki hr‐ vatski pesnik Antun Šoljan koji je za potrebe Dončićevog origi‐ nala sebe prekrstio u Anton. Novinar NIN‐a je konsul‐ tovao nekoliko naših vodećih prevodilaca i tumača književno‐ sti koji su posle samo dan‐dva potvrdili da ni pesme ni knjige koje su navodno plagirane – ne postoje. Tako, na primer, Dejan Ilić naš ugledni pesnik, prevodi‐ lac i poznavalac italijanske poe‐ zije kaže da pesma Moja Sicilija koju je Davičo prepravio u pesmu Srbija ne postoji ni u jed‐ noj zbirci Pavezeove poezije. Bruno Kragić direktor Le‐ ksikografskog zavoda „Miroslav Krleža“ iz Zagreba kaže za NIN da knjiga Neorealizam sjeverne Italije koju je navodno objavio


Verovali ili ne

www.bookvar.rs

Magazin za promociju Ä?itanja BOOKVAR

33


34


Verovali ili ne

Nakladni zavod Hrvatske ne postoji ni u jednoj bibliografiji niti biblio‐ teci u Zagrebu kao da ne postoji ni jedan podatak da je Mate Balota ikada prevodio Pavazea. Do sličnih zaključaka je došao i Gojko Tešić jedan od naših najvećih stručnjaka za međuratnu književnost. Podstaknut navodima u medijima Tešić je pokušao da istraži neke od Dončićevih navoda, ali i on nije pronašao ništa. Tešić je do sada priredio jedino izdanje dela Dragiše Vasića za koje Dončić tvrdi da ga je plagirao Mika Antić. Gojko Tešić za NIN tvrdi da antolo‐ gija koju Dončić navodi ne postoji ni u jednoj bibliografiji i biblioteci u Beogradu, Novom Sadu i Za‐ grebu. Tako je i sa Celanovom pe‐ smom Sjaj zenica tvojih za koju Dončić tvrdi da ju je plagirao Vasko Popa. Dr Saša Radojčić koji je pre‐ vodio Celana kaže da navedenu pesmu nije uspeo da pronađe ni u jednom izdanju Celanove poezije. Isto tako ne postoji ni knjiga Sedam nemačkih pesnika koju je Dončić naveo kao svoj izvor. Takođe je teško poverovati da bi navodna prevoditeljka ove Celanove pesme Anica Savić Rebac, veliki poznava‐ lac nemačke kulture i bečka stu‐ dentkinja, napravila takvu grešku www.bookvar.rs

da na naslovnoj strani ime pozna‐ tog pesnika Johanesa Bobrovskog navede kao Johansen. Možda je još neverovatnije da knjigu posveti go‐ spođici Desanki Maksimović koja je tada već dvadeset godina u braku. A najneverovatnije je da je uopšte mogla da čuje za Bobrovskog koji je prvu knjigu objavio osam godina kasnije. Poseban haos u celu ovu si‐ tuaciju unosi i pisac pogovora Don‐ čićeve knjige mr Dušana Stojkovića koji kaže da ni u jednoj biblioteci nije uspeo da nađe knjige koje ovaj navodi, ali i dalje ne sumnja da ih on poseduje. Pisac recenzije ove knjige, poznati pesnik, profesor na Učiteljskom fakultetu u Jagodini dr Tiodor Rosić koji saučestvuje u ovom nedvosmisleno tvrdeći da su u pitanju plagijati. Ironično je da bi Dončić i sam mogao krivično da odgovara jer je on plagirao one za koje tvrdi da su plagijatori. Njega mi mogli da tuže ili sami autori ako su živi ili no‐ sioci autorskih prava. Da nije bilo detektivskog truda Marjana Čakarevića cela ova prevara bi ostala neotkrivena. Čak i sada posle raskrinkavanja neki mediji i dalje pišu o Dončićevom otkriću.

Magazin za promociju čitanja BOOKVAR

35




Najpoznatiji knji탑 38


Plagijati

P

lagiranje je jedna od naj‐ odvratnijih stvari koje jedan pisac može da uradi, ali uprkos tome takve stvari se i dalje dešavaju. Previše često. Ako stu‐ denta uhvate da je plagi‐ rao on u nekim zemljama može da bude izbačen sa fakulteta, u nekim drugim može čak i da doktorira, ali pisci uhvaćeni na delu mogu sa neve‐ rovatnom veštinom da se izvuku iz ovakvih situacija. Knjiga o vođenju domaćinstva gospođe Biton koju je napisala go‐ spođa Izabela Biton bila je kapitalno i jedno od najpoznatijih dela 19. veka. Ova sveobuhvatna svaštara od preko 900 strana poznata je i kao prvi kuvar na svetu. Naravno, i ranije su postojali recepti i njihove zbirke, ali gospođa Biton je prva uvela tačne mere sastojaka jela koje se sprema koje su stojale pre uputstva za kuva‐ nje. Do tada su mere za količinu sa‐ stojaka ili bili neprecizne ili nisu ni postojale. Gospođa beton je u ovom kuvaru davala čak i medicinske i pra‐ vne savete. Kasnije je dokazano da je Iza‐ bela Biton ukrala apsolutno svaki re‐

cept koji je objavila u svojoj knjizi. Čak se znaju i autori od kojih je izvr‐ šila ovu pozajmicu. Ona je sa jedne strane bila toliko neoprezna i nepro‐ mišljena da u slučaju recepata koje su pisali muškarci nije promenila rod u kome se obraća čitaocima tako da su neki od recepata gospođe Biton pi‐ sani u muškom rodu. Sa druge strane, valjda u želji da zametne tra‐ gove plagiranja, ona je izmišljala brojke. Tako da, na primer, u jednom receptu predlaže da se pasta kuva tačno 105 minuta. Sve ovo Izabela Biton je posti‐ gla do svoje 28 godine kada je izne‐ nada preminula. Njen suprug Sem Biton je sve u vezi sa njenom smrću držao u tajnosti, ali je, uz novu kolek‐ turu i redakturu, nastavio da izdaje nova izdanja kuvara svoje pokojne su‐ pruge. Novinar Njujork Tajmsa Džej‐ son Bler bio je vrlo uporni plagijator. Počeo je plagira novinske članke još dok je radio u studentskim novi‐ nama, a Njujork Tajms je 2003. go‐ dine utvrdio da je čak trideset i šest njegovih članaka ili ukradeno ili skroz izmišljeno.

ževni plagijatori www.bookvar.rs

Magazin za promociju čitanja BOOKVAR

39


Istraga je počela kada je Ma‐ karena Hernandez iz San Antonio Ekspresa video da je ceo njegov čla‐ nak prepisan i objavljen u Njujork Tajmsu pod Blerovim imenom. Dalje istraživanje slučaja je pokazalo da je Bler pisao članke kao da se lično na‐ lazio na mestima događaja od Kliv‐ lenda do Virdžinije, dok je on zapravo samo prepisivao tekstove ljudi koji su zaista bili tamo. Bler je upropastivši svoju ka‐ rijeru „povukao“ i dva urednika zaje‐ dno sa sobom. Kada je godinu dana posle skandala napisao svoje memoare u kojima je otkrio da ga je skandal na‐ terao da pokuša samoubistvo (nakon što mu ni kokain nije pomogao). Iako je knjiga napisana u izvinjavajućem tonu prve nedelje prodato je samo 1 400 primeraka knjige iako je štam‐ pano 250 000 primeraka. Milton Berle je bio poznati te‐ levizijski zabavljač tokom četrdesetih godina prošlog veka. On je za po‐ trebe svoje emisije stvorio manični alternativni alterego Ujka Miltija koji se toliko dopao publici da je od Ber‐ lea stvorio prvu televizijsku zvezdu u istoriji. Kada je preminuo u njegovim fiokama su pronađene na stotine kar‐ tica sa vicevima i šalama. Nemojte da pomislite da su bile njegove. Da bu‐ demo iskreni ni Berle nikada nije krio da krade viceve i fazone od svoje kon‐ kurencije. Bio je poznat pod nadim‐ 40

kom Kradljivac loših fora. Prema sve‐ dočenju njegovog saradnika Berle je uposlio čak i svoju majku da krade vi‐ ceve od drugih zabavljača. Režim Sadama Huseina je uči‐ nio mnoge strašnije gadosti od plagi‐ ranja, ali jedan slučaj zaslužuje da bude pomenut. Kada su Ujedinjene nacije zatražile do iračke vlade da im dostavi izveštaj o njihovom programu naoružanja ovi su im poslali odgovor na preko 12 000 stranica. Kako je u svojoj kolumni napisala tadašnja se‐ kretarka za nacionalnu bezbednost Kondoliza Rajs veliki deo tog izveštaja bili su odlomci iz ranijeg izveštaja Ujedinjenih nacija o Iraku. Oni su iskorišćeni bez ikakve dozvole. Sa druge strane nema dokaza da je Sa‐ damov ljubavni roman Zabiba i kralj plagijat tako da ljubitelji ovakve knji‐ ževnosti mogu da odahnu. Iste godine kada je Sadam Husein plagirao svoj izveštaj Toni Bler je pokušavao da pronađe opravdanje za britansku invaziju na Irak. Njegova administracija je objavila dokument na 19 stranica koji je poznat kao „Sumnjivi dosije“ i koji je trebalo da bude ključni činilac u dokazivanju opravdanosti invazije. Dosije sadrži dosta tuđeg materijala koje je uzet bez dozvole autora. Jedan od delova dosijea sadrži i delove doktorske teze profesora sa kalifornijskog univerzi‐ teta Ibrahima Al Maraša.


Plagijati

www.bookvar.rs

Magazin za promociju Ä?itanja BOOKVAR

41


42


Plagijati

Ista ova administracija je digla veliku frku kada je 1998. godine pro‐ tivkandidat Tonija Blera na izborima plagirao Blerov govor. Malo ljudi je toliko nisko palo u očima svojih kolega naučnika tokom svog života kao što se to desilo Ričardu Ovenu. On je bio prirodnjak i biolog iz 19. veka koji je danas naj‐ poznatiji po tome što je iskovao ter‐ min „dinosaurus“. On je takođe osnovao i Prirodnjački muzej u Lon‐ donu, a bio je poznat i kao najveći su‐ parnik Čarlsa Darvina. Njegovi plagijati su često bili prilično aljkavo i nemarno izvedeni. Oven je uzimao zasluge za otkrića od ljudi koji su još uvek bili živi i koji su mogli da mu se suprotstave. Verova‐ tno najčuveniji slučaj je onaj kada je Ričard Oven ukrao zasluge za otkriće kosti dinosaurusa od geologa Gi‐ deona Mantela. Tokom ovog sukoba on je iznosio kontraoptužbe za plagi‐ ranje. Nik Simons je 2009. godine za jednu stripsku izdavačku kuću počeo da piše i crta strip Incarnate. Posle samo tri objavljene sveske otkriveno je da je on pozajmljivao ideje za sce‐ nario i crteže od nekoliko onlajn stri‐ pova kao i popularne mange Bleach. Kada se uporede njegovi paneli i oni koje je navodno kopirao vidi se da je on plagirao bukvalno sve.

www.bookvar.rs

Zbog toga što je Nik sin Džina Simonsa basiste grupe Kiss ovaj slu‐ čaj je privukao pažnju velikih medija poput CNN‐a i Njujork Tajmsa. Dok je Nik negirao plagijat izdavačka kuća je obustavila objavljivanje ovog stripa dok se stvar ne razjasni. Do sada nije nastavljeno objavljivanje Nikovog stripa. Kventin Rovan je imao samo 19 godina kada je njegova pesma ob‐ javljena u zbirci Najbolja američka poezija 1996. godine. Već sa dvade‐ set godina Rovan je započeo da piše prozu. Odnosno on je plagirao tek‐ stove sa raznih izvora i objavljivao samizdat knjige. Tako je to potrajalo sve do 2011. godine kada je objavio knjigu koja je u celosti ukradena od drugog autora. Knjižare su, čim su saznale za ovo, odmah povukle nje‐ govu knjigu sa svojih polica. Na ovo javno poniženje Rovan je odgovorio tako što je otišao na sajt koji se bavi bolestima zavisno‐ sti i napisao kako je za njegovu po‐ trebu da krade ideje od drugih odgovoran rani uspeh koji je postigao sa pesmom. On je, kako kaže, osećao da ne može da se osloni na svoje sop‐ stvene mogućnosti i kako zbog toga mora da plagira druge autore. Stvari se ipak odvijaju sasvim fino za Rovana. Iako su njegove knjige povučene sa knjižarskih polica nji‐ hova cena i prodaja na Amazonu je vrtoglavo skočila. Magazin za promociju čitanja BOOKVAR

43




46


Nagrada

Bookvar nagrada Nagradu za najbolje korice knjige do‐ maćeg autora, koju dodeljuje magazin "Bookvar", dobio je Marko Jevremo‐ vić za dizajn korica zbirke poezije "Gluvarenje sa Disom" Veljka Lađevca Magazin za promociju čitanja "Boo‐ kvar" proglasio je pobednika za najbo‐ lju koricu domaćeg autora za 2014. godinu. Nagradu je dobila korica zbirke poezije "Gluvarenje sa Disom" Veljka Lađevca u izdanju izdavačke kuće Nera, koju je dizajnirao Marko Jevremović. Za ovu nagradu nominovano je 20 ko‐ rica, a u uži izbor ušle su korice "Naj‐ normalniji čovek na svetu" Ivana Tokina u izdanju Samizdata, "Pop Ćira i pop Spira" Stevana Sremca u reizda‐ nju Lastavice, "PR" Aleksandra Ilića u izdanju Lagune, "Priče iz rasejanja"

www.bookvar.rs

više autora u izdanju Samizdata, "Ka‐ vezi" Zvonka Karanovića u izdanju Loma, "Gluvarenje sa Disom" Veljka Lađevca u izdanju Nere, "Stane bez adrese" Mihajla Pantića u izdanju Ar‐ hipelaga i "Savršenstvo" Maje Trifuno‐ vić u izdanju Lagune. Žiri, koji su činili urednica kulture u dnevnom listu Danas Ivana Matijević, grafički dizajner i fotograf Dejan Mi‐ škov i urednik kulture u nedeljniku NIN Draga Jovićević, nije uspeo da se jednoglasno usaglasi oko pobednika, te su presudnu ulogu u odluci imali či‐ taoci magazina "Bookvar". Bookvar nagrada je ustanovljena pro‐ šle godine sa ciljem da promoviše do‐ maću književnost, domaće dizajnere i utiče na izdavače da više pažnje po‐ lažu na dizajn korica domaćih izdanja.

Magazin za promociju čitanja BOOKVAR

47


uveni američki pisac Mark Tven dugo vremena nije bio zadovoljan svojim iz‐ davačima. Honorari su mu kasnili, rokovi nisu pošto‐ vani, distribucija je bila loša, promocije ga nisu za‐ dovoljavale. Zato je odlu‐ čio da za svoju novu knjigu Avanture Haklberi Fina osnuje sopstvenu izda‐ vačku kuću. Tako je i uradio. Godine 1884. osnovao je sopstvenu izdavačku kuću koju je nazvao po svom poslovnom agentu „Charles L. Webster and Com‐ pany“. Mark Tven je pozajmio ideju od jednog od svojih ranijih izdavača. Pro‐ daju je zasnovao na pretplati. Umesto da knjige distribuira do prodavnica i da njima prepusti prodaju on je preko svoje novoosnovane kompanije anga‐ žovao prodavce koji su išli od vrata do vrata i nudili knjigu na prodaju. Armija prodavaca kucala je na vrata ameri‐ čkih domova sa prospektom i kopijom knjige nudeći zainteresovanim kup‐ cima da potpišu neku vrstu narudžbe‐ nice. Knjigu bi platili kada im ona stigne poštom. Mark Tven je kao ilustratora knjige odabrao Edvarda Kembela koji je danas i najpoznatiji upravo po svo‐ jim ilustracijama Tvenovih knjiga. Ako uzmemo u obzir incident koji se ka‐ snije desio sa jednom ilustracijom iro‐ nično je što je Mark Tven prilično pažljivo birao crteže koji će biti štam‐ pani u knjizi. Neke ilustracije je odbio

Č

48

Kako je Ha izgubio sv jer su likovi bili nacrtani previše za‐ strašujuće. „Ilustratori ne bi trebalo su‐ više verno da se drže knjige... ako je ovo rezultat“, tom prilikom je proko‐ mentarisao Tven. Istovremeno je odbacio i crtež na kome je prikazan poljubac.


Zanimljivosti

aklberi Fin voj penis Kada je Mark Tven konačno bio zadovoljan ilustracijama i kada je knjiga otišla u štampu taman na vreme za božićne rasprodaje desio se skandal. Jedan od prodavaca knjige iz Čikaga koji je dobio ranije odštampani primerak napisao je jedno uspani‐ čeno pismo svojim šefovima. Naime, www.bookvar.rs

kada je otvorio primerak knjige koju je dobio on je video de je neko, možda nestašni radnik u štampariji, malo izmenio otisak jednog od crteža. Na ilustraciji se vidi kako ujka Silas viče dok ga ujna Sali posmatra sa, sada je izvesno, pohotnim osmehom na usnama, dok on pokazuje na... svoj penis. Postoje nekoliko verzija priče. Neki kažu da je bilo odštampano „svega“ 3000 primeraka sa penisom, a da je prodavcima poslato 250. Po drugoj štampano je čak 30 000 kopija inkriminisanog izdanja koje su čekale da budu poslate prodavcima i kup‐ cima. Ma koliko kopija da je bilo Mark Tven i Vebster su inkvizitorski proganjali te primerke, jurili knjigu po celoj Americi. Izdavač je morao da za‐ meni spornu štamparsku ploču sa novom i da požuri sa štampom nove knjige. Međutim, knjiga bez penisa nije stigla da bude odštampana do božićnih rasprodaja što objašnjava njenu inicijalno slabu prodaju. Mark Tven je lično radio na promovisanju ove knjige tokom nare‐ dne godine. Održao je seriju predava‐ nja i gostovanja širom Amerike gde je čitao odlomke i ove knjige, a i priča o bezobraznoj ilustraciji je dodala ulje na vatru što se tiče reklame. Danas postoji samo još neko‐ liko primerka ove „bezobrazne“ knjige koja na tržištu retkih knjiga dostiže vrednost od nekoliko desetina hiljada dolara. Magazin za promociju čitanja BOOKVAR

49


Mobilne biblioteke

O

d drvenih kolica koje vuku magarci do ogromnih bro‐ dova na svetu je moguće videti mnogo vozila koja su predviđena za transport najvažnijeg tovara čove‐ čanstva – mudrosti. Više od jednog veka pokretne biblioteke su tu da zadovolje potrebe stanovništva za znanjem. Prvi „knjigomobil“ počeo je da radi u grofoviji Kabmbrija na severozapad‐ nom delu Velike Britanije 1857. go‐ dine. Od tada mnogi ljudi se sa no‐ stalgijom sećaju biblioteka na točko‐

50

vima koje su vodili strastveni bibliote‐ kari sa željom da pomognu ljudima u zabačenim krajevima da prošire svoje vidike. To su bila romantična vremena koja... nisu iza nas. Upravo suprotno. I danas u svetu se kotrljaju ili plove brojne vrste vozila koje nude knjige. Neke imaju različite funkcije od iznaj‐ mljivanja i prodaje knjiga, promocije knjiga ili čak deljenja knjiga besplatno. Bez obzira gde, kako i sa kojim ciljem putuju sva ova vozila imaju jednu zajedničku crtu koja ih povezuje – strast, kreativnost i odlučnost ljudi koji ih voze.


Biblioteke

www.bookvar.rs

Magazin za promociju Ä?itanja BOOKVAR

51


Oružje masovnog učenja (Weapons of Mass Instruction) je naziv knjigomo‐ bila koji je stvorio argentinski umetnik Raul Lemesof. On je iskoristio stari model Forda iz 1979. da stvori knjigo‐ mobil koji nas asocira na tenk. Na taj način je od oružja za masovno unište‐ nje želeo da napravi oružje za masovno obrazo‐ vanje. Knjige nisu fiksirane za školjku automo‐

52

bila nege se nalaze na policama koje su pričvršćene za nju. Tako da svako ko je zainteresovan može da uzme knjigu... besplatno. Tenkista će ljuba‐ zno da parkira svoj knjigić i da udovolji želji svakog prolaznika Buenos Ajresa za knjigom. Ovo oružje puni svoje ar‐ senal knjiga na osnovu besplatnih do‐ nacija ljudi dobre volje. Inače, ovaj knjigomobil je najtraženiji pojam na internetu u odnosu na sva ostala vo‐ zila slične namene.


Biblioteke

www.bookvar.rs

Magazin za promociju Ä?itanja BOOKVAR

53


54


Biblioteke

Region Zan u okolini Amsterdama u Holandiji sadrži niz malih naselja koji sami za sebe ne mogu da fi‐ nansiraju sopstvene biblioteke. Zato je pokretna bi‐ blioteka koja će da ide od mesta do mesta idealno rešenje. Međutim ulice u ovim gradićima su previše uske i seku se pod pravim uglom tako da neka šira vozila ne mogu da prolaze kroz njih. Zato je BiebBus pravo rešenje. Kamion sa prikolicom u kojoj se na‐ lazi sedam hiljada dečijih naslova je previše uzak da primi svu decu koja žele da iznajme knjige. Zato su dodali i pokretni deo čiji zidovi mogu da se dižu iznad prikolice. Na ovaj način dobijamo pokretnu biblioteku na dva sprata. Donji je ispunjen policama sa knjigama, a gornji je mesto gde deca mogu da čitaju knjige, da se druže, surfuju internetom na če‐ tiri kompjutera. Kada dođe vreme da BiebBus na‐ pusti gradić on samo spusti gornji deo preko donje kabine i prođe kroz uske ulice. www.bookvar.rs

Magazin za promociju čitanja BOOKVAR

55


Ploveća biblioteka je delo umetnice, spisateljice, pedagoškinje, a sada i bi‐ bliotekarke, Sare Peters. Ona je na drvenom splavu koji je sama napravila ugradila i dve police sa knjigama. Ovu izuzetnu biblioteku, produkt strasti, energije i kreativnosti moguće je videti tokom letnjih meseci na jezeru Kedar u Mineapolisu. U tu biblioteku je moguće dođi kajakom, čamcem, pedali‐ nom. Plivanje je takođe jedna od opcija koju bibliotekari ne preporučuju.

56


Biblioteke Reč Nade (Logos Hope) je ta‐ kođe ploveća biblioteka. Naj‐ veća na svetu. Ovaj brod pripada nemačkoj dobrotvornoj organizaciji GBA Ships (GBA je skraćenica od Good Books for All – dobre knjige za sve). Brod putuje širom sveta promovišući kvalitetnu literaturu i skupljajući pare za dobrotvorne svrhe. Na brodu se održava i permanentni sajam knjiga na kome ima preko sedam hiljada stručnih naslova o tehnologiji, umetnosti, istoriji, filozofiji kao i dela fikcije. U dve‐ sta kabina ove biblioteke mogu da se smeste pet stotina putnika i članova posade. A brod u sva‐ kom trenutku može da primi hi‐ ljadu posetilaca. Do sada je Reč Nade uplovio u sedamdeset i pet luka, posetio četrdeset i sedam teritorija i država, a njega je posetilo preko tri miliona ljudi. U dobrotvorne svrhe pro‐ dato je četiri miliona knjiga.

www.bookvar.rs

Magazin za promociju čitanja BOOKVAR

57


58


Biblioteke

Digitalni knjigomobil je prvo vozilo ove vrste koje je potpuno bez knjiga. Ili makar bez knjiga u klasičnom smi‐ slu, papir, korice, otisci masnih pr‐ stiju, ostaci ručka među stranicama... Cilj Digitalnog knjigomobila je upoz‐ navanje ljudi sa elektronskim knji‐ gama kao i podsticanje programa nabavke ovih knjiga za škole. Ovo je

www.bookvar.rs

svojevrsna putujuća izložbena po‐ stavka sa pet odvojenih prostorija u kojima se prezentuju elektronske i audio knjige kao i sprave za njihovo čitanje (i slušanje). Digitalni knjigo‐ mobil je krenuo na svoj zadatak još 2008. godine i do sada je organizo‐ vano preko sedam stotina događaja i promocija.

Magazin za promociju čitanja BOOKVAR

59


U češkom gradu Brno jedan stari tramvaj je transformisan u pokretnu bi‐ blioteku. Ova biblioteka na šinama pređe svakog dana sedamdeset kilome‐ tara promovišući ne samo važnost kulture čitanja već i sve veći značaj digitalnog izdavaštva. Putnici mogu preko svog mobilnog telefona (ili mobil‐ nog čega već) da pristupe digitalnoj biblioteci, da pretražuju njen sadržaj i prelistavaju uzorke.

Antonio La Kava je penzionisani učitelj. On se zapitao na koji način da posle četr knjigama među decom. On je kupio kamiončić, poput onog kojeg imaju čuvena b knjiga na njega. Nazvao ga je Il Bibliomotocarro i od tada, a tome ima već više od d čitanju počinje u školi“, smatra on. „U školama deca uče tehniku čitanja, ali ne i lju 60


Biblioteke Ovo možda deluje pomalo sme‐ šno, ali Magareća biblioteka je veoma važna u životu mnogih Etiopljana. Projekat je rođen iz opservacije da u ruralnim delo‐ vima Etiopije ima dosta magaraca, a malo knjiga. Prva Magareća bi‐ blioteka je počela sa radom 2006. godine i do sada ih ima već šest koje putuju od sela do sela, od škole do škole noseći deci preko potrebne naslove. Ova biblioteka je dizajnirana tako da odgovara potrebama – postoji prostor za knjige, za stolice, ali i poseban deo za hranu za magarca.

rdeset i dve godine rada u školi može da nastavi sa izgrađivanjem ljubavi prema braća Troter iz serije Mućke i prilagodio ga tako da može da smesti sedam stotina deset godina, on putuje kroz italijanska sela donoseći im knjige. „Odbojnost prema ubav prema knjigama. Čitanje bi trebalo da bude zadovoljstvo, a ne obaveza.“ www.bookvar.rs

Magazin za promociju čitanja BOOKVAR

61


Velimir Mladenović: Drugi pored mene

62

elimir Mladenović rođen je u Smederevu 1989. go‐ dine. Još kao učenik u osnovnoj školi bio urednik lista ''Dositejevci''. Završio je smederevsku Gimnaziju i diplomirao je na Filozof‐ skom fakultetu u Novom Sadu na ka‐ tedri za francuski jezik i književnost. Pisao je redovno kolumne za više li‐ stova u zemlji i inostranstvu. 2011. učestvovao je na Međunarodnom Omladinskom kampu ''Kroz lupu seća‐ nja'' u Berlinu, a jula 2012. godine bio je stipendista ''Fakulteta za strance'' u Peruđi, Italija. Januara 2013. godine dobio je ''Svetosavsku povelju grada

V

Smedereva za stvaralaštvo mladih''. Iste godine osnovao je Udruženje ''Kulturno nasleđe grada Smedereva'' čiji je potpredsednik. Bio je saradnik na izdradi ''Enciklope‐ dije grada Smedereva'', izdavač ''Ikomo'', Smederevo, 2013. godine. Jedan je od urednika zbirke priče po‐ svećene stogodišnjici od izbijanja Ve‐ likog rata, ''Priče bola i ponosa'', izdavač ''Dositej'', G. Milanovac, 2014. godine. Avgusta 2014. godine izdavačka kuća ''Dositej'' iz G. Milanovca i Maximo Portal iz Zemuna objavili su njegov na‐ građivani dramski tekst ''Drugi pored mene''.

Mladi ljudi danas obično maštaju da napišu novog Gospodara prstenova ili Harija Potera, a Vi ste se odlučili da napišete dramu. Zbog čega? Nikada nisam voleo bajke. Ne umem na taj način da maštam. Njih sam čitao jer me je zanimao taj postupak u pisanju i književnosti uopšte. O baj‐ kama kao takvim i njihovom uticaju na čitalačku publiku govorim i u svojoj knjizi. Ne volim ni ozbiljne pisce poput Voltera koji su na taj način pisali i iz‐

ražavali svoje ideje o društvu. Iako se od malih nogu bavim pisanjem nikada nisam imao neku veliku ambiciju da budem pisac. Zanimalo me je oduvek da imam stav o nekom pitanju i da taj stav iznesem na neki način. Da na nekog taj stav utiče ili da ga promeni to sam smatrao važnim. Tako su i drugi ljudi i njihovi stavovi, ideje, knjige, uticale na mene. Po opredeljenju pripadam toj nekoj romantičarskoj školi ali ne mislim na


Intervju romantičarski sentiment već pripa‐ dam toj jednoj velikoj tradiciji naše evropske kulture. Ta gradska poezija koja je nastala na ulicama velikih gra‐ dova posle velikih kuga u srednjem veku a na koju su romantičari obratili pažnju, je zapravo oblikovala taj moj lirski ton. Zato su moji likovi uvek tužni, setni, nekad se izražavaju u sti‐ hovima, a radnja se dešava na ulici i u jednom određenom gradu, o kome ja dosta govorim na mnogo mesta. I ta i takva poezija bila je gradska i ulična, govorila je o običnim siromašnim i bednim ljudima. Ti gradovi oblikovali

www.bookvar.rs

su tu poeziju baš kao što je taj neki iz‐ mišljeni grad oblikovao moje likove. I pisci takve poezije a i njihove pesme govore i o odlasku i promenama a za‐ pravo misle samo na jedno‐ na be‐ kstvo i zagledani su fascinantno u ‐ smrt. Pozorište je pored knjževnosti umet‐ nost koja me najviše zanima. Volim i da gledam pozorišne predstave a i da čitam razne dramske tekstove. Zani‐ maju me ti ljudi na sceni koji nešto uverljivo rade i govore, smeju se ili plaču. Smatram da je moć dijaloga ogromna. Izražavam se jasno, direk‐

Magazin za promociju čitanja BOOKVAR

63


tno i van onoga što pišem i volim dramu jer je ona, baš kao i ja, sva u su‐ kobu. Da li su likovi iz priče inspirisani nekim stvarnim ljudima koje poznaj‐ ete? Pisanje kao takvo ume da bude veoma naporno i iscrpljujuće. Ne mo‐ žete da pišete takvo delo a da vam kroz glavu ne proleti neka misao koju ste nekada od nekoga čuli ili videli. Prolazi se kroz jedno teško stanje jer nekako pokušavate da sebe i svoje li‐ kove odvojite od života. Uvek govorim o istim, jednostavnim ljudima i stva‐ rima, o ljudima koji me okružuju, o nekim koje nikada nisam video, koje sam samo izmaštao, sakupljam tuđe rečenice i misli i mešam ih sa svojim. I ovo delo, iako je nastalo pre šest go‐ dina, pisao sam na isti način, tako što

64

sam imao pred sobom jednu zami‐ šljenu osobu kojoj sam se obraćao. Tako je i sada. Imam utisak da ako me ta osoba razume razumeće me i drugi. S druge strane kada to delo jednom završite posle nekoliko godina se može desiti da ste neke stvari, reče‐ nice i situacije predvideli i pitate se da li i drugi imaju te prediktorne sposob‐ nosti. Nakon čitanja stičem utisak da Vi dramu ne doživljavate samo kao scensko već i kao književno delo. Zašto ste se odlučili na ovaj, kako mi se čini, ličniji pristup? To i jeste intimistički tekst ne samo što govori o nekim stvarima koje ti likovi proživljavaju ili ne već sam ga pisao veoma lično i veoma iskreno. U njemu likovi sve rade iz ljubavi i osećanja pa čak i kada nešto ne žele da rade i to proizilazi odatle. Govori o tim univer‐ zalnim temama i situacijama ali mi‐ slim da se u njemu vidi moje shvatanje pozorišta uopšte a to je da, kao što je rekao Didro, ’’Glumcu suze moraju teći iz mozga.’’ Iako su zarob‐ ljeni u svojim osećanjima, snovima, košmarima, i pored svega toga ti likovi su vođeni razumom i svesni sebe i svog pada. Dramska književnost je za mene kao i neka druga, kao kada re‐ cimo čitate romane ili pesme. Ipak je možda malo zanimljivija jer nudi više tumačenja jer se ponekad dramsko delo izvodi i na sceni a onda se i prila‐ gođava reditelju, glumcima ili epohi.


Intervju Nikada nećete imati dve iste pred‐ stave rađene po istom tekstu i uvek će biti nekog drugačijeg i savremenijeg tumačenja. Pre trideset godina niste na našim scenama mogli da zamislite da Živku Ministarku igra muški glumac a danas je nama to najnormalnija stvar jer su okolnosti takve. Devede‐ setih godina je Mirjana Karanović u istom komadu pucala u publiku a danas, posle ratova, bi to možda bilo nezanimljivo. Te postavke i tumače‐ nja, kao i to da dramsko delo kao takvo mora da izazove gledaoca da reaguje i da se promeni je nešto naj‐ uzbudljivije i najlepše u teatru. Kakve su reakcije nakon objavljiva‐ nja? Da li postoji interesovanje za iz‐ vođenje u nekom pozorištu? Reakcije su dosta pozitivne a kritike su, do sada barem, bile uvek dobro‐ namerne. Čitaoci su se prepoznali u nekim likovima, rečenicama i to im je najzanimljivije koliko sam shvatio. Žele da sa mnom prokomentarišu reakciju ili rečenicu nekog lika, da me pitaju da li je to moj lični stav ili samo stav koji ja prenosim. Nekad me zau‐ stavljaju ljudi i u živoj komunikaciji i imaju potrebu da me pitaju zašto je svet u knjizi tako mračan. Na sve to im kažem da to nije moj svet već svet tih nekih drugih ljudi i da ništa nije onako kao što piše već je to svet u kome zbog ’’nasmejanog treba plakati a zbog uplakanog smejati se’’. Složićete se nije mnogo drugačije ni u životu

www.bookvar.rs

izvan knjiga. Što se tiče scenske po‐ stavke o tome ne bih još govorio jer je do sada postojalo par pokušaja ali na kraju se sve nešto, mimo naše volje, isprečilo. Kakvi su Vaši dalji spisateljski pla‐ novi? Ranije sam pisao mnogo više nego danas. Pišem godinama i dnevnik u kome iznosim najličnija zapažanja, imam i dnevnik čitanja u kome bele‐ žim svoje utiske o pročitanim delima. Skoro već šest meseci radim na jed‐ nom tekstu koji bi voleo da bude i istorijski i društveno‐politički angažo‐ van kao recimo neki dramski tekstovi koji su između dva rata objavljivani u Francuskoj. Na njemu jako mnogo radim jer da bih nešto tako napisao potrebna mi je i pomoć drugih ljudi. Ako se to nekad objavi i dođe do či‐ taoca biću zadovoljan, ako do toga ne dođe biće to još jedan od pokušaja da se kamen samo prebaci na tu drugu stranu. www.velimirmladenovic.com Magazin za promociju čitanja BOOKVAR

65


Duplo golo Književni dunsteraj

K

ecmanović i Stojiljković su ovim romanom pokazali da sa pisanjem nemaju pre‐ više veze. Oni su književni dunsteri, potpune nezna‐ lice i kao takvi dobri isklju‐ čivo za ono za šta ih i koriste oni koji su pametniji od njih. Da laju po novinama, da lupetaju po televiziji, da prodaju rog za sveću i "Kainov ožiljak" kao književnost. I to je njihov maksimum Da bi se pisala književnost mora da postoji neki razlog. Zovite to kako hoćete: motivacija, nadahnuće, nagon, ali mi se čini da dobra litera‐ tura ne nastaje jednostavno, tako što se donese odluka da se napiše pesma, priča, roman, nego na osnovu poriva da se određena tema i stav o njoj saopšte čitaocu, najčešće onog kojeg pisac/spisateljica zamišlja pa je ta in‐ stanca poznata u teoriji kao zamišljeni i/ili idealni čitalac. Umetnost stoga i jeste teška jer ova potreba za iskazi‐ vanjem mora da se obuzda i kontro‐ liše, mora da joj se nađe adekvatan umetnički izraz, da se načini literar‐ nom. Svaki put kad kao čitaoci shva‐ timo da se autorka ili autor borila/o

66

sa temom i tekstom, da joj/mu nije išlo lako i da je uložila/o trud da ga iz‐ nese pred nas, osetimo i veći estetski užitak. U suprotnim slučajevima, kada vidimo da je tekst pisan sa nehajno‐ šću i nemarom, uživanja u njemu i nema, on (p)ostaje gomila nebitnih znakova na papiru ili ekranu. Ovakvih tekstova od osoba koje su pseudo pisci i spisateljice ima u našoj knjiže‐ vnosti tušta i tma. Duet „pisaca“ Kecmanović‐ Stojiljković objavio je roman Kainov ožiljak o dve godine diplomatske službe Ive Andrića u Berlinu. Najavlji‐ van kao bestseler i tempiran za Sajam knjiga, ovaj uradak u potpunosti je opravdao moja očekivanja. Lagao bih kad bih rekao da odavno nisam video ništa slično jer ovakvih knjiga su pre‐ puni izlozi knjižara od Tokija do Milvo‐ kija, od Laponije do Južnoafričke republike, a to što su one prosto re‐ čeno književno đubre i otpad te upr‐ kos ili zahvaljujući tome čitane, to je pitanje na koje će istorija literature dati pravi odgovor. Duboko sam uve‐ ren da u njoj neće biti Kainovog ožiljka.


Read On

www.bookvar.rs

Magazin za promociju Ä?itanja BOOKVAR

67


Ideja da jedan bivši pisac, a sada intelektualac opšteg tipa, čovek koji ima mišljenje o svemu, od politike do sporta (poznata je ona maksima o mišljenju i dupetu kojima je zajedničko što ih svako ima) ukrsti svoje pero sa lošim piscem žanrov‐ ske književnosti i da se pri tome do‐ taknu biografije jednog ozbiljnog autora, zaista i ne može da porodi ništa drugo osim kiča. Ohrabreni, valjda, činjenicom da je njihov film‐ ski guru osnovao Andrićgrad i da do‐ deljuje književnu nagradu za koju se priča po varoši da će biti masno vi‐ soka, oni su seli da nabrljeckaju i isprde nešto što se uslovno rečeno 68

može nazvati romanom, nikako i književnim umetničkim delom. Jer knjiga koja počinje sledećim rečeni‐ cama, odista ne može da se smatra ničim drugim nego budalaštinom: „Dve stotine i dvadeset metara. [sad ovde ide enter, Kecmanov(ićev) tra‐ demark ili, u duhu knjige, ožiljak] To‐ liko je duga staza pred njim. [dodajte enter] Čini mu se da je to najduža staza koju je u životu morao da pređe.“ Zastanimo ovde i osvrnimo se na ove tri „rečenice“. Nema sum‐ nje da pripadaju majstoru suspensa i gluposti Dejanu Stojiljkoviću, samo što su obučene u Kecmanovo novo ruho. Na stranu što navođenje du‐


Read On

žine nije rečenica i što se „staza“ po‐ navlja dva puta u dvadeset i šest reči (tri puta u dvadeset osam ako se ra‐ čuna i naziv poglavlja), nešto što i deca osnovnoškolskog uzrasta znaju da ne bi trebalo da čine, veći pro‐ blem je što je ovakvo teatralno stva‐ ranje napetosti odlika trivijalne književnosti, odnosno načina mišlje‐ nja koje pokušava da zadivi i zapanji čitaoca, da se igra prejakim afektima i efektima u želji da ga prikuje za sto‐ licu, a bojim se da samo izaziva istu u tečnom obliku. Posebno kad je za‐ činjeno propadanjima pogleda usled silnih entera. Književnost nije primi‐ tivni oblik zabave iako dvojica proza(i)ka na službenom (Službi‐ nom?!) putu uporno to pokušavaju da načine od nje. Stojiljkovićev doprinos Kai‐ novom ožiljku ogleda se mahom u gradnji zapleta i fascinaciji nacisti‐ čkom kulturom, te različitom istorio‐ grafskom trivijom. I, naravno, činjenicom da je za sitne novce iz‐ najmio junaka Konstantinovog raskr‐ šća. Čuveni engleski špijun, vampir i četnik Nemanja Lukić, poznat i kao tri‐u‐jedan pojavljuje se u romanu, iako ni sam nije siguran zbog čega. Ah, da, sad sam shvatio, da bi puko‐ vniku Vauhniku darovao francuske dugačke mirišljave cigarete – jer koje druge mogu da budu takve ako ne francuske. I to je Stojiljkovićev www.bookvar.rs

domen: on je majstor stereotipa, iako i njegov pajdaš ne zaostaje. Francuzi su naparfemisani, Englezi racionalni, Srbi divlji, Istočnjaci po‐ tuljeni i pritvorni, Nemci uštogljeni i bezosećajni – više raznolikosti i uva‐ žavanja drugosti i različitosti ima u serijalu video igre Volfenštajn. Nara‐ vno, dva takva uma nisu mogla da kontrolišu jedan drugog. Obojica su razbarušeno kreativni, uporni, tvr‐ doglavi i ljubomorni na sopstveni umetnički proces toliko da su linije priče ostale nezavršene uprkos udvostručenim naporima. Među‐ tim, ono što je najbitnije nisu uverili čitaoce da znaju zbog čega je uopšte ova knjiga napisana. Nju je teško žanrovski odrediti uprkos neprekid‐ nom korišćenju jeftinih matrica – ona nije ni politički triler niti poeti‐ čko istraživanje, neka vrsta duhovne biografije pisca i njegovog dela, niti istorijski roman, a ni ljubavna drama. Da li je ona osvetlila nešto što je nepoznato iz Andrićeve bio‐ grafije – nije. Podaci koji se tamo po‐ javljuju mogu se naći na internetu. Nije tu bilo ozbiljnog rada i čitanja, proučavanja i udubljivanja. Njihovo znanje je enigmatičarsko (biće da im je konsultant bio pobednik Kvisko‐ teke), dovoljno za novine, ali ne i za ozbiljnu književnost. Da li je roman razjasnio Andrićevo pisanje – nije, iako je pokušao to da učini uvođe‐ Magazin za promociju čitanja BOOKVAR

69


njem lika Ditriha/Krajskog za kojeg nije jasno zbog čega je tu. Ključne scene romana predstavljaju susreti između Andrića i Ditriha/Krajskog. Ali do kraja ostaje nejasno zbog čega bi neko poput Ditriha, ko je u ro‐ manu predstavljen kao užasno moćan, drugi policajac Nemačke, uopšte stupio u kontakt sa poslani‐ kom jedne male i relativno nebitne zemlje, čak i ako mu je „zemljak“. Razlog koji navode Kecmanović i Stojiljković potpuno promašuje i zbog toga je ova knjiga dodatno ne‐ uverljiva. Pokušaj manovskog mani‐ pulisanja dijaboličnim likom više je nego jadan. Da li je osvetlila neke od odnosa između Nemačke i Kralje‐ vine Jugoslavije u tim turbulentnim vremenima – naravno da nije. To je sve unapred poznato, a oni niti imaju kapaciteta, niti volje da i po‐ kušaju da nešto dodaju. Kecmanovićev doprinos ovom kupusu od knjige jeste u pre‐ lomu teksta, u pseudo‐književnoj obradi teme kroz metafore mačijih očiju, đavola, istočnjačkog pritvor‐ stva, jeftine seksualnosti, dve važne žene u romanu građene su poput Džesike Rebit iz filma Ko je smestio Zeki Rodžeru, ali mora se priznati i to da je čovek izumitelj nove stilske figure. Ako je Ekrem Jevrić dodao stepen gradacije poznat u teoriji kao „ekremizam“ (primer je iz pesme 70


Read On

„Kuća pos’o“: „živim, radim, a i samo radim“ gde je gradacija ostvarena veznicima „a“ i „i“ sa dodatkom pri‐ loga „samo“), onda ovom autoru imamo da zahvalimo za pojavu ne‐ čega što bismo nazvali „Kecmanova logička degradacija“. Pogledajmo primer: „Pošto nije znao, ili nije smeo da odbaci stotine stranica, go‐ dinama nije odbacio nijednu. [enter] Ne stranicu, nego reč! [enter] Ne reč! [enter] Nijedno slovo. [enter]“ (51) Ovom figurom se beznačajnost dodatno umanjuje. Jer ona, zajedno sa tekstom, fizički propada nakon svakog entera. U tolikoj meri da od nje ne ostaje baš ništa. Njen sastavni deo čine znaci uzvika jer čitalac ima pravo da viče i kliče dok ovo čita, ali se na kraju završava tačkom. Iza tačke naravno sledi novi enter i obe‐ ležava konačni pad u ništavilo. Ova‐ kvih primera ima još. Kecmanović i Stojiljković su ovim romanom pokazali da sa pisa‐ njem nemaju previše veze. Oni su književni dunsteri, potpune nezna‐ lice i kao takvi dobri isključivo za ono za šta ih i koriste oni koji su pamet‐ niji od njih. Da laju po novinama, da lupetaju po televiziji, da prodaju rog za sveću i Kainov ožiljak kao književ‐ nost. I to je njihov maksimum. Vladimir Arsenić Preuzeto sa portala e‐novine.com

www.bookvar.rs

Magazin za promociju čitanja BOOKVAR

71


Umetnik oživeo biblioteku

A

tek 1776. Naručio ju je opat Mateus Ofner, a izgradio veliki majstor i gra‐ ditelj Josef Hueber. Ova jedinstvena biblioteka napravljena je iz tri dela. Dugačka je 70 i široka 14 metara, a u njoj se na‐ lazi oko 70.000 knjiga. U sebi čuva rukopisi… rukopise koji datiraju još iz osmog Izgradnja same opatije je za‐ veka i po tome je čuvena. Zajedno sa vršena 1074. godine, ali biblioteke manastirom biblioteka čuva preko

72

dmont Opatija je bene‐ diktinski manastir koji se nalazi na reci Ens u gradu Admont u Austriji. Ono po čemu je poznata je očaravajuća barokna ar‐ hitektura, najcenjeniji


Zanimljivosti

u iz crtaća Lepotica i zver

200,000 knjiga među kojima i one najranije štampane. Stropove biblioteke je ukra‐ sio Bartolomeo Altomonte koji je tada imao već 80 godina, Josef Sta‐ mel je izgradio skulpture, od kojih se posebno ističu četiri koje predstav‐ ljaju simbolično Smrt, Poslednji sud, Raj i Pakao.

www.bookvar.rs

Biblioteku je moguće posetiti i van sezone, ali jedino uz pisani zah‐ tev. Manastir Admont mnogi sma‐ traju osmim svetskim čudom. Ova veličanstvena biblioteka inspiriše brojne ljubitelje knjiga, ali i vizuelne umetnike. Filmski režiser i fotograf iz Montreala Bendžamin Fon Vong je nedavno napravi seriju fotografija u

Magazin za promociju čitanja BOOKVAR

73


74


Zanimljivosti

ovoj biblioteci inspirisan ne samo njenim enterijerom već i Diznijevim animiranim filmom Lepotica i zver. Kao klinac on je nebrojeno puta gledao ovaj crtać, ali nikada nije sanjao da će i on lično da završi u njemu. Jedan od problema sa kojima se Fon Vong suočio bilo je osvetlje‐ nje. Naime, osvetljenje 70 000 knjiga i rukopisa je prepušteno 48 prozora i vremenskim uslovima. A snimatelj‐

www.bookvar.rs

skoj ekipi je dozvoljena da rade nakon što se biblioteka zatvori za po‐ setioce dakle kada je dan već na iz‐ disaju, a sa njim i prirodni izvor svetlosti. Zato je Fon Vong i njegova ekipa morala da rekonstruiše priro‐ dno osvetljenje što bolje ume. Ono što posebno ističe Fon Vong jeste i pojava brata Maksimili‐ jana, jednog od pravih monaha koji je pristao da se pojavi na fotografi‐ jama.

Magazin za promociju čitanja BOOKVAR

75


Dvadeset godina Al

P

reda mnom stoji 26. izda‐ nje, najčitanije knjige u našoj zemlji, od stranog au‐ tora. Reč je o knjizi ‘’Alhe‐ mičar’’ brazilskog pisca Paula Koelja. Pomenuti nije samo autor najčitanijeg ro‐ mana, već je uopšte najtiražniji strani pisac u istoriji Srbadije. Za dvadeseto‐ godišnjicu ‘’Alhemičara’’, Koeljo je na‐ pisao poseban predgovor posvećen svim njegovim srpskim čitaocima, sa željom da uživaju u njemu. U romanu da uživaju. Nego, pravo da vam kažem, mene mori, zašto je ovo literarno đubre aktuelno i dan danas? Pravo svakog ko želi je da piše, a pravo čita‐ lačke publike je, kao u ovome slučaju, davanje legitimiteta diletantizmu. Zah‐ valjući njima, ‘’Alhemičar’’ i dan danas u svim novijim knjižarama zauzima po‐ lice namenjene bestselerima. ‘’Znam samo to da, poput pa‐ stira Santjaga, svako mora biti svestan svoje Lične Legende. Šta je Lična Le‐ genda? To je božji blagoslov; to je put koji je Bog za vas odabrao ovde na zemlji. Kad god čovek radi nešto što ga ispunjava entuzijazmom, on sledi svoju Legendu. Međutim, nema svako hrabrosti da se suoči sa sopstvenim snom.’’ Za one koji nisu čitali ovo sra‐ nje, pardon štivo, citiran je sam poče‐ tak predgovora za koji se autor svojski

76

potrudio. Kako čovek da ostane ravno‐ dušan kad, čim otvori korice knjige, biva bombardovan ovako dubokim mi‐ slima? Elem, Koeljo, gospodar filozof‐ ske površnosti je napisao roman koji bez imalo preterivanja može u potpu‐ nosti da se prepriča u tri rečenice! Pastir Santjago sniva san, i nakon susreta sa gatarom i misterioz‐ nim matorcem odlučuje da krene put egipatskih piramida, jer se tamo nalazi veliko blago. Na putu do Egipta malo zastaje da prodaje kristalne čaše, malo boravi u oazi (tu se zaljubio), upozna nekog starog alhemičara koji mu po‐ maže da istraje na svom putu i shvati smisao života. Stiže u Egipat, biva pre‐ bijen od grupe bandita koji ga plja‐ čkaju, a na neki sjeban način saznaje da je zlato zakopano u njegovoj rodnoj Andaluziji, ispod kamena na kom je mećao glavu i gledao u zvezdano nebo. Iako sam pročitao ovo sranje, pardon štivo, pre nekoliko dana, kako bi osvežio pamćenje, lik glavnog pro‐ tagoniste je nepotpun. Nije izgrađen do kraja. Karakterizacija je omanula. Pa majka mu stara, čovek koji bre ra‐ skrsti sa jednim načinom života i krene u životnu avanturu prepunu opasnosti u nepoznatu daleku zemlju, uz rizik da izgubi život, zaslužuje mnogo, mnogo više. Njegovo stanje duha, unutrašnji


Jubilej

lehemičara u Srbiji

www.bookvar.rs

Magazin za promociju čitanja BOOKVAR

77


sukobi, borba koju bije sa samim sobom i okolinom… Šturo! Sterilno! Narativni deo je takođe debelo zaka‐ zao, jer sam očekivao da će naracija donekle nadomestiti nedostatak, te obogatiti glavnog junaka. Jok more. Omanulo se ponovo. Međutim, delo sadrži pregršt onih sladunjavo patetičnih rečenica o radikalnom životnom optimizmu, koji su na nivou literalne sekcije četvrtog razreda gimnazije. Bez preterivanja. Većinu tih rečenica su Fejsbuk statusi onih citat likova. Znate sigurno na koje smarače mislim. Zaplet romana? Pa, postoji neki traljavi pokušaj. Na mestima gde očekujete sukob, dijalozi su pretanki. A na mestima gde nisu pretanki, onda su samo tanki. A tamo gde počnu obećavajuće, brzo se prekinu. Hoću da kažem da je kompletan sukob iz‐ građen poput lošeg avanturističkog filma B produkcije iz osamdesetih go‐ dina. U romanu se primećuje da je naš Paulo (hehe naš) čituckao Hesea (sveta majko i svi sveci, iskreno se nadam da će mi Hese oprostiti što pominjem njegovo ime dok pričam o Koelju) i čitao Kastanedu. Doduše, dokazano je da je i Kastaneda plagija‐ tor, ali za razliku od Paula, bar bolje piše, a ima i bujniju maštu (pejotl rules). Malo štrpnem ovde, malo cep‐ nem tamo, sve to začinim površnim znanjem o alhemiji, i eto draga pu‐ bliko nama ‘’Alhemičara’’.

78

Nego, za kraj hoću da nave‐ dem dva razloga zašto je dobro ovo sranje, pardon štivo. Da, verovali ili ne, ima i dobrih strana! Prvo: Nije zamorno, brzo se čita, u letu (mislim da je to izraz koji se preferira), i samim tim u nevero‐ vatnoj meri smanjuje nagon za povra‐ ćanjem koji će vam se nesumnjivo javiti (onim čitaocima i čitateljkama koji su pročitali bar pola od srednjo‐ školske lektire). Jer, da je knjiga kojim slučajem duža za nekih desetak stra‐ nica, garantovano bi ste bljucnuli prethodno pojedeni obrok, a to nije nimalo fer prema baki koja je spre‐ mila verovatno dobro klopu, a da se razumemo, nije fer ni prema vašem tepihu. Drugo: Obično se njegove knjige kvalitetno štampaju, pa sa te strane, listovi se prosto lepe za prste. Jako prijatan osećaj dok okrećete stranice. Najlepši i najprijatniji deo či‐ tanja ovo knjige, što ide u prilog tezi da najgora govanca mogu odlično da se valjaju uz dobar omot. A vama koji/e tražite Boga u Koeljovim knjigama, a posebno u Al‐ hemičaru, imam da kažem još nešto. Ne znam šta je Bog, nisam ga video, nit čuo, ali ono što sa sigurnošću znam, jeste da Bog garantovano nije ni približno onakav kakvim ga opisuje Koeljo. Drugarski, Nikola Ćupas www.nikolacupas.wordpress.com


Jubilej

www.bookvar.rs

Magazin za promociju Ä?itanja BOOKVAR

79


Hit knjige koje niko

N

ije lako postati pisac. Naj‐ veći problem budućih pi‐ saca je što veru u njihove spisateljske sposobnosti ne dele i izdavači kojima oni povere svoje rukopise. U mnogim slučajevima pisci su morali da budu toliko uporni da bi njihovo delo bilo objavljeno da se ta upornost graniči sa ludilom. Vilijem Goldving je od‐ bijen okruglo dvadeset puta pre nego što se jedan izdavač usudio da štampa njegov prvenac Gospodar muva. Kasnije je ova knjiga proglaša‐ vana jednom od sto najznačajnijih knjiga na engleskom jeziku, Goldving je za nju dobio Nobelovu nagradu, a on se nalazi na listama najboljih en‐ gleskih pisaca svih vremena. Knjiga Špijun koji je došao iz hladnoće odbi‐ jena je jer je izdavač procenio da je njen autor Džon Le Kare pisac koji „nema nika‐ kvu budućnost“. Kasnije je magazin Tajm ovu knjigu stavio na listu najboljih bestselera svih vre‐ mena, a časopisi su je proglašavali najboljim trilerom svih vremena.

80

Knjiga Prohujalo sa vi‐ horom odbijena je tri‐ deset i osam puta pre nego što se neko drz‐ nuo da je objavi. Utočište Vilijama Fok‐ nera jedan izdavač je označio kao „neobjav‐ ljivo“. Inače Foknera uz Džojsa i Virdžiniju Vulf smatraju jednim od naj‐ značajnijih pisaca dva‐ desetog veka. Čuvena američka knjiže‐ vnica Gertruda Stajn je 1912. u 38. go‐ dini, prilično podsmešljivo odbijena kada je pokušala da ob‐ javi svoj modernistički roman Nastanak Ameri‐ kanaca. Artur Fifeld, iz‐ davač iz Londona čije je pismo časopis Majnd flos objavio, izruguje se njenom stilu i tvrdi da bi se “teško prodao i jedan jedini, jedan jedni pri‐ merak”. Roman je 1926. ipak objav‐ ljen, a prodaje se još uvek. Dnevnik Ane Frank izda‐ vači su odbili petnaest puta pre nego što je ob‐ javljen. Sada se ova knjiga nalazi u lektirama


Zanimljivosti

nije hteo da objavi širom sveta i prema zvaničnim poda‐ cima prodat je u dvadeset i sedam mi‐ liona primeraka. Ovo je još i skroman tiraž ako se uzme u obzir da je britanski književni fenomen Beatriks Poter svoje knjige prodala u više od sto miliona pri‐ meraka. Međutim ona je svoju prvu knjigu Priče o Zecu Piteru objavila kao samizdat. Stivena Kinga je odbilo trideset izdavača pre nego što je uspeo da objavi horor roman Keri koji ga je i izvukao iz blata. Jedan izdavač je napisao „Nismo zainte‐ resovani da objavimo knjigu o nega‐ tivnoj utopiji. One se jednostavno ne prodaju.“ Posle samo godinu dana od izdavanja Keri je prodata u više od mi‐ lion primeraka. Kada je Lujza Mej Alkot poželela da objavi svoje Male žene izdavač joj je dobronamerno saveto‐ vao da se drži pedago‐ gije jer od pisanja neće da preživi. Upravo su je Male žene spasile siromaštva. www.bookvar.rs

Marsela Prusta najzna‐ čajnijeg francuskog i svetskog pisca odbila su tri izdavača. Najglasniji u kritici Prustovog ro‐ mana bio je urednik „Nove francuske revije”, pisac Andre Žid. Izdavač „Grase” pri‐ stao je da mu objavi delo tek kad je pisac obećao da će platiti sve troškove štampanja. Zen i umetnost održa‐ vanja motocikala Ro‐ berta Pirsiga je jednodušno prihvaćena među čitaocima i kriti‐ kom kao jedna od naj‐ uzbudljivijih knjiga u američkoj literaturi, ova moderna saga postala je književna senzacija odmah nakon objavljivanja 1974. go‐ dine, a i dalje inspiriše milione ljudi. Pre nego što je objavljena odbilo ju je 121 izdavač. Radjardu Kiplingu piscu Knjige o džungli i pesme Ako koja je kasnije proglašavana pe‐ smom veka jedan izdavač je rekao kako on ne zna da koristi engleski jezik. Magazin za promociju čitanja BOOKVAR

81


Dina Frenka Herberta koja je postala kultna i dobila apsolutno sve značajne SF nagrade bila je odbijena dva‐ deset i tri puta pre nego što ju je neko objavio. Danas primerak tog prvog iz‐ danja dostiže vrednost od deset hi‐ ljada dolara na aukcijama. Nakon Biblije i Vili‐ jema Šekspira najpro‐ davaniji autor ikada je Agata Kristi. Međutim ona je morala da čeka četiri godine da bi uspela da objavi svoju prvu knjigu. Dablinci Džejmsa Džojsa odbijeni su dvadeset i dva puta pre nego što su objav‐ ljeni. Uliks je takođe odbijan jer je „lasci‐ van“. Hari Poter i kamen mudrosti je odbijen dvanaest puta pre nego što ju je neko štampao. Jedan izdavač je autorki Džoan Rou‐ ling savetovao da ne napušta svoj re‐ dovni posao. Iako nije poslušala ovaj savet Džoana se našla na spisku milijardera magazina „Forbs", sa zaradom od milijardu dolara, što je čini prvim piscem milijar‐ derom u istoriji. 82

U Liverpulu gra

G

rađani Liverpula su uspeli da spreče zatvaranje jeda‐ naest gradskih biblioteka, ali će stotine drugih britan‐ skih biblioteka ipak ostati bez državnog novca. Vlada Velike Britanije drastično je smanjila pomoć svim gradovima, pa je tako Liverpul dobio 58% manje novca nego 2013. go‐ dine. Lokalna vlast je zbog toga odlu‐ čila da napravi niz rezova, između ostalog, da zatvori 11 od 18 gradskih biblioteka. Na ovu odluku gradskih čel‐ nika su burno reagovali građani Liver‐ pula i organizovali su inicijativu koju je podržalo više od 500 pisaca, muzi‐ čara, slikara, filmadžija i drugih umet‐ nika.


Biblioteke

ađani ne daju svoje biblioteke “Zatvaranje biblioteka je pravi ma‐ sakr, najviše na štetu dece. Poslednja istraživanja su pokazala da trećina dece u Liverpulu ne poseduje knjige zbog čega je ideja da im se uskrati mogućnost pozajmljivanja knjiga za‐ strašujuća”, pisalo je u saopštenju ne‐ zadovoljnih građana Liverpula. Ovaj protest je na kraju dao rezultate kada je gradonačelnik Liver‐ pula Džo Anderson rekao da ni jedna knjižara neće da bude zatvorena. Ipak će doći do drugih mera štednje pre svega u smanjenju plata zaposle‐ nima. U 2013. godini čak 491 biblio‐ teka u Velikoj Britaniji je ostala bez pomoći države, a očekuje se da će i stotine drugih britanskih biblioteka uskoro biti prepuštene volonterima ili katancu.

www.bookvar.rs

Magazin za promociju čitanja BOOKVAR

83


Kako je „Zelena vila“ po

A

rtur Rembo apsint naziva „gorki glečer“ zato što je glavni sastojak trava gorkog ukusa poznata kao Artemisia absinthium ili pelin kojeg u izobilju ima u ledenim pre‐ delima Švajcarske (Val‐de‐Travers). Upravo odatle potiče ovo legen‐ darno aromatično piće, nastalo krajem 18. veka kao simbol dekadencije. Teško je istaći kulturni uticaj koji je apsint napravio u to vreme, a i pronaći savremeni ekvivalent. Duh apsinta kao inspiracije počeo je da se širi od 1859. godine kada je Eduard Mone, konzument apsinta, šokirao Salon u Parizu, pa sve do 1914. godine kada Pablo Pi‐ kaso stvara svoju bronzanu skulpturu The Glass of Absithe. Tokom epohe poznate kao Belle Époque, “Zelena vila”, kako je ovaj napi‐ tak dobio naziv zbog svoje prepoznatljive boje, postaje sve češći izbor za mnoge pisce i umetnike u Parizu, a pet sati označava vreme kada su kafei puni ljudi koji sede i drže čaše ispunjene ovom zelenom tečnošću. Apsint je učvrstio ili razorio prijateljstva i stvorio viziju i san poput zidina koje se prostiru kroz umet‐ nost. Apsint je zaokružio simbolizam, nadrea‐ lizam, modernizam, impresionizam, postimpresionizam i kubizam. Desetine umet‐ nika postali su zavisnici ove tečnosti, rituala njegovog ispijanja i pribora za njegovo ispija‐ nje: čaša, rešetkasta kašika, kockice šećera‐ omekšale i služe da ublaže gorak ukus apsinta i kapljice hladne vode koje se lagano dolivaju

84


Apsint

ostala piće književnika da rastvore alkohol. Apsint nije sličan drugim lekovitim biljkama. Njegov ukus potiče od komorače i anisa, ali ovaj aperitiv je u stanju da dovede do gubitka svesti, crnih rupa, halucinacija I bi‐ zarnog ponašanja. Savremene analize ukazuju da apsint sadrži toksični i halucinogeni keton tujon, koji u ispravno destilovanom apsintu dovodi do takvih psihičkih reakcija. Ipak, ono što je verovatnije, ali ostaje u domenu mistič‐ nog, je da je do goreg stanja I većih halucina‐ cija dovodilo konzumiranje od dvanaest do dvadeset čašica dnevno. Inspiracija iz flaše Rembo, Bodler, Pol Verlen, Emil Zola, Alfred Žari i Oskar Vajld bili su među deseti‐ nama pisaca poznatih kao ozloglašeni zavi‐ snici od apsinta. Žari je isticao svoje pravo na konzumiranje apsinta; Bodler je koristio lau‐ danum i opijum; Rembo ga je kombinovao sa hašišem. Oni su pisali o njegovim zaraznim efektima na kreativni proces i tako postavili svoj rad u milje stvaralaca zasićenih apsintom. U pesmi „Otrov“ (Poison) iz zbirke „Cveće zla“ iz 1857. Bodler stavlja apsint ispred vina i opijuma („None of which equals the poison welling up in your eyes that show me my poor soul reversed, my dreams throng to drink at those green distorting pools“). Edmund Vajt je, pišući Remboovu biografiju, naznačio da je on poeziju video kao alhemiju, način menja‐ nja realnosti, a apsint kao umetnički alat za to. Remboov manifest bio je nedvosmislen: www.bookvar.rs

Magazin za promociju čitanja BOOKVAR

85


govorio je da pesnik čini za sebe onoliko ko‐ liko vidi kroz dug, racionalan i čudnovat metež čula. Gi de Mopasan je ispijao apsint ono‐ liko koliko su i mnogi likovi iz njegovih kratkih priča. U njegovoj priči „Čudna noć u Parizu“ provincijski pisar dobija pozivnicu za zabavu u salonu jednog poznatog slikara. On pije to‐ liko apsinta da pokušava da zaigra valcer sa svojom stolicom, da bi se na kraju srušio na zemlju. Od tog trenutka zaboravlja sve, a budi se nag u tuđem krevetu. Savremenici navode apsint kao mo‐ gući uzrok kratkog života Bodlera, Žarija i pe‐ snika Verlena, a između ostalih i Alfred de Muzeta. Vrlo je moguće da je baš apsint na‐ gnao Van Goga da sebi odseče uho. Kao uzrok mnogih psihoza, čak i ubistava, apsint je 1915. zabranjen u Francuskoj, Švajcarskoj, Americi i u većem delu Evrope. Kulturna opijenost „Zelena vila“ počela je da jenjava i gubi svoj kulturni uticaj tokom čitavog 20. veka i zamenjuju je kokteli, martini, a od 1960. sve učestalije konzumiranje lekova koje utiču na tok svesti. Samo su se povremeno javljali odjeci njene moći, ali sa nostalgijom. Ernest Hemingvej pijuckao je „Zelenu vilu“ u Španiji 1920. godine kao novinar, a i kasnije tokom Španskog građanskog rata. Nje‐ gov lik iz romana „Sunce se ponovo rađa“, Dzejk Barns, pronalazi utehu u apsintu kada ga Lejdi Brit napušta i beži s drugim. U ro‐ manu „Smrt u toku jednog popodneva“ (Death in the Afternoon ) Hemingvej obja‐ šnjava da je napustio borbe s bikovima jer to nije mogao da radi srećan, osim kada bi popio 86


Apsint tri ili četiri apsinta koji bi podsticali njegovu snagu, ali blago zamaglili njegove reflekse. Hemingvej je čak 1935. izmislio koktel Death in the Afternoon, poznat i kao Heming‐ way Champagne povodom istoimene knjige, a recept za koktel nalazi se u knjizi koktela poznatih. „Sipati dozu apsinta u čašu za šam‐ panjac. Dodavati ledeni šampanjac sve dok se ne dostigne odgovarajuća biserna mlečnost. Popiti tri do pet ovakvih čaša polako.“ U kasnijim godinama dvadesetog veka apsint postaje dekadentna tačka između pisca nove generacije okupljenih oko boemskih sre‐ dišta poput San Franciska i Nju Orleansa. „Apsint mi prži grlo svojim ukusima: ukusom bibera, sladića i truleži“ napisala je horor spisateljica Poppy Z. Brite, 1989. u svo‐ joj priči His Mouth Will Taste of Wormwood. Narator i njegov momak, pljačkaši grobova, pronašli su više od pedeset flaša zabranjene tečnosti, zapečaćene u porodičnoj grobnici u Nju Orleansu. Do kraja priče narator će ma‐ štati o svom prvom gorkom poljupcu sa du‐ hovima s onog sveta. I dalje zeleno Današnji apsint je “zaprepašćujući na‐ pitak koji oštri čula” prema rečima Lans Vin‐ tera, vlasnika St George Spirit‐a , koji je ponudio među prvima legalan apsint u Ame‐ rici, kasne 2007. godine. “Po mom mišljenju, apsint daje dah mističnog, dodir sa natprirodnim, kvalitete koje iznova i iznova volim u piću”, kaže Rozi Šap, kolumnista zadužena za tekstove o piću iz Njujork Tajmsa. Ona preporučuje lagano mešanje, a njen savremeni koktel sa apsintom Fascinator sadrži: dve doze džina, jednu suvog www.bookvar.rs

Magazin za promociju čitanja BOOKVAR

87


vermuta, dve doze apsinta i listić nane. U današnjim književnim kru‐ govima apsint je više zabava nego in‐ spiracija‐ pojavljuje se u vidu koktela na zabavama povodom književnih promocija. Danas je široko dostupan, čak i u verziji skoro plasirane boce Pernod Filsa od $10,000, a piće dobija jednu potpuno novu kulturnu crtu‐ pojav‐ ljuje se u epizodi serije “Mad Man”, kao brend i zaštitni znak Merlin Men‐ sona i kao inspiracija za mnoge alko‐ holne recepte, u koje se umesto pravog sastojka ubacuje pelin u vidu arome. Čak možete kupiti i apsint aplikaciju za svoje smart telefone. Kao što se koktelima dodaje aroma, podsetnici o apsintu i njego‐ vom dejstvu vraćaju dašak atmosfere na književna stvaralaštva iz doba lepe poezije i epohe Belle Époque, kao i na činjenicu da duh zaista može da inspi‐ riše. Zelena stvar Apsint, zeleno piće poznato po svojim halucinogenim efektima i popularno među književnicima i umetnicima, bilo je zabran je skoro čitav prošli vek. Mone označava 1859. kao početak doba apsinta. Bio je izbačen iz pariskog Salona, a samo jedan glas, glas Delakroa, nije uspeo da ga u istom zadrži. Moral i pomešana osećanja Apsint je uticao na umetnike 88

koji su ga konzumirali tako što je bio inspiracija za različita osećanja. Edgar Dega na slici „Čaša apsinta“ prikazuje ženu sumornu od pića. Bajka Australijska pop zvezda Kajli Minog učestvovala je u prezentova‐ nju „Zelene vile“ kroz Mulen Ruž Baza Luhermana, pred kraj 20. veka. Što je novo, staro je Luhermanova „Zelena vila“ svoje korene pronalazi u slikarstvu Al‐ berta Maignana, koji je 1895. poku‐ šao da personifikuje pelin kroz lik duha mlade žene. Van Gog je naslikao ovo delo 1887. godine(Still Life With Absinthe). Neki smatraju da ga je piće nagnalo da odseče sebi uvo, a zeleno postane žaštitni znak njegovog rada. Zeleno doba Pikaso se izgradio preko slika Edgara Dege. Halucinacije I distorzije pripisuju se piću, a izražavaju se kroz subjekte koje je slikao. Kap po kap Piće se sprema tako što se tečnost sipa kap po kap‐ kockica še‐ ćera se preliva iznad čaše sa kašikom, da bi se gorak ukus ublažio. Istrajni duh Opasno dejstvo apsinta je u stalnom kulturnom uzdizanju. Muzi‐ čki spot Pyramids ukazuje na to da ovo piće I u 21 . veku ima svoju halu‐ cinogenu moć. Piše: Vanja Đurić


Apsint

www.bookvar.rs

Magazin za promociju Ä?itanja BOOKVAR

89


Ko je inspirisao tvo

I

ako Džordža Martina mnogi po‐ rede sa Tolkinom, čak ga nazivaju i „američki Tolkin“ britanski Tolkin nije njegov najveći izvor inspira‐ cije. „Prve reče koje sam ikada ob‐ javio bile su u Marvelovom stripu Fantastična četvorka u rubrici Pisma či‐ talaca“, rekao je u jednom intervjuu Džordž Martin otkrivajući svog literar‐ nog heroja. Iako Džordž Martin priznaje da je Tolkin veliki izvor inspiracije on tvrdi da je na njegovo pisanje mnogo veći uticaj imao američki strip autor i izda‐ vač Sten Li. Martin objašnjava kako je Sten Li izveo pravu stripovsku revoluciju. „Do tada su dominantni bili DC‐jevi stripovi u kojima je radnja bila kružna. Betmen ili Supermen bi imali avanturu i na kraju bi bili na istom mestu na kome su bili na početku stripa“, objašnjava Martin. „Dok su se Marvelovi junaci konstantno menjali.“ „Za razliku od DC‐a u čijim su se stripovima svi heroji voleli i pošto‐ vali i sve je bili ili crno ili belo Sten Li je uveo koncept dublje karakterizacije li‐ kova i njihovih sukoba… čak i određenu količinu sive boje u njima“, kazao je Martin.

90

Martinove knjige koje su adap‐ tirane za čuvenu seriju Igra prestola sa‐ drže niz moralno složenih likova u kojima se kako radnja priče teče odvija borba između dobra i zla. Džordž Martin se priseća jednog nega‐ tivca iz Marvelovih stripova koji je bio ubačen među Osvetnike da bi ih sabo‐ tirao i na kraju uništio, ali tokom vre‐ mena, živeći među njima on je postao poput njih i kada je veliki trenutak došao on nije mogao da ih izda, čak je i žrtvovao svoj život da bi ih spasao. U nekoliko pisama koji je mladi Martin pisao on hvali priče Stena Lija. U jednom pismu trinaestogodišnji Martin postavlja svoje hipotetičko pi‐ tanje „U kom drugom strip magazinu bi ste mogli da vidite kako superheroj upada u otvoren šaht, kako heroina greškom pomeša proizvođača igračaka sa kriminalcem, a predsednik Amerike napušta konferenciju koja može da odredi sudbinu sveta da bi ušuškao svoju ćerku u krevet?“ Možda stripovi iz šezdesetih nisu imali toliko scena seksa i brutal‐ nog nasilja kao Igra prestola, ali je nji‐ hov uticaj na njih nemerljiv. Baš kako je Martin jednom prilikom i rekao: „Možda je Sten Li izvršio najveći knjiže‐ vni uticaj na mene, veći čak i od Še‐ kspira i Tolkina.“


Inspiracija

orca Igre prestola?

www.bookvar.rs

Magazin za promociju Ä?itanja BOOKVAR

91


Šta sve zapravo niste znali o

F

ankenštajn je klasičan gotski horor roman. Po ovoj knjiži je snimljeno na desetine filmova, a njegov uticaj na moderan horor je i dalje primetan. Knjiga se izu‐ čava po školama i fakultetima, a priča o njenom nastanku je go‐ tovo isto tako zanimljiva kao i sama ra‐ dnja romana. Jednog leta 1816. godine Meri Godvin, njen momak pesnik Persi Šeli, pisac Džon Polidori (tvorac prve moderne objavljene priče o vampirima) posetili su Lorda Bajrona u njegovom dvorcu na že‐ nevskom jezeru u Švajcarskoj. Prvobitna ideja je bila da uživaju u čarima leta, ali ta godina je, na njihovo razočarenje, ka‐ snije bila poznata kao „Godina bez leta“. Godina bez leta je poznata i kao Godina siromaštva je posledica serije erupcija vulkana Maunt Tambura i La Su‐ fijer koje su izbacili veliku količinu pepela u gornje slojeve atmosfere. Ovo je izaz‐ valo zahlađenje i velike mrazeve koji su uništili useve. Mnogi ovo smatraju kao glavnog uzročnika velike kolonizacije američkih farmera koji su tada krenuli da naseljavaju zapadne delove Amerike. U Engleskoj i Francuskoj izbilo je nekoliko pobuna zbog gladi. Posebno nasilne po‐ bune su bile u Švajcarskoj koja ima veoma malo obradive površine. Procene su da je tada u Švajcarskoj umrlo duplo više ljudi nego što je uobičajeno. Godina

92


Saznanje

Frankenštajnovom čudovištu siromaštva je ipak imala i pozitivne efekte, naročito u kulturi. Velika količina pepela u atmosferi doprinela je neobič‐ nim spektakularnim zalascima sunca što može da se vidi na slikama M. V. Ternera. Nedostatak zobi inspirisao je nemačkog izumitelja Karla Drajsa da istraži druge načine prevoza bez konja. To je dovelo do izuma dresine i velosipeda odnosno po‐ tonjeg bicikla. A tu je i nastanak Vampira i Frankenštajnovog čudovišta. Zbog toga nisu mogli da se zabav‐ ljaju napolju pa su zabavu potražili u zidi‐ nama dvorca. Čitali su nemačke priče o duhovima što je inspirisalo Bajrona da predloži takmičenje u kojem će oni poku‐ šati da napišu što bolju fantastičnu priču. Bajron je napisao sam fragmente priče. Polidori nije bio nešto naročito in‐ spirisan, ali je na osnovu Bajronovih za‐ beleški napisao priču koja će kasnije, posle dosta obrade, postati prva mo‐ derna priča o vampirima. Meri je te noći sanjala san o lešu koji se vraća u život. Na osnovu tog sna napisala je Frankenštajna. U početku je zamislila da to bude samo kratka priča i napisala je nekoliko kratkih poglavlja za relativno kratko vreme. Zah‐ valjujući Persijevom ohrabrivanju i dote‐ rivanju ona je u narednih nekoliko godina proširila priču i objavila je kao roman. Prvu filmsku adaptaciju ovaj film je doživeo već 1910. godine. Snimio ga je Edisonov studio i smatrao se izgubljenim www.bookvar.rs

Magazin za promociju čitanja BOOKVAR

93


94


Saznanje sve dok nije pronađen kod jednog kolekcionara takom pede‐ setih godina. Ceo film traje ukupno 12 minuta. U to vreme mnogi su ovaj film dočekali kao blasfemiju. Film se nije u ve‐ likoj meri bazirao na knjizi, ali je, sa druge strane, najbliži knjizi od svih potonjih filmskih adaptacija. Klasične filmske adaptacije nemaju ništa zajedničko sa knjigom. Za početak, u knjizi čudovište govori. Zapravo ono je prilično filozofski raspoloženo u vezi sa stanjem u kome se nalazi. U filmskoj adaptaciji sa Borisom Karlofom (a i u kasni‐ jim ostvarenjima) stvorenje komunicira uglavnom kroz mr‐ mljanje i brundanje. Laboratorijski pomoćnik (koji se u stvari u filmu zove Fric, mada ga se većina ljudi seća kao Igora) ne postoji u knjizi. U filmu Frankenštajn je doktor dok je u knjizi još uvek samo student. Sve ovo je zbog toga što je klasičan film zasnovan na pozorišnoj adaptaciji knjige koju je uradila Pegi Vebling, a ne na knjizi. Tek je film iz 1994. godine „Mary Shelley’s Frankenstein“ sa Robertom De Nirom u ulozi čudo‐ višta zasnovan na knjizi. Frankenštajn je prvi put izašao kao delo anonimnog autora. U 19. veku ova knjiga je imala tri izdanja. Prvo, ono iz 1818. godine, je izašlo nepotpisano, drugi put nakon po‐ zorišne adaptacije 1823. godine i treći put 1831. sa značajnim izmenama u odnosu na prvo izdanje. Uvodni deo je napisao Merin muž Persi Šeli, a mnogi tadašnji kritičari su smatrali da on stoji iza celog dela. Međutim savremena kritika smatra da delo sadrži dosta početničkog neiskustva što dokazuje da je delo mladog i neiskusnog autora kakva je Meri u to vreme bila. Nije bilo iznenađenje to što je i ona postala spisateljica. Njena majka je bila poznata feministkinja i spisateljica ta‐ kođe. Moderni vampiri su nastali na istom književnom tak‐ mičenju. Naime, lord Bajron je napisao neke skice za priču koju je bazirao na starim nemačkim legendama o vampirima. Nezadovoljan nacrtima on ih je bacio. Njegov prijatelj Džon Polidori je pokupio bačene papire i od ideja u njima napisao priču „Vampir“. Kada je prvi put štampana izdavač ju je pot‐ pisao kao priču lorda Bajrona mada je on svo autorstvo pri‐

www.bookvar.rs

Magazin za promociju čitanja BOOKVAR

95


pisao isključivo Polidoriju. Polidori je u priči napravio veoma očiglednu alu‐ ziju na to da je vampir u priči, lord Ratven, u stvari sam Bajron. Dalje u ovoj priči postoje i drugi poznati ele‐ menti – vampir je šarmantan, poziva goste u svoj dvorac, ima hipnotišući pogled i sisa krv. Brem Stoker je svog Drakulu napisao gotovo sedamdeset godina kasnije. San Meri Šeli o lešu koji oživ‐ ljava ima ličnu predistoriju. Naime, Meri je zatrudnela sa Persijem 1815. godine dok je on još uvek bio u braku sa svojom prvom suprugom. Dete je rođeno dva meseca pre vremena i posle jedanaest dana je preminulo. Ovaj događaj je bio inspiracija za Fran‐ kenštajna. Meri Šeli je izgubila ukupno troje dece, a samo jedan njen sin, Persi Florens Šeli, je doživeo zrelo doba. On nije imao dece tako da naj‐ poznatiji književni par devetnaestog veka nema žive naslednike i potomke. Imena u priči nisu uzeta nasumice. Čudovište, uprkos uvreženom mišlje‐ nju, nema ime. Frankenštajn je pre‐ zime njegovog tvorca Viktora. Viktor je ime uzeto kao aluzija na Miltonov Izgubljen raj u kome je Bog nazvan „pobednikom“ (victor – pobednik). U jednom trenutku romana i čudovište čita Izgubljen raj i nalazi simpatije za Đavola. Izgubljen raj ima najočigled‐ niji uticaj na delo. Frankenštajn je naziv dvorca u Švajcarskoj koji su bračni par Šeli po‐ setili. U njemu je, navodno, hemičar 96

Konard Dipleu eksperimentisao sa ljudskim leševima. Već smo spomenuli da je Me‐ rina majka, Meri Vulstonkraft bila fe‐ ministkinja. Mnogi je nazivaju majkom engleskog feminizma ili pra‐ majkom feminizma. Kao i današnje fe‐ ministkinje i ona je svoju decu vaspitavala nekonvencionalno. Osim Meri ona je imala još dve ćerke, naj‐ starija je bila Fani, a najmlađa Kler Klermont. Fani je takođe bila zaljub‐ ljena u Persija i nikada nije prežalila či‐ njenicu da ga je preotela njena mlađa sestra. Ona je ostala u kontaktu sa Meri i Persijem, ali je zbog pritiska či‐ njenice da je crna ovca intelektualno nedorasla ostalim članovima svoje porodice izvršila samoubistvo. Kler je imala dete sa lordom Bajronom. Zli je‐ zici su pričali da je dete zapravo Persi‐ jevo. Sve ovo pomalo zvuči na špansku seriju. Učesnici u ovom književnom takmičenju su završili tragično. Persi Šeli se udavio u jezeru, lord Bajron je umro, najverovatnije, od sepse, Meri Šeli je umrla od tumora na mozgu, Džon Polidori je izvršio samoubistvo. U to vreme ovakve stvari su bile redo‐ vna pojava, tako da nije mnogo čudno da grupa ljudi koja se u određeno vreme našla na istom mestu ima kraći životni vek, ali je interesantno da je je‐ dina osoba koja je živela dugo Kler Klermont nije uzela učešća u književ‐ nom takmičenju.


Saznanje

www.bookvar.rs

Magazin za promociju Ä?itanja BOOKVAR

97


Book on Facebook

N

ovogodišnje odluke obično traju koliko i novogodišnje veče. Elan nas napusti za‐ jedno sa mamurlukom. Osnivač Facebooka Mark Zuckerberg je izuzetak. On ne samo da na svoje lične izazove odgovori do kraja već njima privuče i veliku pažnju javnosti. Ove godine je odlučio da izazov 2015. go‐ dine bude knjiga, odnosno čitanje. Odlučio je da na svake dve nedelje u ovoj godini pročita po jednu knjigu. I zato je „diskretno“ osnovao grupu na Facebook‐u pod nazivom A Year of Books (Godina knjige). Ovo nije toliko iznenađujuće. Ono što iznenađuje jeste zašto se Zu‐ ckerberg nije ranije okrenuo ka izda‐ vaštvu i knjigama. Sve je ovo zapravo u vezi sa politikom, biznisom, bizni‐ som u politici i politikom u biznisu. Godina knjige nema veze sa knjigom. „Mnogi od vas su mi predla‐ gali čitalački izazov“, napisao je Zu‐ ckerberg. „Moj izazov je da u 2015. pročitam po jednu novu knjigu na svake dve nedelje, sa naglaskom na upoznavanje novih kultura, religija,istorija i tehnologija“. Ali šta to znači? Hajde da istaknemo očigledno. Zuckerbergov biznis je od samog početka bio u knji‐ gama. Njegov izum se zove FaceBOOK

98

iliti Knjiga lica. Zuckerberg sada može da lajkuje i šeruje knjige po sopstve‐ nom izboru tako da to deluje nena‐ metljiva sugestija starog prijatelja, a ne vulgarna reklama na bilbordima ili banerima. Nešto slično je radila Opra kada je preporučivala knjige za čitanje u svojoj emisiji. To NISU bile reklame za knjige već drugarske preporuke za čitanje naše stare drugarke Opre. Naravno, sve ovo je mnogo suptilnije nego što izgleda. I može da se zaradi baš mnogo novca. Izdavači se već odavno, u pokušajima da izbe‐ gnu monopolski položaj Amazona, okreću ka društvenim mrežama kao mestu gde mogu direktno kupcima da prodaju svoja izdanja. Nedavno je jedna izdavačka kuća najavlia da će


A Year of Books ubuduće sve svoje knjige da prodaje samo preko twitter‐a. Zato i ne čudi Zuckerbergova namera da izdavače i konzumente knjiga usmeri na dru‐ štvene mreže gde on ima prednost u odnosu na konkurenciju. A tu je i izbor same knjige. Zu‐ ckerbergov izbor je tu daleko suptil‐ nije promišljen nego što izgleda. Profesor iz Venecuele Moises Naim je bio veoma iznenađen kada je njegova knjiga The End Of Power (Kraj moći) za samo dvadeset i četiri sata prosto planula sa svih knjižarskih polica. Iako se dve godine nalazila na njima pro‐ daja nije išla tako glatko kao onog tre‐ nutka kada ju je Zuckerberg preporučio. Knjiga se upravo doštam‐ pava, a hiljade ljudi ju je naručilo. Zu‐ ckerberg nije slučajno izabrao baš ovu knjigu. Knjiga govori o globalnim soci‐ jalnim, političkim i ekonomskim tren‐ dovima u kojima bogati postaju još

www.bookvar.rs

bogatiji, a siromašni ostaju tu gde jesu. Niamova knjiga je neoliberalno ažuriranje libertitarijanizma po kojoj svet mora da se otvori za krupni kapi‐ tal. Po Niamovoj teži vlast države mora da se smanji (u korist privatnog kapitala, naravno) tako da će u buduć‐ nosti zli diktatori i lokalni despoti biti stvar prošlosti. Niam budućnost sveta vidi u tri revolucije: Više, Mobilnost i Men‐ talna revolucija. Više znači više novca, ljudi, generalno problema u svetu, tako da se ljudima teže upravlja, od‐ nosno vlada. Mobilnost znači upravo to – mobilnost. Ljudi, ideje i kapital bi trebalo da budu mobilniji, znači manje kontrolisani od strane lokalnih država. Mentalna revolucija, prema Niamovoj knjizi koju Zuckerberg čita i preporučuje za čitanje, jeste veća dru‐ štvena otvorenost prema svetu, a teh‐ nologije za to bi trebalo da pruže, između ostalih, i ljudi poput Zucker‐ berga. Knjiga daje podršku tehnolo‐ škim kompanijama koje omogućavaju slobodno tržište i njihovim liderima, poput Zuckerberga, daju veću moć u upravljanju društvom. Niama ne brine to što bogatstvo ima tedenciju da se akumulira u kapitalizmu. Kao i to što bogatstvo stvara moć, a beskrajno bo‐ gatstvo stvara beskrajnu moć. U suštini Niam podržava svet u kome stotine hiljada ljudi kupi knjigu koju im je „preporučio“ milijar‐ der. Znate, onaj svet bez moći. Magazin za promociju čitanja BOOKVAR

99


Bobovi burgeri – za

B

ob's Burgers je animirana serija o jednom čoveku, njegovoj porodici i hambur‐ geriji. Ugostitelj treće gene‐ racije, Bob Belcher (H. Jon Benjamin, Family Guy, "Arc‐ her") vodi "Bob's Burgers" uz pomoć supruge i troje dece. Bob ima velike ideje vezane za hambur‐ gere, priloge i začine, ali nedovoljno brine o kvalitetu usluge i vođenju biz‐

nisa. Uprkos masnim pultovima, lošoj lokaciji i aljkavoj usluzi, Bob je ubeđen da njegovi hamburgeri govore sami za sebe. Ono što je za ljubitelje književnosti in‐ teresantno jesu dnevne preporuke za hamburgere koje se nalaze napisane na tabli. Veliki broj preporuka su alu‐ zije na određenja književna dela, a na gledaocima je samo da „provale“ koja dela su u pitanju.

Prvo nam Bob preporučuje Last of the I’ve Created a Muenster hamburger je Mo‐Jicama što nam sugeriše na pravo iz Frankenštajna Meri Šeli. roman Fenimora Kupera Poslednji Mohikanac (Last of the Mohicans)

Posveta Vilijemu Vokneru i njegovom remek‐delu Buka i bes (The Sound and the Fury) se nalazi u Bobovoj pre‐ poruci The Sound & The Curry. 100

A hamburger Chorizo Your Own Adventure možete da čitate uz serijal knjiga Izaberi svoju pustolovinu (Choose Your Own Adventure)


Televizija obrazuje

klopanje i... čitanje

Autobiografija Maje Angelou Znam zašto ptice u kavezu pevaju (I Know Why The Caged Bird Sings) je dobila svoju dnevnu preporuku kroz Bobov I Know Why The Cajun Burger Sings.

Ovo je očigledno čak i kada su ime presekli ivicom ekrana. Hamburger I’m Okay, You’re OK‐RA je inspirisan jednom od najpoznatijih knjiga o samopomoći I’m Okay, You’re Okay Tomasa Harisa. Da li ste vi pronašli neki književni hamburger koji bi vam prijao?

www.bookvar.rs

Magazin za promociju čitanja BOOKVAR

101


Dejvid V

DEM

N

ajpro Smrd je sm velik „Sve je Al čudo od velikog crve bio spasen od p đima Pegaza. S počeo je da mi A onda je shvati čudne stvari u svojih jastuka, n pronalazila neš uholaža kako p Neko ili nešto u zub i iza sebe o Zlo je bilo na de Ali, ko, ili šta je Kako se to nešt I za šta su mu, k

102


www.propolisbooks.com

Valijams

MONSKI ZUBAR

odavaniji engleski dečji pisac, autor Bake gangstera i Gospodina dekovića podario nam je još jednu uzbudljivu priču, priču koja mešna do bola i bolna do suza. U njoj je glavni lik Alfi, dečak sa kim srcem i još većim strahom od zubara. e što treba da učiniš jeste da sklopiš oči i poveruješ", govorio lfijev tata Alfiju. I Alfi je verovao. Odlazio je u Škotsku i hvatao ovište iz Loh Nesa. Penjao se na Himalaje i susreo Jetija. Bežao enog zmaja. Sakrivao se na piratskom brodu, hodao po dasci i prelepih sirena. Oslobodio duha iz čarobne lampe i jahao na le‐ Spustio se na Mesec u raketi kućne izrade. Sa trinaest godina sli da je suviše star da veruje u mitove i fantastična stvorenja. tio u kakvoj je zabludi bio. Jer, u gradu su počele da se dešavaju gluvo doba noći. Deca su pred spavanje stavljala zube ispod nadajući se da će im vila ostaviti novčić. Ujutru bi na tom mestu što neobjašnjivo. Mrtvog puža. Živog pauka. Stotine i stotine uze ispod jastuka. Ili nešto još gore. Mnogo gore... ulazilo je u njihove spavaće sobe u gluvo doba noći, mažnjavalo ostavljalo umrljanu posetnicu. elu. stajalo iza toga? to moglo uvlačiti u dečje sobe, a da ne bude primećeno? kog vraga, bili potrebni svi ti zubi?

www.bookvar.rs

Magazin za promociju čitanja BOOKVAR

103


Mesto dečaka Miloša

U

rutinskom, trivijalnom svetu naše svakodnevice Miloš je sa‐ svim običan dečak koji bezbri‐ žno izrasta u mladića. On ima 16 godina, živi u okrnjenoj po‐ rodici baš kao i mnogi njegovi vršnjaci. Majka mu je prezapo‐ slena, uvek u zakašnjenju. Otac je nestao tokom rata na Kosovu. Miloš ide u srednju školu, kao većina đaka nije pre‐ više savestan i zainteresovan za učenje i ispunjavanje svojih obaveza. Zadivljen i, možda, zaljubljen u atraktivnu profesorku. Kad ne misli na školu on je veseo dečko sa mnogo drugara, ljubitelj je kompjuterskih igrica. Rečju, sasvim prosečno dete, ni po čemu izuzetno. Ipak, u samo jednom danu Miloš postaje svestan čudnih pogleda upućenih mu ispod oka da bi malo kasnije susreo klošara koji ga upozorava da je ceo svet protiv njega. Zbunjen, vraća se kući gde ga posećuje nezvani gost i donosi mu neobi‐ čne darove. Potom stiže drug sa novom, hit igricom. Ali umesto zabave začuju se pucnji. Od tog trenutka događaji se nižu vrtoglavom brzinom. Miloš shvata da je meta napada i mora bekstvom da spasava svoj život, skriva se nalazeći privremeno utočište upravo kod omiljene nastavnice. Pregledom diska dobijenog od neznanog posetioca Miloš saznaje neverovatne istine zbog kojih ponovo beži, prelazeći iz ruke u ruku pomagača koji ga vode dalje od rodnog grada pa preko granice domo‐ vine, u strane zemlje, u susret nepoznatoj sudbini.

104

Tik za dečakom i njegovim poma‐ gačima su moćni progonitelji koji mu ne žele dobro. Ali ni njegovi vodiči nisu beza‐ zleni jer pripadaju tajnoj organizaciji sa ve‐ likim zadatkom, organizaciji u kojoj već postoji posebno mesto za Miloša jer je on, upravo kao i oni ‐ predodređen za veliku misiju prevrata i uspostavljanja novog dru‐ štvenog i vrednosnog sistema na čitavoj planeti, sistema koji će ukinuti ugnjetava‐ nje i nepravde uspostavljajući pravedno društvo. Grupa pobunjenika koja sebe na‐ ziva Predodređeni prinuđena je da se krije od neprijatelja ‐ bogatih i moćnih predsta‐ vnika kapitalističke doktrine. U tajnim učionicama borci se obrazuju, u fiskultur‐ nim salama treniraju telo, u laboratori‐ jama otkrivaju načine da se leče teške bolesti... Sve ove pripreme u cilju su podi‐ zanja velike Revolucije čije vreme se nemi‐ novno približava. Miloševa uloga u budućim događajima važna je i odgo‐ vorna. Znatiželjni će čitalac u Đurićevoj priči pronaći mnoštvo prepoznatljivih ele‐ menata i njihovu specifičnu nadogradnju. Zaplet će iz okrilja pripovesti o odrastanju iskočiti u akcioni veleslalom tajanstvenih progonitelja i isto tako misterioznih progo‐ njenih kroz živopisne predele izvan nepo‐ srednog iskustva dečaka (ali i čitalaca). Dolazak na cilj vreme je otkrivanje velikih tajni koje su se mogle naslutiti a sada su ogoljene i iznesene bez ikakvog predomi‐ šljanja. Njihova osnova je u globalnim mračnim zaverama moćnika i uspostavlja‐ nju organizacije koja će im se suprotstaviti kako bi odbranila Slobodu i Dostojanstvo


Strip

u svetskoj revoluciji Čovečanstva lukavo gurnutog u večno ro‐ bovanje Kapitalu. Teorije zavere tako su do‐ bile još jednu svoju varijaciju, jednako (ne)verovatnu i uznemirujuću. Time se bez‐ vremena, mitska borba Dobra i Zla, Svetla i Tame, nastavlja, koliko plemenita toliko i zaludna. Ovog puta na strani Dobra su Pre‐ dodređeni, organizacija koja svoju snagu traži u eliti visoko obrazovanoj, sposobnoj i svesnoj svoje pozicije, uloge i snage. Prin‐ cipi racionalizma pomešani su sa idealiz‐ mom, zdrav duh sa zdravim telom što rezultira aktivizmom a ne povlačenjem, to‐ njenjen u apatiju, depresiju ili dekadenciju, čemu su intelektualci najčešće skloni. Svet XXI veka, koji je nasledio razočarani XX vek, u kome se uzlet nadanja posle II svetskog rata pretvorio u sunovrat postindustrijskog doba, neoliberalnog kapitalizma i teorija u rasponu od Bodrijarovih simulakruma do Fukujaminog endizma i Hantingtonovog sukoba civilizacija, mora se otrgnuti iz kan‐ dži cinizma i etičkog nihilizma ukoliko želi da opstane. Tehnologija je umesto da oslo‐ bodi čoveka postala sredstvo za njegovo iz‐ rabljivanje i ponižavanje. Sloboda se ponovo mora otimati a tu borbu će pred‐ voditi moralno i intelektualno nadmoćna manjina. Predodređene ne muče dileme uloge elite u velikim pokretima masa od‐ nosno opravdanosti borbe. Oni su spremni na vođstvo i žrtvovanje. Takve izjave u prvom trenutku mogu će činiti prostodu‐ šno naivnim ali je na svakom od čitalaca da se zapita da li je odista jedinka bez osećaja za kolektivno, spremna samo da zadovo‐ ljava svoje egoističke prohteve bez obzira na one oko sebe. www.bookvar.rs

Prvi album „Predodređenih“ ispu‐ njen poletnim, mladalačkim slikama sa malo ugledanja na japanske mange, tek je skicirao i započeo priču najavljujući da će ona izrasti u serijal pred kojim su mnoge zanimljive opcije. Dok ne pristignu sledeći nastavci čitaocima ostaje da iščitaju i raz‐ gledaju prvu epizodu pokušavajući da se prisete kada su izgubili romantičnu želju i volju da se bore za bolje sutra, kada su iz‐ gubili ideale i iluzije. Ilija Bakić

Magazin za promociju čitanja BOOKVAR

105


Novi Dilan Dog

D

ilan Dog je lik iz stripa koga je za italijansku izdavačku kuću Serđo Boneli Editore kreirao novinar i pisac Tici‐ jano Sklavi. Prvo broj u Italiji je izašao 1986. godine i veoma brzo je stekao veliku popularnost tako da je u jednom tre‐ nutku tokom devedesetih godina tiraž ovog stripa dostigao milion primeraka (danas se prodaje u „skromnih“ 200 hiljada primeraka po epizodi, za raz‐ liku od Teksa koji se prodaje u 300 000 primeraka, dok je Zagor na istorijskom minimumu od 40 hiljada primeraka mesečno). Osim u matičnoj Italiji strip izlazi u Nemačkoj, Francuskoj, Srbiji, Hrvatskoj i u još nekim zemljama. U Americi je izašlo samo prvih desetak epizoda, ali se strip nikada nije „pri‐ mio“ na njihovom tržištu gde i dalje caruje klasični superherojski strip. Dilan Dog je privatni detektiv koji se bavi čudnim slučajevima sa elemen‐ tima natprirodnog. On je istražitelj noćnih mora. Živi u Londonu dana‐ šnjice, ima oko trideset i tri godine, uz njega je, gotovo, uvek pomoćnik Gručo, kao i inspektor Blok iz Novog Skotland Jarda. Ovaj stripski junak je nastao kao odgovor na vladajući rega‐

106

nizam i tačerizam tog doba. Dilan Dog je skroman, povučen mladi čovek, ve‐ čiti dečak, romantik, antipod japijev‐ skoj kulturi hedonizma osamdesetih i devedesetih. Dilan Dog je anticipirao Generaciju X koju je kasnije definisao Daglas Kopland u istoimenoj knjizi. Di‐ lana su zavoleli ljudi koji nisu gajili iste ideje o uspehu koji je vladao u to vreme. Tako je to išlo više od četvrt veka. Dilan Dog je rešavao slučajeve, Gručo mu je dobacivao pištolj i pričao nesnosne šale, inspektor Blok se bri‐ nuo za svoju penziju… A onda je kao glavni i odgovorni urednik izdanja došao Robreto Rekioni i poslao Bloka u penziju. Rekioni se zahvalio nekim scenari‐ stima na saradnji, ponovo pozvao neke stare, ali i neke nove snage da mu se pridruže. Operacija „Ponovo rođenje“ je počela ove jeseni. U sep‐ tembru je izašao redovni broj, mada u koloru, u kome je Dilan Dog prinu‐ đen da se u nekoliko situacija suoči sa samim sobom i istraži lavirint svoje (pod)svesti. Promene koje očekuju ljubite‐ lje ovog stripa tiču se nekih važnih stvari – narativne strukture, postavke,


Strip

www.bookvar.rs

Magazin za promociju Ä?itanja BOOKVAR

107


novih i starih likova, tehnoloških ino‐ vacija (do sada je Dilan Dog bio poz‐ nat kao tehnofob) kao i naslovnih strana. Što se tiče narativne strukture svaka sveska će i dalje da bude samo‐ stalna priča. Čitaoci neće morati da se vraćaju prethodnim brojevima ako žele da uhvate konce nove epizode. Taj deo se ne menja. Ono što je ino‐ vativno jeste to da će postojati odre‐ đeni lajtmotivi koji će stvarati vezu između priča formirajući tokom go‐ dina narativno povezane tokove iz‐ među određenih epizoda nedirajući u samostalnost svake zasebne epizode. Ovo će da liči na neku tv seriju u kojoj postoji kontinuitet, ali ne i direktna povezanost između dve epizode (Re‐ kioni kao primer daje seriju Doktor Haus). Što se tiče postavke priče će biti predstavljene u savremenom i multietničkom Londonu današnjice. Radnja će se dešavati oko starih, ali i novih turističkih znamenitosti grada, kao i u svim delovim grada koji prika‐ zuju njegovu multietničku strukturu. Rekioni daje primer kineske i indijske zajednice koja je u velikom broju pri‐ sutna u Londonu, ali ne i u avantu‐ rama Dilana Doga. Što se tiče likova izmene se na prvom mestu tiču inspektora Bloka iz Skotland Jarda, Dilanovog prijatelja i duhovnog oca, koji odlazi u zasluženu penziju. On će napustiti ludnicu vele‐ 108

grada i otići u jedan miran gradić u okolini Londona sa namerom da pen‐ zionerske dane provede u tišini. Me‐ đutim on će se i dalje pojavljivati u stripu i asistiraće Dilanu Dogu kada to bude bilo potrebno. Umesto predusetljivog Bloka kao novi glavni inspektor dolazi Kar‐ penter koji nije nimalo blagonaklon prema Dilanu. Karpenter je čovek sa čvrstih moralnih stavova i zato prezire Dilana jer smatra da je on običan pre‐ varant koji iskorišćava naivne ljude. Zato je njegov prvi potez da oduzme Dilanu odavno isteklu policijsku iskaz‐ nicu koju je on mnogo puta ranije zloupotrebljavao. Pored novog inspektora nje‐ gova desna ruka biće Rania, detek‐ tivka muslimanka, koja je odana svom šefu, ali i tolerantnija prema Dilanu od njega. Novi glavni neprijatelj više neće biti doktor Ksabaraks već Džoni Goust, zli‐ kovac koji je mnogo više u skladu sa svojim vremenom. On nije čudovište, ali čini čudovišne stvari. Džoni Goust je primer modernog, zlog kapitaliste. Džoni Goust je zgodan, bogat, hariz‐ matičan i nemilosrdno inteligentan poslovni čovek. Obožava luksuz i okružen je umetničkim delima. Kao poslodavac je veoma zahtevan i kapri‐ ciozan. Poznato je da Dilan Dog mrzi modernu tehnologiju. Do sada je svoj dnevnik pisao guščijim perom na pa‐


Strip

piru, nije imao kompjuter, a osim u jednoj epizodi, ni mobilni telefon. Me‐ đutim on više neće moći da se odupre tehnološkoj realnosti koja postoji. Gručo bi trebalo da predstavlja „po‐ srednika“ između Dilana i ovih pakle‐ nih naprava. Gručo će koristiti smartfon sa „ženskim“ softverom koja ima izuzetnu ličnost i fantastičan smi‐ sao za humor. Između Irme, kako se zove ovaj softver, i Gruča će da se raz‐ vije lep i prsan odnos, ali će Irma biti veoma neprijateljski raspoložena prema Dilanu.

www.bookvar.rs

Anđelo Stano će i dalje biti za‐ dužen za rad na naslovnicama. Ono što će biti novo jeste to što naslovnice više neće da ilustruju priču ili scenu iz nje već da prenesu raspoloženje i at‐ mosferu koje će čitalac da pronađe na stranicama koje su pred njim. Kako će publika reagovati na ove novitete videćemo u budućnosti. U Italiji je ova mala revolucija već po‐ čela, a čitaoci u Srbiji i Hrvatskoj ove epizode na svom maternjem jeziku mogu da očekuju tek za dve‐tri go‐ dine. Milan Aranđelović

Magazin za promociju čitanja BOOKVAR

109


Anime inspirisane delim

D

anas je većini ljudi prva asocijacija na anime, animirane filmove koji nam dolaze iz Japana, serijal o Pokemonima. Pokemoni su anime se‐ rija koja se bazira na Nintendovim igricama za Gejmboj i Nintendo konzole. Međutim, postoje i anime koje nisu Pokemoni i čija je ra‐ dnja bazirana na delima klasične, zapadnjačke, literature. Ovo su neke od njih.

Romeo x Juliet: Ovo je prilično očigledno. Serija se oslanja na Šekspirovu dramu Romeo i Julija. Interesantno je da serija može da se potpuno legalno skine ili gleda na internetu preko zvaničnog sajta. Englesku verziju uvodne teme „You Raise Me Up“ je otpevala Lena Park. Nadia: Secret of the Blue Water: Ovo je malo starija serija čijih su trideset i devet epizoda bile aktuelne 1990. i 1991. godine. Zasniva se na romanu Žila Verna Dvadeset hiljada milja pod morem. U anime verziji mi pratimo četrnae‐ stogodišnju devojčicu Nađu koja zajedno sa Žanom Ratlikom i kapetanom Nemom mora da spase ceo svet i da otkrije tajnu svoje prošlosti. Gankutsuou: The Count of Monte Cristo. Ova anime adaptacija klasičnog dela Aleksandra Dime unela je nekoliko sitnih izmena u originalnu potku (Grof je neka vrsta demona, na primer), ali priča je i dalje predivna i šarmantna. Serija ima poseban sf‐ obrt, a radnja je ispričana drugačijim redom u odnosu na 110


Inspiracija

ma klasične literature knjigu, tako da je i za onoga ko je već pročitao knjigu Grof Monte Kristo ona može da deluje originalno i sveže. Neki stariji ljudi koji su gledali ovu seriju su se žalili na vizuelni stil koji je smetao njihovim očima, tako da obratite pažnju na svoje godine pre nego što se odlučite na gledanje ove serije.

Pandora Hearts je više inspirisana nego adaptacija Alise u Zemlji čuda. Mnogi likovi su u određenoj meri uzeti iz knjige, ali ovo je sasvim originalna priča. Za‐ pravo Alisa je česta inspiracija u anime serijama tako da postoje serije koje je obrađuju kao avanture u zemlji snova ili u nekom paralelnom univerzumu. U ovoj verziji pratimo avanture Oza koji je zarobljen u realmu koji se zove Ponor i koga odatle sapšava Alisa. Onda on kao uzvratnu uslugu želi da joj pomogne da ona otkrije ko je ona u stvari i kako je dospela u ovaj realm. U seriji ima dosta scena borbi i akcije. www.bookvar.rs

Magazin za promociju čitanja BOOKVAR

111


Skandal: Barbi je postala programer

Č

ini se da su Matelovi proizvodi toliko seksistički u svojoj osnovi da čak i kada pokušaju da izađu iz tog magičnog kruga oni naprave gaf. Činilo se da u ilustro‐ vanoj knjizi „Ja mogu da budem kompjuterski programer“ ništa ne može da bude seksistički i uvredljivo za žene u 21. veku. Naslov deluje sa‐ svim moderno i u skladu sa potre‐ bama da se mlade devojke i devojčice širom sveta inspirišu da svoju karijeru pronađu u nekom in‐ ženjerskom sektoru. Ali da ne br‐ zamo. Kada otvorimo ovu knjigu čini se da ona više sabotira devojčice nego što ih ohrabruje. Znam šta će te da pomislite: Kako mogu da zabrljaju sa nečim ovakvim? Zar Matel nije naučio ništa iz zamki koje je tokom godina sam sebi kopao i upadao? Izgleda da nije. Priča počinje sa Barbi koja ubacuje fleš u kompjuter i preko njega prebacuje virus koji briše sve

112

Skiperine domaće zadatke i muziku. Oh! Ovo nije sve. Kada Skiper kaže kako je njena kuca koju je nacr‐ tala na kompjuteru veoma slatka i kada pita da li može da igra video igru u kojoj je ta kuca Barbi joj odgo‐ vara kako je ona zadužena za stvara‐ nje dizajnerskih ideja i kako joj je potrebna pomoć Brajana i Stiva da bi kučence postalo video‐igra. Posao programera je defini‐ tivno postao drugačiji u 21. veku. Barbi je potrebna pomoć ne jednog već dva muškarca da bi obavila posao za koji je navodno kvalifiko‐ vana. Matel je ovu knjigu povukao iz prodaje, a na svom Fejsbuk profilu se izvinio zbog incidenta. Ovo nije prvi skandal ove vrste. Matel je 1992. godine na trži‐ šte izbacio Barbike koje pričaju. Ništa sporno nije bilo u tome. Osim što su Barbike pričale „Matematika je teška“ i „Ja volim šoping“.


Kuda ide ovaj svet

www.bookvar.rs

Magazin za promociju Ä?itanja BOOKVAR

113


K

114


Igrarije

u k e v . 1 2 u e z e t l Korto Ma

rta on čita Ko a lj iš m z ra želi da ski kada ip r t s je je eze vanturista Maltezea. a i d i‐ orto Malt r la u t m n t a u ivote Ovaj p rnar‐ av ti u naše ž ‐ junak, mo ra n v ja e li s a it a d io U r stvo našao način za mobilne telefone. . t sta koga je ra P o igra ts of tač Hug kao video ese: Secre ‐ lt ski strip cr a n la M e to m r o je "C eze je Korto Malt su avanture pitanju ke i ije ". di kroz us o v holični lik č ve decenije Venice o r p s a Igra n a naš u pr smeštene a, ije u kojim ne c rc e s n g e o V tn e c la az e uli je jed n je skitnic sr‐ mokr nađe rešen ro p a d ra 20. veka. O alista, trpeljiv i milo o o do junak m ko bi doša o‐ l‐ a a i ide k n M č e ti k t n to r e a o n m ro zago ima. K začu d na velike a poražen da koji nala g ta ra is a r u m t s n dan prem g piju. a magično ntalnu uto lednji av s e . o a m p b i o t d o je iv g ž o ‐ k teze osi balans u bazirana na postoje vanturistič n a ju u g ra k ra p ri‐ aji na samom Iako je i nekoliko o ovi doživlj d g o v je u n ra u s ig i a Kakv eluje ipu ov , ćem str ela igra d c g doba? a k o k e a š v , lo a o u v n ‐ k o t h k te m poče crteže i pre ginalnih li je u i‐ in ž b o m d Na samo o k je alteze čno jer 'Ane. e Korto M e fantasti ij in n d o g ja je Marka D . o fi 2 k 0 ra u g ij 20 to c fo ta na svim p e anu ada no divn da se igra e ž o m ra veo animir vno, mada je solid guća Ig ima, a mo la ‐ s ic a z š it je a p b u im k la je s š pro lili da evrop počet‐ nogi su mis jući za reči većim e – onaj za M in . ž a n te e a đ o ra iv a u zn i dva n a decu, ne fesionalce. da želi su ro a p k a a z d j nju delo z o a a n k nike i o ka koji je re a r ks a , a M la Umberta E r a K a sti on čit da se opu

K

www.bookvar.rs

Magazin za promociju čitanja BOOKVAR

115



Issuu converts static files into: digital portfolios, online yearbooks, online catalogs, digital photo albums and more. Sign up and create your flipbook.