Uz mentora nisi sam

Uz mentora nisi sam

Ovo su tek izvadci iz teksta! Cjelokupni tekst Mirune Kastratović dostupan je na stranicama našeg časopisa.

Na koji način pristupiti mladima i najbolje im pomoći u stjecanju potrebnih znanja i vještina za samostalan život potrebno je naučiti. Struci je u tome uvelike pomagao „Okvirko - priručnik za osnaživanje mladih u procesu izlaska iz alternativne skrbi“, izdan 2014. te i danas poznat kao Biblija za rad s mladima. Koliko je ovo bio važan i prijeko potreban izvor govori i činjenica da je na njegovoj izradi pod uredničkim vodstvom predstavnika udruge Igra, SOS Dječjeg sela Hrvatska i Dječjeg doma „Maestral“ autorski sudjelovala čak 21 osoba (među kojima troje mladih), a prije izdavanja konačne verzije konzultirano je još 79 stručnjaka, 53 mladih i 10 udomitelja. Nakon priručnika udruga Igra je 2015. organizirala i prvi trening za osobne mentore pod nazivom „Kako mentorirati“ i njime educirala 21 osobu.

Prema Igrinom modelu, osobni mentor s mladom osobom radi individualno kroz tjedne susrete. Prvih šest mjeseci susreti se odvijaju u ustanovi, a nakon izlaska iz doma još nekoliko mjeseci u korisnikovom okruženju. Pristup svakoj mladoj osobi je individualan i temelji se na ciljevima koje je mlada osoba definirala s osobnim mentorom.

Udruga Igra trenutačno ima mrežu od 30 osobnih mentora po cijeloj Hrvatskoj. Ta regionalna rasprostranjenost je iznimno važna jer su mladi izvan Zagreba izrazili posebno veliku potrebu za ovom uslugom.

Prepoznajući važnost usluge osobnog mentora SOS Dječje selo Hrvatska odlučilo je svojim korisnicima osigurati njen kontinuitet kroz otvaranje ovog radnog mjesta unutar svoje organizacije. Tijekom 2017. i 2018. godine ta je udruga sudjelovala na međunarodnom projektu „Prepare for Leaving Care“, a od šest uključenih nacionalnih asocijacija, jedina je otvorila ovo radno mjesto nakon što je projekt završio. To je bila novost i u svijetu te je SOS Dječje selo Hrvatska 2019. dobilo nagradu „Dare for care“, što je godišnja nagrada internacionalnog SOS-a za inovativne ideje nacionalnih organizacija.

Osobni mentor, kako ga vide u SOS Dječjem selu Hrvatska, ima dvije uloge, objašnjava Bojan Krsnik, Stručni suradnik za rad s mladima u pripremi za izlazak:

„S jedne strane je priprema za izlazak iz skrbi mlade osobe koja je u procesu napuštanja skrbi ili je već započela svoj samostalni život. Tu se podrazumijeva praćenje, vođenje, podrška. Pri tome je izuzetno važno da se mlada osoba sama uključuje i da aktivno sudjeluje u svim odlukama. Kroz naš odnos zajednički unapređujemo njene kompetencije i način donošenja odluka kako bi se što kvalitetnije brinula o samostalnom životu.

Drugi dio odnosi se na praćenje mladih uključenih u SOS Program polusamostalnog života. To je program naknadne skrbi koji traje tri godine i koji omogućuje mladima nakon izlaska da ostanu u kontaktu s nama, da se i dalje brinemo o njima. Mladima se kroz program osigurava savjetodavna i financijska podrška kao i mogućnost korištenja stanova koje je SOS DSH dobio u najam od Grada Zagreba.“

S idejom da i druge organizacije uvedu poziciju osobnog mentora, SOS Dječje selo Hrvatska je 2019. pokrenulo i nacionalni projekt u kojemu su, osim njihovih stručnjaka, sudjelovali i stručnjaci Crvenog križa iz Čakovca, Igre iz Zagreba, MOST-a iz Splita, Centra za pružanje usluga u zajednici IzvorSelce te Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet u Zagrebu koji je bio zadužen za izradu evaluacije programa.

Na istraživanju o ulozi i značaju osobnog mentora u tranziciji mladih iz sustava alternativne skrbi radile su docentice sa Odsjeka za poremećaje u ponašanju Edukacijskorehabilitacijskog fakulteta u Zagrebu Anja Mirosavljević i Ivana Maurović, 2019. i 2020. godine.

Prema dobivenim rezultatima, osobnog mentora smatraju korisnim i mladi i stručnjaci. Većina mladih je pritom istaknula da bi to trebala biti obavezna mjera i usluga za sve koji izlaze iz skrbi. Posebno važnim kvalitetama mentora mladi su istaknuli fleksibilnost, posvećenost, upornost, stalno razumijevanje i da im daje nadu u to da će sve biti u redu.

Mnogi ostaju u kontaktu i nakon što prođe službeno vrijeme mentoriranja. Iako se osobni mentor pokazao izuzetno korisnim u praksi, sustav i dalje ne podržava dovoljno tu potrebu. Međutim, i to se mijenja, napominje docentica Anja Mirosavljević.

„Poanta ovog istraživanja bila je i znanstvena evaluacija koja bi nadležnima dala do znanja da se to pokazalo dobrim rješenjem. Što se budućnosti ove usluge tiče, civilni sektor uvijek je bio produžena ruka sustavu. Dobro je da je pojam socijalnog mentora ušao u zakon, jer je tako moguće imati vanjske mentore. Zato sam sigurna da će se ta usluga nastaviti razvijati, a pritom treba i osnaživati veze sa sustavom.”

Ako osnaživanje veza sa sustavom znači suradnju u smislu rada stručnjaka iz udruga za potrebe sustava, u novom Zakonu o socijalnoj skrbi ta se mogućnost pojavila, kaže predsjednica Hrvatske udruge socijalnih radnika Štefica Karačić.

Naime, stručnjaci sa Studijskog centra socijalnog rada, zajedno s Hrvatskom udrugom socijalnih radnika, osmislili su projekt socijalnog mentorstva. To je usluga koju pružaju socijalni radnici Hrvatskog zavoda za socijalni rad i usmjerena je na osobe koje žive u riziku od siromaštva i socijalne isključenosti, što su, među ostalima, i mladi koji izlaze iz alternativne skrbi.

Hrvatska udruga socijalnih radnika tijekom 2022. provela je edukaciju za 220 stručnjaka iz centara za socijalnu skrb u Hrvatskoj koja im je ponudila potrebne alate za primjenu usluge. Ono što je sada potrebno jest zaposliti nove ljude u sustavu, kaže predsjednica udruge Štefica Karačić.

Osposobljeni socijalni radnici još formalno ne pružaju uslugu socijalnog mentorstva jer je namjera ministarstva da budu prepoznatljivi i da svaki centar ima jednog socijalnog mentora. Trenutačno se radi Pravilnik za opis njihovih poslova i prilagodba sustava na primjenu.“

„U jednom od članaka Zakona kojim je regulirano socijalno mentorstvo zalagali smo se za mogućnost širenja i izvan centara, na druge pružatelje. Za to će trebati dovršiti proces licenciranja usluge i mentora na čemu upravo radimo.“, objašnjava Štefica Karačić.

Kako će osposobljeni osobni mentori proći u razvoju usluge socijalnog mentora pokazat će vrijeme. Ono što se iz prakse vidi jest da je osobni mentor mladim korisnicima alternativne skrbi jako potreban.

Ovo su tek izvadci iz teksta. Cjelokupni tekst Mirune Kastratović dostupan je na stranicama našeg časopisa (26.-29.)