{' '} {' '}
Limited time offer
SAVE % on your upgrade.

Page 1

Cijena 10 KNI; 1,32 EURI; 1,76 USD;I 2,52 BAM;I 150,57 RSD;I 80,84 MKD

I Arduino + Visualino I I SF priča I I Mala škola fotografije I

ISBN 1849-9791

Rubrike

Prilog

I Hranilica za ptice - sjenica I Robotika I Robotički Nobel za 2018. godinu I Broj 618 I Listopad / October 2018. I Godina LXII.

ČASOPIS ZA MODELARSTVO I SAMOGRADNJU

www.hztk.hr


5G DOLAZI BRZO

U OVOM BROJU Brže i jeftinije oblikovanje metala . . . . . . . . . 3 Laseri bi mogli učiniti računala milijun puta bržima. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4 Hranilica za ptice - sjenice. . . . . . . . . . . . . . 6 Osnove STEM-a. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9 FM radioprijemnik (2). . . . . . . . . . . . . . . . . 12 Tehnički dan s daškom tajnovitosti. . . . . . . 15 Mala škola fotografije. . . . . . . . . . . . . . . . . 17 Pogled unatrag. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19 Analiza fotografija. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20 Zorrito . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21 Međunarodna fizička olimpijada. . . . . . . . . 24 Prvi “lebdeći” bazen na svijetu. . . . . . . . . . 26

Milijarda ljudi koristit će već 2023. godine mrežu 5G, izvještava Ericsson. Prve komercijalne mreže 5G stavit će se u pogon 2019. u gušće naseljenim područjima planeta, kao SAD , Južna Koreja, Japan i Kina. Mobilni promet podataka proširit će se brzinom od eksabajta na mjesec. To odgovara, za usporedbu, protoku HD-videostreama od 5,5 milijuna godina. Najbrži rast mobilnog prometa odvija se u Sjevernoj Americi. Već od prošle godine tamo se proizvodi količina od 7 gigabajta na mjesec, dok se u Europi proizvodi 4,1 gigabajta na mjesec. DM

Elektronika i prvi elektronički sklopovi. . . . . . . . . . . . . . . . . . 27 Prvi čovjek na Mjesecu!. . . . . . . . . . . . . . . 31 Robotički Nobel za 2018. godinu . . . . . . . . 32 Hoće li idući hladni rat biti vođen umjetnom inteligencijom? . . . . . . . . 35 Nacrt u prilogu: Hranilica za ptice - sjenica Robotski modeli za učenje kroz igru u STEM-nastavi – Fischertechnik (15)

Nakladnik: Hrvatska zajednica tehničke kulture, Dalmatinska 12, P. p. 149, 10002 Zagreb, Hrvat­ska/Croatia Za nakladnika: Ivan Vlainić Uredništvo: dr. sc. Zvonimir Jako­bović, Miljen­ko Ožura, Emir Mahmutović, Denis Vincek, Paolo Zenzerović, Ivan Lučić, Zoran Kušan Glavni urednik: Zoran Kušan DTP / Layout and design: Zoran Kušan Lektura i korektura: Morana Kovač Broj 2 (618), listopad 2018. Školska godina 2017./2018. Naslovna stranica: Prvi čovjek na Mjesecu

Uredništvo i administracija: Dalmatinska 12, P.p. 149, 10002 Za­greb, Hrvatska telefon (01) 48 48 762 i faks (01) 48 46 979; www.hztk.hr; e-pošta: abc-tehnike@hztk.hr “ABC tehnike” na adresi www.hztk.hr Izlazi jedanput na mjesec u školskoj godini (10 brojeva godišnje) Rukopisi, crteži i fotografije se ne vraćaju Žiro-račun: Hrvat­ska zajednica tehničke kul­ ture HR68 2360 0001 1015 5947 0 Devizni račun: Hrvatska zajednica tehničke kulture, Zagreb, Dalmatinska 12, Zagre­bačka banka d.d. IBAN: 6823600001101559470 BIC: ZABAHR2X Cijena za inozemstvo: 2,25 eura, poštarina uključena u cijeni Tisak: Alfacommerce d.o.o., Zagreb

Ministarstvo znanosti i obrazovanja preporučilo je uporabu “ABC tehnike” u osnovnim i srednjim školama


Brže i jeftinije oblikovanje metala Program koji u sekundama stvara potpore za strukture za koje su dosad konstruktori trebali sate rada. Zamislimo da želimo 3D-pisačem napraviti slovo “A” od titana. Za to je bilo potrebno objekt virtualno rastaviti u tanke slojeve i svaki sloj laserom stopiti pomoću 3D-pisača. U teoriji izgleda lagano, no kod stvaranja uspravnog slova “A”, javit će se poteškoća: vodoravna spojnica slova svinut će se ako nema potpore. Zato je potrebno uz strukturu stvoriti takozvanu supstrukturu, za potporu. Pri postupku slojevanja

3D-PISAČI

Okvir za dron, s potporom, izrađen u novom programu

troši se previše energije, što izvija i izobličuje materijal. U praksi se zbog toga dodaju tanke strukture koje uz to što podupiru strukturu također i odvode toplinu. Učinkovitost ovisi o visokoj cijeni titanovog praha i trajanju postupka. Važna je orijentacija objekta i potreban volumen podupirača, koji se konačno treba odstraniti. Izrada kompleksnih objekata iziskuje dugotrajan rad. Belgijski stručnjak Koen Neutjens stvorio je poseban softver (program) koji ubrzava ovaj proces i stvara uštede na materijalu. Naziv programa je “e-Stage for Metal”. Nakon dugog ispitivanja, program je stavljen u prodaju u studenom 2017. godine. Program ne samo da ubrzava proces konstruiranja nego i prepolovljuje proces odstranjivanja potporne strukture. Većina fine mrežice može se jednostavno otkinuti, ovisno o vrsti materijala, a prah koji se nakuplja između dijelova strukture može se jednostavno ispuhati. Gustoća potporne strukture ovisi o upotrijebljenom metalu. Materijali s višom točkom taljenja, zahtijevaju više potpore za odvođenje topline, nego oni koji se brže otapaju. Program se upotrebljava za titan, nehrđajući čelik i aluminij. Mišo Dlouhy

3


Laseri bi mogli učiniti računala milijun puta bržima Milijarda operacija u sekundi nije cool. Znate li što je cool? Milijun milijardi operacija u sekundi. To je obećanje nove računalne tehnike koja koristi laserske svjetlosne impulse za stvaranje prototipa temeljne jedinice računanja, nazvane “bit”, koja bi mogla prebaciti između “uključenog” i “isključenog” ili “1” i “0” stanja, 1 kvadrilijun puta u sekundi. To je oko milijun puta brže od bitova suvremenih računala. Konvencionalna računala (sve od vašeg kalkulatora do pametnog telefona ili laptopa koji koristite dok čitate ovo) razmišlja u terminima 1 i 0. Sve što čine, od rješavanja matematičkih problema do predstavljanja nove videoigrice svijetu, predstavlja vrlo složenu zbirku 1-ili-0, da-ili-neoperacija. A tipično računalo u 2018. godini može koristiti silicijeve bitove za izvođenje manje ili više 1 milijardu tih operacija u sekundi. U ovom eksperimentu, istraživači su usmjerili pulsirajuće infracrveno lasersko svjetlo na rešetke u obliku saća od tungstana i selena, omogućujući silikonskom čipu da prebacuje između stanja “1” i “0” baš kao normalan računalni procesor – samo milijun puta brže, navodi se u nedavnoj studiji objavljenoj u Prirodi. To je trik kako se elektroni ponašaju u rešetki oblika saća. U većini molekula, elektroni u orbiti oko njih mogu skakati u nekoliko različitih kvantnih stanja ili “pseudospina” kada su pobuđeni. Dobar način da se zamisle ova stanja je kao različite, kružne trkaće staze oko same molekule. (Istraživači te staze nazivaju “doline”, a manipulaciju tih vrtnji “dolinotronika” (valleytronics). Dok je nepobuđen, elektron može ostati

4

NOVE TEHNOLOGIJE

blizu molekule, kružeći u lijenim krugovima. No ako se taj elektron pobudi, možda snopom svjetlosti, on će morati izgorjeti nešto energije na jednoj od vanjskih staza. Rešetka od tungstana i selena ima samo dvije staze gdje pobuđeni elektroni mogu ući. Osvijetlite rešetku jednim orijentacijskim ili infracrvenim svjetlom, i elektron će skočiti na prvu traku. Osvijetlite li je različitim orijentacijskim ili infracrvenim svjetlom, i elektron će skočiti na drugu stazu. Računalo bi se, u teoriji, odnosilo prema tim stazama kao prema 1 i 0. Kada je elektron na stazi 1, to je 1. Kada je na stazi 0, to je 0. Ono što je najvažnije, te staze (ili doline) prilično su blizu jedna drugoj, i elektroni ne trebaju jako dugo juriti njima prije nego izgube energiju. Pulsirate li rešetku infracrvenim svjetlom tipa jedan, elektron će skočiti na stazu 1, ali će samo kružiti “nekoliko femtosekundi”, kako se navodi, prije povratka u svoje nepobuđeno stanje u orbitalima bliže jezgri. Femtosekunda je kvadrilijun sekunde, nedovoljno dug da zraka svjetlosti prijeđe jednu crvenu krvnu stanicu. Dakle, elektroni ne ostaju dugo na stazi, no jednom kad su na njoj, dodatni pulsevi svjetla


INOVACIJE

Iz Japana nam stižu revolucionarni leteći kišobrani bacat će ih naprijed i natrag između dviju staza prije nego uspiju pasti natrag u nepobuđeno stanje. To skakutanje naprijed-natrag, 1-0-0-10-1-1-0-0-0-1 – iznova i iznova u nevjerojatno brzim bljeskovima – način je računanja. No, u ovakvoj vrsti materijala, istraživači su pokazali, to se može događati mnogo brže nego u suvremenim čipovima. Istraživači su također unaprijedili mogućnost da se njihova rešetka koristi za kvantno računanje na sobnoj temperaturi. To je neka vrsta svetog grala za kvantno računanje, budući da većina postojećih kvantnih računala zahtijeva prvo hlađenje svojih kvantnih bitova gotovo do apsolutne nule, najniže moguće temperature. Istraživači su pokazali da je teoretski moguće pobuditi elektrone u ovoj rešetki do “superpozicija” staza 1 i 0 – ili dvoznačnih stanja svojevrsnog približavanja na obje staze istovremeno – koja su neophodna za kvantno-računalne kalkulacije. “Na duge staze, vidimo realnu šansu predstavljanja kvantno informatičkih uređaja koji izvode operacije brže od pojedinačne oscilacije svjetlosnog vala”, kaže glavni autor Rupert Huber, profesor fizike na Sveučilištu Regensburg u Njemačkoj. Ipak, istraživači nisu zapravo izveli nijednu kvantnu operaciju na ovaj način, stoga je ideja soba-temperatura-kvantno računalo još uvijek potpuno teoretska. Klasične (regularne) operacije koje su istraživači izveli na njihovoj rešetki bile su beznačajne, prebacivanja naprijed-natrag, rešetka 1-0 još nije bila korištena za računanje. Stoga istraživačima predstoji da pokažu da se ona može koristiti u praktičnom računalu. No, eksperiment bi mogao otvoriti vrata k ultrabrzom konvencionalnom računanju – a možda i kvantnom računanju – u situacijama koje do sada nije bilo moguće postići. Snježana Krčmar

Nepredvidljivo jesensko vrijeme ovih dana pokazuje sve svoje čari, ali i probleme koje nam može donijeti. Naime, malo prži sunce, malo pada kiša, a često se javlja i nevrijeme koje stvara velike probleme. Iz Japana nam stiže jedan vrlo zanimljiv proizvod koji bi mogao donijeti revoluciju na tržište kišobrana. Naime, japanska kompanija Asahi Power Service osmislila je kišobran koji samostalno prati osobu i brine se da ne pokisne te koji neće biti potrebno držati u ruci. Radi se o letećem kišobranu koji je baziran na tehnologiji dronova, a zahvaljujući umjetnoj inteligenciji i senzorima u stanju je pratiti osobu. Ideja je da senzori očitavaju hod osobe i na temelju toga pozicioniraju kišobran uvijek iznad glave, čime se sprječava padanje kiše po osobi. Za sada su predstavljena dva prototipa bazirana na različitim tehnologijama. Prvi leteći kišobran koristi dron DJI Mavic Pro koji je postavljen na gornji dio kišobrana i zanimljivo je kako taj kišobran uopće nema drške za nošenje. Drugi je prototip kišobran s drškom koji na vrhu ima postavljena četiri propelera koji omogućavaju održavanje kišobrana iznad glave korisnika. Za sada se ova tehnologija suočava s nekoliko problema. Prvi od njih je zakon o korištenju dronova koji ne dozvoljava masovno korištenje ovih naprava na javnim površinama. Drugi veliki problem je utjecaj vjetra na kišobrane, odnosno trebalo bi usavršiti pozicioniranje drona bez obzira na vremenske uvjete. Još jedan od standardnih problema u IT-sektoru trajanje je baterije, koja trenutno na dronu može izdržati svega 20-ak minuta. Bez obzira na sve probleme, radi se o zanimljivom projektu koji ima puno potencijala i koji bi zaista mogao donijeti jednu minirevoluciju u svijet kišobranarstva. Kako ne bi sve ostalo na prototipu, kompanija se pobrinula i za puštanje ovih revolucionarnih kišobrana na tržište. Prema trenutno dostupnim informacijama, cijena letećeg kišobrana na tržištu trebala bi iznositi nešto manje od 300 dolara. Sandra Knežević

5


Hranilica za ptice - sjenice Hranilica za ptice – sjenice, uporabna je tehnička tvorevina koja može pomoći malim pticama sjenicama da prežive hladnu zimu. Sastoji se od četiri glavna dijela: dno ili pod, stupovi nosači, spremnik sjemenki i krov. Potrebno je oblikovati dvanaest pozicija koje su prikazane na crtežima. Veći dio pozicija može se ispisati na samoljepljivi papir i tako ubrzati izrada hranilice. Radi lakše prilagodbe spremnika za sjemenke ostatku hranilice potrebno ga je ocrtati u mjerama na materijal. Za izradu potrebne su šperploče A4-formata debljine 4 mm – 8 komada, štap promjera 18 mm i duljine 410 mm, štap promjera 6 mm i duljine 120 mm, četiri vijka za drvo duljine 30 mm s gornjim dijelom u obliku kružnice, prsten za ključeve promjera 20 mm te plastična vrpca debljine 1 mm i duljine 1000 mm. Uz precizno rezanje i brušenje ova tehnička tvorevina zahtijeva i prilagođavanje pozicija radi boljeg spajanja. Za to će trebati biti precizan i strpljiv. Sretno! Nakon izrade hranilicu zaštiti od kiše premazima što će omogućiti da se koristi nekoliko zimskih sezona. Povremeno dopuni spremnik za sjemenke, a ukoliko možeš, na hranilicu postavi hranu pripremljenu za sjenice. Za prezimljavanje pticama će to puno značiti, a kada dođe sezona komaraca i ostalih brojnih nametnika, ptice 16. 15. 14. 13. 12. 11. 10. 9. 8. 7. 6. 5. 4. 3. 2. 1b. 1a. Br.

Ljepilo za drvo Vijak za krov Prsten za ključeve Plastična vrpca Štapić za ptice Bočna strana krova Pokrivalo za krov Poklopac I. i II. dio Str. sprem. II. dio Str. sprem. I. dio Spoj krova zabat Krov hranilice Stup hranilice Ogradica bočna Ogradica prednja Pod gornji dio Pod donji dio Naziv pozicije

Drvofiks 1 Čelik 4 Čelik 2 Najlon 2 Drvo-štap 2 Šperploča 4 Šperploča 8 Šperploča 2-2 Šperploča 2 Šperploča 2 Šperploča 2 Šperploča 2 Drvo - štap 4 Šperploča 2 Šperploča 2 Šperploča 1 Šperploča 1 Materijal Kom.

će nam se odužiti. Uz to sjenice su jedne od najboljih pjevačica, tako da smo zapravo mi na dobitku. Upozorite svoje prijatelje da su ove vrijedne ptice zakonom zaštićene.

150 g 30×ø2 ø20×2 1000×ø1,5 60×ø6 166×15×4 220×40×4 50×50×4-32×32×4 145×32×4 145×40×4 92×15×4 220×146×4 102×ø18 192×20×4 240×20×4 192×192×4 200×200×4 (mm)

6

MODELARSTVO

11

5

1

2

6

9

7

10

8

3

4 12


Radna i operacijska lista: Poz. Naziv pozicije Radni postupak 1a. Pod – donji dio Lijepljenje, bušenje, piljenje, brušenje i prilagodba pozicija

Pribor i alat Škare za rezanje naljepnice Stroj za piljenje Brusni papir i brusna daščica

Škare za rezanje naljepnice Bušilica i svrdlo Stroj za piljenje Brusni papir i brusna daščica Ljepilo za drvo Kvačice ili gumice za zimnicu Škare za rezanje Lijepljenje naljep., piljenje, bušenje i naljepnice Bušilica i svrdlo brušenje. Prilagodba pozicija za promjera 5 mm lijepljenje. Stroj za piljenje Brusni papir i brusna daščica Lijepljenje naljep., Škare za rezanje piljenje i brušenje. naljepnice Prilagodba pozicija za Stroj za piljenje lijepljenje. Brusni papir i brusna Lijepljenje pozicija 2. daščica Gumice za i 3. na pod hranilice – zimnicu ograda. Ljepilo za drvo Ocrtavanje štapa, Kutna pila (30°) piljenje i brušenje. Brusni papir i brusna Prilagodba pozicija za daščica lijepljenje. Kutnik ili trokut Spajanje u utor pozicije Ljepilo za drvo 1b.

1b.

Pod – gornji dio Lijepljenje naljepnica, bušenje, piljenje, brušenje i prilagodba pozicija. Spajanje pozicija 1a. i 1b. u cjelinu.

2.

Prednji dio ograde

3.

Bočni dio ograde

4.

Stup hranilice

5.

Krov hranilice

6.

Spoj krova – zabat

Lijepljenje naljep., piljenje i brušenje. Prilagodba pozicija za lijepljenje. Lijepljenje naljepnice, Piljenje i brušenje pozicije Spajanje lijepljenjem s pozicijama krova uz prilagodbu brušenjem

Škare Stroj za piljenje Brusni papir i brusna daščica Škare Stroj za piljenje, brusni papir i brusna daščica, kutnik ili trokut Ljepilo za drvo

7

Upute za rad Nakon rezanja naljepnica i lijepljenja pozicija na šperploču od 4 mm, slijedi oblikovanje piljenjem i brušenjem. Potrebno je izraditi jedan komad pozicije. Vodi računa o preciznosti, dimenzije pozicije moraju biti točne zbog spajanja. Nakon rezanja i lijepljenja samoljepljivih papira na šperploču (debljine 4 mm), slijedi bušenje rupa, piljenje i brušenje pozicije. Potrebno je izraditi jedan komad te pozicije. Vodi računa o preciznosti, dimenzije pozicije moraju biti točne zbog spajanja. Pri spajanju na donjoj poziciji treba ostati 4 mm za ogradu. Nakon rezanja i lijepljenja samoljepljivih papira na šperploču 4 mm, slijedi izrada provrta pomoću bušilice i piljenje pozicija. Potrebne su nam dvije iste pozicije. Pozicije dodatno oblikuj brušenjem. Nakon rezanja i lijepljenja samoljepljivih papira na šperploču 4 mm, piljenjem oblikujte poziciju 3. te je dodatno doradite brušenjem i prilagodite za spajanje na pod hranilice kao ogradu. Lijepljenjem spojite pozicije 1., 2. i 3. Nakon ocrtavanja, pomoću kutne pile izreži četiri štapića koji će biti stupovi hranilice. Brušenjem doradi štapiće i spoji lijep­ ljenjem pod pravim kutom u utoru pozicije 1b. Pazi kako ćeš okrenuti štapiće, bitno je da su nasuprotni vrhovi štapića okrenuti prema unutra usmjereni jedan prema drugome. Nakon lijepljenja naljepnice piljenjem oblikuj poziciju 5. (2 komada) te je brušenjem doradi i prilagodi za spajanje. Nakon lijepljenja samoljepljivog papira slijedi oblikovanje pozicije 6. piljenjem i brušenjem. Pri spajanju pozicija 5. i 6., brušenjem ćeš oblikovati vrhove pozicije 5. kako bi se što ljepše i kvalitetnije spojili. Pazi na kutove brušenja.


7.

Spremnik za sjemenke – I. dio

8.

Spremnik za sjemenke – II. dio

9.

-.

10.

11.

12.

Ocrtavanje materijala u M1:1 Piljenje i brušenje Prilagodba pozicija za lijepljenje Ocrtavanje materijala u M1:1 Piljenje i brušenje Prilagodba pozicija za lijepljenje Spojiti I. i II. dio spremnika za sjemenke

Pribor za tehničko crtanje i kutnik Stroj za piljenje Brusni papir i brusna daščica Pribor za tehničko crtanje i kutnik Stroj za piljenje Brusni papir i brusna daščica Gumice za zimnicu Ljepilo za drvo

Ocrtaj šperploču debljine 4 mm u mjerama pozicije 7. M1:1. Piljenjem i brušenjem oblikuj i prilagodi pozicije (2 komada).

Ocrtaj šperploču debljine 4 mm u mjerama pozicije 8 M1:1. Piljenjem i brušenjem oblikuj i prilagodi pozicije (2 komada). Pomoću ljepila, kutnika i gumica za zimnicu spoji pozicije 7. i 8. Ukoliko je otvor u krovu tvoje hranilice veći ili znatno manji od zadanih mjera 40x40 mm, tada crteže pozicija 7., 8. i 9. prilagodi svom radu. Na materijalu u mjerama M1:1 ocrtaj Poklopac Ocrtavanje materijala Pribor za tehničko pozicije 9. I. i II. dio (svaki dva puta) te crtanje spremnika I. i u M1:1 Piljenje i ih oblikuj piljenjem i brušenjem. UkoliII. dio brušenje Stroj za piljenje Prilagodba pozicija za Brusni papir i brusna ko su veće ili manje od spremnika tvoje hranilice, prilagodi mjere. Spoji dijelodaščica lijepljenje ve pozicije 9. u cjelinu. Pri lijepljenju Spojiti I. i II. dio Kvačice posluži se kvačicama radi lakšeg spapoklopca spremnika za Ljepilo za drvo janja. Dodatno brušenjem oblikuj posjemenke klopac. Krov i spremnik Lijepljenje gotovih Brusni papir, turpije, Spoji krov i spremnik za sjemenke lijep­ ljenjem tako da spremnik iznad krova za sjemenke elemenata krova i brusna daščica spremnika za sjemenke Ljepilo za drvo bude istaknut 10 mm, a kut spajanja Raznostranični trokut između krova i spremnika za sjemenke je sa svake strane 60°. (kut od 60°) Pokrivač za krov Lijepljenje naljep. i Škare za rezanje Izrezati naljepnicu s pozicijom 10., čeizrezivanje piljenjem naljepnice tiri komada, te ih lijepiti na šperploču te oblikovanje pozicija Stroj za piljenje 4 mm. Izrezati piljenjem i oblikovati brušenjem Brusni papir i brusna brušenjem. Nakon oblikovanja spoji daščica ih lijepljenjem s krovom. Lijepi odozdo Ljepilo za drvo prema gore. Preklopi pokrivača za krov moraju biti 3 mm do 4 mm i kvalitetno spojeni. Četvrti pokrivač za krov potrebno je urezati. Ocrtaj urez prema svom krovu i spremniku za sjemenke. Bočna strana Lijepljenje naljep. i Škare za rezanje Izrezati naljepnicu s pozicijom 11., čekrova izrezivanje piljenjem naljepnice tiri komada, te ih lijepiti na šperploču te oblikovanje pozicija Stroj za piljenje 4 mm. Izrezati piljenjem i oblikovati brušenjem Brusni papir i brusna brušenjem. Nakon oblikovanja spojidaščica ti pozicije lijepljenjem s bočne strane Ljepilo za drvo krova pod zadanim kutom. Brušenjem doraditi pojeve. Štapić za ptice Ocrtati štapić Pribor za tehničko Štapić ocrtati na duljinu 60 mm (dva Piljenje i brušenje crtanje komada) te ih piljenjem oblikovati. DoBušenje provrta na Stroj za piljenje, datno ih doradi brušenjem. Ocrtaj srebočnoj strani poda Brusni papir i brusna dinu na podu hranilice s bočne strane Spajanje lijepljenjem daščica te napravi provrt od 6 mm (isto na druBušilica i svrdlo goj bočnoj strani). Spoji štapić s podom promjera 6 mm hranilice u provrtu. Pazi na pravi kut. Kutnik, ljepilo za drvo

8


Spajanje stupova i krova hranilice za ptice – sjenice

Ocrtavanje položaja stupova ispod krova hranilice Bušenje provrta za vijke na krovu i tupovima Spajanje lijepljenjem i vijcima stupova i krova hranilice u cjelinu Dodatno oblikovanje, dizajn i funkcionalnost

Pribor za mjerenje i ocrtavanje Bušilica i svrdlo Brusni papir i brusna daščica Vijak i kombinirana kliješta Ljepilo za drvo

Ocrtaj položaj stupova ispod krova tako da hranilicu postaviš na poklopac krova, a zatim stupove na krov hranilice. Ocrtaj krugove oko stupova te u krugu nađi sredinu. Bušilicom i svrdlom od 2 mm napravi provrte za vijke koji će spojiti krov i stupove hranilice. U stupovima napravi male provrte kako bi lakše spojio krov na stupove. Pomoću vijaka i kombiniranih kliješta spoji krov i sve stupove u jednu cjelinu. Kroz vijke provuci plastičnu vrpcu i poveži s prstenom za ključeve. Hranilica je gotova. Ukoliko imaš ideju kako joj poboljšati dizajn ili funkcionalnost doradi hranilicu. Pri lijepljenju pozicija HRANILICE ZA PTICE – SJENICE potrebna je preciznost i urednost. Nakon spajanja hranilicu dodatno brusite brusnim papirom veće finoće (do 400 zrnaca). Ukoliko imate vremena i ideja, poboljšajte funkcionalnost i dizajn hranilice svojim idejnim dodacima. Prije postavljanja na otvoreni prostor, drvo ili stup hranilicu od vlage ili sunca zaštitite premazima. Na taj ćete način hranilici produžiti vrijeme uporabe.

Napomena:

• pazi na redoslijed radnih operacija, • obrati pozornost na organizaciju radnog mjesta, • pravilno primijeni mjere zaštite pri radu, • nakon završetka provjeri funkcionalnost uratka (kvaliteta spojeva, čvrstoća kutije, kvaliteta brušenja, poboljšanje funkcionalnosti hranilice). Ivan Rajsz, prof.

Osnove STEM-a

ARDUINO + VISUALINO = STEM

Poštovani čitatelji, u prošlom ste nastavku pronašli upute za sastavljanje i provjeru funkcionalnosti Kaeduovog dodatka za Arduinovu pločicu. U ovom ćete, drugom, nastavku serije programirati njegove LED-ice.

Nastavak 2.

Na Kaeduovoj pločici postoje LED-ice koje po bojama i rasporedu podsjećaju na prometne semafore. To iskoristite kako biste upotpunili znanje iz Prometne kulture. Promet upravljan semaforom Na cestovnim se raskrižjima često susreću semafori koji upravljaju prometom. Kako bi to pridonijelo većoj protočnosti i sigurnosti u prometu potrebno je da svi sudionici znaju značenje svjetala na semaforu i da se u skladu s tim ponašaju. Proučite Sliku 2.1.

Slika 2.1. Značenje svjetala na semaforu možete pronaći u tekstu

1 - Crveno svjetlo – STOP. 2 - Crveno i žuto svjetlo upaljeno istovremeno najavljuje skoru promjenu zabrane prolaza. 3 - Zeleno svjetlo – SLOBODAN PROLAZ. 4 - Zeleno trepćuće svjetlo najavljuje skori prestanak slobodnog prolaza. 5 Žuto svjetlo – ZABRANJEN PROLAZ. 6 - Žuto trepćuće svjetlo obvezuje sve sudionike u prometu da se kreću uz povećan oprez, pritom poštujući: ili znakove koje daje prometni policajac, ili prometne znakove, ili prometna pravila.

9


Zadatak 1. Jedan semafor

Na Kaeduovu pločicu utaknite plave premosnice na STRIP-ove SH1–SH6 na način da ih usmjerite prema LED-icama. Prepišite program sa Slike 2.2.

Slika 2.3a. Prvi dio Vizualinovog programa koji se odnosi na “Setap”, za dva semafora

Slika 2.2. Visualinov program za jedan semafor. Ako vam je draže, možete umjesto bloka “DigitalWrite PIN#” koristiti “Zum bloqes” – “LED”

Otpremite program na Arduinovu pločicu. Nakon nekoliko sekundi na Kaeduovoj se pločici pale LED-ice prema sljedećem ciklusu: crvena LED-ica svijetli 5 s; crvena i žuta zajedno svijetle 2 s; zelena svijetli 5 s, a od toga u posljednjoj sekundi 3 puta žmirka; žuta svijetli 2 s. Cijeli opisani ciklus traje 14 s i neprekidno se ponavlja.

Zadatak 2. Dva semafora istovremeno

Prepišite prvi dio programa sa Slike 2.3a. koji se odnosi na “Setup”. Taj se dio izvodi samo jednom, i to kod prvog pokretanja programa. Zatim prepišite drugi, a potom i treći dio programa sa slika 2.3b. i 2.3c. koji se odnose na “Loop”. Napomena! Program je iz prostornih razloga prikazan u tri dijela, a vi ćete sve prepisati kao jedan jedini program.

10

Slika 2.3b. Drugi dio Visualinovog programa koji se odnosi na “Loop”, za dva semafora

Sigurno se pitate zašto postoji dio koji se izvodi samo jednom. Trebate znati da, zbog sigurnosti vozača, kod prvog paljenja na svim semaforima moraju najprije svijetliti crvena svjetla. Otpremite program na Arduinovu pločicu. Nakon nekoliko sekundi na Kaeduovoj se pločici pale LED-ice RED1 i RED2 koje svijetle istovremeno 5 s. Zatim RED1, RED2 i ORANGE2 koje svije­tle istovremeno 2 s. Po isteku zadanih vremena kreće dio programa iz “Loop” prema sljedećem ciklusu: RED1 i GREEN2 svijetle istovremeno 5 s, a od toga u posljednjoj sekundi GREEN2 žmirka; RED1 i ORANGE2 svijetle istovremeno 2


s; RED2, RED1 i ORANGE1 svijetle istovremeno 2 s; RED2 i GREEN1 svijetle istovremeno 5 s, a od toga u posljednjoj sekundi GREEN1 žmirka; RED2 i ORANGE1 svijetle istovremeno 2 s; RED2, ORANGE2 i RED1 svijetle istovremeno 2 s. Cijeli ciklus traje 18 s i neprekidno se ponavlja.

Slika 2.4b. Drugi dio Vizualinovog programa koji osim uobičajenog upravljanja ima i način rada za žuta trepćuća svjetla Slika 2.3c. Treći dio Visualinovog programa koji se odnosi na “Loop”, za dva semafora

Zadatak 3. Žuto trepćuće svjetlo Ponekad je upravljanje semaforom potrebno isključiti, na primjer kada prometom upravlja prometni policajac ili kad je noću smanjena gustoća prometa. Tada na semaforima neprekidno žmirkaju žuta svjetla. Prepišite program sa slika 2.4a., 2.4b. i 2.4c. Napomena! Program je iz prostornih razloga prikazan u tri dijela, a vi ćete sve prepisati kao jedan program.

Slika 2.4a. Prvi dio Vizualinovog programa koji osim uobičajenog upravljanja ima i način rada za žuta trepćuća svjetla

Slika 2.4c. Treći dio Vizualinovog programa koji osim uobičajenog upravljanja ima i način rada za žuta trepćuća svjetla

11


Otpremite program na Arduinovu pločicu. Kad program krene s izvođenjem izaberite način rada. Za to koristite izmjeničnu sklopku SW1 na Kaeduovoj pločici. Kada je sklopka u položaju “NO” tada prometom upravlja semafor, a kada je sklopka u položaju “NC” tada su uključena žuta trepćuća svjetla. Pozor! Program poštuje pravilo da se kod prvog uključenja na svim semaforima najprije pale crvena svjetla, no to ne funkcionira u trenutku kad se iz načina rada sa žutim trepćućim svjetlima prelazi u način rada za upravljanje

FM radioprijemnik (2) U prethodnom smo se broju časopisa upoznali s principima radioprijenosa, s posebnim osvrtom na ultrakratkovalno (FM) područje. Sada ćemo se upoznati sa shemom radioprijemnika koji su izradili polaznici ovogodišnje STEM-radionice u NCTK-u u Kraljevici (Slika 5). Pored samog FM modula, prijemnik sadrži još nekoliko ključnih

Slika 5. Shema kompletnog FM radioprijemnika.

12

prometom. Neka vam to bude izazov. Zato prepravljajte program dok ne pronađete rješenje. Za kraj ovog nastavka jedno pitanje. Smije li poneki sudionik u prometu proći raskrižje kada je na njegovom semaforu upaljeno crveno svjetlo? Odgovor na to pitanje potražite na: h t t p s : / / w w w. z a k o n . h r / z / 7 8 / Za k o n - o sigurnosti-prometa-na-cestama. Posebno obratite pozornost na članak 59. i na članak 149. Kad ste već tu pogledajte i članke 18., 19., 20. i 22. Marino Čikeš

LJETNA ŠKOLA TEHNIČKIH AKTIVNOSTI komponenti; pojasnit ćemo njihovu namjenu i način rada.

FM modul i regulacija glasnoće

Što smo dosad naučili? Različite radio-stanice emitiraju svoje programe, koji u anteni radio-prijemnika induciraju jače ili slabije signale razli-


čitih frekvencija. FM područje u Europi pokriva frekvencije između 87,5 i 108 MHz, a Slika 6. prikazuje radiostanice koje je moguće primati na nekom području. Položaj obojanih stupića na slici predstavlja frekvenciju na kojoj pojedina stanica emitira svoj program, dok visina stupića simbolizira jačinu signala u prijemnoj anteni.

Slika 6. Prikaz signala radiostanica koje je moguće primati na nekom području

FM radioprijemnik treba među njima izdvojiti frekvenciju željene radiostanice, kako bi iz nje mogao “izvući” audioinformaciju koju ona nosi. Tu funkciju obavlja uređaj koji općenito nazivamo FM tjuner; u našem slučaju, FM tjuner biti će FM modul s integriranim krugom TEA5767 (Slika 7.). Princip izdvajanja željene frekvencije pomoću rezonancije titrajnih krugova ilustrirali smo u prethodnom nastavku. Problem nastaje kada na bliskim frekvencijama emitira nekoliko radiostanica, a posebno ako treba izdvojiti signal slabe radiostanice (na Slici 6. zeleni stupić označen strelicom) smještene pored nekog snažnog signala (crveni stupić). Napominjem kako su razlike u signalima koje primamo od slabih i

Slika 7. Shema FM tjunera s integriranim krugom TEA5767 i regulatorom glasnoće PT2257

jakih radiostanica puno veće od onoga što je prikazano na Slici 6., omjeri mogu biti veći i od 1 : 100 000. Kako bi spriječio da jaka radiostanica “zagluši” slabi signal koji želimo primati, tjuner mora biti jako selektivan. Povećanu selektivnost je moguće ostvariti pomoću više titrajnih krugova ugođenih na istu rezonantnu frekvenciju, ali je to na frekvencijama reda 100 MHz teško i skupo realizirati u praksi. Zato svi FM tjuneri, pa tako i naš TEA5767, koriste drugi princip: postupkom miješanja spuste signal željene radiostanice, zajedno sa signalima na bliskim frekvencijama, u niže frekvencijsko područje (međufrekvencija), na kojem je puno lakše izdvojiti željeni signal čak i kada se on nalazi “opkoljen” jakim signalima. Skupi tjuneri, poput onoga sa Slike 3., koriste međufrekvenciju od 10,7 MHz i nekoliko precizno ugođenih titrajnih krugova kojima postižu potrebnu selektivnost. Jeftini TEA5767 koristi nižu međufrekvenciju, 225 kHz. S tako niskom međufrekvencijom postižu se nešto slabiji rezultati, ali je selektivno pojačalo moguće realizirati pomoću jeftinih filtara izvedenih s mrežom otpornika i kondenzatora. Te komponente možete vidjeti na fotografiji FM modula raspoređene pored samog integriranog kruga. Kada je izdvojio frekvenciju željene radiostanice, TEA5767 je dovoljno pojača, očita audio informaciju koju ona nosi i razdvoji signale lijevog i desnog kanala na način koji smo objasnili u prvom nastavku. Audiosignali su prisutni na priključcima Rout i Lout i imaju amplitudu do 75 mV. Tih 75 mV nije dovoljno za pogon zvučnika, pa će sastavni dio našeg prijemnika biti i odgovarajuće pojačalo snage. Izvedbu pojačala opisati ćemo u nastavku; prije toga, riješimo još problem regulacije glasnoće. TEA5767 nema tu funkcionalnost pa smo je u radioprijemniku morali riješiti na drukčiji način. Regulaciju glasnoće najlakše je ostvariti pomoću promjenjivog otporničkog djelila (potenciometar, Slika 8. gore). Pomicanjem klizača potenciometra određujemo gušenje signala: što je klizač bliže “donjem” priključku, izlazni signal biti će slabiji, i obrnuto. Kako osjet glasnoće ne raste linearno s porastom nivoa audiosignala, za regulaciju glasnoće koriste se potenciometri s logaritamskom karakteristikom. Trebamo li regulirati glasnoću stereosignala, koristit ćemo

13


Slika 9. U radioprijemnik ugrađena su dva mala zvučnika 10W/8W

Slika 8. Princip regulacije glasnoće (gore) i izvedba regulatora glasnoće s integriranim krugom PT2257 (dolje)

dvostruki potenciometar, poput onog na Slici 8. gore desno. U naš radioprijemnik ugrađen je elektronički regulator glasnoće, integrirani krug PT2257, čija je shema prikazana na istoj slici dolje. Na njoj ćete prepoznati četiri potenciometra (po dva za svaki kanal), čijim “klizačima” se upravlja pomoću okolnih elektroničkih sklopova. Riječ “klizači” je pod navodnicima jer se izvedba regulatora glasnoće unutar integriranog kruga znatno razlikuje od njegovog mehaničkog ekvivalenta.

nog kruga. Pokazalo se da je to previše: pri maksimalnoj glasnoći, zvuk je bio preglasan i izobličen. Stoga mu je pojačanje prikladno smanjeno otpornicima R13 i R14, čije su vrijednosti određene pokusom. Pojasnimo još ulogu RC mreža R7-R9-R11-C7 (lijevi kanal), odnosno R8-R10R12-C8 (desni kanal). Mali zvučnici poput naših ne mogu dovoljno glasno reproducirati tonove niskih frekvencija (basove), što se može kompenzirati njihovim dodatnim pojačanjem. RC mreže frekvencijski su ovisni regulatori glasnoće, koji više prigušuju signale visokih od signala niskih frekvencija. Gledano na drugi način, radi se o korekciji boje zvuka koja izdiže basove − zvuk postaje puniji i bogatiji. Naš radioprijemnik, poput većine modernih uređaja, nema klasičnu sklopku kojom bi se mogao u potpunosti isključiti, nego se uključuje i isključuje tipkalom na samom uređaju. Neki drugi uređaji za tu namjenu koriste daljinski upravljač. Čak i kada su isključeni (bolje je reći, kada su u stanju pripreme), takvi uređaji ostav-

Pojačalo snage

Za reprodukciju zvuka s našeg radioprijemnika predviđena su dva mala zvučnika snage 10 W i otpora 8 W (Slika 9.). Kao prikladno pojačalo za njihov pogon odabran je integrirani krug TDA2822M, koji u spoju prema shemi na Slici 10. i uz napon napajanja od 9 V, svakom zvučniku može isporučiti po 1 W. Iako je to znatno manje od nazivne snage zvučnika, bit će više nego dovoljno za razgovijetnu i glasnu reprodukciju zvuka. TDA2822M ima naponsko pojačanje oko 100x, određeno sklopovima unutar samog integrira-

14

Slika 10. Pojačalo snage 2x1Ws integriranim krugom TDA2822M


ljaju uključenim neke bitne sklopove, kako bi mogli reagirati na signale daljinskog upravljača ili na tipkalo za uključenje. Projektanti se trude učiniti potrošnju uređaja u stanju pripreme čim manjom. Potrošnja našeg radioprijemnika najviše ovisi o potrošnji integriranog kruga TDA2822M, a ona pak ovisi o glasnoći reproduciranog zvuka: pri najvećoj glasnoći dostiže nekoliko stotina mA, dok je u stanju mirovanja manja od 10 mA.

Zaključili smo kako je tih i 10-ak mA suvišna potrošnja ako je prijemnik u stanju pripreme, pa smo u sklop dodali tranzistorsku sklopku s tranzistorom T3 (AO4407). Vođen signalima iz upravljačkog sklopa, on će uključivati i isključivati napon napajanja izlaznog pojačala i tako minimizirati ukupnu potrošnju radioprijemnika. Što još, i na koji način, radi upravljački sklop, upoznat ćemo u sljedećem nastavku! Mr. sc. Vladimir Mitrović

Tehnički dan s daškom tajnovitosti Osnovnu školu trenutno polaze učenici generacije Z (rođeni od 1995. do 2010.), za koje Dolors Massot kaže da su rođeni s tehnologijom. U svojoj su biti altruisti, jer ih 60 posto rado čini nešto što bi poboljšalo svijet, ali imaju nešto lošiju koncentraciju. To od učitelja zahtijeva drukčiji pristup poučavanju. Učenike je potrebno unutarnje motivirati za učenje što omogućava pristup tajnovitosti za koji je dobro da je stalno prisutan tijekom nastave. Učitelj je tako ponajprije prisutan u ulozi scenarista i režisera nastavnog sata. Element tajnovitosti bio je primijenjen i u izvedbi tehničkog dana u 2. razredu. Tehnički dan

MODELARSTVO

bio je završetak razrednog projektnog tjedna u okviru kojega su učenici spoznali da voda igra bitnu ulogu u brojnim legendama i mitovima, upoznali su se s vodenim mitološkim bićima, razgledali su bunare u okolici škole. Posjetila nas je i predstavnica Društva seljanki Šentjernej. Objasnila je kako su nekada bake i djedovi “doveli” vodu u svoj dom, kako su prali rublje, kako su se umivali... Učenicima je bilo zanimljivo slušati predstavnicu seljanki koja je govorila iz svog iskustva. Utvrdili su da je život nekada bio poprilično drukčiji. Voda je bila blagodat koju su ljudi cijenili. Jednako tako bunare i mlinove.

Slika 1. Bunar 1 (limeni poklopac, konzerva, plastične slamčice)

15


Slika 2. Bunar 2 (tertrapak, šalice Slika 3. Bunar 3 (više komada tetrapaka, tuljac, za jogurt, štapić) veća konzerva, uzica)

Učenici su na početku tehničkog dana u učionici pronašli tajanstveno pismo. Pismo je napisao dječak iz Somalije gdje stanovnici žive u velikoj oskudici vode. Pismo je bilo napisano u duhu scenarija koji je učenike vodio prema završnim proizvodima. Dječakovo pismo je, naime, sadržavalo tajanstvene zadatke koji su učenike vodili kroz aktivnosti. Najprije je pismo učenike intrinzično motiviralo za razgovor o važnosti čiste vode za život i na gledanje snimke o tome kako djeluje uređaj za pročišćavanje. Nakon toga, učenici su izradili jednostavan uređaj za pročišćavanje. Dno plastične posude odrezali su i u nju slojevima stavili vatu, ugljenu prašinu, pijesak i još jedan sloj vate. Nakon toga ulili su nečistu vodu. Voda koja je u kapima dotekla do druge strane plastične posude bila je čišća. Vata, pijesak i ugljen djelovali su kao cijedila jedno za drugim i zadržavali čestice blata koje je onečistilo vodu. Također, učenike je tekst u pismu intrinzično motivirao za izradu proizvoda od otpadne ambalaže, koji prikupljaju vodu, odnosno iskorištavaju snagu vode za proizvodnju električne energije. Učenici su tako iz otpadnog materijala izrađivali male mlinove i bunare. Učenici su pomoću oluje ideja došli do plana za izradu proizvoda od otpadnog materijala. U planu su predvidjeli materijale za izradu i tijek izrade. Stvaranje se odvijalo u opuštenom ozračju i s akcijski organiziranom nastavom. Učenici su isprobali završni proizvod. Spoznali su da je uvjet za uspješno obavljanje zadatka podjela rada. Razgledali su završne proizvode ostalih grupa unutar odjeljenja i grupa ostalih odjelje-

16

Slika 4. Mlin 1 (stiropor, čašice za jogurt, štapići od lizalica, špula, dvije slamčice)

nja. Proizvode su vrednovali i razmijenili iskustva. Učenici preko elementa tajnovitosti, odnosno u stilu “ma nemoguće, ali ipak jest!” lakše razvijaju svoju unutarnju motivaciju i interese. U školama je mnogo djelatnosti koje se odnose na okoliš, a koje ne dovode do opće promjene u postupanju ljudi prema okolišu. Tehnički dan koji učenike potiče na razmišljanje kako bi poboljšali stvari, odnosno nešto promijenili, daje dodatnu vrijednost završnom proizvodu jer povećava mogućnost da trajno promijeni razmišljanje učenika. Element tajnovitosti nam je kod postizanja ovog cilja od velike pomoći jer postižemo veću trajnost znanja. Tajnoviti elementi u pismu bili su brižno odabrani, usredotočeni na poticanje ugodnih osjećaja prema Zemlji i međusobno povezani. Literatura: Massot, D. (2018.). Preuzeto s https://si.aleteia. org/2018/04/19/generacija-z-poznate-znacilnosti-mladih-rojenih-med-letoma-1995-in-2010/ (19. 4. 2018.). Mag. Marjana Penca Palčič OŠ Šentjernej, Slovenija


MALA ŠKOLA FOTOGRAFIJE Piše: Borislav Božić, prof.

SENZOR U prošlom broju pisali smo o formatu filma kao uvod u temu kvalitete fotoaparata. Točnije je reći fotoaparata koji može raditi kvalitetne fotografije. Pojam kvalitetne treba isključivo shvatiti na tehničkoj razini, a nikako na kreativnoj. U tom tehničkom smislu u prošlom su broju opisani različiti formati filmova. Analogno s formatom filma u analognoj fotografiji možemo govoriti i o veličini senzora u digitalnom fotografskom sustavu jer i jedan i drugi imaju istu funkciju, tj. bilježe slikovni zapis. S obzirom na evoluciju današnje digitalne tehnologije i na hardverskom i na softverskom planu, nije do kraja usporedivo s analognim sustavom, ali na elementarnoj razini razumijevanja sustava je i usporedivo i objašnjivo.

Što je uopće senzor? Senzor je složena struktura od milijun fotoosjetljivih elemenata (piksela) na kojima se stvara električni napon od svjetla koje na nj pada. Takva se sada elektroinformacija, tj. analogna informacija šalje u digitalni konverter i preko njega odlazi u procesor za slike u kojem se završava proces – stvara se slika. Ovo je pojednostavljeno objašnjenje. Valja znati da ovaj proces ne prepoznaje boju, već samo svjetlosni intenzitet i u tom smislu daje crno-bijelu sliku s bogatstvom sivih tonova. Da bi naš senzor zabilježio sliku u boji, preko njega se ugrađuju tri filtra: crveni, zeleni i plavi (red, green, blue – RGB). To su ustvari tri mrežice (Bayer pattern) koje imaju funkciju rastavljanja svjetlosti koja pada na tri osnovne komponente (boje): crvenu, zelenu i plavu i zbog toga svaki pojedinačni piksel “vidi”, odnosno registrira samo jednu boju.

Gornja slika prikazuje senzor u njegovom ležištu. Na ovom se mjestu u analognom aparatu nalazi film. I jedan i drugi jako su osjetljivi na prašinu. Senzor čak i više i nikako se ne preporučuje često skidanje objektiva, jer se pri takvim manipulacijama začas zalijepi kakva čestica prašine na senzor što može prouzročiti ozbiljne probleme u konačnom izgledu naše fotografije.


Ovaj digitalni sustav bilježenja boja možemo vrlo lako usporediti s analognim filmom u boji. Slika desno, senzor s RGB-filtrima (mrežicama) vrlo slikovito prikazuje padanje svjetla na mrežice i njihov učinak na konačnost fotografije u boji.

Dakle, ako pogledamo sliku, shemu presjeka kolor-filma iznad ovoga teksta, vidjet ćemo da je u grafičkom prikazu skoro pa isto digitalno i analogno. I jedan i drugi sustav imaju podlogu ili osnovu na kojoj su tri filtra u boji. Kod digitalnog sustava filtri reagiraju po osnovi elektroimpulsa, a kod analognog sustava prilikom pada svjetla na svjetloosjetljivi sloj počinje kemijska reakcija. Filtri u boji,

i u jednom i u drugom sustavu, reagiraju po principu komplementarnosti boja što je vidljivo i na jednoj i na drugoj shemi. To znači da filtar propušta svoju boju, a zadržava komplementarnu. Fotografski autor trebao bi imati osnovna znanja o boji i radi fotografiranja, a i obrade fotografije u programima za obradu. Boje možemo prilagođavati i uređivati po vlastitoj estetici. Na slici lijevo prikazan je krug boja s primarnima i sekundarnima. Između njih su tercijarne boje, a one se dobivaju miješanjem jedne primarne i jedne sekundarne. Boje koje se nalaze jedna nasuprot drugoj u krugu boja su u komplementarnom odnosu ili kažemo da su to komplementarni parovi. To znači da jedna drugu nadopunjuje, jedna drugu podcrtava, naglašava. Da spomenem i to da su susjedne boje, boje koje se nalaze jedna do druge u krugu boja, u harmonijskom odnosu.


POGLED UNATRAG ROLL-FILM U prošlom broju opisao sam pronalazak fotografija na staklu i značaj tog pronalaska za njen i tehnički i kreativni razvoj. Dobivanje negativa na staklu učinilo je fotografiju masovnijom i popularnijom jer se mogla jednostavno umnožavati u neograničenom broju primjeraka. No, izum roll-filma nadmašio je sva očekivanja fotografske industrije. Roll-film je plastična savitljiva prozirna traka premazana emulzijom, zamotana na špulu i zaštićena papirnatom trakom. Prvi film ove vrste patentirao je genijalni George Eastman 14. listopada 1884. godine. Tada su proizvedene i prve kamere za ovu vrstu filma. Masovna proizvodnja fotoaparata s roll-filmom počinje 1888. godine. Korištenje ovakvoga filma pojednostavilo je proces fotografiranja. To je značilo i masovno korištenje što je dovelo do popularizacije fotografije kao medija. George Eastman pokrenuo je novu fotografsku povijest izumom roll-filma i od tada je fotografska industrija proizvodila nekoliko različitih formata ovoga tipa filma. Lako ih možemo razlikovati po njihovim brojčanim oznakama pa idemo redom: broj 101 označava format 3.5 x 3.5, “proizvodio se od 1895. do 1956.; broj 116 označava format 2.5 x 4.25”, proizvodio se od 1899. do 1984.; film broj 120 proizvodi se od 1901. pa sve do danas i to je najpopularniji roll-film. Još je uvijek u uporabi. Film pod brojem 620 proizvodi se od 1931. do 1995.; film pod oznakom 127 širine je 4 cm i proizvodi se od 1912. godine, a film broj 828 proizvodi se od 1935. godine. Širina mu je 35 mm, a dimenzije negativa su 28 × 40 mm. Svi su ovi roll-filmovi, iako različitih dimenzija, pakirani

Na slici lijevo su špule različitih veličina za različite formate roll-filma. Brojevi ispod špula brojčane su oznake filmova.

na isti način. Na špulu, najčešće plastičnu, namotan je film preko kojeg je papirnata traka obojena s unutrašnje strane u crno i koja ga štiti od svjetla. Na vanjskoj strani te papirnate trake označeni su brojevi snimaka koje pratimo i kontroliramo kroz prozorčić na leđima fotoaparata.


Ilario Carposio 1852.-1921.

ANALIZA FOTOGRAFIJA

Ilario Carposio jedan je od važnijih riječkih fotografa s kraja XIX. i početka XX. stoljeća. Rođen je u Trentu u Italiji 1852., a u Rijeku se doseljava 1878. godine. U Rijeci kupuje fotografski studio fotografa G. Luzzeta (današnja ulica Dolac) gdje radi do kraja života. Poslije Carposiove smrti 1921. godine studio nastavljaju voditi članovi njegove obitelji sve do 1947. kada se obitelj Carposio iseljava u Italiju. Carposiov fotografski studio bio je jedan od najstarijih i vrlo cijenjen. Kad se pogleda njegova fotografska ostavština, vidimo da se uglavnom bavio Rijekom, Riječanima i bližom okolicom. Nije odlazio na neka dalja putovanja i radio fotografske albume što je bilo uobičajeno za njegove suvremenike. Fotografije koje je radio bile su i motivski i tehnički u duhu toga

vremena. Svakako ima veliku zaslugu za niz fotografija riječkih veduta kao što je ova lijevo od teksta. Gledajući danas Carposiove fotografije, jako dobro možemo rekonstruirati pojedini dio Rijeke ili naprosto pratiti razvoj i mijene grada. Pored izuzetnih fotografija s prizorima grada ne smije se zanemariti niti njegova portretna fotografija rađena u studiju i u duhu tadašnje estetike. Sve se fotografije, neovisno jesu li rađene u ambijentu ili u studiju, odlikuju briljantnom oštrinom što nam govori da je fotograf dobro poznavao pravila struke i da je radio s vrlo kvalitetnom opremom. Studijsko je svjetlo u tročetvrtinskom rasporedu. Uz ove tehničke kvalitete njegove snimke imaju i čvrstu i uravnoteženu kompoziciju.


Zorrito Djevojka je ležala na klupi u parku, prekrivena maskirnim prekrivačem. Pod glavom joj je umjesto jastuka bio ranac. Činilo se da spava kao i sav ostali pošten svijet – bilo je dva u noći – ali kad joj je Peter McKinley prišao na tri metra, čulo se samo: “Odbij!”, procijeđeno kroz zube. Djevojci u ruci, kao niotkuda, stvorio se nož za preživljavanje. Oštrica je prijeteći zasjala pod svjetlom svjetiljke preko puta staze. “Ne tražim nevolje”, odvrati McKinley i stane. “Ti si jedna od onih?” Djevojka otvori oči. “Natjecatelja? Jesam.” Lovište se otvaralo rano ujutro i grad je bio prepun natjecatelja. “Kako to da spavaš na klupi?” “Besplatno je”, odbrusi djevojka. A onda, nešto pomirljivije, prizna: “Nemam za sobu.” Peter McKinley primijeti joj broj na ramenu: 427. On se prisjeti popisa. Gret Foster. Tako se zvala natjecateljica pod brojem 427. “Nadaš se završiti?”, upita on. Nekih 20 do 25 posto natjecatelja završi Lov. Ostale izbace suci. Ili... “Ne. Planiram pobijediti”, odvrati Gret prkosno. Ona se uspravi. Rukom odmakne pramen kestenjaste kose s lica. McKinley je pogleda i shvati kako je sasvim solidno opremljena. Ni previše, ni premalo, sve je na njoj bilo kako spada. Ujutro kad ustane, treba samo sve zategnuti, obuti čizme (Spava bosonoga – znači zna što su rovovska stopala; čarape je smotala i utaknula u čizme – tako joj se ništa neće uvući i ugristi je ili ubosti ujutro kad ih bude obuvala; ukratko, primijeti McKinley, ima iskustva ili je barem slušala na obuci.), nabiti kacigu sa zaštitnom maskom na glavu, napuniti i napeti paintball-pucaljku i spremna je. Neki komadi opreme izgledali su joj istrošeni, iako još uvijek funkcionalni. Polovne stvari. Valjda se istrošila do kraja ili čak otklizala u minus da se opremi.

SF PRIČA

“Ljudi gube glave u Lovištu.” Jedino dopušteno oružje bile su paintball-pucaljke: na stlačeni zrak, ispaljuju kuglice punjene bojom. Tu su bile i mine s bojom. Previše boje po tijelu, i sudac izbacuje igrača. Lov nije bio što i rat: nije bio mišljen da se natjecatelji ubijaju. Ali, tu su bile bujice. Odroni, lavine, grmljavine, orkanski vjetrovi. Malo loše sreće i moglo se utopiti ili završiti zgnječen pod srušenim stablom. A tu su bile i zvijeri. One su za sobom ostavljale samo jednu boju: krvavo crvenu. “Čuvaj se zorrita!”, dobaci McKinley, prije no što će odšetati dalje u noć. “Što je zorrito?”, upita Gret. “Kad saznaš, bit će prekasno. Vjeruj mi!”

21


*** “I zapamtite”, naglašavala je Majstorica ceremonijala, odjevena u tradicionalnu zelenu lovačku odjeću, “zabranjena je smrtonosna sila protiv ostalih natjecatelja!” Bili su postrojeni poput kakve vojske, njih petsto natjecatelja, na ulazu u Lovište, pod pogledima tisuća gledatelja na tribinama i milijuna pred ekranima. Stezali su svoje pucaljke, napeto odmjeravali jedni druge. “Suci sve vide”, podsjećala je Majstorica. Nad njima, zujali su sudački dronovi opremljeni kamerama. Svakog natjecatelja pratio je jedan dron. “Smrtonosna sila smatrat će se pokušajem ubojstva i kao takva će se progoniti. Dopuštene su jedino paintball-pucaljke. Sudac je taj koji odlučuje koliko ste nastrijeljeni. Sudačka je odluka konačna!” Gret je kimala glavom. Svi su to već znali. “Naravno”, nastavi Majstorica, “tu su elementi i zvijeri. Protiv njih vam neće pomoći oružje. Samo snaga i dovitljivost i brzina i, nadasve, oprez! I konačno”, Majstorica podigne glas, “vaš najveći neprijatelj – Lovac!” Na tribinu do nje stane Lovac, u maskirnoj odjeći, zamrčenog lica, podignute maske. U ruci je imao pucaljku. “Poštovani suci, cijenjena publiko, dragi natjecatelji! Jedan i jedini, neponovljivi, čovjek sa sedam godina neprekinutog ratnog iskustva, legenda, sad pred vama! Peter McKinley – Lovac!!!” Masa je klicala, natjecatelji su se nelagodno meškoljili. Svi su, manje ili više, znali tko je bio Peter McKinley. Njegova je slava prelazila granice ljudskog dijela Galaksije. A on ih je sve s uzvišenog podija lijeno odmjeravao, skoro kao da mu je bilo dosadno. A onda se Gret učini kako mu se pogled zaustavio na njoj. Ona shvati da je on bio čovjek kojeg je srela te noći u parku. Koji ju je upozorio... Učinilo joj se kako joj je namignuo. Peter McKinley spusti obaveznu masku. Kuglice s bojom nisu bile smrtonosne, ali pogoci su bili bolni, a slučajni hitac mogao je izbiti oko. I zato maska. “Dame i gospodo!”, poviče Majstorica podignute ruke, uz trubljenje lovačkih rogova i klicanje publike. “Neka Lov počne!” I oni svi potrče, tko će prije proći kroz vrata u Lovište. *** Gret je promatrala troje natjecatelja tridesetak metara pred sobom. Sva su joj čula bila napeta.

22

Hodali su uz rub šume, puteljkom, oprezni, cijevi pucaljki što su šarale u svim smjerovima, spremne ispaliti rafale kuglica na najmanju prijetnju. Ona podigne svoju pucaljku. Mogla je raspaliti po njima, zasuti ih kuglicama, izbaciti troje iz igre. Ciljala je. Stala je povlačiti okidač, polako, nisu ni znali da je tu – Odjednom, tik pred trojkom, iz zemlje iskoči odskočna mina! Rasprsla se uz podmukli prasak i zalila ih sve troje žutom tekućinom. Njihovi su dronovi zapištali, čulo se mehaničko “POGIBIJA!” i troje se natjecatelja, psujući na sav glas i otresajući boju sa sebe, okrenulo i pošlo prema Gret. Prošli su pored nje – “poginuli” natjecatelj nije smio pucati u ostale – ni ne pogledavši je, pa prema ulazu. Gret suspregne smijeh i nastavi dalje. *** Zvijer je bila tek tamni obris iza zavjese kiše. Krupna, snažnih nogu, debeloga vrata, glave oboružane kratkim čeljustima, sposobnima zdrobiti ljudsku glavu. Gret je znala da to nije zorrito kojeg je McKinley bio spomenuo. Ali, skoro ju je bila zaskočila. Da djevojka nije bila oprezna, oprezna kako nikad nije bila u životu, pa da nije kroz šum kiše čula krckanje grančice, sad bi bila večera. Natezala je luk. Pravila su dopuštala unošenje samo paintball-opreme i noža. Ali, pravila nisu branila da se u Lovištu izradi ono što djevojci zatreba. A Gret je znala napraviti luk i strijele. Nož koji je imala bio joj je i više no dovoljan za to. Pa je natezala luk, ciljajući zvijeri u srce. Za svaki slučaj, ako zastane i osjeti je kroz kišu i pođe na nju, skrivenu iza oborenih stabala... Povik! Psovanje. Netko je dobio rafal. Zvijer zastane, naćuli uši, pa pođe u smjeru galame. Gret spusti luk. *** Rafal kuglica raspali po stijeni nad njom. Nekoliko kapi sigurno ju je poprskalo, ali suci to očito nisu smatrali dovoljnim za isključenje. Gret se baci u zaklon, suspregnutog daha, napeto promatrajući odakle su došli pucnji. Pažljivo se kretala po kršu podno visokih sivih kukova što su se propinjali put neba. Gazila je tiho, osluškujući svaki šum, čekajući da je nešto zaskoči. Zvijer, drugi natjecatelj, zorrito. Četiri dana u Lovištu. Ostavila je već za sobom tri obračuna: nije se miješala u njih, pustila ih je


neka se međusobno “pobiju”. Preživjela je dvije zasjede. Sama je iz zasjede “likvidirala” četiri natjecatelja. Srela je nekoliko zvijeri, niti jedna nije bila zorrito na kojeg ju je McKinley bio upozorio. Luk ju je dobro služio, nije bila gladna. I sad je “preživjela” zahvaljujući svom oprezu. Upozorio ju je jedva čujni zvuk struganja čizme po kamenu. Ali gdje je? Gdje – Aha! Vidi ga! Gret napeto nacilja, jednim glatkim pokretom kažiprsta povuče okidač i rafal od nekoliko desetaka kuglica zaspe njenog suparnika. Po tijelu, po kacigi, maski. Zaliven bojom, on ojađeno ustane i odmahne rukom, kao da mu se sve to gadi, dok je dron nad njime podrugljivo izvikivao “POGIBIJA!”. Što nisi bio tiši, pomisli Gret, nestajući među stijenama. *** Izlaz je bio pred njom! Gret srce zatitra na brojku nad njime! Nula! Nula natjecatelja prošlo je kroz njega! Ona je bila prva! Pobjednica! Šampionka! Sedam dana. Osamnaest “likvidiranih”. Dvije zvijeri ubijene lukom, jedna ju je skoro zakačila čapcima. I sad je bila na pragu pobjede, trebala je samo proći kroz izlaz. A onda Gret zastane i baci se u zaklon iza nekoliko oborenih stabala. Učinilo joj se da je nešto čula. Zorrito? Nije do tada niti jednoga vidjela. A prostor između nje i izlaznih vrata bio je kao stvoren za zasjedu. Ona pažljivo promotri okoliš. Da, nekoliko gromada. Pa ono grmlje tamo niže. To su bila mjesta gdje bi tajanstvena zvijer mogla čekati, pa je onda zaskočiti. Čak i ako bi izbjegla prvi napad, Gret se pitala bi li mogla preko čistine dotrčati do izlaza prije no što je zvijer (ili zvijeri – što ako su lovile u čoporu?) stigne i obori. A tada joj nešto privuče pažnju. Nekoliko žutih točaka na kamenu, pedesetak metara pred njom. Smjesta je znala što je to bilo! Žuta boja iz kuglica! Tu je bio još netko, još jedan neprijatelj! Šušanj! Stopalo što pažljivo – ali ipak nedovoljno pažljivo za Gret, svih čula napetih do kraja – gazi po zemlji. Nekoliko koraka iza nje. Gret se ni ne razmišljajući okrene i ispali rafal prilici preko prsa. Odjeće umrljane žutom što je kapala s njega, Peter McKinley nemoćno digne ruke u zrak. Gret je, dok je dron nad njime proglašavao njenu pobjedu, ulovila Lovca! I dvadeset posto bonusa!

McKinley podigne masku i samo joj rukom pokaže put izlaza. Više ne oklijevajući, jer i drugi su morali biti blizu, ona potrči prema vratima, iznad kojih je još uvijek, ne za dugo, pisala nula. *** Prijem za pobjednicu bio je bučan i Gret je odahnula kad je u apartmanu na vrhu luksuz­ nog hotela ostalo još desetak uzvanika. U crnoj večernjoj haljini, kose začešljane unatrag i pridržane zlatnim ukosnicama, klizala je apartmanom poput kakve dive na crvenom tepihu. Peter McKinley stajao je na terasi i gledao tamne obrise dalekih planina, otpijajući gutljaj čaja. Bila ga je prije čula kako odbija alkohol i od konobara traži baš čaj. Prišla mu je. On osjeti njenu prisutnost i okrene se. “Nisam znala da je tako lako napucati veterana sa sedam godina ratnog iskustva”, zadirkivala ga je. “Nitko nije rekao da me nisu nikad napucali”, primijeti on, pomalo mračno, a onda se ipak razvedri. “Čestitam, brzo ste reagirali. Trebao sam gađati s veće udaljenosti. Paintball baš i nema neki domet.” “Da ste imali pravu pušku?” “Ne biste prišli na manje od tristo metara.” Gret otpije gutljaj pjenušca. “Nešto me samo čudi”, tiho će ona. “Recite.” “Zorrito. Na njega ste me izričito upozorili. A ja nisam vidjela niti jednog.” “Nema zorrita”, naceri se McKinley. “Ne postoji.” “Ali –” “Jeste li ga se bojali?” “Moram priznati...”, kimne Gret nevoljno. “Očekivali ste da vas neki napadne svakog trena?” “Da, ali –” “I zato ste bili stalno na oprezu, je li tako?” “Jesam, ali –” “Pa vas niti jedna zvijer nije uspjela zaskočiti? Niti ste uletjeli u onih nekoliko zasjeda, zar ne? Niti sam vam se ja uspio prikrasti? I sve to zbog zorrita! Očekivali ste jednu prijetnju, nepostojeću, pa ste, onako oprezni, uspjeli preživjeti njih mnoštvo. Itekako stvarnih.” “Pa onda se”, Gret zastane, pa pogleda McKinleyja, “zorrito pokazao sasvim živim!” “Čuvao vas je, na neki način”, nazdravi joj on. “Stvarno opasna zvjerka!” Aleksandar Žiljak

23


TEHNIČKE POŠTANSKE MARKE Međunarodna fizička olimpijada Izdavanjem maraka na temu Međunarodne fizičke olimpijade (engl. the International Physics Olympiad, IPhO) Slovačka je podsjetila na pola stoljeća dugu tradiciju natjecanja učenika i studenata iz područja fizike. Natjecanje je inicirala grupa znanstvenika iz Poljske akademije znanosti, pa se prvo natjecanje održalo u Poljskoj 1967. uz sudjelovanje pet država. Danas u njemu sudjeluje preko 80 zemalja među kojima je i Hrvatska, čiji je glavni grad, u organizaciji Hrvatskog fizikalnog društva, 2010. bio domaćin 41. po redu natjecanja. Ove godine natjecanje se održalo u Lisabonu, glavnom gradu Portugala. Kroz natjecanje koje se sastoji od praktičnih i teoretskih zadataka, učenici i studenti nastoje što više pokazati svoje znanje i vještine iz fizike, prirodne znanosti koja se bavi materijom, gibanjem, energijom i međudjelovanjem. Osnovni joj je cilj pronalaženje zakona koji opisuju tvar, gibanja i energiju, od malenih subatomskih udaljenosti, na ljestvici iz svakodnevnog života, sve do najvećih udaljenosti. Natjecanje se uglavnom provodi u suradnji s najvišim državnim tijelima poput ministarstava nadležnih za obrazovanje, različitih edukativnih institucija (škole, fakulteti) i strukovnih udruga, npr. fizikalna društva. Jedan od ciljeva olimpijade svakako je širenje međunarodnog prijateljstva, a vrlo važnu ulogu u provođenju Međunarodnih fizičkih olimpijada ima i UNESCO, Organizacija Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu. O važnosti fizike, čije su temelje postavili u XVI. i XVII. stoljeću Galileo Galilei i Isaac Newton, u različitim otkrićima koja se Slika 1. Na međunarodnim koriste i u tehfizičkim olimpijadama sudjeluju ničkim inovacijanatjecatelji iz 80-ak država

24

Slika 2. U Lisabonu, glavnom gradu Portugala ove je godine održana 49. međunarodna fizička olimpijada

ma potvrđuju brojne izdane marke s njihovim izumiteljima, odnosno osobama koje su dale velik doprinos razvoju ove znanstvene discipline: Mađarska 2015., Albert Einstein (1879.–1955.), teorija relativnosti; Hrvatska 2015., Ivan Supek (1915.–2007.), jedan od organizatora gradnje Instituta Ruđer Bošković, a poslije i Instituta za fiziku; Mongolija 2014., Isaac Newton (1642.–1717.), radovi na području mehanike i astronomije; Rumunjska, Nikola Tesla (1856.–1943.), potaknuo inženjere u Hrvatskoj na izgradnju hidroelektrane na Krki 1896.; Slika 3. Čak pet medalja Vatikan 2011., Ruđer osvojili su hrvatski fizičaBošković (1711.– ri 2017. u Jakarti, glavnom 1787.), utemeljio gradu Indonezije egzaktni znanstveni pristup rješavanju statičkih pitanja u graditeljstvu; Hrvatska 2018., Marin Getaldić (1568.–1626.), konstruirao parabolično zrcalo kojim se moglo rastaliti srebro; Hrvaska 2013., Stjepan Gradić (1613.–1683.), pisao o upravljanju broda kormilom, ubrzanom gibanju, određivanju volumena i položaju Sjevernjače itd.

Očuvanje šuma

Povećanje svijesti o važnosti šuma i njihovoj vitalnoj ulozi u iskorjenjivanju siromaštva, održivosti okoliša i sigurnosti hrane, svakodnevni je zadatak različitih međunarodnih, nacionalnih i lokalnih institucija, ali isto tako svih pojedina-


ca. Šume kao neprocjenjivo prirodno bogastvo čine trećinu površine zemlje i osnovno su Slika 4. “Očuvanje života na zem- stanište mililji” jedan je od 17 globalnih ciljeva juna biljnih i koji čine program održivog razvoja do životinjskih 2030. godine; ima zadatak promoviravrsta, bitan ti očuvanje šuma i drugih ekosistema su izvor čistog zraka i vode te igraju ključnu ulogu u borbi protiv klimatskih promjena. Isto tako, više od 1,6 milijardi ljudi izravno ovisi o šumi, bilo da je riječ o hrani, energiji, lijekovima i sl. Prema podacima UN-a, godišnje se uništi oko 13 milijuna hektara šume. Petnaest posto emisija stakleničkih plinova u svijetu, koji uzrokuju klimatske promjene, izazvano je krčenjem šuma. U Hrvatskoj nema straha od krčenja šuma i njihovog nestanka, no vrlo često prijetnja šumi su požari, posebice u Dalmaciji. Iz tog razloga važnu ulogu ima i protupožarna zaštita jer su, nažalost, velike površine stradale od požara, a da bi se na njima šuma obnovila potreban je dugi niz godina. Šume i šumsko zemljište pokrivaju gotovo polovicu kopnene površine Hrvatske. One se odlikuju bogatom i raznolikom vegetacijom među kojom uz stabla gospodarski važnih vrsta ima i raznih pratećih vrsta drveća, grmlja i prizemnog raslinja te gljiva. Također, brojni predstavnici faune čine hrvatske šume još vrednijima. Vrlo važnu ulogu u zaštiti šuma imaju i UN-ovi Ciljevi održivog razvoja do 2030. Svrha im je očuvanje i vraćanje u prvobitno stanje kopnenih ekosistema, kao što su šume, sušni tereni i planine do 2020. godine. Promoviranje održivog upravljanja šumama navodi se u 15. cilju: Očuvanje života na zemlji, koji ima između ostalih zadatak: “Održivo upravljati šumama, suzbijati dezertifikaciju, zaustaviti i preokrenuti degradaciju zemljišta i spriječiti daljnji gubitak biološke raznolikosti.” Na poseban način obilježavanje “šumskih” događaja zanimljivo je najmlađima koji se kroz različite edukativne radionice i natječaje upoznaju sa šumama te na svojevrstan način daju prijedloge za njihovo oču-

vanje. U tome smislu, Hrvatski nacionalni poštanski operator u suradnji s Agencijom za odgoj i obrazovanje u prvoj polovici 2018. godine proveo je natječaj za odabir likovnog rješenja dječje poštanske marke Republike Hrvatske na temu “Čuvajmo naše šume”. Natječajem su se pozivali učitelji razredne nastave i profesori likovne kulture iz više od 800 osnovnih škola da tijekom školskih satova uključe sve učenike i pruže učenicima priliku za traženje različitih, maštovitih i originalnih likovnih rješenja na zadanu temu. Originalno likovno rješenje, djelo učenika, trebalo je biti vizualno prikladno za reduciranje na veličinu poštanske marke načinom koji bi bio razumljiv djeci i odraslima iz cijelog svijeta. Ekološki odgoj i obrazovanje u nastavi likovne kulture ostvaruje se u likovnim aktivnostima škole sukladno međupredmetnoj temi Slika 5. Bogastvo faune, od gmaN a c i o n a l n o g zova i ptica pa sve do najvećih k u r i k u l u m a sisavaca čine šume još vrednijima Održivi razvoj. Učenici u kreativnim oblicima praktičnog djelovanja istražuju ekološke teme koje potiču pozitivan odnos i odgovornost prema prirodi i svijesti o vlastitom djelovanju i stvaranju za opće dobro. U crtanju motiva ovogodišnje marke, odnosno umjetničkog djela, sudjelovali su učenici iz 206 osnovnih škola s više od 1100 radova različitih učenika. Kao pobjednički odabran je rad Marine Mohorovičić, učenice drugog razreda iz Lovrana. Njezin rad apliciran je na format poštanske marke koja je izdana u arku od 20 maraka. Vjeruje se kako će ove marke potaknuti određen broj pojedinaca, ali i institucija da koriste ove marke u svakodnevnom slanju pisane korespondencije kako bi ovaj likovni uradak došao do najšire publike radi podizanja svijesti o zaštiti, odnosno obnovi šuma na posječenim ili neobras­ lim površinama. Spomenuti natječaj može biti poticaj drugim institucijama za davanje prijedloga na temu koju bi učenici kroz svoja likovna umijeća pretvorili u svojevrsnu edukativnu i globalnu poruku. Ivo Aščić

25


Prvi “lebdeći” bazen na svijetu

Zamislite da nakon napornog dana plivate i ronite u 25-metarskom otvorenom bazenu koji se proteže između dva nebodera na visini od 35 m i usput uživate u pogledu na rijeku Temzu, Westminstersku opatiju i palaču. Prvi i jedini takav bazen na svijetu, Sky Pool, trebao bi biti postavljen u Londonu, na južnoj obali Temze neposredno uz zgradu Američke ambasade i povezivati

26

GRADITELJSTVO

zgrade u luksuznom zdanju Embassy Gardens. Projekt je zamišljen kao proziran bazen, dubine 3,2 m s bočnim stranicama od akrila debljine 200 mm, dnom debljine 300 mm te ukupne težine od 50 tona. Plivanje u bazenu pružat će jedinstven doživljaj lebdenja u zraku, s donje strane jedinstven pogled na tlo, a s gornje nevjerojatnu blizinu nebeskog svoda. Izvor: http://www.embassygardens.com/the-estate/the-one-and-only-sky-pool/ Sandra Knežević


Elektronika i prvi elektronički sklopovi

ZVJEZDANI TRENUTCI ELEKTRONIKE

Elektronika je posebno područje suvremene tehnike koje je u malo više od stotinu godina našlo mnoge primjene te uvelike utjecalo na život, rad i svako djelovanje suvremenoga čovjeka. Počela je s primjenom prvo u radiokomunikacijama, da bi se ubrzo proširila u ostala područja telekomunikacija, primijenjene akustike, mjerene tehnike, medicinske tehnike i dr., a osobito u suvremenoj računalnoj tehnici. Danas je u svim područjima ljudskoga djelovanja, od razonode pa sve do svemirskih letova nezamisliv rad bez elektroničke opreme. Stoga će u ovom nizu biti prikazani glavni izumi koji su djelovali na razvoj suvremene elektronike, slikovito rečeno zvjezdani trenutci elektronike.

Elektronika

Tehnička primjena elektronske struje, ponajprije u elektronskim cijevima, počela se početkom XX. stoljeća nazivati elektronikom prema francuskom pridjevu electronique. Elektronika je dakle posebno područje elektromagnetizma i elektrotehnike. Primjena elektronskih cijevi bila je toliko dominantna i dojmljiva, da je naziv pokrivao i primjenu ionskih struja u ionskim cijevima, a ostao je i nakon što su konstruirane poluvodičke sastavnice u kojima se osim struje elektrona primjenjuje i struja šupljina, a u optoelektroničkim sastavnicama i fotoni. Valja razlikovati dva slična, ali bitno različita pridjeva: - elektronski je ono što je u vezi s elektronima, kao što su elektronska struja, elektronska cijev, elektronski mikroskop, elektronska barijera, elektronski top itd., - elektronički je ono što je u vezi s elektroničkim sastavnicama, sklopovima i uređajima, kao što su elektronička glazba, elektronička pošta, elektronička knjiga, elektroničko računalo itd. Nažalost, ti se nazivi iz nemarnosti često miješaju, iako je razlika očita. Naprimjer, elektronička pošta prenosi se pomoću elektroničkih uređaja, a ne pomoću elektrona, pa ju je neispravno nazivati elektronskom poštom! Tako je i u drugim jezicima, na primjer engleski je electronic mail, a ne elektron mail.

Flemingov patentni nacrt ispravljača s diodama iz 1905. godine

Elektronika je od skromnih početaka tijekom XX. stoljeća ušla u gotovo sva ljudska djelovanja i zanimanja, osobito elektrokomunikacijama i od početka stoljeća i primjenom elektroničkih računala u drugoj polovici XX. stoljeća. Danas je gotovo teško naći područje u kojemu se ne primjenjuje elektronika u obliku elektroničkih sastavnica, sklopova ili uređaja.

Prvi elektronički sklopovi

Praktička primjena elektronike osniva se na uporabi elektroničkih sklopova koji obavljaju određene funkcije. Elektronički sklop je slog jedne ili više elektroničkih sastavnica ili komponenti (tzv. aktivnih

27


Radijski prijemnik s dvjema Flemingovim diodama oko 1905. godine (tvrtka Marconi Co.)

sastavnica, ponajprije elektronskih cijevi i tranzistora) sa za rad potrebnim drugim električnim sastavnicama (tzv. pasivne sastavnice: vodovi, izvori električnih napona i struja, otpornici, kondenzatori, zavojnice i dr.). Do danas je konstruirano gotovo bezbroj raznolikih sklopova za mnoge primjene. Ipak, većina se sklopova može okupiti u glavne skupine. To su ponajprije ispravljači, pojačala, oscilatori i multivibratori. Ovdje će se zbog preglednosti navesti samo njihova osnovna svojstva. Podrobni opisi, konstrukcije, rad i primjena predmet su opsežnih studija. Ispravljač je elektronički sklop u kojem se primjenjuje ventilsko djelovanje elektroničkih sastavnica, ponajprije dioda. Prvo je izumitelj vakuumske diode Alexandar Fleming 1904. godine primijenio diodu kao električni ventil u radijskom prijamniku. Dioda se u tom sklopu primjenjuje kao detektor ili demodulator radijskoga signala. Primjenjuje se u svakom radijskom i televizijskom prijamniku, te svakom uređaju u kojem se iz nekog složenog signala izdvaja signal koji nosi korisnu informaciju.

Forestov patentni nacrt audiona s triodom iz 1908. godine

28

Sljedeća primjena diode ili više dioda je u sklopu u kojem električna struja može prolaziti samo u jednom smjeru, tehničkim se rječnikom to naziva ispravljanjem izmjenične struje, dakle pretvaranje izmjenične struje u istosmjernu. Takav je sklop Fleming patentirao 1908. godine. Kako se električna energija gotovo redovito proiz­vodi, prenosi i raspodjeljuje u obliku izmjenične struje, a za opskrbu elektroničkih uređaja potrebna je istosmjerna struja, ispravljač je potreban u svakom elektroničkom uređaju koji se napaja iz električne energetske mreže ili iz izmjeničnih generatora. Tzv. punjači svih naših uređaja (radijskih prijamnika, mobitela, računala,

Oglas za Forestov audion (oko 1912. godine)

akustičkih linija i dr.) u osnovi su ispravljači s prilagođavanjem visine napona ponajprije transformatorom, ali i na druge načine, izravnavanjem valovitosti raznim filtrima (većinom kondenzatorima i zavojnicama) i stabiliziranje napona posebnim sastavnicama kao što je Zenerova dioda ili posebnim stabilizacijskim sklopovima. Prvih pola stoljeća primjenjivale su se za ispravljanje elektronske cijevi diode, a potom poluvodičke, tzv. kristalne diode te druge elektroničke sastavnice, kao što je titistor. Pojačalo je elektronički sklop u kojem se primjenjuje djelovanje pojačavanja aktivnih elektroničkih sastavnica, kao što su triode i druge elektronske cijevi, te tranzistori u najširem smislu. Aktivna elektronička sastavnica u takvom je sklopu zajednička za dva strujna kruga. U ulazni se krug na neki način dovodi razmjerno slab električni signal, a u izlaznom se očituje vjeran oblikom, ali znatno pojačan. Zanimljivo je kako su glavne pojačavajuće sastavnice tropolne (trioda i tranzistori), pa jedna


Lee de Forest s radijskim odašiljačem s elektronskom cijevi (lijevo) i svojim audionom (desno) oko 1914. godine

od elektroda mora biti zajednička za ta dva kruga (u mnogim se primjenama kaže da je ta elektroda uzemljena). Moguće su razne kombinacije, ali je jedino važno da tzv. upravljačka elektroda bude u ulaznom krugu. Kod elektronske cijevi to je (prva) mrežica, kod tranzistora baza, a kod FET-a zasun (“gejt”). Glavno je svojstvo pojačala pojačanje kao omjer istovrsne električne veličine na izlazu i na ulazu pojačala. To je čisti broj, ali se često navodi i kao razina pojačanja izražena obično u decibelima. Lee de Forest prvo je pojačalo s triodom primijenio u radijskom prijamniku, u kojem se signal iz antene istodobno demodulirao te pojačavao. Nakon toga konstruirana su brojna pojačala s jednim, dva ili više stupnjeva pojačanja. Primjenjuju se za pojačavanje u elektroakustici, u radijskim, televizijskim i radarskim prijaForestov prototip audiopojačala mnicima, u mjers trima triodama (1914. godina) nim uređajima, u medicinskim dijagnostičkim uređajima i na mnogo drugih mjesta. Gotovo nema elektroničkog uređaja u kojem se ne primjenjuje pojačalo.

Oscilator (prema lat. oscillare: njihati, titrati) elektronički je sklop u kojem se na neki način pobuđuje električno titranje. Prvi su oscilatori bili sklopovi s električnim iskrištem, koje u sklopu s kondenzatorima i zavojnicama pobuđuje električne titraje. Takav je oscilator 1888. godine prvi primijenio Heinrich Hertz (1857.–1894.) u pokusima s električnim valovima. Raznolike izvedbe električnih iskrišta primijenjene su u prvim radijskim odašiljačima (Tesla, Marconi, Popov i dr.) sve do kraja I. svjetskog rata. Više od deset prvih godina radija bio je sljedeći raspored: odašiljači s iskrištem koje je bilo bučno (stoga su na brodovima kabine radiotelegrafista nazivane “drobilicama kamena”), a

Poštanska marka SAD-a u čast Forestova audiona iz 1973. godine

prijam­nici s kristalnim detektorom ili s elektronskim cijevima. Elektronički oscilator sklop je koji se sastoji od pojačala, titrajnog sklopa na izlazu ili ulazu pojačala i tzv. povratne veze između titrajnog sklopa ulaza ili uzlaza pojačala. Kao titrajni sklop najčešće se rabi sklop zavojnice i kondenzatora, tzv. titrajni krug, sklopovi otpornika i kondenzatora te piezoelektrični kristali. Austrijsko-njemački fizičar Alexander Meissner (1883.–1958.) je 1913. godine konstruirao elektronički oscilator s triodom. Primijenio je povratnu vezu između titrajnoga kruga i ulaza Spomen plaketa pojačala, ostvarenu uziAlexandera Meissnera manjem dijela izlaznoga na Bečkom tehničkom signala pomoću dodatsveučilištu

29


Patentni nacrt Hartleyjeva oscilatora iz 1915. godine

Patentni nacrt Meissnerova oscilatora iz 1913. godine

ne zavojnice uz zavojnicu titrajnoga kruga. Neovisno od njega je istodobno taj način povratne veze upotrijebio američki konstruktor Edwin Howard Armstrong (1890.–1954.). Stoga se takav oscilator naziva Meissnerovim oscilatorom ili Armstrogovim oscilatorom. Meissner ga je prvo primijenio u radijskom odašiljaču, a Armstrong u radijskom tzv. superheterodinskom prijamniku.

Taj spoj omogućava i uporabu piezoelektričnoga kristala, jer u njemu nema zavojnice. Potom su konstruirani brojni sklopovi oscilatora koji su većinom inačice spomenuta tri osnovna elektronička oscilatora. Elektronički oscilatori izvori su visokofrekvencijskih struja sinusnih oblika, te su našli brojne primjene, ponajprije u radijskim i televizijskim odašiljačima i prijamnicima, radarima, dijatermijskim tehničkim, medicinskim i kuhinjskim uređajima, mjernim instrumentima te elektroničkim glazbalima.

Armstrongova primjena povratne veze u radijskom prijamniku

Patentni nacrt Colpittsova oscilatora iz 1918. godine

Američki elektroničar i osnivač teorije informacija Ralph Vinton Lyon Hartley (1888.–1970.) povratnu je vezu ostvario uzimanjem dijela signala sa zavojnice titrajnoga kruga, pa se takav oscilator naziva Hartleyevim oscilatorom. Američki komunikacijski stručnjak Edwin Henry Colpitts (1872.–1949.) povratnu je vezu ostvario uzimanjem dijela izlaznoga signala s kapacitivnog razdjelnika u titrajnom krugu, pa se takav oscilator naziva Colpittsovim oscilatorom.

Multivibrator (prema lat. multum: mnogo + vibro: vitlati, tresti) naziv je nekoliko dvojnih i gotovo simetričnih sklopova, koji mogu biti u dvama vodljivim stanjima. Prema svojstvima tih stanja, razlikuju se glavne skupine: ‒ astabilni multivibratori, kojima su oba stanja nestabilna, pa spontano stalno prelaze iz jednog stanja u drugo; ‒ monostabilni multivibratori, kojima je jedno stanje stabilno, a drugo nestabilno, pa iz sta-

30


bilnoga stanja prelaze u nestabilno vanjskim poticajem, a iz nestabilnoga spontano u stabilno stanje; ‒ bistabilni multivibratori, kojima su oba stanja stabilna, pa iz jednoga u drugo stanje prelaze vanjskim poticajima. Henri Abraham, jedan od Astabilni multivibraizumitelja multivibratora tor izvor je pravokutnih (1935. godine) električnih impulsa (za razliku od oscilatora koji su izvori sinusnih struja). Trajanje impulsa i trajanje stanke ovisi o vrije­dnostima sastavnica: kondenzatora i otpornika u vezama između dijelova multivibratora. Monostabilni i bistabilni multivibratori imaju svojstva električnoga pamćenja vanjskih poticaja, a time njihova brojanja, pa se primjenjuju za elektronično brojanje, računanje i pamćenje u elektroničkim računalima i brojilima. Prvi astabilni multivibrator konstruirali su 1918. godine francuski fizičari Henri Abraham (1868.–1943.) i Eugene Bloch (1878.–1944.), te ga objavili u Annales de Physique 1919. godine. Iza toga je slijedilo konstruiranje drugih tipova

Crtež Abraham-Blochova oscilatora iz njihova članka iz 1919. godine

multivibratora i sličnih impulsnih sklopova, kao što su elektronički okidači (engl. trigger), od kojih je najpoznatiji Schmittov okidač, koji je još kao student 1934. godine konstruirao američki biofizičar Otto Herbert Schmitt (1913.–1998.).

Zaključak

Suvremeni brojni elektronički sklopovi konstruirani su na osnovi prvih pa i danas najvažnijih sklopova: ispravljača, pojačala, oscilatora i multivibratora, koji su redom konstruirani još u doba elektronskih cijevi. Danas se svi ti sklopovi gotovo redovito izrađuju s poluvodičkim elektroničkim sastavnicama, pojedinačnim ili najčešće u obliku integriranih sklopova. Dr. sc. Zvonimir Jakobović

Prvi čovjek na Mjesecu! Biografska drama redatelja Damiena Chazellea, snimljena prema knjizi Jamesa Hansena i u scenarističkoj adaptaciji Oskarovca Josha Singera (Spotlight), na velike ekrane donosi jedan od najznačajnijih djelića povijesti napretka znanosti i čovječanstva uopće. U CineStar-u Novi Zagreb u Avenue Mallu premijerno je film prikazan zagrebačkoj publici. U epskoj pustolovini slijetanja na Mjesec uživali su mnogi poznati i manje poznati gledatelji. Pripremu za slijetanje na Mjesec osigurali su partneri premijere: Nacional, Campari tonik, časopis ABC tehnike, Hrvatska zajednica tehničke kulture te Hrvatski robotički savez. Prvi čovjek najvećih filmskih romansi današnjice, Ryan Gosling u glavnoj ulozi i za njega nekarakterističnom tematskom izletu, sada

UZ NASLOVNU STRANICU

postaje prvi čovjek na Mjesecu. Kao svojevrsna kronika Armstrongovog života i karijere, film nas uvodi u zbivanja između 1961. i 1969., razdoblje pripreme i egzekucije jedne od najopasnijih misija u povijesti putovanja u svemir. U nizu NASA-inih projekata, jedan je u svjetskoj povije­ sti ostavio dubok trag. Uspješnim slijetanjem na Mjesec 20. srpnja 1969. godine, astronaut Neil Armstrong postao je prvi čovjek čija je noga kročila na površinu Mjeseca. U toj povijesnoj šetnji pridružio mu se Buzz Aldrin, dok je njihov kolega Michael Collins za to vrijeme orbitirao oko Mjeseca na komandom brodu. Časopis ABC tehnike popratio je Prvog čovjeka na Mjesecu 1969. godine, a od 11. 10. 2018. i u hrvatskim kinima. Ne propustite filmsku priču o tome kako je korak jednog čovjeka poveo čitavo čovječanstvo u novu eru.

31


SVIJET ROBOTIKE Robotički Nobel za 2018. godinu Robotic Industries Association – RIA (Savez proizvođača robota), obznanio je u lipnju dobitnike najvažnije svjetske robotičke nagrade. To je Engelbergerova robotička nagrada (Engelberger Robotics Awards) za 2018. godinu. Nagrada se dodjeljuje u nekoliko kategorija. Koje će kategorije biti zastupljene ovisi o postignutim rezultatima po područjima. O nagrađenima RIA izvještava Međunarodnu robotičku federaciju (International Federation of Robotics – IFR) koja organizira uručivanje nagrada na najstarijem i najvećem svjetskom skupu posvećenom robotici International Symposium on Robotics (ISR) koji se od 1970. svake godine održava u drugoj zemlji. Ove godine ISR je održan u Münchenu. Nagrađenima se uručuje plaketa i novčana nagrada od 5000 USD. Engelbergerova nagrada popularno se naziva i robotički Nobel jer je riječ o najprestižnijoj nagradi koju dodjeljuje struka. Ove godine nagrade su dodijeljene u kategoriji predvodnika (liedership) i u kategoriji tehnologije, tj. za postignuće u razvoju i primjeni robota. Glavna tajnica IFR-a, Gudrun Litzenberger nagrađena je za predvodništvo. Za tehnološka postinuća nagrađen je Esben Østergaard, direktor i suosnivač tvrtke Universal Robots poznate po razvoju i proizvodnji cijenom pristupačnih kolaboracijskih robota – kobota (UR 1, UR 5 i

UR 10) za koje se smatra da su novi standard u industrijskoj robotici kao ključnoj sastavnici koncepata “Industrija 4” i “Industrija 5”. Dok se nagrada za tehnologiju može smatrati očekivanom, razumljivom ili čak uobičajenom, dodjela nagrade Gudrun Litzenberger pomalo je neobična, a u svakom slučaju je iz više razloga i zanimljiva. Nagradu je dobila na mjestu glavne tajnice IFR-a pa se čini kao da je riječ o samonagrađivanju. Ipak, nije tako. IFR ima razloga za slavlje jer je npr. u 2017. godini zabilježen impresivan porast od 30% u prodaji industrijskih robota. Cijela karijera gospođe Litzenberger vezana je uz stručne udruge. Započela je 1986. u Njemačkom savezu proizvođačke strojarske industrije, a nastavila u Savezu za robotiku i automatiku. Godine 2002. preuzela je poslove prikupljanja i statističke obrade podataka iz područja robotičInternational Federation of Robotics (IFR) neprofitna je organizacija osnovana 1987. godine u koju je učlanjeno preko pedeset članica iz više od dvadeset zemalja svijeta. Hrvatsko društvo za robotiku bilo je od 1998. do 2005. član IFR-a. Nacionalni koordinator IFR-a za Hrvatsku bio je magistar Eugen Medvedec iz tadašnje tvrtke “Nikola Tesla”.

Gudrun Litzenberger dobitnica Engelbergerove nagrade za 2018. godinu, osim što je glavna tajnica Međunarodne robotičke federacije (IFR), urednica je i najdetaljnije i najsustavnije svjetske godišnje analize stanja robotike World robotics. IFR ne krije ponos tom studijom zbog važnosti koja joj se pridaje u utjecajnim ekonomskim krugovima. Vrijednost i vjerodostojnost tih podataka bili su važan čimbenik odluke da se nagrada dodijeli urednici publikacije s dvadesetogodišnjom tradicijom.

32

ke montaže i vidnih sustava. Nakon što je 2003. godine osnovan Odjel za statistiku IFR-a preuzela je izradu i izdavanje publikacije World Robotics Statistics pri United Nations Economic Commission za Europu (UNECE). Od 2005. godine ona je i urednik tih važnih godišnjih studija koje su postale međunarodno mjerilo za globalnu robotičku statistiku i tržišne odluke. U obrazloženju nagrade kaže se da je kao glavna tajnica doprinijela razvoju IFR-a i


tičkih ruku gotovo posvuda pa su se male i srednje kompanije počele robotizirati. Esben H. Østergaard glavni je tehnički direktor i jedan od trojice osnivača tvrtke Universal Robots 2005. godine. Jedan je od izumitelja UR-kobota, a odgovoran je za razvoj i poboljšanje postojećih UR-robota. Vanjski je suradnik danskih sveučilišta, a osnovao je i fond za unapređenje u industrijskoj robotici. Koncept kobota doveo je do unapređenja industrijske robotike u smislu promjene sagledavanja mjesta i uloge čovjeka u industrijskoj proizvodnji. U početku se pojam i proces kolaboracije sagledavalo primarno kao sigurnosni problem uporabe robota koji više nisu nužno ograđeni kako bi se spriječio kontakt s radnicima iz neposredne okoline. Što više, nastojalo se u potpunosti maknuti čovjeka WORLD ROBOOTICS I HRVATSKA. Indeks gustoće industrijskih robota (broj robota iz robotizirane proizvodnje. To na 10 000 zaposlenih u industriji) dobar je pokazatelj industrijske razvijenosti je bila i glavna dugogodišnja pojedine zemlje. Hrvatska s gustoćom od svega 5 industrijskih robota na samom poslovna politika poznata pod je kraju IFR-ove statistike. Nepoznat je izvor tih podataka. Za razliku od Slovenije nazivom “Industrija 4”. Njen cilj koja je, zbog robotizirane automobilske industrije, s gustoćom od 137 iznad bio je osigurati sigurnu i ekonosvjetskog prosjeka. mičnu masovnu fleksibilnu proiz­ vodnju prema posebnim zahtjevima određenog tržišta (engl. mass customization). Danas se taj cilj njegovu utjecaju na oblikovanje jedinstvenog mijenja i nastoji se omogućiti sve veća personaglobalnog robotičkog tržišta u usponu. Nagrada glavnoj tajnici IFR-a na određelizacija proizvoda. Personalizacija proizvoda može se postići ni način trebala bi biti i konačna prekretnica u odnosu hrvatskih organizacija zaduženih za samo ako se ljudski faktor kreativnosti vrati u proizvodnju. To je glavna parola novog vala praćenje poslovnih trendova, poput Hrvatske poznatog kao “Industrija 5”. Nastoji se oživjeti gospodarske komore koje, koliko nam je poznato, temeljna ljudska potreba za radom kao načinom do sada nisu pratile pa ni komentirale svjetsku osobnog izražavanja iz kojeg nastaje jedinstven robotičku statistiku. Čak je i HROBOS prestao proizvod kod kojeg cijena ne bi smjela biti nabavljati World Robotics Statistics. presudna. Kolaboracije ljudi i strojeva u okviru Esben Østergaard, prema izvještaju povje“Društva 5” podrazumijeva, također, stalnu i brzu renstva za Engelbergerovu nagradu, nagrađen je za rad na području kolaborativne robotike, izmjenu podataka potrebnih za proizvodnju u specifičnom području još uvijek novog koncepta “Industriji 5”. Kolaborativni roboti (koboti) smatraprimjene robota po kojem ljudi i roboti rade u istom radnom okolišu. ju se pravim alatima koje komapanije trebaju imati da bi proizvodili personalizirane Koncepcija kolaboracije otvorila je nove proproizvode koje konzumenti traže već danas. store i vidike u primjeni industrijskih robo-

33


COBOTI TVRTKE UNIVERSAL. Iskusni klasični programeri poznatih industrijskih robota slažu se u ocjeni da je sa svojim jednostavnim dizajnom UR 5 (desno u sredini) i funkcionalnim osobinama pridobio na svoju stranu mnoge korisnike. To je i robot čiji je intuitivan način programiranja nadmašio sve ostale. Čovjek koji se prvi put susreće s tom robotičkom rukom u stanju je odmah naučiti robota jednostavnim aktivnostima. Nešto od načina učenja izravnim vođenjem manipulatora podsjeća na prve industrijske robote iz 80-ih godina kada se ta tehnika koristila kod čuvenih robota tvrtke Tralfa. Prednost današnjih kutija za učenje (teach pendant) i ostalih elemenata izvedbe je u neusporedivo snažnijim kontrolerima i neograničenom softveru. Primjerice, danas je moguće u realnom vremenu provoditi virtualno programiranje izravnim vođenjem.

Koboti i ljudi na industrijskim proizvodnim trakama trebali bi donijeti konzumentskim masama proizvod s obilježjem unikata. Stavljanjem čovjeka ponovo u centar industrijske proizvodnje, korištenjem strojeva kakvi su UR-koboti tvrtke Universal Robots, koncept proiz­vodnje “Industrija 5” ne daje samo potrošačima proizvod koji žele već radnicima omogućava smisleniji i manje monoton tvornički posao kakav su obavljali u razdobljima potpune automatizacije ili robotizacije. Riječ je zapravo o zamisli o tome da roboti i ljudi surađuju na proizvodnoj traci tako da monotone i precizne poslove obavljaju roboti, a ljudi na svakom od tih proizvoda izvode po potrebi i zahtjevu neki detalj koji proizvod čini jedinstvenim. S vraćanjem čovjeka u serijsku proizvodnju napravljen je puni krug unutar stoljetnog ciklusa

“CUSTOM” I “PERSONAL” PROIZVOD. Glavna obilježja razdoblja “Industrija 4” je objedinjavanje i uzajamno povezivanje uređaja i brzih mreža s podacima unutar industrijskog okružja. Osnovni su ciljevi veća produktivnost na način da se rutinski poslovi prepuste robotima. Tako je povećana sigurnost, kvaliteta i smanjeni su gubici. To je omogućilo izradu proizvoda po narudžbi (engl. custom product). Uključivanjem čovjeka u robotiziranu proizvodnju dobiva se mogućnost stvaranja serijskog osobnog proizvoda oblikovanog po mjeri pojedinca naručitelja (engl. personal product). industrijalizacije započetog s manufakturama i prvim podjelama rada. Igor Ratković

KOLABORACIJSKI ROBOTI I PERSONALIZACIJA PROIZVODNJE. Na slici desno prikazano je radno mjesto za jednog čovjeka i jednog COBOTA. Oni bi trebali biti osnovna proizvodna jedinica u Industriji 5. s individualiziranom proizvodnjom. Radni prostor proizvodne stanice povećava se prostorno i postaje svjetliji. Oprema u toj stanici više je prilagođena oblikovanju nego proizvodnji. Radnik je uključen i u faze kreiranja proizvoda čija izrada nije automatska. Tako se dolazi do personaliziranog proizvoda. Proizvoda s dodirom ljudskog. Ideja serijske proizvodnje unikata prisutna je još od prvog masovnijeg uvođenja robota u proizvodnju 70-ih godina XX. st. budući je robot shvaćen kao univerzalan stroj s kojim je isplativo izrađivati na traci i vrlo male serije.

34


Hoće li idući hladni rat biti vođen umjetnom inteligencijom? Lako je usporediti trenutnu geopolitičku situaciju s onom 80-ih godina prošlog stoljeća. SAD i Rusija optužuju jedni druge za uplitanje u domaće probleme. Rusija je pripojila teritorij unatoč američkim prigovorima, povećavajući time zabrinutost oko vojnog sukoba. Tijekom Hladnog rata nakon Drugog svjetskog rata nacije su razvijale oružje bazirano na naprednoj tehnologiji. Tada su glavno oružje bili nuklearni projektili, a danas je to softver, bilo da se koristi za napad na računalne sustave ili ciljeve u stvarnom svijetu. Ruska retorika o važnosti umjetne inteligencije ubrzava se – i to s dobrim razlogom. Kako se razvijaju softveri umjetne inteligencije, tako će biti moguće donositi odluke temeljene na više informacija i to brže nego što ljudi mogu podnijeti.

Suvremeni hladni rat

Jednako kao tijekom Hladnog rata 40-ih i 50-ih godina, svaka strana ima razloga za strah od napretka protivničke tehnologije. Na nedavnom sastanku na Akademiji strateških projektila u blizini Moskve, ruski predsjednik Vladimir Putin rekao je da bi umjetna inteligencija mogla biti način na koji će Rusija ponovno balansirati odnos snaga koji je SAD stvorio nadmašivši Rusiju u ulaganju u obranu gotovo 10:1 svake godine. Od ruske države sponzorirana RT media izvijestila je da je umjetna inteligencija bila “ključ pobjede nad SAD-om u području obrane”. Uistinu zvuči kao retorika hladnog rata u kojem SAD i Rusija nastoje skupiti dovoljno nuklearnog oružja za ubijanje svake osobe na svijetu, i to po nekoliko puta. Ova utrka u naoružanju dovela je do koncepta sigurnog uzajamnog uništenja. Niti jedna strana nije mogla riskirati sudjelovanje u otvorenom ratu bez opasnosti od vlastitog uništenja. Umjesto toga, obje strane gomilale su oružje i sukobljavale se indirektno kroz male oružane sukobe i političke sporove. Danas, više od 30 godina nakon završetka Hladnog rada, SAD i Rusija otpisali su desetke tisuća komada nuklearnog oružja. Pa ipak, napetost raste. Svaki suvremeni hladni rat uključivao

NOVE TEHNOLOGIJE

bi hakerske napade i korištenje nuklearnih snaga u savezničkim sukobima. To se već događa. Obje države protjerale su diplomate suparničke države. Rusija je pripojila dio Krima. Tursko -sirijska granica čak je prozvana “ratom preko posrednika između SAD-a i Rusije”. Obje države, i mnogo drugih također, još uvijek imaju nuklearno oružje, ali korištenje njega u punom obimu većini je još uvijek nezamislivo. No, nedavna izvješća pokazala su povećanu zabrinutost javnosti da bi ga te dvije države mogle upotrijebiti.

Svijet virtualnog sukoba

Virtualno oružje, posebice ono koje pokreće umjetna inteligencija, obje strane još uvijek smatraju poštenom igrom. Rusija i hakeri koji je podržavaju rade na elektroničkoj špijunaži, poduzimaju virtualne napade na elektrane, banke, bolnice i prijevozne sustave i protiv izbora u SAD-u. Ruskim virtualnim napadačima mete su Ukrajina i američki saveznici – Velika Britanija i Njemačka. SAD je svakako u stanju odgovoriti na te napade i možda je to već učinio. Putin je rekao da umjetnu inteligenciju vidi kao “budućnost, ne samo za Rusiju već za cijelo čovječanstvo”. U rujnu 2017. rekao je studentima da će nacija koja “postane vodeća u tom području, upravljati svijetom”. On ne govori o tome da će šifre nuklearnih projektila predati računalu, jer je znanstvena fantastika portretirala računalno lansiranje raketa. Govori o mnogo drugih načina uporabe umjetne inteligencije.

Korištenje umjetne inteligencije za kontrolu nuklearnog oružja Prijetnje iznenadnim napadima brod-podmornica-nuklearnim oružjem i oružjem smještenim u blizini državnih granica mogle bi dovesti do toga da neke zemlje povjere taktike samoobrane, uključujući izvršenje protunapada, drastičnim moćima sustava umjetne inteligencije. U slučaju napada, umjetna inteligencija može djelovati brže i bez potencijalnog oklijevanja ili neslaganja ljudskog operatera. Mogućnost brzog,

35


S oružjem umjetne inteligencije na obje strane, jesmo li sada u novom hladnom ratu?

automatskog odgovora može pomoći osigurati da potencijalni protivnici znaju kako je država spremna i voljna lansirati ključ za uzajamno osigurano uništenje.

Umjetna inteligencija kontrolira ne-nuklearno oružje Umjetna inteligencija može se koristiti i za kontrolu ne-nuklearnog oružja, pa i vozila bez posade, kao što su dronovi i virtualno oružje. Vozila bez posade moraju biti u stanju funkcionirati kad je komunikacija smanjena – što zahtije­ va kontrolu umjetnom inteligencijom u vozilu. Umjetna inteligencija također može spriječiti grupu koja je na nišanu da zaustavi ili spriječi napad dronom, uništenjem njenog kontrolnog objekta, jer je kontrola raspodijeljena na fizičku i elektroničku. Virtualno oružje može, slično tome, imati zadatak izvoditi operaciju izvan zone komunikacije. U tom slučaju reagiranje zahtijeva toliko brz odgovor da ga je najbolje odaslati i kontrolirati sustavima umjetne inteligencije. Napadi koje koordinira umjetna inteligencija mogu odaslati virtualno ili stvarno fizičko oružje gotovo trenutno, donoseći odluku o napadu čak i prije nego čovjek uopće opazi razlog za to. Sustavi umjetne inteligencije mogu ciljeve i tehnike mijenjati brže nego što čovjek može spoznati, a kamoli analizirati. Na primjer, jedan sustav umjetne inteligencije može lansirati dron kako bi napao tvornicu, nadzirao dronove koji odgovaraju obranom te odaslao virtualni napad na te dronove bez zamjetne pauze.

Važnost razvoja umjetne inteligencije Država koja misli da njeni protivnici imaju ili će imati oružje umjetne inteligencije, željet će ga i sama nabaviti. No, široka upotreba virtualnih napada koje pokreće umjetna inteligencija još neko vrijeme neće se dogoditi. Države možda prihvate predloženu Digitalnu ženevsku konvenciju kako bi ograničile konflikt umjetne inteligencije, ali to neće zaustaviti napade umjetne inteligencije neovisnih nacionalističkih i militarističkih grupa, kriminalnih i drugih organizacija. Pored toga, države mogu izaći iz ugovora. Stoga je gotovo sigurno da će netko umjetnu inteligenciju pretvoriti u oružje i da će to onda učiniti svi ostali, ako ništa drugo onda zbog želje da budu spremni obraniti se u slučaju potrebe. Pored Rusije koja je prigrlila umjetnu inteligenciju, druge nacije koje nisu ili one koje ograničavaju razvoj umjetne inteligencije, ne mogu se natjecati – ni u ekonomskom, niti u vojnom smislu – s državama koje posjeduju razvijenu umjetnu inteligenciju. Napredna umjetna inteligencija može stvoriti prednosti i za poslovni razvoj države, ne samo vojni, a one koje nemaju umjetnu inteligenciju mogu se naći u vrlo nepovoljnom položaju. Ipak, možda je najvažnije to što sofisticirana umjetna inteligencija u mnogim zemljama osigurava odvraćanje od napada, kao što je bilo s nuklearnim naoružanjem tijekom Hladnog rata. Izvor: www.livescience.com, Shutterstock Autor teksta: Jeremy Straub, pomoćni profesor na Računalnim znanostima, Državno sveučilište Sjeverne Dakote. Sandra Knežević

Profile for Zoran Kušan

ABC tehnike broj 618 listopad 2018.  

Listopadski broj časopisa ABC tehnike broj 618 za godinu 2018. izašao je u svojoj standardnoj formi i sadržaju. U njemu možete pronaći naše...

ABC tehnike broj 618 listopad 2018.  

Listopadski broj časopisa ABC tehnike broj 618 za godinu 2018. izašao je u svojoj standardnoj formi i sadržaju. U njemu možete pronaći naše...

Profile for zoran1002
Advertisement