21
Avgust 2011
ISTORIJA AUTOMOBILIZMA U CRNOJ GORI
LOKOMOTIVA U KOTORU! N
egdje 1925. godine šofer Dušan Marinović dobija neobičan posao - da svojim “bisingom” odveze iz Podgorice u Kotor malu lokomotivu sa pruge Podgorica – Plavnica, radi remontovanja u kotorskim radionicama. Kad je došao na Njeguše, Marinović je kupio čitav stog tek ovršene pšenične slame, okvasio je i natrpao u kotao lokomotive. Kasnije kada se našao na kotorskim serpentinama, potpalio je vlažnu slamu pa je kroz visoki dimnjak lokomotive počeo da kulja gusti crni dim! Pošto je karoserija “bisinga” pod teretom lokomotive prosto “legla” na točkove, automobil se jedva vidio iznad parapeta pa su Kotorani imali utisak da lokomotiva ide sama! Dugo su posmatrali novo “drumsko čudo” i tek kada je Dušan stigao u Škaljare, bilo im je jasno o čemu se radi.
“BIJELA PTICA“ B
ilo je to u maju 1931. godine. “Grand-garaža” iz Podgorice, uvodi prvu redovnu putničku liniju između Podgorice i Beograda. Taj datum će ostati zlatnim slovima upisan u istoriju crnogorskog saobraćaja. Autobusi “Grand-garaže” su na ovoj liniji saobraćali do prvih dana Drugog svjetskog rata. “Bijela ptica” je iz Podgorice polazila u četiri sata ujutru, a u Beograd stizala u 20 časova. Autobus je išao preko Andrijevice, Peći, Kosovske Mitrovice, Raške, Kraljeva i Kruševca. Interesantno je da je za ovu, 1931. vezana i pojava prvih prigradskih autobusa na Cetinju. Naime, “Zetski glasnik” u decembarskom broju javlja da Cetinje ima gradski autobuski saobraćaj. Autobusi “Grand-garaže” iz Podgorice saobraćali su svakodnevno po nekoliko puta od Banskih stanova do Higijenskog zavoda (kasnije hotela “Grand”). Tridesetih godina je, da podsjetimo, otvorena i međunarodna autobuska linija od Cetinja do Beča.
MILO TOMANOVIĆ - PRVI CRNOGORSKI ŠOFER Ljudi su izlazili ispred kuća da pozdrave “čudo što se kotrlja džadom”. Bilo je, naravno, više onih koji su sumnjičavo vrtjeli glavom, čudeći se momcima iz Rijeke i Cetinja što jedva čekaju da sjednu za volanom Arnijevih kola, i “okreću onaj krug”. Među njima je bilo i dosta onih koje je Vlada kasnije odredila da izuče šoferski zanat. Jedan od njih je bio i Milo Tomanović. Upijao je svaki pokret Mesje Arnija sa kojim se svakodnevno vozio, maštajući o danu kada će on sam bez ičije pomoći stići na Cetinje. I ubrzo mu se želja ispunila. Mesje Arni je više volio lozovaču i krčmarice na Rijeci Crnojevića nego džadu prema Cetinju, pa se događalo da ga putnici satima čekaju. Radovan Dajković piše da se Mesje Arni jedne noći toliko “zagrijao” bocom, uz krčmaricu Šaru da je zaboravio na putnike i povjereni automobil. Uzalud su ga čekali Cetinjani. Kako ga nije bilo, na Rijeku je stigla depeša - da automobil preuzme Milo Tomanović i da ga doveze na Cetinje. Možete zamisliti kako se osjećao najbolji učenik Mesje Arnija, držeći čvrsto volan? Prva vožnja prvog crnogorskog šofera bila je prava romantika: jedan putnik je ispred automobila nosio garbitnu lampu i pomagao Milu da, praktično, položi svoj prvi šoferski ispit. Kasnije je Milo bio predmet mnogih novinskih tekstova. Andrija Ivanović u “Glasu Crnogorca” od 8. juna 1903. piše - za upravljačem je sjedio jedan mlad, visok i suvonjav mladić - rekoše po imenu “Milo sa Cetinja”. Svijet se već iz radoznalosti raspitivao gdje je naučio da goni ovo čudo, pa rekoše - u Češkoj. Od svega je najveće interesovanje publike privukao šofer, jer se publika nije mogla načuditi tome da jedan tako mlad čovjek vozi jedno takvo “čudo bez konja”. Što se tiče njegovog pogona, tu se publika nekako sama dovijala i čula da u autu nešto krklja kao na vatri i da mu odostrag puši, pa je prema tome sigurna da ga neka “forca iznutra goni”. Automobil se inače kretao brzinom “oko 20 kilometara na sat. Put od Cetinja do Rijeke Crnojevića (17 km) i najzad prešao za dva sta i 15 minuta, što kolima sa konjima treba četiri sata. Putem od Cetinja preko Rijeke Crnojevića, Podgorice, Danilovgrada do Nikšića, prešao je za pet sati i 45 minuta”. ad je iz Pariza na Cetinje stigao prvi automobil sa njim je, naravno, došao i prvi vozač. Hroničari bilježe da je bio poznat po imenom - Mesje Arni. A kako i neće kad je “ćerao kola bez konja, okrećući nekakav krug kao da ga đavoli ćeraju”. Iz knjige: “Drumovima kroz vrijeme” Mesje Arni je vozio na relaciji Rijeka Crnojevića - Cetinje, pa se vremenom odomaćio. autori: Momčilo D. Radulović, Jovan D. Stamatović
SLAVIJA Commerce - Pljevlja Auto servis, prodaja i ugradnja auto djelova, bife Prodavnica 1: Tel. 052/322-993 Prodavnica 2: Tel. 052/323-950 Tel/fax. 052/323-950 e-mail: slavija-comerc@t-com.me