Davor Konjikušić — Priče o budućnosti by alma-galerija-striegl

DAVOR KONJIKUŠIĆ

DAVOR KONJIKUŠIĆ PRIČE O BUDUĆNOSTI

Vjerujem da u ovom trenutku prisustvujemo nečemu važnome. Nestanak industrijske proizvodnje možemo sagledavati prije svega kroz društveni horizont koji će nas podsjetiti na nestanak radnika, na iznevjeravanje industrijskih obećanja o sveopćoj modernizaciji. Kao što je industrijalizacija nekada radikalno i strukturno mijenjala gradove, tako i današnja deindustrijalizacija iznova strukturalno mijenja društvo i oblike rada. Te promjene tema su ovog fotografskog i opservacijskog rada u nastajanju. Priče o prošlosti danas su priče o sadašnjosti, a priče o aktualnom trenutku priče o budućnosti. Istovremeno industrijski pejzaži i portreti tek su podloga za priču o ljudima koje ti industrijski prostori oblikuju, a same tvornice postaju simboli jedne šire priče koja donosi neizvjesnu sutrašnjicu.

PRIČE O BUDUĆNOSTI: IZMEĐU OKUPACIJE I PROSTORA SLOBODE Kada govorimo o načinima gledanja i viđenja u kulturi kojom upravlja slika, odnosno vizualni sadržaj, možemo zaključiti da je fotografija danas nepremostivi medij i jedina koja može konceptualno, estetski ili diseminacijski obuhvatiti promjenjivo okruženje u kojem se nalazimo. Ovim riječima započinje jedan od eseja o suvremenoj fotografiji u američkom Time časopisu.1 I doista, možemo konstatirati da je utjecaj i doseg digitalne, tiskane, kao i umjetničke fotografije predstavljene na izložbama u suvremenim galerijama i muzejima veći nego ikada prije. Tragom toga upućujem na sveprisutnu važnost ovog medija u kontekstu različitih oblika suvremenih umjetničkih praksi. Nasuprot ove općenite opservacije, stoji kritički diskurs koji progovara o aspektima “transparentnosti”, “multireferencijalnosti” i politikama vidljivosti kojima raspolaže i u okviru kojih djeluje suvremena fotografija. Upravo na zamišljenoj, nepostojećoj granici između ova dva polja stoji fotografija Davora Konjikušića. Bilo da se radi o konceptualnoj, dokumentarnoj ili socijalnoj fotografiji ili bilo kojem drugom formalno-identifikacijskom smjeru kojem suvremena fotografija danas može pripadati, elementarno svojstvo fotografije je da čini stvari vidljivima ili razotkriva i ukazuje na nešto što se ne vidi na prvi pogled. Uz neposredne odnose između fotografa-umjetnika, objekta i gledatelja postoje i odnosi koji postoje izvan slike koju gledamo, odnosi koji dovode u pitanje njeno čitanje i tumačenje.2 Proizvodnja takve vrste vidljivosti djeluje kao svojevrsna optička iluzija ili fatamorgana koja istovremeno skriva i otkriva društvene, političke ili intimne odnose ugrađene u procese proizvodnje značenja. Svijest o tome da se situacije i okruženja u kojima se fotografirani sadržaj nalazi ne završavaju na rubu fotografije upućuje na eksterne procese i kontekste koji zahtijevaju našu pažnju, ako želimo razumjeti seriju 1 2

Bicker, Phil. 2015. Ways of Seeing: The Contemporary Photo Essay. http://time.com/3626915/ways-of-seeing-the-contemporary-photo-essay/ (9.5.2019.) Wilkinson, Jayne. 2015. Art Documents: The Politics of Visibility in Contemporary Photography, http://ivc.lib.rochester.edu/art-documents-the-politics-of-visibility-in-contemporary-photography/#fnref-3636-5 (2.5.2019.)

fotografija pod nazivom “Priče o budućnosti”. Odredivši ova dva moguća diskursa unutar kojih ćemo analizirati i kontekstualizirati Priče o budućnosti, kretat ćemo se napetim i skliskim terenom suvremenog fotografa: kako medijem, u koji je nominalno usađena vizualna estetika, artikulirati nešto što nije na prvi pogled vidljivo, a opet je u sam prizor ugrađeno i nužno u njemu prisutno. Taj paradoksalni odnos između izloženog i redigiranog, vidljivog i nevidljivog, usađen je u postupak Davora Konjikušića kako bi (pri)kazao neviđene i neispisane strukture i mreže odnosa moći isprepletene u nužno posljedičnom kontinuitetu prošlost-sadašnjost-budućnost. Kada autor konstatira da u ovom (sadašnjem) trenutku prisustvujemo nečemu važnome, a na fotografijama vidimo prizore industrijskih prostora s pripadajućim protagonistima (čovjek — mačka — priroda) u svom postindustrijskom, posttranzicijskom kontekstu, čije vrijeme trajanja kao ni krajnji ishod ne možemo predvidjeti, nužno pokušavamo pronaći i vidjeti u fotografijama to “važno”. U izložbu nas uvodi mistični prizor sjajne, reflektirajuće površine, poput nedefiniranog vorteksa koji stoji u naglašenom kontrapunktu spram fotografije djevojčice na zelenoj površini s igralištem i industrijskim postrojenjem u pozadini. Kontrapunkt je u odnosu dimenzija, ali i u odnosu gotovo apstraktnog i figurativnog prizora, u kompleksnom odnosu međusobne i istovremene afirmacije i negacije, između slike i dokaza, između zavodljivo formalnih, gotovo dokumentarističkih prizora i neočekivanog otkrivanja informacija dobivenih iz prošlosti, aktualne sadašnjosti i individualne slutnje budućih zbivanja. I taj početni kontrapunkt prati nas u svim fotografijama dosljedno potvrđujući autorove opservacije o rasplinjavanju modernizacijskog sna unutar čijih preostataka trebamo tek realizirati neku novu (sjajniju, bolju) budućnost i u čijim značenjskim dodirnim točkama pokušavamo razumjeti odnose i strukture koji su doveli do rezultata koje pred nas stavljaju ove fotografije. Oksimoronska privlačnost obuhvaćenih prostora, kao i neposredna bliskost i empatija koju gledatelj ostvaruje s portretiranim osobama, bilo da se radi o radnicima u njihovim prostorima rada, bilo da se radi o pojedincima u njihovim privatnim prostorima, domovima i dvorištima, insinuira da je možda ipak sadašnjost jedina vremenska kategorija koju uvjetno posjedujemo i tek svojevrsna garancija, zalog ili razlog za misli o budućnosti. I ta kontinuirana petlja u kojoj se izmjenjuju konkretan prostor kao paradigma konkretnog vremena u kojem se nalazimo, kao i ljudi i životinje (u ovom

konkretnom slučaju, mačke)3, a čija vizualizacija jest rezultat društveno-političkih i ekonomskih procesa, reflektira se u strogim arhitektonskim strukturama, vizualnim grafizmima između pojedinačnih objekata kao i narativnih i simboličkih elemenata u kojima se izmjenjuje prošlost i sadašnjost, postajući tako svojevrsnim svjedočanstvom načina kako se svijet mijenja danas. Tehnikom krupnog plana, autor svjesno zamagljuje izravna iščitavanja, postavljajući delikatnu dijalektiku između vizualne estetike i vizualizacije iskustva koje se nalazi u onim prethodno spomenutim “eksternalizmima”, uvjetujući gledatelja da uzme u obzir relacije između onoga što se nalazi unutar same fotografije i onoga što se u njoj ne nalazi. Kada govorimo o bilo kakvom obliku estetizacije, a pred nama se nalazi fotografija koju smo locirali na nevidljivu granicu između fotografije koja ciljano bilježi i dokumentira i one koja postavlja pitanja vidljivosti, koja istovremeno posttranzicijska stanja kao i položaj prekarijata prepoznaje, ali ih i estetizira, neminovno se javlja određeni osjećaj nelagode. Međutim, u toj anksioznoj relaciji onoga što je estetski objekt i onoga što se nalazi van fotografije, nalazi se jasno postavljeni sustav, kojeg je Allan Sekula primijenio kod analize ratnih fotografija Edwarda Steichena, a koji je u potpunosti primjenjiv u našem slučaju.4 S jedne strane fotografija Davora Konjikušića doista funkcionira kao dokument i dokaz racionalne interpretacije viđenog, a s druge strane je ona istovremeno umjetničko djelo/iskustvo koje neutralno manifestira i obuhvaća kompleksnosti fotografskog procesa. Ona se izričito ne opredjeljuje, ona cijelo vrijeme ostavlja prostora da se krećemo između ta dva polja, inzistirajući da držimo oči otvorene. Autor svjesnim i simultanim postupcima skrivanja i otkrivanja informacija, izmiče isključivoj vizualnoj i političkoj reprezentaciji što zahtijeva čitanje izvan indeksne prirode fotografije, predstavljajući svojevrstan izazov u fotografskom diskursu. 3

Autor je došao do informacije kako su se radnici Uljanika organizirali oko pomoći i zbrinjavanja mačaka kojih je unutar prostora brodogradilišta bilo sve više, i to u periodu najveće krize Uljanika, kada je i pitanje egzistencije samih radnika bilo neizvjesno. Mačke su snimljene 2019. godine, tijekom pripreme ove izložbe, i pojavljuju se kao snažan simbol koji upućuje upravo na one sadržaje koji se nalaze van ruba fotografije: pitanja opstanka, egzistencije, zajedništva, distrakcije unutar samog sustava, otpora i samorganizacije.. Sekula, Allan. 1984. Photography Against The Grain. Essays and Photo Works 1973–1983. https://www.scribd.com/document/377804254/Allan-Sekula-Photography-Against-the-Grain-Essays-and-Photo-Works-1973-1983 (13.5.2019.)

Upravo taj diskurs ima najaktivnije polje na liniji između umjetnika i gledatelja, čineći sve nas uključenima u proces označavanja u ovom specifičnom povijesnom trenutku u kojem sudjelujemo kao svjedoci što Ariella Azoulay tumači kroz svoj “građanski ugovor”: “koji predstavlja oblik građanskog znanja u odnosu prema fotografiji i reprezentaciji, potencijalni prostor političkih odnosa u tripartitnom ugovoru između subjekta, umjetnika i gledatelja. Unutar takvog intersubjektivnog „ugovora“, gledatelj je dužan stupiti u dijalog s filmom, koji predstavlja više od pukog dokaza. Jedna je od glavnih teza Arielle Azoulay o ovom obliku proizvodnje slika da gledatelj prestaje promatrati (pasivni pogled) i počinje pozorno gledati slike. Na taj način propituje se etika gledanja; promatrač postaje uključen u sliku, a vezan je ugovorom građanstva i odgovornošću prema onome što slika (ili film) prikazuje.” 5 Kako da onda u ovim fotografijama prepoznamo ono što je važno i vizualiziramo velika pitanja kao što su ekonomska nejednakost, (post)procesi tranzicijskog kapitalizma ili jednostavno u njima prepoznamo svijet u kojem živimo? Pitanja koja se ovdje obrađuju imaju mnogo šire implikacije u vremenu u kojem je komunikacijska transparentnost privilegirana do te mjere da su određene slobode i vrijednosti ozbiljno ograničene. Stoga sam naziv, Priče o budućnosti, ima ulogu kontrapunkta svom modernističkom ideološkom konceptu te poput apsolutnog paradoksa upućuje nas na nužnost adresiranja konkretnih i akutnih procesa koji su se već počeli odvijati.

Haughey, Anthony. 2016. Prikazati nezamislivo: Povratak na mjesto zločin, https://hrcak.srce.hr/file/265931 (13.5.2019.)

BIOGRAFIJA Davor Konjikušić (1979.) je na Akademiji dramske umjetnosti završio preddiplomski studij snimanja i diplomski studij fotografije, na kojem je magistrirao s temom Fotografija i moć. U svojoj umjetničkoj praksi služi se fotografijom kao primarnim medijem za artikulaciju autorskog koncepta u kojem propituje odnose između osobnog i javnog, intimnog i društveno-političkog. Fotografiju povezuje s tekstom, arhivom, nađenim predmetima i videom. Zanima ga uloga fotografskog medija u uspostavljanju odnosa moći i kontrole. Autor je i snimatelj nekoliko nagrađivanih dokumentarnih filmova: ‘Trajno nastanjeni stranac’, ‘Izbrisani’, ‘Povratak’... Radio je kao novinar i snimatelj za produkcijsku kuću Fade In, gdje je između ostalog bio i član upravnog odbora. Osnivač je i voditelj fotografske radionice Drugi Kadar. Za svoj rad je, između ostalog, 2013. godine nagrađen u kategoriji profesionalnog koncepta na festivalu Rovinj Photodays. Na istom festivalu je i 2016. godine nagrađen prvom nagradom u kategoriji umjetničkog koncepta. Dva puta je izlagao na godišnjoj izložbi Nagrade za hrvatsku suvremenu umjetnost T-HT@MSU. Na Slavonskom bijenalu je za svoj rad Sveti ljudi osvojio nagradu Ex Aequo. Radovi mu se nalaze u fundusu Muzeja grada Zagreba i Muzeja za umjetnost i obrt. Finalist je Nagrade Radoslav Putar za najboljeg hrvatskog mladog umjetnika 2018. godine. Radi kao umjetnički asistent na Katedri za fotografiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. SAMOSTALNE IZLOŽBE Autocesta, Salon Galić, Split, 2019. Autocesta, Vetrinjski dvor, Maribor, Slovenija, 2018. Autocesta, Galerija Šira, Festival Organ vida, Zagreb, Hrvatska, 2017. Aura: F37 - Dobrodošli, Remont galerija, Beograd, Srbija 2016. Aura: F37, Galerija Lang, Samobor, Hrvatska, 2015. Sveti ljudi, Galerija SC, Zagreb, Hrvatska, 2014. Trg Europe: Slijepa točka, intervencije u javnom prostoru, UrbanFestival, Zagreb, Hrvatska, 2014. Genogram, Galerija Praktika, Split, Hrvatska, 2013. Genogram, Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, Hrvatska, 2013.

Bilježeći sjećanja, Muzej moderne i suvremene umjetnosti, Rijeka, Hrvatska, 2013. Gender Matters, Erste Stiftung, Beč, Austrija, 2010. GRUPNE IZLOŽBE (SELEKCIJA) Znaci & šaputanja, Galerija Nova, WHW, Zagreb, Hrvatska, 2018. Nagrada Radoslav Putar, Mali Salon. Muzej moderne i suvremene umjetnosti Rijeka, Hrvatska 2018. Praznina, Umjetnička galerija Dubrovnik, Hrvatska 2017. Umjetnost je važna, ali nije dovoljna, Galerija suvremene umjetnosti, Celje, Slovenija, 2016. Aura: F-37, video instalacija, Rovinj Photodays, Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, 2016. Nagrada za suvremenu umjetnost T-HT@MSU, Muzej suvremene umjetnosti , Zagreb, Hrvatska, 2016. Nagrada za suvremenu umjetnost Art T-HT@ MSU, Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb, Hrvatska, 2015. 24. Slavonski bijenale, Likovna galerija, Osijek, Hrvatska, 2014. Traženja i propitivanja, KAZAMAT, HDLU Osijek, Hrvatska, 2014. Proširena fotografija, Greta, Zagreb, Hrvatska, 2014. Obiteljska fotografija, ARTGET gallery, Belgrade, Srbija, 2013. Osobni pogled u zajedničkom prostoru, SI Fest, Monte della Pietà, Savignano sul Rubicone, Italija, 2012. Ispit, SC gallery, Zagreb, Hrvatska, 2012. Industrijska baština, Muzej grada Zagreba, 2012. Nova imena, ULUPUH, Zagreb, Hrvatska 2013., 2012., 2011., 2012. Lažni idoli, Dom Omladine, Belgrade, Srbija 2011. Photodays finalisti, Muzej moderne i suvremene umjetnosti, Rijeka, Hrvatska 2011. Rovinj Photodays, Multimedijski centar, Rovinj, Hrvatska, 2011. Zagrebački kvartovi, Zagreb City Museum, 2011. Rovinj Photodays finalisti, Muzej za umjetnost i obrt , Zagreb, Hrvatska, 2011.

NAGRADE & PRIZNANJA Finalist nagrade Radoslav Putar, Hrvatska, 2018. Rovinj Photodays, Hrvatska, 2016. - Pobjednik u kategoriji umjetničkog koncepta za rad Aura: F37 Slavonski bijenale, Muzej likovnih umjetnosti, Osijek, Hrvatska, 2014, Ex Aequo Award za rad Sveti ljudi Urbanfestival 13, Hrvatska, 2014. - Pobjednik na otvorenom natječaju za realizaciju umjetničke intervencije na zagrebačkom Trgu Europe Rovinj Photodays, Hrvatska, 2013. - Pobjednik u kategoriji umjetničkog koncepta “Genogram” Rovinj Photodays, Hrvatska, 2011. - Finalist u kategoriji portreta Young Creative Chevrolet, Paris, Francuska 2010. - Treća europska nagrada Rovinj Photodays, Hrvatska, 2010. - Finalist u kategoriji profesionalnog koncepta KOLEKCIJE Muzej grada Zagreba, Hrvatska Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, Hrvatska Privatne kolekcije

Davor Konjikušić “Priče o budućnosti” 17/05— 31/05/2019

Izdavač Gradska galerija Striegl S. S. Kranjčevića 9, 44000 Sisak Izložbeni prostor: Rimska 11, Sisak www.galerija-striegl.hr 044 522 255 044 522 256 044 520 903 099 218 4376 Za izdavača Alma Trauber Urednica kataloga Alma Trauber Kustosi izložbe Davor Konjikušić Alma Trauber Autori tekstova Davor Konjikušić Alma Trauber Dizajn Sven Sorić Tisak Polygraf, Sisak Naklada 100 komada ISBN 978-953-7517-13-7 Izložba je sufinancirana sredstvima Ministarstva kulture Republike Hrvatske, Sisačkomoslavačke županije i Grada Siska.