SUSRETI GENERACIJA FKIT susreti generacija 1980-ih – Pelješac 2022.

Ivo Piantanida

Prije više od 10 godina par entuzijast(ic)a su pokrenule redovne godišnje susrete ekipe nekoliko generacija iz 1980-ih, oko čega se najviše angažirala Tonća Ćaleta Prolić. I tako je to krenulo, svake godine na drugom mjestu, malo mora, malo gora, malo ravnice ili grada…

U 2022. otvoren je Pelješki most, pa je baš bilo zgodno odmah ga iskoristiti i doći do Orebića, mjesta starih kapetana, dobrog vina i lijepog mora, a ponajviše domaje domaćina susreta, Iva Piantanide.

Oko datuma je bilo malo cimanja, rujan je vrijeme berbe svugdje po Hrvatskoj, a nije Orebić niti blizu pa su u planu bila barem tri dana. Ipak, odluka je pala na 16. – 18. rujna pa je raznolika ekipa krenula prema cilju…

Neki dan ranije, da sve pripreme ili čak stanu na pol puta u Šibeniku kod Mele i Sandre na pripremni tulum.

Ostali u petak, 16.rujna u raznim kombinacijama – svi su pomalo kapali u Orebić tijekom poslijepodneva. Taman se loše vrijeme smirilo, dok smo se svi skupili u mini-hotelu obitelji Lučić, uz par dobrovoljaca koji su se smjestili kod Piantanide preko puta.

Završna opskrba jelom u dućanu, pića ima iz vinarije Lučić + raznog donesenog, pa navečer veliko otvaranje susreta na natkrivenoj terasi hotelića, uz vlastitu DJ muziku i puno veselja i pjevanja. Najotporniji su se u sitne sate spustili do plaže i otplivali u novi dan…

Subota je bila ipak radna, rano na noge i nakon kave na rivi vožnja autima na plažu blizu Trpnja. Nažalost, kafić nije radio pa smo se samo posunčali i okupali, a bogme i otpjevali budnicu okupljenom slušateljstvu – uz nešto kritika.

Idemo dalje, opet kroz srce Pelješca, kroz vinograde plavca malog oko Potomja, uz kratki posjet samostanu u Kuni, rodnom mjestu i inspiraciji poznatog slikara Celestina Medovića. Bježimo od oblaka i kišice na sunčanu stranu, kroz tunel na bandu od Dingača i usred strmih vinograda ravno na obalu, u konobu od Matuška. Lagani ručak i vesela priča s pogledom na Mljet – no nažalost previše valova da bi se okupali na plaži ispod konobe.

Popodnevni odmor u Orebiću, a nemirni dio ekipe je skočio brodićem na Korčulu. Predvečer je bogme zahladilo, vjetra sve više, a mi imamo večeru u restoranu visoko iznad Orebića, na obroncima Zmijske planine, podno vrha sv. Ilije. Srećom restoran Panorama ima i dobro zaklonjenu terasu, u kojoj smo u miru i toplini uživali u miješanoj peki i dobrom vinu. Navečer autima nazad doma i nastavak tuluma na natkrivenoj terasi, dok vani lagano rominja… Ocjena susjeda je da smo bili bolje upjevani nego jučer, kažu mi još koju godinu vježbe pa bi mogli i nastupati.

Nedjelja je svanula savršena, sunce, toplo, bez vjetra – pravo bablje ljeto. U 9 sati u lučici se ukrcavamo u brzi katamarančić, koji nas prvo vodi na otok Badiju. Šetnja, razgled oko samostana pa čak i malo unutra. Prebacujemo se na Vrnik, mali otok-mjesto i ujedno kamenolom još iz antičkih vremena. Šetnja je kao vremeplov, uske kale, između kamenih kućica. Palo je i obavezno kupanje. Na kraju još kratak posjet otočiću-restoranu Stupe, kupanje i pokoje piće… Iza 13 sati smo u lučici Orebića i opraštamo se, ekipe se polako slažu i kreću, netko u Zagreb, netko u Hvar, Šibenik ili već gdje…

Eto, bilo nas je 18-ero ovog puta i kao uvijek dobro smo se zabavili, sjetili mladih dana i isplanirali još bolje buduće dane: božićnu feštu i gdje budemo dogodine nastavili.