Putokazi 9

PUTOKAZI List OŠ “Stjepan Radić”, Božjakovina TEMA BROJA:

Ivana Brlić-Mažuranić

PUTOVANJE U PROŠLOST

PAZI, SNIMA SE!

HRVATSKI NACIONALNI CVIJET

VIDJET ĆEMO ŠTO BUDUĆNOST NOSI

BOLJA STRANA PORILUKA

Broj 9 / siječanj 2014.

1

IZMEĐU DVAJU BROJEVA

DRAGI ČITATELJI Evo, izlazi deveti broj PUTOKAZA. Opet je prošla cijela školska godina i puno se toga u međuvremenu dogodilo.

Neki su učenici otišli iz škole i upisali se u srednju. Želimo im puno uspjeha u daljnjem školovanju.

I ove su godine učenici naše škole sudjelovali na raznim natjecanjima: iz fizike, kemije, hrvatskoga jezika, povijesti, geografije, biologije i u mnogim drugim aktivnostima.

Ove smo godine snimili emisiju Školska liga za Sportsku TV koja je emitirana 13. 11. 2013. U emisiji su se predstavili Likovna grupa, Dramska grupa i mi, Novinarska grupa.

Odigrana je i košarkaška utakmica između Dubrave i naše škole.

Tema ovogodišnjeg Dana otvorenih vrata škole bila je Ivana Brlić-Mažuranić u povodu stogodišnjice objavljivanja romana “Čudnovate zgode šegrta Hlapića”.

Proslavili smo Dane kruha. Išli smo u kino i kazalište i organizirali terensku nastavu, bili u Mariji Bistrici. Išli smo i na Interliber, u Novsku na komemoraciju poginulim braniteljima...

Posjetili su nas književnici Igor Knižek i Jadranka ČunčićBandov. Život naše škole vrlo je bogat, ali mi smo izdvojili samo neke od događaja o kojima možete pročitati u ovom broju Putokaza.

Kristian Večerić i Ana Lončar, 6. b

Sadržaj Između dvaju brojeva

2

Vijesti

3

Natjecanja

6

Tema broja: Ivana Brlić-Mažuranić

8

Kulturna baština

4

Drugi o nama

7

Razgovaramo

16

Učimo pomagati

19

Obilježavamo

21

Engleski kutak

24

Anketa / Predstavljamo

28

Kazališna pozivnica

30

Istražujemo

34

Uradi sam

38

Eko, Eko

18

Kreativci na djelu

20

Živjeti zdravo

22

Njemački kutak

26

Književne preporuke

29

Škola u medijima

32

Sport

35

Zabava

39

2

PUTOKAZI Božjakovina, Domaćinska 1 tel./faks. 01/2763-556 os-bozjakovina-001@skole.htnet.hr www.os-stjepan-radic-bozjakovina.skole.hr/ Nakladnik: Osnovna škola “Stjepan Radić”, Božjakovina Za nakladnika: Jure Mišković, ravnatelj Urednice i voditeljice Novinarske grupe: Jelena Jurić, učiteljica hrvatskog jezika, Svemirka Mišković, učiteljica razredne nastave Likovni i grafički urednik: Robert Samardžić, učitelj likovne kulture Računalna priprema za tisak: Bruno Keber, učitelj informatike Novinarska grupa: David Lisica, 8. a, Gabriela Stipanović, 8. a, Mihaela Balog–Matak, 8. b, Veronika Vurbić, 8. b, Jakov Glavaš, 8. b, Katarina Toljan, 6. a, Dana Ćosić, 6. b, Nikolina Miholić, 4. a, Petra Sišćan, 4. a, Luka Lončar, 4. a, Daria Jakešević, 8. a, Manuela Njegač, 6. a, Josipa Baumgartner, 6. a, Ana Lončar, 6. b, Paula Brekalo, 6. a, Ivana Stanić, 6. b, Kristian Večerić, 6. b, Ana Kump-Čokor, 6. b, Josip Bendra, 6. a Fotografije: Ivana Budimčić, učiteljica hrvatskog jezika Lektura: Marija Flanjak, učiteljica hrvatskog jezika Suradnice: Manuela Jadanec, učiteljica hrvatskog jezika, Marija Slišković, učiteljica engleskog jezika, Mateja Stjepandić, učiteljica njemačkog jezika, Ivana Skočić, učiteljica biologije, Andreja Gregurić Jug, pedagoginja, Mirjana Radovac, učiteljica njemačkog jezika Naklada: 400 primjeraka Tisak: Grafički zavod Hrvatske

VIJESTI

“OSMAŠU, NE LJUTI SE”

U petak, 14. lipnja 2013., kako bi se obilježio zadnji dan nastave, održano je natjecanje „Osmašu, ne ljuti se“. Igru su, prema tradicionalnom „Čovječe, ne ljuti se“, osmislili i oslikali učenici osmih razreda želeći iza sebe ostaviti trag za buduće generacije. Igra je oslikana tako da ima 110 krugova (polja) -koliko ima i osmaša u ovoj generaciji. Svaki krug odgovara jednom našem osmašu. U igri su sudjelovali svi učenici osmih razreda zajedno sa svojim razrednicima Ninom Jokić (8. a), Valentinom Kinder (8. b), Keti Mamuzom (8. c), Robertom Samardžićem (8. d) i Josipom Božićem (8. e).

DANI KRUHA

U povodu Dana zahvalnosti za plodove zemlje 10. je listopada 2013. godine obilježen i Dan kruha u PŠ Lupoglav. U 13 : 00 sati učenici 2.i 4. razreda tom su prigodom održali kratku priredbu. Nakon priredbe župnik Mirko Brlić, župnik naše Župe blaženog Augustina Kažotića, blagoslovio je kruh i plodove zemlje koje su učenici donijeli u školu.

Nakon blagoslova zaposlenici škole i učenici međusobno su darivali i jeli blagoslovljeni kruh.

NADARENI RADIĆEVCI

Ove smo godine prvi put u našoj školi obilježili Svjetski dan darovitih učenika malom priredbom u školskoj blagovaonici 21. ožujka 2013. godine. Učenici viših razreda, od 5. do 8., sami su morali osmisliti način predstavljanja svoga razreda i njegove najbolje strane, a zatim svoje zamisli realizirati uz malu pomoć razrednika i svoju točku izvesti na priredbi.

NOĆ BIOLOGIJE

IGRA BEZ GRANICA Revija dječjeg hrvatskog filmskog stvaralaštva jedina je manifestacija u Hrvatskoj posvećena isključivo filmskom stvaralaštvu osnovnoškolaca.

Jednom godišnje, svaki put u drugom gradu, okupe se ponajbolji najmlađi hrvatski filmski stvaraoci i njihovi mentori. I ne samo to. U četiri dana revije na filmskom platnu nađe se sam vrh hrvatske osnovnoškolske kinematografije. Ove su godine na reviju pozvane i naše učenice Lucija Martić i Matea Matošević, učenice 7. a, zajedno sa svojom mentoricom Julianom Kučan, učiteljicom likovne kulture.

Predstavili su se svojim filmom Igra bez granica snimljenim u povodu prošlogodišnje teme Dana otvorenih vrata.

PONOVO U NOVSKOJ

Svake se godine, 29. listopada, na području Trokuta blizu Novske okupljaju preživjeli branitelji iz Domovinskoga rata, obitelji poginulih i predstavnici vlasti kako bi odali počast poginulim braniteljima. Predstavnici naše škole i općine Brckovljani i ove su godine prisustvovali komemoraciji.

Učenici 6., 7. i 8. razreda sa svojim nastavnicama Klarom Čavar, Ninom Jokić i Ivanom Skočić posjetili su 12. travnja 2013. Otvorene dane Odsjeka za biologiju i kemiju Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu. Sudjelovali su u raznim radionicama koje su pripremljene za posjetitelje te se zabavili naučivši nešto. U nastavku pogledajte fotografije s predavanja, radionica i edukativnih aktivnosti u kojima su učenici sudjelovali.

NEŠTO NOVO PRED ŠKOLOM U dvorištu škole 12. studenog 2013. godine osvanula je metalna skulptura crvene boje.

Nastala je prema idejnom rješenju učenika 8.a razreda prošle godine u tehnici karton pod vodstvom profesora likovne kulture Roberta Samardžića. Autori skulpture su: Katarina Tomic, Sara Brekalo, Ana Gaši i David Lisica. Svi su prošlogodišnji sedmaši na satovima likovne kulture izrađivali čovjeka na temu „Igra“ jer je ista tema bila za Dan otvorenih vrata škole. Skulptura se nalazi na betonskoj podlozi visine 0.5 metara. Sama skulptura je visoka oko 3.5 metara. Izgled je vrlo neobičan. Prikazuje čovjeka u dva međusobno presječena oblika – jednog ispunjenog i jednog praznog s rubovima. Učenicima je na prvi pogled bila vrlo neobična i apstraktna, ali su kasnije shvatili što skulptura zapravo predstavlja.

Vijesti pripremile: Ivana Stanić, 6. b i Manuela Njegač, 6. a

3

KULTURNA BAŠTINA 3. DIO

O SPOMENICIMA KULTURE U NAŠEM ZAVIČAJU

Kurija zagrebačkog biskupa Josipa pl. Galjufa

PUTOVANJE U PROŠLOST

Prečecu

Današnji je svijet mladih nedovoljno upoznat s kulturnim spomenicima Hrvatske.

Posebno smo zabrinuti što se to odnosi i na spomenike našeg zavičaja. Bili smo vrijedni i potrudili se saznati nešto više o spomenicima koji se nalaze u širem krugu naše škole. Raspitali smo se i u Konzervatorskom odjelu Ministarstva kulture u Zagrebu i saznali puno. O tome smo već pisali, a pisat ćemo i u sljedećim brojevima Putokaza. Ovo je 3. dio, a ako vam nedostaje dio slagalice, zavirite u prošli broj naših novina koji možete naći u školskoj knjižnici.

Tradicijska kuća BR. 18 u Prečecu Tradicijska kuća u Vidićevoj ulici 18 smještena je uz sporednu cestu u središtu naselja Prečec. Stambena prizemnica (hiža) podignuta je potkraj 19. ili početkom 20. stoljeća. Sačuvana je originalna stolarija prozora i vrata te rezbarije ispod zabatne zone na jugoistočnom pročelju. Unutrašnji raspored prostorija jednostavan je i funkcionalan te organiziran unutar pravokutne tlocrtne osnove. Stambena kuća jedan je od rijetko sačuvanih primjera tradicijskog graditeljstva u brckovljanskom kraju. S obzirom na svoju autentičnost, skladno oblikovanje i uklopljenost u krajolik ima povijesnu, arhitektonsku i ambijentalnu vrijednost.

Tradicijska hiža nastala potkraj 19. stoljeća Drvena katnica sa stajom i bunarom

Tradicijska okućnica br. 19 Tradicijska je okućnica locirana na ravnom terenu uz seoski put u starom dijelu naselja. Parcela na kojoj se nalazi izduženog je oblika, užom stranom u kontaktu s putom. Formirana je kućom, stajom i bunarom. Kuća je izdužena drvena katnica, djelomice podrumljena.

Tradicijski su objekti sačuvani do danas u neizmijenjenom obliku, a očuvani inventar svjedoči o načinu življenja i privređivanja, pa okućnica predstavlja dio tradicijske baštine ovoga kraja.

4

KULTURNA BAŠTINA 3. DIO

aljufa u

Prizemnica s gospodarskim objektima

Gospodarski objekt uz kuriju

Tradicijska okućnica br. 5 Tradicijska okućnica u Vidićevoj ulici br. 5 smještena je u jugoistočnom dijelu naselja Prečec.

Na njoj se nalazi drvena stambena prizemnica te tri drvena gospodarska objekta različite namjene. Ograđena je drvenom ogradom. Objekti na okućnici podignuti su potkraj 19. i početkom 20. stoljeća. Tradicijska okućnica koju čine stambena kuća i gospodarski objekti jedna je od rijetko sačuvanih primjera te vrste u brckovljanskom kraju. Zbog izvornosti povijesne konstrukcije, arhitektonskih elemenata, stilskih detalja te uklopljenosti u krajolik okućnica ima povijesnu i arhitektonsku vrijednost.

Vodotoranj uz kuriju

Kurija zagrebačkog biskupa Josipa pl.

Galjufa u Prečecu Kasnobarokna jednokatnica smještena je u blizini željezničke pruge na rubu naselja Prečec. Dao ju je sagraditi 1785. godine biskup Josip pl. Galjuf na starom biskupskom posjedu koji se spominje od 1600. godine. Unutrašnji raspored prostorija tipično je barokni s ulaznim predprostorom i dugačkim uskim hodnikom duž kojeg su s obje strane nanizane prostorije. Etaže su međusobno povezane dvokrakim drvenim stubištem. U neposrednoj blizini kurije nalaze se dva gospodarska objekta i vodotoranj koji su prema oblikovnim karakteristikama vjerojatno sagrađeni početkom 20. stoljeća, u sklopu nekadašnjeg Zemaljskog poljoprivrednog dobra Božjakovina, na mjestu nekadašnjeg biskupskog posjeda. Kurija, gospodarski objekti i vodotoranj tvore skladnu cjelinu, a zbog svojih arhitektonskih elemenata, stilskih detalja te uklopljenosti u krajolik imaju povijesnu, arhitektonsku i ambijentalnu vrijednost.

Kurija biskupa Josipa pl. Galjufa

Gabriela Stipanović, 8. a Mihaela Balog-Matak, 8. b

55

NATJECANJA

VIJESTI SA ŽUPANIJSKIH NATJECANJA

ENGLESKI

JEZIK

Županijsko natjecanje iz engleskog jezika održano je 26.veljače 2013. godine u Srednjoj školi Ban Josip Jelačić u Zaprešiću.

Sudjelovali su Ivana Đuras, s osvojenim 5. mjestom, i Luka Brezarić, s osvojenim 10. mjestom, od ukupno 27 pozvanih učenika. Mentorica im je bila Anita Vrdoljak.

BIOLOGIJA Dana 14. ožujka u OŠ Rugvica održano je županijsko natjecanje iz biologije. Naš Matej Kuzmanović iz 8. e razreda osvojio je 3. mjesto od 27 učenika osmih razreda. Čestitamo Mateju i njegovoj mentorici Ivani Skočić!

U VRBOVCU ODRŽANA ŽUPANIJSKA SMOTRA LIDRANO 2013.

MATEMATIKA Dana 15. veljače 2013.

Dominik Jurinčić i Kristijan Galović (učenici 6. razreda) nastupili su na županijskom natjecanju u OŠ Stjepana Basaričeka u Ivanić Gradu. Dominik je bio 8. s 33 boda, a Kristijan 17. s 20 od ukupno 50 bodova. Dominiku je nedostajao samo jedan bod za 5. mjesto.

TEHNIČKA KULTURA Na županijskom natjecanju iz tehničke kulture sudjelovala je Lea Tot, učenica 6. b razreda, sa svojom mentoricom Nedjeljkom Majić.

Natjecanje je održano 8. ožujka 2013. u OŠ Eugena Kvaternika u Velikoj Gorici. Između 25 natjecatelja, Lea je osvojila 7. mjesto, što je veliki uspjeh. Čestitamo!

PUTOKAZI U I. osnovnoj školi Vrbovec u Vrbovcu 21. veljače održana je županijska smotra LiDraNo 2013., gdje se naša škola ponovo iskazala u dramskom, literarnom i novinarskom stvaralaštvu.

Na smotri su sudjelovali članovi Dramske skupine s predstavom Bog koji dolazi (mentorica Dragana Turkalj), Dorijan Horvatić (mentorica Biserka Fruk) i Izabela Filipović (mentorica Marija Flanjak) s literarnim radovima Dežđ i Kiša svira, Gabriela Stipanović s intervjuom sa Sanjom Pilić Knjiga je moj najbolji prijatelj (mentorica Jelena Jurić) te Novinarska skupina sa školskim listom Putokazi (mentorica Jelena Jurić). Dramska se skupina iskazala odličnim nastupom, a posebno je pohvaljen Mateo Sović i njegova violinska izvedba pjesme Brave heart.

POVIJES T Županijsko natjecanje iz povijesti održano je u Posavskim Bregima 7. ožujka 2013. godine. Na natjecanje je prijavljeno 19 učenika iz Zagrebačke županije. Iz naše su škole sudjelovale Iva Lončar, Antonija Balija (mentorica Dragica Katić), Josipa Francić i Gabriela Stipanović (mentor Zvonko Biočić). Iva Lončar osvojila je 6. mjesto, Antonija Balija i Josipa Francić 7. mjesto, a Gabriela Stipanović 8. mjesto. Čestitamo učenicama i mentorima!

LIKOVNA KULTURA LIK 2013. - rad Ane Pivar pozvan na županijsko natjecanje – izložbu.

Tema ovogodišnjeg natjecanja - izložbe LIK 2013. bila je Etno - eko moda, modni dizajn. Učenici su trebali vizualizirati zamišljeni odjevni predmet te građenjem, spajanjem i variranjem obraditi temu u zadanoj kombiniranoj oblikovnoj tehnici/assemblage.

Na natjecanje je poslano 19 odabranih radova. Na županijsko je natjecanje pozvan rad Ane Pivar, učenice 6. b, mentor Robert Samardžić.

6

Kreacija Ane Pivar

i

55 DRUGI O NAMA

OSVRT NA PUTOKAZE 8.

ODLIČNE OCJENE!

DEŽD

USPJEŠNI

Pohvaljeni su i literarni i novinarski radovi naših učenika, a pjesma Dežđ, rad Dorijana Horvatića (mentorica Biserka Fruk) predložena je za državno natjecanje.

Za državnu smotru predložen je i naš školski list Putokazi (urednice i mentorice bile su učiteljice Jelena Jurić i Svemirka Mišković).

Valja napomenuti da su za državnu smotru predloženi i učenici iz jedne od nama susjednih škola, OŠ Rugvica iz Rugvice, sa svojom izvedbom predstave Ljubav je nepobjediva te školski list “Joško”, list OŠ Josipa Zorića iz Dugog Sela. Čestitamo i našim susjedima na uspjehu!

Učenici i mentori uživali su u dramskim izvedbama i druženju s kolegama i prijateljima, mnogo su naučili i dobili pregršt novih ideja.

Dana Ćosić, 6. b

PUTOKAZI List OŠ “Stjepan Radić”, Božjakovina

TEMA BROJA: IGRA

Svake godine školski list PUTOKAZI šaljemo na županijsku smotru LiDraNo, s nadom da će biti predložen i pozvan na državnu smotru, te u Školsku knjigu i Modru lastu želeći čuti mišljenje profesionalnih izdavača i urednika. Na taj način učimo o novinarstvu i popravljamo ono što ne radimo dobro. Ove smo godine Putokaze poslali Željki Horvat-Vukelji, urednici Modre laste, koja nam je u razgovoru izrekla puno pohvala i napisala osvrt.

Časopis Putokazi OŠ „Stjepan Radić”, Božjakovina Osvrt na 8. broj (siječanj 2013.) . dobro izbalansiran časopis: odražava život škole, ali nije samo didaktičan i kroničarski koristan nego i zabavan . uvodnik napisan s mjerom . vijesti: dobar izbor! . grafičko-likovno uređenje dobro promišljeno i provedeno: šareno, vedro, razigrano (ali i pregledno!); pohvala za provlačenje vizualnog lajtmotiva labirinta (npr. str. 8, 9, 10, korice...) . tema broja pošteno obrađena i zanimljivo prezentirana . pohvala za članke o jezičnim temama i pušenju . osjeća se pojačana briga za suptilno pedagoško djelovanje (npr. fotoreportaža o planinarenju i rubrika Živjeti zdravo) . kvalitetni intervjui, zanimljivi i nama odraslima koji ne radimo u školi . fotografije jasne, zanimljive, dobro ukomponirane (pohvala za fotofriz uz intervjue s poznatim osobama) . njemački kutak – petica! . raznovrsna i kvalitetna razbibriga . osobitu je pohvalu časopis zavrijedio zato što je grafički uređen i prelomljen u školi! . prijedlog: u školi pronaći učenike koji vole crtati i angažirati ih da za časopis načine pokoji jednostavni crno-bijeli crtež ili karikaturu kao ilustraciju uz neku dogovorenu temu Željka Horvat-Vukelja urednica Modre laste Gospođi Horvat-Vukelja zahvaljujemo na opširnom komentaru koji nam govori da naši napori idu u pravom smjeru. Vjerujemo da će brojevi Putokaza koji slijede biti još zaigraniji, zanimljiviji i kvalitetniji.

Svemirka Mišković i Jelena Jurić, urednice Putokaza

PUTOVANJE U PROŠLOST

ŽIVJETI ZDRAVO

NADARENI UČENICI

7

TEMA BROJA: IVANA BRLIĆ-MAŽURANIĆ STOTA OBLJETNICA OBJAVLJIVANJA ROMANA

O HRVATSKOM ANDERSENU Potječe iz poznate intelektualne građanske obitelji Mažuranić. Otac Vladimir Mažuranić bio je pisac, odvjetnik i povjesničar. Djed Ivan Mažuranić bio je slavni političar, hrvatski ban i pjesnik, a baka Aleksandra Mažuranić sestra je jezikoslovca Dimitrija Demetra. Školovala se privatno i stekla izvrsnu naobrazu, između ostalog i u poznavanju stranih jezika, pa su joj i neki od prvih književnih pokušaja na francuskome. Kada se 1889. udala za odvjetnika i političara Vatroslava Brlića, seli se u Slavonski Brod. Bila je majka sedmero djece, imala je priliku upoznati se s dječjom psihom i tako razumjeti čistoću i naivnost njihova svijeta. Izdvojila je tri ličnosti u kojima je pronalazila i tražila uzore za vlastiti životni put. Na prvom je mjestu njen djed Ivan Mažuranić, zatim pjesnik Franjo Marković i biskup Josip Juraj Strossmayer. Uz sve to, ipak su njena djeca bila ta u kojima je pronalazila neisrpnu snagu za pisanje. Ivana Brlić-Mažuranić bila je najbolji hrvatski stvaralac bajki za djecu i zbog toga je prozvana hrvatskim Andersenom. Mnogi je zovu i kraljicom hrvatske priče, a jedina je od naših književnica koja je čak dvaput predložena za Nobelovu nagradu za književnost. Najznačanija su joj djela: Čudnovate zgode šegrta Hlapića, Priče iz davnine i Jaša Dalmatin, potkralj Gudžerata. Najveći je uspjeh postigla zbirkom pripovjedaka Priče iz davnine na motive iz slavenske mitologije i narodnih vjerovanja. Tu su još neka njezina djela: Valjani i nevaljani, Škola i praznici, Knjiga o omladini, Srce od licitara... Djela su joj prevedena na više jezika. Čudnovate zgode i nezgode šegrta Hlapića prevedene su, među ostalim, i na bengalski, hindi, kineski, vijetnamski (pojedina poglavlja), japanski i perzijski jezik.

Ivana Brlić-Mažuranić

NAJOBJAVLJIVANIJI HRVATSKI DJEČJI ROMAN Slavonski Brod je 2013. godine, od 18. do 20. travnja, bio domaćin međunarodne znanstvene konferencije kojom je hrvatska i svjetska znanstvena javnost obilježila stotu godišnjicu objavljivanja Čudnovatih zgoda šegrta Hlapića, prvog hrvatskog romana za djecu Ivane Brlić-Mažuranić.Čudnovate zgode šegrta Hlapića najobjavljivaniji su hrvatski dječji roman, a najvjerojatnije i najviše objavljivani hrvatski roman uopće. Preveden je na više desetaka jezika (između ostalog, dvaput na engleski i dvaput na kineski). Doživio je više od stotinu domaćih i inozemnih izdanja. Tijekom stogodišnje prisutnosti na književnoj sceni izuzetno je utjecao na razvoj hrvatske dječje književnosti - stoji u pozivu svima koji se bave dječjom književnošću, posebno Ivanom Brlić-Mažuranić i "Hlapićem".

8

Naslovnica Čudnovatih zgoda šegrta Hlapića iz 1921. godine

Daria Jakešević, 8. a

99

TEMA BROJA: IVANA BRLIĆ-MAŽURANIĆ PROJEKT HLAPIĆ 2013.

OD AUDICIJE DO Projektom Hlapić 2013. ove se godine na državnoj razini obilježavala stogodišnjica prve objave slavnog romana Ivane Brlić-Mažuranić Čudnovate zgode šegrta Hlapića. U projekt su se uključile mnoge obrazovne i kulturne institucije iz cijele Hrvatske, uključujući i nekoliko škola s područja grada Dugog Sela.

Osnovna škola „Stjepan Radić“ iz Božjakovine sudjelovala je s vlastitim projektom Hlapićev vremeplov osmišljenim kako bi se današnjim generacijama učenika Hlapića prikazalo u novom svjetlu, u njima bliskom vremenu i okruženju, čime su njegove vječne vrijednosti i poruke dobrote i prijateljstva još jače došle do izražaja.

Zaigrani Gita, Bundaš i Hlapić

Scenaristica Katarina Toljan

U projekt su bili uključeni mnogi učenici i nastavnici škole. Učenici nižih razreda polazili su likovne radionice ilustracije Hlapića raznim tehnikama te su njihovi radovi zatim ukrašavali hodnike škole. Učenici viših razreda, uz pomoć onih iz trećih razreda, iskazali su se pri obilježavanja obljetnice rođenja spisateljice Ivane Brlić-Mažuranić pišući svoja pisma Ivani, svojevrsnu „poštu obožavatelja“, u kojima su joj zaželjeli sretan 139. rođendan vlastitim riječima.

U školi je 15. ožujka 2013. održana i radionica pisanja scenarija. Radionica je bila uvod u školski natječaj za najbolji scenarij na temu Hlapićevih zgoda, koji je trajao od 15. ožujka do 2. travnja.

Od 26 zainteresiranih budućih scenarista, zbog drugih obaveza, radionici je prisustvovalo njih 18 od V. do VIII. razreda.

Sudionici radionice dobili su priliku saznati kako scenarij treba izgledati i koje elemente treba sadržavati. Učenici su upoznati s radnjom romana Čudnovate zgode šegrta Hlapića te su dobili zadatak da napišu scenarij za jedan ili više činova. Ipak, scenarij je trebao udovoljiti nekoliko zahtjeva: u svim činovima Hlapić treba činiti dobro ljudima, u svakom je činu karakterno i fizički isti, a važnu ulogu uz njega trebaju imati Gita i Bundaš.

Najboljim je scenarijem proglašen rad Katarine Toljan, učenice V. a, a posebno su pohvaljeni radovi Valentine Miholić, učenice VIII. c, Emme Hrnkaš, učenice VIII. a i Marte Grahovac, učenice VII. e. Scenarij učenice Katarine Toljan sastoji se od pet činova: I. čin: Hlapić na selu, II. čin: Hlapić u gradu, III. čin: Hlapić u disku, IV. čin: Hlapić na facebooku, V. čin: Hlapić u budućnosti.

Nakon natječaja, uslijedio je poziv na audiciju. Na audiciju su pozvani učenici od V. do VIII. razreda. Audiciji su se odazvale i učenice IV. razreda koje su ostavile snažan dojam na stručni žiri.

1010

Prvi krug audicije održan je 15. travnja 2013., a stručni se žiri sastojao od 6 članova: Dragane Turkalj, nastavnice hrvatskog jezika, Ivane Budimčić, nastavnice hrvatskog jezika, Vesne Kurilić, školske knjižničarke, Mirjane Lučki, učiteljice razredne nastave, Sanje Biškup, učiteljice razredne nastave i Manuele Jadanec, nastavnice hrvatskog jezika. Učenici koji su sudjelovali u prvom krugu audicije su: Valentina Tolić, IV. a, Katarina Tufekčić, IV. a, Anita Darojković, IV. a, Gabrijela Bašić, IV. a, Anđela Marković, IV. b, Ivana Darojković, IV. b, Lea Orešković, IV. c, Ana Brekalo, IV. c, Ana Marija Baštijanović, IV. c, Jana Pomper, V. b, Anto Vidović, V. b, Magdalena Đuras, V. c, Valentina Kolarić, V. c, Ivana Lovrić, V. c, Filip Zečević, VI. c, Darija Nikolić, VI. d, Leonarda Škaro, VI. d, Nik Berta, VI. d, Marina Blažević, VI. d, Veronika Vurbić, VII. b, Hana Pomper, VII. c, Gabrijela Žgela, VII. c, Filip Ivanić, VIII. d, Emanuel Đorđević, VIII. d i Emma Hrnkaš, VIII. d.

Francesco u svom elementu

TEMA BROJA: IVANA BRLIĆ-MAŽURANIĆ

v

KAZALIsNE PREDSTAVE Drugi krug audicije održan je 23. travnja 2013., a u drugi krug prošli su: Lea Orešković, IV. c, Gabrijela Bašić, IV. a, Jana Pomper, V. b, Anto Vidović, V. b, Magdalena Đuras, V. c, Filip Zečević, VI. c, Darija Nikolić, VI. d, Nik Berta, VI. d, VeronikaVurbić, VII. b, Hana Pomper, VII. c, Filip Ivanić, VIII. d, Emanuel Đorđević, VII. d, Emma Hrnkaš, VIII. d.

Nakon drugog kruga audicije, glavne uloge dobili su sljedeći učenici: Lea Orešković – Gita, Anto Vidović – Hlapić, Veronika Vurbić – Crna Žena, Filip Ivanić – Francesco. Sporedne uloge dobili su sljedeći učenici: Darija Nikolić – Mirta, Hana Pomper – Krojačica, Jana Pomper – Bundaš, Luka Vidović – Izbacivač/vremenski policajac I., Emanuel Đorđević - Izbacivač/vremenski policajac II, Tea Valentak - prosjakinja na violini, Kristijan Cvitkušić kradljivac, Magdalena Đuras -pripovjedačica.

Ipak, vrhunac ove faze projekta „Hlapićev vremeplov“ bilo je organiziranje školske predstave istog naziva te izvođenje predstave u dvorani KUD „Preporod“ pred gledalištem punim roditelja i prijatelja škole. Projektu su se pridružile i školske knjižničarke Ivana Budimčić i Vesna Kurilić koje su koordinirale projektom u školi i na predstavi. Učiteljica Sanja Biškup uvježbala je ritmičku grupu, učiteljica Tonka Škaro koordinirala je Mali zbor, a nastavnica glazbene kulture Ksenija Šantak Veliki zbor. Učiteljica Josipa Oreč Živković koordinirala je grupu plesača folklora te svirala pratnju na gajdama.

Nastavnica Glazbene kulture Nikol Huzanić Strašek osmislila je zvučne efekte za predstavu, a vjeroučiteljica Margareta Perković svirala glazbenu pratnju za zbor. Predstavom u školskoj dvorani za Dan škole te predstavom u dvorani KUD „Preporod“ koordinirale su učiteljica Mirjana Lučki i nastavnica hrvatskog jezika Manuela Jadanec.

Roditelji mladih plesača i glumaca iskazali su se osmišljavanjem kostima za nekoliko različitih točaka predstave, a scenografiju od oslikanih pomičnih elemenata izradili su učenici viših razreda pod vodstvom nastavnika likovne kulture Roberta Samardžića.

Predstava od pet činova Hlapića je provela od prvog susreta s Gitom, preko Firenze početkom 20. stoljeća, do zlatnog doba diska 1970. godine.

Prizori s Dana škole

11

TEMA BROJA: IVANA BRLIĆ-MAŽURANIĆ Navratio je i u školsko dvorište, gdje se upoznao s korištenjem facebooka, ali i u daleku budućnost – u 2178. godinu, u svijet čitača misli i društva podijeljenog na „crne“ i „bijele“ ljude, kojima su Hlapić i njegova Gita svojim šarenilom i pjesmom vratili nadu u prijateljstvo i ljubav. Da ljubav i dobrota uvijek pobjeđuju, pokazali su mladi glumci „Hlapićevog vremeplova“ koji su naposljetku pronašli Bundaša i porazili najvećeg neprijatelja u predstavi - Crnu Ženu, lik inspiriran svim zlikovkama iz dječjih bajki, ali i Crnim Čovjekom iz samog romana o najpoznatijem hrvatskom šegrtu.

I u susjednom nam gradu Dugom Selu u dvorani Preporod, koja je bila ispunjena do posljednjeg mjesta, “Hlapić” je dobio gromoglasan pljesak svih prisutnih. Pokazali smo da našu predstavu možemo izvesti na kazališnim daskama “Trešnje”, “Male scene”, ZKM-a i drugih.

Katarina Toljan, 6. a, Veronika Vurbić, 8. b, Ana Lončar, 6. b

U RODNOM GRADU I. BRLIĆ-MAŽURANIĆ Hlapićev vremeplov mora putovati! Za jedno od svojih prvih odredišta izabrao je Ogulin, rodno mjesto Hlapićeve stvoriteljice Ivane BrlićMažuranić. Lijepo su ga ugostili u OŠ Ivane Brlić-Mažuranić, gdje je naš svevremenski putnik stekao nove prijatelje; malen kao lakat, veseo kao ptica, hrabar kao Marko Kraljević, mudar kao knjiga, a dobar kao sunce.

Hlapić i Gita na facebooku Ritmička skupina prvih razreda

Dva autobusa puna djece i kombi, koji je prevozio scenu, krenuli su u ponedjeljak, 14. listopada 2013. prema Ogulinu, začaranom gradu u kojem su se rodile prve priče Ivane Brlić-Mažuranić.

Djecu je pratilo osamnaestero odraslih, što voditelja, što ljubitelja predstave i putovanja. Lijepo su ih ugostili u OŠ Ivane Brlić-Mažuranić. Predstava je održana u školskoj dvorani spomenute škole, ispred 500-tinjak učenika i njihovih učitelja.

Gledatelji su mogli uživati u glazbenim izvedbama dvaju zborova, u plesu folklorne i ritmičke skupine te u izvrsnoj glumi naših 12 malih velikih glumaca, a sve je to upotpunila uigrana ekipa iza scene koja je ravnala scenografijom i zvučnim efektima.

Ravnatelji škola dogovorili su se o daljnjoj suradnji te se nadamo da ćemo uskoro i mi njih ugostiti u našoj školi.

Hlapićev vremeplov završio je svoje putovanje na jezeru Sabljaci gdje su učenici i nastavnici uživali u jesenskom suncu i svježem zraku.

Paula Brekalo, 6. a

12

TEMA BROJA: IVANA BRLIĆ-MAŽURANIĆ

PLJESAK I U LUPOGLAVU Hlapić je odlučio razveseliti i male stanovnike Lupoglava i okolnih mjesta te ih je posjetio 11. studenog 2013. u Vatrogasnom domu u Lupoglavu. Pred oko 150 malih gledatelja i njihovih roditelja Hlapić je još jednom ispričao svoju priču o vremenskom putovanju, a gledatelji su mu pomogli da spasi ljude u nevolji na koje je naišao na svom putovanju. Tako je Crna Žena opet spriječena da naudi Bundašu, Francesco je spašen od vječnog lutanja, a ljudima u budućnosti Hlapić i Gita su objasnili koliko je važna pjesma i lijepa riječ nježnom dječjem srcu. Izvrsne je glumce publika na kraju nagradila velikim pljeskom.

Kolo pastirića

U ritmu sedamdesetih

Četvrtaši o FILMU

Učenici 2. i 4. razreda 27. studenog 2013. bili su u kinu. Gledali su film Silvija Petranovića Šegrt Hlapić. Zamolili smo učenike četvrtih razreda da nam kažu što misle o filmu.

Meni je bilo bolje čitati knjigu nego gledati film jer u knjizi je bilo uzbudljivije nego u filmu.

Likove ne bih tako obukao, naročito gospodara cirkusa koji me svojom odjećom podsjetio na ljude koji žive u zemljama Afrike.

Dakle, kao što ja znam i svi drugi, Hlapić je bio malen kao lakat, veseo kao ptica i hrabar kao Marko Kraljević, ali valjda su to zaboravili pokazati.

REDATELJ O HLAPIĆU

“Šegrt Hlapić” je išao prilično glatko od ideje do realizacije. Svoje filmove dugo razvijam, istražujem i ništa ne prepuštam slučaju. Naravno, k svemu tome volim slobodu improvizacije. Odmah nakon “Družbe Isusove” odlučio sam napraviti “Šegrta Hlapića”. Imao sam tada i manju djecu i dječja književnost bila mi je bliska. Tek 2007. godine imao sam prvu ozbiljnu verziju scenarija pa sam bio primljen na Balkan Fund, scenarističku radionicu filmskog festivala u Solunu. Nakon toga sam dvije godine tražio lokacije po Slavoniji i Baranji i sve je to bilo dugotrajno, ali za moj stil rada sasvim normalno.

Preuzeto s http://www.tportal.hr/showtime/film/296486/Segrt-Hlapic-jeroad-movie-s-obratima-koje-djeca-super-kuze.html Nikolina Miholić, Luka Lončar, Petra Sišćan, 4. a

Završetak mora biti kratak, stoga vam moram reći da su čizmice i dalje u ormaru , a naša nezaboravna pustolovina ostala je u filmu.

Glazba je bila dobra jer je pratila događaje, ali trebala je biti snažnija da bi nas prestrašila.

Hlapić i Gita nisu mimikom svog lica pokazivali svoje osjećaje.

Glazba je bila jako dobra jer kada je bio mrak glazba je svirala jako napeto.

Bolje je čitati knjigu nego gledati film.

Film mi se svidio jer je završio sretno kao i knjiga i jer su čizme ostale u ormaru da pričaju svoju priču djeci i unucima.

Glumci Mile Biljanović i Ena Lulić

13

TEMA BROJA: IVANA BRLIĆ-MAŽURANIĆ DAN OTVORENIH VRATA ŠKOLE

STOPAMA IVANE BRLIĆMAŽURANIĆ

Ivana Brlić-Mažuranić obraća se publicii

Događanja na hrvatskoj kulturnoj i obrazovnoj sceni u 2013. godini obilježila je 100-godišnjica izdanja romana Čudnovate zgode šegrta Hlapića. Naša se škola uključila u obilježavanje te važne obljetnice svojim projektom Hlapićev vremeplov, a za ovogodišnju temu Dana otvorenih vrata odabran je lik i djelo Ivane Brlić-Mažuranić. OŠ „Stjepan Radić“ tradicionalno je Dan otvorenih vrata obilježavala kroz različite kreativne radionice i maštovite izložbe, no ove smo se godine odlučili školu predstaviti na drugačiji način te smo u školskoj dvorani organizirali školsku priredbu. Školska je priredba bila sastavljena od dvaju dijelova. Prvi je dio bio posvećen svevremenim porukama Ivane BrlićMažuranić objavljenim u njezinoj Knjizi omladini, a otvorio ga je lik bana Ivana Mažuranića (glumio ga je učenik David Lisica) banovim govorom u Hrvatskom saboru godine 1886. g.

Upoznali smo...

Zatim smo upoznali Ivanu BrlićMažuranić (glumila ju je Gabriela Todorić) koja nam je ispričala nešto o sebi i potom počela pisati svoju Knjigu omladini. Poruke su prenijeli učenici, likovi iz Priča iz davnine, koji su išetali iz svojih priča i publici se predstavili pokretima i glasom karakterističnim za njihov lik. Potjeha je utjelovila Katarina Toljan, Regoč je bio Luka Tolić, Morski Kralj Luka Vidović, Bjesomar Ana Ilievska, Kosjenka Sara Bujanović,

14

Žena guja Ivana Marinović i Malik Tintilinić Josip Kolić. Njihovu je izvedbu pratila i prezentacija na velikom platnu u pozadini.

Igra svjetla i sjene

Odabrana glazba, maštovita igra svjetla i sjene te originalni kostimi pridonijeli su posebnom doživljaju cijele točke.U drugome je dijelu priredbe izvedena predstava Hlapićev vremeplov koja je vrhunac opsežnog istoimenog projekta pokrenutog prošle školske godine i osmišljenog kako bi se današnjim generacijama učenika Hlapić prikazao u novom svjetlu, u njima bliskom vremenu i okruženju, čime su njegove vječne vrijednosti i poruke dobrote i prijateljstva još jače došle do izražaja.

Predstavi Hlapićev vremeplov bila je to već peta izvedba (osim u svojoj školi, gostovali su u Dugom Selu, Ogulinu

i Lupoglavu) te se mogla primijetiti sigurnost i izvrsnost izvođača. Scenarij za predstavu napisala je, tada učenica 5. razreda, Katarina Toljan, a u izvedbi sudjeluje više od stotinu učenika. Glavni uloge u predstavi odigrali su Anto Vidović (Hlapić) i Lea Orešković (Gita). Redateljica predstave i cjelokupne priredbe bila je učiteljica hrvatskog jezika Dragana Turkalj.

Osim Dramske skupine predstava je obogaćena nastupima dvaju školskih zborova (s voditeljicama Ksenijom Šantak i Tonkom Škaro), Ritmičke skupine (s voditeljicom Sanjom Biškup) te Folklorne skupine (s voditeljicom Josipom Oreč Živković), a u osmišljavanju kostima, glazbene i multimedijalne pratnje te u uvježbavanju glumaca sudjelovali su gotovo svi djelatnici škole i bili vrlo uspješni.

TEMA BROJA: IVANA BRLIĆ-MAŽURANIĆ

Zmijski koraci Žene Guje

Vodeno carstvo Morskoga Kralja

Vatreno kolo Malika Tintilinića i Domaćih

Potjeh je tražio istinu u svima nama

Dan otvorenih vrata škole organizirali smo tako što smo prvi put pozvali predstavnike osnovnih škola u Republici Hrvatskoj koje nose ime hrvatskog velikana Stjepana Radića.

Uz našu školu, u Hrvatskoj postoji još sedam osnovnih škola koje nose Radićevo ime: OŠ Stjepana Radića, Bibinje; OŠ Stjepana Radića, Brestovec Orehovički; OŠ Stjepana Radića, Čaglin; OŠ „Stjepan Radić“, Imotski; OŠ Stjepana Radića, Metković; OŠ“Stjepan Radić“, Oprisavci i OŠ“Stjepan Radić“, Tijarica. Pozvali smo i predstavnike Dvojezične osnovne škole i Općine Bezenye s kojima naša škola surađuje od 2008. godine da bismo ostale škole upoznali s vrijednostima međunarodne prosvjetne suradnje.

Ban prije govora

Bijesni govor Bjesomara

Začeci suradnje među školama Stjepana Radića dogodili su se već prošle školske godine kada nam se s prijedlogom o zajedničkom projektu pod nazivom Tehnologija nas spaja i razdvaja javila škola iz Brestovca Brestovca Orehovičkog. Nakon toga smo krenuli s razmjenom kontakata i ideja. Susret je u Božjakovini zamišljen kao međusobno upoznavanje predstavnika svih škola i dogovor o daljnjim zajedničkim projektima i suradnji.

Iako nisu sve škole mogle nazočiti sastanku, sve su podržale našu inicijativu i složile se sa zaključcima donesenim na sastanku.

Dogovorena su dva daljnja zajednička projekta pod nazivom Pjevaj našu pjesmu i Pišem ti pismo, na razi-

Kosjenka u košiću i Regoč

ni predmetne, odnosno razredne nastave. Nakon sastanka svi su predstavnici škola bili naši gosti na svečanosti u dvorani. Vjerujemo da će ovakvi susreti sve nas potaknuti na daljnju suradnju, odnosno međusobnu razmjenu iskustava i znanja. Na Danu otvorenih vrata predstavili su se i učenici učeničke zadruge koji su pokazali radove svojih vrijednih ruku - magnete i bedževe s likovima šegrta Hlapića, Ivane BrlićMažuranića i Stjepana Radića koji su se mogli kupiti po simboličnoj cijeni.

Prikupljeni će novac zadruga uložiti u projekt Građanskoga odgoja i izgradnju dječjeg igrališta.

Ana Lončar, Kristijan Večerić, 6. b

Predstavnice Dvojezične osnovne škole Bezenye i naš ravnatelj

Dragi gosti iz OŠ Stjepana Radića, Čaglin

15

RAZGOVARAMO

INTERVJU S KNJIŽEVNIKOM IGOROM KNIŽEKOM

DUGO SELO U BAJKAMA U našoj je školi 11. listopada 2013. gostovao dugoselski književnik i dobitnik brojnih nagrada Igor Knižek. Njegovo su gostovanje obogatili učenici OŠ Josipa Zorića izvedbom predstave nastale po njegovoj slikovnici Priča o dva brata, a naši su novinari razgovarali s njim.

Gdje ste rođeni? Gdje sada živite?

Rođen sam u Kutini, a sada živim u Dugom Selu.

Gdje ste proveli veći dio djetinstva?

ovce u kutiji“ i „Grigor Vitez“. Dobio sam i „Malog Marulića“.

To je kazališna nagrada za knjigu koja će uskoro izaći, a koja se zove Feral šinjorine Bepine.

Do osnovne škole živio sam u malom selu Krivaju pokraj Kutine, a onda sam išao u osnovnu školu u Sesvetskom Kraljevcu.

Jeste li voljeli čitati kad ste bili mali?

Jesu li događaji iz djetinjstva utjecali na vaše pisanje?

Više ne čitam zato što su već veliki. Sin ima 11 godina i on nikada nije volio slušati bajke, nažalost, a kćer ima 18 godina i ona je malo prevelika za bajke, ali čitao sam joj kad je bila mala prije spavanja.

Jesu, naravno. Kad si dijete, igraš se s prijateljima. Kad smo mi bili mali, više smo išli po šumama i istraživali. Naravno da se toga svega sjećam i sigurno je utjecalo na moje pisanje.

Koju ste osnovnu školu pohađali?

U Sesvetskom Kraljevcu, tad se zvala „Slavko Stančer“, a sada se zove drugačije, ne znam kako.

Kakav ste bili učenik? Koji Vam je predmet bio najdraži, a koji niste voljeli?

Bio sam odličan učenik. Najviše sam volio engleski jezik jer volim strane jezike, i volio sam slušati pjesme na engleskom jeziku. Matematiku nisam volio, moram priznati.

Bila mi je teška i nije mi imao tko doma objasniti kad mi nešto nije bilo jasno, a često mi nije bilo jasno.

Kada ste napisali svoju prvu knjigu?

Napisao sam je kada sam imao 30 godina, znači prije 10 godina.

Što vas je inspiriralo za to pisanje?

Inspiriralo me to što imam dvoje djece. Kad sam im čitao moderne priče, nisu mi se činile primjerene za djecu.

Budući da sam se već bavio pisanjem, odlučio sam napisati nešto za što sam mislio da će biti prigodnije za djecu, možda bolje.

O čemu najviše volite pisati?

Jesam jako, čitao sam stalno.

Čitate li svojoj djeci priče?

Što vam se najviše sviđa u Dugom Selu?

U Dugom Selu mi se najviše sviđa mir i tišina.

Pročitala sam knjigu Radosni Ferdo i čarobna glazbena škrinjica. Radnja se priče odvija u Dugom Selu . Zašto ste radnju priče smjestili u naš kraj?

U Dugom Selu živim više od 10 godina i lijepo mi je pa sam htio smjestiti jednu bajku u ovaj kraj. Gledao sam neke stare fotografije Dugog Sela i pomislio kako bi bilo lijepo baš njima ilustrirati moju knjigu. Ilustrator mi je ispunio želju.

Jeste li likove Ferdu i žandara Josipa poznavali u stvarnome životu?

Nisam ih poznavao jer su oni živjeli na početku 20. stoljeća, a ja bih onda morao biti jako star.

Meni se sviđa priča Kako je Paž spasio Zagreb. Što Vas je potaknulo na pisanje te priče?

Pa nije, zapravo, ništa posebno. Kad pišem bajke, dogodi se da me neka zgoda iz stvarnog života potakne da napišem bajku. Što se tiče bajke Kako je Paž spasio Zagreb, htio sam napisati jednu povijesnu bajku o Hrvatskoj u vrijeme napada Mongola.

Sada pišem za odrasle i djecu. Kad pišem za djecu, najviše volim pisati bajke, a u bajkama svaka je bajka drugačija i ima drugu poruku. Volim dati dobru poruku u priči.

Što ste željeli poručiti čitatelju te bajke?

Koje ste knjige - slikovnice do sada napisali? Koja Vam je najdraža?

Pišete li sada neke priče?

Napisao sam 15 bajki, a ono što je izašlo kao knjiga jesu Priča o dva brata, Drvosječa Tvrtko i fazan iz nebeskoga vrta, Kako je Paž spasio Zagreb, Radosni Ferdo i čarobna glazbena škrinjica...

Sve su mi jednako drage; ne mogu stvarno reći da mi je jedna puno draža od druge.

Koje su Vam knjige nagrađivane?

Knjiga Kako je Paž spasio Zagreb dobila je nagrade „Dvije

Da se sve može riješiti na lijep način, da se ne mora rješavati nasiljem, već mudrošću i plemenitošću.

Trenutno ne, ali pisat ću uskoro.

Što najviše u životu želite? Jesu li Vam se ostvarili snovi?

U životu najviše želim da svi budemo sretni i zadovoljni.

Očito nisu jer ima još puno djece i ljudi koji nisu sretni i zadovoljni.

Što biste poručili svoj djeci?

Da budu dobri, pametni i plemeniti.

Hvala Vam! Petra Siščan, Nikolina Nikolić, Luka Lončar, 4. a

Ugodno smo razgovarali

16

U SVIJETU U SVIJETU KNJIGA I KNJIGA I LUTAKA LUTAKA RAZGOVARAMO

INTERVJU S JADRANKOM ČUNČIĆ-BANDOV

Moje carstvo lutaka

Dana 24. travnja našu je školu posjetila spisateljica, glumica i lutkarica Jadranka ČunčićBandov. Prvi i treći razredi su se u dvije predstave upoznali s čarobnim zvjerkama i zvjerčicama gospođe Jadranke, koja sve lutke s kojima nastupa izrađuje sama – nerijetko od svakodnevnih predmeta (poput četka, užeta, kvačica) i ekoloških materijala (tikve, reciklirano platno i slično).

Pročitali smo da ste dječja književnica, lutkarica i kreatorica lutaka. Objasnite nam što to znači.

koje izrađujem ili neke duhovite ilustracije u dječjim časopisima.

Još kao učenica srednje škole za odgajateljice postala sam članica Lutkarskog kazališta Kvak. Više od dvadeset godina glumila sam i pisala za to kazalište te sudjelovala u izradi scenskih lutaka. Zahvaljujući tome, danas sam književnica, lutkarica i kreatorica lutaka.

Čime se bavite u slobodno vrijeme?

Kako nastaju Vaši likovi – lutke, imena, izgled, osobine…?

Čitate li njima svoja djela?

Moji likovi, njihovi nazivi i karakteri uglavnom nastaju nakon dugog razmišljanja i maštanja. Scenske lutke većinom izrađujem od raznih upotrebnih predmeta kao što su košarice, tikvice, čarapice, podmetači, kuhače itd.

Kako biste opisali svoja djela?

Možda ih je najbolje opisala jedna djevojčica koja mi je prišla nakon predstave i rekla da je bilo jako smiješno, kratko i jasno. Upravo tako nastojim pisati. Ovakve su mi primjedbe potvrda da u tome donekle i uspijevam.

Gdje pronalazite inspiraciju?

Inspiraciju pronalazim u s djecom, ponekad me

svakodnevnim druženjima inspiriraju scenske lutke

U slobodno vrijeme čitam; najradije čitam poeziju.

Imate li djece?

Imam dvoje djece, Martinu i Hrvoja. Dosta sam pjesmica napisala inspirirana zgodama iz njihovog života.

Jako puno sam im čitala kada su bili mali. Sada i sami dosta čitaju.

Po čemu pamtite svoje djetinjstvo?

Svoje djetinjstvo pamtim po raznim igrama s prijateljicama iz ulice s kojima se i danas rado družim.

Pišete li nešto sada i kakvi su Vam planovi za budućnost?

Trenutno pišem zbirku prigodnih igrokaza.

Nadamo se da Vam je bilo lijepo u našoj školi.

Hvala što ste odgovarali na naša pitanja.

Ana Lončar, Ivana Stanić, Dana Ćosić, 6. b

Uvijek nešto novo i zanimljivo u društvu Jadranke Čunčić-Bandov

17

EKO, EKO

O PROJEKTU PERUNIKA

HRVATSKI NACIONALNI CVIJET

U Rijeci na dodjeli nagrada

Naša je škola ekoškola već od 2009. godine. Dugo je godina glavna tema bio otpad i njegovo zbrinjavanje. Skupljali smo stari papir, stare baterije i plastične boce. Radili smo na mnogo projekata. Naš je najnoviji projekt uzgoj perunike koja je hrvatski nacionalni cvijet i za njega smo dobili prvu nagradu za najuspješniji ekoprojekt. Nositeljice projekta su pedagoginja Andreja Gregurić Jug i učiteljica Tatjana Mahnet. Nešto o projektu i njegovim uspjesima napisale su nam Eva Lorena Holik i Martina Balog.

PERUNIKA – NAJUSPJEŠNIJI ŠKOLSKI EKOPROJEKT

Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti peruniku je, zovemo je još i iris, proglasila hrvatskim nacionalnim cvijetom te se time Hrvatska pridružila mnogim zemljama koje na taj način čuvaju svoja prirodna bogatstva. Naša je škola željela dati mali doprinos uzgoju perunike koju zovemo i iris te smo pokrenuli projekt čiji je cilj očuvanje perunike kao hrvatskog nacionalnog cvijeta u sklopu školskog cvjetnjaka. Planirano je nekoliko faza projekta: proučavanje literature, odabir terena za cvjetnjak, priprema zemljišta, nabava gomolja, sadnja, održavanje

18

cvjetnjaka i izrada ekoknjižice „Perunike“.

Projekt smo prijavili na natječaj koji su pokrenuli riječki Novi list i INA, industrija nafte, za najuspješniji školski ekoprojekt te smo osvojili prvu nagradu u vrijednosti od 5.000,00 kn. Dana 18. studenog 2013. u Rijeci je organizirana dodjela nagrada na kojoj smo i mi bile nazočne.

Dale smo i izjavu za novinare. U Rijeci nas je vodič upoznao s poviješću Rijeke, vidjeli smo crkvu na Trsatu, a posjetili smo i Zvjezdarnicu, gdje smo pogledali kratki film o planetima i zvijezdama. Bio nam je to jedan od najljepših izleta.

Eva Lorena Holik i Martina Balog, 5. a

UČIMO POMAGATI

Posjet slijepe osobe našoj školi

“BIJELI ŠTAP” U NAŠOJ ŠKOLI Sanja nas je zadivila svojom snalažljivošću

Stroj za pisanje Brailleovim pismom

Svjetski dan slabovidnih i slijepih osoba obilježava se 15. listopada.

Tim povodom naša je škola ugostila jednu slijepu osobu. Radi se o Sanji Stanković iz Dugog Sela. Naša je sugrađanka Sanja došla u pratnji gospođe Gordane iz Crvenog križa Dugo Selo.

Učenici 2. razreda nazočili su vrlo zanimljivoj prezentaciji života slijepe osobe. Upoznali su se sa specifičnostima odrastanja slijepe osobe (Sanja je rođena slijepa). Također su upoznali pomagala kojima se služe slijepe osobe: drugačije računalo, mobitel, knjige, uređaj za prepoznavanje boja, bijeli štap, čaše i posude prilagođene slijepoj osobi, društvene igre čije elemente prepoznajemo taktilno i sl.

Saznali smo kako je izgledalo Sanjino školovanje i društveni život.

Danas je Sanja zaposlena, bavi se pjevanjem i potpuno samostalno koristi javni prijevoz koji joj omogućava slobodu kretanja.

Poučila nas je kako najbolje možemo pomoći slijepoj osobi kada je sretnemo u raznim prilikama. Vrlo često ljudi žele pomoći slijepoj osobi, ali to čine na krivi način. Na posjetu i spoznajama zahvalili smo likovnim radovima koje Sanja može “vidjeti“.

Hvala, Sanja, i dođi nam opet!

Pokušali smo čitati Sanjinu knjigu

Nije lako naučiti brajicu

19

KREATIVCI NA DJELU

OPET NA NOVIGRADSKOM PROLJEĆU

KLJUČEVI U “RIVARELI”

Službeni plakat 24. Novigradskog proljeća

Katarina Toljan i Mihaela Balog-Matak, učenice petog i sedmog razreda, pozvane su na Novigradsko proljeće koje se održavalo od 21. do 27. travnja 2013. S njima je, kao hospitantica u radionici Novine na internetu, išla prof. hrvatskog jezika Jelena Jurić.

Plesni koraci Mihaele Balog-Matak

Novinarka K. Toljan sudjeluje u raspravi

20

I ove su godine na Novigradskom proljeću sudjelovali predstavnici naše škole: novinarke Mihaela Balog-Matak, Katarina Toljan i mentorica Jelena Jurić. Ja sam sudjelovala u radionici Izrada novina na internetu, a Mihaela u Plesnoj radionici.

Nastavnica Jurić bila je hospitantica u novinarskim radionicama. Tema je Novigradskog proljeća ove godine bila Ključ. Prvi je dan organizirano svečano otvaranje 24. Novigradskog proljeća i 28. Škole stvaralaštva u Gradskoj sportskoj dvorani grada Novigrada. Na otvaranju je sudjelovao zbor "Josip Kaplan" i plesna skupina "Ridance". Drugi smo dan počeli s radom u radionicama. Zadatak je sudionika moje radionice bio napraviti novine na Internetu. U Mihaelinoj se radionici pripremala koreografiju. Stalno smo izvještavali o tome što se događa kod nas u Novigradu. Navečer smo imali poseban program (disko, predstavljanje

radionica, predstavljanje hospitanata, rasprave i sl.). Svake večeri bi nam videodokumentarna radionica pripremila kratki film. U četvrtak (25. travnja) već smo tradicionalno išli na koncert u crkvu svetog Pelagija. Tamo su nas iznenadili polaznici pjevačke radionice i radionice scenske glazbe. Posljednje je večeri bilo zatvaranje Novigradskog proljeća.

Na zatvaranju su bili sudionici svih radionica. Svi su bili izvrsni. Videodokumentarna radionica je napravila film, plesna sjajnu koreografiju, scenske radionice humoristične predstave, pjevači su nas uveseljavali pjesmom... Na stranici koju su napravili polaznici radionice Novine na Internetu bio je prijenos zatvaranja uživo.

Na Novigradskom proljeću bilo nam je prekrasno i nadamo se ponovom dolasku.

Mihaela Balog-Matak, 8. b Katarina Toljan, 6. a

OBILJEŽAVAMO

MOŽEMO LI

Ako možemo mi, možete i vi!

SPASITI ZEMLJU?

Dan planeta Zemlje (Earth Day) obilježava se 22. travnja u više od 150 zemalja diljem svijeta. Zemlja nam pruža temelje za život, ona nas hrani, njezin zrak udišemo, vodu pijemo, u njenoj prirodi uživamo. U isto vrijeme svojim uobičajenim obrascima ponašanja nesmiljenom žestinom trošimo prirodne resurse i opterećujemo okoliš. Naša je škola ekoškola i stoga smo Dan planeta Zemlje obilježili na više načina.

Učenici 2. c razreda sa svojom su učiteljicom Anom Klarić obilježili Dan planeta zemlje izrađujući zidne novine u kojima je glavna tema upravo naš planet.

U 4. su razredu učenici slušali predavanje o recikliranju otpada, potom su sami izrađivali kutije za odlaganje različitih vrsta otpada: plastike, papira, baterija i drugog.

Svake se godine 22. travnja na svim kontinentima održavaju brojne priredbe, izložbe i druge manifestacije posvećene očuvanju i zaštiti prirodnog okoliša našeg planeta. Na taj dan sjetimo se nešto reći, napisati ili pokrenuti neku akciju kojom želimo obilježiti Dan planeta Zemlje. Sloganom „Mobilizirajmo Zemlju" svakog stanovnika Zemlje želi se potaknuti da preispita svoje navike i samo malom promjenom dnevne rutine učini veliki korak prema održivom životu i razvoju.

Pridonesite zaštiti okoliša i planeta Zemlje na svoj način: 1. Reciklirajte – papir, staklo, plastiku, motorna ulja, gume – sve što se može reciklirati.

2. Štedite vodu – ne trošite više vode nego što je potrebno.

3. Štedite električnu energiju –svjetla ne moraju biti upaljena i u prostorijama u kojima ne boravite.

4. Kupite električne aparate koji imaju nisku potrošnju električne energije (energetski razred A).

5. Idite pješke, na biciklu ili se rolajte umjesto vožnje automobilom – ne zagađujete zrak, a pri tome štedite gorivo.

6. Stare baterije odlažite na za to predviđena mjesta (mnoge trgovine imaju kutije za odlaganje iskorištenih baterija).

7. Lijekove kojima je istekao rok trajanja odnesite u ljekarnu da budu sigurno zbrinuti.

8. Odjeću, obuću, dječje igračke - darujte ili razmijenite.

9. Ne bacajte smeće po ulici.

10. Pokupite fekalije iza svoga psa.

11. Ako živite u zgradi i nailazite na raznorazne letke razbacane po podu, podignite ih i bacite u kontejner za recikliranje papira.

12. Koristite prirodna sredstva za čišćenje kad god je to moguće.

13. Stare električne aparate, računala, DVD aparate, televizore, mobitele ne bacajte u obično smeće, već pozovite ovlaštenu službu da ih odnese i pravilno odloži.

14. Koristite platnene vrećice umjesto plastičnih.

15. Potaknite obitelj, kolege na poslu i poznanike da pridonesu zaštiti okoliša i planeta Zemlje.

Jakov Glavaš, 8. b

21

ŽIVJETI ZDRAVO

ZDRAVA HRANA - PORILUK

BOLJA STRANA

PORILUKA Poriluk je vrlo stara biljka koja je u najbližem srodstvu s crvenim lukom, češnjakom, drobnjakom i ostalim vrstama luka. Uzgajali su ga još stari Egipćani, Grci i Rimljani i cijenili ga kao ljekovitu biljku. U starom je Rimu Neron uveo da se jednom mjesečno jede samo poriluk za što bolji glas.

Poriluk je pak danas nacionalni simbol Walesa. Poriluk ima dugačke, plosnate zelenkaste listove koji rastu usko jedan kraj drugog. Poriluk može narasti i do veličine od pola metra. Podzemni je dio bijele boje, mesnat i krupan.

Budući da se poriluk nalazi u skupini povrća zajedno s češnjakom, crvenim lukom, ljutikom i vlascem, ima slične karakteristike, ali znatno blaži okus i miris.

Tradicionalno se priprema s krumpirom i vrhnjem kao varivo, a izvrstan je dodatak juhama, sam ili u kombinaciji s drugim povrćem. Po nutritivnom je sastavu sličan svojim srodnicima, ali nešto višeg sadržaja bjelančevina, betakarotena i vitamina C. Sirovi je poriluk odličan izvor mangana, a dobar izvor željeza, folne kiseline, vitamina C i B6.

S obzirom na to da se kuhanjem smanjuje količina vitamina i minerala, kuhani poriluk postaje dobar izvor mangana i osrednji izvor željeza, folne kiseline i vitamina B6.

22

Poriluk je dragocjen zbog toga što sadrži organosumporne komponente. Fitokemikalije, one imaju sposobnost moduliranja metabolizma organizma te na taj način preveniraju pojavu malignih oboljenja. Imaju i zaštitno djelovanje jer učvršćuju i poboljšavaju obrambene mehanizme u organizmu. Poriluk i njegovi srodnici sadrže tiosulfonate koji rezanjem ili drobljenjem povrća prelaze u sulfide. Te tvari djeluju kao prirodni antibiotici, snizuju krvni tlak, jačaju imunološki i krvožilni sustav, snizuju kolesterol, aktiviraju enzime koji sudjeluju u detoksifikaciji organizma. Da bi se spriječio izraziti gubitak dragocjenih sastojaka pri kuhanju, preporučuje se poriluk (kao i ostale vrste povrća) staviti u vruću vodu umjesto u hladnu. Poriluk je veoma bogat eteričnim uljem, koje u probavnim organima pobuđuje izlučivanje probavnih sokova, a dobro utječe na izlučivanje mokraće.

U rano proljeće koristi se za pročišćavanje organizma, obnavljanje crijevne flore, a ima i blago laksativno djelovanje.

Pri kupnji poriluka obratite pozornost na njegovu čvrstoću i boju. Bijeli dio poriluka treba na dodir biti čvrst i bez mrlja, a zeleni listovi izrazite boje i usko priljubljeni.

Poriluk kupujte onda kada ga mislite pripremati. Ako ga ne koristite odmah, odrežite vrhove listova i čuvajte ga u pretincu za povrće u hladnjaku ili na hladnom mjestu nekoliko dana.

ŽIVJETI ZDRAVO U svakodnevnoj prehrani poriluk možete pripremati na različite načine. Najčešće se poriluk kuha i poslužuje s dodatkom maslinova ulja ili maslaca kao prilog. Tradicionalno se priprema s krumpirom i vrhnjem kao varivo, a izvrstan je dodatak juhama, sam ili u kombinaciji s drugim povrćem.

Poriluk možete i pirjati samostalno ili u kombinaciji sa slaninom, šunkom, jajima, puževima, ribom ili gljivama. Pečeni poriluk izvrstan je u kombinaciji s maslacem i krušnim mrvicama ili nadjeven topljivim sirevima. S gorgonzolom i vrhnjem poriluk može biti sastavni dio umaka za tjesteninu, a možete ga i pohati.

Porilukom možete puniti palačinke, gibanice, pite i razna druga tijesta. Koristi se i za pripremu salata, a može biti i dobra zamjena za luk.

600 g piletine 1 žličica mljevene crvene paprike 40 g maslaca 700 g poriluka 150 ml bijelog vina 100 ml kiselog vrhnja 1 žlica vegete Priprema: Vrijeme pripreme: 45 min 1. Piletinu narežite na komade. Poriluk dobro operite i narežite na kolutove.

2. Na zagrijanom maslacu popecite meso i pripremljeni poriluk. Dodajte mljevenu crvenu papriku i odmah zalijte sa 100 ml tople vode.

3. Promiješajte, dodajte vegetu i nastavite pirjati na laganoj vatri podlijevajući meso vinom dok ne omekša.

Na kraju umiješajte kiselo vrhnje.

2 jaja 1 mala žlica soli 150 ml ulja 200 g kukuruznog brašna 250 g pšeničnog brašna tip 400 1 prašak za pecivo 300 ml kiselog mlijeka 200 g kravljeg sira 3 - 4 poriluka 6 - 7 listova blitve

Posluživanje: Piletinu poslužite uz pire krumpir.

Savjet: Za pripremu ovog jela možete koristiti pureća prsa narezana na manje dijelove.

Priprema: Vrijeme pripreme: 40 min 1. Očistite poriluk, izrežite na sitne komadiće i propržite na ulju dok ne omekša.

2. Isitnite blitvu na male komade, dodajte u posudu s porilukom, propržite kratko dok ne omekša. Dodajte u smjesu malo soli i ostavite da se ohladi.

3. Umutite pjenasto jaja i sol. Postupno dodajte ulje, neprekidno miješajte mikserom malom brzinom, dodajte kiselo mlijeko i lagano umiješajte.

4. U posebnu posudu promiješajte kukuruzno i bijelo brašno s praškom za pecivo. Dodajte u posudu s umućenim jajima, uljem i mlijekom.

5. Ova smjesa ne smije biti pretvrda. Ostavite je 10-tak minuta da odstoji. Nakon toga dodajte sir i ohlađeni prodinstani poriluk i blitvu. Sve dobro promiješajte i stavite u protvan podmazan margarinom i posu brašnom.

6. Pecite na 200 °C dok ne promijeni boju pa smanjite temeraturu na 180 °C. Mihaela Balog Matak, 8. b

23

ENGLESKI KUTAK

WELCOME TO THE EUROPEAN UNION How much do you know about the European Union? Or the member states of the European union?

Do the quiz and check your knowledge.

1. The European Union flag consists of…. a) twelve golden stars on a blue background b) twelve red stars on a white background c) white and blue stripes 2. There are …. a) 30 countries in the European Union. b) 25 countries in the European Union. c) 28 countries in the European Union.

3. The official currency of the European Union is….. a) kuna b) pound c) euro 4. The motto of the European Union is…. a) The more, the merrier b) United in diversity c) Don’t worry be happy 5. Europe Day is celebrated on…. a) 9 May b) 23 April c) 1 November 6. Croatia became the full member of the European Union on… a) 15 July 2013 b) 1 July 2013 c) 25 July 2013 7. The highest point in Estonia is…. a) Egg Mountain b) Grape Mountain c) Olive Mountain 8. The most popular sport in Latvia is… a) ice hockey b) football c) basketball 9. The kanklès are the traditional musical instrument in… a) Estonia b) Poland c) Lithuania 10. The Wieliczka mine in Poland is the…. a) salt mine b) coal mine c) precious stone mine 11. The Vltava is the longest river in a) Germany b) Slovakia c) Czech Republic 12. Slovakian word Ahoj means…. a) Thank you b) Hello c) Fine 13. Goulash is the traditional dish in…. a) Romania b) Hungary c) Latvia

24

14. Mount Olympus is the highest mountain in… a) Hungary b) Greece c) Cyprus 15. The most popular dance in Austria is….. a) Waltz b) Hokey-Pokey c) Street dance 16. Albert Einstein was born in a) Germany b) Austria c) Holland 17. The Dutch live in… a) The Netherlands b) Bulgaria c) Luxemburg 18. The capital of Belgium is… a) Jette b) Berlin c) Brussels 19. The Eiffel Tower is a landmark of a) Madrid b) Paris c) Rome 20. The shape of Italy resembles… a) a boot b) a hat c) a ladybug 21. Flamenco is the most famous Spanish… a) dish b) dance c) song 22. One of the best football players Cristiano Ronaldo is from… a) France b) Spain c) Portugal 23. The capital of Malta is… a) Birgu b) Bormla c) Valletta 24. The official languages on Cyprus are… a) Greek and Turkish b) Spanish and Greek c) English and Turkish 25. Ireland is often called….. a) The Emerald Isle b) The Diamond Isle c) The Snake Island 26. The statue of the Little Mermaid is the most famous tourist attraction in a) Helsinki b) Copenhagen c) Stockholm 27. The highest mountain peak in Slovenia is…. a) Mount Grintovec b) Mount Triglav c) Mount Stol Answer key: 1a 2c 3c 4b 5a 6b 7a 8a 9c 10a 11c 12b 13b 14b 15a 16a 17a 18c 19b 20a 21b 22c 23c 24a 25a 26b 27b

Martin Lacković, 8. a, Gabriela Stipanović, 8. a, Petar Gruden, 8. b, Hana Pomper, 8. c, Alen Batišta, 8. d, Luka Vidović, 8. d

25

NJEMAČKI KUTAK

DEUTSCHSPRACHIGE LÄNDER LICHTENSTEIN

Fürstentum Lichtenstein ist ein kleines Land im Mitteleuropa. Die Hauptstadt von Lichtenstein ist Vaduz. Lichtenstein ist eigentlich auch das 6. kleinste Land in der Welt. Lichtenstein ist 24 km lang. Die Gesamtfläche beträgt 160 475 km² und es hat 35 000 Einwohner. Die Gränze ist am Fluss Rhein. Lichtensteiner sprechen Deutsch.

Die Fahne ist rot-blau mit einer Keiserkrone rechts oben. Lichtenstein ist ein unabhängiges Land und dieses Land war nie im Krieg. Die fürstliche Familie Lichtenstein kommt aus Niederösterreich. Lichtensteiner sind gut im Fußball, Ski fahren und Volleyball.

Wenn Ivana Brlić Mažuranić gereist hätte, könnte sie den Prinzen Franz 1. und Elisabeth von Gutmann in Lichtenstein treffen.

Učenici sedmih razreda

WASSER BAD WETTER GARTEN

HEUTE EIS EI

WIE IST DAS WETTER? S1

B

E

I

H

L4

W

A

S

S

E

R

T8

D

H7

C2

U

E5

E

I

S

H3

T

C6

G

A

R

T

E

N

W

E

T

T

E

R

DAS WETTER IST _ _ _ _ _ _ _ _ 1 2 3 4

5 6 7 8

Dominik Kuzmanović, 5. a

KRUNOSLAV UND I. B.-MAŽURANIĆ K: Guten Tag! Mein Name ist Krunoslav. Sie müssen bestimmt Ivana Brlić Mažuranić sein. Wie geht es Ihnen?

B: Guten Tag. Danke der Nachfrage, mir geht es prima.

K: Darf ich Sie fragen, wie alt sie sind?

B: Na ja, so was fragt man keine Dame, aber falls du es wissen willst, bin ich 139 Jahre alt.

K:Wer sind diese Leute?

B: Das sind Figuren aus meinem Roman.

K: Wie heißen sie?

B:Der kleine Junge heißt Hlapić, sein Hund heißt Bundaš, das kleine Mädchen heißt Gita und sein Vogel heißt Amadeus.

K: Sind das die Hauptfiguren? Gibt es noch welche Figuren?

B:Ja, es gibt noch den Schwarzen Mann.

K: Wer ist denn das?

B: Er ist der Bösewicht dieses Romans.

K: Wie haben Sie sich alles das ausgedacht?

B: Ganz einfach!Sie kommen aus meiner Fantasie.

K: Haben Sie noch Zeit unsere Schule zu besuchen?

B: Es wäre mir ein Vergnügen.

Krunoslav Lukšić, 4. b und Izabela Filipović, 7. b

1

2

3

4

A

M

H

G

I

B

L

O

T

D

C

B

A

N

U

D

S

L

E

K

C1 A4 D1 B3

B4 C4 C2 A1

B4 A4 D3 C3 D1 B3 C2 A3 A4 A1 A1 C4 D1 D3 C4 A1 ?

Katarina Dokić, 5. c

26

Was sind sie von Beruf ?

Lies und finde das richtige Bild !

1. Sie ist eine Lehrerin. Sie arbeitet in der Schule. Sie unterrichtet und korrigiert Hausaufgaben.

2. Er ist Informatiker. Er muss nicht im Büro sitzener arbeitet oft zu Hause.

Er macht Computerprogramme.

3. Sie ist Krankenschwester. Sie arbeitet im Krankenhaus. Sie hilft einem Arzt. Sie macht ein Bett.

4. Er ist Arzt. Er arbeitet im Krankenhaus . Er behandelt Patienten. Manchmal muss er auch nachts arbeiten.

5. Er ist Apotheker. Er mischt und verkauft Medikamente. Er arbeitet in der Apotheke.

6. Er ist Automechaniker. Er arbeitet in einer Werkstatt und repariert Autos.

7. Er ist Landwirt. Er arbeitet auf dem Feld und hat viele Tiere.

8. Sie ist Bibliothekarin. Sie liest gern und arbeitet in der Bibliothek.

9. Sie ist Köchin. Sie arbeitet im Restaurant. Sie kocht für ihre Gäste.

10. Sie sind Assistentinnen. Sie arbeiten im Büro und helfen ihrem Chef.

Dana Ćosić, 6. b und Manuela Njegač, 6. a

1.

27

ANKETA

PREDSTAVLJAMO

Moj prijateljacebook Facebook je društvena mreža i sredstvo komunikacije među ljudima koji se služe računalom i internetom. Od 2004. godine, kada je izumljen, pa do sada stekao je veliku popularnost. Njime se služe mlađi, a u zadnje vrijeme i stariji ljudi. Mislim da Facebook nije tako loš i da ne šteti društvu kao što mnogi misle.

Svrha je Facebooka da se upoznaju novi ljudi, steknu nova prijateljstva i ostvari kontakt s ljudima koji ne žive blizu. U školi vidim učenike koji su cijele odmore, pa čak i na satu, na Facebooku. To je jako loše. Umjesto da se u školi druže s prijateljima i kolegama, oni su na Facebooku. Takvi su slučajevi sve češći. Tada Facebook gubi svrhu. Zamišljen je kao dobra ideja, ali u stvarnosti odvlači neke ljude od pravih životnih vrijednosti i neki zbog Facebooka postaju nedruštveni. Postaju ovisni o Facebooku i ne mogu zamisliti život bez njega. Moj odnos prema Facebooku nije takav. Koristim se Facebookom, ali u granicama. Nisam „ovisnik“. Mogu bez Facebooka. U životu se ne može bez mnogih stvari, ali on se ne ubraja u njih. Rijedak je slučaj umjerenih Facebook korisnika. Također su čudni ljudi s tisuću, dvije ili više prijatelja na Facebooku. Nemoguće da ih sve poznaju! Vjerojatno ne poznaju ni polovicu! A što će čovjeku prijatelji koje ne poznaje? Odgovor na to pitanje ne znaju mnogi, pa tako ni ja. Facebook zna biti sredstvo svađe, prijetnji, provokacija… Kad na Facebooku vidim ljude koji imaju deset ili dvadeset „statusa“ o nekoj osobi i cijelo vrijeme pišu samo o toj osobi, zbunim se. Da pišu dobre stvari, to bi bilo lijepo. Ali većina takvih „statusa“ ima poruku svađe i vrijeđanja. U svim tim stvarima Facebook gubi svoj smisao. A smisao Facebooka je taj što se mogu dopisivati s prijateljima koji žive daleko.

Facebook je ujedno i dobra i loša pojava modernog društva. Ma koliko ljudi loše govorilo o Facebooku, on je još uvijek dovoljno moćan da se odupre tim kritikama. Facebook je kod mene, za sada, na listi dobrih stvari. Ali tko zna što donosi budućnost?

Odlučio sam se uvjeriti u eventualnu točnost kritika Facebooka. Proveo sam kratku anketu u jednom osmom razredu naše škole. Anketa je rađena na uzorku od 17 učenika. Postavljena su im četiri kratka pitanja: 1. Jesi li ikada dala/dao svoje osobne podatke ili prihvatio nepoznatog čovjeka za prijatelja na Facebooku?

2. Koliko vremena dnevno provodiš na Facebooku?

3. Kada si napravila/io svoj Facebook profil?

4. Koliko imaš Facebook prijatelja?

Učenicima su ponuđeni odgovori na koje su odgovarali.

Odgovori su sljedeći: 1. a) da – 0 učenika (0%) b) ne – 17 učenika (100%) 2. a) do jednog sata – 12 učenika (71%) b) od jednog do dva sata – 1 učenik (6%) c) više od dva sata – 4 učenika (23%) 3. a) prije petog razreda – 13 učenika (77%) b) poslije petog razreda – 4 učenika (23%) 4. a) manje od 200 – 1 učenik (6%) b) 200 – 399 – 5 učenika (29%) c) 400 – 700 – 8 učenika (47%) d) više od 700 – 3 učenika (18%) Najbolji su komentari postotci koje smo naveli u zagradama.

28

David Lisica, 8. a

O UČENIČKOJ ZADRUZI

Radovi učeničke zadruge

ČUVAJMO PRIRODU

U našoj školi djeluje učenička zadruga „Flora“. Cilj je učeničke zadruge okupiti na dragovoljnoj osnovi što veći broj učenika te kod njih razvijati i njegovati radne navike, odgovornost, inovativnost, samostalnost, poduzetnost i potrebu za suradnjom kao bitne sastavnice stvaralačkog odnosa spram rada te pobuditi i razviti svijest o nužnosti rada za bolji život. Naši zadrugari izrađuju ukrasne predmete i brinu se o školskom cvjetnjaku i voćnjaku. U izradi ukrasnih i uporabnih predmeta koriste se prirodnim materijalima, a u obradi cvjetnjaka i voćnjaka primjenjuju ekološke metode, prirodna gnojiva i zaštitna sredstva. Osim njegovanja radnih navika, odgovornosti, samostalnosti, kreativnosti i poduzetnosti, u praksi pridonose i razvijanju svijesti o ljubavi i zaštiti prirode i nužnosti očuvanja ravnoteže u prirodi. Ukrasne i uporabne predmete naši zadrugari uspješno prodaju u školi u povodu Dana otvorenih vrata i na Sajmu cvijeća u Dugom Selu. Neki od uporabnih i ukrasnih predmeta koji su proizišli iz kreativnih radionica naše zadruge su biosapuni, šumeće kuglice za kupanje i podlošci za čaše, a ove su godine osmislili prigodne suvenire, magnete s likom Ivane Brlić-Mažuranić i šegrta Hlapića te se na taj način priključili obilježavanju 100 godina šegrta Hlapića.

Ana Lončar, 6. b Florin prodajni kutak

književne preporuke

Anna Frank je za svoj trinesti rođendan dobila bilježnicu i u nju počela bilježiti što joj se događa. Ona i njezina porodica su Židovi, a u to vrijeme Židovi su bili proganjani. Anina se porodica morala sakrivati. Sakrili su se u tvrtku gdje je radio Annin otac. Nakon nekog vremena u to skrovište im se pridružila porodica Van Daan koji su imali sina Petera.

U početku su se svi slagali, ali kako je vrijeme prolazilo, odnosi su im bili sve napetiji; često su se svađali. U skrovište je došao novi stanar Dussel, bio je zubar. Uvjeti u kojima su živjeli bili su teški, ali srećom pomagali su im prijatelji koji su im donosili hranu, odjeću, knjige..

U početku se Peter i Anna nisu družili, no što su dulje bili zajedno, odnosi su im se popravljali. Često je Anna posjećivala Petera i išla u njegovu sobu. To je prijateljstvo raslo u ljubav, oni nisu bili sigurni u svoje osjećaje.

Zelena policija dolazi 4. kolovoza 1944. i uhapsila je stanovnike tajnog skrovišta i njihove pomagače. Odvode ih u Njemačku i Nizozemsku u koncentracijski logor. Anna umire od tifusa. Samo Anin otac ostane živ i vrati se u Nizozemsku. Eli i Miep su pronašle Annin dnevnik i daju ga Aninom ocu te ga on objavljuje.

Potresna svjedočanstva Židova iz Drugog svjetskog rata zapisivala je Anna Frank u dnevnik kojeg je dobila za trinaesti rođendan. Strašna patnja Židova potresla me dok sam čitala knjigu. Na nekim dijelovima sam zaplakala jer to što su oni proživljavali ne bih htjela nikome da se dogodi. Bilo je dana kada Anna nije mogla zapisivati jer su nacisti provaljivali u tvrtku gdje su se sakrivali. Preporučam svima da pročitaju ovu knjigu koja govori o potresnim nacističkim progonima i mučenjima Židova.

Veronika Vurbić, 8. b

Životna škola "Životna škola" prvi je roman mlade autorice Anishe Lakhani, koja je do 2006. predavala engleski u školi Dalton na istočnoj strani Manhattana, a svaka sličnost s Annom Taggert posve je namjerna. Anna Taggert, diplomantica s jednog od najprestižnijih američkih sveučilišta, od malih je nogu željela biti nastavnica. Poticati mlade umove na razmišljanje i na pomicanje granica. No kada se zaposlila u prestižnoj privatnoj školi na Manhattanu, shvatila je da njezini snovi imaju malo toga zajedničkog sa stvarnošću. Umjesto o nastavnim planovima, Anna mora razmišljati o utjecajnim obiteljima u školskom odboru koje kroje politiku škole, o majkama koje više brinu dobrotvorne zabave nego uspjeh njihove djece, a činjenica da domaće zadaće nisu djelo djece, već dobrano (pre)plaćenih privatnih instruktora, iz temelja će poljuljati njezina uvjerenja. Nastava danju, privatni satovi noću te novi stan na Aveniji Madison zamijenit će visoka očekivanja i ideale jedne mlade žene.

Daria Jakešević, 8. a

Imaš fejs?

Utjecaj Facebooka na mlade opisala je Jasminka Tihi–Stepanić u svom romanu Imaš fejs? Knjiga opisuje kako mladi, dajući svoje lažne informacije u javnost, ugrožavaju vlastitu sigurnost. Odlične učenice osmoga razreda Kata i Nataly žive svoj uobičajni život družeći se sa svojim prijateljima iz škole. No Nataly otvara svoj profil na Facebooku i počne se dopisivati s osobom koja ima nadimak Tommy Boy. Kata sluti da to neće dobro završiti, ali se ne želi svađati s Nataly i ništa joj ne govori. Nakon dužeg dopisivanja s Tommyem Boyem, Nataly odlazi sastati se s njim. Što se dogodilo na sastanku Nataly i Tommya Boya, pročitajte sami u romanu Imaš fejs? Roman je stvarno poučan i potiče na razmišljanje o vlastitoj sigurnosti na društvenim mrežama.

Gabriela Stipanović, 8. a

29

KAZALIŠNA POZIVNICA

PINOKIO U DUBRAVI

Treći su razredi OŠ „Stjepan Radić" i PŠ Lupoglav 25. veljače 2013. god. posjetili Dječje kazalište Dubrava.

Pogledali su predstavu Pinokio i sudjelovali u radionici izrade marioneta.

Dobro su se zabavili i nešto naučili.

Više o tome napisale su nam Nikolina Miholić i Petra Sišćan iz 3. a.

Prije nego smo krenuli, malo smo pojeli a zatim se autobusima zaputili prema Zagrebu. Kada smo došli u kazalište, svi smo se udobno smjestili i nestrpljivo čekali početak pred-

stave. Vidjeli smo kako živi jedan mali lutak po imenu Pinokio kojeg je majstor Geppetto napravio od drveta.

Jedne ga je noći vila oživjela. Nije volio ići u školu i bio je jako tvrdoglav i neposlušan. Tako je upao i u loše društvo. Volio je lagati i zbog toga mu je narastao veliki nos. Na kraju mu otac Geppetto sve oprašta, a Pinokio obećava da neće više lagati i da će ići u školu. Predstava je bila jako zanimljiva i poučna. Svi smo bili oduševljeni. Zaključili smo da nikada

Radili smo svog Pinokija.

ne smijemo lagati jer bi nam mogao narasti nos baš kao i Pinokiju. Nakon predstave za sve učenike bila je organizirana radionica. Učenici su bili podijeljeni u dvije skupine i izrađivali svatko svog Pinokija. Jedna je skupina radila velikog, a druga male Pinokije. Kad je radionica završila, autobusima smo se vratili pred školu.

Petra Sišćan i Nikolina Miholić, 3. a

Fotografija za pamćenje

JUNACI U KNAPU Petaši su posjetili kazalište KNAP. Pogledali su predstavu Dječaci Pavlove ulice. Neki su već tu knjigu čitali za lektiru, a neke tek čeka.

Naši su petaši posjetili kazalište prvi put ove školske godine. Gledali su predstavu Junaci Pavlove ulice i bili oduševljeni vratolomijama i smiješnim govorom glumaca.

No bilo je i suza jer kraj nije baš bio sretan. No smijeh se opet pojavio na licu jer su nakon predstave otišli na Bundek.

Tamo su ludovali i igrali se kao petogodišnjaci. Nisu se tako izigrali već otkad. Mogli bi opet tamo da se izigraju i umore pa da na nastavi budu mirni i poslušni.

30

Katarina Iličić, 5. e

Prizor iz Junaka Pavlove ulice

MAČJE VRATOLOMIJE

Jedva smo dočekali srijedu, 13. ožujka, da krenemo autobusima prema Zagrebu u Gradsko kazalište „Žar ptica“. Iako su gotovo svi čitali bajku „Mačak u čizmama“, predstava je bila vrlo zanimljiva, a napetost i iščekivanje trajali su do samoga kraja. Glumci, glazba, scena, kostimi i još mnoštvo toga pridonijelo je odličnoj predstavi. Mačak nas je razveselio svojim vratolomijama i dosjetljivošću i još jednom dokazao da ne treba nikada odustajati te da se isplati biti dobar, vrijedan i uporan.

JEŽEVA KUĆICA U ZAGREBU U četvrtak, 21. ožujka 2013. godine, učenici drugih razreda matične i područne škole bili su u Zagrebačkom kazalištu lutaka. Gledali su predstavu Ježeva kućica.

Ispred staroga vlaka na Glavnom kolodvoru

U iščekivanju predstave

U četvrtak, 21. ožujka 2013. godine, učenici drugih razreda matične i područne škole bili su u Zagrebačkom kazalištu lutaka. Gledali su predstavu Ježeva kućica.

Prije predstave obišli su Glavni kolodvor u Zagrebu. Promatrali su dolazak i odlazak vlakova. Naučili su što su peroni, gdje se kupuju karte, dobivaju informacije i ostavlja prtljaga. Slikali su se ispred stare lokomotive.

Predstava je bila zanimljiva. Osim ježa vidjeli su sovu, lisicu, medvjeda, divlju svinju, vuka i zeca poštara. Jež je bio jako dobar pa se lisica zaljubila u njega. Neke životinje nisu bile dobre i rugale su se ježu. Na kraju predstave slikali su na pozornici.

Postoje umjetnička djela za djecu koja izazivaju veliku omiljenost među malim ljudima a da mi odrasli ne možemo pouzdano ustanoviti koji su pravi razlozi tolikom uspjehu. Ćopićeva Ježeva kućica sigurno pripada takvim zagonetnim slučajevima.

Priča u stihu o ježu koga lija pozove na večeru i, unatoč svojim zamamnim ponudama, ne uspije potkupiti očarala je naraštaje klinceza i klinaca - kao slikovnica, u zvučnom izdanju, kao često izvođena predstava... Djeca, naravno, vole životinje koje govore. Barem polovica književnosti za

Na večeri kod lije

djecu počiva na tom načinu oblikovanja likova i radnje.

Nema naizgled neke osobitosti i iznenađenja u Ježevoj kućici koji bi objasnili toliku popularnost ove priče u dječjem svijetu.

Koliko mi odrasli možemo nazrijeti, tajna se skriva u činjenici da Ježurka Ježić predstavlja mudrog dobričinu koji drži do svoga doma i lako prepoznaje lažne ponude.

Time valjda budi iskrene simpatije u malih gledatelja i oni ga prepoznaju kao lik od povjerenja, onoga koji među životinjama predstavlja "pozitivca" i čije se putovanje i natezanje s vukom, medom, divljom svinjom i lisicom mora poduprijeti i navijati za bodljikavca.

Kazalište lutaka voli jasne i čvrsto oblikovane likove, ne prezajući nimalo od crno-bijelih stvorova. Dobro i Zlo moraju biti lako prepoznati, pobjeda je vazda na strani Dobra. U Ježurki Ježiću poštovane su te obveznice i vjerojatno zato djeca s puno razumijevanja prate ježevu pustolovinu.

Redatelj i dramaturg Božidar Violić sačuvao je u predstavi izvornu priču, poštujući autorsko djelo, ali i očekivanja malih gledatelja.

Lana Japec, 3. a

31

ŠKOLA U MEDIJIMA

SNIMANJE EMISIJE ZA SPORTSKU TELEVIZIJU

PAZI, SNIM SE! Napeto i zabavno u isto vrijeme!

Željno iščekujemo početak utakmice

Vesela igra malih pastirića

Povratak diska u druge razrede

U našoj se školi 6. studenog 2013. godine snimala emisija Školska liga. Cilj je emisije prezentirati školu kroz nekoliko izvannastavnih aktivnosti, a ujedno i promovirati važnost bavljenja sportom kod djece i mladih. Naša se škola predstavila kroz tri aktivnosti: Likovnu grupu, Dramsku i Novinarsku skupinu, a o školi je nešto rekao i naš ravnatelj, gospodin Jure Mišković.

Središnji je događaj emisije bila košarkaška utakmica McDonalds kupa koju su odigrali učenici petih razreda naše škole s odabranom ekipom petaša iz OŠ Milke Trnine iz Križa. Naši su momci pokazali pravi sportski duh i umijeće te su pobijedili goste rezultatom 20:4. Tijekom odmora između četvrtina nastupila je ritmička skupina, folkloraši, naše rock'n'roll zvjezdice, glazbeni talenti i Anastazija Jagač sa svojom pjesmom Kam te srce vleče koju je napisala za 33. Smotru kajkavskog pjesništva "Dragutin Domjanić" Sv. Ivan Zelina 2013. Emisiju ste mogli pogledati na Sportskoj televiziji (SPTV) 13. studenog 2013. u 18:30.

32

U navijačkom zanosu

ŠKOLA U MEDIJIMA

Intervju s NOVINARKOM Ivanom Vodanović

KREATIVNOST I SMISAO Nakon snimanja emisije za Sportsku televiziju iskoristili smo priliku i razgovarali s novinarkom Ivanom Vodanović i saznali puno o novinarskom poslu. Što znači biti novinar? Što je sve uključeno u taj posao?

Novinar je osoba koja prikuplja i obrađuje informacije, koja mora pratiti aktualne teme, zna što se događa u zemlji i svijetu. Ako radi u redakciji, onda radni dan novinara izgleda tako da pretraži sve portale i vidi što je netko drugi napisao. Novinar zove sve izvore, ili ide na teren, ili traži aktualnog sugovornika za intervju… Uglavnom, novinar mora stalno biti informiran o svemu.

Kako se postaje novinarom? Koju školu treba završiti?

Novinarka sam postala tako što sam na Hrvatskim studijima upisala studij komunikologije koji se prije zvao studij novinarstva. Tu sam završila smjer Radio i televizija, kasnije sam magistrirala na kolegiju Odnosi s javnošću. To je jedan put.

Postoji i drugi način - ako imaš interesa za novinarstvo, možeš pratiti neke teme i napisati nešto o tome pa poslati u redakciju. Zapravo, moraš imati smisla za pisanje i biti kreativan.

Kakve emisije snimate?

Trenutno snimam emisiju Mala školska liga. To je dječja emisija koja se emitira na Sportskoj televiziji. U toj emisiji predstavljamo neku školu u najboljem svjetlu. Tako smo danas snimili vašu školu. Prije toga radila sam na Radio Martinu. Išla sam na press-konferencije, pripremala vijesti, išla na teren, snimala, sastavljala, montirala, čitala tekstove i sl. Radila sam i u 24 sata. Tamo sam radila na webu, pratila poznate osobe, bila i dopisnica za portal Red vikend. To je bosanski portal, odnos-

ZA PISANJE

no časopis. Prisustvovala sam različitim događanjima, radila intervjue s poznatim osobama, išla na modna događanja, dogovarala intervjue i slično. Znači, prošla sam i showbiz, i dječju televiziju, i radio.

Kako ste se osjećali kada ste prvi put bili na televiziji?

Bavila sam se glumom s 13 godina tako da mi je gluma jako pomogla upravo u tom scenskom nastupu. Bila mi je odskočna daska.

Kad dođem na scenu, stvarno se osjećam prirodno. Kad prvi put snimate neku emisiju, budete uzbuđeni.

Kad sam radila na radiju, onda sam jedva čekala da se čujem u eteru, a kasnije mi je to postalo normalno.

Tako i na televiziji.

Je li Vas neka škola iznenadila svojim aktivnostima?

Svaka je škola zanimljiva na svoj način. Kad sam ja išla u školu, nije bilo toliko izvannastavnih aktivnosti niti su djeca toliko bila uključena u izvannastavne aktivnosti. Išla sam u Osnovnu školu Josipa Zorića u Dugom Selu i imali smo samo dramsku, glazbenu, likovnu grupu, a danas su škole puno aktivnije. Djeca su puno aktivnija tako da ima vrlo iznimnih projekata.

U sjećanju mi je ostala Osnovna škola Mate Lovraka jer su postali državni prvaci u robotici. Djeca stvarno svašta uče i čini mi se da je to dobro.

Kako se osjećate u našoj školi i što

vas se najviše dojmilo?

Jako se dobro osjećam u vašoj školi.

Inače, ova je emisija jako opuštena zato što je to dječji program i naša je ekipa već uhodana te nema stresa.

Baš obrnuto jer emisiju radimo spontano i tako je najbolje.

Evo, vaša je škola jako lijepa, lijepo ste je uredili i to mi se sviđa. Htjela sam vam reći za novinarstvo da je to jedno od najstresnijih zanimanja zato što su novinari često ograničeni rokovima, ponekad nemaju teme, često moraju nešto istražiti, a to nije nimalo lako. Kad rade vijesti,moraju biti vrlo brzi, aktualni, temeljiti, točni...

Kad rade na televiziji i idu uživo, ljudi osjećaju strah, a jedan od najraširenijih ljudskih strahova jest strah od javnog nastupa. Zašto je to tako? Zato što se ljudi boje da ne budu prihvaćeni, a upravo kada radite tako neki posao gdje se izlažete javno, onda možete nešto krivo reći pa se osramotiti. Zapravo je to vrlo stresan posao.

Iako ste televizijska novinarka, jeste li prelistali naše Putokaze? Što mislite o njima?

Mislim da su jako zanimljivi, obrađujete raznolike i zanimljive teme. Za vas je to jako dobro pa makar ne bili novinari. Ovako se na neki način učite izražavati literarno. Zanimljivi ste i imate potencijala, jako dobro pratite život škole. Nadam se da će netko od vas postati moj kolega novinar.

Daria Jakešević, 8. a Josipa Baumgartner, 6. a Male tajne novinarskog posla

33

ISTRAŽUJEMO

HOBI, SPORT I ZDRAVLJE

VOŽNJOM DO ZDRAVLJA Bicikl je prijevozno sredstvo koje se pokreće isključivo snagom čovjeka. S obzirom na to da nije motorno vozilo, ne zagađuje planet. Osim što je zabavna, vožnja bicikla oblikuje mišiće, čuva naše zglobove, sagorijeva kalorije… Osobe koje redovito voze bicikl (5 puta tjedno po 30 minuta) imaju manji rizik obolijevanja od kroničnih bolesti. Ako barem 2 puta tjedno zamijenite automobil biciklom, odnosno ako barem povremeno bicikl koristite kao prijevozno sredstvo, pridonijet ćete čistoći zraka u vašem mjestu, što posredno utječe na zdravlje dišnih organa svih stanovnika u vašem kraju.

U našoj se školi 12. travnja održala edukativna akcija „Djeca u prometu". U natjecanje su bili uključeni učenici petoga razreda. Policajac nam je objasnio pravila vožnje bicikla u prometu. Vozili smo bicikl po teškom poligonu. Cilj je akcije bio smanjivanje rizika od ozljeđivanja pješaka i biciklista u prometu. Na natjecanju smo se zabavili, ali i puno naučili. Željele smo saznati koliko učenici naše škole provedu vremena na biciklu i što znaju o biciklima.

1. Koliko vremena provodiš na biciklu? (prosječno od 5 ispitanih) Djevojčice: 7 – 10 god.: 10 minuta 11 – 13 god.: 1 sat i 40 minuta 14 god.: 50 minuta Dječaci: 7 - 10 god.: 45 minuta 11 – 13 god.: 1 sat i 30 minuta 14 god.: 1 sat i 30 minuta 2. Koliko je godina star tvoj bicikl? (prosječno od 10 ispitanih) Dvije godine.

3. S koliko si godina počela/o voziti bicikl? (prosječno od 5 ispitanih) Djevojčice: 5 godina Dječaci: 4 godine 4. Postoji li vozačka dozvola za bicikliste?

Od pet ispitanih samo je jedan odgovorio točno – DA. 5. Biciklistička staza i traka su isto?

Od pet ispitanih četvero je odgovorilo točno – NE. 6. Vozilo na raskrižju nedvosmisleno skreće ulijevo.

Smiješ li ga preteći?

Od pet ispitanih svi su odgovorili točno - NE. 7. Bicikl ti služi: a) za zabavu b) za rekreaciju c) za brzi prijevoz Djevojčice: a) 1 odgovor b) 0 odgovora c) 5 odgovora Dječaci: a) 2 odgovora b) 0 odgovora c) 4 odgovora Sami procijenite znaju li naši učenici ponešto o biciklima i koliko im on služi za zabavu, prijevoz ili nešto treće.

34

Katarina Toljan i Manuela Njegač, 6. a

SPORT,

ZABAVA

SPORT

SPORTSKE IGRE MLADIH

I

Na raketnoj topovnjači

Prvaci Sportskih igara mladih

Na Sportske igre mladih krenuo sam s prijateljima iz kluba: Josipom Bendrom, Josipom Dokićem, Stjepanom Igrcom, Antom Agatićem, Antom Capanom, Zlatkom Raužanom te trenerom Matejom Miškovićem. Na put smo krenuli s kolodvora u Dugom Selu. Došli smo do Zagreba gdje nas je na Glavnom kolodvoru čekao vlak za Split. Taj vlak je, osim vagona za redovite putnike, imao i vagone koji su bili rezervirani samo za natjecatelje koji su nastupali na rukometnom turniru Sportskih igara mladih.

S nama su putovali rukometaši Vučića, Petrinje, Čakovca, Iloka, Slavonskog Broda i Grubišnog Polja. Za naš su klub bila rezervirana tri odjeljka. Vlak je iz Zagreba krenuo oko 23 sata.

Putovali smo cijelu noć kroz nekoliko županija. Jedan veliki dio puta proveli smo zabavljajući se, a kad bismo pretjerali sa zabavom, tu je bio naš trener Matej Mišković.

U Split smo stigli oko 7 sati, sišli na stanici prije splitskog kolodvora, gdje su nas čekali autobusi kojima smo se prevezli u vojarnu Lora. Vojarna Lora baza je Hrvatske ratne mornarice i u njoj su usidreni ratni brodovi. Pošto smo se smjestili u sobe, imali smo kraći odmor do ručka. S nama su u sobi bili naši vršnjaci, rukometaši iz Iloka. Naučili smo da je Ilok najistočniji grad Hrvatske. Pošto smo ručali, otišli smo na kupanje na plažu pod Marjanom. Tu nam se pridružio ostatak naših prijatelja: Ivan i Leo Lisica, Marko Jerković i Kristijan Barić.

Na plaži smo bili do večere. Neki će zapamtiti to kupanje jer su imali malu nezgodu - upoznali su se s morskim

DRUŽENJE

ježom. Nakon večere odmorili smo se i pripremili za sutrašnji dan, odnosno dan turnira.

Drugi dan boravka u Splitu, nakon doručka, krenuli smo autobusima u dvoranu u kojoj se održavalo natje-

canje. U dvorani nas je dočekao i naš Mihael Tašić, koji je stigao u zadnji tren. U prvoj smo utakmici lagano pobijedili i svi su naši igrači sudjelovali u toj pobjedi. U našim pobjedama na turniru imali smo i podršku roditelja i rodbine: Ivanovog i Leovog tate, Markove mame i bake, Mihaelovih roditelja i rodbine. U pauzi između utakmica došla je televizijska ekipa koja je porazgovarla sa svakom rukometnom ekipom te je taj razgovor snimljen za televizijski prilog o ovom natjecanju. Sve smo utakmice pobijedili bez problema, pa tako i finalnu utakmicu protiv Petrinje. Natjecanje je završilo podjelom medalja i pehara, a nama je ovo bio još jedan pehar i zlatna medalja u nizu.

Nakon povratka u vojarnu otišli smo na ručak, a poslije ručka imali smo malu pauzu i pripremu za posjet splitskoj Rivi i Dioklecijanovoj palači.

Nakon večere uputili smo se prema centru grada. Pri obilasku počastili smo se sladoledom, a oni gladniji pojeli su i sendvič, pecivo ili trokutić pizze. U vojarnu smo se vratili iza 23 sata.

Naš zadnji dan boravka u Lori bio je predviđen za posjet ratnim brodovima, raketnim topovnjačama Petar Krešimir IV., Šibenik i Dmitar Zvonimir. Na brodovima su nas dočekali mornari koji su nam pokazali brod i naoružanje.

Bilo je vrlo uzbudljivo biti na brodu koji čuva naše granice na moru. Nakon obilaska brodova za nas je bila pripremljena prezentacija frizbija. Tu smo mogli naučiti bacati frizbi i nešto novo o ovom sportu.

Popodne je bilo rezervirano za kupanje na plaži na Poljudu. Nakon kupanja uslijedilo je pakiranje i pripreme za povratak u Zagreb. Autobusi su nas odvezli na onu istu stanicu na kojoj smo sišli s vlaka. Ukrcali smo se na vlak i krenuli prema Zagrebu.

Ovaj put smo svi puno brže zaspali i tako se probudili gotovo pred Zagrebom. Na Glavnom smo se kolodovoru ukrcali na vlak prema Dugom Selu. U vlaku su nas putnici pitali gdje smo osvojili pehar, a mi smo svi s ponosom odgovarali da smo postali prvaci na Sportskim igrama mladih.

Na kolodvoru u Dugom Selu dočekali su nas roditelji i naše je putovanje bilo završeno, a u našim rukama nalazio se još jedan pehar.

Dominik Kuzmanović, 5. a

35

sport

dan s dinamovim nogometašima

VIDJET ĆEMO ŠTO

Odlično smo se zabavili

Ne odustajte od svojih snova

Dana 21. studenog 2013. učenici popodnevne smjene susreli su se s Ivom Pintom, Oliverom Zelenikom i Zvonkom Pamićem, nogometašima Dinama, u našoj školskoj dvorani. Nakon susreta naši su novinari razgovarali s njima.

PUTOKAZI: Imate li i dalje tremu prije utakmica?

O. ZELENIKA: Uvijek ima treme, ali sada sve manje s obzirom na to da imam sve više i više utakmica koje sam odigrao.

Z. PAMIĆ: Lagali bismo kada bismo rekli da ponekada nemamo tremu, pogotovu u Europskoj ligi ili na nekim važnijim utakmicama. To je više pozitivna trema. To je normalno.

I. PINTO: Normalno je da prije utakmice osjetite tremu.

Ako ste odgovorni, imat ćete je. Morate biti pozitivni i sve će biti u redu.

PUTOKAZI: Gospodine Pamiću, saznali smo da je Vaš otac nogometni trener pa nas zanima savjetuje li Vas i što misli o Vašoj igri?

Z. PAMIĆ: Bio mi je trener i savjetovao me, ali sada me više ne savjetuje. Uskoro ćemo zaigrati s njegovim timom i ja se nadam da ćemo ih pobijediti, bez obzira na to što je moj otac dobar trener. Neka pobjeđuje druge, nas neće.

PUTOKAZI: Imate li još koji hobi uz nogomet?

Z. PAMIĆ: Družim se s prijateljima i igram tenis. Ništa posebno.

O. ZELENIKA: Idem u kino. Ne stignem puno izlaziti jer imam treninge. Ponekad odem i u kazalište. Prozvali su me da ne odlazim u kazalište pa se trudim to promijeniti.

I. PINTO: Volim slušati glazbu, šetati sa psima, provodim vrijeme s curom.

PUTOKAZI: Koju glazbu slušate?

I. PINTO: Ne slušam neku određenu vrstu glazbe. Ako mi se nešto sviđa, slušat ću.

PUTOKAZI: Koji vam je bio najdraži predmet u školi?

36

O. ZELENIKA: Tjelesni.

Z. PAMIĆ: Meni isto tjelesni. Matematika sigurno nije...

I. PINTO: Da, tjelesni odgoj.

PUTOKAZI: Što mislite o igranju naših igrača na kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo u Brazilu?

O. ZELENIKA: Mislim da je najbitnije da su se kvalificirali.

I nama se dogodi da igramo loše pa pobijedimo, ili da igramo dobro pa izgubimo. Najvažniji je rezultat.

Z. PAMIĆ: Nemam ništa za dodati. Nije bitno kako se igra, oni su se kvalificirali, to je najbitnije.

PUTOKAZI: Ivo, što Vi mislite o kvalificiranju Portugala na Svjetsko prvenstvo?

I. PINTO: Mislim da je to dobro za Portugal zato što sam iz Portugala i da je dobro za Hrvatsku zato što moji prijatelji igraju za Hrvatsku. Nadam se da će igrati protiv Portugala, a rezultat ćemo vidjeti.

PUTOKAZI: Jeste li kao dijete sanjali da ćete postati uspješan igrač ili golman u GNK Dinamu?

O. ZELENIKA: Jesam zato što sam rođen ovdje. Svi smo navijali za Dinamo i to mi je bio san. Sada se san ostvario.

Z. PAMIĆ: Nisam razmišljao o Dinamu zato što nisam iz Zagreba. Nisam igrao da uspijem, nego zato što volim nogomet. Želio sam igrati što bolje, što dalje dogurati, tako da se i meni ostvario san.

PUTOKAZI: Imate li savjet za naše mlade igrače i koji je vaš ključ uspjeha?

O. ZELENIKA: Ostanite zdravi što dulje.

I. PINTO: Ne odustajte od svojih snova, općenito nikada ne odustajte.

BUDUĆNOST NOSI Nakon intervjua

PUTOKAZI: Kako vam se sviđaju slike u dvorani i budi li škola u vama uspomene?

O. ZELENIKA: Razgovarao sam s ravnateljem o tome.

Jako mi se sviđaju, posebno zato što su ih djeca slikala.

Ja nešto takvo nisam imao u svojoj školi i nadam se da uživate ovdje.

Z. PAMIĆ: Da, i meni se jako sviđa.

I. PINTO: Podsjeća me na lijepe uspomene. Školski me hodnici vrate u prošlost. Neke od najljepših uspomena upravo su iz školskih dana.

PUTOKAZI: Kako vam se sviđa naša škola?

Z. PAMIĆ: Jako je lijepa. Drago nam je što smo došli i što smo se zabavili.

O. ZELENIKA: Slažem se sa Zvonkom. Ovdje sam se prisjetio svojih školskih dana.

I. PINTO: Sviđa mi se vaša škola i uživao sam provodeći vrijeme s vašim prijateljima. Sada sam vidio kako imate šarenu školu i to mi je jako lijepo. Sve mi se svidjelo. Nadam se da ste sretni zbog našeg dolaska, to je najvažnije.

PUTOKAZI: Koji vam je sport najdraži poslije nogometa?

I. PINTO: Volim košarku.

O. ZELENIKA: Isto tako košarka, te tenis, kriket i slični sportovi.

Z. PAMIĆ: Meni je najdraži tenis. Često preko ljeta igram tenis.

PUTOKAZI: Je li vam bilo teško pohađati školu uz treninge i utakmice?

O. ZELENIKA: Meni da zato što sam išao u ekonomsku školu. Kada sam počeo trenirati, nisam više stizao redovito polaziti nastavu pa sam morao odustati. Ispite sam polagao preko ljeta i zime kada su bili praznici.

Z. PAMIĆ: Često sam se selio pa sam školu polazio u Njemačkoj, Austriji, Francuskoj. Nije bilo lako. Kada sam počeo igrati, prvo sam igrao amaterski nogomet pa u 3. ligi, tako da sam sve stizao.

I. PINTO: Nije mi bio problem zato što smo svi iz kluba zajedno išli u školu prije ili poslije treninga.

PUTOKAZI: Sada bismo nešto pitali Zvonka Pamića.

Saznali smo da ste igrali u nekoliko stranih klubova. Je li Vam jezik bio problem i kakav ste odnos imali sa stranim igračima?

Z. PAMIĆ: Igrao sam u Francuskoj, Njemačkoj i Austriji.

Nije mi bilo toliko teško naučiti jezik zato što sam bio malen, a kažu da je onda lakše naučiti. Išao sam u školu gdje mi je na početku bilo teško.

Raspoloženi Zelenika i Pamić

Poslije sam iz Karlovca otišao u Njemačku i tada mi jezik nije bio problem jer sam ga prije naučio. Što se tiče suigrača, nikada nisam imao problema.

PUTOKAZI: Jedno pitanje za Ivu Pintu: Učite li hrvatski jezik?

I. PINTO: Moram priznati da je težak. Ne učim ga brzo zato što svi govore engleski. Trudim se naučiti, nadam se da ću uspjeti.

PUTOKAZI: Kakav odnos imate s trenerima i s kojim trenerom ste trenirali prije?

Z. PAMIĆ: Odnos sa svakim trenerom poseban je i drugačiji.

Na nama igračima je da dajemo sve od sebe na treninzima i pokušamo pobijediti.

O. ZELENIKA: Korektan odnos. Oni su ti koji nam kažu što trebamo raditi, a mi to odradimo profesionalno.

I. PINTO: Nikad nisam imao problema s trenerima, tako i sada.Sve je savršeno.

PUTOKAZI: Je li vam GNK Dinamo prvi klub?

O. ZELENIKA: Nije, trenirao sam u Španskom, tamo gdje sam se rodio. Nakon toga Dinamo mi je postao matični klub zato što sam više vremena u Dinamo nego u Španskom.

PUTOKAZI: Imate li ponuda od drugih klubova i koliko se dugo planirate zadržati u Dinamu?

Z. PAMIĆ: Došao sam u Dinamo prošle zime. Ne razmišljam o tome hoću li otići i kada. Trenutno sam zadovoljan. Vidjet ćemo što budućnost nosi.

O. ZELENIKA: Ja sam tek počeo igrati u Dinamu i nigdje mi se ne žuri. Mlad sam i živim u gradu u kojem sam se rodio i uživam.

I. PINTO: Ne, nedavno sam potpisao za Dinamo. Sretan sam ovdje. Pokušavam pomoći klubu. Ponavljam, sretan sam ovdje i ne razmišljam o odlasku.

Ostvario nam se san

David Lisica, 8. a Jakov Glavaš, 8. b

37

URADI SAM

ma š t o v i t a t raper - t orba Imate stare traperice? Ne znate što ćete s njima?

Smetaju vam u ormaru?

Mi imamo prijedlog! Uz malo dobre volje i umijeća, prateći ove korake, napravit ćete jednostavnu, a maštovitu torbu. Sretno!

1.

Izaberite materijal koji odgovara traperu.

2.

3.

Odrežite nogavice hlača.

4.

5.

Zašijte donji dio.

6.

Izaberite podstavu za svoju torbu.

7.

Zašijte podstavu.

Izaberite materijal za naramenice.

9.

8.

Zašijte naramenice.

38

Rasporite donji dio hlača.

Ana Lončar, 6. b i Katarina Toljan, 6. a

JESTE LI ZNALI:

•da se djeca nasmiju oko 400 puta na dan, dok se odrasli u prosjeku smiju samo 15 puta dnevno •da neki Eskimi koriste hladnjake kako bi spriječili potpuno smrzavanje hrane •da svaka ptica svakoga dana mora pojesti hrane koliko teži polovica njezine težine kako bi preživjela •da mačke ne osjećaju slatko •da čovjek u svojim ustima dnevno proizvede 1 litru sline •da termiti rade 24 sata dnevno, i uopće ne spavaju •da oči bebe ne proizvode suze do 6, odnosno 8. tjedna života •da je Madrid jedini glavni grad u Europi koji nije smješten na rijeci •da pingvini žive i u Africi •da se poslije svoje 30. godine ljudi postupno smanjuju •da je najjači mišić u ljudskom tijelu jezik •da štakor može izdržati bez vode dulje od deve •da zarez napravljen na kori stabla uvijek ostaje na istome razmaku od tla iako stablo neprestano raste •da postoji oko 2000 vrsta komaraca •da prosječni uredski stol ima 400 puta više bakterija od WC-a •da je nemoguće kihnuti otvorenih očiju •da ovca može prepoznati druge ovce sa slika •da zijevanje uglavnom traje oko 6 sekundi •da će Sunce sijati još barem 7 milijardi godina •da je slon sisavac s najrazvijenijim mentalnim funkcijama, puno razvijenijim od primjerice mačaka i pasa •da je nemoguće poljubiti vlastiti lakat •da je Coca-Cola originalno bila zelene boje •da se Coca-Cola u početku mogla kupiti jedino u ljekarni •da kvakanje patke nema eho (odjek) i nitko ne zna zbog čega •da je lubenica povrće, a rajčica voće?

ZABAVA

Pokažite patkici pravi put.

Što se krije ispod lista?

KRIŽALJKA

OKOMITO: 1. Životinja u vodi 2. Žensko ime 3. Odjevni predmet u cipeli 4. Rijeka u RH 5. Prijedlog 6. Samoglasnici 10. Tropsko voće 11. Dodatak košulji (croata) 12. Simbol države 14. Kraj 15. Očnjak i umnjak 18. … može svašta 21. Lana Turner 24. Prezime i …

25. Pogodbeni veznik 26. Kratica za milimetar 28. Zamjenica

VODORAVNO: 1. Drugi naziv za kompjutor 7. Često žensko ime 8. 3,14 9. Voda stajaćica 5. Branimir, Trpimir…

13. Vrse glazbenog djela 16. Tropsko voće 17. Pamet 19. Broj 20. Ples u krinolinama 22. Igraće karte 23. Vitezova zaštita 25. Glasanje psa 26. Mark Twain 27. Skraćenica od matematika 29. Množina od mama 30. Dva samoglasnika

39

40