Srpski obicaji

Page 1

KRSNO IME Krsno ime slavi se kao uspomena na onaj dan kad je neko primio hrišcansku veru. Smatra se da se u davnoj prošlosti nije odjednom krštavalo - nego svaka porodica za sebe. Porodice su birale ime sveca kada su se pokrštavale i ime tog sveca slave i danas. Kako je slava cisto srpski obicaj i kako se ona veoma poštuje i uvek slavi, to domacica, narocito mlada, treba da zna šta je sve potrebno da spremi za krsno ime. Za slavu treba spremiti žito, kolac i svecu. Pre slave, na nekoliko dana, sveštenik u domu sveti vodicu, za koju treba spremiti bosiljak, svecu, vodu, kadionicu sa izmirnom i žari, kao i spisak imena svih onih koji u kuci žive. Pripremanje za slavu pocinje vec nekoliko dana pre slave. Sem toga, što ce domacica spremiti kucu i dovesti je u red, kao i što ce umesiti puno vrsta kolaca, ona ce, uoci slave, skuvati žito i umesiti kolac. Žito, kolac i sveca su tri glavna obeležja slave. Obicaj je da domacin u crkvi kupi svecu, a domacice paze da se sveca sacuva do slave, jer se vrlo rdavo tumaci ako se sveca slucajno slomi. SLAVSKI KOLAC Iako danas domacice kupuju gotove slavke kolace i sve druge poslastice koje su za tu priliku protrebne, ipak mešanje kolaca u kuci je lepa uspomena za decu kad odrastu i koja ce, gledajuci svoju majku kako mesi, preneti taj obicaj u svoju kucu. Kolac mesiti ovako: Prvo zamesiti kvasac. Ako se radi o pivskom kvascu, zamesiti ga rano ukutro i to u jedan manji lonac izdrobiti 30 grama pivarskog kvasca, naliti ga mlakim mlekom, razbiti grudvice, dodati soli i brašana toliko da se može napraviti retko testo. Posudu sa kvascem staviti na toplo mesto, ali nikako pretoplo, jer bi u tom slucju kvasac prokisao a testo postalo crveno. Dok kvasac kisne, prosejati 1,5 kg brašna, staviti ga u sud za mešanje i kod štednjaka dobro zagrejati. U drugi sud staviti 4 žumanca, 4 kašike šecera, komadic maslaca, uskisli kvasac, pa sve zajedno izmešati. Nastrugati koru od limuna, dodavati po malo zagrejanog brašna, nastaviti sa mešanjem testa dolivajuci mlako mleko, dok se ne zamesi kao za svaku pitu od takvog testa. Kad se testo u sudu pocne od suda odvajati i kad po testu pocnu da iskacu plikovi, znaci da je testo dovoljno radjeno. A da bi testo bilo još mnogo bolje, domacica može za vreme mešanja dodavati po malo rastopljenog maslaca. Testo pokriti cistom krpom i ostaviti ga da stoji na toplom mestu, da naraste. Kad testo napuni sud znaci da je gotovo. Izruciti ga na dasku za mešanje i praviti kolac. Može biti napravljen u obliku hleba ili u obliku kalupa gde se mesi, važno je da se prekrsti i optoci vencem od upletenih pletenica koje ce se narezati malim makazicama. Ukras kolaca ne može se praviti od kiselog testa nego ce domacica zamesiti posno testo bez jaja i mleka i od toga napraviti ukrase po želji: price, koje predstavljaju zdravlje i veselje, grozd - koji oznacava želju da loza dobro rodi, burence - da kuca svega ima, ali najznacajniji je znak poskurica sa znakom " Isus Hristos Nika". U sredinu kolac treba zabosti grancicu osvecenog bosiljka. Ceo kolac premazati razmucenim žimancem a ukras ostaviti beo. Kolac staviti u pecnicu i pažljivo peci. Zatim ga izvaditi, kada je pecen, iz kalupa, rashladiti i odneti na svoje mesto. Kolac se može mesiti i posan, narocito ako krsno ime pada u posne dane. Mesi se na isti nacin kao i mrsni samo bez jaja, mleka i maslaca.


SLAVSKO ŽITO Iako izgeda jednostavno spremiti žito to nije nimalo lako. Kuvati ga na sledeci nacin: nabaviti pšenicu "beliju". Otrebiti je pažljivo, pa je dva dana pred slavu, uvece potopiti u lonac ciste hladne vode i ostaviti da u toj vodi prenoci. Ujutro rano potopljenu pšenicu u istom loncu staviti na štednjak da se kuva. Za vreme kuvanja izbegavati dolivanje a narocito mešanje. Pšenica lako zagoreva zato je treba kuvati na tihoj varti. Kada je kuvana sipati je u cediljku i ispirati hladnom vodom sve dok ne nestane bele skrame sa nje, a zrnevlje ne postane sasvim cisto i belo. Pšenicu ostaviti da se dobro iscedi. Veci sto zastrti cistim stolnjakom pa po njemu pšenicu rasporediti, pazeci da ne dode zrno preko zrna. Sve to pokriti drugim cistim stolnjakom i ostaviti da prenoci, a sutradan ujutro staviti je u dublji sud i zatim samleti na mašini za meso. Po kilogramu pšenice odmeriti kilogram šecera i isto toliko samlevenih oraha. Spremiti posebno šecer u prahu zamirisan vanilom, jer ce se on upotrebiti da se napravljeno žito odozgo zaspe. Šecer i orahe ravnomerno dodavati u žito i pritom ga dobro mesiti rukama. Uzeti stakleni tanjir koji se samo za ovu svrhu upotrebljava, pa u obliku jednog velikog hleba ( bolje lepinje ) spremljeno žito na njega staviti. Preko žita, odogo posuti sloj savlemenih badema ili oraha, a preko toga zamirisan prah šecer. Najzad uzeti cist salvet, staviti ga preko šecera, pa dlanovima ( preko salveta ) dobro utapkati šecer da ne bi spao sa žita. Žito nacinje sveštenik ili domacin. Domacica je dužna da rano izjutro spremi na sto sve ono što je za sveštenika potrebno, a to je: slavski kolac, žito i sveca. Zatim, stavice još nož, cašu vina, kadionicu sa izmirnom i imena onih koji slave slavu. Svecu pali domacin ili sin; obicaj je da onaj koji je upali treba da je i ugasi ostatkom vina. U slucaju da nema muške glave, upalice svecu sveštenik. Kolac okrecu domacin i deca. Slavu primaju sinovi. Dok je otac živ, a sinovi oženjeni, druga se sveca nece paliti, jer dogod je otac živ samo on na to ima pravo. Ako otac za života sinu preda slavu, onda ce sin moci zapaliti svecu i u svome domu. POSLUŽENJE GOSTIJU Posle crkvenog obreda domacica ce pripremiti služavnike za posluženje gostiju i služice utvrdenim redom: Pre podne: prvo služiti žito, pa slatko, zatim konjak ili rakiju s bombonama i na kraju crnu kafu. Po podne: služiti žito, slatko, vino sa kolacima i pastrom i kafu. Gosti koji dodu kasno uvece služe se rakijom ili pivom. Slavski jelovnik za rucak i veceru je uvek narocito svecan. Za rucak se obicno sprema: pileca corba, sarma, curece, prasece, jagnjece ili pilece pecenje; salate, kremovi, torte i sitni kolaci. Ako su gosti pozvani na veceru onda se služi riba, sarma, pecenje, razna barena variva, kolaci, torte i voce. DETINCI, MATERICE I OCEVI Ova tri decja praznika padaju na mesec dana pred Božic. Detinci su praznik kada deca, malim darovima, treba da obraduju svoje roditelje. Pogrešno je mišljenje roditelja da od dece ne treba tražiti nikakvu žrtvu. Naprotiv, treba ih navikavati da isto tako i oni o Detincima obraduju svoje roditelje.


Nedelju dana posle Detinaca, iduce subote, nailazi veliki decji praznik Materice. Za Materice ce se majka još ranije postarati da svoju decu obraduje poklonima, svako prema svojim mogucnostima. U nekim kucama se Materice slave u nedelju ujutro, a po nekim domovima u subotu uvece. Bilo da se slavi praznik ujutro ili uvece, deca ce pantljikom blago vezati noge svoje majke a ona ce se svojoj deci odrešiti darovima i raznim slatkišima. Ti slatkiši jesu glavno obeležje ovih praznika. Kese sa urmama, smokvama, kestenjem, bombonama i crvenom jabukom, u koju je zaboden novcic, glavni su pokloni ovog dana. Sutradan, deca ce obici svoje starije rodake u porodici. U treci nedelju, pred Božic, slave se Ocevi. Tog dana ocevi se odužuju svojoj deci na isti nacin, kao i majke o Matericama. BADNJE VECE U svim kucama Badnje vece se proslavlja svecano. To slavlje ima cisto verski karakter. Obicaj je da se za Badnje vece po podu sobe prostre slama. Na selu je obicaj da se sve sobe u domu pospu slamom. U gradu, obicno se slama prostire u sobi u kojoj ce biti postavljena svecana trpeza. Domacica ce nasred sobe staviti veliki sto i zastrti ga cistim belim stolnjakom. Na sto ce staviti božicnu svecu, a na veliku bakrenu tepsiju domacica ce staviti cetiri velike rumene jabuke, preko kojih ce položiti božicni kolac. Domacin ce po kolacu posuti žito, kukuruz, sitan novac, suve šljive i orahe. Sve to treba da predstavlja simbolicno želju za bericetnim i dobrim životom u kuci. Domacica ce, još uz rucak, spremiti hladnu, posnu receru. Jelovnik za Badnje vece ponavlja se iz godine u godinu i gotovo se nikada ne menja. Na stolu treba da bude pržena riba, pasulj prebranac, crveni pirinac, kiseo kupus preliven uljem, rezanci sa orasima, a zatim turšija, med, orasi i kompot od skuvanih suvih šljiva i jabuka. Za stolom, u zacelju, zauzece mesto deda ili otac. Jedan od njih dvojice prekrstice trpezu orasima, i u znaku krsta baciti orahe na sve cetri strane sobe. Orasi treba da ostanu na podu i da se za vreme celog praznika ne uklanjaju. Posle domacina i svi drugi zauzece mesto za stolom, a tada ce domacin upaliti voštanicu. Palice je i ostali sva tri dana božicnih praznika. Zatim ce svi za stolom pevati " Roždestvo ". Na selu, domacin ce još rano ujutro poci u šumu da odsece badnjak. Uvece ce domacin prineti badnjak ognjištu i namazati ga medom. Prosuce po kuci žito, položiti badnjak na ognjište, a zatim poljubiti svoju decu i svima ukucanima cestitati praznik. Vatra na ognjištu cele noci ne sme da se gasi. Za to vreme, napolju, božicna pecenica okretace se na ražnju. Velike vatre i pucnjave iz pištolja objavice pocetak božicnih svecanosti. Pecenicom ce omrsiti domacin i položajnik na dan Božica, rano ujutro. BOŽIC Božic slavimo u slavu rodenja Isusa Hrista. Rano ujutro u osvitku zore, položajnik ce pucnjavom iz pištolja ( na selu ) objaviti svoj dolazak. Pozdravice domacina: - Hristos se rodi ! Na to ce mu domacin odgovoriti: - Vaistinu se rodi ! Položajnik tada prilazi ognjištu, cara vatru, posipa kucu žitom i parama, sa željom da u kuci cele godine bude zdravlja, srece i bericeta. Položajnik ostaje kao gost u kuci domacina koga polazi. Domacica mu sprema kolac, a domacin ga daruje novcem. Ujutro,


na Božic, ide se u crkvu. Najbliži rodaci obilaze svoje srodnike i tog dana obicno je cela porodica na okupu. Pored svece, koju ce domacin upaliti, domacica ce izneti cesnicu, koja se lomi na komade i namenjuje domu, domacinu, položajniku, domacici, deci i putniku-namerniku. U cesnicu ce domacica staviti paru, a onaj ko u svom komadu nade paru treba da je cuva jer je to znak njegove srece. Za Božic se, sem cesnice, sprema za rucak: pileca corba, sarma, pecenica sa salatama i pita od oraha. CESNICA Kilogram brašna prosejati na dasku za mešanje, dodati komad masti i natrti brašnom, posoliti i mlakom vodom zamesiti testo da nije suviše tvrdo, a ni suviše mekano. Testo se mora izmesiti, podeliti u nekoliko jufki i opet mesiti, dok ne pocnu izbijati po testu mehurici. Testo pokriti i ostaviti da se malo odmori. Jednu odmorenu jufku razvuci u koru preko zastrtog stola, zatim je odgore poprskati mašcu, otkinuti krajeve, a testo ostaviti da još malo postoji. Zatim testo presaviti prema velicini tepsije i staviti u tepsiju. Cesnicu posipati tucanim orasima, šecerom i suvim groždem. Zatim staviti drugu razvucenu koru i ponoviti postupak. Izmedu druge i trece kore staviti paru. Pecenu cesnicu premazati medom, izneti na sto, pa po starinskom obicaju cesnicu ne seci nožem, vec lomiti. Ako novac nade neko iz kuce predaje ga domacinu kuce, koji ga uzima, stavlja u okvir od ikone i tu cuva. VASILICA U kucama u kojima se cesnica za Božic ne mesi, mesi se vasilica. Ko mesi vasilicu, neka je pravi na ovaj nacin: napraviti posnu pogacu, ili nenadevenu pitu, ili ma kakvo testo, staviti u testo paru i za ruckom nameniti svakom licu koje stanuje u kuci po komad. Taj obicaj su vremenom zamenile krofne koje se mese i služe u ponoc. NOVA GODINA Obicaj je da se Nova godina docekuje u krugu porodice i bliskih prijatelja. Mnogo je lepše i intimnije docekati Novu godinu u svom domu, nego po nocnim lokalima, gde se ne može osetiti ona prijatna intimnost, koja se samo u svom domu može naci. Za docek Nove godine, domacica ce se još ranije postarati da pripremi sve što joj je za docek potrebno. Domacica ce još ranije postaviti trpezu i ispuniti razne cinije hladnim jelima kako bi sve bilo pripremljeno za docek novog leta. U ponoc kad nastupa Nova godina, pristupice se stolu i u Novoj godini poceti veselo, izobilan i nov život. Kao hladna jela za to vece mogu se izneti: riba na ruskoj salati s manjonezom, hladna pašteta od gušcije džigerice u aspiku, barena šunka sa renom, diplomatski krem, bola od pomorandže, a kao tradicinalnu poslasticu izneti krofne koje ce se pržiti pred samo iznošenje na sto. MLADENCI Ovaj lep obicaj, koji slave mladi, pored svog religioznog znacenja ima i drugu, korisnu stranu. Na taj nacin nove mlade pune svoje domove onim stvarcicama koje im u kuci još nedostaju. Ovog dana nemaju dužnosti samo gosti. I mlade domacice treba da pokažu da u svom domu umeju da docekaju goste i lepo ih posluže. Jedan od srpskih obicaja, koji je vezan za dan mladenaca jesu mladencici koji se mese kao uspomena na smrt * cetrdeset


mucenika *. Mladencici se mese po svim domovima, pa se šalju u domove gde su dovedene mlade. MRSNI MLADENCICI Za mladencice valja spremiti ½ kg brašna, ¼ kg maslaca, 3 žumanceta, 3 kašike kisele pavlake, 3 kašike šecera, malo soli, strugane kore od jednog limuna, 25 grama kvasca, ¼ litre mleka i malo meda. Mladencice praviti ovako: u posudu staviti žumanca, pavlaku, šecer, so i limun, kvasac razmutiti u malo mleka. Uzeti punu šaku brašna, pa ga mešati sa maslacem, a ostatak brašna staviti u umucena žumanca. Tu dodati i kvasac, pa testo raditi varjacom, sve dok ne pocne da se odvaja od varjace i posude. Dasku poprašiti sa brašnom, testo izruciti na dasku, pa oklagijom izvuci testo u obliku jednog cetvorougla. Ostaviti da se testo malo odmori, pa izraditi brašno i maslac. Položiti maslac preko razvijenog testa, presaviti ga tri puta, pa uvek, posle svakog savijanja, pola sata odmarati testo. Poslednji put razviti testo u debljini prsta, pa cašom za vodu, ili kalupom za krofne, vaditi kolacice, pokriti ih i ostaviti da se odmore pola sata. Tada ih pomazati razmucenim žumancetom, izbosti po gornjoj površini, ispeci, ostaviti da se prohlade, pa ih onda namazati medom. POSNI MLADENCICI U starinskim kucama obicaj je da se mese posni mladencici, ako Mladenci padnu u sredu ili u petak. Posni se mladencici spremaju ovako: uzmite ½ kg brašna, 2 kašike maslinovog ulja, 25 grama kvasca, 1 kašiku šecera, malo soli i malo meda. Natrite brašnom ulje. USKRS Uskrs je veliki praznik koji se slavi kao uspomena na onaj dan kada je Isus vaskrsao. Velika nedelja posvecena je poslednjim stradanjima Isusovim. U domu ona je posvecena spremi za docek uskršnjih praznika. Svaka domacica mora imati napravljen plan, po kome ce sve poslove za Uskrs polako i bez žurbe završiti. Medu znacajnije obicaje za Uskrs na prvo mesto dolazi bojenje jaja. Ima puno nacina za bojenje jaja, ali kao pravi obicaj koga se drži svaki pravoslavni dom, jeste bojenje jaja varzilom. Prvo jaje koje se iz varzila ( tj. crvene boje za jaja koja se nekada uvozila iz Brazila) izvadi domacica ce ostaviti na stranu. To jaje nazivamo "cuvarkuca" i njega domacica stavlja pod kandilo i cuva za Ðurdev dan. Na veliki cetvrtak domacica je obojila jaja, umesila kolace, kojima je potrebno da umešani postoje duže vremena i posvršavala sve poslove tako da na Veliki petak niko u luci ne radi ništa od grubih poslova. Strog post na Veliki petak dace domacici mogucnost da obide grobove svojih milih i da sa decom celiva plaštenicu u crkvi. Taj dan i mladi i domacica neka posvete molitvi i crkvi. Od jela spremaju se ona strogo posna: corba od paradajza, prebranac pasulj i rezanci sa orasima. Na Veliki subotu uvece kuca treba da je vec sasvim spremna, decja odela dovedena u red, kandila prislužena, rucak za Uskrs upola spremljen tako da domacica vec u subotu uvece bude sa uskršnjim ruckom skoro gotova. Za uskršnji rucak domacica ce spremiti: jagnjecu corbu, sarmu od zelja, jagnjece pecenje, salate i kolace.


Rano izjuta, na sam dan Uskrsa, domacica ce spremiti služavnike, a na sto iznosi zdelu sa crvenim jajima. Svaki gost koji u kucu dode bice poslužen jajetom, kolacima, slatkim i kafom. Neka domacica ne zaboravi da svaki siromah koji u kucu dode treba da bude, pored ostalog, obdaren crvenim jajetom. POBUSNI PONEDELJAK Pobusni ponedeljak se tako zove zato što se po narodnom verovanju grobovi pokojnika smeju pobusati samo tog dana busenjem sveže zelene trave. Drugim recima, Pobusani ponedeljak je praznik mrtvih. Njima za dušu iznose se crvena jaja, jer ovaj praznik pada u prvi ponedeljak posle Uskrsa. Tog dana, rano ujutro, domacica ce obojiti nova jaja u crveno i ona ce se poneti na groblje i podeliti siromasima. BOGOJAVLJANJE O Bogojavljanju je obicaj da se ide u crkvu i uzima osvecena vodica koja se drži kod kandila, pa se njome kandilo prislužuje. U narodu je verovanje da on isceljuje i leci, pa je zato narod drži u kuci, kraj ikone, kao neki spanosni lek. Za Bogojavljanje domacice obicno spremaju piktije jer se smatra da one moraju imati za Bogojavljanje svoje mesto na stolu. ÐURÐEVDAN Ðurdevdan slavimo kao uspomenu na onaj dan kad je sveti Ðorde bio pogubljen, po naredbi cara Dioklecijana, samo zato što je bio veliki hrišcanin. Za Ðurdevdan su vezani veoma lepi obicaji jer i po tradiciji to je bio prvi prolecni praznik, kada su se naši stari za vreme Turaka, mogli nesmetano od njih, sakupljati po vec olistalim šumama i spremati svoje oslobodenje. Kao uspomenu i na te naše junake, danas se Ðurdevdan proslavlja u polju i šumi. Uoci praznika, još vecerom, stara majka spustice u lonac razne prolecne travke. Svaka travka, prema verovanju i svom imenu, predstavlja neko znamenje. Dren: da deca budu zdrava kao dren; zdravac: da je puno zdravlja u kuci; grabež: da se momci grabe za devojke i tako dalje. Travke u loncu naliti svežom vodom i staviti pod ružu u bašti. Cuvarkucu, prvo obojeno jaje za Uskrs, stavice baka u lonac s travkama. Njime ce se deca ujutro umiti, a one ce poželeti da joj unucici budu zdravi i rumeni, kao to obojeno crveno jaje. Rosa sa ružinog lista treba da kaplje na zelene travcice i da dopuni njihov miris i okvasi ružinom rosom nežna decja lica. Tamo gde bašte nema, baka ce se postarati da joj deca ipak budu umivena ovom zdravom i lepom vodicom. Deca ce okititi domove vrbom i zelenilom, a posle ce poci u polje, da tamo u igri i veselju povedu ovaj prvi prolecni praznik. Toga dana rucace se u polju i zato ce domacica spremiti sve ono što je za poljski rucak potrebno. Za ovaj poljski rucak dacemo jelovnik, a to je: cevap na ražnju, barena jaja, mastan prevreo sir, mladi luk. Pored ovih jela domacica može spremiti i kakvu pitu, gibanicu i sitne kolace. ZNAMENJE Znamenje je dan kad se neko od ukucana šalje u crkvu za ime novorodenceta. To ime koje sveštenik iz crkve šalje, dete nosi do krštenja. Za vreme prvih dana znamenja, mladoj majci i detetu šalju se rane ponude i to: boca mleka, boca vina, uštipci, mafiši,


kolaci i razne druge poslastice. Posle znamenja dolazi krštenje, za koje treba spremiti svecu i krznicu, kao dve glavne potrebe. Krštenje vrši sveštenik sa kumom, a kum detetu daje ime. Krštenje se smatra kao veliko slavlje u svakom domu i tom prilikom pozivaju se zvanice na rucak. Kumstvo tog dana postaje i prelazi sa oca na sina za dugi niz godina. Kum svoje kumce daruje parom i povojnicom a roditelji kuma nekim drugim darovima. Domacica za krštenje može spremiti i hladnu zakusku na koju ce pozvati najbliže srodnike i prijatelje. SVADBE Za svadbe su vezani obicaji koje cemo ovde spomenuti. Uoci svadbe u kuci mlade vezuje se ruzmarin. Negde vlada obicaj da se ruzmarin prodaje gostima i novac daje mladoj kao dar. Kod nas se ruzmarinom kite sve zvanice na svadbi. Na dan svadbe mladu iz kuce izvodi brat ili dever. Mlada se izvodi iz roditeljske kuce pa s mladoženjom i svatovima ide u crkvu. Crkveni obred vrše sveštenik, kum i stari svat. U crkvi se mladenci pricešcuju vinom, iz narocito pripremljene caše, koja prelazi s pokoljenja na pokoljenje kao porodicna uspomena. Posle vencanja mlada seda u kola sa mladoženjom i odlazi u njegov dom. Na samim vratima docekuje ih nakonjce koje ona diže tri puta u vis i ljubi. Zatim joj svekrva pruža bocu s vinom i ceo hleb za željom da ih prati sloga i sreca u životu. U novo sito stavlja žito, kukuruz i bombone. Mlada baca sito na krov kuce sa željom da je u novoj kuci prati sreca, bogatstvo i sloga. Za svadbe se pripremaju veliki ruckovi u kuci ili u restoranu. POSTUPAONICA To je još jedan decji praznik. Postupaonica se mesi onog dana kada dete napravi, samostalno, svoj prvi korak. Majka ce za taj dan pripremiti: veliku pogacu na koji ce naredati: pero, paru, lenjir, knjigu, termometar, kolac i mnoge druge stvari koje predskazuju buduci život. Na taj dan pozovu se manja i veca deca iz porodice i komšiluka. Pogaca sa stvarima stavi se na nisku stolicu, a dete pusti da samo, prvi put, pristupi postupaonici. Ono što bude uzelo sa pogace, bice u isto vreme i predskazanje njegovog buduceg profesionalnog opredelenja. Ostala deca hvataju pogacu, lome je i nose. Postupaonica se može praviti kao pita ali prazna tj. nenadevena. BOŽICNI POST Rozdestvu Hristovom, pocinje 28. novembra 2001. godine. Post je temelj hriscanskog puta i prva neophodnost ka putu spasenja. O postu se dosta govori i u Starom i u Novom zavetu, sto jasno pokazuje da je post bozanska ustanova i odredba. Postio je i Isus Hristos, pa crkva post smatra za vrlo vaznu i znacajnu ustanovu za duhovni zivot svojih vernika, ali i veoma mocno sredstvo za postizanje punog spasenja. Postom se treba uzdrzavati od jake i mrsne hrane, istovremeno imajuci u vidu i duhovnu dimenziju koja podrazumeva pojacane molitve, uzdrzavanje od losih misli i dela i pokajanje za sve sto je covek lose uradio. Smisao posta je da se covek ocisti od svakog greha i postane svet kao sto je Gospod pripovedao: " Budite sveti kao sto je svet vas Otac nebeski ". Postovi se prema duzini trajanja dele na visednevne i jednodnevne. Crkva je cetiri puta godisnje odredila visednevne postove - Vaskrsnji ili Casni, uoci Vaskrsenja Hristovog, koji traje sedam nedelja, Bozicni - u trajanju od sest nedelja, Petrovski - pred praznik posvecen Svetim apostolima Petru i Pavlu (12.jula) - u trajanju od mesec dana i


Gospojinski, od dve nedelje, uoci Uspenija Presvete Bogorodice (28.avgust). Jednodnevni postovi su na Usekovanje glave Svetog Jovana Krstitelja (11.septembra), Vozdvozenje Casnog krsta - Krstovdan (27.septembra), Krstovdan (18.januara) uoci Bogojavljanja, kao i svake srede i petka, osim tzv. trapavih sedmica, kada je razresenje od posta. (P.P.) Ukratko su navedeni obicaji i jela onako kako su upražnjavani pocekom XX veka u Srbiji. Sigurno je da je i tada bilo razlika u obicajima u raznim krajevima Srbije a ovde su navedeni najtipicniji varijeteti. Na pocetku XXI veka obicaji i jela su ostali gotovo identicni ali je poneko izmenio redosled ili je zaboravio znacenja izvesnih radnji. Želja nam je da ovim sažetim pregledom sacuvamo naslede od zaborava i da novim generacijama ukažemo na znacaj negovanja tradicije i obicaja kao jednim od bitnih delova nacionalnog bica. Živi bili, zdravi, radni, ponosni i dugovecni!


Issuu converts static files into: digital portfolios, online yearbooks, online catalogs, digital photo albums and more. Sign up and create your flipbook.