Osim što to jest bila velika stvar. “Jeste našli sve što ste trebali, gospodine?” Okrenuo sam se. Preda mnom je stajala Martha i smješkala se. “Uh... da”, promucao sam. “Sve.” Martha je pogledala ružu i upitno podignula obrvu. “Oh, niste trebali.” “To je za Abby.” “Naravno da jest.” Je li ona znala što smo radili gore? “Htjela sam joj je staviti ovdje.” Stavio sam ružu na hrpu knjiga koje je Abby obrađivala. “John Boyle O'Reilly?” Uhvaćen na djelu. Bilo je prekasno da vratim ružu u džep. Abby će znati. Ali što će Abby znati? Da sam joj ostavio ružu? Da je jednaka onoj koja je opisana u pjesmi? Pa što onda? Zadrhtala su mi koljena. Uvijek mogu glumiti i praviti se da to nije ništa. Osim ako... Osim ako ona želi pronaći isto značenje koje sam i ja želio pronaći. Kakvo sam značenje želio pronaći? Praveći se daleko smirenijim nego što sam uistinu bio, iščupao sam jednu laticu i namignuo Marthi. “Naravno.”
83