Marijin kutak - 450 godina od bitke kod Lepanta - Gospa od Pobjede

450 godina od bitke kod Lepanta Gospa od Pobjede

Dana 7. listopada 2021. navršava se 450 godina od bitke kod Lepanta. Ovim bismo člankom željeli dovesti u sjećanje ono što čovjek vjere nikada ne bi trebao zaboraviti – vjerno posredovanje Presvete Djevice Marije za svoj narod, a posebice važnost svete krunice.

Osmanlije (Mauri) su smrću Sulejmana i za vladavine Selima II. napali Cipar i Nikoziju, prijeteći cijeloj obali Sredozemlja u rujnu 1571. godine. Vidjevši da njegovi pokušaji nisu uspješno završili, 1566. godine Pio V. dogovorio je s Filipom II. slanje flote pod zapovjedništvom Đenovljanina Andree Dorije. Zbog nesloge među vođom i ostalim zapovjednicima, ekspedicija je završila neuspjehom, a raspršila se bez ulaska u borbu.

Unatoč molbi pape Pia V., nejedinstvo kršćanskih vitezova činilo je vrlo teškim i gotovo nemogućim zaštitu pred jakim turskim snagama. Francuska i Engleska svojim su interesima i pritiskom protestanata onemogućile suočavanje s lavinom islama. Njegova Svetost Papa i velikodušnost Španjolskog kraljevstva napokon su oformili Svetu ligu.

Sveta liga odobrena je u javnom konzistoriju u Rimu 20. svibnja 1571. Brojni članovi Svete lige sastali su se s papom Pijom V. kako bi pregovarali o zajedničkom savezu, iako su Mlečani pokušali postići sporazum s Turcima.

Svetu ligu sačinjavali su pripadnici Španjolskog kraljevstva, Papinske države, Republike Venecije, Malteškog viteškog reda, Genovske Republike i Savojskog Vojvodstva predvođeni Ivanom Austrijskim koji je imao samo 24 godine. Iako je bio tako mlad i bez ikakvog iskustva u bitkama na moru, papa Pio V. ga je izabrao za tu misiju.

Potom je Sveti Otac pozvao čitav kršćanski puk da moli svetu krunicu kako bi Presveta Djevica Marija posredovala pri samoj bitci. Filip II., španjolski kralj, kao desnu ruku Ivana Austrijskog postavio je Luisa de Requesensa, glavnog zapovjednika Kastilje, Reda sv. Jakova. Luis de Requesens je neko vrijeme bio i španjolski izaslanik pri Svetoj Stolici te je imao priliku osobno upoznati papu Pia V.

Ivan Austrijski

Kip Gospe pred kojim se molio Papa Pio V. prije bitke kod Lepanta,a koju je kasnije u znak zahvalnosti darovao crkvi mjestašca Villarejo de Salvanes iz koje je potjecao Luis de Requesens (koji je poslije Ivana Austrijskog odigrao najvažniju ulogu u bitci kod Lepanta).

Sveti Pio V. pripremio je sudionike Svete lige slanjem propovjednika da ih ohrabre i pomognu onima koji su formirali armadu s ciljem da održi živim u Kristu duh svojih poslanika. Prije početka bitke slavila se sv. misa, a svi koji su sudjelovali u bitci primili su sakrament ispovjedi, a potom im se svima postavila krunica oko vrata.

Bitka kod Lepanta u kojoj se borila Sveta liga protiv Osmanlija bila je odlučujuća za kršćanstvo u čitavoj Europi, ali i preteška upravo zbog potrebe iskustva s galijama u moru, kojima je u ime islama upravljao Ali-paša po zapovjedi turskog sultana Selima II. Mnogo godina unatrag mnogi tada Bogu vjerni, a danas svetci Katoličke Crkve poput Tomasa Mora, vidjeli su i ukazivali na potrebu zaštite pred Turcima kako bi se sačuvala katolička vjera.

U kolovozu 1571. Turci su započeli napad pod zapovjedništvom Ali-paše koji je imao pomoć potkralja Alžira Uluya Alija, a koji je stigao do same Venecije. U isto vrijeme Famagusta, posljednje venecijansko uporište na Cipru, pripalo je Osmanlijama i to je utjecalo na intervenciju Svete lige koja je odlučila pričekati sljedeću godinu.

Baš kada su mislili pričekati, do njih je stigao Papin delegat, nositelj milosti Križarskog rata za sve s istim oprostima koji su u drugim vremenima davani onima koji će se boriti za spašavanje svetih mjesta. Svi – od Ivana Austrijskog do posljednjeg člana iz kabine – su se ispovjedili i pričestili prije izlaska iz luke. Flota je napustila Messinu u zoru 17. rujna 1571. godine, a Ivan Austrijski je sazvao vijeće generala, ne samo da čuje mišljenje svih, već zato što ga je kralj, njegov brat, upozorio na to strahujući da bi ga mladenački žar zanio i podijelio mišljenje ostalih generala. Približavala se strašna bitka.

Prije nego što je započeo borbu, Ivan Austrijski ukrcao se na jedan maleni brod i čitavom obrambenom linijom prolazio ohrabrujući sve vatrom i žarom riječi pripisujući sve Bogu i Gospi. U međuvremenu je neprijateljska eskadrila teško napredovala jer se vjetar, do tada suprotan kršćanskim brodovima, okrenuo protiv turskih brodova, ometajući njihovo djelovanje. Tim, ali i mnogim drugim zahvatima, Gospa je pomagala Svetoj ligi. Bitka je trajala punih 5 sati, a Sveta liga imala je puno manji broj galija i vojnika od Osmanlija. Unatoč tome Gospa im je čudesno pritekla u pomoć pa je Sveta liga pobjedonosno izašla iz borbe, oslobodivši čitavu Europu od osmanlijske najezde.

Papa sv. Pio V.

Radost cijelog kršćanstva zbog postignutog trijumfa bila je neizmjerna. Kad je Papa saznao za poraz Mavara, uzviknuo je: „Stigao je čovjek poslan od Boga, zove se Ivan!” (aludirajući na Ivana Austrijskog koji je imao samo 24 godine i nikad nije ratovao na moru).

Nakon završetka bitke papa Pio V. odredio je da se svake godine (7. listopada) u zahvalu Gospi slavi blagdan „Gospe od Pobjede” (dekret 17. ožujka 1572.) dok je papa Grgur XIII. odredio (1. travnja 1573.) da se od tada taj blagdan slavi kao Gospa od Ružarija.

Papa, sveti Pio V., ustanovio je u Crkvi blagdan Svete Krunice i dodao je u lauretanske litanije zaziv Auxilium Christianorum (Pomoćnica Kršćana).

Činjenica koja je posebno zanimljiva jest da je Ivan Austrijski, koji je predvodio bitku kod Lepanta, bio toliko privržen karmelskom Redu i reformi sv. Terezije da je dao financijska sredstva za osnutak reformiranog samostana bosonogih karmelićana u mjestu La Roda (1571. godine). Ivan Austrijski duboko je vrednovao život molitve i pokore, a o tome nam svjedoče i njegova pisma (u kojima traži duhovne savjete i okrepu) poznatoj ondašnjoj pokornici koja je živjela uz samostan La Roda u izuzetnoj velikoj pokori i molitvi, a o kojoj je sveta Terezija od Isusa imala samo riječi hvale.

Još jedan od sudionika bitke kod Lepanta zauzima posebnu pažnju, a to je Miguel Cervantes, svjetski poznati pisac koji je boreći se u bitci kod Lepanta imao samo 24 godine.

Miguel Cervantes živio je tik uz samostan bosonogih karmelićanki Bezgrešnog Začeća (Gospa se ukazala i zapovjedila osnutak) u kojemu su jedne od karmelićanki tada bile i njegova teta i vlastita sestra. Tradicija govori kako je prije bitke kod Lepanta otišao preporučiti karmelićankama da mole za pobjedu Svete lige.

Njegova sestra, bosonoga karmelićanka, imala je veliki utjecaj na njega, a to se može zaključiti i po tome što je odbio ići ispod palube izjavivši da želi više umrijeti boreći se za Boga i kralja, nego za sebe i svoje zdravlje, također tražeći od kapetana da ga postavi u dio i mjesto koji su najopasniji jer je želio umrijeti boreći se za pobjedu kršćanstva.

Za nas kršćane XXI. stoljeća važno je prepoznati ovu pobjedu kao još jedan od znakova kojim nam naša Majka Presveta Djevica iskazuje svoju majčinsku ljubav. U bitci kod Lepanta vojska Svete lige imala je na tisuće manje vojnika, ali i puno manji broj galija od Osmanlija, no presudila je molitva krunice i utjecanje najvjernijoj pomoćnici kršćana koja se nikada nije oglušila na molbe svoje djece.

Literatura:

Correspondencia entre D. García de Toledo y el Sr. Don Juan de Austria 1571 hasta 1577.; Crónica del Príncipe D. Juan de Austria. Por Jerónimo Castrol 1572.; Historia del combate naval de Lepanto por Cayetano Rossell.