Kosta Rajka
Bogdanović Bošković
LIKOVNA KULTURA
za 8. razred osnovne škole
Recenzenti
mr. Dragan ŽIVANČEVIĆ, profesor na Akademiji umjetnosti u Novom Sadu
Bojana BURIĆ, povjesničarka umjetnosti, umjetnička direktorica na Fakultetu likovnih umjetnosti u Beogradu
Dragan ĐORĐEVIĆ, profesor likovne kulture u OŠ „Svetozar Marković” u Kragujevcu
Prijevod
Ana GAKOVIĆ
Urednica izdanja na srpskom jeziku
mr. Tamara POPOVIĆ-NOVAKOVIĆ
Urednica izdanja na hrvatskom jeziku
Marijana VASIĆ STJEPANOVIĆ
Odgovorne urednice
Slobodanka RUŽIČIĆ
dr. Romanca JOVANOVIĆ
Glavni urednik
Dragoljub KOJČIĆ
Za izdavača
Dragoljub KOJČIĆ, direktor
Ministar prosvjete Republike Srbije svojim rješenjem broj: 650-02-00493/2011-06 od 9. 2. 2012. godine odobrio je ovaj udžbenik za izdavanje i uporabu u sedmom razredu osnovne škole. Pokrajinski sekretar za obrazovanje, propise, upravu i nacionalne manjine – nacionalne zajednice odobrio je za izdavanje i uporabu udžbenik Likovna kultura za 8. razred osnovne škole na hrvatskom jeziku, koji je prijevod udžbenika na srpskom jeziku, svojim rešenjem broj: 128-61-202/2017-01 od 06.09.2017. godine.
ISBN 978-86-17-19672-9
© ZAVOD ZA UDŽBENIKE, Beograd (2017)
Ovo djelo sе nе smijе umnažаti, fоtоkоpirаti i nа bilо kојi nаčin rеprоducirati, niti u cjеlini niti u dijеlоvimа, bеz pismеnоg оdоbrеnjа nakladnika.
UVOD
Udžbenik likovne kulture za osmi razred osmišljen je s dva osnovna cilja: da naučite načela likovnog izražavanja (svladavanje likovnih tehnika, učenje likovnih elementa, primjena načela komponiranja); usporedno s tim, da razvijete stvaralačko mišljenje. Kao i udžbenici za prethodna tri razreda, i ovaj udžbenik sastoji se iz tri dijela, kojima se obuhvaćaju tri područja – Likovni elementi, Umjetnost i Vizualna kultura. Dodatak pod nazivom Umjetnička baština na sažet i jasan način daje uvid u najznačajnija umjetnička djela, od starijeg kamenog doba do suvremene umjetnosti na početku 21. st. Ovaj novi koncept udžbenika likovne kulture za više razrede osnovne škole proistekao je iz našeg uvjerenja da cilj likovnog obrazovanja nije samo njegovanje likovnog izraza, već ponajprije njegovanje opažanja,odnosno razvijanje kulture viđenja.
Prvi dio – LIKOVNI ELEMENTI sastoji se iz tri odjeljka, koji obuhvaćaju osnovne elemente vizualne spoznaje – liniju, oblik i prostor. Ovakvom, najopćenitijom strukturom obuhvaća se opća podjela na dvodimenzionalne oblike (linija), trodimenzionalne oblike i prostor (oblici u prostoru). Poseban odjeljak udžbenika je Vizualno sporazumijevanje, kao područje primjene likovnih elementa u međusobnom sporazumijevanju ljudi.
Drugi dio udžbenika pod nazivom UMJETNOST osmišljen je tako da vam na drugačiji način približi likovne elemente kojima smo se bavili u prvom dijelu udžbenika. Upoznavanje s osnovnim granama umjetnosti – slikarstvom, kiparstvom i arhitekturom – omogućit će vam da proširite znanja o tehnikama umjetničkog prikazivanja i oblikovanja, odnosno načinima stvaranja slikarskog, kiparskog i arhitektonskog djela.
Poseban dio, VIZUALNA KULTURA, nudi sagledavanje oblika oko nas na temelju oblikovnih svojstava. Kao potpuno samosvojno i novo područje u domeni vizualne spoznaje, vizualna kultura proširuje polje djelovanja s likovne umjetnosti na uočavanje, razumijevanje i sagledavanje oblika u prirodi i svakodnevnom životu. To je od neprocjenjivog značaja za sazrijevanje u cjelovite ličnosti, kao i za razvijanje produbljenog sagledavanja i doživljaja svijeta oko nas.
Treći dio udžbenika je UMJETNIČKA BAŠTINA, u kome je na sažet i pregledan način, i riječju i slikom, dan pregled umjetnosti kroz povijest, nadovezujući se vremenski na umjetnička razdoblja i pokrete obrađene u prethodna tri razreda. Sva dosad navedena umjetnička djela grupirali smo po razdobljima i umjetničkim stilovima, tako da se na sistematičan način dobiva uvid u osnovna umjetnička razdoblja i stilove kroz povijest. Za svako razdoblje ili pravac u umjetnosti odabrano je i reproducirano pet umjetničkih djela, koja na najbolji način prikazuju određeno razdoblje. Pokraj svakog djela stoji razred u kome je to djelo reproducirano. Ovaj dio osmišljen je s namjerom da posluži kao temelj za usvajanje znanja iz povijesti umjetnosti, ali istovremeno i kao podsjetnik.
Dio pod nazivom Ponovimo, koji se nalazi na kraju sva tri dijela udžbenika, osmišljen je tako da prethodno stečeno znanje predoči i ponovi na jasan, sažet i pregledan način, koji je istovremeno i neka vrsta podsjetnika o prijeđenom gradivu.
Vježbe, dane nakon svake metodičke jedinice, trebaju potaknuti stvaralačko mišljenje kroz praktično likovno izražavanje. Ovako osmišljene vježbe potiču na novo viđenje oblika, pri čemu je
likovno izražavanje rezultat procesa razvijanja kulture opažanja i njegovanja stvaralačkog mišljenja. To je, prema našem uvjerenju, od neprocjenjivog značaja za dalje obrazovanje, bez obzira na to u kom će se smjeru ono razvijati.
Poseban dio je i Rječnik, u kome su dana objašnjenja osnovnih termina i pojmova iz ovog udžbenika.
Osnovna ideja ovako osmišljenog udžbenika je da istodobno, na više planova, upoznajete i savlađujete gradivo iz likovne kulture. Naša je namjera da se ta ideja ostvari ne samo stjecanjem i primjenom tih znanja, nego i vašim osposobljavanjem da se samostalno upustite u razmatranje likovnih elemenata i načela komponiranja na primjerima iz povijesti umjetnosti.
Paralelno s tim, želja nam je da vas potaknemo i ohrabrimo da iznesete i vlastito mišljenje o djelima iz povijesti umjetnosti, ali i o svojim, i radovima ostalih učenika. To će biti poticajno za razvijanje sposobnosti sagledavanja i kritički odnos prema svemu što vidite, bilo u svom neposrednom okruženju, bilo putem suvremenih tehničkih posrednika (televizije, filma i interneta).
Takav pristup od presudne je važnosti naročito danas, u eri kada se vizualna zagađenost, po svojoj nametljivosti i raširenosti, skoro ne može izbjeći. Utoliko je dragocjenije razvijanje kulture gledanja i viđenja, ali i kritičkog odnosa prema viđenom. Ovakav udžbenik proizlazi upravo iz našeg uvjerenja da je, kao preduvjet likovnog izražavanja kroz predmet likovna kultura, potrebno (od)njegovati moć zapažanja i kulturu viđenja.
U nadi da će vam naši udžbenici biti poticaj i podrška na tom putu spoznaje, želimo vam dovoljno radoznalosti, upitanosti, začuđenosti, ali i radosti i nadahnuća u radu!
Autori
LIKOVNI ЕLEMENTI
LINIJA
‹ vodoravna
LINIJA – VODORAVNA, USPRAVNA, KOSA U ZNAČENJU, USMJERENJE
Usvim
prethodnim udžbenicima, od prvog razreda, linija se spominje u raznim oblicima i značenjima. Ovdje liniju spominjemo kao usmjerenje, kao pokazatelj odnosa oblika prema prostoru. Ovisno o usmjerenju oblika, ono stječe i određeno značenje.
leži
stoji pada
Po svom obliku, linije – vodoravna, uspravna i kosa – najčešće su ravne. One su činitelji usmjerenja i položaja oblika u prostoru i, samim tim, imaju i pojedinačna simbolička značenja.
To znači da je vodoravno usmjerenje u biti dinamično i teži otići što dalje od svoje početne točke. Simbolička svojstva vodoravnog položaja zastupljena su u poeziji i vizualnoj umjetnosti – prikazivanje vodenih površina, ravnice i drugo.
Osnovna značenja usmjerenja znatno su proširenija. Linija horizonta u daljini izgleda kao da se nebo spaja sa zemljom u vodoravnoj liniji. Vodoravno usmjerenje u simboličkom značenju označava opuštenost, ležanje, odmor. Na ovim primjerima vidimo predstavu horizonta i oblika na tlu, koji su podređeni vodoravnoj liniji i daljini.
Protjecanjem rijeke Sene odmjerava se prostranstvo ravnice sve do ravnog horizonta u dubini, čime se ističu mir i tišina ovog prostora.
Što osjećate promatrajući neko usmjerenje oblika kada je on u ležećem položaju, kada stoji uspravno i kada iz uspravnog položaja pada?
S čime se još takva stanja mogu usporediti?
Carl Frederik Hill, Pejzaž Sene, 1877., 74 × 108 cm
Uspravno u simboličkom značenju podrazumijeva dva osnovna stanja u prostoru. Prvo se odnosi na samo nastajanje, a drugo na proces podizanja iz prethodnog vodoravnog položaja i znači uspravljanje. Uspravno kao linearno usmjerenje u općem značenju simbolizira napredak, duhovno stremljenje, samosvijest, pobjedu, slobodu, vjerovanje u približavanje nebeskim silama, kao što su u staroj egipatskoj umjetnosti bili obelisci – visoki uspravni kameni stupovi. Ime im dolazi od riječi USPRAVITI, postaviti nešto stajati. Riječ uspravno odnosi se i na ono što već postoji, kao primjerice drveće u šumi. Uspravno kao usmjerenje u općenitom značenju simbolizira: napredak, stremljenje, pobjedu, približavanje nebeskim silama i drugo.
Eiffelov toranj u Parizu projektirao je Gustave Eiffel 1889. godine za Svjetsku izložbu. Toranj je visok 351 metar. On simbolizira uspon nove epohe industrijske revolucije, moć industrije čelika i čeličnih konstrukcija na objektima kao što su mostovi, industrijske hale, željezničke stanice.
Koso je linearno usmjerenje prema prostoru a nalazi se u položaju između vodoravnog i uspravnog. Koso i kosina simboliziraju snažan pokret, uzlet, izraz volje, ubrzanje, prodor, dugo putovanje ili munjevito slijetanje. Kosi položaj forme često je rabljen u likovnoj umjetnosti starog Rima i u 17. i 18. stoljeću, u stilu zvanom barok.
Simbol, toranj
Ratni heroj, rimska skulptura iz 1. stoljeća, mramor
KLJUČNE RIJEČI
VJEŽBE
1.
Vodoravno, uspravno, koso
Nacrtaj u vodoravnom usmjerenju pet izduženih pravokutnika tako da se užim stranama međusobno dodiruju. Zatim im dodaj vanjska „pomagala“ kako bi se lakše kretali po tlu, kopnu ili po vodi.
PONOVIMO
LINIJA – VODORAVNA, USPRAVNA, KOSA U ZNAČENJU – USMJERENJE
Usmjerenje je određeni pravac. Po načinu izvođenja usmjerenje može biti pravocrtno i krivocrtno. Po određivanju pravca usmjerenje može biti vodoravno, uspravno ili koso. Svako usmjerenje teži kretanju, svladavanju prostora.
OBLIK
‹ kontrast kao sredstvo likovnog izraza
‹ jedinstvo kao osnovna vrijednost kompozicije
‹ statično i dinamično jedinstvo
‹ jedinstvo i ravnoteža
‹ jedinstvo izraza
‹ srodnost likovnih vrijednosti
‹ dominanta kao uvjet za povezivanje raznorodnih elemenata
‹ zlatni rez
KONTRAST KAO SREDSTVO LIKOVNOG IZRAZA
Kontrast je odnos između dva ili više elementa, koji su u bilo kom vidu međusobno suprotni. U likovnim umjetnostima kontrast je jedan od najznačajnijih elemenata, jer se pomoću njega ističe izražajnost, prepoznavanje, usporedba s nečim što je već poznato. U umjetničkim djelima kontrast se tumači kao ekspresija, osobito u novijoj umjetnosti.
Rozeta na Bogorodičinoj crkvi u Parizu iz 1250. godine; promjera je 13 metara. Konstrukcija ove rozete je metalna, a slikani dijelovi su na staklu – tehnika vitraja. U mnoštvu sličnih dijelova po vanjskom obliku kontrast čine crne trake u odnosu na bojeno staklo, kao i različiti kružni dijelovi u nekoliko zona. Sredstvo likovnog izraza ovdje je slikano staklo, koje u ovakvoj kompoziciji čini savršenu harmoniju.
Bojan Bem, Umjetna stijena, 2009.
Ovdje je očigledno zastupljen kontrast u više elemenata. To su bojene površine – vodoravno, koso, nasuprotno, ravno, neravno. Može li se ovdje još nešto uočiti kao kontrast?
Robert Smithson, Spiralni nasip, Veliko slano jezero, Juta, 1970.
Ovaj rad ostvaren je neposredno u slobodnom prostoru, na tlu.
Pokušaj na temelju spiralne forme ispričati kratku priču.
Kada se govori o umjetničkom izražavanju, posebno u novijoj umjetnosti, onda se misli na dojmove koje umjetničko djelo može izazvati kod gledatelja. Suvremena umjetnost sve se više vezuje za zbivanja u svakodnevnom životu i kroz oblik i boju dočarava vidove tog svakodnevnog življenja. Tako je današnja umjetnost i jedan vid suvremene komunikacije, imajući u vidu suvremenu tehnologiju.
KLJUČNE RIJEČI
Kontrast, ekspresija, rozeta
JEDINSTVO KAO OSNOVNA VRIJEDNOST KOMPOZICIJE
Riječ jedinstvo dolazi od onoga što je jedno, ali podrazumijeva više elemenata koji čine jedno po značenju. Time se podrazumijeva da kompozicija može imati više elemenata iste vrste, ali i elemenata koji su različiti po obliku, boji, dimenzijama i materijalu.
Složiti sve razlike ili sličnosti u jednu kompoziciju znači ostvariti cjelinu koja je po svom značenju djelo stvaralačke namjene. Po pravilu, kompoziciju ne čini samo jedan element. Kako bi nešto bilo ukomponirano, mora imati barem dva elementa koji se, bez obzira na razlike, trebaju međusobno uskladiti. Vrijednost kompozicije je u tome što su u unesenim elementima usklađeni odnosi. Dakle, osnovni problemi u dobrom komponiranju su odnosi.
Ako su činitelji kompozicije isti elementi, onda se vodi računa o njihovom rasporedu u zadanom prostoru, razmacima, položaju jednog prema drugom. Ako su elementi različiti, mora se imati više iskustva, znanja i kreativne slobode kako bi se uskladili boje, oblici, dimenzije i razne vrste materijala. Tada se obično usklađuje malo prema velikom, boja prema obliku, dimenzije prema materijalu.
Koloseum u Rimu
Koloseum (lat. colosseum), ogromna građevina iz starog Rima, završena 80. godine. Okrugla je, na kat, a mogla je primiti do 5.000 gledatelja. U njoj su priređivane razne igre.
Vasilij Kandinski, Plavo nebo, 1940. Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Pariz U određenoj površini raspoređeni su različiti oblici, koji zajedno s bojom čine tu površinu likovno jedinstvenom.
STATIČNO I DINAMIČNO JEDINSTVO
Nova tehnologija dala je mogućnost da se i neživi – statični oblici ponašaju kao da su živa bića, kao što se to događa u bajkama. I u ranijoj umjetnosti neživim stvarima davana su svojstva živih bića. Tako su nekada pojedine skulpture prikazivale Slobodu, Pobjedu, Ljepotu, Znanost, Pravdu i drugo, što zapravo nije imalo svojstva živih bića.
Ono što je statično, najčešće doživljavamo kao nepromjenljivo, a ono što je dinamično kao prolazno.
U slikarstvu ili skulpturi ljudska figura s podignutom rukom prikazuje neku namjeru, pozdrav, poziv i slično. U prikazivanju predmeta dinamika pokreta prikazuje se položajem mase. Prepoznajemo je kao dinamiku isticanja energije. Kada se uspravan oblik neke veće mase oslanja u malom broju točaka na tlo, osjeća se njegova nestabilnost.
U prvom slučaju kažemo da je to dinamika izazvana određenim vanjskim pokretom, a u drugom da je to dinamika koja nastaje iz vanjskog nevidljivog oblika, ali vrlo uvjerljive unutarnje energije.
Umberto Boccioni, Elastičnost,1911.
Mnoštvo elemenata u nekoliko boja objedinjuju likove konja i konjanika u jednu cjelinu. Mnoštvo detalja čine kovitlac, kao da je sve te djeliće ponio vjetar.
Ima li ovdje nečega što se vezuje i za žive oblike?
Cijevi – Olga Jevrić, Hijatus
Ova skulptura oblikovana je od betona i metalnih cijevi. One su jednim krajem udjenute u beton.
Razmislite, izlaze li one u prostor?
JEDINSTVO I RAVNOTEŽA
Upovijesti likovne umjetnosti ističu se epohe koje su uvažavale načelo ravnoteže, kao što su umjetnost stare Grčke, doba renesanse (16. st.) i doba klasicizma (19. st.).
Uspostavljena ravnoteža elemenata koji čine umjetničko djelo izražava ili izaziva osjećaj smirenosti i pravilnosti odnosa dijelova prema cjelini i, najčešće, lijeva i desna strana imaju iste ili približno iste dijelove.
U svakodnevnom životu za određivanje ravnoteže koristi se vaga.
U umjetničkim djelima ravnoteža se ne mjeri nego se osjeća kao ugodnost koja smiruje.
Ravnoteža je odnos u kome su svi dijelovi usklađeni i djeluju kao konačno postignuće jedinstva materijala, oblika, dimenzija i prostora.
Dennis Oppenheim, Jedinstvo izraza
Umjetnik je svojim tijelom povezao
dva uzvišenja, što simbolično odgovara jedinstvu prirode i čovjeka.
Posuda za vino, ukrašena biljnim elementima, 16. st., korejska keramika
Čemu teže oblici listova na ovoj vazi?
KLJUČNE RIJEČI
Statika, dinamika
JEDINSTVO IZRAZA
Termin izraz često se spominje u suvremenoj umjetnosti, čime se želi ukazati na razliku značenja pojmova izraz i prikaz. Prikaz se odnosi na ono što se likom i oblikom lako prepoznaje, kao što su lik čovjeka, drveta, kuće, ptice.
Dakle, neki konkretni, prepoznatljivi pojavni oblici.
Izraz se odnosi na unutarnji doživljaj pri promatranju nekog oblika, stanja, događaja. To mogu biti prosute boje po površini, koje ne sliče ničemu poznatom, dodir dviju ili više čeličnih gromada, prizor razrušenih objekata poslije zemljotresa i slično. Izraz je, dakle, ono što doživljavamo kao dramatično, dinamično, lirsko-poetično, lijepo, ružno, komično (šaljivo), uzbudljivo, veselo, tužno i slično. Dakle, poseban doživljaj.
Kako bi nešto bilo izražajno, mora u sebi ili na sebi imati neka obilježja posebnosti. Jesenje lišće ili proljetno zelenilo livade nude izražajnost boja, u značenju dramskog (kasna jesen) ili lirskog (proljeće) u prirodi.
Roditelji vlasnika groba, oko 1380, Teba
Na slici je prikazan bračni par u sceni žrtvene gozbe, vjerovanju da je i mrtvima u zagrobnom životu potrebna hrana. U tekstu iznad figura ispisane su namirnice.
Kazimir Maljevič, Bijeli kvadrat na bijelom, 1915.
Na većoj bijeloj osnovi ucrtan je manji kvadrat kako bi se time označilo bijelo na bijelom.
Zašto je, po tvom mišljenju, unutarnji manji?
Bik od emajlirane opeke, detalj sa zida ulaza babilonske božice Ištar, 6. st. pr. Kr., Babilon
Jedinstvo izraza na ovom radu postignuto je usuglašavanjem tijela bika s plavom pozadinom, koji su u izrazu jedinstveni iako je cio prizor urađen od emajliranih opeka.
Willi Baumeister, Sretan dan, 1947.
Sam naziv slike ukazuje na podudarnost komponiranih oblika u izrazu veselih boja, kao nešto što se podudara s doživljajem sretnog dana.
Posebnu izražajnost nekog likovnog djela doživljavamo prateći tragove brzo nanesene boje ili u sugestiji pokreta nekog oblika, kao što su padanje, stremljenje, uvrtanje, težina oblika, lakoća. Izraz, kao termin, u suvremenoj umjetnosti više se vezuje za nefiguralne oblike, dok se termin prikaz više vezuje za oblike klasične umjetnosti. Općenito značenje izraza je stanje koje doživljavamo promatranjem umjetničkog djela.
SRODNOST LIKOVNIH VRIJEDNOSTI
Srodnost likovnih vrijednosti u umjetničkom djelu odnosi se, ponajprije, na izbor materijala, boje i oblika, kao i na njihovo međusobno povezivanje ili, kako to obično kažemo, komponiranje.
Srodnost likovnih vrijednosti može se pratiti i stvarati na temelju dvaju velikih područja. Prvo se odnosi na srodno sa srodnim, primjerice, mnoštvo pojedinačno odvojenih plavih oblika koji su manji i različiti po veličini s jednim velikim plavim oblikom. Drugo područje srodnosti odnosi se na različitost po boji, a sličnost po obliku. U tom smislu postoje i druga prepoznavanja srodnosti – po motivu (različite vrste prikazivanja različitih oblika iste problematike), primjerice slikarstvo pejzaža, uopće otvorenog prostora,
Maria Helena Vieira da Silva, Mineralni grad, 1954.
Elementi ove slike mogu se po srodnosti svrstati u nekoliko skupina koje pojedinačno imaju iste ili približno iste oblike. Svi zajedno, ukomponirani u cjelinu slike, ukazuju na srodnost elemenata koji se međusobno dodiruju ili prožimaju čineći kristaloidni prizor, čiji je izraz težnja ka zgušnjavanju.
Na koje podneblje podsjeća ovaj grad i po čemu?
Likovi iz Starog zavjeta, sjeverni portal crkve u Chartresu, 13. st., kamen. Slijeva nadesno: veliki svećenik Melkisedek drži kalež (pehar) i kadionicu, Abraham s vezanim sinom Izakom, Mojsije s pločom deset zapovijedi, Samuel sa žrtvenim janjetom, David s kopljem i krunom na glavi. Ove figure ugrađene su u prostor kao produžetak stupova, stvarajući srodnost stupolike, izdužene uspravne forme na pročelju građevine. Njihova srodnost je i u obradi likova, kao i odjeće.
Što je srodno na ovim figurama različitih likova?
po likovnoj formi ili prikazivanju oblika, prizora – bura na moru i povijanje stabala pod snažnim vjetrom.
Sličnost likovnih vrijednosti može se nalaziti u samim oblicima i bojama na različitim djelima ili u okviru istog djela, što je vrlo čest slučaj u novijoj, nefiguralnoj umjetnosti.
Posebnu vrstu srodnosti u likovnim prikazima nalazimo u različitim tehnikama. Tako, može se govoriti o srodnosti slikarstva i grafike (po dvodimenzionalnosti), skulpture i arhitekture (po trodimenzionalnosti), dizajna i primijenjene umjetnosti (po uporabnoj namjeni), mozaika i freske (kao zidne tehnike).
U novijoj umjetnosti postoji srodnost između filma i videa (po pokretnoj slici), fotografije i slajda (po tehnološkom nastanku i sličnosti ostvarene slike).
Nastankom filma stvorene su mogućnosti da se objedine mnogi činitelji likovnih i vizualnih vrijednosti, koji povezuju slikarstvo i film. Ranije su u filmovima korištena obilježja slikarstva, kao što su kadar, detalj, uvećani dio, svjetlo – sjena i druga, a kasnije je slikarstvo (70-ih godina 20. st.) tražilo inspiraciju u filmskoj slici
Joseph Kossuth, Instalacija tri stolca, 1965.
Ovaj umjetnički projekt sastoji se od dva obična stolca i jednog teksta na zidu, koji se odnosi na riječ i značenje stolaca, preuzeto iz enciklopedije. Takav način prikazivanja nečega naziva se tautologija, prema istoj riječi iz grčkog jezika, što znači ponavljanje nečega drugim riječima.
Što je po tvom mišljenju ovdje umjetničko?
August Make, Pejzaž iz Tunisa, 1914.
Srodnost elemenata različitih po boji, a sličnih po obliku čini jedinstvo u izrazu slike osunčanog Mediterana.
Što bi bilo da na slici nema stupa u prednjem planu?
DOMINANTA KAO UVJET
ZA POVEZIVANJE RAZNORODNIH ELEMENATA
Dominanta (lat. dominare) u likovnoj umjetnosti je glavni činitelj nekog zbivanja, događaja, stanja, vizualnog prizora. Ona određuje orijentaciju, pravac i značenje cjeline u kojoj se nalazi.
Dominanta u vidnom polju zauzima istaknuto mjesto, posebno izražene boje ili oblik, obično u sredini slike. Vidno polje je prostor koji vidimo ispred sebe, ne pomičući glavu ni lijevo-desno ni dolje-gore. To znači da je dominanta smještena u umjetničko djelo tako da po svom mjestu, obliku, boji i dimenzijama „vlada“ tim prostorom. Tako dominanta „zrači“, najčešće iz centra k perifernim dijelovima slike ili skulpture, i povezuje različite dijelove u cjelinu.
U svakodnevnom životu često se kaže da netko ili nešto dominira, primjerice, kuća dominira okolinom, netko dominira svojim znanjem ili dobrotom. Sve to ukazuje na isticanje svojstava nekoga ili nečega u odnosu na okolinu. Dominanta se obično ističe svojom bojom, veličinom, oblikom, materijalom i mjestom među ostalim elementima.
Dominantan oblik i mjesto u umjetničkim djelima iz prošlosti imali su prikazi svetaca ili vladara u odnosu na ostale. To se osobito vidi u prikazima mitskih i religijskih sadržaja. Krist se predstavlja u sredini, među apostolima, kao najkrupnija figura. Tako su uvijek postavljeni i vladari prema svojim podanicima.
Lik Krista iz crkve u Monrealu, 12. st.
Dominanta je veoma važna u umjetničkom djelu jer svojim mjestom i oblikom okuplja, a dimenzijom nadmašuje sve druge sadržaje značenja i izraza umjetničkog djela. U tom smislu dominanta ima hijerarhijski odnos prema okolini (ono što se može usporediti idući od najnižeg do najvišeg), simbolički joj dajući posebno značenje u odnosu na nešto drugo. To je značenje višeg reda u odnosu na ono što je obično, svakodnevno, dakle ono što se poštuje, slavi. Dominanta je predmet posebnog isticanja i u drugim vidovima umjetničkog izražavanja, kao što su poezija, roman, film, glazba, drama i drugo.
Naramsinova stela, oko 2.000. godina pr. Kr. Naramsin kao pobjednik Akada nad Lulubima
Ovdje je dominantna figura kralj Naramsin, koji je ujedno i bog starih Akada.
Što na ovoj slici povezuje razlike boja, oblika, veličina? Što dominira?
Marina Abramović, Umjetnica je prisutna, 2010., performans izveden u Muzeju moderne umjetnosti u New Yorku
Što se ovdje nameće vizualno kao dominanta?
Što to ovdje znači?
KLJUČNE RIJEČI
Apsida, vidno polje, dominanta, hijerarhija, performans
Anri Matisse, Margerit čita, 1906.
ZLATNI REZ
Zlatni rez proporcijski je odnos u kojem se manji dio odnosi prema većem kao veći dio prema cjelini. U običnom gledanju zlatni rez neke cjeline proporcijski je odnos kada je dio nečega veći od trećine, a manji od polovice cjeline.
To je ugodan odnos za promatranje jer čini harmoniju odnosa nečega prema nečemu. Na proporcijskom odnosu zlatnog reza temeljeni su mnogi živi oblici u prirodi – neki puževi, školjke, oblik tijela riba, tijelo konja i bika, lišće nekih biljaka i drveća; primjerice, listovi platana i kestena (složeni list ima obično pet dijelova). Zlatni rez davno je uočen i rado korišten u raznim vidovima oblikovanja – glazbeni instrumenti (violina), automobili, mobiteli i drugi. U umjetnosti, a posebno u arhitekturi, proporcije zlatnog reza primjenjivane su još od nastanka prvih građevina, zatim u dizajnu, slikarstvu, skulpturi.
Zlatni rez je čovjekov osjećaj za lijepo, ugodan odnos dijelova prema nekoj cjelini. Tada se kaže da su dijelovi lijepo raspoređeni.
U matematici je zlatni rez pravilo – zakon proporcija, raspoređenih dijelova u nekoj cjelini po kojem se manji dio prema većem odnosi kao veći dio prema cjelini.
Odnosi među dužinama
Ako dužinu označenu s AB podijelimo na dva dijela – s V, dobivamo zlatni rez na toj dužini, kao što je prikazano na ovom primjeru.
Dužina AB odnosi se prema dužini AV kao i dužina AV prema dužini VB. (AB) : (AV) = (AV) : (VB)
Raspored pupoljaka na grani marelice u proporcijama zlatnog reza
Zlatni rez na dužini linije
Zlatni rez na užoj površini
Zlatni rez na većoj površini u odnosu A : B = B : V
Odnosi proporcija u zlatnom rezu: crvene prema zelenoj, zelene prema žutoj, žute prema svijetloplavoj, svijetloplave prema tamnoplavoj.
Zlatni rez na krivocrtnom obliku
Zlatni rez na ravnocrtnom obliku
ZLATNI REZ U UMJETNOSTI
Kao
i u prirodnim oblicima, gdje opažamo odnos manjeg dijela prema većem kao većeg prema cjelini, i u umjetnosti su zlatni rez uočili još stari Egipćani i Grci. Kasnije, u 16. st., proporcije zlatnog reza mnogo se istražuju u umjetničkim djelima, u područjima slikarstva, kiparstva i arhitekture.
Zlatni rez u umjetnosti znači savršenu harmoniju dijelova prema cjelini. Po tome su poznata djela mnogih umjetnika.
KLJUČNE RIJEČI Harmonija, Atena
Tugujuća Atena, mramorni reljef, 455. godina pr. Kr.
Bogorodičina crkva, Pariz, 13. st.
Proporcije pojedinih dijelova u zlatnom rezu po visini i po širini građevine
Jedinstvo i kontrast
Po visini podijeli list papira na pola. Na lijevoj strani nacrtaj i oboji pet oblika po izboru. Na desnoj polovici prikaži oblik koji će imati značajke – obilježja onih pet s lijeve strane. Izaberi materijal.
Jedinstvo u statičkim i dinamičkim oblicima
Predstavi statičan oblik, ali kao da je u stanju poletjeti. Sredstva izaberi sam.
Jedinstvo i ravnoteža
Na lijevoj strani lista iz bloka nacrtaj odvojeno gomile materijala od kojih se gradi kuća. Na desnoj strani nacrtaj kuću koja je po veličini i obliku nastala tako što je u nju utrošen sav materijal s lijeve strane.
Jedinstvo izraza u likovnim umjetnostima
Prikaži oblik s uvjerenjem da njemu najviše odgovara plava boja, uz mali napisani komentar po čemu su jedinstveni takav oblik i njegova boja.
Srodnost likovnih vrijednosti
Naslikaj objekte i ulice koje povezuju srodni elementi. Sredstva izaberi sam.
Dominanta kao uvjet za povezivanje različitih elemenata
Naslikaj mrtvu prirodu s dominantnim oblikom.
Proporcije, zlatni rez
Prikaži tri različita oblika koji su međusobno u proporciji zlatnog reza.
Izbor slobodan.
PONOVIMO
KONTRAST KAO SREDSTVO LIKOVNOG IZRAZA
Kontrastom se najbolje uočavaju međusobni odnosi elemenata u cjelini.
JEDINSTVO KAO OSNOVNA VRIJEDNOST KOMPOZICIJE
Dobro povezivanje elemenata u kompoziciji čine je prirodno jedinstvenom. Jedinstvo u kompoziciji blisko je odnosu organa prema živom organizmu.
STATIČKO I DINAMIČKO JEDINSTVO
Statički oblici povezani u cjelinu teže „ostati tu“. Dinamički oblici (pokrenuti iz svoje točke oslonca), povezani u cjelinu, teže se izmjestiti s trenutnog mjesta.
JEDINSTVO I RAVNOTEŽA
Oblici u takvom stanju djeluju smireno. U mogućem značenju, oni su „obitelj“.
JEDINSTVO IZRAZA
Krajnji cilj u svakom umjetničkom djelu. To znači da su svi dijelovi koji čine cjelinu usmjereni k isticanju jedinstvenog izraza (lijepo, tužno, komično).
SRODNOST LIKOVNIH VRIJEDNOSTI
Ostvarena u različitim materijalima, djela mogu biti srodna po likovnim vrijednostima. To se u novijim vizualnim umjetnostima najbolje vidi u cjelini filmskog djela, gdje su mnoge različitosti u njegovom ostvarenju, sve srodne filmskim vrijednostima (gluma, svjetlo, kostim, režija, montaža).
DOMINANTA KAO UVJET ZA POVEZIVANJE RAZNORODNIH ELEMENATA
To je po nečemu najistaknutiji oblik; može biti po veličini, boji, mjestu gdje se dominantni oblik nalazi u cjelini. U bilo kom od spomenutih svojstava, dominanta je „okupljač“ svih elemenata u cjelinu.