ик е
potiËu tek iz vremena prvih civilizacija, kada je poËelo wihovo predstavyawe (iz tog vremena saËuvan je samo mali broj instrumenata). Neki se sreÊu na svim podruËjima, ali ima i onih koji su povezani za odreene regije i kulture. Instrumenti su Ëesto prenoπeni. Instrumenti su Ëesto udruæivani u orkestre, ponekad i ogromnih razmera - od preko stotinu muziËara. Orkestri, i uopπte, instrumenti, koriπÊeni su uglavnom kao pratwa glasu, ali ima i primera samostalnog muzicirawa. Ostaci ove prakse i danas su saËuvani na Javi i Baliju: to su gamelanorkestri sastavyeni od velikog broja metalofona, gongova, bubweva, flaute i fidule. Ove orkestre Evropa je imala priliku da upozna joπ davno u okviru Ëuvenih pariskih svetskih izloæbi u proπlom veku. Tada su posebno snaæan utisak ostavili na Kloda Debisija i inspirisali ga da traæi nove moguÊnosti za obogaÊewe izraæajnih sredstava zapadnoevropske muzike. Mada se tradicionalno muzicirawe na Orijentu veoma razlikuje od savremenog zapadnog, i kroz wegovu istoriju ne jednom Êemo biti u prilici da pomiwemo orijentalne uticaje. Oni su se do u novije doba ograniËavali na Zapadni orijent, ali je sve uoËyivija æeya da se prekoraËe barijere koje dele muziku Istoka i Zapada. Indijsku tradicionalnu muziku, Ëak i ako ne poznajemo zakonitosti wene izgradwe, sa zadovoystvom moæemo sluπati. Koncerti Ravi-©ankara i brojnih drugih indijskih muziËara πirom sveta to uveryivo potvruju. Spektakli kineskog, korejskog ili japanskog No teatra uzbuuju i naπeg savremenog gledaoca, mada poËivaju na jednoj neobiËnoj sintezi muziËkih, likovnih i dramskih elemenata.
Oni su mu sluæili kao osnova za stvarawe; svoje umeÊe dokazivao je maπtovitim, inventivnim varirawem modela. I danaπwa indijska muzika u Ëijoj osnovi leæe rage poËiva na istim principima. Oni su takoe karakteristiËni za vizantijsku tradiciju, pravoslavno crkveno pojawe, gregorijansko pevawe. Instrumentarijum ranih civilizacija odlikuje izuzetno bogatstvo; u wemu su osnove svih modernih instrumenata. Pojedini nauËnici pretpostavyaju da su u muzici prvobitnih druπtava bili zastupyeni svi tipovi instrumenata: pored udaraËkih i duvaËki (pre svega panova frula, ali i druge svirale), a u muziËkom luku prepoznaje se preteËa buduÊih instrumenata sa æicama. Istinski dokazi o postojawu instrumenata
GrËka umetnost istraæivawima antiËkih kultura posebno mesto pri pada staroj GrËkoj jer je ona uzidana u temeye zapadnoevropske civiliza cije. Smatra se da su upravo Grci dosegli najviπe domete u civilizacijskom razvoju na ovom stupwu. I posle propasti Rima seÊawe na superiornost dostignuÊa antiËke kulture ostalo je trajna inspiracija za Evropu koja se uzdiza-
U
str. 010
Mladi sviraË na aulosu
во
д
за
уџ
бе н
Svi drevni narodi verovali su u magiËnu i lekovitu moÊ muzike. GrËki bog Apolon bio je otelotvorewe te vere: predvodnik muza bio je naoruæan zlatnom lirom i srebrnim lukom. Bio je bog svetla i sunca, Ëuvar æivota i poretka, nepogreπivi strelac i lekar. Apolon je otac Orfeja, najveÊeg pevaËa i muziËara grËkih mitova, onog pred kojim je sam Had bio nemoÊan. Apolonov potomak je i Asklepije (Eskulap), Ëuveni lekar i potom i bog medicine. On je takoe Hadu zadavao muke, jer je svojom veπtinom leËewa mogao podizati Ëak i mrtve, pa ga je zbog naruπavawa propisanog reda stigla Zevsova kazna. Grci su verovali da umobolni moæe ozdraviti ako mu se sviraju melodije u kojima je sadræan kosmiËki red, jer bi tako dolazio u saglasnost sa proporcijama univerzuma. SaËuvana su i svedoËanstva da je muzika mogla leËiti fiziËke patwe: oboleli od iπijasa bili bi poπteeni napada ako bi se na aulosu sviralo u figijskoj lestvici iznad obolelog dela tela. Muzika je uopπte imala moÊ da stvari i dogaaje dovodi u red. U Ëast Apolona, zaπtitnika umetnosti, prinoπene su ærtve u delfijskom svetiliπtu, i izvoeni peani - pohvalne pesme i igre. U Ilijadi se tako opisuje jedan pean za rasterivawe kuge. Kada je nekoliko vekova kasnije crna smrt harala Spartom, kritskom muziËaru Taletasu bilo je naloæeno da izvodi peane.
За
Eros svira na kitari
Apolonov kult