ABC tehnike broj 592, veljača 2016. godine

I Počeci telekomunikacija I I SF priča I I Mala škola fotografije I

ISSN 1849-9791

Rubrike

Cijena 10 KNI; 1,32 EURI; 1,76 USD;I 2,52 BAM;I 150,57 RSD;I 80,84 MKD

Izbor

I Mozgalice I Robot LEGO MINDSTORMS EV3 I I Poete i borci za razvitak tehnike i tehnologije I I 20. međunarodna izložba fotografije I I Obljetnice — 70 godina I Analiza fotografije I Broj 592 I Veljača / February 2016. I Godina LX.

www.hztk.hr

ČASOPIS ZA MODELARSTVO I SAMOGRADNJU

MATEMATIČKE ZAGONETKE

Mozgalice

U OVOM BROJU Mozgalice. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2 Poete i borci za razvitak tehnike. i tehnologije. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3

Mozgalica 24 rješenje:

Ovaj dio može se zamisliti, na primjer, kao krov s mansardnim prozorom.

Vaš MIMAT

Diofant i problemi s godinama . . . . . . . . . . . 7 Obljetnice — 70 godina…. . . . . . . . . . . . . 10 Robot LEGO MINDSTORMS EV3. . . . . . . . . 13 Mala škola fotografije. . . . . . . . . . . . . . . . . 17 Pogled unatrag. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18 Analiza fotografije. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20 Žabe. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21 Usmjerenost prema Kini. . . . . . . . . . . . . . . 24 Arduino kroz jednostavne primjere -.

- II. izdanje. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 26 Telefonija. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 26 Robotički trendovi u 2015. godini. . . . . . . . 31 Elektromotor. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 34 Model borbenog aviona . . . . . . . . . . . . . . . 36

Nacrt u prilogu: Elektromotor Model borbenog aviona

Nakladnik: Hrvatska zajednica tehničke kulture, Dalmatinska 12, P. p. 149, 10002 Zagreb, Hrvat­ska/Croatia Uredništvo: Ivan Vlainić, Pavao Havliček, Alan Vojković, Zoran Kušan Suradnici: Damir Čović, prof., dr. sc. Zvonimir Jako­bović, Miljen­ko Ožura, prof, mr. Bojan Zvonarević, Borislav Božić, Aleksandar Žiljak.

Igor Ratković, mr. sc. Vladimir Mitrović, Ivo Aščić Glavni urednik: Zoran Kušan, ing.

Priprema za tisak: Zoran Kušan, ing.

Lektura i korektura: Morana Kovač Broj 6 (592), veljača 2016. Školska godina 2015./2016.

Naslovna stranica: R obot LEGO MINDSTORMS EV3

Uredništvo i administracija: Dalmatinska 12, P.p. 149, 10002 Za­greb, Hrvatska telefon i faks (01) 48 48 762 i (01) 48 48 641; www.hztk.hr; e-pošta: abc-tehnike@hztk.hr “ABC tehnike” na adresi www.hztk.hr Izlazi jedanput na mjesec u školskoj godini (10 brojeva godišnje) Rukopisi, crteži i fotografije se ne vraćaju Žiro-račun: Hrvat­ska zajednica tehničke kul­ ture HR68 2360 0001 1015 5947 0 Devizni račun: Hrvatska zajednica tehničke kulture, Zagreb, Dalmatinska 12, Zagre­bačka banka d.d. IBAN: 6823600001101559470 BIC: ZABAHR2X Cijena za inozemstvo: 2,25 eura, poštarina uključena u cijeni (PDF na CD-u) Tisak i otprema: HZTK, Zagreb

Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta preporučilo je uporabu “ABC tehnike” u osnovnim i srednjim školama

IZUMITELJI I RACIONALIZATORI

Poete i borci za razvitak tehnike i tehnologije Ili su hrvatski inovatori don Quijotei i Sizifi u očekivanju Godota? “Činiš nepravdu, ako hvališ ono što ne razumiješ – ali još više griješiš ako to kritiziraš.”

Leonardo Da Vinci Možemo bez lažne skromnosti tvrditi da su Ijudi našeg podneblja dali ogroman doprinos svjetskom stvaralaštvu, radeći nažalost najčešće izvan domovine u kojoj, bez obzira na ustrojstvo, nije bilo dovoljno razumijevanja za umne ljude.

Najčešće inventivnom, posebice znanstvenom radu, nije pridavana važnost. No zato je svijet znao cijeniti stvaralaštvo naših ljudi, pa u strukturi registriranih patenata, inovacija i tehničkih unapređenja u zemljama zapadnog svijeta naši građani zauzimaju znakovito mjesto.

Nema egzaktnijeg uvida u sveukupan doprinos Hrvata razvitku znanosti i tehnološkom razvitku u svijetu.

“Nažalost naši su se istraživači u dokazivanju identiteta hrvatskog naroda dokazivali isključivo književnošću, slikarstvom, kiparstvom, glazbom, kontinuitetom hrvatskog kraljevstva na temelju pravnih dokumenata, a tehničkom stvaralaštvu se gotovo nije uopće posvećivala pažnja”, napisao je Boris Puhlovski u svom tekstu Hrvatska kolijevka zrakoplovstva u istočnoj Europi u kojem je prikazao zanimanje i konkretna rješenja Hrvata vezano za povijest letenja u Hrvatskoj, od stvaralaštva Fausta Vrančića, do Franje Josipa Domina, Dragutina Schwarza, E. S. Penkale, Rudolfa Fizira.

Međutim, neosporna je i činjenica da su stvaraoci našeg podrijetla značajno doprinijeli razvoju znanosti i tehnologije, ali i ukupnom obogaćenju kulturne i civilizacijske baštine svijeta.

Poneki od njih zabilježeni su kao stvaraoci iz zemalja koje su u to vrijeme egzistirale, pa je mnogim piscima ljudske povijesti promaklo da

su ti stvaraoci našeg podrijetla, što je važno za bolje razumijevanje duhovnih dometa malih naroda kao što je naš.

Zbog toga je jedan od naših prioritetnih interesa pokretanje sustavnog, znanstveno utemeljenog, istraživanja koje bi utvrdilo znanstvenotehnološki doprinos Hrvata i građana Hrvatske sveukupnom napretku znanosti i tehnologije dosad u svijetu. Povijest nas uči da inovacijska djelatnost ne stvara rezultate temeljem planova, već inovacijskom kulturom i inovativnim uzdizanjem kreativnih pojedinaca.

U ABC-u ćemo pokušati podsjetiti na one kreativne i inventivne ljude iz naših krajeva koji su se svojim djelima i dosezima u prošlosti izdignuli iznad okvira Hrvatske i bili prepoznati po kvaliteti svojih djela.

Ivan Krstitelj Rabljanin

Jedan od prvih bio je Ivan Krstitelj Rabljanin, ljevač i metalurg koji je po svojim topovima i zvonima – koja se još i danas oglašavaju, bio poznat ne samo u Dubrovačkoj Republici i u jadranskim gradovima već i u Italiji, Španjolskoj i drugim državama ondašnje Europe. Tajnu kvalitete njegovih radova u tehnološkom smislu možemo nazvati inovacijom u odnosu na stanje tehnike tog doba. Prvi je izveo unutrašnjost topovske cijevi sa zavojitim udubljenjima čime je dobio veću brzinu i duži let ispaljenog zrna. Iako su bakar i kositar temelj za dobivanje legure bronce, njegov je omjer bio 8% kositra, a u to doba standard je bio 10%, što govori da imao “ono još nešto” što je dodavao u leguru koja se pokazala boljom i lakšom.

O Ivanu Krstitelju Rabljaninu napisano je više stručnih i znanstvenih radova, ali je s njegovim velikim doprinosom hrvatskoj metalurgiji i tehničkoj kulturi premalo upoznata naša javnost. Njegova zvona odzvanjaju još i danas od

3

Stona i Dubrovnika pa do Kotora i svaki dan nas podsjećaju na toga našeg znamenitog renesansnog ljevača, suvremenika Leonarda da Vincija i Michelangela Buonarrotija.

Ivan Krstitelj Rabljanin nije samo zanimljiv kao ljevač umjetnik već barem toliko i kao ljevač metalurg, odnosno tehnolog. Tehnički dio lijevanja velikih topova i zvona, osobito u doba kad je on radio, bio je težak i zahtjevan posao. Tražili su se posebna vještina i znanje, jer su tadašnja tehnička sredstva i pomagala bila veoma skromna i nerazvijena.

Iako su se lijevanjem bronce bavili Kinezi već prije tri tisuće godina, a u Europi su grčki i rimski kipari lijevali kipove, tehnička pitanja lijevanja zaokupljala su još Leonarda da Vincija, a poslije i Benvenuta Cellinija (1500.–1570.). I Leonardo, a i Cellini ostavili su u svojim dnevnicima zanimljive tehničke bilješke i podatke o lijevanju različitih predmeta. Leonardo, koji je bio iskusan ljevač topova podrobno je opisao način kako se odjednom može lijevati mnogo topova maloga kalibra.

Opisao je također kako se lijevaju i topovi velikoga kalibra, predviđeni za kamene i metalne kugle. Za ljevačke modele Leonardo je preporučao “običnu zemlju od koje se prave cigle, pomiješanu s kravljom balegom i striženom vunom”.

4

Visok stupanj znanja i samostalnosti Ivana Krstitelja Rabljanina u njegovu teškom i tada važnom i traženom zvanju, može se ocijeniti prema stanju tehnologije i teorije, odnosno metalurgije u njegovo vrijeme.

Ivan Rabljanin svoju je broncu počeo lijevati barem šezdeset godina prije nego što je njemački mineralog Georgius Agricola (Georg Bauer) objavio 1566. godine svoje znamenito djelo De re metallica libri XII. Vannoccio Biringuccio, u djelu Pirotechnia, 1540. godine – upravo godine u kojoj je umro Ivan – opisuje način lijevanja zvona koji se u osnovi i danas primjenjuje, a vjerojatno se od tog postupka nije razlikovao ni postupak kojim se služio Ivan Krstitelj Rabljanin, primjenjujući svoje iskustvo. Činjenica da je Ivan lijevao i zvona i topove nije neobična za tadašnje vrijeme.

Dubrovačka je Republika (od XII. stoljeća do 1808. godine) mnogo polagala na svoj politički, gospodarski, pomorski, tehnički, vojni i kulturni razvitak. Sve su se te grane i djelatnosti međusobno prožimale i dopunjavale na dobro Republike i njezinih građana. U okviru gospodarsko-tehničkog, pa i vojnoobrambenog razvitka Dubrovačke Republike od samih se početaka mnogo pozornosti posvećivalo i metalurgiji.

Proizvodio se bakar, gradile su se ljevaonice i izrađivalo teško oružje svih vrsta – za tvrđave, pa i za brodovlje.

Dubrovačka ljevaonica, odnosno isprva kovnica topova iz 1410. godine, osnovana je 14 godina prije nego u Pragu, 40 godina prije nego u Augsburgu, 62 godine prije nego u Beču i 64 godine prije ljevaonica u Rusiji.

U Dubrovniku su djelovali vrsni ljevači koji su dolazili i iz raznih dijelova Europe, a radili su i domaći stručnjaci. Među njima bio je najpoznatiji Joannes Baptista dela Tolle, rođen u Rabu u drugoj polovici XV. stoljeća, poznat u nas pod imenom Ivan Krstitelj Rabljanin. Iz točnih i sustavno vođenih bilježaka i podataka Dubrovačkoga državnog arhiva vidljivo je da je Ivan Rabljanin došao s Raba u Dubrovnik 1504. godine kao ljevač s velikim iskustvom i znanjem.

Republika je prihvatila njegovu ponudu za rad, uz uvjet da najprije izlije jedan veliki top. Nakon uspješnog iskušavanja toga topa dobio je zadatak da izlije novo veliko zvono za Gradski zvonik

u Dubrovniku. Sve je te poslove izvršio na potpuno zadovoljstvo Republike, pa je i primljen u njezinu službu te je izgradio svoju ljevaonicu u sklopu današnje tvrđave Revelin.

Za lijevanje zvona, odnosno taljenje bronce primjenjivale su se posebno građene peći. Kako je to radio Ivan Krstitelj Rabljanin, nije donedavno bilo poznato. Danas, nakon što su prije više godina prigodom arheoloških iskopavanja i radova na preuređenju tvrđave Revelin otkriveni ostaci ljevačkih peći iz vremena Ivana Krstitelja Rabljanina kojima se vjerojatno i on sam služio, vidljivo je da su te peći bile veoma slične onima koje su se tada, a i nešto poslije, upotrebljavale u Europi.

U bilješkama Republike o materijalu za lijevanje naznačeno je 1513. godine da je Ivanu dano kositra za lijevanje četiriju falkoneta. Kositar je dakako bio samo jedan od metala za leguru, za koju je još trebalo bakra da bi se dobila bronca za topove, koja se sastoji od 90 posto bakra i 10 posto kositra. U pogledu proizvodnje bakra Dubrovnik je nastojao biti što samostalniji, pa je stoga već 1507. godine radila rafinerija bakra na izvoru rijeke Omble kraj Dubrovnika.

Legura bronce za falkonete sastojala se od samo 8 posto kositra. Zanimljivo je da je to bio postotak kositra koji su imali moderni brončani topovi Austro-Ugarske početkom XX. stoljeća.

Nakon prihvaćanja molbe Ivana Krstitelja Rabljanina u Dubrovniku odobreno mu je da kao pokusni rad može pretaliti bombardu koju je izlio njegov prethodnik Perida. Budući da je Repulika uzela Ivana u svoju službu ponajviše kao ljevača topova, prvi njegov rad u Dubrovniku bio je top.

Dobio je jedan stari jarbol za izradu drvenog modela topa koji je trebao izliti kao pokusni rad.

Jarbol koji je Ivan dobio poslužio je kao jezgra oko koje se izrađivao model, odnosno jezgra bombarde koju je trebalo izliti. Takav je postupak nedvojbeno primijenio i Ivan. Ivanova je bombarda – duljine 449 cm, kalibra 13 cm i mase 2 184 kg – bila završena i barutom iskušana 31. ožujka 1505. godine.

Taj Ivanov pokusni top bio je jedan od najdužih tadašnjih kolubrina. Naime dužina njegove cijevi je 34 promjera, slično kao i njemačke kolubrine.

Talijanske su kolubrine bile duge samo 23 promjera. Možda bi se iz ovog moglo zaključiti da je Ivan prije toga imao neke veze s njemačkim uzorima, odnosno ljevačima, tj. da je i sam tamo radio.

Daljnja je osobitost tog topa, za razliku od do tada uobičajenih glatkih, da mu je unutrašnjost cijevi zavojito udubljena. Sudeći po spomenutim dvijema posebnostima toga topa, Ivan se svojim prvim i pokusnim radom želio predstaviti u Dubrovniku kao vrhunski stručnjak tadašnjeg umijeća lijevanja topova.

Prvobitno jednostavne i nezgrapne oblike topova iz XIV. i XV. stoljeća zamijenile su u XVI. stoljeću umjetnički, ornamentima i reljefnim slikama ukrašene topovske cijevi bombarda.

Tehničku i umjetničku stranu takva lijevanja savršeno je svladao Ivan Krstitelj Rabljanin.

Opisan prvi Ivanov top koji je izlio u Dubrovniku 1505. godine otpremljen je u ljetu 1816. preko Trsta u bečki Arsenal, danas Vojni muzej, gdje se sada nalazi u inozemnoj zbirci pod rednim brojem 1.

Zvona Ivana Krstitelja Rabljanina

Oblikovanje i dimenzioniranje zvona u pogledu čistoće, visine i ljepote njihova glasa te odabiranje najpogodnije smjese metala, a i samo lijevanje bronce u znalački načinjene kalupe visoko je iskustveno, pa i teorijsko pitanje koje su uspješno mogli u prošlosti rješavati samo vrhunski ljevači bronce, a posebno ljevači zvona. Jedan od takvih bio je nesumnjivo i Ivan Krstitelj Rabljanin, naš veliki renesansni ljevač bronce i umjetnik.

Visina i čistoća zvuka zvona, dakle njegova glazbena vrijednost i ljepota ovisni su o veličini, težini i obliku svakog pojedinog zvona. Pri tome još ni danas nisu potpuno poznate sve fizikalne i tehnološke zakonitosti lijevanja zvona, pa još uvijek u tom pogledu odsudnu ulogu ima iskustvo zvonoljevača. Svako zvono ima stoga svoje posebnosti, tako da u pogledu glasa i boje tona dva zvona jednakih dimenzija i metalnog sastava nisu i ne moraju biti međusobno jednaka.

Sve je to bilo poznato i starim majstorima, ali pravila i zakonitosti izrade zvona nije bilo moguće jednoznačno i čvrsto unaprijed odrediti. Za lijevanje bronce služile su posebno izgrađene peći od opeke.

5

Veoma su rijetki bili pisani izvori i upute prema kojima su stari majstori oblikovali svoja zvona. O tome je prvi, već u XII. stoljeću, nešto zabilježio benediktinac Theophilus u svom rukopisu.

Za drugi najstariji rukopis o izradi zvona, pohranjen u Nacionalnoj središnjoj knjižnici u Firenci, smatra se da ga je napisao Vittorio Ghilberti (1418.–1496.). Iako se za njega ne zna točno je li sam i lijevao zvona, prvi je proučio unutrašnjost zvona i načinio tablice prema kojima su se unaprijed donekle mogle odrediti masa, dimenzije, profili i zvukovna svojstva zvona. To su mogli biti podaci kojima se možda poslužio i Ivan Krstitelj Rabljanin, to više što je vjerojatno upoznao umijeće lijevanja talijanskih zvonoljevača. Da je tome tako, daju naslutiti oblik, izgled i ljepota zvuka njegova najvećeg zvona izlivenog 1505. godine, koje i danas resi Gradski toranj, a i sam grad Dubrovnik.

U Ivanovo vrijeme pisali su o oblikovanju zvona Christof Sesselschreiber u svojem rukopisu Buch der Buchsenmeister napisanom u Münchenu 1524. godine, te Ivanov suvremenik Vannoccio Biringuccio (1480.–1538./39.) iz Italije, u svojem (prvom u svijetu objavljenom) djelu o lijevanju Pirotechnia iz 1540. godine. On je to djelo napisao i na temelju svoga studijskog putovanja u Njemačku. Njegova krivulja za zvona (scala campanaria) obuhvaća zvona mase od 10 do 10 000 funti podijeljene u stupnjeve, a nastala je na temelju

6

praktičnih iskustava. Osnovne podatke za određivanje mase zvona čine: širina zvona na udarnom obodu zvona, ondje gdje bat udara o zvono, zatim visina i gornja unutarnja širina zvona. Za to određivanje V. Biringuccio načinio je posebnu grafičku ljestvicu. O svim spomenutim veličinama ovisi i visina tona zvona.

Koliko su Ivanu bili dostupni ti ili slični iskustveni podaci njegovih učitelja, nije nam poznato, ali on zvona nije lijevao napamet.

Ivan Krstitelj Rabljanin prije dolaska u Dubrovnik 1504. godine izlio je zvono koje se nalazi u Rijeci, na zgradi nekadašnjeg samostana augustinaca.

1503. godine izlio je zvono za katedralu u Splitu, koje je 1830. godine pretaljeno.

Stručni i umjetnički domet rada Ivana Krstitelja Rabljanina O umjetničkoj i estetskoj vrijednosti radova Ivana Krstitelja Rabljanina neka nam posluže riječi akademika Cvite Fiskovića, koji o Ivanu i njegovim radovima među ostalim kaže: “Pored svoje vještine u lijevanju, Ivan je bio istančani dekorater...” iz renesansnih ukrasa plitkih reljefa triju njegovih djela: dubrovačkog gradskog i dominikanskog zvona i dvaju topova, izbija vrsnoća njegova cizelatorskog umijeća. Njegovi reljefni akanti, razigrane groteske s rogovima obilja, pticama i paunicama, klasični festoni s bukranjonima i orlovima, oštro rezani i jasno raspoređeni, usklađuju se s oblinom topova i zvona. Daju im jaču vitkost i podređuju se osnovnom obliku. Motiv s pticama rastvorenih krila, vaze, niz poredanog akantova lišća i reljefni Sv. Vlaho u girlandi opetuje se na gradskom zvonu i na dva topa. Ti ukrasi, čisti u pojedinostima i jasni u kompoziciji, jednako kao i humanistički natpisi i stihovi, koje je za njegove umjetnine sastavljao humanist Ilija Lampidije Crijević, oplemenili su i dali umjetničku vrijednost njegovim radovima.

Don Frane Bulić smatrao je da je Ivan Krstitelj Rabljanin osnovao u Dalmaciji prvu ljevaonicu zvona, te da nakon toga nije bilo u Dalmaciji stalne ljevaonice zvona sve do oko 1820. godine. Tada je, naime, iz Bassana u Italiji došao u Split Jeronim Colbachini. On je svoju ljevaonicu izgradio u Majdanu, na sjeveroistoku Solina, nedaleko od izvora rijeke Jadra.

Pavao Havliček

MALA ŠKOLA PROGRAMIRANJA

Diofant i problemi s godinama 1. Diofant iz Aleksandrije starogrčki je matematičar kojega povjesničari kao i Herona iz Aleksandrije smještaju u različita vremena.

Držim da je najtočniji podatak onaj iz Hrvatske enciklopedije prema kojoj je živio u III. stoljeću prije Krista. Zaslužan je za razvoj algebre uvođenjem matematičkih simbola, a prema njegovom imenu nazvane su Diofantove jednadžbe koje je otkrio – takva jednadžba je npr.: 546x+161y=21 (o njima će biti riječi u nekom od sljedećih nastavaka). Iako se vrlo malo zna o njegovom životu, iza njega je ostalo nešto veoma zanimljivo, a to je epitaf (inače prvi nadgrobni natpisi potječu iz stare Grčke) na njegovom grobu, što je ujedno i naš problemski zadatak: “Prolazniče, ovdje je Diofantov grob i on će ti reći koliko je godina živio. Mladost iznosi šestinu godina koje je proživio. Dvanaestina njegova života trebala je da mu obraze prekriju prve dlačice, a zatim mu je prošla još sedmina života dok nije izabrao ženu. Pet godina nakon toga dobio je lijepo dijete, koje je, navršivši polovinu ukupne dobi svoga oca, umrlo nesretnim slučajem. Njegov ga je otac nadživio za četiri godine.”

Koliko je godina živio Diofant?

Programsko rješenje 1.

Dim x As Integer For x=1 to 100 if x/6+x/12+x/7+5+x/2+4=x then print “Diofant je živio “;x; “ godina/e.”

end if next x sleep Problemsko rješenje 1.

Diofant je živio 84 godine. Jednadžbu njegovog života nije teško napraviti: x/6+x/12+x/7+5+x/2+4=x .

2. Koliko će godina imati Marko 1994. godine ako će tada imati onoliko godina koliko iznosi zbroj znamenki godine njegovog rođenja?

Programsko rješenje 2.

Dim As Integer x Dim As Integer y for x =0 To 9 for y =0 To 9 if 1994-(1900+10*x+y)=1+9+x+y then print x, y, “imat ce “; 1+9+x+y ; “ godina.” end if next y next x sleep Rješenje problema 2.

Marko će 1994. godine imati 25 godina jer je rođen 1969. godine (1+9+6+9=25), a iz provjere vidimo da je 1994-1969 = 25.

3. Sofja Kovalevska bila je prva Ruskinja i jedna od prvih žena u povijesti koja je stekla

Programsko rješenje 1.

Programsko rješenje 2.

7

doktorat u matematici. U to vrijeme u Rusiji žene nisu mogle studirati i raditi na fakultetu.

Zbog toga je Kovalevska emigrirala u Njemačku, gdje je završila fakultet i stekla doktorat iz matematike. U svojoj matematičkoj karijeri dala je velik doprinos razvoju diferencijalnih jednadžbi i matematičke fizike. Prema njenom životopisu snimljeno je nekoliko filmova, a najpoznatiji je onaj iz 1983. godine, A Hill on the Dark Side of the Moon. Poznata je njezina izreka: “Nemoguće je biti matematičar, a da nisi u duši i pjesnik.”

Koje je godine u 19. stoljeću rođena Sofja Kovalevska, ako bi 1892. godine, a to je godinu dana poslije njene smrti, imala tri puta više godina nego što je zbroj znamenki godine njenog rođenja.

Programsko rješenje 3.

Dim As integer x Dim As integer y for x =0 To 9 for y =0 To 9 if 1892-(1800+10*x+y)= (9+x+y)*3 then print x, y , 1800+10*x+y end if next y next x sleep Rješenje problema 3.

Kovalevska je rođena 1850. godine, a umrla je 1891. Obrati pažnju da For-Next petlje počinju s nulom jer znamenka u godini može biti i nula.

4. Majka je 25 godina starija od sina, a otac je 5 godina stariji od majke. Ako svi zajedno imaju 91 godinu koliko godina ima sin?

Rješenje problema 3.

Rješenje problema 4.

8

Programsko rješenje 4.

Dim x As Integer rem postavi se jednadzba s jednom nepoznanicom rem x + (x+25) + (x+25+5) =91 for x=1 to 99 if x + (x+25) + (x+25+5) =91 then print “sin ima “;x;” godina” end if next x sleep Rješenje problema 4.

Lako je zaključiti da majka ima 37 godina, a otac 42 godine.

5. Ako je ocu 36 godina, a sinu 5 godina za koliko godina će otac biti dva puta stariji od sina?

Programsko rješenje 5.

Dim x As Integer rem postavi se jednadzba s jednom nepoznanicom rem 36+x = 2*(5+x) for x=1 to 99 if 36+x = 2*(5+x) then print “Za “;x;” godina otac ce biti dvaput stariji od sina” end if next x sleep Rješenje problema 5.

Sada je količnik godina između oca i sina 7 puta (cjelobrojno dijeljenje 36/5=7), za 26 godina otac će imati 62 godine, a sin 31, otac će biti samo 2 puta stariji od sina, znači li to da sin brže stari od oca jer se količnik njihovih godina

Rješenje problema 5.

Točno rješenje problema 6.

smanjuje? Kad bi ljudi živjeli npr. 1000 godina količnik između našeg oca i sina bio bi samo 1,03 dok bi za milijun godina količnik iznosio svega 1,000003 i bio bi zanemarivo malen, u fizikalnom smislu mjerenja moglo bi se reći da je sin po godinama stigao oca i da ne spominjemo beskonačnost. Ovo razmatranje na kraju svega treba shvatiti samo kao jednu filozofsku raspravu.

6. Prije 15 godina majka i kći imale su zajedno 18 godina. Koliko će godina one imati zajedno za 6 godina? Koliko godina sada ima majka, a koliko kći?

Programsko rješenje 6.

Dim x As Integer Dim y As Integer Dim z As Integer print for x=1 to 100 for y= 1 to 100 if x+y-30 = 18 and x+y+12=60 and (y-x)>15 and x>15 then print x,y next y next x print sleep Točno rješenje problema 6.

U programu treba uz dvije jednadžbe s dvije nepoznanice postaviti i dva logička uvjeta kako bismo došli do točnog rješenja jer ćemo inače dobiti mnogo rješenja koja zadovoljavaju matematički, ali ne i logički.

Netočno rješenje problema 6.

Npr. 18 i 30 zadovoljava jednadžbe: 18+3030=18 i 18+30+12=60, ali ne i logički jer razlika

Netočno rješenje problema 6.

u godinama između majke i kćeri mora biti veća od 15, a 30 – 18 to nije. Pored toga iz zadatka se da zaključiti da kći mora imati više od 15 godina.

Znači moramo opet upotrijebiti mozak i eliminirati suvišne i nelogične rezultate.

Damir Čović

9

HRVATSKA ZAJEDNICA TEHNIČKE KULTURE

Obljetnice — 70 godina…

Časopis ABC tehnike izlazi od rujna 1957. godine, neprekidno

Vrijeme leti, iza nas ostaju sjećanja. Hrvatska zajednica tehničke kulture ove, 2016. godine slavi 70 godina neprekidnog djelovanja i sudjelovanja u širenju tehničke misli, inovacija i promicanju različitih tehničkih aktivnosti i rada djece, mladeži i članstva… Kroz to vrijeme razvila se elektronika kao nauka, informatika koja je dostupna gotovo svima i danas robotika te brojčano upravljanje… I čovjek je osvojio Mjesec. Da ne govorimo o istraživanju morskih dubina i svemira. Vjerojatno najkraće razdoblje u čovjekovoj povijesti s najviše podataka i noviteta!

Sljednik smo Republičke komisije “Tehnika i sport” pri Glavnom odboru Fiskulturnog saveza Hrvatske utemeljene 23. lipnja 1946. godine.

Već tada su nastali pogodni uvjeti, zahvalju-

10

jući tradiciji Zagreba u organiziranju različitih modelarskih, maketarskih, auto- i motoklubova, radioamatera, foto i kinoorganizacija koje su djelovale prije, a poneke i tijekom rata. Osobito je bilo razvijeno aviomodelarstvo, a naslijeđen materijal te solidna izdavačka djelatnost omogućuju nove izazove. Bila je razvijena samogradnja opreme i pomagala u pojedinim tehničkim sportovima što zadivljuje s obzirom na okolnosti i neimaštinu.

Udruge se razvijaju i u Osijeku, Rijeci — Sušak, Splitu, Zadru, Bjelovaru, Šibeniku, Dubrovniku, Sisku, Karlovcu… zatim Oblasna komisija za Tehniku i sport za Istru… I one čisto profesionalne strukovnih tehničkih udruženja. Potporu daju i tvornice poput Končara, Radioindustrije, Tvornice automobila Zagreb, Tvornice olovaka, Tvornice željezničkih vozila Gredelj, Jugoturbine, brodogradilišta, Pošte, Željeznice… u kojima rade pojedine stručne tehničke sekcije. Zahvaljujući tehničarskom, proizvodnom i inženjerskom kadru, uspjeh je bio zadivljujuć! Gradili su se avioni, čamci, jedrilice! Otvarale se stručne i tehničke škole.

Naši članovi i suradnici bili su i akademici i sveučilišni profesori, neki od svojih đačkih dana do danas. Hvala im!

Pravni smo sljednik i novonastale društvene organizacije Narodne tehnike Hrvatske — osnovane 17. travnja 1948. godine u Zagrebu. Ime je promijenjeno u Hrvatska zajednica tehničke kulture 3. srpnja, ratne, 1992. godine.

Jedna od zadaća svakako je bilo stvoriti uvjete za razvoj tehničke kulture i predmeta u našim osnovnim i srednjim školama. Predlagalo se i osmišljavalo na koji način školovati stručni kadar da tehnička kultura postane dio opće kulture i da što više mladeži odabere i tehničko zanimanje.

Bilo je borbe za satnicu u našim školama, prostor i opremanje školskih radionica. Uspjeli smo oformiti specijalizirane dobavljače i proizvođače opreme i materijala te izdavačku djelatnost,

Zaštitni znak HZTK-e, od 3. srpnja 1992. godine

dijelom kao informativnu o svjetskim dostignućima u znanosti i tehnici. I rad u svakodnevnim prilikama i za razvoj školskog predmeta, kako se već sve zvao: ručni rad, poslije tehnički odgoj, a danas tehnička kultura. Taj je predmet postao lučonoša po organizaciji i pristupu metodičkim i didaktičkim razradama. Pogotovo u sadržaju i raznovrsnosti djelatnosti za slobodno vrijeme.

Na ponos ističemo vaš i naš časopis ABC tehnike koji ove godine slavi svoj 600. broj i koji je opstao kao jedan od najstarijih u svijetu. Prvi u Europi tiskali smo školske udžbenike i priručnike za tehničku kulturu koji su prevođeni i na druge jezike.

Bili smo primjer organizacije!

Stalno dokazujemo, stalno nudimo nešto novo, stalno uvjeravamo da bez tehničkih struka nema ni napretka društva. Kako onda tako i danas. Ma zaboravimo troškove, neke su zemlje postale vodeće zahvaljujući brizi o tehničkom stvaralaštvu djece i mladeži od vrtićke dobi.

Da ne spominjemo visokoškolsko obrazovanje nastavničkog kadra kojeg kod nas gotovo ni nema.

Uz Tehnički muzej “Nikola Tesla” u Zagrebu, Zajednica danas okuplja 16 nacionalnih saveza tehničke kulture, 19 županijskih, 34 gradske zajednice tehničke kulture i jednu općinsku zajednicu tehničke kulture u koje su učlanjene udruge tehničke kulture (podaci od 30. lipnja 2015. godine). Udruženi su sljedeći nacionalni savezi tehničke kulture: Hrvatska udruga učeničkog zadrugarstva, Hrvatski astronautički i raketni savez, Hrvatski automodelarski savez, Hrvatski filmski savez, Hrvatski fotosavez, Hrvatski jedriličarski savez, Hrvatski kajakaški savez, Hrvatski radioamaterski savez, Hrvatski robotički savez,

Hrvatski ronilački savez, Hrvatski savez brodomaketara, Hrvatski savez CB radioklubova, Hrvatski savez informatičara, Hrvatski savez pedagoga tehničke kulture, Hrvatski zrakoplovni savez i Udruga inovatora Hrvatske.

Svjesni smo cjeloživotnog obrazovanja djece i mladeži te pojedinih struka, učitelja tehničke kulture i ostalih građana. Nastaje novi način upravljanja strojevima u industriji — robotika.

Traže se nove i novije spoznaje i upute, koje moramo ponuditi. Želja nam je da idemo u korak s vremenom! Stoga se provode stalne edukacije članica u Zagrebu i u Nacionalnom centru tehničke kulture u Kraljevici (koji je otvoren 2005. godine) ili po dogovoru u bilo kojem mjestu Hrvatske. Puno je toga prilagođeno uspješnijem radu učitelja tehničke kulture.

Danas tehničke inovacije trče ispred nas!

Pazimo da nam ne pobjegnu! Nije u dućanu sve što je netko plasirao na tržište, puno toga svatko od nas uz osnovna tehnička znanja i vještine može i sam načiniti.

Imajmo povjerenje u sebe, mi to znamo, hoćemo i možemo. Krase nas velike vrline: ustrajnost i strpljivost u radu te stalno traženje nečeg novog.

Za vrijeme Domovinskog rata održavano je i napravljeno puno oruđa i oružja u našim tvornicama zahvaljujući tehničkom znanju. Razrađeni su programi za navođenje, pa čak i karlovačke bespilotne letjelice za snimanje i izviđanje. Da ne govorimo da je tehnička kultura spasila mnoge

Raznolikost sadržaja i rad s djecom osnovna je zadaća Hrvatske zajednice tehničke kulture u školi, centrima i slobodnom vremenu…

11

Razvijajmo strpljivost, upornost i suočimo se s novim izazovima…

Inventivni pristup i rad s najmlađima odrednica je i za buduća tehnička zanimanja (snimak: izložba radova OŠ Dubovac, Karlovac, IKA 2015.)

živote baš radi usađenog savjesnog rada i pristupa pogotovo prema našim učenicima.

U Hrvatskoj se, danas, spominje 93 000 ljudi do 23 godine života bez zanimanja i 170 000 nezaposlenih bez ikakve volje da išta mijenja u svojem životu. Još uvijek nam u prometu strada preko dvadesetero djece, a u ostalim životnim okolnostima gotovo stotinu svake godine. Podaci koji nas tjeraju da se zapitamo gdje je tko u sustavu obrazovanja i odgoja pogriješio, bez obzira na teško privredno stanje uz brojku od 300 000 nezaposlenih. Moramo nešto mijenjati.

Posjetitelji Memorijalnog centra Nikole Tesle, Smiljan, Gospić, Lika

12

Hrvatska zajednica tehničke kulture stalno vodi brigu o nastavnim procesima i usavršavanju učitelja te poboljšanju uvjeta rada u našim školama. Hrvatsko društvo pedagoga tehničke kulture osnovano je u Karlovcu 1960. godine, a 1961. u Zagrebu

Ostajemo bez tehničkih struka koje održavaju sustav stanovanja, življenja, putovanja, zdravstva…

Nadajmo se boljem i da Hrvatska zajednica tehničke kulture može razvijati svoje programe na dobrobit društva i Hrvatske. Budimo ponosni na naše izložbe novih dostignuća i radova, svih uzrasta, rezultate u robotici i informatici, zrakoplovstvu, jedriličarstvu…

Zadaća svih saveza i udruga je rad s djecom i mladeži. Samo tako uz novitete, izazovne programe i sustavni rad možemo bolje i više.

Istina, i naši pojedini savezi imaju svojih nevolja i poteškoća koje moraju što brže riješiti pa makar se mijenjali pravilnici i, dakako, način razmišljanja i rada. Da ne postanu svrha sami sebi!

Na Izbornoj skupštini Hrvatske zajednice tehničke kulture, održanoj 30. lipnja 2015. godine izabrana su nova tijela upravljanja za mandatno razdoblje od 2015. do 2019. godine. Za predsjednika Zajednice izabran je Ivan Vlainić, a dr. sc. Lucija Puljak za dopredsjednicu Zajednice.

Za članove Upravnog odbora Zajednice izabrani su: mr. sc. Marica Berdik, Bogomir Hren, Davor Fulanović, Srećko Ivković, Ivan Knok, Željko Košara, Duško Kraljev, Željko Medved, Tomislav Nikolić, Đuka Pelcl, Alen Spiegl, dr. sc. Damir Tomić, dr. sc. Ivan Uroda i Denis Vincek. U Nadzorni odbor imenovani su Marin Kordić, Miljenko Ožura i dr. sc. Nedeljko Štefanić. (o) Više: hztk@hztk.hr, http://www. hztk. hr/

ROBOTIKA

Robot LEGO MINDSTORMS EV3 Na tržištu postoji mnogo sustava i kompleta namijenjenih robotičarima početnicima.

Jedan posebno zanimljiv sustav temeljen je na svima dobro poznatim “Lego kockicama”. Lego Mindstorms EV3 povezuje gradnju robota koristeći standardne kockice Lego i programiranje te grafičko sučelje kako bi robot postao autonoman.

Roboti Lego Mindstorms EV3 dolaze u dvije vrste pakiranja: edukacijskoj (Educational, Slika 1.) i kućnoj (Home, Slika 2.). Osnovni element svakog pakiranja je inteligentna cigla EV3, malo računalo koje može pokretati motore i očitavati vrijednosti sa senzora. Ciglu je moguće povezati s pravim računalom koristeći USB-kabel, Bluetooth ili WiFi. Osim cigle u svakom se pakiranju nalaze i tri servomotora te više senzora. U edukacijskom pakiranju to su: • ultrazvučni senzor koji se koristi za mjerenje udaljenosti od neke prepreke,

• senzor osvjetljenja i boje koji prepoznaje 7 različitih boja i koji se koristi za detekciju crne linije, provalije, je li svjetlo u sobi upaljeno ili ugašeno i slično, • žiro senzor koji detektira nagib robota te • dva tipkala koja prepoznaju tri položaja: pritisnuto, otpušteno i udareno, a koji se mogu koristiti kao detektori sudara.

U kućnom pakiranju izbor senzora je nešto manji: • infracrveni senzor pomoću kojeg se mjeri udaljenost od neke prepreke, • senzor osvjetljenja i boje te • jedno tipkalo.

U kućnom pakiranju još se nalazi i daljinski infracrveni upravljač (Slika 3.).

Motori i senzori se s ciglom povezuju koristeći kablove. Pri tome se za spajanje motora na ciglu koriste izlazni portovi A, B, C i D, dok se za povezivanje senzora koriste ulazni portovi 1, 2, 3 i 4. Osim toga, cigla ima i ugrađene zvučnike te

Slika 1. Edukacijski komplet LEGO Mindstorms EV3

13

koristeći edukacijski paket (Slika 4.), ili pauka, kobru i čovjekolikog robota, koristeći kućni paket (Slika 5.).

Jednom kad se robot sastavi, treba ga “naučiti pameti”. Robot se programira na računalu koristeći softver koji je moguće besplatno skinuti s interneta: http://www.lego. com/en-us/mindstorms/ learn-to-program.

Nakon pokretanja, programsko sučelje izgleda kao na Slici 6. Svaki program počinje oznakom START. Pojedine se naredbe izabiru iz izbor-

Slika 2. Kućni komplet LEGO Mindstorms EV3

utor za SD-karticu. Za napajanje se koristi 6 AA baterija ili posebna punjiva baterija Lego EV3.

U svakom pakiranju nalazi se i zavidan broj kockica potrebnih za slaganje robota: 541 u edukacijskom pakiranju, odnosno 601 u kućnom. Pomoću ovih dijelova moguće je napraviti pokretnu traku, robotsku ruku, psa i Gyroboya,

Slika 5. Roboti koji se mogu složiti koristeći kućni komplet

Slika 3. Cigla, motori i senzori

Slika 4. Roboti koji se mogu složiti koristeći edukacijski komplet

14

nika naredbi lijevim klikom miša i lijepe pored STARTA. Opcije i funkcioniranje pojedine naredbe upoznat ćemo nešto kasnije. Kada je program gotov, prebacuje se u robota. Robot je pri tome spojen s računalom preko USB-kabla ili koristeći Bluetooth. Program je moguće pokrenuti automatski nakon prebacivanja ili poslije, nakon što se robot postavi na startnu poziciju.

Program se sprema u izbornik File  Save project as… odabirom imena projekta (na slici ABCrobot.ev3). Ovo je ime koje će se pojaviti i na samom robotu. Svakom zadatku unutar istog projekta moguće je dati vlastito ime. To je najjednostavnije učiniti dvostrukim lijevim klikom na mjestu imena programa (na slici je to program Vozi). Na robotu će biti potrebno pronaći isto to ime i njega pokrenuti.

Slika 6. Sučelje za programiranje robota Lego EV3 i primjer programa koji vrti motore

Robot istraživač

Udruga spasilaca želi nabaviti novog robota koji bi pomogao u spašavanju ljudi i životinja iz kuća razrušenih potresom. Kako je ljudima opasno ulaziti u kuću, robot mora samostalno prijeći sve prepreke i pronaći žrtvu koju će spasiti. Tvoj zadatak je dizajnirati, programirati i testirati prototip robota u tu svrhu. Prvi korak je složiti robota i naučiti ga kako voziti ravno točno određenu udaljenost.

IZAZOV 1. Složi robota koji se sastoji od jedne cigle i dva motora koji svaki pokreće po jedan kotač.

RJEŠENJE. Ako imaš kućni komplet Lego Mindstorms EV3, predlažemo sastavljanje robota Track3R iz knjižice s uputama koja dolazi s paketom EV3 Home, a koje su dostupne i na linku: http://www.lego.com/en-gb/mindstorms/ build-a-robot/track3r. Dovoljno je složiti prvih 17 stranica uputa.

Ako imaš edukacijski komplet, predlažemo sastavljanje edukacijskog vozila (Education Vehicle) čije su upute dostupne na linku: http:// robotsquare.com/2013/10/01/education-ev345544-instruction/. Dovoljno je složiti prvih 45 slika.

Dodatne ideje za slaganje mogu se naći na internetu, npr. http://www.damienkee.com/

home/2013/8/2/rileyrover-ev3-classroomrobot-design.html.

IZAZOV 2. Napravi program koji će robota voziti ravno naprijed prema uputama u tablici.

Izmjeri koliko daleko je robot otputovao. Za mjerenje koristi metar ili dulje ravnalo. brzina 35 brzina 75 2 rotacije kotača (rotations) 2 stupnja kotača (degrees) 2 sekunde (seconds)

Nakon popunjavanja tablice, odgovori na pitanja: Uz koju je brzinu pri 2 rotacije kotača robot prešao VEĆU udaljenost? a) uz brzinu 35 b) uz brzinu 75 c) jednake udaljenosti.

Kada je robot prošao VEĆU udaljenost, ako se vozio 2 sekunde? a) uz brzinu 35 b) uz brzinu 75 c) jednake udaljenosti.

RJEŠENJE. Naredba za vožnju, tj. pokretanje oba motora nalazi se u zelenom izborniku naredbi (Slika 7.), treća naredba po redu (upravljanje smjerom). U lijevom donjem uglu ove naredbe (Slika 8.) može se izabrati želimo li robotu zadati

15

trajanje vožnje u sekundama, stupnjevima ili broju rotacija. Opcije koje slijede su: smjer gibanja robota (ravna strelica i broj 0 predstavljaju vožnju ravno, 100 predstavlja okretanje na mjestu), brzina vozila (0 stoji, 100 najveća brzina, -100 najveća brzina u suprotnom smjeru), trajanje vožnje (koliko sekundi, stupnjeva motora ili rotacija motora će vozila napraviti).

Kako bi robot vozio prema uputama iz tablice, potrebno je napisati programe sa Slike 9.

Kada se napravi pojedini program potrebno ga je prebaciti u robota i odnijeti robota na tlo (kako ne bi pao sa stola). Koristeći tipke na cigli pronađi ime projekta kako si ga nazvao na računalu. Projekt se odabire pritiskom na srednju tipku. Sam program pokreće se odabirom željenog imena programa i potvrdom sa srednjom tipkom.

Udaljenosti koje je robot pri tome prošao mogu se odrediti mjereći metrom stazu koju je robot prošao. Ako ste koristili robota složenog iz seta Home, udaljenosti koje je vaš robot prošao nalaze se u tablici.

Slika 7. Zelene naredbe – naredbe akcije

brzina 35

2 rotacije kotača (rotations)

2 stupnja kotača (degrees)

2 sekunde (seconds)

Slika 9. Rješenje Izazova 2

brzina 35 2 rotacije kotača (rotations) 20 2 stupnja kotača (degrees) 0,1 2 sekunde (seconds) 19

brzina 75 20 0,1 40

Pri 2 rotacije kotača robot je prešao JEDNAKE udaljenosti neovisno o brzini – robot će uvijek prijeći dvije rotacije kotača. To je vidljivo gledajući zastavice na kotačima. Nakon dva okretaja, zastavice se moraju zaustaviti točno na istom mjestu gdje su bile na početku, a tijekom vožnje moraju napraviti točno dva kruga.

Kada je robot vozio 2 sekunde, VEĆU udaljenost je prošao uz brzinu 75. Koliko će ta udaljenost iznositi ovisi koliko su baterije napunjene.

U sljedećim brojevima ABC tehnike naučit ćemo našeg robota kompliciranije vožnje, izbjegavanje prepreka te slijeđenje linije.

Dr. sc. Ana Sović Kržić

Slika 8. Naredba vožnje dva motora

brzina 75

MALA ŠKOLA FOTOGRAFIJE Piše: Borislav Božić, prof.

ASTROFOTOGRAFIJA

grč. ástron i astḗr /G ástēros/: zvijezda

astrònom - onaj koji se bavi astronomijom, proučavanjem kretanja nebeskih tijela; zvjezdoznanac astronòmija - znanost o pojavama u svemiru i o svemirskim tijelima, promatranje, računanje i interpretacija položaja, kretanja i sastava svemirskih tijela /klasična astronomija; moderna astronomija/; zvjezdoznanstvo Iz prethodno objašnjenih termina proizlazi da je područje astrofotografije snimanje objekta i pojava koje se događaju u svemiru. U taj daleki i nedostižni ambijent o kojem razmišljamo i maštamo na temelju pročitanog možemo i mi ući uz malo truda, znanja i fotografske opreme. Ovo je specifično fotografsko područje i zahtijeva od autora posebna znanja i neku dodatnu fotografsku opremu.

Evo najčešćih motiva što snimaju astrofotografi, što znači da ovo i tebe čeka ako ti se želja javi da uđeš u ovaj čarobni svijet: zvijezde, tragovi zvijezda, sazviježđa, galaksije, maglice, planete, Mjesec, Sunce, sateliti, komete, meteori, aste-

roidi, okultacije (zaklanjanje jednog nebeskog tijela drugim), polarno svjetlo, tranzite planeta, zodijakalno svjetlo (odsjaji Sunčeve svjetlosti od mnogobrojnih čestica međuplanetarne materije) vidljivo dvaput godišnje u ožujku i listopadu

Noćna fotografija neba ispod ovog teksta prikazuje zvijezde razvučene u obliku crta što je posljedica duge brzine zatvarača. Aparat je bio učvršćen na stativu i gibanje se Zemlje ovdje manifestira iluzijom kao da se kreću zvijezde pa zbog duge ekspozicije nije ostala svijetla točka na snimci već se ta točka -zvijezda razvukla u crtu. Vidimo da su tragovi zvijezda zakrivljeni što je posljedica kružnoga gibanja Zemlje oko svoje osi i oko Sunca. Što smo bliže, poluzakrivljenost će biti veća, a što smo udaljeniji od njega, tragovi zvijezda bit će ravne crte.

17

i to u svjetlonezagađenim područjima, pomrčine Sunca i Mjeseca i ostale zanimljivosti na nebu i u atmosferi.

Za snimanje astrofotografija, kao što je na prethodnoj stranici ili ova desno što prikazuje pomrčinu Sunca ili pak ova na dnu, nije nam potrebna neka specijalna oprema, dovoljno je imati DSLR aparat ili malo bolji kompaktni na kojima možemo urediti manualne postavke snimanja i tronožac je obavezan. I već s ovim se možemo upustiti u prva fotografska istraživanja svemira. Važno je otići na mjesta gdje nemamo svjetlosnog zagađenja, odabrati dobru poziciju i da bude vedra noć i to je sasvim dovoljno.

Naravno, treba probati s dužinom ekspozicije i odabrati najbolje vrijeme osvjetljavanja po osjećaju i na osnovu dosadašnjeg fotografskog iskustva. Treba voditi računa o izoštravanju, fokusiranju jer se automatika neće snaći u mraku pa ćemo to morati obaviti manualno što i nije neki problem ako smo to već radili. Da bismo dobili zadovoljavajući rezultat, trebat ćemo prilagođavati i ISO osjetljivost. To probajte s nekoliko vrijednosti da vidite koji je rezultat najbolji i na kraju uskladite white balance te iskušajte s nekoliko ponuđenih opcija.

Pomrčina Sunca vrlo je atraktivan događaj za promatranje a posebno za fotografiranje. Moramo se na vrijeme informirati kada se zbiva i gdje će biti najbolja vidljivost. Jako moramo voditi računa da kod snimanja ovog fenomena stavimo jako tamni neutralno sivi filtar kako bi zaštitili senzor aparata Prvu astrofotografiju snimio je 1840. godine John William Draper fotografirao je Mjesec. Njegov sin, Henry Draper je 1880. prvi fotografirao M42 i tako napravio prvu deep sky astrofotografiju

Ova prekrasna fotografija Mjeseca snimljena je sedamnaest puta u pravilnim vremenskim razmacima i tih je sedamnaest fotografija u računalnom programu za montažu fotografija spojeno u jednu fotografsku sliku koja prikazuje putanju Mjeseca tijekom jedne noći. Fotograf je odabrao atraktivan prednji plan i izoštrio je motiv te postavio elemente snimanja i u pravilnim vremenskim razmacima tijekom noći snimao Mjesec. Prizor je prekrasan i bogat informacijama - od neobičnog stabla i stijene u prvom planu, mnoštva sitnih bijelih točkica, tj. zvijezda i sve skupa to povezuje Mjesec raspoređen u blagom luku u gornjem dijelu kadra

18

POGLED UNATRAG HORIZON 202 Evo još „jednog ljepotana“ iz moje zbirke - Horizon 202 za snimanje panorama. Proizvodio ga je kao i mnoge druge fotoaparate Krasnogorski mehaničarski zavod iz SSSR-a.

Specifičnost aparata je u tome da ima pokretni objektiv čije je kretanje u radijusu od 120 stupnjeva što mu je i vidni kut.

Koristi lajka film na koji stanu 23 snimke s formatom negativa 24 x 58 mm. Prvi model panoramskog aparata ova tvor-

nica proizvela je 1948. godine pod nazivom FT-1 koji je koristio 35 mm film u posebno dizajniranim i prilagođenim kasetama. Ovaj moj model Horizont 202 napravljen je 1989. godine s objektivom Industar 28 mm F 2,8

Objektiv na fotografskim aparatima je nepomičan. Kod ovog panoramskog aparata objektiv se polukružno kreće dok eksponira snimku kako to pokazuje shema na vrhu stranice lijevo. Osnovica kretanja objektiva i položaja filma je krug. Jednu polovinu kruga koristi objektiv, a na drugoj polovini je postavljen film. Zbog polukružnog položaja filma ravne horizontalne linije na snimci će se reproducirati u blažem ili snažnijem luku, ovisno koliko su udaljene od fotoaparata. Što su te ravne linije bliže aparatu, njihova zakrivljenost bit će veća što je vidljivo na sve tri reproducirane fotografije na ovoj stranici.

Vertikale se ne izobličuju, ostaju pravilne.

19

ANALIZA FOTOGRAFIJA

LJUDEVIT GRIESBACH /1890 – 1946/

Rođen je u Mitrovici i već kao mladić od 17 godina počinje se baviti fotografijom i to mu postaje glavno i jedino životno zanimanje. Za vrijeme Prvog svjetskog rata radio je kao ratni fotoreporter za austrougarsku vojsku. Po završetku rata, tj.

1919. seli se u Zagreb gdje razvija vrlo dinamičnu fotografsku aktivnost. Jedan je od pokretača i aktivnih sudionika obnavljanja života i rada Fotokluba Zagreb. Imao je u Zagrebu trgovinu fotografskog materijala i od tog posla je živio. Bio je posvećen autorskom radu i puno je truda uložio savjetujući i pišući upute za fotoamatere te držeći predavanja.

Izdao je i knjigu pod nazivom „Upute u fotografiju“ koju je nekoliko puta nadopunjavao i obnavljao izdanja.

Bio je opsesivni putnik i ljubitelj prirode pa je već 1927. godine izdao prve fotorazglednice Plitvičkih jezera, a već sljedeće godine producirao je razglednice Zagreba. Važno je istaknuti da je vrlo uspješno 30-ih godina radio i kolorirane dijapozitive. Cijeli je svoj život posvetio promociji i unapređenju fotografskog stvaralaštva. Uz kontinuirani društveni rad nije zanemarivao svoj vlastiti. Naprotiv, imao je vrlo plodnu umjetničku produkciju. Pored vrlo visokog tehničkog standarda njegovih fotografija, kao autora ga odlikuje i vrlo suptilan osjećaj za kompoziciju. Fotografija Zavrtnica iz 1938. kompozicijski je strukturirana ritmičkom izmjenom svijetlih i tamnih dijagonalno usmjerenih oblika. Ovakve snimke nisu produkt slučajnosti, već autorovog znalačkog odabira mjesta s kojeg će se snimati, zatim doba dana s obzirom na konfiguraciju ambijenta te svakako objektiva i njegovog vidnog kuta. Samim je snimanjem napravljen prvi korak, a drugi je laboratorijska obrada filma te izrada povećanja. I u ovoj drugoj fazi naš autor suvereno vlada svim njenim pojedinostima. Fotografija desno od ovog teksta je Račićev mauzolej, Cavtat. Vrlo dobro su uravnoteženi križevi i oblaci na lijevoj strani snimke u odnosu na monumentalne grobnice na desnom dijelu kadra. Oblačno nebo pojačava dramaturgiju teme groblja, posljednjeg počivališta umrlih.

20

Žabe Da rekapituliramo: Maša i ja nalazimo se u poplavljenom podrumu napuštene stambene višekatnice, nekad luksuzne zgrade na Manhattanu, danas skoro ruševine. Na ulazna vrata upravo je nahrupila ekipa plaćenika. U oklopljenim egzokosturima i naoružana do zuba.

Nas traže. Okružene smo s točno 27 žaba, moj ih sustav za noćno gledanje vidi sve, čak i onu najmanju što se skutrila tamo u najmračnijem kutu. To jest, bile bi žabe da nisu veće od Maše, resastih izraslina nad očima i oko ustiju i niz noge, tako im je povećana površina kože. To da bolje dišu. Žabama su se usta razvukla u osmijehe. Ne znam je li im drago što nas vide ili se cere u kakvu smo kašu upale. *** Caprice se rodila uz zapadnoafričku obalu, nabildala se na snagu uragana nad zapadnim Atlantikom, prošla sjeverno od Hispaniole i Kube i opalila svom silinom po Floridi i onda duž Istočne obale sve do New Yorka. Digla je vodu koja je poplavila pola grada: nalila se u cijelu podzemnu željeznicu i tunele, napravila od podruma mračne baruštine. Caprice se nedugo nakon što je zalila Veliku Jabuku ispuhala, ali voda je ostala. Tako vam je to kad ne pazite što radite s klimom, pa se posljedice globalnog zatopljenja iz 2000-ih osjećaju još koje stoljeće.

Savezni premijer proglasio je stanje elementarne nepogode još i prije no što je Caprice obišla Floridu, pa je grad poplavu dočekao manje-više spreman, od trećeg kata naviše. Uz narodnooslobodilačke oružane snage, narodnu miliciju, policiju, vatrogasce i hitnu pomoć, javila se još i koja stotina tisuća dragovoljaca. I ja među njima, iako sam zapravo u New Yorku bila turist, zastala na svojim putovanjima s jednog na drugi kraj poznate galaksije.

Posla je bilo preko glave. Najprije smo vodonepropusnom pjenom zaptivali podrume i niže katove najbitnijih zgrada. Znate već, burza, Savezne rezerve, muzeji, Ujedinjeni narodi, te stvari. Potom smo slagali vreće pijeska. Onda smo, manje-više suhih nogu, negdje na trećem katu ili više, pregrmili Capricine hirove. Moram

SF PRIČA

priznati da nije bilo ugodno dok je vjetar vani urlao, a voda se valjala avenijama i ulicama, noseći pred sobom sve što nije bilo zabijeno u zemlju, a i puno toga što je bilo.

A kad su se oblaci razišli i pojavilo se sunce, opet smo se primili posla. Mnogo je ljudi ostalo odsječeno, neke stare zgrade urušile su se, ponegdje je bagra koristila gužvu. 911 nas je samo slao po gradu. Tu sam naletjela na Mašu. *** Mašu nije trebalo spašavati od poplave.

Trebalo ju je spašavati iz ruku dvojice što su je, dok je vrištala i otimala se, vukli preko poplavljene ulice - voda do ispod koljena - prema trećem, koji je sve nadzirao iz oklopljenog egzokostura. Šef ekipe nije stigao ni posegnuti za svojim ODP-om da zove 911, a ja sam iskočila iz gumenjaka i potrčala prema njima na što je onaj iz egzokostura raspalio iz višecijevne strojnice.

Gumenjak s ostalim spasiteljima pojurio je za

21

ugao, a ja sam se bacila iza HAAV-a - teškog jurišnog amfibijskog vozila - narodnooslobodilačkih marinaca, koji je bujica nabila na hrpu jednako tako nabijenih elektromobila.

Netko drugi razmišljao bi kako se dokopati strojnice na HAAV-u, ali ja sam borbeni kiborg, uma presnimljenog na čip u oklopljenoj lubanji i tijela... ne baš bržeg od jurećeg metka, ali tu smo negdje. Pa sam se, kad je strojnica na egzokosturu na trenutak zamukla, tražeći gdje sam, bacila iz zaklona na juriš.

Kako je to završilo?

Ja sam Noriko, u savršeno ugođenom Momo tijelu. Iza mene je, u nekom drugom životu, 38 uzastopnih pobjeda i ni jedan poraz u Areni protiv kiborga prema kojima je egzokostur preda mnom bio jedva igračka za malo odraslije klince. Što mislite, kako je moglo završiti?

Ukratko, nekih pola minute kasnije, uplakana je djevojčica, što mi je odgovorila kako se zove Maša, bila u mom naručju.

Pitala bih ja nju i gdje su joj roditelji i zna li zašto su je ova trojica pokušali oteti (bili su mi malo prenabrijani, u maskirnim odorama i naoružani do zuba, da bi bio nekakav pedofilski lanac), da se u tom trenutku nije pojavilo još pet egzokostura. Koji su svi jednodušno raspalili po nama.

I dok sam tako hvatala maglu dok su nam zrna kalibra 0.50 zujala oko ušiju, shvatila sam još nešto: momcima je bilo svejedno je li Maša živa ili mrtva.

A to nije vuklo na dobro. *** Konačno smo, nakon dvadeset minuta potjere poplavljenom metropolom, Maša i ja završile u podrumu, zatvorene bandom plaćenika odozgo, okružene žabama. Ili čime već god, očito su došle iz svemira, jer toliko zemaljske zoologije znam da znam kako nisu ovdašnja fauna.

Policija, razmišljam hitro. Nismo jurili baš praznim ulicama, netko je sigurno zvao pomoć.

A za ovakve egzokosture kakvi stupaju iznad nas, sigurno bi navratila i narodna milicija, ako ne i netko ozbiljniji. Ali, nakon već petnaestak minuta, ne čujem nikoga.

I dalje držeći Mašu u naručju, pokušavam dozvati 911. Badava, u podrumu nema signala.

Prepušteni smo sami sebi. I žabama.

22

Polako spuštam Mašu na tlo, kažem joj neka bude mirna. Spremna sam na svakakve podmuklosti. Na primjer, na munjevito brz jezik što bi poletio na Mašu.

I uostalom, zašto plaćenici žele ubiti djevojčicu? Što je to na njoj tako bitno? Odjevena je u narančaste hlačice od trenerke i zamrljanu bijelu majicu i nekakvu crvenu jaknu s kapuljačom.

Okruglo lice, neuredna plava kosa, krupne zelene oči. Lančić − Iznad nas rafal, povici odjekuju praznim predvorjem. Stupanje teških stopala. Još galame, psovke. Lažna uzbuna. Netko je valjda raspalio po nekom štakoru kojeg je potjerala bujica.

Pretražuju zgradu. Zatvorila sam čelična vrata u podrum, ali kad vide da je sve ostalo u staroj napuštenoj zgradi, prozora na prvom i drugom katu prekrivenih daskama, prazno (a tako mi se učinilo kad sam se zaletjela kroz ulazna vrata urešena iskovanim šumskim nimfama sred bršljana), krenut će pod zemlju. A ovako stjerana u zatvoreni prostor, s djevojčicom za koju im je svejedno u kakvom je stanju, nisam u prednosti.

Dvije ručne termobombe i kraj priče: vjerojatno će čip preživjeti da mi ga usade u drugo tijelo, ali mala će biti reš pečena. A od žaba će ostati samo kraci. Zagorjeli.

“Ima li izlaza odavde”, pitam žabe. Vjerojatno neka ekipa, što je svojim svemirskim brodom sletjela u Newark i onda se smjestila ovdje, gdje je mračno i vlažno.

“Kreeek”, odgovara mi najkrupnija žaba.

Jezgrovit odgovor. Još samo kad bih ga razumjela.

U tom trenutku, najkrupnija žaba pokazuje na Mašin lančić, zlatne alkice gube se pod majicom.

Izvlačim privjesak ispod majice, kao da je čip izvučen iz kakve kartice, s kontaktima i svime time. Definitivno ne bih tako nešto kupila djetetu kao nakit.

“Odakle ti ovo?”, pitam Mašu.

“Našla sam. Prije tjedan dana.” Pogledam je malo iskosa. Maša pogleda u stranu.

“Ukrala si?”

“Našla sam”, ustrajava djevojčica. “Na ulici.

Nakon pucnjave.” Zastajem, u jednom kafiću čula sam na telki nešto o nekakvom obračunu prije pet dana. Bronx, nisam dalje slušala.

“Jesi li pokazala nekome? Roditeljima?” Maša odmahuje glavom.

“Nemam roditelja.”

“Pa gdje živiš?” Maša ne odgovara. Čini mi se da je ili pobjegla iz kakvog sirotišta ili se vuče po ulici. Prije no što je stignem još nešto pitati, s one strane čeličnih vratiju začuju se povici i koraci. Egzokosturi su se spustili stubama u podrum.

Za koju minutu, počet će kucati na vrata. Nimalo nježno, bojim se.

Dobro, sad bar znam što traže. Kako je točno čip dospio Maši oko vrata pitanje je za neka bolja vremena. Kao i to kako znaju da ga Maša ima.

Sad je bitno da zbog njega ne pogubimo glave.

A s druge strane vratiju čujem ekipu kako se dogovara. Čini mi se da će jednostavno raznijeti bravu, ako ne i cijela vrata: nije neko umijeće.

Osvrćem se okolo, tražim neki izlaz, makar mjesto gdje se svi možemo zakloniti. Ali badava, izloženi smo. Odlete vrata, ulete termobombe ili banda jednostavno zapraši iz svega što ima.

Uđu, pronađu Mašino tijelo, uzmu čip i odu.

Kraj priče.

“Kreeek”, prekida me najkrupnija žaba u mozganju. Pokazuje na čip što visi na lančiću. “Što da radim s njime?” Na to mi jedna manja žaba priskače i pruža nekakav uređaj. Uzimam ga, izgleda poput ODP-a, ali nema ekrana. Koji vrag? A onda opažam da uređaj ima klizni poklopac. Otvaram ga. Unutra je mjesto za... čip. Baš poput onog kojeg je imala Maša. “Trebam staviti unutra?”

“Kreeek”, odgovara najkrupnija žaba.

“Kre, kre, kre”, sa žarom su se uskreketale preostale žabe. Ništa, da probam. Pažljivo umećem čip, sjeda u ležište, zatvaram poklopac. Prolazi sekunda. Čujem ove vani kako se dogovaraju kud namjestiti eksploziv da razvale. Dvije sekunde.

Ništa se ne događa. Tri sekunde, četiri − Odjednom, uređaj se diže s moga dlana, zastaje u zraku pred nama, zasvjetli. Vlažni podrum obasja jarko zelenkasto svjetlo što zrači iz njega. “Idemo, idemo, idemo”, čujem ove vani. Namjestili su eksploziv i sad se sklanjaju na sigurno.

U jarkom zelenkastom svjetlu, preda mnom se ukazuju nasloni za oružje. Poslagani komadi oružja. Velikog oružja. Zbunjeno gledam žabe.

“Kre, kre, kre”, žabe poskakuju, nestrpljive.

Posižem za slikom, prsti se sklapaju oko polimerne drške. Slika nije slika, shvaćam dok potežem nešto ogromno, poput pištolja, ali lagano, sasvim mi lijepo leži u ruci, i usmjeravam cijev prema vratima.

“Pazi, eksplozija”, dere se plaćenik vani, zamišljam mu prst na daljinskom, lagani pritisak da aktivira minu. Ja povlačim okidač. VUUUŠ!

BUUUM! Kad se dim raziđe, nema više podrumskih vratiju. Nema više ni nikoga iza njih. Ni u podrumskom hodniku. Plaćenici u svojim egzokosturima, sa svojim strojnicama, jednostavno su anihilirani. Pretvoreni u elementarne čestice. Ili prebačeni na drugi kraj svijeta. Ili galaksije. Ili u neku drugu dimenziju. U krajnjoj liniji, nije bitno, samo da ih nema.

“Kre, kre, kre”, vesele se žabe dok oružje nestaje iz mojih ruku, svjetlo trne i uređaj opet postaje tek crni predmet, sasvim bezopasnog, beskorisnog izgleda.

“Kreeek”, kao da me pohvali najkrupnija žaba dok hitrim pokretom grabi uređaj iz zraka. Tko im je i kako ukrao čip, vjerojatno nikad neću saznati. Sad su ga dobile natrag i njihova naprava opet radi.

Vodim Mašu sa sobom iz hodnika, prate nas pogledi 27 žaba. Svjetlo nas vodi iz oronule zgradurine u poplavljeni grad.

Putujem galaksijom već četiri godine i jednu sam stvar naučila: naiđete tako na neke stvari, vidite ih, vidite kako rade, ali ne možete ih objasniti. Izgubljene tehnologije, skrivena znanja, ostaci tko zna koliko drevnih civilizacija, naprave koje samo isplivaju na najčudnijim mjestima. I baš onda kad trebaju, pomišljam dok dižem Mašu u naručje i gacam kroz vodu prema HAAV-u što zvekeće prema nama da nas pokupi i odveze u sabiralište.

Gledam Mašu.

“Imaš li ikoga?” Maša odmahuje glavom. “Želiš li vidjeti zvijezde?” Maša kima glavom.

HAAV staje, marinac nas poziva neka se popnemo. Drugi pruža ruke, predajem mu Mašu i penjem se za njom. Mislim da više neću biti sama na svojim putovanjima.

Aleksandar Žiljak

23

Usmjerenost prema Kini Izdavači maraka znatan prihod ostvaruju od prodaje maraka i filatelističkih proizvoda. Zbog toga sve više svoju produkcijsku politiku usmjeravaju k velikim tržištima kao što su ona najmnogoljudnijih zemalja te izdaju marke s motivima koji su, primjerice, povezani s Kinom. Jedan od redovitih motiva na markama jest i kineski horoskop, zanimljiv ne samo kineskim filatelistima već i brojnim ljubiteljima astrološkog proricanja, čija je potražnja i popularnost velika čak i danas kada znanost ne priznaje astrološke pretpostavke o utjecaju zvijezda na “sudbinu”. Takve marke izdaju brojne zemlje i teritoriji u svijetu, iako kineska kultura nije zamjetna u njima samima (Slovenija, Estonija, Uganda, Srbija, Gibraltar, Mađarska). Nominalne vrijednosti ovih maraka uglavnom nisu velike jer izdavači ciljaju na masovnost u kupovini maraka, koje uglavnom završavaju u albumima filatelista. Jedna takva marka izdana je i u Hrvatskoj 2012. godine, povodom kineske godine zmaja, u nakladi od čak 250 tisuća. Osim kineskog horoskopa, znatan je broj motiva na markama koje se odnose na kineski doprinos razvoju tehničkih znanosti, poput prometa, astronomije, graditeljstva i komunikacija.

Kada je riječ o Kini, Hrvatska je 2007. izdala dvije prigodne marke “15. obljetnica uspostave diplomatskih odnosa između Hrvatske i Kine”.

Marke su tiskane u Kini, u višebojnom ofsetnom tisku, u arcima od 12 maraka u sutisku i nakla-

Slika 1. Osim po različitim izumima, Kina je poznata i po Kineskom zidu. Dug je oko 6250 km, visok do 16 m i širok do 8 m, ojačan s 25 tisuća kula. Ovaj obrambeni zid čiji su temelji postavljeni još u I. stoljeću prije Krista najveća je fortikacijska građevina na svijetu, a danas se nalazi se na UNESCO-ovu popisu svjetske kulturne baštine

24

POŠTANSKE MARKE

di od 90 tisuća primjeraka po motivu.

Na papiru ne postoje zaštitni elementi, koji su se inače koristili u to vrijeme pri izradi poštanSlika 2. Kineski horoskop popular- skih maraka u na je tema kod brojnih izdavača RH. Zupčanje je maraka i filatelista. Prema njemu, češljasto, bez ova je godina u znaku majmuna ubačenih rupica u obliku polegnutog romboida. Na jednoj je marki predstavljena kamena ploča na kojoj je glagoljicom ispisana riječ Kina, dok je na drugoj marki kineskim pismom na papirusu ispisana riječ Hrvatska. Kinesko i starohrvatsko pismo odabrani su zbog njihove slikovnosti, ekspresivnosti i izražajnosti na bilo kojem formatu.

Kinesko pismo ideografsko je pismo koje broji oko 50 tisuća znakova, a karakteristično je po tome što se piše odozgo prema dolje i slijeva nadesno.

Također, još je jednu marku Hrvatska izdala 2008. godine u izravnoj vezi s Kinom, a to je motiv ljetnih olimpijskih igara u Pekingu. Rijetke su zemlje koje nisu markama promovirale ljetne olimpijske igre u glavnom gradu najmnogoljudnije države na svijetu. Još je nekoliko sportskih događaja (npr.

Svjetsko prvenstvo u atletici u Pekingu 2015.) koji su održavani u Kini popraćeno markama europskih država (Slovenija), čini se više zbog kineskog tržiSlika 3. Danska je 2012. prikazala šta nego zbog kineski astronomski izum iz 1276. samog sportgodine

Slika 4. Na markama Hong Konga, posebne autonomne regije Kine, obvezan je natpis i Kina

skog događaja. Koliko je poznato, Kina još nije izdavala marke koje bi bile izravno povezane s Hrvatskom, iako vrlo često tiska zajednička izdanja u suradnji s drugim državama (npr. Švicarska 2009. i Turska 2012.: mostovi, Danska 2011.: astronomija, Tajvan 2014.: umjetnost, Švedska 2013.: stolni tenis, Velika Britanija i Grčka 2008.: olimpijske igre, Španjolska 2004. i Ukrajina 2009.: građevine).

Prikazivanje kineskih motiva na stranim poštanskim markama, kao besplatan i uvjerljiv oblik promidžbe, jedan je od pokazatelja širenja kineske kulture, a u zadnje vrijeme i svoga progresivnog gospodarstva, prije svega prema Europi i Americi. Veliku zaslugu u tome imaju njihova predstavništva u zemljama u kojima se izdaju marke.

Misaona igra

Šah je jedna od najstarijih i najraširenijih igara na ploči. Razvio se u Indiji oko 600. godine, a igrao se na ploči s 8 × 8 polja. Igrala su ga četiri igrača, svaki s po osam figura (predvodnik, slon, konj, bojna kola i četiri vojnika pješaka). Iz te je igre u Perziji nastao čatrang koji igraju dva protivnika. Glavnu su figuru nazivali šah (kralj).

Od VIII. do X. stoljeća Arapi su igru pod imenom šatrandž prenijeli u Europu, a iz nje je nastao suvremeni šah. Jedna od najstarijih misaonih igara u svijetu zahtijeva poznavanje strategije i taktike, ali traži i mirnoću kao i nadmudrivanje te intelekt, predviđanje protivničkih poteza i njihovo neutraliziranje.

Prema legendi koju je 1880. zapisao Vjekoslav Klaić, hrvatski se kralj Stjepan Držislav (969.– 997.) oslobodio sužanjstva pobijedivši u tri partije mletačkog dužda Petra II. Orseola i za svoj je znak uzeo šahovsku ploču. Engleski povjesničar Thomas Hyde u knjizi o istočnjačkim igrama

(De Ludis Orientalibus, Oxford, 1694.) spominje dopisne partije koje su 1650. igrali mletački i hrvatski trgovci. U XIX. stoljeću šah postaje sve popularniji u Hrvatskoj zahvaljujući studentima koji su pohađali europska sveučilišta. Prvi je šahovski klub osnovan 1879. u Dubrovniku.

Nakon utemeljenja klubova u Zagrebu, Karlovcu, Varaždinu, Sisku, Osijeku i Vukovaru njihovi su predstavnici u svibnju 1912. održali osnivačku skupštinu Hrvatskog šahovskog saveza (HŠS), i to desetak godina prije osnutka Svjetske šahovske federacije (Fédération internationale des échecs – FIDE). Nakon što je Bugarska 1947. prva u svijetu izdala marku s motivom šaha, do danas gotovo da nije bilo godine da nije izdana jedna ili više maraka s temom šaha u više od 150 zemalja svijeta.

Posebnu pozornost, privlači marka susjedne Slovenije “Svjetsko prvenstvo za mlade u šahu” izdana u bloku 2012. Marka prikazuju šahovske figure i most na rijeci Dravi u Mariboru, mjestu u kojem se održalo natjecanje, te u kojem je nastupilo više od 2,5 tisuća šahista iz više od 100 država. Šahovski velemajstor Georg Mohr i generalni sekretar organizacijskoga odbora Međunarodnog prvenstva za mlade u šahu napisao je stručni tekst koji prati ovu marku.

Najnoviji primjer dolazi iz Estonije koja je u siječnju 2016. izdala marku sa svojim najboljim šahistom svih vremena Paulom Keresom.

Prema nepotpunim podacima Svjetske poštan- Slika 5. U šahu podjednako mogu biti uspješni bogati i siromašni, ske unije (UPU), stari i mladi, profesionalci i amasamo je zadnjih teri desetak godina u svijetu izdano više od 160 različitih poštanskih maraka s temom šaha. Oko polovine tih maraka izdale su Mađarska i Armenija.

Ivo Aščić

25

Arduino kroz jednostavne primjere II. izdanje Paolo Zenzerović

i. doi. m u u ik

NOVE KNJIGE

TELEKOMUNIKACIJE

Telefonija Ljudi su od davnina nastojali prenijeti glas ili zvuk što dalje. Pri tome su se služili raznorodnim pomagalima kao što su trubaste cijevi za pojačavanje zvuka, cijevni zvukovodi, raznolike udaraljke i sl. Uz mnoge pokušaje mehaničkog pojačavanja prijenosa zvuka, električni su izumi na početku XIX. stoljeća omogućili konstruiranje električnih telefona, koji su današnjim naraštajima osobito u obliku popularnih mobitela gotovo nezamjenjivo pomagalo.

Paolo Zenzerović

ARDUINO

kroz jednostavne primjere

ARDUINO kroz jednostavne primjere

Telefonija (grč. tele-: daleko; fone: zvuk, ton, glas, govor; engl. telephone, phone), postupci prijenosa zvučnih poruka, ponajprije ljudskoga glasa, a time i govora, na daljinu. Danas ponajprije označuje električnu telefoniju. Telefon je uređaj za prijenos telefonijom, a njegovi su najvažniji dijelovi mikrofon za pretvorbu zvuka u električni signal te slušalica ili zvučnik za pretvorbu električnog signala u zvuk.

Električna telefonija, danas kraće samo telefonija, obuhvaća prijenose zvučnih poruka električnim postupcima, a radiotelefonija primjenom radija.

II. izdanje 20.10.2015. 10:34

Hrvatska zajednica tehničke kulture izdala je II. izdanje knjige o programiranju mikrokontrolera mladog autora Paola Zenzerovića. Knjiga je izišla iz tiska krajem listopada 2015.

Knjiga je namijenjena svima koji žele naučiti ponešto o elektronici, mikrokontrolerima i programiranju te kroz jednostavne primjere voditi će vas korak po korak kroz to što su mikrokontroleri, kako rade, kako ih možemo programirati te što s njima sve možemo učiniti.

Knjigu možete naručiti na adresi e-pošte: abc-tehnike@hztk.hr po cijeni od 70 kuna.

26

Rekonstrukcija Reisova telefona

Fiksna ili klasična telefonija obuhvaća postupke komuniciranja preko žičanih (danas dijelom i svjetlovodnih) telefonskih linija.

Bežična telefonija ima nekoliko značenja. U vrijeme pojave radija to je bio prvotni naziv za radijski prijenos zvuka, ponajprije govora i glazbe. Posljednjih tridesetak godina to je naziv za prijenos na manje udaljenosti između osnovne stanice fiksnoga telefona i njegovih bežičnih “kombinacija”, koji sadrže mikrofon, slušalicu, brojčanik, a većinom i slovno-brojčani pokaznik.

Danas to znači i prijenos na veće udaljenosti u posebnim mobilnim telekomunikacijskim mrežama putem mobilnih telefona, popularnih mobitela. Prijenos u mrežama može biti metalnim vodičima, svjetlovodima, radijskom vezom između zemaljskih stanica ili telekomunikacijskih satelita.

Posljednjih dvadesetak godina telefonske se veze uspostavljaju na internetu kao VoIP-aplikacije (engl. Voice over internet protocol: glas preko internetskog protokola), a osobito preko popularnoga svedostupnog skajpa (engl.

Skype, prema tvrtki SkypeGroup koja ga je pustila u promet), kojim se danas besplatno koristi više od tri stotine milijuna korisnika.

Očekuje se kako će bežični telefoni u mobilnim mrežama ili preko interneta uskoro potpuno potisnuti klasične fiksne telefone.

Prvotni izumi telefona. Nakon izuma električnoga telegrafa pojavila se zamisao prijenosa zvučnih poruka na daljinu na sličan način. Glavna je poteškoća bilo pretvaranje zvuka u električne impulse te, obratno, električnih impulsa u zvuk.

Niz je izumitelja kroz gotovo četiri desetljeća nudio neka rješenja. Među njima je bio Antonio Meucci (1808.–1874.), talijansko-američki izumitelj, koji je primjenjujući modulaciju svjetlosnog snopa konstruirao tzv. fotofon, a koji se u posljednje vrijeme drži prvim izumiteljem telefona. Potom Johann Philipp Reis (1834.–1874.), njemački izumitelj, koji je 1861. godine konstruirao mikrofon na načelu zvukom upravljanoga kontakta između ugljenih elektroda te uređaj za razgovor na daljinu, nazvavši ga telefonom.

Bellov telefon. Alexander Graham Bell (1847.–1922.), američki fizičar škotskoga podrijetla, proučavao je pojavu govora te je u Bostonu (SAD) osnovao školu za gluhonijeme, a cijeli se

život sam predstavljao učiteljem gluhih.

Istražujući zvučne pojave konstruirao je 1875. godine jednostavan elektromagnetski telefon, koji je odmah ušao u praktičnu uporabu, pa ga se stoga smatra izumiteljem telefona, iako je prije Alexander Graham Bell njega bilo već nekoliko načelnih izuma telefona.

Osnova Bellova telefona bila je tzv. Bellova slušalica, elektromagnet pokraj čijega je pola postavljena elastična željezna membrana. Titranjem membrane pod utjecajem zvuka u zavojnici elektromagneta inducirali su se modulirani električni impulsi, a u drugoj takvoj slušalici ti su impulsi promjenjivim magnetskim poljem potaknuli titranje membrane, koja je proizvodila zvuk.

Bellova slušalica obavljala je dakle obje zadaće: u nju se govorilo, odnosno dovodio bilo kakav zvuk, a i iz nje se slušalo!

Bell je 14. veljače 1876. prijavio patent za prijenos glasa na daljinu električnim impulsima,

Patentni nacrt Bellova telefona iz 1876. godine

27

Izgled i presjek Bellove slušalice, koja je u početku istodobno služila i kao “mikrofon” (onodobna ilustracija)

dakle 35 godina nakon postavljanja prve telegrafske linije. Nakon velikog uspjeha telegrafa kojim je umrežen gotovo cijeli svijet, telefon prvo vrijeme ni među stručnjacima ni u javnosti nije izazvao osobit dojam, smatrao se gotovo nekorisnom igračkom. Ipak, Bell je nakon dvije godine uspio postaviti prvu telefonsku liniju između Bostona i Sommervilla.

Telefonski uređaj, tzv. telefonski aparat sastojao se od dviju slušalica, jedne u koju se govorilo

A. G. Bell otvara telefonsku liniju između New Yorka i Chicaga 1892. godine

28

(koja je ubrzo zamijenjena ugljenim mikrofonom) i druge iz koje se slušalo, izvora struje, električnih vodova koji sve to spajaju, čemu je ubrzo dodano zvonce za signaliziranje poziva.

Takva dva uređaja na udaljenim mjestima spojena su dvama električnim vodovima, tzv. telefonskom linijom. Pojedinačne telefonske linije nisu omogućavale puno iskorištenje telefona. Za to je bila potrebna telefonska mreža. Ubrzo je više uređaja spajano u telefonsku mrežu, a po dva uređaja unutar mreže spajala su se u tzv. telefonskoj centrali, prvo ručno, u potom automatski.

U SAD-u je već 1878. godine bilo u uporabi oko 14 tisuća telefona, prvotno za privatnu i zatvorenu poslovnu uporabu, ali ubrzo su spajani u mreže. Prva je javna telefonska mreža puštena u rad 25. studenoga 1878.

Bell je za svoj izum primio mnoga priznanja: 1902. godine Albertovu medalju u Ujedinjenom Kraljevstvu, 1907. godine Medalju Johna Fritza, 1912. godine Medalju Elliot Cresson i dr.

Izum mikrofona. Bellova slušalica u koju se govorilo ubrzo je zamijenjena mikrofonom (prema grč. mikros: malen; engl. microphone), napravom koja je zvuk pretvarala u električne impulse. Tako je nazvan vjerojatno stoga jer je bio malen prema prvim pretvornicima zvuka s trubama za mehaničko pojačavanje zvuka.

Prvi su ugljeni mikrofon na načelu zvukom mijenjanog električnog otpora između kontakta ugljenih štapića neovisno konstruirali već spomenuti J. Ph. Reis, potom David Edward Hughes (1831.– 1900.), engleskoTelefon tvrtke Ericsson iz -američki izumitelj, 1890-ih godina te Emil Berliner (1851.–1929.), njemačko-američki izumitelj, poznat po izumu gramofona.

Znatno usavršen mikrofon s ugljenim zrncima patentirao 1877. godine Thomas Alva Edison (1847.–1931.), znameniti američki izumitelj.

Ugljeni se mikrofon rabio u telefonima, radiotelefoniji, razglasu i dr. u prvim godinama, a u

Ručno posluživana telefonska centrala iz 1880-ih godina za prespajanje 100 telefona, tzv. telefonskih brojeva

nekim se primjenama zadržao do pred kraj XX. stoljeća.

Poslije su konstruirani mikrofoni na osnovi promjena električnog kapaciteta (kondenzatorski mikrofon), elektromagnetske indukcije (elektrodinamički mikrofon), piezoelektrične pojave (kristalni mikrofon) i dr.

Vijest o izumu i uporabi telefona. Široka je javnost upoznata s izumom i primjenom telefona člankom u časopisu Scientific American u SAD-u u listopadu 1877. godine.

Vijesti i prvi telefonski uređaji stizali su u Europu iz SAD-a. Za naš dio Europe važno je da je već 20. studenoga 1877. inženjer Franz Nissl pokusno uveo telefon u Visoku tehničku školu u Beču.

Telefonija u Hrvatskoj. U Hrvatskoj je javnost obaviještena o izumu telefona 27. studenoga 1877. podužim člankom u Agramer Zeitungu, zagrebačkim novinama na njemačkom jeziku, a 12. i 20. prosinca napisima u Narodnim novinama. Prva knjiga Novovjekih izuma1 izlazi 1882. godine, a u njoj su po jedno poglavlje o telefonu i mikrofonu. Veliki promicatelj znanosti i teh1 Mijo Kišpatić, Ivan Šah, Novovjeki izumi u znanosti, obrtu i umjetnosti. Knjiga I., Matica hrvatska, Zagreb 1882.

nike Oton Kučera (1857.–1931.), svojedobno i predsjednik Matice hrvatske, zanosno piše2: “... mi imademo telefon, koji prenosi na stotine kilometara govor čovječji, tako točno, da ćeš Klasični fiksni telefon tvrtke i glas onoga prepo- Iskra iz 1960-ih godina znati, koji govori. A tko je taj čarobnjak koji je ovo nevidjeno čudo izveo? Tko drugi, ako ne magnetične i električne sile u ruci umnika čovjeka.”

Prvi je telefon u Hrvatskoj3 uveden kada je Gradsko poglavarstvo grada Zagreba donijelo 1880. godine odluku o izgradnji službene telefonske linije između Građevnog ureda poglavarstva u Ćirilometodskoj ulici i Vodovodne strojarnice u blizini današnjeg Zapadnog kolodvora, duge oko 3,5 km. Kako je 9. studenoga Zagreb pogodio katastrofalni potres, ta je telefonska linija puštena u promet tek 8. siječnja 1881., samo četiri godine nakon prve telefonske linije u Americi.

Narodne novine donose 16. travnja 1881. opis te linije: “Taj telefon je po žici spojen s vodovodnom strojarnicom; kao što se telegrafski obći s najdaljnjimi krajevi, tako se iz građevinskog ureda na viećnici mogu sa svoja tri kilometra daljine, razgovarati jedan s drugim baš kao da sjede u sobi.”

Već je u ožujku 1881. godine Gradsko poglavarstvo Varaždina odlučilo u gradu postaviti telefonsku liniju. Nekoliko je zagrebačkih gospodarstvenika nastojalo postaviti vlastite telefonske linije. Prvi je od njih, Gustav Pongrac dobio 5. travnja 1883. dopuštenje da po stupovima telefona gradske uprave postavi telefonski vod od svoje pilane u Vodovodnoj ulici do stana u Mesničkoj ulici. Slijedili su ga drugi poslovni ljudi, trgovci i posjednici.

2 Oton Kučera, Crte o magnetizmu i elektricitetu. Matica hrvatska, Zagreb 1891.

3 Velimir Sokol, Stogodišnjica telefonije u Hrvatskoj, 1881.–1981. PTT, Zagreb 1981.

29

Ministarstvo razvoja i komunikacija u vrlo je složenim upravnim odnosima između Zagreba, Budimpešte i Beča povjerilo koncesiju za mjesnu telefonsku mrežu u Zagrebu tada uglednom zagrebačkom poduzetniku Vilimu Schwarzu (1831.–1905.). Prva je telefonska centrala za 100 pretplatnika bila smještena Suvremeni bežični fiksni u njegovoj kući na telefon uglu Radićeve ulice i Krvavog mosta. Centrala je proradila 21. prosinca 1886. za prvih 45 korisnika, ali je službeno otvorena 1. siječnja 1887. Bilo je to samo osam godina poslije prve javne centrale u Americi.

Prvih je mjeseci obavljano 80 do 100 razgovora dnevno. Zagreb je tada imao malo više od 34 tisuće stanovnika i oko dvije tisuće kuća.

Prva je javna telefonska govornica postavljena 20. lipnja 1889. na današnjem Zapadnom kolodvoru.

Telefon se uvodi i u drugim gradovima u Hrvatskoj. Prva telefonska linija u Dalmaciji postavljena je 22. veljače 1890. između Zadra (tada glavnog grada Dalmacije), Šibenika i Splita. Prva telefonska mreža uz jadransku obalu postavljena je u Rijeci 25. ožujka 1890.

Konačno je i država pokazala zanimanje za telefoniju, pa su 1. siječnja 1894. podržavljene sve koncesije i otkupljene sve telefonske linije i mreže u Austro-Ugarskoj.

Telefon je bio jedno od najvećih tehničkih dostignuća na kraju XIX. stoljeća. Tih godina Kučera opet piše: “Smijemo dakle zaista reći, da je pretvorba zvučnih valova u električne i opet obratno električnih u zvučne, svakako jedan od najvećih i najdivnijih uspjeha, kojima se fizikalna nauka do danas dovinula.”

Suvremena telefonija. U drugoj polovici XX. stoljeća u telefoniji je primijenjeno nekoliko dostignuća. Prvo je bila postupna zamjena elek-

30

tromagnetskih dijelova telefona elektroničkim dijelovima, ponajprije pojačalima signala, čime je poboljšana čujnost i doseg telefona, potom zamjena relejnih birača elektroničkim biračima, zvonaca raznim zvučnim signalima i dr.

Drugi je korak bio pretvorba analognih signala u digitalne, čime je znatno poboljšan prijenos zvuka, izbjegnute smetnje i slabljenja na linijama.

Treći je korak bio uvođenje elektroničkih pre­ spojnika na telefonskim centralama i zamjena žičanih vodova na mnogim dijelovima mreža radiovezama ili optičkim vezama.

Velik je skok bila pojava mobitela, bežičnih telefona u bežičnoj mobilnoj mreži te konačno raznolike komunikacije, među njima i telefonske preko interneta.

Mobilna telefonija. Mobilni telefon, razgovorno mobitel, suvremeni je telefon koji radi u bežičnoj mreži koju održavaju pružatelji usluga, tzv. operateri. Mobilna telefonija pojavila se 1980-ih godina, prvotno kao prijenosnik samo zvučnih analognih signala, ali ubrzo kao prijenosnik digitalnih signala zvuka, a od 1990-ih godina kratkih slovno-brojčanih poruka, tzv. SMS-poruka (engl. short message service: usluga kratkih poruka), slikovnih MMS-poruka (engl. multimedia messaging service: usluga multimedijskih poruka), a danas i elektroničke pošte ili e-maila (engl. electronic mail). Tijekom godina mobiteli su postajali sve manji i lakši, s pokaznikom sve većeg razlučivanja, ubrzo su “izgubili” vanjsku antenu, a potom i mehaničku tipkovnicu. Jedino su još uvijek zadržali “dosadno” povremeno punjenje akumulatora iz gradske energetske mreže ili a u to m o b i l s ko g akumulatora.

Većina današnjih mobitela ima pokaznik velikog Klasični mobiteli u prvih dvaderazlučivanja, tzv. setak godina razvoja postajali su dodirni zaslon sve manji i lakši

Suvremeni iPhone tvrtke Apple s dodirnim zaslonom

(engl. touch screen), koji osim pokazivanja informacija u raznolikim oblicima (slova, brojke, crteži, stalne i pokretne fotografije i dr.) služi i kao virtualna tipkovnica za dodirno upravljanje mobitelom. Suvremeni mobiteli, osobito tzv. pametni mobiteli (engl. smartphone), među kojima su najpopularniji modeli iPhone, imaju i druge dodatne mogućnosti, ponajprije sat, kalkulator, radio, GPS (engl. global positioning system: globalni položajni sustav), fotografski aparat, filmsku kameru i dr. Tako suvremeni mobitel postaje gotovo sveobuhvatni uređaj za mnoge namjene i spajanje u telekomunikacijske mreže i korištenje njihovim uslugama.

Dr. sc. Zvonimir Jakobović

SVIJET ROBOTIKE

Robotički trendovi u 2015. godini Smrt “oca robotike” amerikanca Josepha Engelbergera koji je preminuo 1. prosinca 2015. godine svakako je događaj kojim će protekla godina biti zauvijek obilježena u povijesti robotike.

Ali ako se izuzme taj tužan događaj, po svemu ostalom protekla godina bila je za robotiku sretna i izuzetna. Prije svega komercijalno. Proizvodnja i prodaja robotičkih proizvoda bilježili su natprosječan godišnji rast. Prije svega se to odnosi na uhodani core-busines industrijske robotike, a servisni su roboti u pojedinim segmentima masovne proizvodnje izmicali mogućnostima standardnog praćenja. U području razvoja nije bilo revolucionarnih proizvoda koji bi se osobito izdvajali, ali su neki dugotrajni razvojni procesi uspješno završeni ili su poprimili jasniju tržišnu perspektivu. Više nego ikada roboti su dio svakodnevnog života.

Jedno od referentnih mjesta za upoznavanje godišnjih trendova u robotici je japanska izložba iREX (International Robot Exibition) u Tokiju koja se održava krajem godine. Na izložbi u prosincu 2015. godine sudjelovalo je 446 kompanija.

RoBoHon je visok 19,5 cm i težak oko 390 grama i ima 3G, LTE Wi-Fi priključke. U telefonskom modu ruke mu se podignu tako da ga možete držati na uhu. Robot telefon ima nisko rezolucijski QVGA-monitor od 2 inča, mogućnost prepoznavanja glasa za mnoge naredbe, kao i funkciju projektora za prikazivanje slika snimljenih kamerom.

31

Q-bot se uvlači ispod podova i postavlja izolacijski sloj uz minimalnu građevinsku intervenciju. Osim toga može se koristiti i za pregled nepristupačnih prostora i njihovo mjerenje.

iREX je pokazao da su androidi tijekom 2015. godine bili vrlo uočljiv trend u razvoju robotike, a na to je posebno utjecalo natjecanje androida koje je pokrenula DARPA (istraživačko-razvojna agencija američke vojske) u okviru natjecanja interventnih robota ROBOTIC CHALANGE za rad u akcidentnim situacijama čije finale se odigralo sredinom 2015. godine. Financiranjem razvoja androida VALKYRIE i svemirska agencija NASA uključila je androidne robote u svoje planove za istraživanje Marsa. Japanske tvrtke tradicionalno nastavljaju rad na adroidima. Dok na jednoj strani širokog izbora razvijanih androida stoje veliki roboti poput ATLASA, PETMANA ili ginoide ACTROID-SIT, na dugoj su strani mnogobrojni minijaturni androidi. Jedan od njih posebno je zanimljiv jer pokazuje povezivanje robotike i mobilne telefonije: tvrtka Sharp predstavila je svoj novi smartfon RoBoHon u obliku miniandroida koji šeta naokolo. Nije u serijskoj proizvodnji, ali kroz pojavu proizvoda nalik njemu da se vidjeti univerzalan utjecaj robotike i kako bi se mogao razvijati svijet mobilne telefonije.

Jedan od pokazatelja smjerova razvoja robotike su i godišnje nagrade za iznimna postignuća u poduzetništvu i komercijalizaciji robotičkih inovacija koje dodjeljuju IEEE Robotics and Automation Society i International Federation of Robotics. Nagrade se dodjeljuju tako da odabrani finalisti tijekom godišnjeg simpozija pred auditorijem predstavljaju svoja postignuća. Pobjednike bira prosudbeno povjerenstvo koje sačinjavaju

32

predstavnici industrije i akademije. Na konferenciji održanoj sredinom 2015. godine proglašeni su pobjednici: nagrađen je Tom Lipinski iz tvrtke Q-Bot Ltd. za razvoj jednostavnog robota koji se koristi za postavljanje toplinske izolacije u podove starih kuća. Korištenjem robota postižu se uštede energije bez skupih građevinskih zahvata.

Q-bot je tehnološki jednostavan žično vođen robot koji se uvodi kroz postojeće otvore, poput ventilacijskih ili, uz minimalnu intervenciju, u prostor ispod podova. Korištenjem ekspandirajuće poliuretanske pjene zatvaraju se pukotine ili se postavlja kontinuirani izolirajući sloj. Tako se povećava termička izoliranost prostora na način da sloj uz tlo ima i dalje mogućnost “disanja”.

Za takav posao s tradicionalnom tehnologijom potrebno je skinuti cijeli pod, postaviti izolaciju i ponovo vratiti pod.

S poslovima razvoja, proizvodnje i korištenja proizvoda poput Q-bota Velika Britanija pokušava promijeniti odnose u području robotike (gdje je vodeći Japan) i poduzetništva (gdje je vodeći SAD). Korištenjem jednostavnog Q-bota postiže se ušteda i do 500 eura na prosječnom energetskom računu godišnje jer su investicije u promjenu minimalne, a dobit u uštedi energije i čuvanju okoliša veliki.

Robotička ruka JACO predstavlja novost u poboljšanju konvencionalnih invalidskih pomagala vezanih uz tradicionalna elektrokolica.

Nagrađen je i François Boucher iz kanadske tvrtke Kinova Inc. za izvedbu jednostavnog za uporabu rješenja koje povećava pokretljivost i samostalnost invalida. Kanadska tvrtka Kinova Inc. bavi se konstrukcijom i proizvodnjom osobnih robota, Iako u robotici nisu postojali rodovi muški ili ženski, protea specijalnost su klih godina sve je primjetnija joj rehabilitacijski pojava ženskih androida ili roboti za svakod- androidica za koje se uvriježio nevni život. Dobila pojam ginoida. Rodne osobije nagradu za robo- ne čovjekolikih robotica ne tički manipulator očituju se samo u oblikovanju lica i tijela već i u govoru JACO Rehabilitation i mimici.

Edition sa šest SSG-a i troprstom šakom. Tvrtka je u rehabilitacijski program ušla još 2010. godine kada je manipulator JACO montirala na standardna elektroinvalidska kolica za nepokretne osobe. Prema tehničkim osobinama manipulator je namijenjen osobama s mišićnom distrofijom, ozljedama kralješnice, multiplom sklerozom ili neurološkim ispadima. Ruka bi im trebala omogućiti obavljanje svakodnevnih poslova koje invalidi inače ne mogu obaviti sami: npr. da sami sebi dodaju čašu vode ili uzmu predmet iz ormara.

Manipulator JACO ergonomski je oblikovana, lagana mehanička konstrukcija s masom od 5 kg koja je sigurna za uporabu u čovjekovoj okolini.

Maksimalan doseg ruke je 90 cm uz nosivost od 1,5 kg (30% vlastite mase). Zglobovi su pokretani posebno konstruiranim aluminijskim kompaktnim aktuatorima i reduktorima harmonic-drive pa se manipulator JACO Research Edition giba glatko i bešumno bez ograničene rotacije u pojedinom zglobu. Potrošnja energije je niska i slikovito se uspoređuje se s potrošnjom prosječne žarulje. Ruka je izvedena od karbonskih vlakana koja daju optimalnu robusnost i izdržljivost, ali i prepoznatljiv dizajn. Prihvatnica se sastoji od 3 podaktuirana prsta s mogućnošću individualnog upravljanja. Prsti su napravljeni od plastike pa

omogućavaju prihvaćanje uz prilagodbu obliku objekta, što omogućava pažljivo baratanje većinom svakodnevnih objekata. Cijena ruke je oko 50 000 USD što je čini jeftinijom među sličnim proizvodima iste klase. JACO Research Edition upravlja se računalom ili posebnom troosnom upravljačkom palicom i s dodatnih sedam gumba. Upravljanje je intuitivno uz korištenje tri različita modusa: translacija, rotacija i hvatanje.

Među najuočljivije robotičke trendove iz 2015. čiji se neposredan učinak očekuje već u 2016. godini spadaju aktivnosti mnogih pro­ izvođača automobila na praktičnoj svakodnevnoj uporabi vozila bez vozača. U tom poslu prednjači Google koji u 2016. namjerava osnovati samostalnu kompaniju Alphabet koja bi ušla u utrku s tradiconalnim svjetskim taxi-servisima poput

Dugo najavljivan, pa i očekivan Googlov automobil bez vozača trebao bi konačno i u široku komercijalnu uporabu. Dok se u stručnom smislu drži da je riječ o sigurnom i dobro ispitanom stroju, zakonodavci su mišljenja da je potrebna prijelazna faza s vozačem za upravljačem i kočnicama.

Ubera ili Lyfta. Kompanija će biti smještena u San Franciscu i Austinu u Texasu. Dakle na dobro poznatom teritoriju i cestama gdje su ta vozila tijekom ispitivanja prešla milijune kilometara.

Tvrtku očekuje velika borba sa zakonodavcima koji insistiraju da u autonomnom robotaxiju bude uvijek prisutan i vozač, što znatno poskupljuje usluge robotaxi službe, a čini je i besmislenom.

Nešto slično, kad je riječ o zakonima, događa se i s dronovima koji svojom brojnošću i nekontroliranim proširenjem primjena postaju sve vidljivija opasnost za okolinu. Zbog toga je potreba za zakonskim uređivanjem njihove uporabe očekivana i razumljiva. U protekloj, 2015. godini zakon o mogućnosti načina uporabe dronova donesen je i u Hrvatskoj.

Igor Ratković

33

Elektromotor

NACRT U PRILOGU

Svrha izrade ovoga jednostavnog elektromotora na istosmjernu struju je da naši mladi modelari praktično upoznaju način rada elektromotora te da koristeći lemilicu, univerzalni mjerni instrument i kompas, steknu iskustva koja će im biti potrebna u izradi složenijih modela.

Princip rada motora je da se u zavojnici rotora (poz. 21 na nacrtu) inducira magnetsko polje, koje će privući njegov sjeverni i južni magnetski pol prema nepomičnim magnetima statora (25).

U tom trenutku u rotoru će se promijeniti smjer struje i magnetskog polja, na kolektoru (24), te će se rotor opet zakrenuti tako da se međusobno privuku sjeverni (S) i južni (J) polovi statora i rotora. To se stalno ponavlja i rotor se počinje vrtjeti.

Za izradu je potrebno nabaviti sljedeći materijal: • šper od kutije za voće za osnovnu ploču (1), nosače rotora i magneta i sl.

• bakreni lim debljine 0,4 mm za četkice kolektora (24) • izoliranu bakrenu žicu debljine 0,4 mm, dužine 6,5 m za namotavanje rotora (21) • dva magneta od bravice za vrata namještaja (25) • dvije baterije od 1,5 V (27) • dva gumena prstena promjera 15 mm, u prodavaonici vodoinstalaterskog materijala (20) • kemijsku olovku (18), žbicu za bicikl promjera 2 mm (16) • ljepilo za drvo i dvokomponentno ljepilo • stezaljke za elektrokablove (22).

U nedostatku letvice debljine 7 mm za oslonce ležaja (7) mogu se međusobno zalijepiti dva komada špera od 3 mm.

Namatanje rotora

Od alata potrebno je nabaviti: • osnovni modelarski alat – pilicu, brusni papir, trokute...

• univerzalni mjerni instrument za mjerenje napona, jakosti i otpora, tzv. AVO metar • kompas (28).

Dimenzije na nacrtu su prema materijalima koje sam pronašao u mojim kutijama s raznim otpacima. Bakrenu žicu za namotavanje rotora, kao i bakreni lim, dobio sam od moga prijatelja koji ima servis industrijske elektronike.

Rotor se namotava tako da se prvo na bočicu od Cedevite (23) selotejpom zalijepe kablovske stezaljke (22). Preko njih se namota 6,5 m izoli-

Lijepljenje četkica kolektora na nosive pločice

34

Centriranje ležajeva osovine motora

Montaža nosača gornjeg magneta

rane bakrene žice (21). Treba ostaviti po 10 cm na svakom kraju za vezu na kolektor. Namotak se stegne stezaljkama (22) te se kroz njegovu sredinu provuče kemijska olovka (18). Oko namotka se s gornje i donje strane omota po 50 cm bakrene žice, radi skupljanja pojedinih žica u snop. Na mjesto gdje kemijska olovka prolazi kroz namotak treba nanijeti malo dvokomponentnog ili tekućeg ljepila. Kroz kemijsku olovku provuče se žbica za bicikl (16). Na jednoj strani zazor između žbice i olovke ispuni se smjesom ljepila za drvo i piljevine, kako bi žbica bila u centru olovke.

Kolektor se radi tako da se na kemijsku olovku namota traka papira dužine 290 mm (19). Na nju se nasuprotno postave slobodni krajevi žice s namotanog rotora i navuku se gumeni prstenovi (20) koji će ih čvrsto držati. Gledano u smjeru osi olovke, ravnina u kojoj su ove dvije žice zakrenuta je za 90° u odnosu na ravninu rotora. Pomoću skalpela pažljivo se skine izolacija sa žice, tako da se osigura dobar kontakt sa četkicama kolektora (24).

Slijedi izrada oba ležaja rotora (7). Jedan ležaj je pokretan, na nacrtu je na lijevoj strani i stoga ćemo ga nazvati lijevi ležaj. Ovaj se ležaj sastoji od nosive pločice (5) i samog nosača (7) s ojačanjem (8). Ležaj se može pomicati između dviju vodilica (3 i 4), koje su nepomične na osnovnoj ploči. Ispod ove ploče su dvije letvice (2) za njeno učvršćenje i radi postavljanja vijaka s maticama i podloškama M3×20 (6).

Desni ležaj (7 i 9) je nepokretan. U oba ležaja se stave mali komadići od antene za radioaparat (17), kako bi se smanjilo trenje u ležaju. Ove se cjevčice zalijepe na nosače (7) tek kada se na oba ležaja postavi gotov rotor. Tako će se osigurati da su ležaji u istoj osi.

Gotov elektromotor

Nosači četkice kolektora (5) također su pokretni u poprečnom smjeru na osovinu rotora. Na njih se postave četkice kolektora (24) na koje se zaleme žice za spoj na prekidač (26), s nosačem prekidača (14). Sve se spoji na baterije (27) koje su u okviru od špera (15). Praktično je četkice pričvrstiti na nosače pomoću konca i malo tekućeg ljepila.

Slijedi izrada nosača gornjeg i donjeg magneta (10, 11, 12 i 13). Prije lijepljenja magneta na okvir i osnovnu ploču treba pomoću kompasa odrediti i na njima zabilježiti sjeverni i južni pol.

Gornji magnet treba imati južni pol okrenut prema rotoru, a donji magnet sjevrni pol okrenut prema rotoru. Ili obrnuto, svejedno je.

Sada treba instrumentom provjeriti jesu li svi kontakti strujno prohodni. Četkice kolektora treba očistiti finim brusnim papirom, a rubove zaobliti.

Nakon uključivanja prekidača, rotor se zakrene rukom i on će odmah nastaviti s vrtnjom.

Elektromotor je gotov!

Bojan Zvonarević Literatura: V. Hartl: Električni strojevi, Školska knjiga, Zagreb, 1989.

35

Model borbenog aviona

Dijelovi aviona precrtani na depron

Za izradu ovoga modela potrebno je nabaviti malo deprona debljine 5 mm ili stiropora debljine 6 mm, koji služi kao podloga za parkete i prodaje se u paketima po deset ploča, svjetlozelene boje. Bitno je da materijal bude sitnozrnat.

Običan građevinski stiropor nije prikladan zbog krupnih zrnaca koja se kidaju prilikom rezanja.

Za lijepljenje je podesno obično ljepilo za drvo ili bilo koje tekuće ljepilo, jer se dijelovi utiču jedan u drugi. Potreban je oštar skalpel, škare, trokuti, flomaster, kolaž-papir ili akrilna boja po želji. Model se može bacati iz ruke ili izbacivati pomoću praćke, za koju je potrebno nabaviti gumicu presjeka 2×2 mm ili malo većeg.

Izradu počinjemo tako da se nacrt printa u mjerilu 1 : 1, na formatu A3 i zatim se svi dijelovi izrežu. Izrezane se dijelove pomoću modelarskih pribadača postavi na depron i ocrta kemijskom olovkom. Izrezane dijelove međusobno se sastavi tako da se dobije avion prikazan na fotografiji i nacrtu. Model se sastoji od samo tri dijela, trup (poz. 1), krila (2) i vertikalne repne površine (3).

U nosni dio treba dodati nekoliko podložaka tako da model bačen iz ruke leti po kosoj putanji prema tlu. Fina korekcija putanje vrši se pomoću savijanja horizontalnih repnih površina prema dolje ili gore.

Težište modela označeno je na nacrtu. Model izbačen iz praćke, s manjim zakretanjem repnih površina za let po visini leti oko 20 m. Za dovođenje težišta na željeno mjesto bila su potrebna dva podloška promnjera 12 mm. Nosni dio treba

NACRT U PRILOGU

Izrezani dijelovi aviona

Izrezani dijelovi aviona

Lansiranje aviona

ojačati lijepljenjem prozirne čvrste plastične folije od fascikla za spise.

Kao i uvijek, urednik će odabrati nekoliko fotografija koje prikazuju tijek izrade. Mladim modelarima želimo dobru zabavu s ovim modelom.

Bojan Zvonarević Aeroklub Slavonski Brod