AKTIVNOSTI SEKCIJA AMACIZ-a

Kockica

Muhina kokica (Ophrys insectifera)

Osvrt na kupsku dolinu

12. lipnja 2022.

Nada Kruc

Gorski kotar privlači svojim čarima. Mnoge smo otkrili i u njima uživali. No, među visovima, hridima, vrtačama, u Kupskoj dolini uvijek ima još neotkrivenog. Brod Moravice, malo mjesto u srcu regije, obiluje bogatim prirodnim i povijesnim draguljima. Emil Crnković, brodmoravički sin, rodnom se kraju odužuje pa događaje iz povijesti knjigama prenosi u sadašnjicu. Tako je nastala knjiga Tajne Kupe

U drugom dijelu dana, nakon što su sudionici uspješno položili provjeru znanja stečenih na terenu, uslijedilo je veselo druženje uz zakusku i tekuća pitanja te povratak u Zagreb.

Krenuli smo. Uz žvrgolj Kupe, stigli smo do povijesnog kamena koji je s obalom rijeke trebao činiti kanal za plovidbu. Zamisao velikih je da što prije stignu do Jadrana. Neostvareni Kupski kanal zamijenila je cesta Lujzijana.

Nekada mjesto teškoga rada u nehumanim uvjetima, danas je pretvoreno u prekrasnu šetnicu. Tako smo, od sela Kupa do Doluša u pitomoj dolini podno Medveje stene, uživali u svježini gorskoga zraka. Laganom šetnjom, kako to priliči našim godinama, zamijetili smo sitne detalje uz vazda zelenu Kupu. Staza bez uspona baš je ljekovito djelovala na sve.

Na kraju puta dočekali su nas simpatični domaćini s bogatom i maštovitom okućnicom. Postali smo djeca, divili se neobičnom cvijetnjaku i igrali se s patkicama.

Ovoj goranskoj ljepoti valja se vraćati uvijek iznova.

Mrkopalj

A Kupa vijuga, šumori, poskakuje, mrmori, pjeni se, igra, u suncu se kupa, Kupa.

Posebna zahvala organizatorima izleta

Heleni

Kamenčiće umiva obalu miluje, s ribama druguje, meni smiraj daruje. U suncu se kupa, Kupa.

Ankica Crnić

Godišnji izlet

16. listopada 2022.

Biserka Goleš Glasnović

Uprogramu istraživanja lijepih, a nedovoljno poznatih cvijetnjaku hrvatskih gradova, Planinarsko-izletnička sekcija AMACIZ-a u nedjelju je posjetila Viroviticu prema planu Antuna Glasnovića i uz organizacijsku pomoć pročelnice Sekcije Nevenke Bukovinac.

VIROVITICA − GRAD VIROVA I TICA

Još jedno lijepo mjesto (da ne kažemo zaboravljeno, već manje poznato) nastalo već u 7. st. na ostatcima rimskoga grada, naseljeno u davno doba, u vrijeme dolaska slavenskih plemena. S toponimom Virovitica, grad virova i tica, poigrao se novinar Virovitičan Boris Pavelić. Prema proučavanju Radoslava Katičića toponimi vir i virje dio su pak slavenske teogonije i označuju vodu i onostranost, stanište boga Velesa, gdje zimuju ptice. Tako su se u proljeće prema slavenskoj predaji, ptice izletjevši iz virja, probudile iz zimskog sna. Veselu i znatiželjnu družbu pedesetak dipl. ing. kemijske tehnologije i kemijskog inženjerstva te njihovih prijatelja u Virovitici je dočekao Goran Gazdek, virovitički novinar i urednik portala Virovitica.net, autor edukativne gradske slikovnice Virovitica kroz stoljeća.

ponovnog dobivanja županijskih prava za vladavine Marije Terezije pa ponovnog gubitka i novog stjecanja, požara i potresa.

Danas gradom dominira dvorac Pejačević, izvorno obnovljen u reprezentativnom klasicističkom stilu s vrlo moderno uređenim muzejom. U njemu je izložena arheološka, povijesna, etnografska i likovna baština s posebnim interaktivnim pristupom temi .temi šume i drva kao izvornog materijala od kojeg je ovaj prostor živio, od drvenog graditeljstva do namještaja. Postav Muzeja izazvao je silno zanimanje tako da smo već na početku kasnili s programom. Mnogi su se zadržali u zanimljivim razgovorima s muzejskim vodičima iznoseći svoje pohvale, različite primjedbe i prijedloge. Od novinara Gazdeka, našeg domaćina, saznajem kako je donedavno dvorac okruživao prekrasan perivoj rijetkih stabala koja su posječena uz obrazloženje kako su neka bolesna i kako se od njihove veličine ne vidi dvorac − i uz obećanje da će nakon sječe biti posađena nova.

Jedan, dva, tri, četiri – znak je Virovitice, naglašava naš domaćin. Zanimljiv i lako pamtljiv simbol grada vidljiv je i na nekim mjestima – čak se razmišlja o dodjeli četvrte medalje na gradskim natjecanjima – jer je srednjovjekovna Virovitica, Poveljom hercega Kolomana, 1234. stekla status privilegiranoga kraljevskoga grada. Dobila je vlastitoga suca i pravo trgovanja po čitavu kraljevstvu, oslobođenje od kmetskih obveza, pravo useljavanja, iseljavanja i oporučivanja. Virovitička građanska tradicija održavala se unatoč nepovoljnim povijesnim okolnostima, od novih nameta, crkvenog prokletstva (zbog ubiranja crkvenih nameta kraljice Elizabete krajem 13.st.), stogodišnje turske okupacije do rubnog položaja u Monarhiji sve do

U prostranom parku koji obilazimo ne vide se mladice stabala. Tješi pogled na dva prekrasna mosta: Most ljubavi i Glazbeni most na kojima se zagrljeni fotografiramo i hodamo drvenim tipkama koje sviraju.

Mali franjevački park mjesto je meditacije i tihe ophodnje ispred Franjevačkog samostana i barokne crkve sv. Roka. Miris šimšira podsjeća me na mirise starih knjižnica i ljekarni. Upravo su franjevci osnovali i vodili prvu gradsku ljekarnu 1735., skupljali različita rukopisna djela iz filozofije, teologije i retorike, predavali na latinskom, hrvatskom i mađarskom jeziku. A školjka sv. Jakova na kamenom kipu sv. Roka ispred crkve znak je hodočašća koja, bilo stvarna ili zamišljena, nikad neće završiti. Virovitičani su se zavjetovali sv. Roku u vrijeme turske okupacije. Preostali kršćani dolazili su na ruševine stare crkve moleći iscjeljenje od kuge. Kada su Turci otišli – sv. Rok je postao njihov zaštitnik.

Urbana tradicija osjeća se posvuda, no je li dovoljno označena