Book as passion & BalkanDownload
– Ne znate što govorite – uzviknula je i čvrsto ga uhvatila za nadlakticu. – To je zato što ste u šoku. Morate leći – dometnula je i ponovno ga čvrsto zagrlila oko vrata. – Molim vas! – U redu – rekao je i kratko pogledao vojnike koji su se počeli okupljati oko njih. – U redu. Nema potrebe da me zadavite. Poslušat ću vas i bez prisile – rekao je i sjeo na zemlju. Kleknula je kraj njega i primorala ga legne i stavi joj glavu u krilo. – Eto – tiho je rekla, nježno mu milujući kosu. – Zacijelo vam je već malo bolje. Zar ne? – Puno bolje – promrmljao je i priljubio lice uz njezine grudi. Hollis je ponovno zakolutao očima. – Gospo, nemate razloga biti zabrinuti. Lord Bannor pretrpio je puno teže ozljede a da nije ni... Bannor je kratko pročistio grlo davši mu do znanja da ušuti. – Lady Willow je možda u pravu – rekao je i naglo zatvorio oči. – Počelo mi se vrtjeti u glavi. Počelo mu se događati i štošta drugo, većinom u području prepona. Tko bi ikada pomislio da bi si netko poput njega mogao dopustiti ležati na travi, glave udobno položene u krilo žene? I to još pred očima njegovih vojnika? Uvijek je bio osjetljiv na ženske čari i teško im je odolijevao. Ali tješenje? Takvo što držao je slabošću koju si nikada ne bi dopustio. Kroz svilenkastu mrežu koju je Willow plela oko njega, začuo je Desmondov ne baš osobito zabrinut glas. – Što mu se dogodilo? – Willow ga je pogodila strijelom – rekla je Mary Margaret. – Možda će otići u raj. Bannor je otvorio oči i zagledao se u svoju slatku malu plavokosu kćer. – Ako umrem, hoću li ti nedostajati, mila?
184