trenutak učinilo da u izrazu Božjeg lica prepoznaje vlastito, odlučno, stegnute čeljusti, onako kako je Lucinda izgledala uvijek kada bi donijela odluku. Vidjela je taj izraz u ogledalu već tisuću puta. A kada se Bog okrenuo kako bi pogledom obuhvatio publiku pred njim. izraz lica promijenio mu se u nešto drugo. Nalikovao je Danielovoj odanosti; savršeno je odražavao onaj posebni sjaj u njegovim očima. Potom je u opuštenom, otvorenom načinu na koji je Bog držao ruke Luce prepoznala nesebičnost svoje majke, a zatim ugledala ponosni osmijeh koji je pripadao samo Penn. No Luce je tada shvatila da on ne pripada Penn. Svaki prolazni trenutak života imao je svoje izvorište u sili koja je stajala pred Luce. Mogla je vidjeti kako je cijeli svijet, kako anđeli, tako i smrtnici, stvoren u promjenjivom liku Prijestolja. Na rubu nizine pojavila se stolica od ebanovine. Bila je napravljena od iste onozemaljske supstancije koju je Luce već prije vidjela: od istog je materijala bio i srebrni štap sa zavijenim spiralnim vrhom koji je Prijestolje držalo u lijevoj ruci. Kada je Prijestolje sjelo, Annabelle, Arriane i Francesca pohrlile su pred njega i s divljenjem pale na koljena. Osmijeh Prijestolja obasjao ih je, bacajući svjetlosne duge na njihova krila. Anđeli su zajedno pjevušili u skladnom obožavanju. Arriane je podignula svoje blistavo lice i zalepršala krilima kako bi se podignula i obratila Prijestolju. Glas joj je proizveo veličanstvenu pjesmu. »Više nema Gabbe.« »Da«, otpjevušilo je Prijestolje, iako je, naravno, to već znalo. Bio je to ritual žaljenja, ne toliko razmjena informacija. Luce se sjetila da je upravo u ovu svrhu Prijestolje stvorilo glas i pjesmu; to je trebao biti još jedan način izražavanja osjećaja, poput krila kojim utješno dodirneš prijateljevo. Potom su Arriane i Annabelle odignule stopala s tla i odlepršale iznad Prijestolja. Ostale su lebdjeti, okrenute prema Luce i ostatku svojih prijatelja, te s obožavanjem gledale svoju Stvoriteljicu. Njihova je formacija izgledala čudno, nekako nepotpuno, sve dok Luce nešto nije shvatila: Mjesta u raju. Arriane i Annabelle zauzele su svoja stara mjesta koja su imale kao arkanđeli. Na rajskoj Livadi, valovite srebrne izbočine nekoć su tvorile luk iznad glave Prijestolja. Sada su se vratile onamo gdje su pripadale: Arriane s desne strane ramena Prijestolja, a Annabelle nekoliko centimetara od tla blizu desne ruke Prijestolja.
SV 236