Opipala je lice. Iz nosa joj je tekla krv. »Opasnija si nego što misle«, graknuo je. »Rekli su nam da si cmizdravica, ne da si hrabra. Bolje da te svežem prije nego što poletimo.« Anđeo je brzo skinuo plašt i prebacivši joj ga preko glave poput kukuljice oslijepio Luce na jedan dugi, užasan trenutak. Potom su bečka noć, i anđeo, ponovno postali vidljivi. Luce je primijetila da ispod plašta koji je nosio Mjerodavni ima još jedan, jednako onomu koji je maločas skinuo i njime prekrio Luce. Sagnuo se i potegnuo uzicu, pa se plašt stegnuo oko Luce poput luđačke košulje. Dok se opirala i grčila, osjećala je kako se još jače steže. Ispustila je vrisak »Daniele!« »Neće te čuti.« Anđeo se neveselo zacerekao, ugrabio je jednom rukom i krenuo prema rubu krova. »Ne bi te čuo niti da vrištiš čitavu vječnost.«
SV 89