Po prvi puta Oronota imala međunarodni karakter
ZA DOMAĆE, ZA PAJDAŠE
Pobjednik Antonio iz »dežele«
Jal domači, jal najdrajši
Pobjednik ovogodišnje Oronote, Slovenac Antonio Maričević
Piše: Rajko Fureš
A
Senka Susović O R O S L AV J E
J
edno od osnovnih obilježja ovogodišnjeg Festivala pjevača amatera – Oronote, koji se u kontinuitetu održava već 12 godina, bio je prilično velik broj kvalitetnih natjecatelja. Naime, na audiciju ih se prijavilo čak 35 pa je među njima bilo prilično jednostavno izabrati 18, koliko ih najviše može nastupiti na finalnoj večeri. Što više, prema mišljenju jednog od stalnih članova žirija Oronote, Stjepana Zrinskog, «bilo je više dobrih glasova, nego mjesta za nastup u finalu» pa su tako neki prilično dobri pjevači na kraju «izvisili». Prema njegovom bi mišljenju, ukoliko interes za nastupom na festivalu među kandidatima i dalje bude jednako velik, ubuduće trebalo razmišljati o nastupu pjevača u dvije dobne kategorije, u kojima bi bili podijeljeni na one mlađe, do 16,odnosno 18 godina i starije od 18 godina na dalje.
Zagorska scena
-Između ostalog, bilo bi dobro ubuduće na Oronotu pozivati i organizatore drugih festivala kojih na području Zagorja, poslje-
zagorskilist
dnjih godina ima dosta, te na taj način pobjednicima omogućiti afirmaciju kroz nastupe na drugim festivalima. Zagorska scena postoji i unazad nekoliko godina prilično je jaka i željna mladih pjevača koji su, iz godine u godinu, sve kvalitetniji- predložio je Zrinski. Uz veliki broj dobrih pjevača, specifičnost ovogodišnje Oronote bila je i ta što su, publika s jedne, i članovi ocjenjivačkog suda s druge strane, imali potpuno različite favorite, a posebnost je i međunarodni karakter festivala na kojem je po prvi puta nastupio pjevač koji živi u Sloveniji. Antonio Maričević iz Jerislavca, inače rodom s otoka Paga, svojom izvedbom pjesme «The green, green grass of home», odu-
ševio je stručni žiri sastavljen od glazbenih urednika zagorskih radio postaja, koji mu je dodijelio prvo mjesto i statuu stilizirane note izrađene u majstorskim radionicama «MGB» iz Donje Stubice, «Klesarstvo» iz Gubaševa i «Inoxgraf» iz Zagreba. -Maričević je imao siguran nastup i doista je dobro otpjevao svoju pjesmu. Činjenica je da potječe iz izuzetno glazbene obitelji jer pjevanjem se bave i njegove dvije sestre, a svoje je glasovne mogućnosti ovaj mladi pjevač okušao prije nekoliko godina na Turbo limach showu na kojem je i pobijedio- saznajemo od Stjepana Zrinskog. Prema mišljenju žirija uz Antonia, istaknule su se Kristina Bezuh iz Zaprešića koja je osvojila drugo
mjesto, odnosno Valentina Žnidarić iz Marije Gorice koja je zauzela treću poziciju.
Publika za Lidiju
Mišljenje publike bilo je potpuno drugačije, pa je tako prvo mjesto pripalo Gornjostubičanki, Lidiji Škudar koja je uz bučnu podršku svoje ekipe, otpjevala pjesmu «I will survive», druga je bila Nikolina Pušćenik iz Oroslavja, a treći Mario Petric iz Marije Bistrice. Spomenimo da su na čak pet glazbenih festivala izabrani dvostruki pobjednici, dakle pobjednici prema mišljenju publike ali i žirija, što je ukazivalo na nepristranost publike i objektivnost stručnog žirija. Ove su godine, pak, prema mišljenju žirija, ali i pojedinaca iz publike, što se glasovanja publike tiče, ipak bolje prošli oni koji su doveli više svojih navijača. Na ovogodišnjoj Oronoti koju je po običaju organiziralo oroslavsko Otvoreno učilište, pjevače je pratio sastav «Prva ljubav», a kao gosti večeri nastupili su Ivica Pepelko i mlada pjevačka nada Petra Škofić. Medijski pokrovitelji festivala bili su Radio Stubica, Radio 1 Oroslavje i Zagorski list.
kaj moreš, još do ščera te niesu niti pogledati šteli, poljek tebe su hodili i predse same gledeli, kak da te ne poznaju, same su na velike brige mislili, kak buju za narod se borili, kak buju se čiste držali med malami ljudmi. A zate niesu znali, niesu stobu računali niti h jedne kombinacije, same su sebe videli negde gde za maličke mesta nie. Kak se h življenju i veli, jemput kak nijemput, par put kak da niti probal niesi, same ak si vsaki dan tam gde bi biti triebal - med svojami ljudmi, med pravami pajdaši, moraš znati i siguren buš bil da buš daleke došel. A nie te tak kak se h na prvi mah more i zvideti, i nie te pajdaše za pokriviti, sigurne te morti niesu niti videli, kak si čist nekak malički, sigurne su meli prevelike brigice da bi mogli prema tebe i pogledati a od velikoga posljeka niesu se niti mogli ztobu niti spominati. Nie im zate niti za zameriti, jer kak god ih si misliš morti niesu niti tak pre loši, kak god bi človek otom te povedal da su ovakvi, da su unakvi, da zate znati neju, da zate se ne spregibaju, da zate se zmišljavaju, gda je počel ovakev dnev kakev je uvie denes - trdi, črni i teški, takev da neznaš poljek njega kam bi se obrnul. Niesi nikak vse te mogel razmeti, kak se člo-
vek spremeni prek noči, kak več te poznati neče, kak mam htebe vidi najvekšega zmešanca i najlošejšega človeka. A vse zakaj, zate kaj ti je jalen, kaj ti zbog toga domačega i najdrajšega jala niti ruku nemre dati, ljepu reč reči i tople te pogledati. I komu tak same more naopak hdrapiti, same sam sebe, prepametne rupe med očmi, jer nie mu dosti bile kaj sam sebe je hništil, pak drugač nemre niti srečen biti nek kak bi išel nekteroga drugoga hništaval. Niti prvi, a niti zajdnji put. I kaj bi o vsemu mislil, gda ih pogledaš, kak do ščera poznati te šteli niesu, kak do ščera niesi im trebal, dok su hodili vsikud – na kopanju ili med vse une kaj ih smel videti i čuti niesi, jer bil si pre prost, pre mali, pre bogi, pre slabi da bi med temi, male boljami gosponi bil. I gda se zmislim, a kaj se mnogi mlajši ne zmisliju, kak su nas prie vučili, a ja bi po novom Vam povedal, povedal da bi dobre zapamtili, za une kaj je prešle, kaj sme mogli napraviti, kak sme još pred skore trideset let našu zagorsku bolnicu meti mogli, a radi bedestoče ju nesme dobili. Iste tak Vam ove moram povedati i radi toga da i zdaj več nebi se pojediti prepametni delali, da se nebi več napuhavali i za vse oko sebe nebi več marili, tak da nam se več ne dogodi da i zutra, a i prekzutra iste nam se dogaja, da nam se same navek dogodi une kaj i drugomu nebi šteli. Moram Vam zate same jedne poručiti, da dobre bi te h pamet si hsadili: «Čuvajte jal, jal domači, najdrajši, čuvajte ga kak najvrednejše blage, i nikomu ga za nič na svetu otpustiti najte».
25