~ZABORAVLJENI~
S domarom Elijem razgovarao je o svemu. Često bi uplakan sjedao u krilo tog nadasve mirnog čovjek i prepustio se riječima utjehe. -Što se dogodilo Sami?Tako ga je od milja zvao. -Opet me tukla. Ona je zločesta... Nije mi dozvolila da uzmem naranču.- odgovarao bi otvarajući škrinju djetinje duše čovjeku u kojem je jedinome vidio spas i utjehu. - Sami. Časna Matilda često zna pretjerati, ali moraš slušati. Znaš da u sirotištu postoje pravila kojih je potrebno držati se.-Ali ona...- često bi grdio tu ženu. Domar je u sebi znao da je časna Matilda ponekad gruba i više nego treba prema djeci. Znao je tu i tamo ukrstiti rogove s njom. Često je znala zatvarati hranu u kavez nasred blagovaone i čekati dok se i zadnji dječak ili djevojčica ne pomoli. Tek onda je otvorila kavez i dala djeci jesti. - Slama im volju, a ne jača karakter.- kako je znao reći domar Eli prije nego se otvoreno odupirao metodama časne Matilde. Ona je takve istupe tumačila kao otvoreni napad na vlastiti autoritet kojim je zračila u sirotištu. Iako je zajednički nazivnik sve te mrzovolje i grubosti zapravo bio rezultat napetog vođenja doma za nezbrinutu djecu, previše papirologije, administracije i financija, časna Matilda često je pretjerivala. -A što sam joj ja kriv?- često bi upitao. No teško je bilo djetetu objasniti kompleksnost ljudske prirode. 34