KIKA
Iza njega je zasjala prigušena svjetlost. Nije se osvrnuo. Pred sobom nije ništa vidio, ali je pod rukom osjećao staklasti zid. Samo mu je to bilo potrebno. On je osobno dizajnirao labirint. Savršeno poznaje njegove tajne. - Što, dovraga? - Strančev su glas prigušivali debeli kameni zidovi koji od poda do stropa čine kanjone podzemnog labirinta. - Izađi odande, Pitney. Ostavit ću te na životu ako smjesta dođeš ovamo. Čuješ li me? Ostavit ću te na životu. Samo želim prokleti ključ. Eaton je ignorirao bijesnu zapovijed. Čvršće je rukom pritisnuo ranu svim se srcem nadajući da će njegova odjeća upiti krv. Bude li kapala po podu, stvorit će trag koji će voditi Stranca kroz labirint. Mora stići do svoje radne sobe i pištolja u pisaćem stolu, mislio je Eaton. - Vrati se ovamo, glupi starce. Nemaš nikakvih izgleda. Eaton nije obraćao pozornost na njega. Čvrsto pritišćući ranu, uvlačio se sve dublje u mračan labirint.
Artemas i Zachary stajali su u malenoj, mračnoj prostoriji. Obojica su kroz prozor gledala usku ulicu. - Ovdje se skrivao. - Artemas rukom u rukavici prijeđe po ogrebotinama ispod prozorske daske. -Vidi se gdje je zakvačio kuke svojega konopca za penjanje. Zachary odmahne glavom. - Dobro je da ste opazili kurvinu svijeću i shvatili da je to signal. - Jesi li već saznao ime te žene? - Lucy Denton. Uzela je sobu prije godinu dana i sve do danas ondje redovito radila. - Zna li se nešto o tome gdje je sada? - Još ne. Nestala je u zloglasnim četvrtima. Mali John kaže da je jedan od momaka jutros čuo neke glasine ispred neke kavane, ali zasad je nitko nije vidio. Artemas pogleda svojeg mladog pratioca. Zacharyjeve su se obrve skupile dok se zabrinuto mrštio. Njegovo je usko lice bilo ukočeno